Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси...
TRANSCRIPT
![Page 1: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/1.jpg)
Poglavqe V
SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVAU JERESI EKUMENIZMA
Ekumenizam je zajedni~ko imeza psevdohri{}anstva i
za psevdocrkve Zapadne Evrope. U wemu su srcem svojim svi evropski
humanizmi sa papizmom na ~elu.A sva ta psevdohri{}anstva,
sve te psevdocrkvenisu drugo ve} jeres do jeresi.
Wima je zajedni~ko Jevan|elsko ime: svejeres.(Pravoslavna Crkva i Ekumenizam,
o. Justin Popovi}, Solun 1974.g.)
1. Ekumenizam u ofanzivi
Na ovom mestu mi }emo se truditi, da poka`emo kako su jeresekumenizma srpskoj crkvenoj javnosti predo~ili na{ivelikani pravoslavqa, zatim dana{we srbske vladike i
drugi poznati pravoslavni publicisti.Vladika ra{ko-prizrenski Artemije u svom eparhijskom listu u
~lanku sa naslovom „SPC i Svetski savet crkava“, a pod podnaslovom„Stvarawe SSC“, nam daje vrlo dobar i detaqan pregled same istorije eku-menizma i SSC i navodi slede}e:
„Temeqi Ekumenizma udareni su jo{ krajem pro{loga veka, upravo1897. godine na Konferenciji 194 anglikanska biskupa u Lambetu. Na tomskupu su formulisani osnovni principi budu}e ekumenske unijehri{}anskih „crkava“. Ova Lambetska konferencija afirmi{e dogmatskiminimalizam, koji polazi od ~iwenice da jedinstvo treba tra`iti u mini-mumu zajedni~ke sli~nosti bogoslovskih u~ewa. Tu minimalnu zajedni~kuosnovu trebalo je da ~ine: Sveto Pismo (ali van konteksta Svetog Predawa),Nikeocarigradski simvol vere i samo dve svete tajne - Kr{tewe iEvharistija. Pored toga istaknut je i tzv. princip tolerantnosti premau~ewu drugih „crkava“ i spremnost na kompromis qubavi. Tre}i izumLambetske konferencije jeste ~uvena Teorija GRANA, koja polazi od tvrd-we da je Hristova Crkva kao jedno razgranato drvo, ~ije su grane me|usobnoravnopravne i samo zajedni~ki predstavqaju manifestaciju jedne Crkve.
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 2: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/2.jpg)
Zlo seme jednom posejano, naglo se razraslo. Ve} po~etkom dvadese-tog veka, 1910. god. u Edinburgu je, u organizaciji protestantskih „crkava“odr`ana „Svetska misionarska konferencija“ na kojoj je odlu~eno da seorganizuje svetski pokret hri{}ana za pitawa vere i crkvenog ustrojstva.Istovremeno sa ovim pokretom delovao je i pokret „@ivot i rad“ ~iji jezadatak bio da ostvari jedinstvo hri{}ana kroz wihovu saradwu u pitawimaprakti~nog `ivota. Od ova dva, iskqu~ivo protestantska pokreta, stvara sewihovim ujediwewem 1948. godine na Prvoj generalnoj skup{tini uAmsterdamu „Svetski savet crkava“ sa sedi{tem u @enevi. Na tojskup{tini bile su prisutne, na`alost, i neke Pravoslavne Crkve, kao:Carigradska patrijar{ija, Kiparska arhiepiskopija, Gr~ka arhiepiskopijai ruska Mitropolija u Americi (danas Pravoslavna crkva u Americi)“1.
I ako se SSC formirao rekli bismo vrlo rano, sredinom pro{logveka, vidimo da su se ve} tada, na samom formirawu ove bogootstupni~keorganizacije, na{le i pojedine pravoslavne crkve. Dolazimo do zakqu~ka daje zlo seme ekumenske misli i ideje, kod ovih nazovi-pravoslavnih posejano,dakle mnogo, mnogo godina ranije. Iz ovog zakqu~ka nam se name}e sasvimlogi~no pitawe: ko bi se mogao smatrati pokreta~em ove svejeresi me|upravoslavnima i kako je to sve krenulo?
Na ovo pitawe nam odgovara vladika Artemije u nastavku svog teks-ta:
„Pravoslavqe, na`alost, nije dugo odolevalo ovom isku{ewu mod-ernizma i sekularizma, nego je brzo wime inficirano. Od stranePravoslavnih Crkava prva je u~inila ustupak Ekumenizmu CarigradskaPatrijar{ija, jo{ u januaru 1920. godine svojom Enciklikom „svim CrkvamaHristovim.“ U woj se ne samo pomesne Pravoslavne Crkve nazivaju„Crkvama“, ve} je taj naziv sasvim ravnopravno po prvi put pridodat i razn-im jereti~kim konfesijama.
PATRIJARH VASEQENSKI ATINAGORA- utemeqiva~ jereti~kog ekumenskog puta
Judin poqubac80
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
1 Sv. Knez Lazar, br. 2-3/95, list eparhje ra{ko-prizrenske
![Page 3: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/3.jpg)
Tako, na samom po~etku se ka`e: „... me|usobno pribli`avawe raznihhri{}anskih Crkava i wihovo op{tewe ne mo`e biti odba~eno zbog dog-matskih razlika koje postoje me|u wima...“. Enciklika apeluje da trebaraditi na „pripremi i omogu}avawu potpunog jedinstva“; razne jereti~kegrupe naziva „Crkvama koje nam nisu strane i tu|e, ve} srodne i bliske uHristu“ i koje su nam „sanaslednici i satelesnici obe}awa Bo`ijih uHristu“ (Ef. 3,5). Kao prvi prakti~ak korak u izgradwi me|usobnog povere-wa i qubavi smatra se potreba da Pravoslavne Crkve usvoje novi(Grigorijanski) Kalendar „radi istovremenog proslavqawa velikihhri{}anskih praznika od strane SVIH Crkava“, {to je uskoro CarigradskaPatrijar{ija, (a kasnije i jo{ neke Pomesne Pravoslavne Crkve) i u~inilaplativ{i to skupom cenom (unutra{wim raskolom u Crkvi i narodu)“2.
Iako su koreni apostasije, gledano realno stari sigurno mnogo veko-va unazad, ovaj doga|aj ipak prestavqa svojevrstan presedan. ^ak i mno{tvojeresi, koje su se pojavqivale kroz istoriju Crkve, nisu imale ovakvedana{we razmere i plodove, a to je sveop{ti pad „oficijalnogpravoslavqa“.
Mi smo u prvom poglavqu izneli poslanicu Vaseqenskepatrijar{ije (1920. g.) kojom je udaren jereti~ki kurs Carigrada. Govore}i otim antipravoslavnim reformama Carigrada, patrijarh srbski, GavriloDo`i} je na saboru u Moskvi jula 1948. god. izjavio:
„Posledwih godina pojavquju se u Pravoslavnoj Crkvi raznastremqewa koja izazivaju opravdane strepwe za ~istotu wenog verois-povedawa i za weno dogmatsko i kanonsko jedinstvo.
Sazivawe Svepravoslavnog Kongresa i Vatopedske Konferencije odstrane Vaseqenskog Patrijarha, sa ciqem da se pripremi svepravoslavnapredsaborska komisije (prosinod), naru{ilo je jedinstvo i saradwupravoslavnih Crkava. S jedne strane odsustvo Ruske Pravoslavne Crkve naovim skupovima, a sa druge `urba i jednostrani postupci nekih PomesnihCrkava i nepromi{qeni istupi pojedinih wihovih predstavnika, uneli su u`ivot Isto~ne Crkve haos i anomalije.
Jednostrano uvo|ewe novog Grigorijanskog kalendara u nekimPomesnim Crkvama i o~uvawe starog kalendara u drugim, pokolebali sujedinstvo Crkve i uneli te{ke potrese u `ivot onih koji su tako lako pri-hvatili novi kalendar.“3
Slede}i tragi~an doga|aj u Vaseqenskom pravoslavqu jeste dolazakarhiepiskopa Atinagore na carigradski tron 1949. god. Wegovom intron-izacijom Carigrad do`ivqava svoj kona~ni pad u kome se i dan danas nalazi.U svojoj besedi prilikom ustoli~ewa Atinagora izjavquje:
„Mi smo u zabludi i gre{imo ako mislimo da je pravoslavna verasi{la sa nebesa i da su druga u~ewa (tj. religije) nedostojna. Tristo mil-iona qudi izabrali su muhamedanstvo kao put ka Bogu, a druge stotine mil-iona su protestanti, katolici i budisti. Ciq svake religije je da ~ovekau~ini boqim“4.
81„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
2 Episkop Artemije, SPC i Svetski Savet Crkava, Sv. Knez Lazar, br. 2-3, 1995. god.3 Druga Poslanica Tuge mitropolita Filareta Voznesenskog, An|eo Filadelfijske Crkve,
Svetigorska pravoslavna misija, Svtovoznesewki manastir Esfigmen, str 91-92.4 Orthodoxos Typos (decembar 1968)
![Page 4: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/4.jpg)
Na po~etku svog ekumenskog rada patrijarh Atinagora ve} 1952.godine izdaje novu encikliku. Ovoga puta poziva sve pravoslavne crkve da seprikqu~e ekumenizmu i SSC. Kakva je reakcija i odziv pravoslavnih govoridaqe u istom tekstu ep. Artemije:
„Ova revnost Pravoslavnih uodstojavawu Istine Bo`ije oCrkvi, na`alost, nije dugo trajala.Samo ~etiri godine nakon formi-rawa Svetskog saveta crkava, cari-gradski Patrijarh Atinagoraizdao je Encikliku 1952. godinekojom poziva sve poglavarePomesnih Pravoslavnih Crkava dase pridru`e Svetskom savetu crka-va. Iako su razlozi za takav pozivbili sasvim banalni i necrkveni(recimo: „pribli`avawe naroda inacija“, u ciqu „suo~avawa savelikim problemima sada{wice“),pojedine Pra-voslavne Crkve jo{iste te 1952. godine hitaju da seukqu~e u SSC. VaseqenskaPatrijar{ija {aqe svoje stalnepredstavnike u centralu SSC u
@enevi. Godine 1959. Centralni komitet SSC sastaje se na Rodosu sa pred-stavnicima svih Pravo-slavnih Crkava, od kada je prakti~no Ekumenizamu{ao me|u zidove Pravoslavqa i po~eo, poput raka, iznutra da ga razjeda.Posle Rodosa, Pravoslavni se prosto takmi~e me|usobno ko }e se pokazative}im ekumenistom.
Pravoslavni ekumenisti su po~ev od 1961. godine sazivali niz kon-ferencija u ciqu realizovawa ekumenisti~kih ciqeva. Tako je 1964. godineodr`ana Tre}a konferencija na Rodosu, gde je odlu~eno da se vode „dijalozi“sa jereticima „Na ravnopravnoj osnovi“, kao i da svaka PomesnaPravoslavna Crkva neguje samostalno „bratske odnose“ sa jereticima“5.
Organizator i pokreta~ svih ovihekumenskih aktivnosti bio je ko drugi doAtinagora.
Jeromonah Sava Jawi} daje intere-santan tekst o ovom nepravoslavnompatrijarhu i o wegovoj delatnosti iizme|u ostalog ka`e:
„Pogled patrijarha Atinagore nanehri{}anske vere potpuno je neprih-vatqiv za jednog pravoslavnog episkopa.
Judin poqubac82
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
PATRIJARH VASEQENSKI ATINAGORAu zagrqaju sa papom Piom VI
5 Episkop Artemije, SPC i Svetski Savet Crkava,Sv. Knez Lazar, br. 2-3, 1995. god.
![Page 5: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/5.jpg)
On u potpunosti izra`ava jereti~ko shvatawe Boga i vere, i u istu ravanstavqa pravoslavnu veru sa raznim neznabo`a~kim i jereti~kim u~ewima.Sliku patrijarha Atinagore upotpuwava wegova neskrivena revnost za mod-ernizacijom i reformacijom Pravoslavne Crkve, wenih crkvenih obi~aja ipravila `ivota. Zapravo prate}i wegove izjave po tim pitawimaprime}ujemo potpuno odsustvo razumevawa ota~kog predawa i wegovogzna~aja za o~uvawe duhovnog identiteta Pravoslavne Crkve. U svakomslu~aju kao i u svim prethodno navedenim primerima radi se o nekanonskomi jereti~kom pona{awu“6. (podvl. na{e)
I ne samo jereti~ko pona{awe, ve} i jereti~ka dela „krasila“ suovog bogoborca jer se prosto ne mogu izbrojati wegovi ekumenski susreti sapapistima u Carigradu i Rimu, zajedni~ki susreti i molitve sa Papom,molitveni skupovi sa jermenskim monofizitima i anglikancima, poseteRimu kada je npr. u oktobru 1967.g. saslu-`ivao sa papom Pavlom VI horor-liturgiju, i zajedno sa wim blagosi-qao okupqeni narod itd.
Razvijaju}i dakle ovakve prisne odnose sa Vatikanom, izme|u ove dvecrkve po~iwu da se gube gotovo sve vekovne kanonske i dogmatske granice irazlike. Po~ev od me|u-sobnog oslovqavawa i obra}awa, preko „normalnih“molitvenih sa-slu`ivawa, pa do upisivawa u diptihe Cari-gradske patri-jar{ije imena pape i katoli-~kih velikodostojnika.
Ovakva molitvena dru`ewa i zajedni~arewa dosti`u svoj vrhunac07.12.1965 godine kada dolazi do me|usobnog skidawa „anatema iz 1054. g.“,
izme|u patrijarha Ati-nagore i pape.
Zadr`imo seovde na trenutak da biuvideli kakva je sramot-na izdaja pravoslavqau~iwena od straneCarigradske patri-jar{ije, i pro~itajmotekst tog „skidawaanatema“:
„Papa Pavle VIi Patrijarh AtinagoraI, sa svojim Sinodom, uuzajamnoj saglasnostiizjavquju da:
a) oni `ale zboguvredqivih re~i, neos-novanih optu`bi igestova koji zaslu`ujuprekor, koji su sa obestrane obele`ili ilipratili tu`ne doga|ajeiz tog perioda (11. vek);
b) oni tako|e
83„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
PATRIJARH VASEQENSKI ATINAGORA-sa papomPiom VI blagosiqa narod
6 „Ekumenizam i vreme apostasije“, jeromonah Sava Jawi},
![Page 6: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/6.jpg)
`ale i uklawaju jednako iz se}awa i iz srca Crkve re{ewa o odlu~ewu(ekskomunikaciji) koja su nakon tih doga|aja usledila, jer je se}awe na wihuticali na dela sve do dana{weg dana, ote`avaju}i bli`e op{tewe uqubavi; stoga oni predaju ta odlu~ewa zaboravu“7.
Evo {ta o tom samom ~inu potpisivawa ka`e jeromonah Sava u svojojkwizi :
„Od osam ~lanova sinoda patrijarha Atinagore, dokument o „ski-dawu“ anatema potpisalo je {est. Nisu se slo`ili i odbili su da potpi{uJakov derkijski i Maksim sardski. Ceremonija je obavqena 7. decembra 1965.godine istovremeno na Fanaru i u Rimu. Pravoslavnu delegaciju ~inili sumitropolit Meliton iliupoqski, arhiepiskop Jakov ameri~ki i mitropol-iti Atinagora tijatirski i Hrizostom austrijski u pratwi arhimandritaMaksima Agiorgusija i |akona Vartolomeja Arhondonija (dana{wegVaseqenskog Patrijarha)“8. (podvl. na{e)
Kakav komentar dati za vrhunac apostasije oficijelnogpravoslavqa? Ovakav doga|aj se ne pamti u istoriji pravoslavne crkve i
predstavqa svojevrsnu istorijsku prekretnicu. Sv. Amvrosije ka`e da:„jedno zlo pora|a drugo“, i apsolutno nam jasno otkriva principumno`avawa bezakowa, jer se ovo upravo desilo kao plod definitivnogduhovnog pada oficijalnog pravoslavqa. Kao potvrda ove tvrdwe stoji~iwenica, da nigde i ni u jednoj pomesnoj crkvi nije bilo nikakvog otpora iprotivqewa ovom bezumnom ~inu (osim RPCZ i Gr~kih starokalendaraca).A na sve ovo zakqu~uje ep. Artemije u nastavku:
„Taj rad na ekumenskom planu prate i nekontrolisane izjave pojedinihpredstavnika Pravoslavnih Crkava, ne samo onih sa carigradskog Trona,koje nemaju ni{ta zajedni~ko sa stavovima i u~ewem svetih Otaca.Pomerene su me|e koje postavi{e Oci na{i izme|u istine i la`i, svet-losti i tame, Hrista i Velijara. Osnovni zadatak svih tih izliva sentimen-talne ( u su{tini obostrano licemerne) qubavi koja se u tim izjavamatobo`e projavquje, jeste da se kod pravoslavnih hri{}ana razvije svest otome da su sa nepravoslavnima bra}a u Hristu, i ~lanovi jedne i istinskeCrkve Hristove.
To se govorilo u susretima, na konferencijama, {tampalo u ~asopisi-ma i kwigama, preno{eno preko radija i televizije. I sve to trebalo je da
Judin poqubac84
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
DETAQI SA SAMOG ^INA SKIDAWA ANATEMApsevdo-Patrijarh Atinagora i papa Pavle VI u Rimu i Fanaru
7 Eastern Churches Review, vol. I, no. I Spring, 1966, str. 49-508 „Ekumenizam i vreme apostasije“, jeromonah Sava Jawi},
![Page 7: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/7.jpg)
dovede do „zajedni~ke ^a{e“, do zajedni~kog pri~e{}a, koje i jeste osnovniciq takozvanog „dijaloga qubavi“. A to je, po ocu Justinu Popovi}u, „najbe-zo~nije izdajstvo Gospoda Hrista, izdajstvo judinsko i pritom izdajstvovascele Crkve Hristove“9.(podvl. na{e)
Ove premudre re~i na{eg ave Justina zaista u potpunosti odslikava-ju realno stawe u kome se na{lo pravoslavqe.
Ubrzo posle skidawa „anateme sa katolika iz 1054. godine“ usledioje novi ~in bezumqa i to samo dan kasnije 08.12.1965. g. kada su pretstavnicitriju hri{}anskih veroispovesti na svome ~etvrtom zasedawu doneliodluku o tzv. „skidawu krivice i nevinosti Jevreja za Hristovu smrt“10, u
~ijem se obrazlo`ewu ka`e da danas to nisu isti Judeji koji su razapeliHrista i koji su uzvikivali Pilatu: „Raspni ga, Raspni, Krv Wegova na nasi decu na{u“, a mi se pitamo u ~emu je razlika?
U prilog opisu stepena otpadni{tva psevdo-patrijarha Atinagoreidu i pojedine wegove izjave koje je neprestano davao, bestidno cepaju}i rizuHristovu sa raznoraznim jereticima i sekta{ima:
„Iz pozdrava melhitskom unijatskom patrijarhu Maksimu IV,(Katolikh, 22.11.1964): „`ivimo u jednom novom vremenu. Ostavimo pro{lost,teolo{ke probleme koji nas dele, ostavimo ih onima koji su za to nadle`ni,a mi se potrudimo da od ovoga trenutka uvek budemo sjediweni u Hristovojqubavi.“
„Zapo~nimo tre}i period Crkve, period qubavi, u pomirewu ime|usobnom jedinstvu... Do{lo je, dakle, vreme da qubav sahrani mrtvaslova, da zakopa vekovnu mr`wu, da oslobodi zarobqenu istinu iutamni~enu realnost.“ (Katolikh 3.5.1967).
„Pozivam (sve) da ostavimo polemi~ke tonove i suprotstavqawa u
85„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
PATRIJARH VASEQENSKI ATINAGORAzajedni~ke molitve sa papom
9 Episkop Artemije, SPC i Svetski Savet Crkava, Sv. Knez Lazar, br. 2-3, 1995. god.10 „Larusova enciklopedija“,str. 562
![Page 8: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/8.jpg)
teologiji i da je zasnujemo na duhu prou~avawa i tra`ewa istine u qubavi itrpqewu. Hri{}anstvo danas ima potrebu za jednom teologijom pomirewa.“(Iz besede na beogradskom bogoslovskom fakultetu, Etnos 13.10.67)
„Na putu ka jedinstvu ne treba da se jedna Crkva kre}e prema drugoj,nego da svi zajedno ponovo osnujemo jednu Svetu Katoli~ansku i ApostolskuCrkvu, koja }e postojati na Istoku i Zapadu, kao {to smo `iveli do 1054 ipored tada postoje}ih teolo{kih razlika.“ (Iz bo`i}ne poslanice 1967)
„Pri susretu sa Papom u Jerusalimu patrijarh je izjavio: „(Ovo) nijesamo susret izme|u dva ~oveka od odgovornosti. On ima veliki ciq, da pono-vo na|emo Hrista koji je samo me|u sjediwenim, a ne razdvojenim.“ (Iz kwigeEirhnopoi, str 135)
Svojim besramn-im i bogoodstupni~kimistrajavawem na poqukr{ewa svih mogu}ihpravoslavnih zakona ipravila, kao i apsolutneizdaje pravoslavne vere,ovaj arhijeretik je kas-nijim naslednicimasvoga jereti~kog trona,ostavio u nasle|e gotovosavr{eno oblikovantemeq jeresi. I totoliko dobro utvr|enogbezakowem da su wegovikasniji nasledniciretko {ta mogli da doda-ju.
Psevdo-patri-jarh Atinagora jeskon~ao `ivot iznenad-nom smr}u 1972. godine.Nije bilo velike dilemeko }e preuzeti arhi-jereti~ku palicu i za to
je odabran „pravi ~ovek“, psevdo-patrijarh Dimitrije. Ovakav se izbor ipakmawe o~ekivao jer je, za razliku od drugih kandidata (npr. arhiep. Jakovaameri~kog) on bio umereni ekumenista. Me|utim na osnovu besede koju jeodr`ao na ceremoniji ustoli~avawa, nestale su sve dileme da li je on pravinaslednik Atinagorinog puta pogibli. Poslu{ajmo citat besede patrijarhaDimitrija, zajedno sa komentarom jeromonaha Save:
„Sa ovoga mesta, kao prvi me|u jednakim Svete Pravoslavne Crkvepozdravqamo Najsvetijeg i Najbla`enijeg Papu Rimskog Pavla VI i prvogme|u jednakim u celoj Crkvi Hristovoj, brata po{tovanog i starijeg,Episkopa Starog Rima i Patrijarha Zapada; najbla`enije poglavaredrevnih apostolskih Crkava, Wegovu Milost ArhiepiskopaKenterberijskog, po{tovanog poglavara Starokatoli~ke Crkve i svepoglavare Hri{}anskih Crkava, Veroispovesti i sa wima Svetski Savez
Judin poqubac86
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
NASLEDNIK JERETIKA ATINAGORE-PSEVDO-PATRIJARH VASEQENSKI DIMITRIJE-zajedni~ke
molitve sa papom Pavlom 2 u Rimu Decembra 1977
![Page 9: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/9.jpg)
Crkava... i izra`avamo svoju re{enost da u vernosti dosada{wem deluVaseqenskog Patrijarha sledujemo svetome i velikom putu velikog na{egprethodnika bla`enopo~iv{eg patrijarha Atinagore i u izgradwisvepravoslavne sloge i me|uhri{}anskog jedinstva. Nikako ne}emopropu{tati svoju obavezu da nastavimo dijalog najpre sa Islamom, a onda isa ostalim ve}im monoteisti~kim religijama...“
Obratimo pa`wu na prve re~i Patrijarha. One sasvim jasno pokazu-ju jasan stav da Pravoslavna Crkva nije jedina Crkva Hristova i da
Patrijarh Carigrada kao prvi me|u jednakim u Pravoslavnoj Crkvi nijeprvi me|u jednakim u Crkvi Hristovoj, jer to mesto pripada Papi Rimskom.Dakle, opet, identi~an stav. Fanar se pona{a kao da raskola nema, kao daRimska „crkva“ nije pre deset vekova otpala od Katoli~anske i ApostolskeCrkve Bo`je“11. (podvl. na{e)
Pomenu}emo samo jo{ jednu pojedinost vezanu za sami dan izborapatrijarha Dimitrija. Na liturgiji u patrijar{ijskom hramu Sv. Georgija,sve{tenik Panajotis Hinaras u prisustvu vi{e mitropolita carigradskogprestola, pri~estio je grupu rimokatoli~kih turista iz Belgije. Reakcijanovog patrijarha na ovakvo bezakowe nije bilo, a te{ko da se i mogla o~eki-vati.
Poznata je tako|e poslanica i ~estitka patrijarha Dimitrija kojommuslimanima ~estita bajram, a koja po~iwe re~ima: „ Jedan Veliki Bog, ~ija
smo svi mi deca, svi koji verujemo i klawamo seWemu, `eli da se svi spasemo i da budemobra}a“12.A {ta na to odgovara jeromonah Sava usvojoj kwizi, citiramo:
„Zaista te{ko je razumeti kako mogubiti deca Bo`ija oni koji ne prihvataju wegov-og Sina jedinorodnog i kakvo je bratstvo i
87„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
PATRIJARH VASEQENSKI DIMITRIJEzagrqaj bratske qubavi sa jereti~kim poglavarom papom Pavlom II
PATRIJARH VASEQENSKIDIMITRIJE
zajedni~ke molitve
11 „Ekumenizam i vreme apostasije“, jeromonah SavaJawi},12 „Ekumenizam i vreme apostasije“, jeromonah SavaJawi},
![Page 10: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/10.jpg)
zajednica mogu}a sa la`i i neistinom. Bog zaista `eli da se svi spasemo, alisamo je jedno ime u kojem se spasavamo - ime Isusa Hrista ( sr. Dap. 4,12).Svakako, ekumenisti smatraju da je na{a du`nost i obaveza da prosvetlimozabludele istinom Pravoslavqa i da je neophodno da je propovedamo musli-manima, budistima i drugim. Ali, da li ih prosvetqujemo ~estitaju}i imBajram i pomirqivim re~ima govore}i im da smo svi mi bra}a i da treba da~inimo dobro, pre}utkuju}i istinu da je vera wihova od „oca la`i“. Da li su
sveti novomu~enici ~estitali Turcima wihove bezbo`ne praznike? Da li jeto ~inio Sv. Kozma Etolski ili bilo koji svetiteq Crkve Hristove? Da lisu Sveti Oci slali jereticima ~estitke za wihove praznike i dolazili nawihova rukopolo`ewa i klicali im „Aksios“ - dostojan? Na kraju krajeva,
da li su svi Sveti Oci bili u zabludi ibez qubavi Bo`ije kada su istinu Bo`ijusvedo~ili ispovedaju}i je kao jedinospasavaju}u pod kapom nebes-kom“13.
Na samom kraju ovog skra}enogizlagawa o psevdo-patrijarhu Dimitrijudajemo jedan interesantan detaq vezan zawegovo upokojewe. Sahrana je bila nes-vakida{wa za sahranu jednog arhijerejapo obi~aju pravoslavne Crkve. Ne samozato {to su na opelu prisustvovali svimogu}i belosvetski sekta{i i jeretici,ve} zato {to je wegov kov~eg bio herme-tizovan i blindiran, i nije se popravoslavnom obi~aju otvarao da biverni uzeli „posledwi celiv i
Judin poqubac88
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
SAHRANA PATRIJARHA - JERETIKA DIMITRIJAsanduk zatvoren i hermetizovan da se ne sazna za stravi~nu kaznu Bo`iju
PATRIJARH VASEQENSKIVartolomej-najve}i me|u jereticima
svih vremena13 „Ekumenizam i vreme apostasije“, jeromonahSava Jawi}.
![Page 11: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/11.jpg)
blagoslov“ od arhijereja. Izmi{qani su svakojaki razlozi ali istina je, daje telo jeretika bilo potpuno ugqenisano i crno, stravi~nog i u`asnogizgleda i ispu{talo je odvratan i nesnosan smrad. No, „Kakav `ivot i dela- takva kon~ina“- rekli bi sv. Oci na{i pravoslavni.
Na`alost, ono {to prethodnicima carigradskog trona nije uspeloda ostvare i do`ive, uspelo je wihovom nasledniku VartolomejuArhondorisu, ina~e najbli`em saradniku pokojnog patrijarha Dimitrija.Evo {ta o wegovoj ekumenski bogatoj biografiji ka`e jeromonah Sava:
„Novi patrijarh duhovno je stasao u atmosferi ekumenisti~kihideja, u okriqu mitropolita Melitona (najbli`eg savetnika patrijarhaAtinagore) koji ga je zamona{io i rukopolo`io za |akona 1961. g. Od 1963-1968 godine, kao stipendista Carigradske Patrijar{ije poslan je na„Institut za Isto~ne Studije“ u Rim (u okviru vatikanskog univerzitetaGregorianum), a zatim i na „Ekumenski institut“ u Bozeu u [vajcarskoj. NaGregorijanumu je doktorirao u oblasti crkvenog prava na temu: „O kodi-fikaciji sve{tenih kanona i kanonskih odredbi u Pravoslavnoj Crkvi“.Dobar je poznavalac gr~kog, turskog, italijanskog, latinskog, engleskog inema~kog jezika. Posle povratka iz inostranstva 1968 g. radio je kao profe-sor na Halki, a zatim je naredne godine rukopolo`en za prezvitera iodlikovan ~inom arhimandrita. Dolaskom patrijarha Dimitrija na cari-gradski tron arhimandrit Vartolomej zauzima mesto {efa Patrijarhovogkabineta. Za episkopa filadelfijskog hirotonisan je 1973.g., a od 1974.gzauzima redovno mesto u patrijar{ijskom Sinodu. U~estvovao je u osnivawu„Dru{tva za Isto~ne Crkve“ ~iji je bio potpredsednik, a od 1975. g. bio je i~lan, a celih osam godina i potpresednik komisije „Vera i Poredak“ priSSC. Kao predstavnik Vaseqenske Patrijar{ije u~estvovao je na svimve}im skupovima SSC, i to u Upsali 1968., Vankuveru 1983., i Kanberi
1991.g. Na ovom posledwem skupuizabran je za ~lana izvr{nog odborakao i centralnog odbora SSC. Jo{kao |akon u Rimu bio je upravoslavnoj delegaciji koja jeu~estvovala u skidawu anatema1965.g. Zajedno sa patrijarhomDimitrijem u~estvovao je u svimgore navedenim ekumenisti~kimsusretima i zajedni~kim molitvama,u Vatikanu, Londonu, Va{ingtonuitd. Po~asni je ~lan rimokatoli~keorganizacije „PRO ORIENTE“ sasedi{tem u Be~u.
Na osnovu ove kratkebiografije nije te{ko zakqu~itida se radi ne samo o poborniku eku-menisti~kih ideja, ve} jednom odglavnih protagonista ekumenis-
ti~kih aktivnosti Carigrada posledwih decenija“14.(podvl. na{e)Ceremonija ustoli~avawa odr`ana je u Fanaru 2. novembra 1991.g.
Ovom sve~anom ~inu pored predstavnika Pomesnih pravoslavnih crkava,brojnih mitropolita Carigradske Patrijar{ije i predstavnika Sve{tene
89„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
ARHIJERETIK PATRIJARH CARIGRAD-SKI U AKCIJI-celiv qubavi sa rimoka-toli~kim kardinalom za vreme zajedni~ke
liturgije
14 „Ekumenizam i vreme apostasije“, jeromonah Sava Jawi}
![Page 12: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/12.jpg)
Op{tine Svete Gore na ~elu saProtatom, bili su i nezaobilazna„bra}a u Hristu“ predstavniciVatikana na ~elu sa kardinalomEdvardom Kasidijem (ina~e li~nimprijateqem novog patrijarha), zatimarhiepiskop kenterberijski, pred-stavnici SSC, „protiv-halkidonskipravoslavci“ (monofiziti) i mnogidrugi predstavnici svih najve}ih jere-si. O samoj pozdravnoj besedi novogpatrijarha se ka`e:
„U celoj besedi ustoli~ewaPatrijarh nije otvoreno ispovediopravoslavnu veru kao jedinu istinitu,govorio je vi{e kao patrijarh „Novogdoba“ nego u stilu svetih patrijaraha iispovednika carigradskog prestola.
Patrijarh Vartolomej govori o potrebi dijaloga ne samo sa hri{}anskimkonfesijama ve} i sa nehri{}anskim verama. [tavi{e, Patrijarh obe}avada }e nastaviti put svojih prethodnika Atinagore i Dimitrija. Papiste jenazvao „Crkvom na{e bra}e na Zapadu“ i pozvao je da se upotrebe sva sredst-va kako bi se omogu}ilo sjediwewe dve Crkve. Posebno je naglasio zna~ajkontakata sa SSC jer je wegov ciq „da obnovi i sa~uva wegov prvobitnizadatak koji je postizawe hri{}anskog jedinstva“.
Ovde ne mo`emo, a da ne pomenemo i ve} legendarnu izjavu patri-jarha Vartolomeja kada je u svojstvu predvodnika delegacije VaseqenskePatrijar{ije prilikom posete Rimu 29.6.1989. g. otvoreno nazvao dogmatskerazlike koje razdvajaju Pravoslavnu Crkvu od papizma „zidovima srama“15.
Svaki komentar na ovakvu jednu izjavu je izli{an. A {ta je kaozakqu~ak iz svega ovoga skra}enog upoznavawa sa arhijeretikomVartolomejem :
„Zaista je te{ko na}i ikakvo kanonsko, teolo{ko i eklisiolo{kotuma~ewe jednog ovakvog postupka. Pored obaveznih „celiva mira“ zajed-ni~ko blagosiqawe papisti~kih i pravoslavnih klirika postaje izgledaobavezna ta~ka svake ekumenisti~ke (tragi) komedije.
Po prvom kanonu 1. Vaseqenskog sabora svaki episkop je du`an daanatemi{e jeresi. Sada{wi Carigradski Patrijarh, kao i wegova dvaprethodnika do dana dana{weg nije izjavio otvoreno da je svaka verois-povest izvan Pravoslavne Crkve jeres, ve} predstavnike tih veroispovestiuporno naziva „bra}om u Hristu“. I ne samo to ve} i svojim stavovima dajepre}utnu saglasnost nepravilnom ispovedawu hri{}anske vere“16. (podvl.na{e)
Zajedni~ke molitve, saslu`ivawa i litugijska op{tewa sakatolicima i drugim jereticima postala su normalna svakodnevnica danas okojoj se vi{e i ne govori. Prost verni narod je prevaren i uspavan gomilom
Judin poqubac90
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
ARHIJERETIK PATRIJARH CARI-GRADSKI U AKCIJI-“DA QUBI
DRUG DRUGA“ sa papom Pavlom II nazajedni~koj „misi“ u Rimu 1995
15 „Ekumenizam i vreme apostasije“, jeromonah Sava Jawi}16 Isto
![Page 13: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/13.jpg)
nekih savremenih „teolo{kihizmi{qotina“ nekih novih kvazi-teologa (kao npr. mitr.pergamskogZizijulasa) koje nemaju nikakvupravoslavnu Jevan-|elsku, svetoo-ta~ku i kanonsko-dogmatsku osnovu.
Stvari su dakle poprimilemnogo {ire razmere, a odnos me|ukonfesijama i sektama u okviru SSCje podignut na znatno vi{i nivosaradwe, prvenstveno u smisluevharistijske zajednice - {to i jestebio ciq osnivawa SSC. Uprkosmi{qewu da je nemogu}e da do togado|e, ipak se desilo potpisivawedokumenta „o me|usobnom priz-navawu svetih tajni“ izme|upravoslavnih, katolika i ostalihverskih zajednica. Ubrzo zatim jedo{lo i do same intercomunio -me|usobnog pri~e{}ivawa {topredstavqa vrhunac bezbo`ni{tva i
jeresi. Jedan takav noviji doga|aj se odigrao u Raveni u Italiji u crkvi sv.Apolinearija (katoli~ki hram), u kome je liturgiju slu`io arhijeretikVartolomej i pritom pri~estio prisutne vernike ve}inom katolike. Ceodoga|aj je direktno prenosila televizija, a o tome je pisala razna crkvena iekumenisti~ka {tampa.
91„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
ARHIJERETIK PATRIJARHCARIGRADSKI VARTOLOMEJ
zlona~alnik jeresi ekumenizma
![Page 14: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/14.jpg)
2. „Ve}a bezbo`ni~ka“, unije sa jereticimai molitveni horori
Sve {to se bitno de{avalo a vezano je za SSC, prete`no se odvija-lo na tzv. „konferencijama Me{ovite Komisije“- koje pored svog adminis-trativnog dela u kome se donose odluke i sklapaju bezbo`ne unije, posedujenaravno i zajedni~ke molitvene skupove. Po ovom ustaqenom redu radi sejo{ od osnivawa SSC i to je za pravoslavne ~lanove postala „normalna poja-va“, te pojedine izjave nekih crkvenih zvani~nika da se radi samo o tzv. nor-malnom „dijalogu i razgovoru“, su samo la` i obmana za verni narod. Dakle,ne samo da u administrativnom delu pravoslavni potpisuju kojekakvajereti~ka i izdajni~ka dokumenta, ve} ih i odmah nakon toga i zvani~no
Judin poqubac92
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
PRESEDAN U PRAVOSLAVQU, VARTOLOMEJ PRI^E[]UJE KATOLIKE
![Page 15: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/15.jpg)
potvr|uju na delu, svojim u~estvovawem na zajedni~kim molitvenim skupovi-ma.
Da bismo sve ovo potvrdili, u nastavku dajemo pregled zna~ajnijihekumenisti~kih sabrawa, wihove odluke i potpisane nepravoslavne unije saposebnim akcentom na izgled i na~in zajedni~kih molitvi.
2.1. Kanbera 1991.g.
Jedan od takvih antihri{}anskih skupova odr`an je u Kamberi uAustraliji u vremenu od 7 do 20 februara 1991 godine u svetu ekumenizmapoznata kao 7. Generalna konferencija SSC. Na woj su pored predstavnikabrojnih protestantskih sekti, u~estvovali i predstavnici svih pomesnihpravoslavnih crkava (osim jerusalimske Patrijar{ije) i predstavniciVatikana koje je predvodio kardinal Edvard Kasidi. Osim ove ve} dobropoznate „duhovne bra}e“koja se redovno sastaje iz godinu u godinu, na ovomskupu su se prvi put pojavili i mnogobrojni predstavnici nehri{}anskihvera. Upravo prisustvo ovih drevnih pagana i spiritista dali su posebnudra` ovom nesvakida{wem „skupu qubavi i mira“. Pogledajmo kako je sve toizgledalo:
„(...) Sve u svemu bio je to skup svih belosvetskih jeresi me|u kojimasu na`alost, bili i Pravoslavni. Odr`avani su mnogobrojne konferencije,rituali predstavnika pojedinih „crkava“ pa ~ak i neznabo`a~ki i magijski
93„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
PAGANSKI (SATANSKI) OBREDI AUSTRALISKIH ABORIXANA A POTOM SUPRAVOSLAVNI NA ISTOJ „^ASNOJ TRPEZI“ SLU@ILI LITURGIJU
SPIRITISTKIWA KOREANKADOKTORKA ^ANG
satanski obred prizivawa duhova
![Page 16: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/16.jpg)
rituali Aborixana ili doktorke ^ang, Koreanke, spiritistkiwe, koja je nao~igled celog skupa prizivala duhove predaka, dece koju je Irod pobio, da bise na posletku usudila da priziva i duh „Isusa iz Nazareta“, a potom predsvima zapalila papiri}e sa wihovim imenima. (Na toj istoj bini su kasnijepravoslavni slu`ili liturgiju). Zaista je bilo potresno gledati zajedno uistom zboru predstavnike Pravoslavne Crkve u dru{tvu sa protestantskimsve{tenicama, spiritistima, pastorima, feministkiwama i javnimhomoseksualcima. Ovaj skup je na`alost potvrdio da Pravoslavna Crkvasvojim dugogodi{wim u~estvovawem u radu SSC, ne samo da nije uspela dapomogne nepravoslavnima da na|u istinski put do autenti~nog predawa iapostolske vere, ve} se duboko zaplela u mre`e najperfidnijih eku-menisti~kih teorija i prisustvom svojih predstavnika jo{ jednom dalasna`an alibi stotinama jeresi i novotarija. Kako druga~ije shvatiti iliobjasniti da jedan pravoslavni mitropolit, sada{wi patrijarhCarigradski, pristane da na ovom bezakonom skupu bude izabran za pod-predsednika??! Kako razumeti da pravoslavni predstavnici mirne du{e bez
ijedne javne re~i protesta prisustvuju „misama“ koje slu`e `ene ipri~e{}uju narod? Kako prihvatiti ~iwenicu da pravoslavni i daqe ostajuu organizaciji koja afirmi{e prava homoseksualaca sve{tenika i ~ak imdozvoqava slu`ewe wihovih posebnih misa, kao pripadnika tzv. seksualnihmawina (sexual mminorities) i zala`e se za pravo sklapawa crkvenih brakovame|u pripadicima istog pola, pa ~ak i za mogu}nost da usvajaju decu?“17(...)
No i pored ovolikog bogoodstupni{tva i bezbo`ni{tva, jer je jeresblaga re~ za jedno ovakvo ludilo, niko od pravoslavnih nije javno ustao iizobli~io ovaj satanski skup. Pitawe je, mo`emo li zamisliti bar na trenstawe svesti prisutnih „pravoslavnih“, koji sve ovo posmatraju i prisustvu-ju javnom satanisti~kom obredu, a potom iza|u i na istom `rtveniku slu`e
Judin poqubac94
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
BILO JE PAGANSKIH (SATANSKIH) OBREDA RAZNIH SEKTI
17 „Ekumenizam i vreme apostasije“, jeromonah Sava Jawi},
![Page 17: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/17.jpg)
liturgiju? Nakon ovog zvani~nog dela i „molitvi“, pre{lo se na potpisivawe
interesantnog dokumenta za koga isti pisac i izvor ka`e: „Na ovom skupu u Kanberi usvojen je jedan veoma zanimqiv dokument.
Re~ je o jednom novom stavu o jedinstvu „crkava“ pod imenom „JedinstvoCrkve kao Op{tewe (kinonija): Dar i Poziv“ (The Unity of the Church asKoinonia: Gift and Calling). SSC upu}uje ovaj dokument kao apel jedne nad-crkvene organizacije svim „crkvama“ kako bi prihvatile sedam osnovnihteza, „u ciqu punog vidqivog jedinstva.“ Te teze su ukratko navedeneslede}e:
1. me|usobno priznawe kr{tewa; 2. prihvatawe Nikejsko-carigradskog Simvola Vere kao zajedni~kogizraza apostolske vere; 3. evharistijsko op{tewe; 4. me|usobno priznavawe sve{tenstva; 5. zajedni~ko svedo~ewe Evan|eqa; 6. zajedni~ko delovawe u ciqu o~uvawa mira i poretka u svetu; 7. omogu}avawe parohijama i zajednicama da izraze na odgovaraju}ina~in lokalno stepen postoje}eg op{tewa.U su{tini osnovni ciq ovog dokumenta jeste da apeluje na sve
hri{}anske „crkve“da one priznaju jedna drugu kao Svetu Katoli~ansku iApostolsku Crkvu u svojoj puno}i. Zanimqivo je kako je sada{wi patrijarhVartolomej mogao da prihvati jedan ovakav tekst kao predsednik nadle`nekomisije za ova pitawa?!
[ta za Pravoslavnu Crkvu zna~i priznawe ijedne od ovih ta~aka?Ni{ta do potpuna izdaja vere Svetih Apostola i Svetih Otaca. Priznatijereti~ko kr{tewe kao potpuno ispravno (~ak i bez potrebe da se pocrkvenoj ikonimiji osna`i sv. miropomazawem), zna~i de ffacto priznatijereticima sv. tajnu sve{tenstva i automatski i Sv. Tajnuevharistije“18.(podvl. na{e)
Mislimo da je ovoj konstataciji suvi{no bilo {ta dodati?
2.2. Balamand 1993.g.
Ekumenski skup koji je odr`an u Balamandu, blizu Tripolija (naseveru Libana) u vremenu od 17 do 24 juna 1993. godine smatra se me|u eku-menistima jednim od zna~ajnijih i plodnijih {to se samih odluka ti~e. Onikoji su upoznati sa celom situacijom i delovawem ekumenizma u svetu, sma-traju ovu 7. plenarnu sednicu Me|unarodne Me{ovite Komisije kao velikupobedu Vatikana nad oficijalnim pravoslavqem. Potpisivawem dakle oveBalamandske unije pravoslavni su definitivno priznali rimokatolike kao„Sestrinsku crkvu“.
[to se u~esnika ti~e prisutni su bili: 24-predstavnika rimoka-toli~ke „crkve“ i 13-pravoslavnih delegata koji su predstavqali 9 od 15Pravoslavnih Crkava. Kopredsednici su bili Arhiepiskop Stilijan iKardinal Edvard Kasidi.
95„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
18 „Ekumenizam i vreme apostasije“, jeromonah Sava Jawi},
![Page 18: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/18.jpg)
Judin poqubac96
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
„VE]E BEZBO@NIKA“ U ASIZIJU(slike na ovoj i narednoj strani)
![Page 19: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/19.jpg)
Predmet rasprave bila su teolo{ka i prakti~na pitawa vezana zaaktivirawe i o`ivqavawe pojedinih unijatskih zajednica u Centralnoj iIsto~noj Evropi. Potom su bili podeqeni tekstovi ve} ranijepripremqeni od strane koordinacionog komiteta, a koji se ti~u direktnogostvarivawa ciqeva Rima. To su: potpuna reinterpretacija pravoslavnepatristi~ke eklisiologije i prihvatawe papisti~kog tuma~ewa nastanka iuloge tzv. unijatskih „crkava“, mada je unija odba~ena kao model i na~insjediwewa koji pripada pro{losti (tzv. „teologija mosta“); potpuno priz-navawe rimokatoli~ke „crkve“ kao „sestrinske crkve“ od stranepravoslavnih, kao i priznawe svih wihovih „svetih tajni“; priznawepravoslavne strane da unijatske zajednice imaju pravo da i daqe egzistiraju.Sve u svemu pravoslavna strana je prakti~no podr`ala osnovne principedeklaracije Drugog vatikanskog koncila o tzv. isto~nim crkvama, uz jo{ve}e ustupke.
Jedan od, dakle, osnovnih principa u samoj Balamandskoj uniji, a kojusu prisutni predstavnici pravoslavnih crkava i potpisom podr`ali, jesteprincip uzajamnog priznavawa rimokatolika i pravoslavnih i to ni maweni vi{e nego kao dve „sestrinske crkve“. U samom tekstu unije to izgledaovako: „Katolici i Pravoslavni opet otkrivaju jedni druge kao SestrinskeCrkve (~l.12.) i „priznaju jedni druge kao Sestrinske Crkve“. (~l.14.)
Komentar na sve ovo bio bi slede}i:„Ovo je potpuni dogmatski minimalizam, sinkretizam i ga`ewe
sve{tenog kanonskog prava Pravoslavne Crkve, implementacija eku-
97„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 20: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/20.jpg)
menisti~ke patrijarhalne enciklike iz 1920.g. u najsavr{enijem vidu.Insistirawe na saradwi na svim nivoima crkvenog `ivota nova je strategi-ja Rima prema pravoslavnima. Kod svih pomenutih principa iz Balamandajasna je geneza nastanka: Rim odlu~uje - @eneva potvr|uje - Fanar potpisuje.Tri centra dogmatskog sinkretizma idu pod ruku. I ovde se eksplicitnopriznaje postojawe punova`ne svete tajne sve{tenstva kod papista. Samimtim i wihove sve ostale svete tajne su ispravne i spasonosne. Pitamo se,koliko je jo{ ostalo vremena dok se ne ostvari ono {to je potpisano?“19
U ~lanku pod nazivom „Pravoslavni ekumenisti zvani~no priznajupapizam kao sestru crkvu“ autora Kiprijana mitropolita oropskog i fili-jskog, a ba{ povodom ove sramne unije u Balamandu nalazimo skoroidenti~nu konstataciju:
„Na sednici su bila ostvarena dva ciqa: potpuno odbacivawePravoslavnog Svetoota~kog u~ewa o Crkvi i prihvatawe papskog shvatawaunijatskih takozvanih „crkava“ (premda je Unija bila odba~ena kao zastare-li oblik i metod ujediwewa). No to (odbacivawe Unije - prim. prev.) nijeo`alostilo Rim, po{to je u Balamandu postignuto mnogo vi{e - ostvarewedavna{weg sna:
1) puno eklisiolo{ko priznawe latinstva kao „Sestrinske Crkve“od strane pravoslavnih;
2) priznawe, od strane pravoslavnih, prava na postojawe uni-jatskihzajednica;
3) ostaje na snazi, ta~nije pro{iruje se Ukaz „O Isto~nim Crkvama“Drugog Vatikanskog Koncila (1964. g.)“20.
I ovaj put smo svedoci javne izdaje Hrista i pravoslavqa, koju jeosmislio otac la`i preko svoga sluge patrijarha Atinagore i wemu sli~nihjo{ davnih ~etrdesetih godina pro{log veka.
Nakon potpisivawa Balamandske unije javile su se pojedina~nereakcije nekih probu|enih savesti, ali je wihov glas bio vrlo slab daprobudi bilo koju od pomesnih pravoslavnih crkava. Izdvajamo Svetogorskudeklaraciju koju su doneli svetogorski monasi, i u kojoj osu|ujuBalamandsku uniju i pozivaju odgovorne pojedince da javno daju odgovor zau~iweno sramno delo. Kakvi su odgovori stigli pogledajte sami:
„U svojoj deklaraciji svetogorski monasi osu|uju „balamandskuuniju“ i pozivaju odgovorne da {to pre daju obja{wewe za svoje postupke.Kakvi su me|utim, odgovori usledili? To mo`emo jasno videti iz eku-menisti~kih aktivnosti Carigrada i drugih Pomesnih Crkava u narednomperiodu. Naime, svepravoslavna delegacija je u julu 1993. g. uzela u~e{}e u„Svetskom ekumenskom skupu omladine i studenata“ u okviru SSC, uBrazilu, gde je preovladavala sinkretisti~ka atmosfera, kori{}ena jenehri{}anska simvolika (znaci jin i jang), a jedan od glavnih predava~abila je, dr. ^ang iz Koreje, koja nam je dobro poznata iz Kanbere, po svojimspiritisti~kim ritualima. Pored toga skupa, pravoslavni predstavniciu~estvuju na „Petoj konferenciji po pitawima Vere i Poretka“ u organi-zaciji SSC, u {panskom gradu Santjago de Kompostela te iste godine uavgustu mesecu. Nakon toga usledila je ve} pomenuta poseta patrijarha
Judin poqubac98
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
19 „Ekumenizam i vreme apostasije“, jeromonah Sava Jawi}20 Sv.Knez Lazar br.3/97, ~asopis ra{ko-prizrenske eparhije
![Page 21: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/21.jpg)
Vartolomeja Upsali, a u septembru predstavnici pravoslavnih crkavau~estvovali su na „Panreligioznom skupu u Milanu“. Pravoslavni pred-stavnici u~estvuju i u „Drugom svetskom parlamentu religija“ u ^ikagu, a unovembru iste godine sklapaju predunionisti~ki sporazum sa monofiziti-ma. Da Balamandski sporazum nije tek jedan bezna~ajni sastanak, ve} veomava`an ekumenisti~ki skup potvr|uje i sam patrijarh Vartolomej koji je dosada u nekoliko prilika podr`ao wegove odluke. Ipak, mo`da najdaqe odsvih ide rumunski mitropolit Nikolaj banatski, koji na sva usta hvalitekst iz Libana i otvoreno propoveda teologiju sestrinskih Crkava i tzv.teologiju „dva plu}na krila“. U svakom slu~aju, mo`emo da vidimo da }eodgovori na pitawa svetogorskih otaca i svih ostalih dobronamernihpravoslavnih hri{}ana u vreme koje sledi dolaziti u sve ve}em broju, uzbrojne potvrde da je Balamand tek po~etak“21.(podvl. na{e)
Po pitawu bezakowa u Balamandu pojavila se i reakcija nekihzvani~nika SPC, a izme|u ostalih i ep. Artemija u ~lanaku pod naslovom„Na braniku Prvoslavqa“. ^lanak je namewen prvenstveno Sinodu SPC iwenim episkopima, dok je povod suzdr`awe SPC od javne osude balamand-skog sporazuma i onih koji su tu sramnu uniju potpisali u ime pravoslavnih:
„(...) Objavqeno je zvani~no SAOP[TEWE me{ovite Komisije zadijalog Pravoslavnih i Rimokatolika, donetog na Konferenciji koja jeodr`ana od 17 — 24. juna 1993. g. u Balamandu (Liban), a koje sadr`i stavovepotpuno suprotne svetoota~ko-kanonskom Predawu Crkve Pravoslavne. TaKoferencija je odr`ana pod predsedni{tvom australijskog MitropolitaStilijanosa (Carigradska Patrijar{ija), i na woj je bila zastupqenave}ina Pravoslavnih autokefalnih Crkava.
U toj Komisiji, koja je u svojoj drskosti „prestupila me|e kojepostavi{e Oci na{i“... nisu bile zastupqene slede}e pomesne CrkvePravoslavne: Jerusalimska, Srpska, Bugarska, Gr~ka, Gruzijska i ^ehoslo-va~ka.
Na{a Srpska Crkva (verovatno i ostale) dobila je poziv za tuKonferenciju, ali je pre}utno odbila da na woj u~estvuje.
S obzirom pak na ozbiqnost izjava koje su tamo potpisane u imePravoslavne Crkve (na~elno), i s obzirom da na{a Sveta Crkva nikome nijedala punomo}je i saglasnost da je tamo zastupa i da u weno ime potpisuje sveono {to je potpisano, smatramo da je sada du`na da zauzme jasno svoj stavprema tome Saop{tewu iz Balamanda, da ga osudi kao neva`e}e i time dadepunu podr{ku GLASU SAVESTI pravoslavne (...)“22.(podvl. na{e)
Ali odgovora i osude ovog bezakowa od strane SPC nije bilo. Akobi po ve} ustaqenom redu }utawe bilo znak odobravawa, da li to zna~i da sei SPC apsolutno slo`ila sa Balamandskom unijom?
2.3. Upsala 1993
Nastavak agonije sledi u [vedskoj u gradu Upsali gde je psevdo-patrijarh Vartolomej posetio luteransku „crkvu“, povodom wenog jubileja, -~etiri stotine godina od osnivawa prve luteranske „crkve“ u Upsali. Ovaj
99„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
21 „Ekumenizam i vreme apostasije“, jeromonah Sava Jawi},22 Sv. Knez Lazar br.1/94, ~asopis ra{ko-prizrenske eparhije
![Page 22: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/22.jpg)
skup se odr`ao od 20 do 31 avgusta 1993.godine. Ko su ti luterani, o kakvoj se„crkvi“ radi i kako je protekao sam skup, govori nam jeromonah Sava , citi-ramo:
„Naime {ve|ani su 1593.g. primili veroispovedawe MartinaLutera, ~ime je protestantizam u toj nordijskoj zemqi zamenio rimoka-toli~ku veru. Ina~e ta protestantska „crkva“ nadaleko je ~uvena po krajweavangardnim i liberalnim stavovima. Oni su prvi u Evropi po~eli sarukopolagawem sve{tenica nasuprot svim svedo~anstvima Svetog Pisma,predawa i crkvenih kanona. Dana 22. avgusta u goti~koj katedrali u Upsaliodslu`ena je sve~ana misa koja je vi{e li~ila na pozori{nu predstavu ilidiskoteku, nego li na slu`bu Bo`ju. Na tome „evharistijskom festivalu“na`alost su saslu`ivali i pravoslavni jerarsi i to na ~elu sa jednimVaseqenskim Patrijarhom. Oni su bili sme{teni u sve~anoj „lo`i“ blizuoltara zajedno sa raznim drugim jereticima, protestantima i protivhalki-doncima. Cela crkva je odjekivala u disonantnim tonovima avangardneozbiqne muzike simfonijskog orkestra koji je pratio neke delove slu`be.Orkestrom je dinami~no dirigovao jedan protestantski klirik. Na slu`bije pored kardinala Kasidija i {vedskog nadbiskupa Gunara Vemana govorioi patrijarh Vartolomej. On je u svom obra}awu na engleskom jeziku govorioo potrebi jedinstva Crkve koja je ikona trijadi~nog Boga, naglasiv{i kako„nedostatak jedinstva ne samo da predstavqa sablazan ve} je u suprotnosti saosnovnim zna~ewem Crkve.“ Kardinal Kasidi izrazio jasne stavove Rima daje mogu}e jedinstvo u razli~itosti, samo ako ta razli~itost postoji u okviruapostolskog predawa. Po wemu nema jedinstva u pomirewu onoga {to je stra-no predawu sa istinom apostolske vere. U toku nastavka slu`be patrijarh jeuzeo u~e{}a u nekoj vrsti vhoda sa Evan|eqem.
Svi zajedno su pro~itali Nikejski simvol vere i izmenili „celivmira“. Patrijarh je potom poklonio nadbiskupu Vemanu srebrni putir kojije nazvao „putirom pomirewa“, kao dar Vaseqenskog Prestola. [vedski pri-mat ga je odmah upotrebio za evharistijski deo slu`be, ganutqivo obe}av{iPatrijarhu da }e ga se uvek se}ati pred „hlebom i vinom Gospodwim“. Utrenutku pri~e{}a sa svih strana su nagrnuli luteranski sve{tenici isve{tenice kako bi razdelili „pri~e{}e“ narodu u crkvi. Za to vreme jedanvokalni ansabl mladih crnaca (?!) je igraju}i u ritmu xez muzike pevaopri~astan. U crkvi je nastala prava atmosfera „`urke“, ~ekaju}i svoj red na
Judin poqubac100
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
ARHIJERETIK PATRIJARHCARIGRADSKI VARTOLOMEJ SASLU@UJE SA JERETICIMA LUTERANIMA U
WIHOVOM HRAMU
![Page 23: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/23.jpg)
pri~e{}e vernici su se wihali u ritmu zaglu{uju}e muzike. Zaista bilo jeto „jedinstvo u razli~itosti“. Naravno, pravoslavni predstavnici sa svojimPatrijarhom mirno su sa o~iglednim po{tovawem prema „lokalnim crkven-im tradicijama“ posmatrali ovu komediju. Na kraju je celi taj bezakoni skuppatrijarh Vartolomej blagoslovio liturgijskim blagoslovom „BlagoslovGospodwi neka do|e na vas, wegovom blagoda}u i ~ovekoqubqem, sada, uvek iu vekove vekova.“ Zajedno sa wim su stajali i tako|e blagosiqali kardinalKasidi, nadbiskup Veman i finski nadbiskup Vikstrom, pokazuju}i verovat-no time jedinstvo jedne i jedinstvene Crkve Hristove“23.
Nakon ovakvog realisti~nog opisa ove tragi-komedije, normalan~ovek pravoslavac, ne zna prosto da li da zapla~e ili od muke da se nasmeje.
2.4. [ambezi i unija sa monofizitima
Jo{ u vreme psevdo-patrijarha Dimitrija Vaseqenska patrijar{ijase zalagala za prevazila`ewe razlika izme|u pravoslavnih i monofizita(protivhalkidonaca) . U velikom sporu zbog koga je i bio sazvan vaseqenskisabor u 5. veku (tzv. Halkidonski), monofiziti su osu|eni kao jeretici.Razlog tome je unaka`avawe pravoslavnog u~ewa Crkve- jer smatraju da jeGospod Isus Hristos posedovao samo jednu prirodu i to „Bo`ansku“ a ne i„^ove~ansku“ kako su Crkva i Sv.Oci u~ili. [to se ti~e samog termina,koga danas ~esto ~ujemo „dohalkidonski hri{}ani“, mo`emo da ka`emo da jenovotarija izmi{qena od strane ekumenista, kako bi pravoslavnima prib-li`ili i po nazivu ove jeretike. Pogledajmo obja{wewe upravo ove „sit-nice - izmene u imenu“ koje daje jer.Sava u svojoj kwizi:
„Pre dvadesetak godina oni koji su zagovarali uniju sa monofiziti-ma po~eli su monofizite da nazivaju „dohalkidonski pravoslavnihri{}ani“, a u posledwe vreme „orijentalni (isto~ni) pravoslavci“. Sa timnazivima kao i sa drugim terminima uobi~ajenim u ekumenisti~kim doku-
101„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
ARHIJERETIK PATRIJARHCARIGRADSKI VARTOLOMEJ SASLU@UJE SA JERETICIMA LUTERANIMA U
WIHOVOM HRAMUzajedni~ki blagoslov nakon liturgije
23 „Ekumenizam i vreme apostasije“, jeromonah Sava Jawi},
![Page 24: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/24.jpg)
mentima i{~ezla je re~ „jeres“ koja trenutno ima krajwe pe`orativnozna~ewe. Tako|e vi{e se ne govori o dogmatskim razlikama ve} o „termino-lo{kim sporovima“, „teo-lo{kim mi{qewima“.
Ovo su najboqi primeri kako se postepeno „ekumenizira“ na{acrkvena svest. Na{i preci su znali da onaj koji odstupi od pravoslavneistine pada u jeres i zove se jeretikom“24.
Prvi zna~ajniji skup koji je u stvari „pripremio“ usvajawe ovenepravoslavne i bogoodstupni~ke unije desio se 1989.godine u egipatskommanastiru Anba Bi{oj, gde su se prvi put sreli monofiziti i pravoslavnia na insistirawe SSC. Rezultat tih razgovora bio je zakqu~ak da je zajedni-ca i op{tewe mogu}e, ali da se odnosi pravoslavnih i monofizita ne„ograni~avaju jednom hristologijom“ i da „obuhvate svu puno}u nepodeqeneCrkve prvih vekova“. Me|utim, monofiziti su ostali pri svome stavu da nepriznaju sve Vaseqenske sabore ve} samo prva tri (one koji ih ne osu|uju zajeresi i ne anatemi{u), smatraju}i da su ostali sabori samo li~na„pravoslavna mi{qewa“. No pravoslavni su i tu napravili „kompromisqubavi“, i umesto da osude opaku anatemisanu jeres ili da insistiraju napokajawu jeretika, priznavawu Svetih Vaseqenskih sabora i na povratakSvetoota~kom predawu, oni su odlu~ili da ih „bezbolno i kompromisno“prime u Pravoslavu zajednicu. Sve ovo je i prakti~no izvedeno u [ambezijuu [vajcarskoj novembra 1990 g. bez {ireg informisawa javnosti, a u CentruCarigradske Patrijar{ije za „ekumenski dijalog“. Prisustvovali su pred-stavnici skoro svih pravoslavnih pomesnih crkava i tzv. „protivhalkidon-skih crkava“ iz Jermenije,Sirije, Etiopije i Indije.Povod je iznala`ewe pro-cedure za „sjediwewe dvajuporodica Crkava“. A osamom toku procesa dajemoop{irniji citat:
„U zvani~nim dokumentima ovog sastanka protivhalkidonskimonofiziti nazivaju se „orijentalnim pravoslavcima“, iako i daqe ne `eleda priznaju vaseqenski zna~aj ^etvrtog, Petog, [estog i SedmogVaseqenskog Sabora (mada nemaju ni{ta protiv da ove sabore pravoslavnituma~e kao takve). Wima je priznato apostolsko prejemstvo i izre~enapohvala da su sa~uvali apostolsko predawe. Ta~nije u tekstu sabora se ka`e:„obe porodice su uvek sa potpunom lojalno{}u sa~uvale istinskopravoslavno hristolo{ko u~ewe i neprekidnost apostolskog predawa.“ Naovom skupu dohalkidonci su se saglasili sa osudom ekstremnog monofiz-itizma Evtihija, ali nisu pristali da osude i umereni monofizitizam
Judin poqubac102
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
24 „Ekumenizam i vreme apostasije“, jeromonah Sava Jawi}
ARHIJERETIK PATRIJARHCARIGRADSKI VARTOLOMEJU PUNOM EVHARISTIJSKOM
OP[TEWU SA JERETICIMAMONOFIZITIMA
![Page 25: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/25.jpg)
103„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
EKUMENIZAM DANASsve jeresi ovoga sveta na jednom mestu
![Page 26: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/26.jpg)
Sevira i Dioskora, koga, pored ostalog, smatraju za svetiteqa. Po{to jewihovo u~ewe pod anatemom Vaseqenskog Sabora bilo je i predloga da serazmotri skidawe anatema. U su{tini preovladava stav da se u dijalogu saprotivhalkidoncima nastoje „progurati“ osnovna dva pravca koja karak-teri{u i „dijalog“ sa rimokatolicima, a to su:
1.“Priznawe druge jereti~ke crkve, bilo kao „sestrinske“ crkve,bilo kao ravno~astne porodice i odstupawe od na{e pretenzije da Jedna,
Sveta, Katoli~anska iApostolska Crkva jestesamo na{a PravoslavnaCrkva“.
2. „Po`urivawesjediwewa zaobila`ewemrazlika, koje, ili sepre}utkuju ili se mini-miziraju.“
Komisija, koja jeradila na detaqima„neophodnih crkvenih pro-cedura radi uspostavqawapotpunog jedinstva“ pre-poru~ila je da se „svakojPomesnoj Crkvi ostavi da
sama uredi isto u skladu sa op{teprihva}enim kanonskim principima.“Drugi predlog komisije bio je da se prou~e bogoslu`bene posledice
koje proisti~u iz uspostavqenog jedinstva, ukqu~uju}i saslu`ivawe ineophodno posedovawe diptiha duhovnih poglavara radi liturgijskog pomi-wawa, kao i pripremu naro~itog komiteta koji bi se pozabavio izdavawem„odgovaraju}e literature koja obja{wava na{e uzajamno poimawe vere, {tobi nas dovelo do prekida podela iz pro{losti.“
Pored toga, predlo`eno je „obema porodicama, da se pomire i skinuuzajamne anateme, koje su ranije bacili oci obe Crkve“.
Ovaj skup u [ambeziju izazvao je burne reakcije pravoslavnihhri{}ana koji su tome videli poku{aj da se revidiraju stavovi jednogVaseqenskog sabora i da se omogu}i sjediwewe sa protivhalkidoncima bezwihovog pokajawa kao jedinog mogu}eg puta povratka u krilo PravoslavneCrkve“25.
Po starom lo{em obi~aju, ni prilikom dono{ewa i potpisivawaovog jereti~kog dokumenta nije usledila neka o{tra reakcija ili izjava ilineki drugi gest koji bi ne{to bitno promenio. Ovim povodom izdvjamo samokratak deo protesta Sve{tene Op{tine Svete gore Atonske i monaha sveto-goraca a ti~e se potpisane sramne unije i wenih osnovnih ta~aka i glasi:
„(...)Zapa`a se u sva tri zvani~na saop{tewa odstupawePravoslavnih od pravoslavne eklisiologije, po kojoj Jedna, Sveta,Katoli~anska (=Saborna) i Apostolska Crkva jeste samo na{a PravoslavnaCrkva. Priznaju se i protivhalkidowani kao „Pravoslavni Isto~waci“, iobe Crkve kao dve ravno~asne porodice jedne i iste Crkve. Radi se, dakle, o
Judin poqubac104
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
ARHIJERETIK PATRIJARH CARIGRADSKI VAR-TOLOMEJ U PUNOM EVHARISTIJSKOM
OP[TEWU SA JERETICIMA MONOFIZITIMA
25 „Ekumenizam i vreme apostasije“, jeromonah Sava Jawi},
![Page 27: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/27.jpg)
105„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 28: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/28.jpg)
obliku teorije grana.- Odstupamo mi Pravoslavni od istorijskog na{eg trajawa i iden-
ti~nosti sa Crkvom Vaseqenskih Sabora (IV, V i VI), prihvataju}i da su pro-tivhalkidowani uvek bili pravoslavni i Oci wihovi (Dioskor i Sevir)tako|e. Posredno dakle prihvatamo da su ovi Vaseqenski Sabori bili uzabludi i mi ih ispravqamo. Poku{aj kompromisa (snisho|ewa) stvari neide. Ili su Sabori „pravilno upravqali Istinom“ i Dioskor i Sevir, kaoi wihovi sledbenici (do danas) jesu jeretici; ili, ako ovi nisu jeretici,Sabori su bili u zabludi.
-Poku{aj preformulisawa, odMe{ovite Komisije, pravoslavneHristologije, pored izvrsnog formulisawaod svetog IV, V, i VI Sabora, da bi se slo`iliprotivhalkidowani, po nama je besciqno iopasno.
-Drugi jedan elemenat unosi se u jednogledi{te, neobja{wiv, i usu|ujem se daka`em, krajwe uznemiravaju}i, kojega je
nedavno definisao koptski patrijarh [enuda III, u govoru koji je proizneopred na{om Me|upravoslavnom Komisijom za dijalog sa StarimIsto~wa~kim Crkvama u [ambeziju pro{log februara. Koptski Patrijarhtom prilikom je rekao: „[to se ti~e Vaseqenskog Sabora, primamo prva triod wih... Odbacujemo Sabor Halkidoiski. Mogu da ka`em potpuno otvoreno,da sve Isto~wa~ke Crkve ne mogu da prihvate Halkidonski Sabor... Imatesedam Vaseqenskih Sabora. Ako vam fali jedan, ne}ete izgubiti mnogostvari“26. Pitamo se, kakvo }e biti to sjediwewe u kojem }emo mi prihvati-ti Vaseqsnske Sabore, a oni ih ne}e primati? Mi }emo imati Dioskora iSevira kao jeretike a oni }e ih imati kao svete? Mi }emo imati Sabor uEfesu kao razbojni~ki a oni }e ga imati kao pravoslavan?
I kako je mogu}e da bude sjediwewe me|u nama takvima, kada ne prima-ju na{u Crkvu kao {to jeste nego pod ograni~ewima i „podkresanu“? I zarje mogu}e da mi prihvatimo takvo sjediwewe?
Ako Protivhalkidowani veruju za samo sebe da su u potpupostipravoslavni i dakle nije u opasnosti wihovo spasewe, onda za{to ho}e sjedi-wewe sa na{om Crkvom, koju ne prihvataju u celosti i kojoj ne prilaze sasmirewem i pokajawem? I {ta nagoni nas da ih primamo prihvataju}i iwihove formule kojima oni odbacuju fundamentalne na{e eklisiolo{keprincipe?
Je li, dakle, neka ciqnost sjediwewa politi~kog karaktera, zare{avawe potreba koje proizilaze od zajedni~kih ne religioznih uticajadosotojan razlog za ovakvo sumwivo i dvosmisleno sjediwewe?“27
I ovaj o~ajni~ki poku{aj svetogoraca ostao je bez odziva.Interesantno je da se proces apostasije nakon potpisivawa ove sramneunije, ~ak ubrzao u pojedinim pomesnim crkvama recimo u Antiohijskojpatrijar{iji, gde je patrijarh Igwatije ubrzo objavio encikliku kojom je i~isto formalno potvrdio uniju sa sirijskim monofizitima.
Judin poqubac106
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
26 Mitr. Mirski Hrizostom Konstantinidis, nav. delo str. 229-230.27 Sv. Knez Lazar, br.3/94, ~asopis ra{ko-prizrenske eparhije.
![Page 29: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/29.jpg)
107„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 30: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/30.jpg)
2.5. Pravoslavne delegacije i wihov nastup na ranijim ekumenisti~kim skupovima
Nakon pregleda ovog dana{weg sveop{teg otpadni{tva odPravoslavne vere, sa namerom smo za kraj ovog poglavqa o ekumenskim„ve}ima bezbo`nika“ ostavili jedan interesantan osvrt o nastupupravoslavnih delegacija nekada na ekumenskim skupovima, u periodu nasamom za~etku ekumenizma. Razlog ovome je, da bismo lak{e mogli napravi-ti pore|ewe o na~inu na koji su Pravoslavni dr`ali i ispovedali svojupravu veru jereticima i neznabo`cima nekada i kako to i na koji na~indanas to rade ove savremene jude i ~ovekougodnici. Tako|e nam je vrlo bitnoda razotkrijemo jo{ jednu veliku prevaru koja se servira neupu}enom inapa}enom srbskom narodu od nepravoslavnog episkopata SPC, a radi se oslede}em: „^esto se iz usta zvani~nih srpskih arhijereja ~uje jednapoluistina, kako naime, u~estvovawe na ekumenskim konferencijama nijeni{ta stra{no jer se ti skupovi odr`avaju jo{ od pre Drugog Svetskograta“.
Istina je da su se ti skupovi odr`avali i pre 1941. god. Me|utim, ono{to oficijalni srpski arhijereji pre}utkuju, jeste ~iwenica da ni na jed-nom tom skupu pravoslavni nisu imali molitvenog, a Bogu hvala, ni evharis-tijskog op{tewa. Treba samo pogledati kakve su hrabre i ispovedni~keizjave davali na tim skupovima pravoslavni predstavnici. Npr. na konfer-encijama o Veri i Poretku, koje su dr`ane u organizaciji Ameri~keepiskopalne „crkve“. Prva takva konferencija odr`ana je u @enevi 1920.god. Sabla`weni pravoslavni predstavnici, u znak protesta, napustili suzasedawa tog skupa, videv{i do kojih granica se namerava i}i u tzv. dijalogu.
Druga takva konferencija dr`ana je Lozani 1927 god. Na woj supravoslvni predstavnici izdali Deklaraciju slede}e sadr`ine: „(...) Uskladu sa pogledima Pravoslavne Crkve nedopustivi su bilo kakvi kompro-misi u vezi sa veroispovedawem i religioznim ube|ewima. Niko odpravoslavnih ne mo`e se nadati da ponovno sjediwewe, zasnovano na sporn-im formulama, mo`e da bude ~vrsto i pozitivno... Pravoslavna Crkva sma-tra da bilo kakvo jedinstvo treba da bude zasnovano iskqu~ivo naverou~ewu i ispovedawu drevne nerazdeqive Crkve, na sedam Vaseqenskihsabora i na drugim odlukama donetim tokom prvih osam vekova.“ (podvl.na{e)
Godine 1954. u Evanstonu je odr`ana tako|e konferencija sli~nogsadr`aja kao i prethodno. Na woj je u~estvovao i na{ vladika NikolajVilimirovi}. Pravoslavni delegati su izjavili: „Mi smo obavezni da izraz-imo na{e duboko ube|ewe da je sveta Pravoslavna Crkva jedina sa~uvala upuno}i i nepovre|enosti veru koja je jednom predata svetima“28.
Na Konferenciji „Vera i Poredak“ u Oberlinu 1957. god.pravoslavni delegati su izjavili: „Jedinstvo koje tra`imo, za nas jestejedinstvo koje nam je dato, koje nikad nije bilo izgubqeno i, kao Bo`anskidar i su{tinsko obele`je hri{}anskog postojawa, nije moglo bitiizgubqeno... Za nas, to jedinstvo je ovaplo}eno u Pravoslavnoj Crkvi“29.
Judin poqubac108
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
28 Macris, The Orthodox Church and the Ecumenical Movement, str. 1029 Macris, The Orthodox Church and the Ecumenical Movement, str. 11
![Page 31: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/31.jpg)
Bilo je neophodno da iznesemo ove notorne ~iwenice. Mi ovimspre~avamo podvalu koju me|u pravoslavni srbski narod poku{avaju da unesusrbski episkopi. U~estvovawe pravoslavnih predstavnika na ranijim kon-ferencijama, kao {to se mo`e videti, bilo je u ~isto pravoslavnom duhu.Nikakvog tu molitvenog ili evharistijskog op{tewa nije moglo biti, nitije bilo priznavawa obostranog apostolskog prejemstva i Svetih Tajni.Pravoslavni su predstavnici bili potpuno jasni – Istina je samo jedna. Onaje u Pravoslavnoj Crkvi. Navodimo kao primer re~i koje na jednoj takvojkonferenciji izgovorio budu}i arhiepiskop Ruske Zagrani~ne Crkve, arhi-mandrit Ilarion (Troicki):
“Mogu da vam postavim ovo pitawe: da li vi i ja pripadamo jednojCrkvi Hristovoj? U odgovoru na to pitawe vi }ete nesumwivo spomenutibezna~ajnost dogmatskih razlika izme|u nas i to da su razlike u obredimaprakti~no zanemarqive. No, za mene odgovor je odre|en ne razmatrawimadogmatskih razlika, nego ~iwenicom da izme|u nas nema crkvenog blago-datnog jedinstva (...)“(podvl. na{e)
Osnovnu istinu hri{}anstva, wegovu veliku tajnu – Ovaplo}eweSina Bo`ijeg – priznaju sve hri{}anske veroispovesti, ali ne mo`e samo toda ih slije u jednu Crkvu. Jer, kako veli apostol Jakov, i |avoli veruju (Jak.2,19); prema svedo~ewu Jevan|eqa, oni su svoju veru ispovedali kao i apostolPetar (Mt. 16,16; 8,29; Mk. 1,24; Lk. 8,28). No, da li oni pripadaju jednojCrkvi Hristovoj? Sa druge strane, crkvenoj zajednici nesumwivo pripadajuqudi koji ne znaju dogmate Halkidonskog sabora i veoma malo umeju da ka`uo svojim dogmatskim ube|ewima“30.
A evo kako su se samo tridesetak godina kasnije pravoslavni pred-stavnici izja{wavali na ovakvim konferencijama. Na GeneralnojSkup{tini Svetskog Saveta Crkava u Upsali, gde je predsedavao srbski„patrijarh’’ German, pravoslavni delegati zajedno sa jereticima uzneli sumolitvu slede}e sadr`ine: „Bo`e, o~e...tvoja qubav se pru`a na sve qude, datra`imo istinu, koju dosad ne znasmo“. (SIC!!!)
Postavqamo pitawe ko to ne zna istinu? Mo`da to ne znaju komu-nisti~ki patrijarh German i wegovi nepravoslavni naslednici danas, kojiproda{e svoju veru „za ve~eru“ ali napa}eni svetosavski narod srbskisavr{eno zna-Ko je Istina, a to je sam Gospod Isus Hristos koji ka`e: „Jasam Istina, Put i @ivot... ko u Mene veruje ima}e @ivot ve~ni...“ i to jena{e Pravoslavqe i na{e Svetosavqe.
3. Kona~an pad Srpske Pravoslavne Crkve
„Kako jedna gre{ka koju gre{kom ne smatramo, obi~no povla~i za sobom i drugu,
tako i jedno zlo pora|a drugo“. (Sv. Amvrosije Optinski)
Ove premudre re~i svetiteqa najverodostojnije oslikavaju nastu-pawe tre}eg i najtragi~nijeg pada SPC u wenoj vi{evekovnoj istoriji, jer
109„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
30 Troitsky, The Unity of the Church and the World Conference of Christian Communities, Montreal: TheMonastery Press, 1975, p. 13-15.
![Page 32: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/32.jpg)
raslabqena udarom konkordata, potom zaposednuta komunizmom i nekanon-skom komunisti~kom jerarhijom, definitivno je dotu~ena ekumenizmom i~lanstvom u SSC-u. Dakle, vi{edecenijska perfidna priprema pada koju suSatana i sluge wegove (latini, masoni itd.) sprovodili, ovim potezom jeurodila plodom. Iako je ova satansko-ekumenisti~ka zamka relativno nova,jer je stara tek jedan vek, ipak je uspela da savr{eno okuje okovima jeresi,skoro sve pomesne crkve.
Objediniv{i u sebi gotovo sve sekte, neznabo`ce i jeresi pod kapomnebeskom, ova svejeres uspela je da u svoje pakleno jezero uvu~e i samu SPCi to ne samo administrativnim ~lanstvom, ve} putem aktivnog saslu`ivawai molitvenog op{tewa sa jereticima. Godine 1965 SPC je postala ~lanSSC-a, dok je svojim radom i zalagawem na poqu ekumenizma zaslu`ila, dase ve} 1968.g. wen tada{wi patrijarh German na|e na samom ~elu ovebezbo`ne organizacije i to kao predsednik. O ovim ranim istorijskimza~ecima ekumenizma u Srbiji, kao i o uzrocima za wegovo nastajawe govoreS.Reqi} i M.Petrovi} :
„Srpska crkva je, od 1965. godine, ~lanica Svetskog saveta crkava sasedi{tem u @enevi. Ovaj Savet po~eo je kao zajednica protestanata, da bisada pristupile mnoge pravoslavne crkve. Neposredno posle rata Srpskojcrkvi je, preko Svetskog saveza, stizala dosta visoka materijalna pomo}.Bez we se ne bi moglo ni zamisliti osnivawe novih bogoslovija, {tampaweuxbenika i bogoslu`benih kwiga, izdavawe religiozne biblioteke...zabele`eno je u „spomenici o 50-godi{wici vaspostavqawa Srpske patri-jar{ije“ („Srpska Pravoslavna crkva 1920-1970) (podvla~ewe na{e, prim.prir.). Zato je srpski patrijarh Vikentije. 1951. godine, iskreno zahvalanprestavnicima hri{}anskih zajednica koje sara|uju u Svetskom savetu,rekao: „U posleratnoj obnovi, zapadne crkve nas poma`u i moralno i mater-
Judin poqubac110
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
PATRIJARH SRPSKI GERMAN I SVETSKI SAVET CRKAVA
![Page 33: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/33.jpg)
ijalno, i to vi{e nego {to smo zaslu`ili i i {to zaslu`ujemo... Mi }emo setruditi da to uzvratimo na kakav drugi na~in... Moli}emo se Gospodu Boguza vas... Hri{}ani se moraju ujediwavati u svakom dobrom delu“.
Na ime pomo}i za Bogosloviju u Karlovcima Svetski savet jeSrpskoj crkvi dao 25.000 dolara (u periodu od 1965-1970), a za Bogosloviju uKrki 50.000 dolara, ne ra~unaju}i redovnu pomo} u: „projektu obrazovawasve{teni~kog podmlatka“. Osim toga je dosta sve{tenika le~eno u inos-transtvu o tro{ku Odeqewa za me|unarodnu pomo}“31.(podvla~ewe na{e,prim. prir.)
Da bi se revan{irali svojim velikim „dobro~initeqima iz SSC-a“,na ovakvim potezima „Hri{}anske qubavi“, Srpska crkva uzima aktivnou~e{}e u bezakonim i jereti~kim skupovima, poku{avaju}i da svojimpolemikama, doktoratima, disertacijama itd, doprinese svetskom„Ujediwewu svih religija“. Na`alost, takva bogohulna sabrawa i horor-liturgije po~iwu da se odigravaju i u na{oj Srbiji, pri ~emu se od Srbskognaroda, skoro sve ve{to taji i sakriva. Definitivna predaja SPC usledilaje godine 1968, za koju isti izvori ka`u:
„U okviru te saradwe sa Svetskim savetom crkava, Srpska crkva je1967. godine, u Beogradu, organizovala Evropske konsultacije ome|ucrkvenoj pomo}i. Generalni sekretari Saveta su, u vi{e navrata,posetili srpskog patrijarha, a 1968. godine, na ^etvrtoj skup{tini u Upsaliu [vedskoj, za prvog predsednika Saveta crkava izabran je srpski patrijarhGerman. On je bio prvi poglavar pravoslavne crkve kome je ukazana ova„odgovorna po~ast“„32
Dosta podataka o ekumenisti~koj delatnosti Germana mo`emo
111„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
PATRIJARH SRPSKI GERMAN KAO PREDSEDNIK SVETSKOG SAVETA CRKAVA
31 „Srpsko pravoslavqe“, S.Reqi} i M.Petrovi}, Beograd 1989.g.32 „Srpsko pravoslavqe“, S.Reqi} i M.Petrovi}, Beograd 1989.g.
![Page 34: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/34.jpg)
izvu}i iz jednog ditiramba33, sada{weg sekretara Srpske Patrijar{ije,Radomira Raki}a.34
Raki} pi{e: „Mora se priznati da su me|unarodna, pa i me|ucrkvena, zbivawa
uvela i na{u Crkvu u jaku struju ekumenske delatnosti, koja je postalatoliko o~igledna u vremenu kormilarewa Srpskom crkvom patrijarhaGermana, da se ona – htela-nehtela – nalazi u stalnoj razmeni pastirskih idrugih iskustava sa drugim crkvama i verskim zajednicama. (...)
(...) Ranije se o pojedinim, pa i o pravoslavnim, crkvama znalo jedi-no preko {tampe, ili se sa poglavarom te Crkve razmewivala bo`i}na iuskr{wa ~estitka. Danas, zahvaquju}i u velikoj meri svepravoslavnim kon-ferencijama, pa i Svetskom savetu crkava, to vi{e nije slu~aj, jer jebla`ene uspomene patrijarh carigradski Atinagora sru{io taj bedemnepoznavawa koji je postojao me|u pravoslavnim crkvama, i izme|u wih idrugih hri{}anskih zajednica i religija(...)“. (podvla~ewe na{e, prim.prir.)
I sad, daqe, Raki} pada u ekstazu {to je SPC do{la u mogu}nost darazmewuje „iskustva“ sa drugim crkavama. Sram ga bilo. No pustimo ga daqe.da vidimo ~ime se on to hvali:
„Nisu to bile samo bo`i}ne i uskr{we ~estitke sa poglavaromRimokatoli~ke crkve, poglavarom Anglikanske zajednice nadbiskupom ken-terberijskim, sa predsedavaju}im biskupom Episkopalne crkve u SAD,uglednim luteranskim biskupima, velikim brojem rimokatoli~kih kardi-nala i biskupa, generalnim sekretarima Svetskog saveta crkava,Konferencije evropskih crkava, hri{}anske konferencije za mir,Svetskog saveza pravoslavnih omladinskih udru`ewa „Sindesmos“, sa razn-im drugim crkvenim ustanovama u svetu, kao i sa nekim dobrotvornim orga-nizacijama. Ne svode se ta strujawa ni na ~estitke povodom izbora pojedinihvelikodostojnika na visoke polo`aje u jerarhiji, kao {to je Patrijarhova~estitka nadbiskupu zagreba~kom [eperu na izboru za kardinala (1965.g.)(...)“.
Raki} govori podu`e o odnosima sa papistima u Jugoslaviji, teizra`ava `alost {to su odnosi sa wima (jereticima) uspostavqeni tek 1968a ne ranije:
„Najpre je profesor Bogoslovskog fakulteta dr. ^edomirDra{kovi} po~eo da {aqe studente na postdiplomske studije na Katoli~kibogoslovski fakultet u Be~u, da bi odmah zatim usledila ja~a saradwa sabe~kom fondacijom „Pro Orijente“, koja organizuje seminare, ekumenskeslu`be i predavawa, pa i preko Be~kog radija. (...) Nekako u vreme izborapatrijarha Germana, obrazovan je u Vatikanu Sekretarijat za negovawehri{}anskog jedinstva (1959) pod predsedni{tvom kardinala Bea, da biwegov sekretar, biskup Jan Vilebrands, sa sve{tenikom Pjerom Dipereomu~inio posetu srpskoj crkvi u vremenu od 26. do 30. juna 1965. g. Primio ih je
Judin poqubac112
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
33 Radomir Raki}, Patrijarh German u hri{}anskom svetu, Patrijarh srpski German, spomeni-ca povodom dvadesetogodi{wice wegovog patrijar{ijskog slu`ewa 1958-1978. Beograd, 1978,str. 61-72.34 Radomir Raki}, poznat po tome {to je na sva usta, preko tv i radio medija, vre|ao hristo-qubivu pravoslavnu omladinu, zbog spre~avawa jeretika anglikanaca da oskrnavepatrijar{ijsku kapelu u no}i 25. decembra 2002. god.
![Page 35: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/35.jpg)
patrijarh German sa ~lanovima Svetog arhijerejskog sinoda. BiskupVilebrands, kasnije kardinal i predsednik ovog Sekretarijata, a sada i nad-biskup Utrehta, tom prilikom je rekao: „Ova poseta je po `eqi pape PavlaVI, koji nam je stavio u zadatak da posetimo poglavare pravoslavnih crkava.“To je bilo upravo pred IV zasedawe Drugog vatikanskog koncila, jer jebiskup Vilebrands bio i ranije u poseti Srpskoj crkvi (4-8, septembra 1963,a i kasnije kao predsednik Sekretarijata i kardinal (13-14, februar 1969).
Sad Raki} iznosi na svetlo jednu stra{nu sramotu. Naime, na ^etvr-toj sednici Koncila Srpsku Pravoslavnu Crkvu su u svojstvu „posmatra~a“predstavqali protojereji dr. Lazar Milin i dr. Du{an Ka{i}, profesori
113„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
PATRIJARH SRPSKI GERMAN U „BRATSKOM ZAGRQAJU“SA JERETI^KIM PATRIJARHOM CARIGRADSKIM ATINAGOROM
![Page 36: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/36.jpg)
bogoslovskog fakulteta. Mi sa na{e strane jo{ jednom izjavqujemo:SRAMOTA!!!
Daqe se u Raki}evom tekstu iznosi sadr`ina telegrama koje jeGerman upu}ivao arhijeretiku Atinagori povodom wegovih susreta sa rim-skim antihristom (papom) u Carigradu, jula 1967.g.
Iznosi se na videlo i poseta Germanu, biskupa Regensburga Grabera,predsednika ekumenske komisije za odnose sa Pravoslavnom crkvom, aprila1967.g.
„Istorijski trenutak ovde ~ini susret patrijarha Germana i zagre-ba~kog kardinala Frawe [epera 25. aprila 1968., u rezidenciji srpskogpatrijarha u Sremskim Karlovcima. Kardinal [eper je bio izabran na novudu`nost prefekta Kongregacije za verou~ewe, pa je pre svoga odlaska uVatikan izrazio `equ da se celiva sa poglavarom sestrinske Srpske crkvei na delu poka`u hri{}ansku qubav. U wegovoj pratwi je, izme|u ostalih,bio i budu}i nadbiskup zagreba~ki Frawo Kuhari}, sa kime se patrijarhGerman sastajao i kasnije: povodom u~estvovawa na sahrani po~. Reis ul-uleme Sulejmana Kemure (januar 1975) i na sve~anom prijemu u Patrijar{iji24. novambra 1975. Nadbiskup zagreba~ki i predsednik biskupske konferen-cije u Jugoslaviji Kuhari} bio je u pratwi beogradskog nadbiskupa GavrilaBukatka i nadbiskupa vrhobosanskog Smiqana....“
Ukratko Raki} spomiwe posetu, koju je Germanu u~inio monsiworAvgustin Kazaroli, sekretar za spoqne poslove „svete stolice“, avgust 1970.Zatim, poseta od strane kardinala Franca Keniga, nadbiskupa be~kog u junu1974.
Od Raki}a saznajemo da je SPC imala kao svoje predstanike dvateologa na ^etvrtoj „svepravoslavnoj“ konferenciji u [ambeziju, jula 1968,koja vodi „dijalog“ sa jereticima – papistima, anglikancima starokatolici-ma monofizitima i luteranima. Zadatak tih srpskih teologa po Raki}ujeste da „bogoslovskom zbiqom prou~avaju teolo{ke i eklisiolo{ke raz-like kako bi se one prevazi{le“.
Govori se, u ovom Raki}evom tekstu, i o odnosima SPC i Germana sajereticima anglikancima, koji redovno danas skrnave patrijar{ijskukapelu u Beogradu, „slu`e}i“ nekakvu svoju „bo`i}nu misu“. Govori se kakoje u aprilu 1966. German u Patrijar{iji primio kenterberijskog nadbisku-pa Mihaila Ramzeja. Zatim poseta koju je German uzvratio ovim jereticimau Kenterberiju avgusta 1969. Isti~u se posete i susreti sa predstavnicimaameri~ke episkopalne crkve, da bi zatim Raki} pre{ao na odnose SPC saSvetskim savetom crkava.
„Mada je Srpska crkva u~lawena u Svetski savet crkava 1965, ona jei ranije u wemu sara|ivala: weni bogoslovi u~estvuju na skoro svimva`nijim konsultacijama i daju svoj dorpinos u re{avawu teolo{kih prob-lema. Patrijarh German redovno isti~e da je uloga Svetskog saveta crkavabila od presudnog zna~aja prilikom otvarawa dveju bogoslovija, u SremskimKarlovcima i u manastiru Krki, a ranije i prilikom {tampawa uxbenika zabogoslovske {kole.
Prvi generalni sekretar Svetskog saveta crkava dr. Huft dva putaje bio u poseti Srpskoj patrijar{iji, dok je wegov naslednik dr. EvgenijeBlejk jednom u~inio posetu i bio gost Srpskog patrijarha od 3. do 5. marta1968. Ovom prilikom je obrazovan, po ugledu na druge zemqe Ekumenski
Judin poqubac114
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 37: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/37.jpg)
115„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
PATRIJARH SRPSKI GERMAN i jereti~ki patrijarh Atinagora na sve~anom skupu SSC,slika dole: Poklon patrijarha srbskog Germana jeretiku i ekumenisti Atinagori
![Page 38: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/38.jpg)
savet crkava u Jugoslaviji, sastavqen od ovih crkava: srpska pravoslavnacrkva, Slova~ka luteranska crkva, Reformatorska crkva i Metodisti~kacrkva. Ekumenske saradwe i dogovarawa bilo je i pre rata, i to veoma polet-no, ali je ovo prvi slu~aj da se oformi takvo telo u kome se kao u radnomodboru razmatraju crkvena pitawa u na{oj zemqi.
Uskoro po osnivawu Ekumenskog saveta crkava u Jugoslaviji, na^etvrtoj skup{tini Svetskog saveta crkava, odr`anoj u julu 1968. u Upsali,za prvog od 6 predsednika Saveta crkava izabran je srpski patrijarh German.Ovo je priznawe nastojawima Srpske crkve i wenog poglavara na negovawuiskrenih hri{}anskih odnosa sa svima crkvama i verskim zajednicama.Uop{te, ovo je prvi slu~aj u istoriji ovog me|ucrkvenog tela da je poglavarjedne pravoslavne crkve izabran na ovako visok polo`aj, na kome je on ostaodo Pete skup{tine, odr`ane u Najrobiju 1975.“
Pod ekuministi~kim ki{obranom crvenog patrijarha na{lo semesta i za neznabo`ce – muslimane. Jo{ na samom ustoli~ewu Germana uPe}koj Patrijar{iji 23. maja 1960.g. bio je i reis-ul-ulema Kemura, kaopoglavar islamske zajednice u Jugoslaviji.
„Po svome izboru za novog predvodnika islamske zajednice, reis ul-ulema haxi Naim efendija Haxiabdi} u~inio je zvani~nu posetu poglavarusrpske crkve 3. decembra 1975. g. u Patrijar{iji. U pratwi su bili dr.Hamdija ^emerli}, predsednik Vrhovnog sabora islamske zajednice, profe-sor Huseion \ozo, savetnik reis ul-uleme i haxi Hamdija efendijaJusufspahi}, beogradski muftija. U prisustvu mitropolita dabrobosanskogVladislava i episkopa sremskog Makarija kao i glavnog sekretara SvetogArh. Sinoda protojereja-stavrofora Mladena Mladenovi}a, Patrijarh jepo`eleo reis ul-ulemi uspeh u radu na novom polo`aju stare{ine islamskihzajednice, izraziv{i `equ da se dobri odnosi izme|u srpske pravoslavnecrkve i islamske zajednice u Jugoslaviji i daqe neguju na obostrano zadovo-qstvo i op{te dobro.’’ (podvla~ewe na{e, prim. prir.)
Po Raki}u, trebali bi da se radujemo {to je „prilikom osve}ewacrkve ili parohijskog doma, na liturgiji ili ru~ku i mesni hoxa, dr`e sezdravice u kojima se veli~a prijateqstvo i bratska sloga“
I na kraju, Raki} zakqu~uje: „Iz svega ovoga se bar donekle mo`evideti da je patrijarh German vaseqenski poznata li~nost, preko koje seodaje priznawe i celoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi.“
No mi sa svoje strane iz svega ovoga zakqu~ujemo istim Raki}evimre~ima slede}e: „Iz svega ovoga se bar donekle mo`e videti da je „patrijarh“German vaseqenski poznati jeretik, preko koga se nanosi neotklowiva qagai sramota celoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi.“
3.1. Trovawe episkopata
Od stupawa SPC-e u Svetski savet crkava (1965.g.) pa sve do danas,SPC je nastavila da bude revnosni ~lan, dok su sami weni episkopi kaopo~asni ~lanovi rado primani i vi|eni na ekumenskim „Ve}imabezbo`nika“. No, ove ~iwenice ne bi trebalo da nas iznena|uju, jer ~itaju}iautobiografije srpskih vladika vide}emo da su ve}ina wih studirali i bilistipendisti raznih (ne pravoslavnih) teolo{kih {kola i fakulteta u Rimu,
Judin poqubac116
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 39: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/39.jpg)
Bernu, Be~u i drugim zapadnim katoli~kim i protestanskim gradovima izemqama. U prilog ovome govore i ~iwenice:
„[ezdesetih godina, pravoslavni bogoslovi iz Jugoslavije odlaze nabogoslovske studije, na rimokatoli~ke fakultete u Be~, Rim i Nema~ku.Po~iwe razmena predava~a. Organizuju se zajedni~ki simpozijumi teologa.Katoli~ka crkva u Austriji i Nema~koj daje svoje crkve za bogoslu`ewa zapravoslavne vernike Srbe“35 .(podvla~ewe na{e, prim. prir.)
Kao potvrdu ove ~iwenice navodimo i ~lanak pod nazivom“PAPS-KI INSTITUT U REGENSBURGU“, u kome se ka`e:
„Rimokatoli~ki Institut za Isto~nu Crkvu osnovan je 1968. godine.Za protekle tri decenije od 350 pravoslavnih studenata koji su do sadapro{li kroz ovu ustanovu, wih 30 su postali episkopi u ruskoj, rumunskoj isrpskoj pravoslavnoj crkvi (episkopi: slavonski Lukijan, ra{ko-prizrens-ki Artemije, britansko-skandinavski Dositej). Blagoslov za slawe studena-ta u Regensburg prvi su dali carigradski patrijarh Atinagore i srpskipatrijarh German“36.(podvla~ewe na{e, prim. prir.)
Sleduju}i re~ima na{eg Spasiteqa izre~enim u Jevan|equ, da dobrodrvo dobre plodove ra|a, a zlo drvo zle plodove, jasno nam je kakav plod mogudoneti dana{wi episkopi SPC, od kojih su ve}ina upravo bili ti protes-tanski i katoli~ki studenti i stipendisti. Ako uzmemo u obzir da su jo{kao mladi, u~e}i teologiju na bezbo`nim i jereti~kim fakultetima Zapada,nau~eni „otrovnom jereti~kom teologijom“, nije nam te{ko shvatitidana{we otpadni{tvo SPC i wen rekli bismo savr{en „qubavni odnos“ sabludnicom ekumenizmom i SSC-om. [ta proisti~e iz tog bezakonog odnosajasno nam govore re~i Bo`anskog Pisma, da ko se sa bludnicom sve`e, blud-nik postaje.
Svesnim prihvatawem svog ovog bezakowa, bez pokajawa i popravke`ivota, SPC sa srpskim vladikama na ~elu, nastavqa krupnim i sigurnimkoracima apostasije, odlaze}i tako sve daqe i daqe od Istine i GospodaIsusa Hrista, a samim tim i od Pravoslavqa.
3.2. Taktika obmane naroda i plodovi bezakowa
U srbskoj javnosti i daqe traje proces obmane srbskog naroda bezum-nim i jereti~kim teologijama o ispravnosti „jereti~kog ekumenskog puta“,koje nemaju nikake pravoslavne, kanonske, dogmatske i Svetoota~ke osnove.Nas i na{ pravoslavni srbski narod, koji se vekovima trudio i starao zaspasewe i `ivot ve~ni kroz dr`awe i ~uvawe ~iste pravoslavne vere, pozi-vaju Hristovo Jevan|eqe i Sv.Otac na{ Sava (u besedi na @i~kom saboru1224.g.) da ni po koju cenu ne sledimo ovakve zemaqske mudrace i vo|e.Poslu{ajmo re~i bo`anstvenog Pavla, upu}ene nam, kroz poslanice a radiupozorewa i razobli~avawa ovakvih obmawiva~a: „Jer }e do}i vrijeme kadazdrave nauke ne}e podnositi, nego }e po svojim `eqama okupiti sebiu~iteqe da ih ~e{u po u{ima, i odvrati}e u{i od Istine, a okrenuti sebajkama“ (2.Tim 4, 3-4) i na drugom mestu: „No klonite se od tih izvrta~aJevan|elske istine jer takvi ne slu`e Gospodu na{em Isusu Hristu negosvome trbuhu, i blagim i laskavim re~ima varaju srca nezlobivih“ (Rim.
117„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
35 „Srpsko pravoslavqe“, S.Reqi} i M.Petrovi}, Beograd 1989.g.36 Pravoslavqe, zvani~ni glasnik SPC-a, od 15 februara 1999.g.
![Page 40: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/40.jpg)
16,18). A svima wima i sli~nim la`ama i izvrta~ima Bo`anskih zakonaobra}a se isti apostol re~ima: „Kakvu zajednicu ima svetlost sa tamom“(2.Kor.6,14) i „Odvojiste se od Hrista vi koji sebe Zakonom opravdavate iod blagodati otpadoste“ (Gal. 5, 4).
Dakle, do|e vreme da danas nakon ~etrdeset godina sazri plod beza-kowa i bogoodstupni{tva SPC, ali na`alost narod srbski je taj koji ga jepobrao i koji ga jo{ uvek bere, no, uprkos svemu, nebeske molitve i suzena{eg Sv. Save i na{e Nebeske Srbije nisu ostale besplodne. Milostiv ipremudri Gospod Bog na{, po velikoj milosti svojoj doslovce ispuni re~isvoje iz Svetog Pisma na nama srbskom narodu: koga sina volim toga ikaram, te i nama vernim sinovima i ~edima Wegovim posla znake u vidustradawa i patwe ne bi li se otreznili i odrekli bogoodstupni{tva i jere-si. Od ratova, bombardovawa, ru{ewa i paqewa hramova, zatim gubitka srcaduhovnosti Kosova (koje zaposednu{e neznabo`ci), pa sve do gubqewa svojesrbske dr`ave, integriteta, nacionalizma, nacije i prodaje bezbo`nomantihristovom Zapadu, sve je to put koji je srbski narod morao da pro|e nebi li iza{ao iz Egipta i robstva pod faraonom, kao nekada Izraiqci.Na`alost, mi danas nemamo svoga Mojsija koji treba da nas povede i izvedeiz pustiwe Egipatske, jer je na{ Mojsije tj. SPC i sama je zarobqena kaorob i u vlasti je faraona tj. jeresi ekumenizma i SSC.
3.3. Op{tewe SPC sa jereti~kom Vaseqenskom Patrijar{ijomi arhijeretikom Vartolomejom
Svu tragiku pada u jeres vaseqene posebno uve}ava saznawe da je isama SPC ~lan u ekumenizmu i SSC, a posebno to da je u punom molitvenomi evharisti~kom op{tewu sa jereti~kom Vaseqenskom Patrijar{ijom.Dokaz tome je i poseta patrijarha Vartolomeja 2000. godine Beogradu iSrbiji, u kojoj je sve~ano do~ekan i primqen od strane Sinoda SPC i ostal-ih crkvenih velikodostojnika. Odr`ano je niz sve~anosti i prijema uwegovu ~ast, dok je susret crkvenih velikodostojnika pompezno predstavqennarodu preko {tampe i TV prenosima. Tako|e tu je bilo niz zajedni~kihmolitvenih i liturgijskih skupova u na{im pravoslavnim hramovima i man-astirima gde su se slu`ile zajedni~ke sve~ane arhijerejske slu`be. No psev-do-patrijarh Vartolomej ni ovoga puta nije do{ao sam, ve} u pratwikatoli~kih biskupa, monofizita i muslimana, koji su po staroj ve} navicii ovde u Srbiji tako|e prisustvovali bogoslu`ewima. Dovoqno je videtifotografije i sve }e nam biti jasno.
Arhijeretik Vartolomej je i ove (2004) godine, na `alost istinskipravoslavnog srbskog naroda, jerestvovao u Beogradu, i to u hramu SvetogSave.
Pogledajmo kakvo je mi{qewe o kanonskoj i dogmatskoj ispravnostiVaseqenske Patrijar{ije i wenog patrijarha Vartolomeja va`i me|una{im crkvenim velikodostojnicima. Jeromonah Sava u jednom blagomkomentaru u svojoj kwizi ka`e:
„Po prvom kanonu 1. Vaseqenskog sabora svaki episkop je du`an daanatemi{e jeresi. Sada{wi Carigradski Patrijarh, kao i wegova dvaprethodnika do dana dana{weg nije izjavio otvoreno da je svaka verois-povest izvan Pravoslavne Crkve jeres, ve} predstavnike tih veroispovesti
Judin poqubac118
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 41: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/41.jpg)
119„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
JERES NA DELUposeta arhijeretika Vartolomeja Srbiji 2000. god.
![Page 42: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/42.jpg)
uporno naziva „bra}om u Hristu“. I ne samo to ve} i svojim stavovima dajepre}utnu saglasnost nepravilnom ispovedawu hri{}anske vere“37
(podvla~ewe na{e, prim. prir.)Wegov odgovor je dakle - jeres.Pogledajmo sada {ta je izneo episkop Artemije u svom otvorenom
pismu upu}enom Sinodu SPC. Povod za ovo pismo su optu`be vaseqenskogpatrijarha Vartolomeja da pojedinim svojim delovawem e. Artemije ru{iugled Vaseqenske Patrijar{ije i da treba, citiramo: „da se dr`i kanonskogporetka Pravoslavne Crkve“...
Evo {ta odgovara e. Artemije u svom pismu Sinodu SPC, citiramo:„(...) Prvi deo moje tobo`we krivice da ja „svojim re~ima i pos-
tupcima ru{im ugled Vaseqenske Patrijar{ije“, nema apsolutno nikakvaosnova, niti se za potvrdu toga navodi bilo koji dokaz. Naprotiv, postojemnogobrojni dokazi da onaj koji mene poziva da se dr`im „reda i predawaPravoslavne Crkve“ (dakle, Vaseqenski Patrijarh Vartolomej) sam li~no,i oni sa wim, do sada su pogazili sve svete Kanone i predawa Crkve,sprovode}i svoje ekumenisti~ke i ekspanzionisti~ke ciqeve. Zato je dosuza bolno da on i takvi opomiwu nekoga na dr`awe kanonskog predawa.
Ja znam, Va{a Svetosti, da ni na{ Sinod, niti bilo koji drugi danasu svetu, nije u stawu, niti je spreman, da uzme u za{titu Svete Kanone i sve-toota~ki crkveni poredak i OSUDI one koji su te osude dostojni (mnogi sui u na{oj SPC). Ali zato spreman je i na{ Sinod i ostali u svetu da sude iosu|uju one koji, dr`e}i se Svetih Kanona i predawa Crkve Pravoslavne,podi`u svoj glas u odbranu vere pravoslavne i `igo{u na pristojan na~in(iznose}i samo ~iwenice) one koji su odavno prestupili me|e kojepostavi{e Oci na{i. No ne mari ni{ta. @iv je Bog na{ i svepravedniSudija, koji to sve dobro vidi i zna, i ~iji sud }e biti pravedan. @alosno jesamo {to mnogi, idu}i na kompromise i zajedni~ke molitve sa odlu~enima ianatemisanima, sabla`wavaju i vode u ve~nu pogibao mnoge nevine du{e zakoje je Hristos postradao.
U uslovima u kojima `ivim i po mo}i koliko mi dozvoqavaju, trudimse da budem verni sledbenik i ~uvar Svetih Kanona i Svetih Otaca,svedo~e}i jevan|elsku Istinu, da nikakvu zajednicu nema svetlost sa tamom,ni Hristos sa Velijarom. To i takvo moje svedo~ewe koje sam, tu i tamo, izno-sio uglavnom u „Svetom Knezu Lazaru“, do`ivqava se i uzima kao „ru{eweugleda Vaseqenske Patrijar{ije“. Ovde }u posvedo~iti: Nema nikoga nasvetu ko bi mogao ugledu Vaseqenske Patrijar{ije toliko na{koditikoliko sam Patrijarh Vartolomej i ~lanovi wegove Jerarhije svojim eku-menisti~kim postupcima i izjavama, a koje su poznate {irom sveta.
Bra}o i Oci Sinodalci, Va{u opomenu meni (bez obzira na tokoliko je neosnovana) do`ivqavam kao prvi znak Va{e spremnosti i revnos-ti da {titite Svete Kanone i poredak Crkve, veruju}i da }e sli~ne opomenebiti blagovremeno upu}ene i onima u SPC, koji su se mnogo o te Kanoneogre{ili i gre{e (...)“ 38.(podvla~ewe na{e, prim. prir.)
Iz ovog pisma je sasvim jasno kakav status i ugled ima VaseqenskaPatrijar{ija i wen patrijarh, a to je ostupni~ki od pravoslavqa i
Judin poqubac120
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
37 „Ekumenizam i vreme apostasije“, jeromonah Sava Jawi},38 Sv. Knez Lazar , br. 2-3. 1996.g., ~asopis ra{ko -prizrenske eparhije.
![Page 43: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/43.jpg)
121„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 44: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/44.jpg)
jereti~ki. S obzirom da se Sinod SPC nije javno oglasio povodom ovogpisma i ispravnog ispovedawa vere u wemu svoga episkopa i ~lana Sinoda g.Artemija, znak je da se apsolutno sagla{ava i da podr`ava taj stav. Naravnomi smo presre}ni zbog toga ali nas ipak kao proste vernike zbuwuju pojaveodre|enih kontradiktornosti kao i u ovom slu~aju. Dakle, na jednoj straniimamo „teorijsko pravilno ispovedawe vere“ SPC i wenih episkopa - a nadrugoj strani wena javna dela i postupci wenih episkopa koji su totalnosuprotni, te nam se sa pravom name}u slede}a pitawa:
1. Ako su 1996. godine episkop Artemije i Sinod SPC imali ovakvoispravno kanonsko-dogmatsko ispovedawe vere i ako je VaseqenskaPatrijar{ija dakle nekanonska i jereti~ka zbog toga, citiramo: „{to supogazili sve svete Kanone i predawa Crkve, sprovode}i svojeekumenisti~ke i ekspanzionisti~ke ciqeve“, za{to su onda primilijereti~kog patrijarha Vartolomeja 2000. i 2004 godine ukazali mu svepo~asti kao pravoslavnom i saslu`ivali i molili se sa wim?
2. Ako smo iz gore navedenog jasno zakqu~ili da je VaseqenskaPatrijar{ija nekanonska, ekumenisti~ka i jereti~ka - zato {to ispoqavaekumenisti~ke stavove i prebiva u SSC, da li to zna~i da je i SPCjereti~ka - jer je i sama u SSC i ima puno evharisti~ko op{tewe sa gorenavedenom jereti~kom patrijar{ijom ?
3. [ta je hteo da ka`e e. Artemije patrijarhu Pavlu navedenimre~ima i {ta one zna~e: „Ja znam, Va{a Svetosti, da ni na{ Sinod, nitibilo koji drugi danas u svetu, nije u stawu, niti je spreman, da uzme uza{titu Svete Kanone i svetoota~ki crkveni poredak i OSUDI one koji sute osude dostojni (mnogi su i u na{oj SPC). ?
4. Za{to to Sinod, ne mo`e da uzme u odbranu Svete kanone kada muje to prva i osnovna obaveza i za{to ne osudi jeretike?
5. Koji su to mnogi u SPC koji su dostojni osude, koliko ih ima iza{to se ne osude za bezakowe i jeres?
6. Ima li mo`da ne{to {to narod srbski ne zna, a vladike srpskeznaju?
Odgovori na ova pitawa su jednostavni i jasni kao dan, ali mi ipakostavqamo vama koji ~itate da sami zakqu~ite, ukoliko iz nekih razloganiste u stawu da to sami u~inite strpite se, odgovore }ete na}i negde u nas-tavku teksta.
3.4. SPC i unija sa monofizitima
S obzirom na to da su mnoge Pravoslavne crkve stavile svoj potpisna sramnu uniju sa monofizitima u [ambeziju, a {to je i o~ekivano, jer kao~lanice jereti~kog SSC du`ne su ispuwavati sve obaveze koje im onanala`e, postavqa se pitawe kakav je stav SPC i wenih episkopa premasvemu ovome?
Iako je stalna ~lanica SSC oko ~etrdeset godina, uvek se nekakoboja`qivo ili pre}utno izja{wavala po pitawima svoga rada i aktivnostiu SSC. Pitamo se da li je to posledica duge komunisti~ke vladavine i dik-tature - jer su u komunizmu i „zidovi imali u{i“, ili je po sredi mo`dastara „(ne)crkvena politika“- „}uti i radi“?
S obzirom da je i po pitawima ranijih jereti~kih unija i odstup-
Judin poqubac122
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 45: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/45.jpg)
123„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
POSETA ARHIJERETIKA PATRIJARHA VASEQENSKOG SRBIJI 2004 GODINEna slici sve~ana litija kroz Beograd nakon ~ega je usledila sve~ana zajedni~ka liturgija u
hramu Sv. SaveJERES NA DELU
![Page 46: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/46.jpg)
ni{tva postupila na ovaj rekli bismo- „misti~an“na~in i da se nije javnosuprostavqala bezakowu, ni ovoga puta po pitawu unije sa monofizitima -SPC i wene vladike nisu dali neko zvani~no obave{tewe.
Neko }e se zapitati, da li je uop{te SPC upoznata sa odr`avawemkonferencije i potpisivawem sramne unije sa jereticima monofizitima?Odgovor na ovo pitawe daje nam opet ep. Artemije ina~e ~lan Sinoda SPC,gde u ~lanku“ Izve{taj Sve{tene op{tine Svete gore Aton“, u fusnoti naprvoj strani ka`e:
„Poziv na taj skup u [ambeziju dobila je i Srpska pravoslavnaCrkva, ali na wemu nije u~estvovala preko svoje delegacije, jer u te danebe{e zakazano Vanredno zasedawe Sabora SPC u Ostrogu“39
[to se ti~e obave{tewa o dono{ewu i potpisivawu unije ka`e u nas-tavku:
„Prema zvani~nom dokumentu koji smo dobili direktno odPravoslavnog centra Vaseqenske Patrijar{ije iz @eneve, (podvla~ewena{e, prim. prir.) na tom skupu su, pored mnogih „Crkava“ protivhalki-donske tradicije, u~estvovale i to III Zajedni~ko Saop{tewe potpisaleslede}e Pravoslavne Crkve: Vaseqenska Patrijar{ija, AleksandrijskaPatrijar{ija, Antiohijska Patrijar{ija, Ruska Patrijar{ija, RumunskaPatrijar{ija, Kiparska Crkva, Gr~ka Crkva, Albanska Crkva, ^ehoslo-va~ka pravoslavna Crkva i Finska pravoslavna Crkva“40.
Zakqu~ujemo da je veza na liniji SSC i Srpske pravoslavne crkvesavr{eno funkcionisala, te je SPC dobila i poziv za u~e{}e na ovajnepravoslavni skup, a kasnije vidimo da je uredno stigao i izve{taj o potpi-sivawu sramne unije. Ovakvo stawe stvari nam na`alost otvara neke novenedoumice kao na primer:
- Po re~ima vladike Artemija SPC je dobila poziv za u~e{}e ali,citiramo: „na wemu nije u~estvovala preko svoje delegacije, jer u te danebe{e zakazano Vanredno zasedawe Sabora SPC u Ostrogu.“ Pitamo se da lije ovo neka vrsta javnog opravdawa zbog izostanka SPC? I zna~i li to danije bilo vanrednog zasedawa sabora da bi se i delegacija SPC na{la tamo
Judin poqubac124
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
Ni monofizitski jeretici nisu propustili da oskrnave Srpsku patrijar{iju- zajednica ipakpostoji. Patrijarh i jeretici monofiziti
39 Sv. Knez Lazar, br.3/94, ~asopis ra{ko-prizrenske eparhije.40 Isto
![Page 47: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/47.jpg)
kao potpisnik? Posebno je interesantan sam zavr{etak teksta u kome e.Artemije
izvodi zakqu~ak, citiramo:„Kao {to se vidi, Hristovo verno stado opet je malo. Jer samo
~etiri pravoslavne Crkve (Jerusalimska, Srpska, Bugarska i Gruzijska)nisu stavile svoj potpis na taj sramni, nepravoslavni i izdajni~ki dokume-nat“41.(podvla~ewe na{e, prim. prir.)
Ovakav zakqu~ak je vrlo „simpati~an“, jer ako npr. ostale triPravoslavne crkve nisu bile u mogu}nosti da po{aqu svoje delegacije zbogsli~nih razloga zbog kojih recimo nije ni SPC, (a pritom se nisu nigdejavno ogradile i osudile jeres)- mogu li se smatrati ispovednicima vere i~lanicama vernog stada Hristovog?! Jasno je da ne mogu!
Vratimo se samo na trenutak unazad na potpisivawe Balamandskeunije gde je SPC bila u identi~noj situaciji kao i kod potpisivawa ovemonofizitske unije. Weni predstavnici ni tamo u Balamandu nisu bili
prisutni ali su potpisivawe (umesto wih) obavile druge pomesne prisutnecrkve sa kojima ina~e SPC ima evharistijsko op{tewe. Tada je ep. Artemijereagovao o{tro i potpuno pravoslavno i kanonski ispravno jer je u pismuupu}enom Sinodu SPC tra`io javnu osudu bezakowa i javno ogra|ivawe odsramnog dokumenta, citiramo:
125„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
UNIJA SA MONOFIZITIMAepiskop vrawski Pahomije sa monofizitskim jeretikom, rabinom i protestantom
41 Sv. Knez Lazar, br.3/94, ~asopis ra{ko-prizrenske eparhije.
![Page 48: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/48.jpg)
„S obzirom pak na ozbiqnost izjava koje su tamo potpisane u imePravoslavne Crkve (na~elno), i sobzirom da na{a Sveta Crkva nikome nijedala punomo}je i saglasnost da je tamo zastupa i da u weno ime potpisuje sveono {to je potpisano, smatramo da je sada du`na da zauzme jasno svoj stavprema tome saop{tewu iz Balamanda, da ga osudi kao neva`e}e i time dadepunu podr{ku GLASU SAVESTI pravoslavne...“ (podvla~ewe na{e, prim.prir.)
Ako je ovo ispravan pravoslavni stav i ako je u isto vreme du`nosti obaveza glave jedne Crkve-Sinoda da, dakle, javno osudi jeres i jeretike, iza{titi Svetim pravoslavnim kanonima svoj klir i verni narod,postavqamo pitawe za{to ve} po ko zna koji put SPC to ne ~ini? Zna~i lito mo`da da se i sama pomirila sa neprijateqima Hristovim-jereticima?Zaslu`uje li onda SPC na osnovu svega ovog izne{enog da se svrsta u kakoe.Artemije ka`e“verno stado Hristovo“?
No, Istina je jedna i ne postoji vi{e Istina. A u ovom slu~aju nekai daqe }ute SPC i weni episkopi ali neka znaju da }e onda kako Gospodka`e- „kamewe progovoriti“ (prost narod) i progovorilo je.
Me|utim, kada bismo sve ovo prethodno re~eno i stavili na stranu,zabriwava nas posebno jedan interesantan podatak, koji nam otvara nekanova pitawa i nedoumice, a koji je mo`da episkop Artemije svesno pre}utao.No, koji nam po Bo`ijoj milosti ipak otkriva sve{tenik @. Gavrilovi}.Naime, radi se o tome da kritikuju}i i razobli~avaju}i dela episkopaba~kog Irineja u svojoj kwizi, jerej Gavrilovi} izme|u ostalog ka`e, citi-ramo:
„(...) Taj episkop koji u [ambeziju neovla{}eno potpisuje saglas-nost na{e Crkve da se cela srpska dijaspora ustupi pod jurisdikcijuVaseqenskom patrijarhu, pa mu Sabor posle poni{tava potpis, a on ne pod-nosi ostavku (...)“42.(podvla~ewe na{e, prim. prir.)
Sude}i po ovome ovde re~enom, izgleda da se ipak neko od SPCepiskopa pojavio na bezakonom skupu u [ambeziju, i to jo{ povrh svegastavio svoj potpis na „neki dokumenat“, a sve to u ime Sinoda i SPC.Posebno pomiwemo, i u ime samog vernog naroda srbskog, koji mesto da senajvi{e pita i odlu~uje, on biva obmanut sramnim la`ima - la`nih pastirai vukova u ov~ijoj ko`i.
Dakle, zakqu~ujemo, da je predstavnika SPC na bezbo`nom skupu u[ambeziju ipak bilo (bez obzira na odr`avawe vanrednog sabora SPC umanastiru Ostrogu-kako ka`e „zaboravni“ ep. Artemije)i da je sramna unijasa jereticima monofizitima ipak potpisana u tajnosti, a da je Srbski narodnajbezo~nije prevaren, izlagan i obmanut svojim „duhovnim pastirima“-“episkopima“!!!
Iako ni do dana dana{weg, nema nikakvog izja{wavawa SPC iwenih episkopa, u vezi zajednice sa pogubnom monofizitskom jeresi - a sma-tramo da nije ni potrebno, jer dela govore sve, a dela su ovekove~ena slika-ma dru`ewa, dijaloga, i „me|usobne qubavi“ izme|u SPC i jeretika.
Unija se dakle i daqe pre}utno sprovodi ?!
Judin poqubac126
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
42 „SPC na raspe}u izme|u Istoka i Zapada“, @. Gavrilovi}, Beograd 2003.g., str. 177
![Page 49: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/49.jpg)
3.5. Anglikanci u Srpskoj Patrijar{iji
U svojoj, rekli bismo, bogatoj ~etrdesetogodi{woj istorijiEkumenske saradwe i zajednici sa mnogim „konfesijama“, u `ivotu SPCipak posebnu stavku ~ine odnosi sa anglikanskom „crkvom“. Iako ova sarad-wa izme|u „dve sestrinske“ crkve aktivno traje skoro 80 godina, srbskinarod je tek nedavno imao prilike da sazna za wu. Ta~nije 25.12.2002.g. kadaje grupa istinoqubivog vernog naroda poku{ala da spre~i odr`avawewihove bo`i}ne mise u kapeli Srpske Patrijar{ije, i samim tim okon~aovu vi{edecenijsku agoniju SPC. Cela srpska javnost (politi~ka i crkve-na) o{tro je osudila ovaj potez vernog svetosavskog stada, kao bezuman inedoli~an ~in, koji „ugro`ava qudska i verska prava“ i „ote`ava na{ putintegracije u evropu“. Na`alost, ovakve izjave i stavovi su jo{ vi{epotvrdile koli~inu odsustva pravoslavne svesti i razuma iz srbskog naroda,a pogotovo `eqe za revnovawem, spasewem du{e i o~uvawem Istine. Pitamose {ta bi na ovakve izjave svetosavaca rekao Sv. otac na{ Sava da je danasovde sa nama? Zbog toga su 2003. godine na katoli~ki bo`i}, brojne snagepripadnika MUP-a i privatnog obezbe|ewa Srpske patrijar{ije, dr`alele|a anglikancima dok su skrnavili patrijar{ijsku kapelu Svetog SimeonaMiroto~ivog u prisustvu srpskog patrijarha Pavla!!!
No bilo kako bilo, pogledajmo istorijsku osnovu za zajednicu saanglikanskom crkvom koju neprestano isti~u srpski episkopi sa patri-jarhom na ~elu.
„Srpska Crkva posebno prisan odnos ima sa Anglikanskom crkvomjer im je ona pomogla „kad je bilo najte`e“. Za vreme prvog svetskog rata,grupa srpskih bogoslova bila je sme{tena u anglikanskim kolexima, a uEngleskoj su {tampane i bogoslu`bene kwige-molitvenik, slu`ebnik itrebnik. Posle Drugog Svetskog rata anglikanci su srpske bogoslove prim-ili na {kolovawe kao svoje stipendiste. Tako je i arhiepiskop kenterberi-
jski, po~asni poglavar Angli-kanske crkvene zajednice, 1966.godine prvi put posetio Beograd.Tri godine kasnije srpski patri-jarh je uzvratio posetu“43
Sude}i po ~iwenicamaovde izne{enim, podloga zasaradwu nam je ve} dobro poznata,a ona je ravna - „kupovini qubavii prijateqstava“, raznoraznimvidovima materijalne pomo}i i{kolovawem na{eg sve{te-ni~kog kadra na nepravoslavnimfakultetima u inostranstvu. I
127„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
ODNOSI I ZAJEDNI^KASASLU@IVAWA NEKADA
German i Kenterberijski arhiepiskopMihail Ransi (mason) ispred katedrale
u Kenterberiju 1969.
43 „Srpsko pravoslavqe“, S. Reqi} i M.Petrovi}, Beograd 1989.g.
![Page 50: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/50.jpg)
ovde su nas Srbe kao i mnogo puta do sada u istoriji, skupo ko{tale ove„medve|e usluge“ kojekakvih belosvetski „saveznika“, poslatih uvek sa jed-nim istim ciqem-uni{tewe Svetog pravoslavqa, crkve i naroda srbskog, aod starne jednog te istog gospodara - Satane. Zakqu~ak iz svega ovog gorenavedenog je ne samo da je od strane SPC prodata pravoslavna vera i sve-tosavqe za materiju ,ve} su dozvolili da nam se i crkveni klir truje zapad-nom teologijom, {to je udar kojim se i budu}a pokolewa sistematski odseca-ju od Istine.
Na`alost, ni ovde SPC nije odolela, ve} je „la`nu crkvu i wenepastire“ i zajedno sa wihovom paklenom jeresi prigrlila k sebi,podr`avaju}i je ~ak prisustvom svojih episkopa i patrijarha na wihovimmolitvenim skupovima. Po vrh svega i to ~ini u samoj Srpskoj Patrijar{ijiu kapeli „Svetog Simeona Miroto~ivog“, {to je vrhunac sramote i duhovnogslepila.
Pogledaj srbski narode i sam zakqu~i!
3.6. Puno liturgijsko op{tewe SPC sa novokalendarcimai novopashalcima
Na`alost svemu ovom saslu`ivawu sa jereti~kim crkvama nije kraj.Ovoj bogatoj kolekciji SPC nije mogla, a da ne pridoda cepawe rizeHristove zajedni~arewem i sa novokalendarcima i novopashalcima(Finskom pravoslavnom crkvom).
[to se samog novog kalendara ti~e i wegove kanonsko-dogmatskeispravnosti, govorili smo u predhodnom delu o ekumenizmu, gde smo rekli daje prvi korak u ostvarewu ovog bezakowa napravio patrijarh carigradskiMeletije Metaksakis. Na wegovu inicijativu godine 1924. oficijalnaGr~ka crkva uvodi ovaj novi grigorijanski (papski) kalendar, {to }edovesti do raskola i do pobune vernog naroda i dela klira crkve, koji }esasvim opravdano, verno i hrabro braniti svetoota~ki kalendar i to do danadana{weg. Ovaj nepravoslavni i bezakoni primer Carigradskepatrijar{ije i Gr~ke oficijalne crkve kasnije }e slediti i mno{tvo
Judin poqubac128
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
ODNOSI I ZAJEDNI^KA SASLU@IVAWA NEKADAKenterberijski arhiepiskop Mihail Ransi (mason) u uzvratnoj poseti
patrijarhu Germanu i SPC u manastiru @i~i 1969. god.
![Page 51: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/51.jpg)
129„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
Skrnavqewe patrijr{ijske kapele Sv. Simeona Miroto~ivog od strane jeretika i sramnomolitveno prisustvo jereti~koj slu`bi samog patrijarha Pavla
![Page 52: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/52.jpg)
drugih pomesnih crkava, tako da danas imamo slu~aj da zvani~no jo{ samoSPC i Moskovska patrijar{ija slu`e po starom julijanskom kalendaru.Primetili ste da smo ovde upotrebili izraz „zvani~no“, a razlog je {to jeto kod SPC samo puka formalnost i pitawe je dana kada }e i novi papskikalendar biti sproveden u delo. Dana{we mi{qewe i stav patrijarha iostalih episkopa SPC je da je Srpski narod „teolo{ki prost i nenaobrazo-van“ i kao takav „nije spreman“ za prihvatawe kalendara. Sude}i po onimre~ima Gospodwim izre~enim u Jevan|equ: „Hvala ti O~e {to si sakrio odpremudrih, a dao prostima“, mi bismo rasudili druga~ije od vladika SPC-a. Srbski narod je u svojoj prostoti sa~uvao „premudrost svojih svetih preda-ka“ Sv.Save i Simeona, te zna kada su oni Svetiteqi i preci i pradedovina{i Srbski - slavili slavu i Bo`i}, i kada su i koliko postili, te se nemo`e tek tako lako sa kojekakvim astronomskim datumima prevariti. Ovisavremeni kvazi-teolozi u svom svetskom mudrovawu, zaboravi{e ono {to jeprostom narodu vekovima bilo jasno- da je na{ pravoslavni stari svetoo-ta~ki kalendar dat preko Sv. Vaseqenskih sabora i da je projavqen izape~a}en Duhom Svetim i da je to kalendar Bo`anskih doga|aja a ne kalen-dar pukog astaronomskog ra~unawa vremena. Iako je to ra~unawe vremenaposlu`ilo u jednom trenutku Sv. Ocima kao osnova, ali od momentauskla|ivawa i vaspostavqawa praznika i Bo`anskih doga|aja sa NebeskomCrkvom, vi{e pojam vremena ne igra su{tinsku ulogu.
Obrazla`u}i ovu svoju pogubnu teoriju o potrebi uvo|ewa novogpapskog kalendara patrijarh Pavle ka`e da }e za 24 hiqada godina usledastronomskog ka{wewa starog kalendara, proslava Vaskrsa (Pashe) kaopokretnog praznika pasti iza jesewe ravnodnevnice, {to je nedopustivoprema pravilima i kanonima datim nam za proslavu ovog najsvetijeg prazni-ka44. Iako patrijarh konstatuje da mo`da tada za 24 hiqada godina ne}e nipostojati planeta zemqa i qudski rod „{to nije u op{te bitno u ovom
trenutku“45, onzakqu~uje da sunovokalendarcisasvim u pravu jeruvo|ewem novogkalendara (koji jetako|e astronoms-ki neta~an, alinavodno sa mawom
Judin poqubac130
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
Patrijarh Pavle nazajedni~koj slu`bi sanovokalendarcima na
Patmosu
44 „Stav SPC premastarom i novom kalen-daru“, patrijarh Pavle,Beograd 2000., fusnotana str. 3445 Isto,
![Page 53: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/53.jpg)
gre{kom) oni preduhitravaju gre{ku koja }e se pojaviti, i pritomzakqu~uje, kako su starokalendarci koji dakle ~uvaju izvorni, Bogom i Sv.Ocima potvr|eni kalendar-raskolnici. Ne mo`emo a da se na ovakav krajwesimpati~an zakqu~ak patrijarha, prosto ne nasmejemo i zakqu~imo da jednoovakvo javno jereti~ko ispovedawe povla~i i niz drugih pitawa kao naprimer: Ako su nam Bog Otac, Sin Bo`iji i Duh Sveti predali, preko Sv.Apostola, Sv. Otaca i Vaseqenskih sabora nauku i u~ewe pravoslavno (jernpr. sami Sv. Oci zakqu~uju}i Sv. Sabore potpisiva{e se ispod odlukare~ima: „Duh Sveti i Mi odlu~ismo...“) koje je izgleda po patrijarhu Pavlupogre{no, promewqivo i podlo`no dodatnim ispravkama, da li to zna~i,dakle, da je Bog bio ograni~en i da nije svemogu}i i sveznaju}i i da nijepravi Bog, jer je mogao da predvidi samo dvadeset vekova unapred, a sada usavremenom 21. veku Wegova pravila vi{e ne va`e i patrijarh srpski Pavlesa ostalim episkopima SPC mora da Ga ispravi? Zna~i li mo`da, da je i„Krm~ija“(Zakonopravilo) Sv. Oca na{ega Save, koje je ON svetiteq,napisao na osnovu Jevan|eqa Gospodweg, Sv. Apostola i otaca i pravilaVaseqenakih sabora, a na koje je zakleo nas Srbe na o~uvawere~ima:“Predajem i zave{tavam vam ovu kwigu i jedino {to treba da raditeje da ispunite svojim `ivotima ovo {to pi{e ovde-to }e biti dovoqno da sespasete. Ako li pak to ne uradite, nesta}ete kao rod sa zemqe“. Zna~i li,dakle, da je ova kwiga i ovaj zavet Sv. Save neispravan, pogre{an i podlo`ankorekciji i da i wega treba prepravqati i modifikovati kako bi odgovarao„savremenim tokovima ~ove~anstva“ i „Evropskom standardu“?
No, mo`da ovakvo jedno „jereti~ko rasu|ivawe“ i prevari nekog, alinas sigurno ne, jer mi i daqe verujemo da je Bog na{ pravoslavni, (SvetaTrojica) svemogu}i i sveznaju}i i da su Wegove zapovesti apsolutne, ve~ne ine promenqive, kao i spasonosne, te nam nikako ne pada na pamet da bilo {tapromenimo, oduzmemo ili dodamo bilo i jednu jotu, svesni i same osude nakoju nas apostol Pavle upozorava:“ „Ako vam i mi, ili an|eo sa nebablagovesti druga~ije, anatema da bude“ (Gal 1:8).
Nas kao pripadnike vernog naroda u Srbiji naro~ito zabriwavamolitveno op{tewe SPC sa svim pomesnim crkvama koje su primile novikalendar i koje podle`u gore navedenim anatemama Sv. Otaca i Sabora.Osim posete i saslu`ivawa sa arhiepiskopom gr~kim Hristodulom, patri-jarhom vaseqenskim Vartolomejem, rumunskim Teoktistom, bugarskimMaksimom, posebno bismo izdvojili doga|aj koji se desio 2000-te godine uNikeji, u sklopu proslave dvehiqadite godi{wice Hri{}anstva. Naime, ucrkvi u Nikeji gde se istorijski odr`ao prvi Vaseqenski sabor, izvr{ena
131„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
Zajedni~ka saslu`ivawa patrijarha Pavlai ostalih SPC episkopa sa gr~kim
novokalendarcem arhie.Hristodulom pri-likom wegove posete Srbiji
![Page 54: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/54.jpg)
je sve~ana liturgijska proslava Bo`i}a, ali na dan 25. decembra po novomkatoli~kom kalendaru. To je verovatno u tom trenutku bilo normalno za sveprisutne patrijarhe ~ije su crkve ve} odavno pre{le na novi kalendar, osimza na{eg patrijarha Pavla ~ija Srbska crkva jo{ uvek formalno dr`istari. Uprkos svemu, to nije bila prepreka za patrijarha Pavla da se na|e natoj sve~anoj liturgiji, da saslu`uje i pri~esti se iz istog putira sa svimnovokalendarcima i jereticima i da odatle sa „zajedni~ke proslaveBo`i}a“ potpi{e i po{aqe zajedni~ku Bo`i}nu poslanicu Srbskom naro-du „Mir Bo`iji Hristos se rodi“, dok ovde u Srbiji post uveliko traje ipravoslavni Bo`i} se o~ekuje tek za narednih 13 dana. Patrijarh je verovat-no nakon te jereti~ke horor-liturgije sedeo za prazni~nom trpezom i„premrsio“, jer je za prisutne novokalendarce post bio gotov, a zatim vra-tiv{i se u Srbiju nastavio sa postom i na kraju ~estitao Srbskom narodu podrugi put: „Mir Bo`iji Hristos se rodi“. Te godine se za patrijarha srbskogPavla i srbski narod Gospog Isus Hristos rodio dva puta!!!
A mi se i daqe pitamo gde je ta granica ekumenisti~ke ludosti ikada }e biti napokon kraj ove bezumne tragi-komedije?
Ne mo`emo, a da ne pomenemo da je za razliku od svih tada prisutnihnovokalendarskih crkava: konstantinopoqske, aleksandrijske, antiohijske,jerusalimske, rumunske, bugarske, gruzijske, kiparske, gr~ke, poqske,slova~ke, albanske, i srbske, ipak najdaqe oti{la Finska crkva koja sedrznula da krajwe sramno i bezo~no promeni ne samo kalendar ve} i samupashaliju (proslavu Vaskrsa), {to je presedan u istoriji pravoslavqa.Ovakav postupak je definitivno ludilo koje nema ni teolo{kog, ni bilokakvog komentara, sem `alosne ~iwenice da se i sa takvim bezbo`nicima iotpadnicima op{te, mole i pri~e{}uju patrijarh i episkopi SPC. Nije tobio samo slu~aj na ovom ne pravoslavnom skupu u Nikeji, ve} smo imali tutragediju u Srbiji gde je arhiepiskop finski boravio u poseti, sas-lu`ivaosa SPC episkopima i ~ak osve{tao jedan hram u {umadijskoj eparhiji.
U crkvenom listu {umadijske eparhije „Kalini}“ br. 4/2000,objavqen je ~lanak pod naslovom „MOLITVENO JEDINSTVO PRAVO-
Judin poqubac132
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
PROSLAVABO@I]A U NIKE-JI 2000 GODINE PO
NOVOM KALEN-DARU
te godine se za patri-jarha Pavla Hristos
rodio „dva puta“!?
![Page 55: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/55.jpg)
SLAVNIH FINACA I SRBA“ povodom posete jereti~kog novopashalcaarhi-episkopa finskog Jovana, dat je deteqan pregled celog protokolado~eka i saslu`ivawa zajedni~kih liturgija, sa datumima odr`avawa iprisutnim u~esnicima. Iz celog teksta izdvajamo zajedni~ko saslu-`ivawekoje je odr`ano 29. juna 2000. g. u selu Brzanu, gde su u~estvovali poredepiskopa {umadijskog pokojnog Save i ba~ki Irinej i brani~evskiIgwatije i dvadeset pet sve{tenika i |akona SPC, a kojom su prilikomzabele`ene slede|e izjave, citiramo:
„Tokom besede u ~ast dvehiqadegodi{wice hri{-}anstva, Wegovopreosve{tenstvo episkop {umadijski G. dr Sava je, pozdravqaju}i arhi-episkopa G. Jovana, naglasio da je dolazak dragog gosta da zajedno sa Srbimaprinese beskrvnu `rtvu za dobro, napredak, sre}u i zdravqe svihpravoslavnih naroda sveta, izuzetno va`an, jer „jedna nam je vera, jedanGospod, jedno kr{tewe, jedna pri~esna ~a{a u kojoj se nalaze sve na{eradosti i `alosti“.
U~esnicima proslave u Brzanu obratilo se i Wegovo bla`enstvoarhiepiskop G. Jovan, istakav{i veliku radost {to dolazi u [umadiju i daje ovaj susret u duhu velikog jubileja koji se ove godine proslavqa. „Do{lismo da posvedo~imo pravoslavnu veru. Velika udaqenost na{ih naroda nijeprepreka za jedinstvo, jer nas ujediwuje pravoslavna vera i pravoslavnatradicija. Jedan od svetih otaca Crkve govori o molitvi kao mostu kojispaja qude. To je jedan nevidqivi most koji je u ovim vremenima veoma drago-cen. Jer, vi ste u molitvama pravoslavnih Finaca, kao {to su oni u va{immolitvama. Mi se molimo za mir, pravdu, molimo se za jedinstvopravoslavnih naroda.“
Za trpezom qubavi uBrzanu zdravice su izmewaliepiskop ba~ki G. Irinej iarhiepiskop G.Jovan“46
Mi{qewa smo, da nenije potrebno dodatno komen-tarisati ovo javno molitveno iduhovno jedinstvo, sa jeretici-ma i otpadnicima od vereHristove tzv. novopashalcima,koji su, odri~u}i se i samovo-qno mewaju}i praznovawe danaVaskrsewa Gospodweg, suprotnoonome kako to nala`u pravilapravoslavne crkve i Sv. Oci,
133„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
Sa zajedni~ke slu`be jeretikanovopashalca i srpskih episkopa u
selu Brzanu
46 „Kalini}“, br.4/2000, crkveni listeparhije {umadiske.
![Page 56: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/56.jpg)
automatski odrekli i samog Gospoda Isusa Hrista i prestali da budupravoslavni.
Na kraju, ostavqamo vama ~itaocima otvoreno pitawe, te rasuditesami: da li je hram koji osve{tao ovaj jeretik finski u selu Svojinovu u ~astSv.vel.mu~. Marine, zaista osve{tan, ili oskrnavqen od ruke jeretika, imogu li molitve vernih biti uznete ka Gospodu iz oskrnavqene i jereti~kesvetiwe, ako znamo re~i Sv. Jovana Zlatoustog da je „blagoslov jeretikaproklestvo“?
3.7. Zajednica i molitve sa muslimanima
U svemu ovom nabrajawu kaqawa i cepawa rize Hristove, SPCepiskopa zajedni~arewem sa jereticima i neprijateqima Hristovim, namer-no smo ostavili za kraj ovo potpoglavqe o zajedni~kim molitvama iop{tewu sa muslimanima. To smo uradili stoga, {to islam i muslimanispadaju po u~ewu pravoslavne crkve i Sv. Ocima u takozvane neznabo`ce, ikao takvi neprosve}eni u~ewem o pravom Bogu, predstavqaju jo{ goru vari-jantu od jeretika. U samom Jevan|equ i spisima Sv. Otaca ovakvi i sli~niotpadnici nazivani su upravo grubim re~ima (kao npr. psi i sviwe) kako bise upravo jasno napravila razlika od ostalih nevernih naroda i qudi.
Kao dokaz ovoj na{oj tvrdwi i svetoota~kom stavu nave{}emo vamsamo jedan deo iz Velikog trebnika (Sve{teni~ke kwige molitava i raznihpravoslavnih obreda), a koji se odnosi na obred primawa muslimana upravoslavnu veru. Treba napomenuti i to, da su to jedina dva posebna obredau toj Sv. kwizi, koji se odnose na prijem vernika iz drugih jereti~kih vera,
Judin poqubac134
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
Jereti~ki arhiepiskop novopashalac Jovan finski se upisuje u Jevan|eqe u oltaru oplena~kecrkve Sv. Georgija
![Page 57: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/57.jpg)
obredi prijema jevrejina koji se obra}a pravoslavqu i saracena tj. Tur~ina.Sam ~in odricawa saracenskog tj. turskog (islama) glasi:
„(...) Arhijerej pita:Najpre te pitam: da li se odri~e{ u svemu bogoprotivne turske vere,
i celokupnog wegovog ne~istog umovawa, i da li ih prokliwe{?Odgovara:Odri~em se u svemu bogoprotivne turske vere, i celokupnog wihovog
ne~istog umovawa, i prokliwem ih.Arhijerej pita:Odri~e{ li se Muhameda, kojega Turci po{tuju kao bo`ijeg aposto-
la i proroka, i prokliwe{ li ga kao |avolskog a ne Bo`jeg slugu, i la`nogproroka?
Odgovara:Odri~sm se Muhameda, kao |avolskog sluge i la`nog proroka, i
prokliwem ga.Arhijerej pita:Odri~e{ li se Resula i Alije, zetova Muhamedovih, i Hasana i
Huseina, sinova wegovih, i Abubekira, i Omera, i Talhana, i Abupokrina, iSaduhina, i Monea, i Zupira, i Adelana, i Zaita, i Izeta, i Osmana, i svihostalih uku}ana i pomo}nika, i pristalica Muhamedovih; i kao la`neu~iteqe, i bogoprotivne |avolske sluge, prokliwe{ li ih?
Odgovara:Odri~em se svih ovih turskih la`nih u~iteqa, i kao |avolske
slu`iteqe, prokliwem ih. Arhijerej pita:Odri~e{ li se i prokliwe{ li Zadize, i Anse, i Senep, i Im-
kelfimu, prve i najne~istije od `ena Muhamedovih, i Fatimu k}er wegovu?Odgovara:Odri~em se svih wih, i kao bogoprotivne delateqke ne~istote
prokliwem ih. Arhijerej pita:Odri~e{ li se celog bogohulnog pisawa prokletog Muhameda, koje
se zove Al’kuran, i svih u~ewa i zakonskih odredbi, i predawa, i hula wegov-ih, i kao bogoprotivne i du{egubne, prokliwe{ li ih?
Odgovara:Odri~em se AL’KURANA, i svih spisa i u~ewa prokletog
Muhameda, i kao bogoprotivne i hulne, i du{egubne, prokliwem ih. Arhijerej pita:Odri~e{ li se svih la`qivih i hulnih u~ewa turskih, i svih bogo-
hulnih i brbqivih basana Muhamedovih, i svih koji su posle wega bili, kojisu o nekom bogu svetkovanom, i o raju, i o `ivotiwskom i ne~istom u wemu`ivotu wihovom po vaskrsewu, o braku i bra~nim razre{ewima, i sve o`enama i nalo`nicama ne~istim, i o svemu sli~nom ovome, i o pristalica-ma wihovih ne~istih zapovesti i uredbi, i kao bogomrske prokliwe{ li ih?
Odgovara:Odri~em ih se svih, i kao bogomrske prokliwem ih. Arhijerej pita:Odri~e{ li se svih Muhamedovih o Hristu Gospodu na{em, i
pre~istoj Wegovoj Materi, i o hri{}anstvu hulnih brbqawa, i prokliwe{li ih?
Odgovara:Odri~em se i prokliwem ih.
135„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 58: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/58.jpg)
Arhijerej pita:Odri~e{ li se svih ne~istih, Muhamedovih uredaba o molitvi, o
haxiluku u Meku, o molitvenim domovima koji su tamo, i toga samog mestakoje se naziva Meka, i sve okoline wegove, i svih skupova, i molitvenihobi~aja turskih, i prokliwe{ li ih?
Odgovara:
Odri~em se svih wih i prokliwem ih.Arhijerej pita:Jesi li se odrekao ne~iste i bogoprotivne vere turske, i bogohulnog
u~iteqa wihovog Muhameda, i svih wegovih pristalica, i sveg hulnogu~eawa wihovog, prokliwe{ li ih, i pquje{ li na wih?
Odgovara:Odrekao sam se ne~iste i bogoprotivne vere turske, i bogohuliog
u~iteqa wihovog Muhameda, i svih wegovih pristalica, i sveg hulnog u~ewawihovog, i prokliwem ih, i pqujem na wih“47.
Imaju}i dakle u vidu i sam ovaj obred odricawa od Islamapropisanog dakle Sv. Ocima pravoslavne Crkve postavqa se savim logi~nopitawe: Mo`e li se na to uop{te pomi{qati, a kamoli ostvariti duhovnazajednica i molitveno jedinstvo nas pravoslavnih sa islamom i muslimani-ma, ako su to po u~ewu Pravoslavne Crkve bogoprotivnici, bogohulnici,prokletnici, du{egubnici, sluge |avoqe itd.? Mislimo da je odgovor sasvimjasan i komar~ijoj savesti, - zakqu~ite sami?
Kroz istoriju postojawa Crkve Gospodwe ovde na zemqi pa sve dodanas, malo je takvih neprijateqa hri{}anstva bilo koji se prosto dave urekama prolivene Hri{}anske krvi mu~enika, kao {to je to Islam, o ~emusvedo~i mno{tvo `itija mu~enika u @itijama Svetih.
Srbi, na{ narod, su na`alost imali prilike kroz 500-to godi{weropstvo pod ovim bezbo`nicima, da wih i wihovo bezbo`no verovawe dobroupoznaju i iskuse na sopstvenoj ko`i. No, ni toliko vremensko razdobqe odpet vekova, ni masovno stradawe Srba pod robstvom i prolivawe reka krvimu~enika srbskih, nije im bilo izgleda dovoqno pa i danas od istih otpad-nika do`ivqavamo nova stradawa, ubistava, masakre i etni~ko ~i{}eweSrbskog naroda sa vekovnih ogwi{ta i pravoslavne zemqe. Koliko su samopravoslavnih hramova sru{ili, zapalili, oskrnavili, pretvorili u xamije,javne nu`nike i zbrisali sa lica zemqe, a pri tom koliko monaha, monahi-wa, sve{tenika i vernog naroda pobili. Treba li samo pomenuti razneekstremne vernike i ratnike muslimanske muxahedine i wihov doprinos umasakrirawu srbskog naroda u novijim ratovima na Balkanu.
Sve ovo i mnogo vi{e od toga nije bilo dovoqno srbskim episkopi-ma i SPC danas da tobo`e kao mirotvorci i oni koji izgleda imaju „vi{equbavi od samoga Gospoda Hrista“, u|u u duhovnu i bratsku zajednicu saislamom i muslimanima.
Odnosi su, rekli bismo, vi{e nego dobri jer se muslimanski vero-dostojnici poodavno ve} pojavquju na raznim molitvenim skupovima imolitvenim dru`ewima koja organizuje SPC. Ovde bismo izdvojili samoneke interesantne podatke kao na primer osvrt @eqka Poznanovi}a u~lanku pod nazivom „ILI JEVAN\EQE ILI KURAN“, a koji ka`e:
Judin poqubac136
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
47 „Veliki Trebnik“, dr.Justin Popovi}, manastir ]elije
![Page 59: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/59.jpg)
137„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
SRDA^AN I BRATSKI SUSRET PREDSEDNIKA DVEJU ZAJEDNICA, POGLAVARAISLAMSKE ZAJEDNICE U JUGOSLAVIJI REIS UL - ULEME SULEJMANA KEMURE
I POGLAVARA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE PATRIJARHA GERMANA
![Page 60: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/60.jpg)
„Poseta patrijarha i dvojice ~lanova sinoda SPC beogradskommuftiji, sa kojim su izmenili bratski celiv, bila je poni`avaju}a ne samozbog toga {to je re~ o slu`beniku vere koja ratuje protiv Srba, nego i zbogizjava o veri u „jednog Boga“, i izjava kao {to su „mi koji verujemo u kuran ijevan|eqe“, kao {to i mi pravoslavni hri{}ani ne verujemo u „jednog Boga“,u koga veruju muslimani, nego u Gospoda Isusa Hrista, sina Bo`ijeg, kojinam otkriva istinitu veru u jednog Boga, u tri lica: Oca, Sina i DuhaSvetog. Pored toga poznato je da muftija u svojim izjavama hvali muxahedinei vre|a Republiku Srpsku i wenog predsednika g. Radovana Karaxi}a. Oorganizacijama kao {to su Rabita ili Svetski xamijski savet, ~iji jemuftija ~lan, ~italac se mo`e obavestiti u kwizi prof. Miroquba Jevti}a„Savremeni xihad kao rat“.
Na mnogobrojne izjave patrijarha Pavla o jednakoj krivici svihu~esnika u ratu i ~esto pozivawe na „qudskost“ malo ko se vi{e i osvr}e“48.
Ne mo`emo a da ne pomenemo i interesantan podatak koji senadovezuje na ovu bezumnu izjavu patrijarha srpskog Pavla, koji je poznat{iroj javnosti, {to iz novinskih ~lanaka {to recimo iz kwige sve{tenika@arka Gavrilovi}a u kojoj se ka`e da je li~no patrijarh srpski Pavle dao1000 dem. kao prilog za izgradwu „medresa“ (muslimanskih i islamskih ver-skih {kola) i „Bajrakli xamiju u Beogradu“49, {to je ni{ta drugo do {amarsrbskoj istoriji i predacima na{im svetim, kao i samom Sv.Savi i wegovomarhijerejskom tronu na kome se Pavle danas nalazi kao „naslednik i patri-jarh“. Posle ovog {okantnog saznawa jasno nam je da i ona legendarna kakoje zovu „lapsus izjava“ patrijarha Pavla, koja je postala i najavna {pica zapojedine radio-emisije, a koja glasi: „Budimo qudi iako smo Srbi!“ nijedakle slu~ajna, jer nas Srbe, izgleda patrijarh verovatno smatra nekim„ni`im bi}ima“ ili mo`da za ne{to i gore od toga ?!
Podstaknuti ovom koli~inom bezakowa i ~ovekougodni{tvaepiskopa SPC, u nastavku vam dajemo i utiske jednog vernika SPC koji jeprisustvovao na jednoj od mnogobrojnih bezbo`nih zajedni~kih molitviizme|u SPC i muslimana i to u hramu Sv. Trojice u Bawa Luci, koji je svojeutiske izneo na slede}i na~in, citiramo:
„NE[TO GORE OD EKUMENIZMA“50
Dana 6.11.1993. g. (24. XII 1992. g.) u sabornom hramu Svete Trojice uBawa Luci odr`an je jedan od „sabora ne~astivih“, pod nazivom „zajedni~kemolitve za mir“.
Najavqen na „sva zvona“ kao neko veliko dobro od izuzetnog zna~aja,sa izgovorom da se izmoli, od ne znam kojeg Boga, zaustavqawe rata iuspostavqawe mira.
Znaju}i da je molitva zlatna veza ~oveka hri{}anina(pravoslavnog), putnika i do{qaka na zemqi, sa svetom duhovnim, ~iji je ion ~lan, i iznad svega - sa Bogom, Izvorom `ivota; i da je ona istinska iplodonosna samo onda kada je „u Duhu i istini“, bio sam za~u|en i iznena|en.
Judin poqubac138
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
48 „Logos“, br.1-4 / 1994. g.49“Raspe}e SPC izme|u Istoka i Zapada“, @.Gavrilovi}, Beograd 2003.g., str.165-16650 Sv. Knez Lazar, br. 3/94, list eparhije ra{ko-prizrenske
![Page 61: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/61.jpg)
139„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
NERAZDVOJNA BRA]A U EKUMENIZMU
![Page 62: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/62.jpg)
U tim trenucima zapqusnu{e me pitawa: [ta to ima zajedni~kosvetlost sa tamom, istina sa neistinom, Hristos sa antihristom? Bio samsvestan da nije dobro i}i na takav skup, ali radoznalost i razmi{qawe otakvoj mogu}nosti uop{te, i pomisao da Gospod gleda na nastrojewe srca sume „prelomile“.
A kada u najavqeni ~as do|oh i ja na MESTO SVETO, moje bi}epro`imali su ~udni i neopisivi osje}aji: tuge, `alosti, u`asa, gneva... kaoda je celo nebo plakalo. Takvo raspolo`ewe srca bilo je vjerni pokazateqonoga {to slijedi.
I za nekoliko trenutaka pred mno{tvom naroda (puna je bila icrkva i velika crkvena porta) nastupi do tad za mene nezamislivo dru{tvo:Pravoslavni Episkop bawalu~ki sa svojim klirom, Biskup rimokatoli~ki,Muftija muhamedanski i predstavnik „Unprofora“. Vi{e nego potresanbio je prizor u hramu, jer la` i licemerstvo nastupi{e otvoreno, javno ijasno. Time bi{e potpuno prezrene i poga`ene re~i svetog Apostola: „Akoneko dolazi k vama i ovo u~ewe (Hristovo) ne donosi, ne primajte ga uku}u...“ -A takvi ovde bi{e pozvani i to uo~i jednog od najve}ih na{ihpraznika - Bo`i}a. Pitam se: Mo`e li neko ustati protiv Istine i ostatineka`wen? Ima li i{ta la`nije od ovoga {to nam priredi{e, i{ta drski-je, i{ta lu|e?
I kad „zarika{e neprijateqi Gospodwi“ (Muftija) na mestu svetom,pored sebe ~uh iz usta malog deteta, iz naru~ja maj~inog: „Ovo ni{ta nevaqa“. Tada sam bio jo{ jednom uvjeren da je Gospod Bog Istiniti svudaprisutan i da „kroz usta male dece ~ini Sebi hvalu“ (Sr. Ps. 8,2).
Kako iskazati tada{wa osje}awa? - meni to nije mogu}e. Stoga }u seposlu`iti ustima psalmopevca: „Ne `elim pred o~i svoje rije~i nepotreb-ne, mrzim na djela koja su protiv zakona, ne pristajem za wima“. Zato pris-tupam ispovedawu rije~i Duha Svetoga: „Bo`e, neznabo`ci do|o{e u dosto-jawe tvoje; oskvrni{e svetu Crkvu Tvoju“. (Ps. 78,1).
Dolaze mi na um i probadaju srce re~i Arhiepiskopa na{eg svetogSave, koje ostavi potomcima svojim u nasle|e: „Da budete ~vrsti u vjeriota~koj, da se klonite bogomrskih jeresi, jer ne mogu}e je, ne odlu~iv{i seod onoga {to je zlo, naviknuti se na ono {to je dobro... Da se verom i poka-jawem obra}ate od svojih zabluda k PRAVOSLAVQU, jer je stra{no upastiu ruke Boga @ivoga. Prvo i posledwe djelo jeste: neprestano uznositi Bogubogougodne molitve i moqewa; besprijekorno hoditi u svetim zapovijesti-ma Wegovim; dr`ati predawa svetih Apostola wegovih; i ne odlu~iti se odcrkvenog zbora. Jer prva zapovijest data je svakom ~oveku: klawati seGospodu Bogu svome, i wemu jedinome slu`iti svakom du{evnom i tjelesnom~istotom i svakim dobrovjerjem; i Wemu rabotati nesagre{ivo; sav `ivotsvoj upravqati po Wegovoj voqi, i Wega se jedino bojati i smirivati se predWim, i smatrati sebe za ni{ta, a Boga smatrati za sve: za silu i krepost iSpasiteqa i Izbaviteqa i Pobediteqa neprijateqskih napada, i za ~uvaraod po~etka i svr{iteqa do kraja, Isusa Hrista Sina Bo`ija, kome pripadaslava i mo} zajedno sa Ocem i sa Presvetim Duhom, i sada i uvek i kroza svevekove“.
Jo{ nas je u~io: „Da primamo sve Svete Sabore svetih Otaca koji suse u raznim mjestima sastajali radi utvr|ivawa bo`anstvene PravoslavneVere; i koga se oni odreko{e, odri~emo se i mi; i koje oni prokle{e,
Judin poqubac140
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 63: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/63.jpg)
prokliwemo i mi.Klawamo se i cjelivamo sve~esnu Ikonu ~ovje~anskog nas radi ovap-
lo}ewa Hrista, Logosa Bo`ijeg i O~evog. Klawamo se i celivamo IkonuPre~iste Matere Wegove i ispovedamo da je Ona Prisnodjeva i Bogorodica.Klawamo se i svetom Drvetu, ~esnom Krsgu, i wega celivamo, jer se na wemuprikova `ivot svih - Hristos. Klawamo se bo`anstvenim i svetim TajnamaHrista Boga na{eg i pri~e{}uju}i ih se sa vjerom, primamo ne prost hleb ivino, nego samo Telo Hrista Boga na{eg i samu svetu i `ivotvornu KrvWegovu, prolivenu za `ivot svijeta. Klawamo se svetim i bo`anstvenimcrkvama i svetim mestima; po{tujemo i svete sasude; klawamo se ikonamasvih svetih Ugodnika Bo`jih, dostojno ih po{tujemo i celivamo, slede}i usvemu apostolskim predawima i u~ewu svetih Otaca. Tako verujemo i takoispovedamo; a sve Jeretike i svu zlu jeres wihovu prokliwemo“ (@. Svetih,Januar).
To zave{tawe svetog Oca na{eg Save ne na|e mjesta ni odjeka u srcupokroviteqa tog gnusnog skupa. A na `alost ni rije~i @ivog,Svudaprisutnog, Svevide}eg, Sveznaju}eg - Gospoda i Boga. Jer On i upozora-va, i opomiwe i uvjerava: „Ko u meni ne ostane, izbaci}e se napoqe kao loza,i osu{i}e se, i skupi}e je, i u ogaw baciti, i spaliti“ (Jov. 15,6).
Jer ako mi grije{imo hotimice i posle primqenog poznawa Istine,tu vi{e nema „`rtve za grijehe“, nego samo stra{no o~ekivawe Suda i jarostogwa, koji }e progutati protivnike (Jevr. 10, 26-27). I jo{: „Te{ko vamavo|i slijepi; bezumnici i slijepci, licemjeri, {to zatvarate CarstvoNebesko pred qudima; jer vi ne ulazite niti pu{tate one koji bi hteli.Te{ko vama, jer vi svoje sledbenike ~inite sinovima pakla dvostruko ve}imod sebe. - Vi se pokazaste pred qudima pravedni, a iznutra ste puni licemer-ja i bezakowa. Zmije, porodi aspidini, kako }ete pobje}i od osude u pakao“?(Sr. Mt. 23).
„Ko nije sa Istinitim Bogom protiv Wega je...“ I, jo{ jednom sepotvrdi da „r|avo drvo rod dobar ne donosi“. I pokaza se da Gospod neusli{uje molitve onih koji Ga ne po{tuju i voqu Wegovu ne tvore.
A za moqeno i ne izmoqeno, Gospod napomiwe: „Ne mislite da sam jado{ao da donesem mir na zemqu; nisam do{ao da donesem mir nego ma~“. I:„Od ove qubavi niko nema ve}e, da ko `ivot svoj polo`i za prijateqe svoje“(Jn. 15,13).
On svoj nebeski mir daje onima koji iskreno vjeruju u Wega. Ali Onnije do{ao da stvori mir izme|u sinova svetlosti i sinova tame.
O bra}o, zastidimo se ovog doga|aja, ove sramote, i `alosti, iludosti! I s pokajawem zavapimo Gospodu Pobjeditequ: Oprosti,Milosrdni Gospode, oprosti, jer zaista, kad god grije{imo i Tebevrije|amo, mi ne znamo {ta radimo. A Ti ne `eli{ da ko pogine nego da svido|u u pokajawe. O Gospode svesilni, orosi blagoda}u Tvojom okorela srcana{a, da bi se rasplakala pred prevelikom dobrotom Tvojom i preu`asnompomra~eno{}u na{om.
Gospode sveti, sveti, sveti Trisveti, pomiluj i spasi nas ne~iste igre{ne.
Tebi slava i hvala vavijek. Amin.“Zaista, pred ovolikom koli~inom odsustva straha bo`ijega ne mo`e
~ovek ostati miran i ravnodu{an, ali to jesu na`alost pravi plodovi
141„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 64: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/64.jpg)
odstupni{tva od Boga i pomr~enosti jeresju. Jer kako druga~ije okarakter-isati ovu molitvenu zajednicu prvoslavnog episkopa SPC sa jereticimakatolicima i ~ak bezbo`nim Muslimanima? Mo`da je ovo taj „Evan|elskiekumenizam“ koji pomiwu episkopi SPC kojim oni obra}aju jeretike ka„pravoslavqu“? Mi postavqamo sa pravom pitawe: koga su preobratili dosada? I kom „pravoslavqu“? - kada su ovakvim i stotinama sli~nih i gorihpostupaka i sami otpali od pravoslavqa!
3.8. Istina i glas savesti preko e. Artemija,slu~ajno ili namerno?
Da bi sve ovo do sada re~eno potkrepili dokazima u daqem tekstunavodimo jedan interesantan ~lanak episkopa ra{ko-prizrenskog Artemija.Naime, episkop Artemije kroz istorijsku prizmu postanka ekumenizma iSSC, provla~i apel (mi bismo vi{e rekli javnu ispovest prevarenom srb-skom narodu), Sinodu SPC o istupawu iz svejeresi Ekumenizma. O kanon-skom, domatskom i svetoota~kom pogledu na ekumenizam i SSC vladikaka`e:
„U samom nazivu „Svetski savet crkava“ sadr`ana je sva jeres ovepsevdo-crkvene organizacije. Jer sveti Oci II Vaseqenskog Sabora odog-mati{e veru Pravoslavnu u JEDNU, svetu, sabornu (katoli~ansku) i apos-tolsku crkvu, a ne u „MNOGE“ od kojih bi se mogao graditi ili stvaratinekakav „savet“ ili „savez“, {to bi bila neka „NAD-CRKVA.“
Crkva je jedna i saborna, u woj je sabrana sva istina, sva blagodat, sveono {to je Bog sobom doneo na zemqu i darovao qudima, i ostavio me|u qudi-ma da se wime spasavaju. Ona je jedna i saborna jer sabira sve one koji `elespasewe, u jednu celinu, u Telo Hrista Bogo~oveka. Otuda i sama ideja „save-ta“ ili „saveza“ crkava je nezamisliva, nedopustiva i neprihvatqiva zasvest i savest pravoslavnog ~oveka.
Istorija Svetskog saveta crkava ima svoju predistoriju u modernojjeresi -svejeresi koja se naziva EKUMENIZAM. Fenomen Ekumenizma nijedanas ne{to novo i nepoznato. O wemu se decenijama dosta pi{e i govori, tese s pravom mo`e re}i da se radi o jednoj veoma slo`enoj pojavi. Ekumenizamje pre svega eklisiolo{ka jeres jer udara na sam koren pravoslavne vere - nasvetu Crkvu, nastoje}i da je pretvori u jednu „ekumensku“ organizacijuli{enu svih bogo~ove~anskih epiteta Tela Hristovog, pripremaju}i timeput samom Antihristu.
... I sve to trebalo je da dovede do „zajedni~ke ^a{e“, do zajedni~kogpri~e{}a, koje i jeste osnovni ciq takozvanog „dijaloga qubavi“. A to je, poocu Justinu Popovi}u, „najbezo~nije izdajstvo Gospoda Hrista, izdajstvojudinsko i pritom izdajstvo vascele Crkve Hristove“51.
Ako je ava Justin Popovi} za tada{wi ekumenizam rekao da je, citi-ramo:„(...)Najbezo~nije izdajstvo Gospoda Hrista, izdajstvo judinsko i prit-om izdajstvo vascele Crkve Hristove“52, {ta li bi samo rekao za ~iwenicei stawe u koje je zapala danas SPC sa svojim episkopima, koji npr. prekoSSC-a imaju zajednicu i op{tewe i sa Homoseksulnom crkvom. Prosto
Judin poqubac142
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
51 Sv. Knez Lazar, br. 2-3/95, list eparhije ra{ko-prizrenske.52 „Pravoslavqe i ekumenizam“, dr.Justin Popovi}, Solun 1967.
![Page 65: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/65.jpg)
neverovatno ali je istinito. I jo{ povrh svega, nezamislivo je i to {to semnogi tzv. episkopi SPC besramno deklari{u kao wegova duhovna ~ada(Justinovci), a u stvari su mnogi bili samo agenti tajne policije ili UDB-e ili su kriju}i od Ave studirali nepravoslavne fakultete u inostranstvu,a na koje ih on nije poslao.
Za nas je posebno interesantan naredni odeqak u kome nam vladikaotkriva ne samo kanonske i svetoota~ke dokaze jeresi i bezakowa u koje jeupala SPC svojim ~lanstvom u SSC, ve} nam je naveo su{tinski razlog padaa on je na`alost sadr`an u jednoj re~i - NOVAC. Interesantno je da se ovdepotvr|uju navodi dati na po~etku ovog teksta u citatima kwige „Srbskopravoslavqe“, i skoro na identi~ni na~in. Tako|e, ne mo`emo da neistaknemo i jedan poseban momenat u tekstu a to je ve{ta obmana i skrivaweistine od naroda o ekumenizmu i i doga|ajima vezanim za SSC, a to idetoliko daleko da ~ak episkopi taje jedni od drugih. Pogledajmo dakle citat:
„Pristup SPC svetskom savetu crkava“53
„Po ugledu na ostale pomesne Pravoslavne Crkve, a posebno naCarigradsku patrijar{iju, i Srpska pravoslavna crkva, od samog po~etkatrudila se da „uhvati korak“ sa vremenom. Iako formalno jo{ nije bila~lan SSC, ona je po~ela da tesno i ~esto kontaktira sa tim „savezom jere-si“, kako bi rekao otac Justin, da prima u zvani~ne posete predstavnikeSSC, najpre lica zadu`ena za slawe me|u crkvene pomo}i, kao g-na Tobijasa,Maksvela, g-|icu Majhofer, pa do generalnog sekretara Viserta Hufta.
Istina, Srbska crkva nije imala zvani~nog predstavnika- posma-tra~a na II Konferenciji SSC u Evanstonu u Americi, ali je zato na IIIskup{tini u Wu Delhiju 1961. godine imala svoju tro~lanu delegaciju (kojojje na ~elu bio Episkop Visarion). Na ovoj Skup{tini do{lo je do su{tin-skog zaokreta po pitawu u~e{}a Pravoslavnih pomesnih Crkava. Izgleda,pod pritiskom komunisti~ke sovjetske vlasti, Moskovska patrijar{ija, a sawome i crkve u svim satelitskim zemqama, listom su se u~lanile u SSC. Tusu se u~lanile: moskovska patrijar{ija, gruzinska patrijar{ija, rumunskapatrijar{ija, bugarska patrijar{ija, poqska arhiepiskopija i ~eho-slova~ka arhiepiskopija.
Srbska crkva je postala ~lan na „mala vrata“, pomalo ne~asno.Naime, u posetu je do{ao generalni sekretar Visert Huft i zamolio da se iSrbska crkva u~lani, bez obaveze na potpisivawe nekih teolo{kih dokume-nata, koji bi bili dogmatski i kanonski neosnovani. Tada{wi Sveti sinod(ne, dakle Sabor) SPC sa Patrijarhom Germanom na ~elu, odlu~io je da se iSrbska crkva u~lani. To je prihva}eno i ozvani~eno na zasedawuCentralnog odbora SSC negde u Africi 1965. godine.
Od tada pa nadaqe Srbska crkva je, kao i ostale pomesnePravoslavne Crkve, postala organski deo SSC. Uzimali smo u~e{}a prekozvani~nih predstavnika (Episkopa ili teologa) na svim kasnijim ansamble-jama, konferencijama, simposionima, sastancima, molitvenim sedminama isvemu onom {to je SSC padalo na pamet, a na{ta smo mi bezpogovorno pris-tajali. Rezultat tog u~e{}a izra`ava se izvesnom materijalnom pomo}i
143„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
53 Sv. Knez Lazar, br. 2-3/95, list eparhije ra{ko-prizrenske.
![Page 66: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/66.jpg)
koju je SPC povremeno dobijala od SSC u vidu lekova, le~ewa ili oporav-ka nekih lica u [vajcarskoj, studentskim stipendijama, ili izvesnimnov~anim prilozima za neke konkretne svrhe i potrebe SPC, kao recimo zagradwu nove zgrade fakulteta. Te mrvice materijalnih dobara pla}ali smogubqewem na duhovnom planu u ~istoti na{e vere, kanonske doslednosti ivernosti Svetom predawu Crkve Pravoslavne.
Prisustvo na{ih (i uop{te pravoslavnih) predstavnika na razno-raznim ekumenskim skupovima, nema kanonskog opravdawa. Nismo tamoi{li da smelo, otvoreno i nepokolebivo ispovedamo ve~nu i neizmenqivuistinu pravoslavne vere i Crkve, nego da pravimo kompromise, i pristaje-mo mawe vi{e na sve one odluke i formulacije koje nam nepravoslavniponude. Tako se stiglo i do Balamanda, i do [ambezija, i do Asizija, {to sveskupa predstavqa neverstvo i izdaju svete Pravoslavne vere.
Za sve to vreme padawa i propadawa u svakom pogledu crkve svetogaSave, jedino se ~uo glas arhimandrita oca Justina ]elijskog, koji je bio iostao budna i nepromenqiva savest SPC. On duboko ose}aju}i i liturgijs-ki pre`ivqavaju}i duh apostolske i svetoota~ke istine, pisao je povodomekumenskih „podviga“ patrijarha Atinagore: „A patrijarh carigradski? Onsvojim neopapisti~kim pona{awem, svojim re~ima i delima, sabla`wavave} decenijama pravoslavne savesti odri~u}i jedinstvenu i svespasonosnuistinu Pravoslavne Crkve i vere, priznavaju}i Rimskog vrhovnogprvosve{tenika sa svom wegovom demonskom gordo{}u...“
Ove re~i jasno izra`avaju jedan zreo, iskren i svetoota~ki stavprema patrijarhu jeretiku kao i preciznu dijagnozu osnovnih nameraCarigrada, koje naslednici patrijarha Atinagore sve do danas sprovode nao~igled i pre}utno odobravawe zvani~nika ostalih Pravoslavnih Crkava.[ta li bi tek danas rekao otac Justin?
Judin poqubac144
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
Cepawe rize Hristove SPC -a sa jereticima Koptima- patrijarh Pavle sa poglavaromkoptske jeresi
![Page 67: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/67.jpg)
145„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
„MOSKOVSKA PATRIJAR[IJA“pored sergijanske jeresi i u zagrqaju jeresi ekumenizma
![Page 68: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/68.jpg)
Jedino {to je dobro u ~itavoj ovoj stvari, to je {to na{i zvani~nipredstavnici i u~esnici na raznim ekumenskim skupovima, po povratkuotuda ni{ta ne pi{u i ne objavquju u crkvenoj {tampi, {to bi trovalopravoslavni narod. ^esto i mi Arhijereji na Saboru sakupqeni, ostajemouskra}eni za zvani~ne izve{taje od bra}e Arhijereja, kao na{ih pred-stavnika, {to je smatram, nedopustivo.
Imaju}i u vidu sve napred re~eno s jedne strane, i ve~no inepogre{ivo evan|elsko merilo „da se svako drvo po plodovima svojim poz-naje“ s druge strane, jasno je kao sunce {ta nam vaqa ~initi.
Jo{ na ovom Saboru doneti ODLUKU o istupawu Srbskepravoslavne Crkve iz Svetskog saveta crkava i svih drugih, wemu sli~nih,organizacija (kao KEK i dr.), i shodno tome prekinuti praksu svakog eku-menskog delovawa i prakti~nog u~estvovawa u ekumenisti~kim bezbo`nimmanifestacijama.
To u~initi iz ovih razloga:1. Iz Poslu{nosti prema svetom apostolu Pavlu, koji savetuje i
nare|uje: „^oveka jeretika posle prvog i drugog savetovawa, kloni se.“2. [to je to saglasno sa svim svetim Kanonima Pravoslavne Crkve,
o koje smo se do sada silno ogre{ili.3. [to ne postoji ni jedan jedini me|u svetim Ocima Crkve koji bi
nam svojim u~ewem, `ivotom i delima mogao poslu`iti kao primer koji biopravdao na{e u~lawewe i daqi ostanak u necrkvenoj organizaciji SSC iwoj sli~nih.
4. Radi spasewa svojih du{a, du{a poverene nam pastve koju smo dosa-da{wim ekumenisawem silno sablaznili i duhovno o{tetili, kao i radispasewa svih onih koji se jo{ uvek nalaze izvan Kivota spasewa - Jedne,Svete, Saborne i Apostolske Crkve Pravoslavne, kojima }e vi{e pomo}i utra`ewu i nala`ewu istine i puta spasewa jedan takav na{ odlu~an i jasanpostupak, nego bezbojno i bezbo`no daqe na{e dru`ewe sa wima.”
Svetom arhijerejskom Saboru odanEpiskop ra{ko-prizrenski ARTEMIJE
[ta jo{ re}i na ovakvu iskrenu izjavu episkopa i na wegov poziv napokajawe zalutalim u jeresi Arhijerejima Sinoda SPC? Te{ko nam je ibolno ~itati ovakve redove, u kojima vidimo prevaru i obmanu i to po ko znakoji put. Mnogo puta je u svojoj istoriji narod srbski bio obmanut i pre-varen, ali ne od onih od kojih se to najmawe o~ekivalo, od Duhovnih pastira(episkopa) stada Hristovog, za koje nas je ipak i upozorio Gospod na{ IsusuHristos u Jevan|equ svom: „Pazite se od la`nih proroka koji vam dolaze uov~ijoj ko`i a unutra su vuci grabqivi“. (Mt. 7,15)
Ipak, najbolnije za nas, kao prvoslavne vernike svetosavce i~lanove jedne Svetosavske Crkve, jeste to, {to je jedan od razloga za prebi-vawe u jeresi i igrawe sa ve~no{}u Srbskog naroda, materijalna pomo},novac, lekovi, le~ewa, studentske stipendije, ili gradwa nove zgrade fakul-teta. Sve nam ovo, na`alost, savr{eno li~i na ve} dobro poznatu trgovinu uJevan|equ, i na Judu i wegovu prodaju Gospoda Isusa Hrista za trideset sre-brwaka. No, izgleda da ove, savremene, dana{we Jude imaju neku drugu cenu,
Judin poqubac146
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 69: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/69.jpg)
a l i
147„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
RUMUNSKA CRKVA na ~elu sa patri-jarhom rumunskim Teoktistom u punomevharistijskom op{tewu sa jereticima
rimokatolicima i rimskim papom
![Page 70: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/70.jpg)
treba da znaju da je Hristos ostao isti, bez obzira na vreme i osta}e u vekovevekova. Amin!
3.9. SSaallttoo mmoorrttaallee Irineja Bulovi}a
Dana{wi ma{inovo|a, zalutalog u jeresi ekumenizma - SinodaSrpske Pravoslavne Crkve, i wen nekrunisani poglavar kako smo iz ranijegteksta videli, Irinej Bulovi}, nije oduvek bio jeretik. Ovde }emo navestitekst jednog celog wegovog pisma, koje je kao student u Atini uputioepiskopu Lavrentiju Trifunovi}u. Ono glasi:
Atina, 26. nov. / 7 dec. 1972,od stvarawa sveta 7480.
„Va{e Preosve{tenstvo, uva`eni sveti Vladiko.
Blagoslovite! Oprostite {to Vam dosa|ujem ovim pismom, no povo-da za w. su dva. Prvi: videh negde lepe bo`i}ne ~estitke u izdawu Va{eeparhijske {tamparije, te bih zamolio da izvolite narediti administracijiva{e... da mi po{aqe 50 komada, razume se sa ra~unom zajedno, da platim.Drugi: oprosti}ete mi, no iz crkvene {tampe vidim, a i ina~e se ~uje, da vi,vladiko sveti, kojeg ina~e i ja i toliki drugi uva`avamo zbog nesebi~ne ibezrezervne predanosti delu {irewa re~i Bo`je, prili~no „ekumeni{ete“po Zapadu na na~in koji ne predvi|aju sv. Kanoni. Naime, mo`e se, i trebabiti prijateqski raspolo`en prema svakom, i biti otvoren za razgovor sasvakim i omogu}iti svakom da upozna sv. Pravoslavqe. No sve je to jednomolitve, zajedni~arewe s inoslavnima je drugo. Ono je, pod pretwomra{~iwewa i odlu~ewa izri~ito i nepopustivo zabraweno svima nama, odpatrijarha do obi~noga kr{tenika (sr. Samo 45 apost. Pravilo a i tolikadruga). Zabrawena je i privatna zajedni~ka molitva s inovernim, a kamoliu~e{}e, aktivno u~e{}e inovernih u pravoslavnoj sv. Liturgiji, tom izrazui pe~atu crkvenog jedinstva u veri, a ne sredstvu za postizawe tog jedinstva.A Vi, Preosve{teni, na `alost moju i svih Va{ih po{tovalaca ne dr`itemnogo do tog ve} razni protestanti i drugi pevaju, dok vi slu{ate, ili~itaju apostol, itd. (na pr. Tako ne{to ~ak i ne ose}aju}i da je tu posredine{to kanonski {kakqivo, iznosi jedan ~lankopis u posledwem„Pravoslavqu“, od 1.12.1972., gde veli kako je pastor ~itao Apostol u Va{ojLiturgiji. Ako se se}ate, pre godinu, o. Atanasije i ja smo, mada s gor~inomi bolom u du{i, bili primorani, po savesti, da odbijemo ~ast saslu`ewa sVama ba{ zbog toga aktivnog prisustva inoslavnih u Liturgiji, dok u drugimprilikama, kada nema toga ve} je Liturgija samo za pravoslavne i odpravoslavnih, uvek rado prihvatamo ~ast saslu`ewa sa Vama.
No, molim, ~ujte i po~ujte najqu}i bol moj, i qutu tu`balicu.Doznah naime, da ste u~inili ne{to {to se jedva usu|uju da u~ine inajlevi~arskiji fanariotski ekumenci – a to je, avaj, ne samo molitvenoop{tewe s inoslavnima, {to se jo{ mo`da mo`e i pojmiti zbog prilika ukojima ste na Zapadu, ve} – svetotajinsko, pri~esno op{tewe, op{tewe uTrpezi Agne~evoj. Konkretni podatak glasi da ste na slu`bi u Ausburgu,juna 1971, pri~e{}ivali – ili po~eli pri~e{}ivati sve odreda, ko god je
Judin poqubac148
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 71: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/71.jpg)
149„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
BUGARSKA CRKVA na ~elu sa patrijarhomMaksimom u punom evharistijskom op{tewu
sa jereticima rimokatolicima i rimskimpapom
KIPARSKA CRKVA na ~elu saarhiepiskopom Hrizostomom u punom
evharistiskom op{tewu sa svim vaseqen-skim jereticima i sa rimokatolicima i
rimskim papom
![Page 72: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/72.jpg)
hteo: pravoslavne, Latine i protestante. Ako je to ta~no, onda – lele i kuku!@ao mi je {to ovako zborim, no moje re~i izviru iz bola moga srca i izprotesta celog moga bi}a, i kao monaha i kao ~oveka koji poku{ava dabogoslovstvuje iz sv. Otaca i po wima. I to da u~ini ko? – Na{ omiqeni ipoznati Vladika Lavrentije! Ako je gorwa vest ta~na (a one prethodne ozajedni~kom moqewu su ta~ne, jer sam i sam video), ja Vas molim, ne u svojeime, ve} u ime Svetog Save i Sv. Simeona, borca za ~istotu vere pravoslavnei za o~i{}ewe srpskih zemaqa od svake duhovne kuge, tj. jeresi i krivoverja,u ime srpskih mu~enika i ispovednika, a naro~ito u ime novomu~enikana{ih iz posledweg rata koji u NDH pado{e jer pretpostavi{ePravoslavqe jeresi, u ime svih sv. Otaca i U~iteqa Crkve; u ime Svetog ineizmewenog Predawa Crkve; u ime svih pro{lih i budu}ih vekova istori-je crkvene, u ime samog Gospoda Hrista, Na~alnika i Savr{iteqa svete ineporo~ne i savremene vere na{e Pravoslavne; nemojte, Vladiko, Boga radinemojte! Dosad je Srpska Crkva vazda u`ivala veliki ugled me|u Grcima ime|u Rusima, i uop{te u pravoslavnom svetu, zbog svoga trezvenog i blago-razumnog stava prema jereticima, stava bez jevan|elskoga, po re~i: „Buditemudri kao zmije, i bezazleni kao golubovi!“ Nemojte, prekliwem Vas, dapreko Vas i za Vas nama jednoverna bra}a pomisle da se, eto, i ~eda Sv. Saveutopi{e u baru{tinama punim muqa i `abokre~ine duhovne, koje se zovumilozvu~nim imenom „ekumenizam“, i da stanu naricati: „Kako pado{esilni...“ (izraz ep. Dr. Danila).
Nadam se da }ete razumeti moje motive za ovo pismo i da se ne}eteozlobiti niti pak oskorbiti zbog ovakvog mog priziva k Vama. Da Vam nenapisah ove re~i i ne uputih ovu vapajnu molbu, smatram da mi to ne bioprostio sv. Marko Efeski, ~ije u~ewe izu~avam i o kojem pripremam tezu,pomo}u Bo`jom i svetih Va{ih molitava. Oprostite i blagoslovite! Uz
Judin poqubac150
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
Episkop {aba~ko-vaqevskiLavrentije sa papom Pavlom II - nika-
da nije sakrivao svoju naklonost izajedni~arewe sa jereticima
katolicima i dr. protestanskim iinovernim jeresima
![Page 73: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/73.jpg)
metanijski pozdrav, ostajem Va{em Preosve{tenstvu odani u Gospodu nedos-tojni poslu{nik.
Jeremonah Irinej.R.S. Molim odgovor, Preosve}eni, po obema ta~kama pisma.“54
Kojim re~ima sada, posle ovog pisma, izraziti ~u|ewe izaprepa{}ewe. Tu nema re~i. Jedino se mo`e ponoviti ono {to je jednomprilikom napisao Sv. Nikolaj Velimirovi}: „Gde se |avoqi nokti zabodu,tu se ne pita za logiku“.
No ipak, odavde se moraju izvu}i nekakvi zakqu~ci.Prvo, pismo nam svedo~i da je ekumenisti~ka praksa molitvenog i
evharistijskog op{tewa sa jereticima prisutna u SPCrkvi du`e odtrideset godina.
Drugo, vidi se da je Irinej tada bio potpuno svestan da je kanonskizabrawena ~ak i privatna molitva sa jeretikom, {to je u me|uvremenu zabo-ravio.
Tre}e, vidi se iz pisma da su Irinej, i jeromonah Atanasije Jefti}odbijali da saslu`uju sa e. Lavrentijem kada su u crkvi bili prisutniinoslavni.
Ne mo`emo a da se ne upitamo, sa kojim pravom i sa kakvom save{}u
151„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
Biskupska konferencija u Beogradu 11.06.2004.g.-e.Irinej sa nadbisk. zagreba~kim Bozani}emi nadb. beogradskim Ho~evarom - „Dve sestrinske crkve „ i „Dva plu}na krila“
54 Pravoslavni forum „Svetosavqe“, www.svetosavqe.org
![Page 74: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/74.jpg)
Judin poqubac152
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
Saslu`ivawe sa rimokatolicima u Kapu}inskoj kapeli u Osijeku 17. rujna 2002.
Proslava 25-to godi{wice vladavine jeretika pape Pavla VI
![Page 75: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/75.jpg)
posle ovakvog jednog saznawa mo`e recimo episkop „umirovqenik“Atanasije Jefti} da gromoglasno tvrdi i bezo~no obmawuje narod Srbskire~ima: „Nije nigde, Gospodo, pre{la granicu prave vere na{a Crkva. La`ukad ka`u da smo izdali. Nije ni{ta potpisano. ...U~estvovawe u SvetskomSavetu Crkava, nije nikakva izdaja Pravoslavqa. To je jednostavno sarad-wa“55 A ko to besramno „la`e“ i o kakvoj se to „jednostavnoj saradwi“sajereticima radi, pogledajmo slike koje na svu sre}u govore mnogo vi{e negobilo kakve re~i „nekih penzionera“.
No, na samom kraju, ostaje nam jo{ uvek otvoreno pitawe: {ta li seto desilo sa pravoslavnim i svetoota~kim ispovedni{tvom episkopaIrineja i wegovim odbijawem saslu`ivawa sa inovernima i kanonskim osu-dama jeresi ekumenizma? Pla{imo se, da }e mu ipak, sv. Marko Efeski,vatreni borac protiv unije sa papistima (o kome je, dakle, uspe{no spremio„tezu“-1972.g. u Atini, ali na „novokalendarskom teolo{kom fakultetu),imati verovatno iz prilo`enog, mnogo {ta da zameri!?
3.10. Ekumenisti~ka {izofrenija mitropolita Zagreba~kog JovanaPavlovi}a
Mitropolit Zagreba~ko-Qubqanski Jovan je jo{ jedno tu`nosvedo~anstvo do koje mere u jeres mo`e zagaziti jedan pravoslavni episkop.Wegova totalna opijenost ekumenizmom malo je poznata vernicima u u`ojSrbiji. Mitropolit Jovan Pavlovi} je otvoreni jeretik. Wegove eku-menisti~ke molitve po Zagrebu, Sloveniji i Italiji redovno se mogu prati-ti preko Glasa Koncila. Oni ~esto prenose na svojim stranicama slikezajedni~kih molitava, sa katolicima jereticima, ne samo mitropolitaJovana, nego i ostalog klira koji je wemu kanonski pot~iwen. Ono {to je zapohvalu, ako uop{te u jerestvovawu mo`e biti re~i o pohvali, jeste da mit-ropolit Jovan ne skriva svoje jereti~ke stavove. On se svoje sramote nestidi. Mi ga mo`emo razumeti, ali naravno, ne mo`emo ga opravdati. Zbogtoga }emo i wegov jereti~ki piknik ukratko ovde prikazati.
Prenosimo ovde odlomke iz intervjua mitropolita Jovana koji daoza rije~ki Novi List, od 10.5.2003. god. Sa svoje strane mi ne}emo komen-tarisati ovo ludilo koje izlazi iz usta mitropolita Jovana. Na{e je dajavnosti samo prezentujemo ~iwenice. Dakle, poslu{ajmo:
„Kao delegat patrijarha Pavla bio sam na velikoj sve~anostizavr{etka proslave drugog tisu}qe}a kr{}anstva u Rimu u crkvi Sv. Pavlaizvan zidina. To je bilo ne{to izuzetno na najvi{oj razini, prvo kaozavr{etak velikog jubileja, a s druge strane sudjelovawem gotovo svihpravoslavnih autokefalnih crkava sa svojim delegatima, te anglikanskogprimasa i delegata carigradskog patrijarha. Cijela ta sve~anost je biloizuzetni do`ivqaj zbog zajedni~ke ekumenske molitve, zajedni~kog ru~ka ipogotovo {to smo svi sudionici imali priliku osobno se pozdraviti saSvetim Ocem. Sve je bilo tako organizirano da smo se zaista osje}ali kaovelika obiteq. Taj ekumenski dijalog na najvi{oj razini je slu`ba miru,na~in me|usobnog upoznavawa i prevladavawa podjela…
…Sa Svetim Ocem sam se susreo i u Asizu 2002. godine kada je pozvao
153„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
55 SRPSKI SABOR DVERI, Vladika Atanasije (Jefti}), Zablude raskolnika tzv.Starokalendaraca, Predavawe na Ma{inskom fakultetu, mart 2004. god. CD izdawe
![Page 76: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/76.jpg)
sve lidere religija svijeta na mirovni skup i molitvu. To je bilo religioz-na okupqawe koje je spontanim Papinim pristupom i komunikacijom stvo-rio pozitivnu atmosferu. Bilo je to dok su trajali sukobi @idova iPalestinaca, koji su ipak u Asizu sjedili zajedno. Ondje smo svi apeliraliza mir, protiv rata i svakog nasiqa. To {to je Papa u~inio, takvo okupqawenije uspjelo bilo kojem od velikih me|unarodnih faktora, nitko nije uspiookupiti toliko lidera iz cijelog svijeta, i to razli~itih i me|usobnopru`awe ruku jednih drugima i neposredni pozdrav svih s Papom koji je svedelegate, nakon napornog dana, do~ekao stoje}i, bez obzira na svoje zdravqe.Moglo se vidjeti trenutak direktne komunikacije Svetog Oca sa svakim del-egatom, jer svakome je posvetio trenutak pa`we i to nije bio samo formal-ni pozdrav...
...Papa je po pravoslavnom shva}awu prvi me|u jednakima. (sic!!!)Carigradski patrijarh je samo prvi u pravoslavnom svijetu, ali nije prvi usmislu onoga {to je papa u Katoli~koj crkvi. Dakle, odredbe prvog i ~etvr-tog crkvenog sabora mogle bi se interpretirati na novi na~in da budu pri-hvatqive i za pravoslavne crkve. Druge dogme koje su u izvjesnoj razlici spravoslavnom crkvom su razna u~ewa o Bogorodici, zatim one o nekimpraznicima, {to je nastalo kao novo nakon velikog raskola. Ako se dogodefundamentalne promjene na razini hijerarhije, onda }e to narod prihvati-ti, jer vjernici gledaju {to im preporu~uje hijerarhije wihove crkve...
...Papa Ivan Pavao II. je nevjerojatno obrazovan i sposoban ~ovjek,genijalan ~ovjek, izvor ideja koje su potrebne suvremenom dru{tvu. Tolikoje lucidan da prevladava granice koje ima svojom slu`bom. On je ~ovjek kojipokre}e jednu ma{ineriju u svijetu da bi se stvarao humaniji svijet. S drugestrane, on je Poqak, sklon tradicionalizmu {to vidimo po tome da nekapitawa unutar Crkve nije `elio staviti na dnevni red...“ (sva podvla~ewana{a)
3.11. Pojava kwige jeromonaha Save Jawi}a„Ekumenizam i vreme apostasije“
Ova su{ta istina izre~ena preko vladike Artemija nije ostalasama. Tu i tamo su se ogla{avale jo{ po neke od probu|enih savesti, kao naprimer jeromonah Sava Jawi} sa svojom kwigom „Ekumenizam i vreme apos-tasije“. Ova kwiga sadr`i detaqne i precizne tekstove u kojima serazobli~ava svejeres Ekumenizma i SSC.
O u~e{}u pravoslavnih na ekumenskim skupovima i odlukama koje setamo donose kao i o teoriji „ sestrinskih Crkava“jeromonah Sava u kwizika`e:
„Tzv. „teologija sestrinskih Crkava“ se postepeno sve vi{e razvija.Ona se uobli~ava u zajedni~kom radu „Me|unarodne me{ovite teolo{kekomisije za dijalog izme|u Pravoslavne i Rimo-katoli~ke Crkve“ ~iji suposledwi zna~ajniji skupovi odr`ani u Frajzingu (6-15.6.1990.), Ari~iju (10-15.6.1991.g.) i Balamandu (juna 1993.). U Ari~iju su pravoslavni potpisalislede}u skandaloznu izjavu: „Obostrano izjavqujemo da sve {to je Hristospoverio svojoj Crkvi... ne mo`e se smatrati kao apsolutni posed jedne odna{ih Crkava... U toj perspektivi Katoli~ka i Pravoslavna Crkva prizna-ju jedna drugu kao sestrinske Crkve. Stawe u kome svaka Crkva smatra sebeza jedinu riznicu spasewa mo`emo prevazi}i ako steknemo ~vrsto uverewe
Judin poqubac154
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 77: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/77.jpg)
da su dve Crkve-sestrinske Crkve“. „Kakvu zajednicu ima svetlost sa tamom“( 2.Kor.6,14) govorio je
bla`eni apostol Pavle u poslanici svojoj Korin}anima, dok Sv.MarkoEfeski na drugom mestu ka`e: „I ne postoji ne{to sredwe izme|u Istine ila`i!“. Bi}e, izgleda, da su se apostol Gospodwi i svetac Bo`iji prevarili,jer evo ovim savremenim mudracima i kvazi-teolozima ide savr{eno spajawesvetlosti i tame, i Istine i la`i? Bo`e sa~uvaj da je tako! Dakle, otreznitese, nesre}ni episkopi i ne ludujte naukom zemaqskom, jer niste i ne mo`etebiti ve}i i mudriji od Onoga i onih koji postavi{e temeq vere na{epravoslavne: „Po blagodati Bo`joj, koja mi je dana, ja sam kao mudar neimarpostavio temeq, a drugi zida na wemu; ali svaki neka gleda kako zida. Jertemeqa drugog niko ne mo`e postaviti osim postoje}eg, koji je IsusHristos“ (1. Kor. 3, 10 -11). Ovo je Istina i drugih istina ne mo`e biti, bezobzira {ta nam govore obmawiva~i, ma kako oni izgledali pobo`ni,blago~estivi, podvi`nici ili `ivi sveci ili ~ak ako i angeoski izgledimaju, jer ~ujmo apostola Gospodweg: „Ako vam i mi, ili an|eo sa nebablagovesti druga~ije, anatema da bude“ (Gal 1:8). A da bismo shvatili u pot-punosti ovu pouku bla`enog apostola i da je ne bismo tuma~ili pogre{noevo {ta o woj ka`e Sv.Marko Mitropolit Efeski veliki borac protivPapisti~ke jeresi : „Mudro se pazite da ne bi ko, „~ak i An|eo sa neba“,obmanuo vas papskim prvenstvom. Ako bi ~ak qubqeni, u~enik do{ao vama igovorio ovo u~ewe, u ku}u ga ne primajte, i ne pozdravqate ga, jer onaj, kobude takvoga pozdravqao, on op{ti sa wegovim zlim delima. Dr`ite~uvaju}i ~vrsto to {to vam je zapove|eno od Svetih Apostola, bilo krozpredawe primqeno pismeno ili nepisano, da vas ne pokrene sa va{eg teme-qa ne~asna obmana“. Mislimo da ovome ne treba ni{ta dodati i da je jasno,sa kakvim sporazumima i zakqu~cima na ovakvim ekumenskim skupovimaimamo posla.
Sve ovo i vi{e od ovoga potvr|uje i sam jer.Sava u nastavku, citi-ramo:
„U prethodnim brojnim primerima ekumenisti~kih susreta,molitvoslovqa, sve~anosti mogli smo se uveriti da se svi ovi gore navedenikanoni i u~ewa svetiteqa flagrantno kr{e: jeretici se nazivaju „bra}om uHristu“, wihove zajednice „sestrinskim Crkvama“, priznaje im se sve{ten-stvo, kr{tewe i druge „tajne“, wihova imena se pomiwu na bogoslu`ewima,blagosiqaju se brakovi pravoslavnih sa jereticima, sa wima se zajedno moli,praznuje i otvoreno sara|uje. Me|utim od svega toga najve}e ~udo predstavqa~iwenica da mali broj qudi to smatra jeresju, dok ve}ina odmahuje glavomili jednostavno indiferentno }uti. To je upravo potvrda da je savest mnogihu Crkvi jednostavno paralizovana. Osnovnu evan|elsku ideju ocrkovqewasvih qudi u jednoj Crkvi Bo`joj, jednoj istini, jednoj veri, {to }e se u svojojpuno}i ostvariti u Carstvu Nebeskom, po Drugom dolasku Gospodwem iop{tem vaskrsewu, ekumenisti reinterpretiraju na svoj na~in. Oni usu{tini svesno ili nesvesno propovedaju hilijasti~ku ideju istorijskog„Carstva Bo`jeg“, ovde, na zemqi. Svima nam je dobro poznato iz SvetogPisma i ota~ke literature, da takva ideja nije ostvariva. Svi su qudi,dodu{e, pozvani na spasewe, ali se svi ne odazivaju tom pozivu. Hristos jejavio ime Bo`je qudima, koje mu je Otac Nebeski dao od sveta (u. Jn 17,6) „Jase za wih molim, (Gospod ka`e), ne molim se za svijet, nego za one koje si mi
155„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 78: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/78.jpg)
dao, jer su tvoji.“ (Jn 17,9). Gospod nije do{ao da spase svet „koji u zlu le`i“,ve} da qude spase od sveta i „kneza ovoga sveta“, jer je „svet“ wegovo oru|e zaborbu protiv Gospoda i Wegove Crkve. Crkva i svet se zato nalaze u sukobu,Crkva i hri{}ani „nisu od ovoga sveta“, (u.Jn17,16) ,oni u wemu `ive privre-meno kao putnici, jer je wihova otaxbina na nebesima. Gospod nas u~i „Kadabiste bili od svijeta onda bi svijet svoje qubio, a kako niste od svijeta negovas ja od svijeta izbrah, zato vas mrzi svijet.“ (Jn 15,19) „Ne qubite svijetani {to je na svijetu. Ako ko qubi svijet qubavi O~eve nema u wemu“ (1Jn2,15). U celom Svetom Pismu jasno mo`emo videti da se pravi jasna razlikaizme|u ~lanova Crkve i ostalih qudi koji nisu u Crkvi. Ne postoji nijedandokaz koji pokazuje da }e celi svet prihvatiti Hristovo Evan|eqe presvr{etka ovoga veka, nema ni re~i o tome da }e se celi svet u ovome vremenupreobraziti u Crkvu, {to veruju revniteqi ekumenizma. Nasuprot tome,Sveto Pismo nas u~i da }e se broj istinskih hri{}ana smawivati, jer seGospod pita, da li }e kada opet do|e na zemqu na}i veru u qudima. Gospod nasu~i da }e hri{}ani biti predavani na muke, mnogi }e biti pobijeni i svi }eih narodi omrznuti zbog imena Wegovog, pojavi}e se mnogi la`ni proroci iprevari}e mnoge... (u. Mt 24, 9-12). On otvoreno ka`e jereticima i svimodstupnicima od istine: „Mnogi }e re}i u onaj dan: Gospode! Gospode! nismoli u ime tvoje prorokovali, i tvojim imenom |avole izgonili i tvojimimenom ~udesa mnoga tvorili? I tada }u im ja kazati: nikad vas nisam znao,idite od mene koji ~inite bezakowe.“
Ova jasna svedo~anstva Svetog Pisma pokazuju da je ekumenizam usvojoj su{tini HILIJASTI^KA JERES koja se ogleda u nastojawu da seostvari jedinstvo u kompromisu izme|u istine i la`i, izme|u dobra i zla,izme|u Hrista i Velijara, kako bi se stvorila jedna „nova Crkva“, ali ijedan „novi svet“. Oni kao da zaboravqaju da }e „u onaj dan nebesa sa hukompro}i, a stihije }e se od vatre raspasti, a zemqa i djela {to su na woj izgor-je}e.“ (2Pet, 3.10) Zaboravqaju da }e se tek posle svr{etka ovoga veka pojav-iti nova nebesa i zemqa, a sa wima }e do}i i jedinstvo svih vernih u Gospodu,jedinstvo koje nije plod qudskih napora ve} tvora~ke sile Bo`je. IstorijaCrkve nas u~i da se Hri{}anstvo nije nikada {irilo dijalogom i kompro-misima sa neznabo{cima, ve} `ivim svedo~ewem istine i borbom protivsvake la`i i zablude. Da li su apostoli i{li u neznabo`a~ke hramove da bise zajedno sa `re~evima molili Bogu za mir i prinosili mu sa wima kad?Ekumenisti, me|utim, sve~ano objavquju da su pro{la vremena „netrpe-qivosti i sukoba“. Oni progla{avaju la`ni mir, ne onaj koji od Hristadolazi („Mir svoj dajem vam!“), ve} mir koji je rezultat la`nog kompromisa.Iz svega ovoga jasno je da ekumenizam predstavqa va`nu kariku u ~itavomnizu nastojawa evropskog ~oveka da Boga zameni ~ovekom, da Carstvo Bo`jezameni Carstvom ^ove~ijim, da istinu zameni la`ju i nebesa trule`nomzemqom. U wemu prepoznajemo iste elemente koje mo`emo da primetimo upapizmu, humanizmu, komunizmu i mnogim drugim „izmima“ evropskog palog~oveka. A kao podloga svega toga le`i namera „kneza ovoga sveta“- |avola dana zemqi osnuje svoje Carstvo, svoju Pseudo-crkvu i na wegovo ~elo dovedesvoga izabranika, la`nog Hrista - Antihrista. To su osnovni ciqevi i prav-ci ekumenisti~ke jeresi“. (podvla~ewe na{e, prim. prir.)
Pi{u}i daqe u svojoj kwizi jeromonah Sava nije mogao da ne pomenei potpisivawa ranih bezbo`nih sporazuma, unija i odluka koji se ni{ta ne
Judin poqubac156
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 79: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/79.jpg)
razlikuju od onih koje su podmetane pravoslavnoj Crkvi kroz istoriju. Ovde}emo izdvojiti par komentara pisca:
„Na ~etvrtoj Svepravoslavnoj Konferenciji u [ambeziju, @eneva,donesena je odluka u kojoj se ka`e:
„Me|upravoslavna komisija koja se sastala u @enevi izra`ava zajed-ni~ku svest Pravoslavne Crkve, da predstavqa organski deo Svetskog save-ta crkava, kao i wenu ~vrstu odluku da upotrebi sva sredstva koja su joj naraspolagawu, bogoslovska i druga, za uspeh i napredak celokupnog radaSvetskog saveta crkava.“ (Odluka br. 1.) O~igledno radi se o jednoj krajweprotiv pravoslavnoj odluci koja progla{ava jeres, da Jedna Sveta iKatoli~anska Pravoslavna Crkva predstavqa deo jedne jereti~ke „nad-crkvene“ organizacije“.
A o u~e{}u delegacije SPC na takvom jednom skupu dodaje:
„Ove godine (1994) i Srpska Pravoslavna Crkva poslala je svogpredstavnika na ovaj bezakoni skup. Za{to gaziti svoje predawe i kanoneota~ke samo da bismo uveravali Zapad da smo mirotvorci. Istinskomirotvorstvo nije u ~ovekougodni~kom licemerju ve} u istinskom slu`ewujedinome Caru Mira - Gospodu Isusu Hristu“... „Sveti Maksim Ispovednikbio je suprotstavqen celom hri{}anskom Istoku koji je pao u jeresmonotelitizma, ipak on nije bio u raskolu ve} oni. O~uvawe, po svaku cenu,spoqa{weg jedinstva sa jereti~ki nastrojenim jerarsima, radi tobo`wegmira u Crkvi, u stvari predstavqa pravi raskol i izdajuPravoslavqa“.(podvla~ewe na{e, prim. prir.)
Sagledavaju}i svu ogromnu koli~inu ~iwenica iz ove kwige , kojeodslikavaju krajwu gnusobu ekumenizma i SSC i jedno totalno odsustvoBoga i Istine Bo`ije, name}e nam se ligi~no pitawe koje i sam pisacpostavqa srbskim crkvenim velikodostojnicima i to:
„Postavqamo pitawe DO KADA }e i na{a Srpska PravoslavnaCrkva u~estvovati u radu jedne takve belosvetske organizacije kao {to jeSSC. U~estvovawe jedne Pravoslavne Crkve u takvoj organizaciji pred-stavqa odricawe eklisiolo{ke i sotiriolo{ke ekskluzivnostiPravoslavqa i de ffacto priznawe crkvenosti raznim jeresima. Otac Justin,u~e{}e SPC u ovom saboru ne~estivih naziva „ne~uvenom izdajom“ i„stra{nim poni`ewem“. Jo{ se pitamo da li je ova stra{na golgota kojuprolazi srpski pravoslavni narod izme|u ostalih, mnogobrojnih na{ih gre-hova, posledica i jereti~kog ekumenisti~kog kursa koji sledi SPC ve}trideset godina. Izlazak SPC iz SSC i prekid svih ekumenisti~kih kon-
takata oprao bi obrazcelom pravoslavnom srp-skom narodu“ (...) (pod-vla~ewe na{e, prim. prir.)
Zaista krajwe is-kren i trezven pristupistini, kako sa qudskog i~ove~nog aspekta tako i saaspekta kanonsko - dog-matskog. No zavr{avaju}i
157„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 80: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/80.jpg)
komentarisawe ove kwige koja je vrlo dobarpotez u razobli~avawu svejeresi ekumenizma,ne mo`emo a da se ne osvrnemo na sam krajkwige i zakqu~ak pisca. Naime, jeromonahSava poru~uje vernima da ostanu u SPC i pre-duzmu borbu unutar same crkve, poznatu podnazivom“borba iznutra“. Ovakav na~in borbeza pravoslavqe je vrlo poznat na~insuprostavqawu jeresi kroz istorijupravoslavne Crkve pogotovo u pro{lom veku,kada je jeres ekumenizma bila jo{ vrlo mladai malih razmera. No istorijska praksa kada jejeres u pitawu pokazuje druga~ije, a to je da jeneophodno istupawe i odricawe od jeresi,{to govori samo Jevan|eqe i svi Sveti Oci:„^ovjeka jeretika po prvom i drugom savjeto-vawu, kloni se, znaju}i da se takav izopa~io, ida grije{i - samoga je sebe osudio“ (Titu 3,10-11). Pogledajmo samo slu~aj Sv. MarkaEfeskog, u ~ije vreme su skoro svi episkopipotpisali bezakonu uniju i savez sa Latinima,i od koga se tra`io samo mali ustupak, dapotpi{e uniju makar radi mira i odbraneVizantije od Turaka a evo {ta odgovra mudrisvetiteq Bo`iji: „Stvari vere ne dopu{tajuikonomiju. To je isto kao kada bi kazao,
Odseci sebi glavu, pa idi kuda ho}e{! Nikada ! O ~ove~e ono {to je Crkvenone re{ava se kompromisima...I ne postoji ne{to sredwe izme|u Istine ila`i“! a na drugom mestu nama vernima poru~uje: „Be`ite, dakle, od wih(jeretika), bra}o i od svakog op{tewa sa wima. Takvi su la`ni apostoli,lukavi poslenici preru{eni u Apostole Hristove, {to nije ~udo, jer se isam Satana preru{ava u an|ela svetlosti. Nije onda, dakle, nikakvo ~udo{to se wegove sluge pretvaraju kao sluge pravednosti, ~iji }e kraj biti podelima wihovim“... Dakle, nije li i on mogao u}i u jeres i boriti se iznutrai poslati nama takvu pouku? Sveti Grigorije Bogoslov nam govori da je}utawe izdaja Istine. Tako|e, u svojim poslanicama tuge sv. FilaretVoznesewski govori o „borbi iznutra“, kao besmislenom na~inu da se do|edo Istine jer kako ka`e: „Istorija Crkve nam govori da se hri{}anstvo{irilo ne putem kompromisa i dijaloga izme|u hri{}ana i nevernika, negoputem propovedi istine i odbacivawa svake la`i i zablude“. I upozoravanas da po pitawima koje se ti~u vere i ispovedawa Istine ne budemo mlaki,jer Gospod ka`e: „Tako, po{to si mlak, i nisi ni studen ni vru}, izbquva}ute iz usta Svojih“ (Okr. 3,16). Imaju}i sve ovo i vi{e od ovoga na umu, jasnonam je da se od jeresi treba odvojiti bezkompromisno i to {to pre, kao odkakve kuge ili bolesti, jer zamislite da nas ~as samrtni zatekne u jeresi ijereti~koj crkvi? Kakav odgovor dati Gospodu ako su nam jasno poznate svewegove re~i pa i one da u kakvome nas budem zatekao, tako }e nam i suditi?!Vredi li sav svet zadobiti, a du{i svojoj nauditi, vredi li dakle dovoditi uopasnos `ivot ve~ni i spasewe, radi onih koji to ne}e i ne `ele da vide, asve pod izgovorom qubavi? Sve nas to nesumwivo podse}a na onu staru pri~u
Judin poqubac158
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 81: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/81.jpg)
u kojoj slepac ka`e onome koji vidi: „Ako mevoli{, i ti }e{ iskopati o~i svoje i biti slep“,i kuda slepac slepca mo`e odvesti govori samGospod u Jevan|equ a to je nigde drugo do u jamu(pakao). Da li je to odraz prave istinske qubavizakqu~ite sami.
3.12. Reakcije na odstupni{tvo SPC
Milo{}u Bo`ijom i molitvama na{egSv.Save, ove prethodno navedene iskre istineuspele su da izazovu niz probu|ewa uspavanihsavesti, koje su ovu ekumensku jeres i prob-lematiku prebivawa SPC u woj , napokon po~elida shvataju ozbiqno.
Realno gledano predugo traje ova tragi-komedija sa SSC i to~itavih ~etrdeset godina {to nije u op{te bezazleno jer i Bo`ije dolgotr-pjenije ima svoju granicu. A kada istekne to vreme Bogom dano nam, za poka-jawe i odricawe od bezakowa i povratak na pravi Istinski put bogopoz-nawa(put Svetoota~kog predawa, Vaseqenskih sabora i Bo`anstvenihkanona i dogmata), a mi to ne uradimo, u odstupi}e Sveti Duh i blagodatspasewa od Crkve i onda }e nam „ku}a ostati pusta“. A mo`da je ve} prekas-no ?
Kao pojedinca ovde izdvajamo poznatog dogmati~ara i pisca crkvenelitareture @eqka Kotoranina koji je svojevremeno vodio o{tru borbu zao~uvawe i dr`awe Svetih kanona u SPC. Mnogima su poznati wegoviinteresantni ~lanci koje je izdavao u skoro svim crkvenim listovima, dok}emo mi ovde posebno izdvojiti jedan wegov tekst koji je pomalo uzburkaojavnost u Srbiji. ^lanak je sa vrlo realnim sadr`ajem i ~iwenicama „SRP-SKA CRKVA U ZAGRQAJU JERESI“ . Podnaslov teksta je „SRPSKOJJAVNOSTI“{to tako|e poja~ava va`nost wegove sadr`ine, kojom je pisanimaterijal poprimio snagu op{te-nacionalnog zna~aja. Pogledajmo sadatekst koga citiramo u celosti:
„SRPSKA CRKVA U ZAGRQAJU JERESI“57
- SRPSKOJ JAVNOSTI -Te{ko mi je da napi{em, a jo{ te`e da pre}utkujem ne{to o ~emu ne
sme da se }uti. ^ini mi se, treba}e mi nebrojeno mnogo strana da iska`emistinu. U pitawu je jedna re~enica i, mo`da, jedan bezizlaz. U pitawu jejeres u Crkvi.
U opasnosti smo da izgubimo Srpsku crkvu kao pravoslavnu. Naime,po re~ima Svetog Vasilija Velikog (Posl. 191), - „~im je uvedena jeres, uklo-nio se odmah i predstojnik doti~noga mjesta -an|eo, i crkva se takva pretvo-rila u obi~nu ku}u.“
An|eo koji se uklawa kada se uvede jeres i bogohuqewe u Crkvuodre|enoga mesta i oblasti, nije an|eo li~nosti, ve} je to prepoznatqivpe~at pravoslavnosti, tj. dar i blagodat Bo`ija na ~oveku „predstojnikudoti~noga mjesta“, po kome je on kao episkop izvor svih Tajni Saborne
159„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
57 Sv Knez Lazar, br. 2/99 , list ra{ko-prizrenske eparhije.
![Page 82: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/82.jpg)
crkve, kroz koje se spasewe dobija. Uklawawem toga dara Bo`ijega Crkvaprestaje biti Crkvom, nebozemnom ustanovom, i sva postaje samo zemna tvar,tj. „obi~na ku}a“. A ~ovek od koga se taj dar Bo`iji uklonio zbog jeresi, nijevi{e episkop ni u kom crkvenom smislu.
U Srpsku crkvu je uvedena jeres!! To je neko morao proglasiti, anije. Smrtna i zarazna bolest ve} je paralisala na{u Crkvu, a niko to daobjavi. Lekari proglase epidemiju gripa, a gle - u Crkvi Svetih Simeona iSave, nema episkopa, ni jedan se ne na|e, da proglasi da je u Crkvi jeres.Za{to? Zato {to je jeres u wima; jedni su je uveli, a drugi su omamqeniravnodu{jem i malodu{jem!
„Ravnodu{nost je uzrok zla, jer prorok ka`e: „Ne razlikuju Sveto odoskvrwenoga“ (Teodor Studit, 10. odg. monahu Metodiju). Sveti Oci su uvekupozoravali da se „sjemena jereti~koga kukoqa... ma~em Duha sa korenom~upa“ (13. kanon IX pom. sab.). Jeres se izobli~ava dok je jo{ seme i to sakorenom, tj. sa onim ~ovekom, koji ho}e u Crkvu da uvede jeres. Seme jeresise ~upa „ma~em Duha“, tj. istinom prave nauke. U Srpskoj crkvi vi{e nevidim episkopa sa ma~em Duha o pojasu. Ako li koji i ima ovaj ma~, za{to gane digne protiv jeresi? Za{to ga nosi? Jer, ova jeres u Srpskoj crkvi, pre-stala je biti seme, i u `ilav korov je izrasla.
Ravnodu{nost Srpskoga episkopata razvila je aktuelnu jeres ekum-enizma do one krajwe ta~ke, u kojoj episkopi ne razlikuju Sveto od oskvr-wenog. Stare jeretike nazivaju hri{}anima i Crkvom; sa wima obrazujuSvetski savet crkava. I, uz sve to daju obrazlo`ewe i ka`u da to nije ekum-enizam, nego „evan|eqski ekumenizam“, tj. ekumenizam qubavi. Qubavqumire i ujediwuju Sveto i oskvrweno, `rtvuju}i Istinu.
„Verujem... u jednu Svetu, Sabornu i Apostolsku Crkvu“ (IX ~l.Nikeocarigradskog Simvola vere U Ovo je Sveto, da je Crkva jedna u sve-tosti, jedna u celosnoj sabornosti, i jedna u celosnoj istini apostolskenauke i porekla. Skvrne jeresi, nasuprot, nikako nisu u Hristu saborne, jersvaka jeres mora biti anatemisana (1. kanon II vas. sab.) i odvrgnuta od samevere (1. kanon Vas. Vel.)- Jeresi nemaju kriterijum (silu) sabornosti, i nemogu se sa Crkvom me{ati ili bilo {ta zajedni~ko sa wom imati.„Evan|eqski ekumenisti“ su izmislili qubav kao ono {to mo`e nezavisnood istine - dogmata i kanona, da sabere Crkvu i jeresi. Me|utim, kakva je toqubav mimo dogmata i kanona? „Po tome znamo da qubimo djecu Bo`iju kadBoga qubimo i zapovijesti wegove dr`imo.“ (I Jovan 5, 2.)
Nije qubav kriterijum dogmata i kanona, tj. zapovesti Bo`ijih,nego su dogmati i kanoni kriterijum qubavi.
Qubav mimo Istine - dogmata i kanona jeste la`na qubav; jesteizmi{qena qubav. Ne}e biti, o episkopi, da je svaka hri{}anska qubav eku-menska, tj. saborna. Samo je jedna qubav ekumenska, tj. saborna, a to jeIstina. Zalud drugu izmi{qate. Drugog temeqa nema, a ovaj ve} pada na vas.Jer dr`ite Crkvu u krilu ekumenisti~kog Svetskog saveta crkava. Timepropovedate da Crkva nije katoli~anska, tj. posvudna i svecela bez jeretika;time i jeretike priznajete za svete i apostolske. Va{a qubav mimo istine,temeq je zloj „teoriji grana“, po kojoj je Pravoslavqe tek jedna od granaCrkve. Vi zaista ne razlikujete Sveto od oskvrwenoga.
Zato {to je Srpska crkva u ~lanstvu Svetskog saveta crkava, zatonas NATO bombarduje. NATO je danas sluga Bo`ijega gneva. I to je znak da
Judin poqubac160
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 83: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/83.jpg)
nas Bog jo{ smatra sinovima, dok nas kara i zove pameti i pokajawu od greha,a najte`i greh na{e Crkve je jeres. I slava Bogu na tome {to nas kara.
Ali, ako episkopat Srpske crkve, uprkos svemu Bo`ijemu starawu,ostane tvrdokoran u zastrawivawima, a bombardovawe prestane, bi}e tokatastrofa. Bi}e to znak da nas i Bog ostavi, da se ukloni an|eo Crkve odnas, boqe re}i od vas, o episkopi! Jer, kad ni batine ne pomognu, onda jepropast blizu.
^lanstvo Srpske crkve u Svetskom savetu crkava je pre svegaotvoreno dogmatsko pitawe. Ono zahteva dogmatski odgovor, jer se jeres..ma~em Duha ~upa“. Takav odgovor je pru`io Sabor Srpske crkve 1997.godine, usvojiv{i odluku o istupawu Srpske crkve iz Svetskog saveta crka-va i obrazlo`ewe iste odluke. Ovo obrazlo`ewe je danas redak primerbogoslovskog i pastirskog o~uvawa Predawa Svetih Otaca. Uz brojne kon-statacije, tu se ka`e, da je ~lanstvo Crkve u Svetskom savetu crkava eklisi-olo{ki, dakle dogmatski, neprihvatqivo.
Sabor Srpske crkve je 1998. godine pru`io novi odgovor na pomenu-to pitawe. Taj drugi odgovor nije bogoslovski. nego politi~ki. On se sasto-ji, prvo, u nespremnosti Sabora da za{titi svoju pro{logodi{wu odluku odfalsifikovawa, negirawa i neizvr{avawa iste i, drugo, u usvajawuSolunskih zakqu~aka kao i u otposlawu delegacije Srpske crkve u Hararena zasedawe Skup{tine Svetskog saveta crkava. Su{tina Solunskihzakqu~aka sastoji se u tra`ewu radikalne reorganizacije tog Saveta.Obrazlo`ewe za ~lanstvo u wemu, kao i eklisiolo{ke posledice koje iz tog~lanstva proisti~u, ne nalaze mesta u ovim zakqu~cima. A u Harareu dvana{a predstavnika su izabrana u Centralni odbor Saveta.
Drugim odgovorom Sabor je, napustiv{i raniju svoju odluku i wenoobrazlo`ewe, u Srpsku crkvu uveo jeres. Recite vernicima, je li u prvom iliu drugom slu~aju odlu~ivano po dejstvu Duha Svetog? Ma kako da se reorga-nizovao Svetski savet crkava, ~lanstvo Crkve u wemu je povreda IX ~lanaSimvola vere. i prizna}ete, jeres!
Da bismo sa~uvali Srpsku crkvu kao pravoslavnu, moramo istupitiiz Svetskog saveta crkava. I to ne pretwom raskola, nego pru`aju}i dog-matski odgovor jeresi ekumenizma. Raskol se razre{ava politi~kim meto-dama. Jeres se pobe|uje jedino bogoslovskim odgovorom. Stoga se moramodr`ati odluke Sabora o istupawu iz ~lanstva u Svetskom savetu crkava, iwenog pravoslavnog obrazlo`ewa. U protivnom, imamo jeres u Crkvi!!!
Ma {ta episkopi mislili o toj svojoj odluci danas, mi moramo powoj postupiti, tj. istupiti iz re~enog Saveta, sa episkopima ili bez wih!Sveti Atanasije Veliki ka`e: „Boqe je okupqati se bez wih (bez episkopanevernih Predawu, prim. @.K.) u hramu molitvenom, nego sa wima kao saAnom i Kajafom, biti ba~en u geenu ogwenu“ („Sveti Knez Lazar“, br. 16,str. 138).
U istom broju ~aspisa Sv. Knez Lazar pored ovog ~lanka, na{ao se i~lanak profesora Miodraga Petrovi}a sa tako|e upe~atqivim naslovom „Uraskoraku sa Sv. Savom“, koji u wemu na vrlo detaqan na~in razotkrivabezakowe i otpadni{tvo SPC. Ovaj ~lanak citiramo u celosti:
161„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 84: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/84.jpg)
U RASKORAKU SA SVETIM SAVOM
Skoro punih osam vekova deli nas od velikog istorijskog ~ina, kadaje Sveti Sava osnovao samostalnu Srpsku pravoslavnu crkvu; osnovao i womupravqao u skladu sa utvr|enom i osve{tanom pravoslavnom praksom, svepodre|uju}i spasewu du{a. Brinuo je o spasewu ne samo i posledweg Srbina,nego i inovernika gde god i kad god je to mogao. Sa takvim `ivqewem iupravqawem obezbe|ivao je blagoslove izra`ene u stalnom uzrastawupravoverja, u ja~awu i procvatu Srpske dr`ave koju su i neprijateqi moralida uva`avaju.
Jedan od osnovnih preduslova za sve te uspehe sastojao se u primeninomokanonskih odredbi, tj. crkvenih i gra|anskih propisa, sadr`anih unajve}oj srpskoj kwizi, koju je sam Sveti Sava uveo u upotrebu tako {to jesvakom episkopu uru~io po primerak, da pomo}u we upravqaju, sobom idrugima. U prvoj re~enici objasnio je da se ta kwiga na na{em jeziku zoveZakonopravilo, a u pogovoru iste ka`e se, izme|u ostalog: „Svaki u~iteq,ta~nije episkoi ili prezviter ili neko drugi sa u~iteqskim ~inom, akoove kwige ne upozna dobro, ne}e znati ni sam ko je. Ali ako Pronikne udubinu bogonadahnutih ovih kwiga, kao u ogledalu vide}e i sam sebe kakav jei kakav treba da bude, a i druge }e upoznati i nau~iti“ (Ilovi~ki prepis,izd. M. Petrovi}, Zakonopravilo ili Nomokanon Sve{og Save, Ilovi~kiprepis, 1262. godina, Gorwi Milanovac 1991, str. 3986).
Mnoge ~udne pojave danas, kako u Srpskoj pravoslavnoj crkvi tako iu Srpskoj dr`avi, neizbe`no name}u pitawe: Nije li blagoslov sa ovog nar-oda oti{ao upravo zato {to smo potpuno zanemarili pomenutu kwiguSvetoga Save, kao i zavete {to nam je ostavio u amanet? Na{ crkveni idr`avni `ivot u stalnom je raskoraku sa onim ~emu nas je on u~io. Samoimenom, ali ne i `ivqewem nastojimo da se nazivamo wegovim stadom. Jedanod mnogih dokaza za to je i ~iwenica da, sa jedne strane, imamo odluku Svetogarhijerejskog sabora Srpske crkve iz 1939. godine, koja jo{ uvek nijepromewena, o tome da je „Krm~ija“ (naziv koji se pojavio u Rusiji vek i poposle Svetoga Save), odnosno Zakonopravilo, na{ zvani~ni kanonskizbornik, a s druge strane, u praksi imamo bezbroj pojava i odluka koje susu{ta suprotnost onome {to u Jevan|equ i Zakonopravilu pi{e. Zbogtakvih pojava pravoslavni vernici razli~ito postupaju: jedni, a oni su mal-obrojni, postaju ~vr{}i u veri, ube|eni da je Crkva Hristova Bo`ijaustanova koju ~ovek, ma kako i ma koliko ru{io, ne mo`e da poru{i; drugi,kojih ima mnogo, lako se sabla`wavaju i hlade u veri; tre}i, koji su senedavno, i to za kratko vreme utrostru~ili u Srbiji, odlaze u starokalen-darce po uzoru na Grke; ~etvrti, kojih tako|e nije malo, postaju lak plenraznovrsnih sekti, uba~enih uglavnom iz Amerike; peti, mo`da i najbrojni-ji, u slabostima crkvenih qudi nalaze opravdawe za svoje slabosti i ravn-odu{nost u veri, te tako postaju duhovni le{evi u Srpskoj crkvi.(podvla~ewe na{e, prim. prir.)
Od mnogih {tetnih, nekanonskih pojava, koje su odraz nepoznavawaprave nauke i pomawkawa straha od gneva Bo`ijeg, pomenu}u neke samo, dabih se ovde, na kraju, zadr`ao posebno na jednoj od wih na izboru vikarnihepiskopa.
Judin poqubac162
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 85: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/85.jpg)
163„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 86: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/86.jpg)
Uop{teno gledano, mnogi od nas u Srpskoj pravoslavnoj crkvispu{tamo zavesu izme|u onoga {to smo du`ni da ~inimo i onoga {to ho}emoda ~inimo. Lako se prepu{tamo zabludi da smo „konzervativni“ ukoliko usvest prizivamo svetoota~ka pravila {to vode ozdravqewu du{e i tela, a dasmo „savremeni“ kad pokazujemo kako dr`imo korak sa Evropom i, uop{te, sadana{wim kretawima u svetu. Otuda i pojava da pojedinci u Crkvi svojeobrazovawe lak{e uklapaju u neke politi~koekonomske „savremene“ tokove,nego u tokove ~istog crkvenog `ivota i slu`ewa. Usled takvog pona{awa,navukli smo iznad Srbije tamni oblak koji ve} dugo zaklawa svetlost, a uhladnoj senci vu~emo jalove poteze, `ive}i u zabludi da na druge ostavqamoutiske divqewa za ono {to ~inimo u oblastima zvane tolerancije, ekum-enizma, humanitarne pomo}i...
Upravo takvim prividom i stalnim ~iwewem nekakvih ustupakasvetu - na {tetu dobro obra|enog i ogra|enog vinograda Svetoga Save, kojise zove Srbija, a ova bez zdrave Srpske crkve uvek je `ivi le{ - uspeli smoda potisnemo blagoslove srpskih ispovednika pravoverja, mu~enika isvetiteqa. Ne mo`e jedna zemqa, a jo{ mawe Crkva, da bude blagoslovenaako se u woj ne `ivi sveto, i ako se neguje nekakva hibridna ili farisejska„svetost“, od koje se samo razdori mno`e. E upravo ti razdori, u Crkvi inaciji, vi{e od svega drugog `aloste na{e pretke na ~elu sa svetiteqimaSimeonom Miroto~ivim i Savom, a te{ko }e optere}ivati i na{e potomke.
Zbog svega toga, nezaobilazno mi se name}e mno{tvo pitawa, kao naprimer:
- Kako bi Sveti Sava postupio kada bi se danas na{ao u Srpskojpravoslavnoj crkvi, vide}i da je u wen `ivot uneto mnogo ~ega iz dr`avnogi politi~kog `ivota, do te mere da na Svetom arhijerejskom saboru, pridono{ewu pojedinih odluka, imamo ~ak i „uzdr`ane“?! Tako ne{to u Crkvije nezamislivo, jer Jevan|eqe nala`e da na{a re~ bude jasno „da“ ili „ne“ (v.Matej 5, 37), a ako smo ni „vru}i“ ni „hladni“, nego „mlaki“ - „izbquva}e“ nas(v. Otkrivewe 3,15-16).
- [ta bi Sveti Sava rekao na to {to se i najosetqivije pitawe uCrkvi - izbor episkopa sve ~e{}e vr{i po ugledu na ne retku praksu kodraspisivawa konkursa za radno mesto ili polo`aj: unapred se zna ko }e bitiprimqen? Na ovogodi{wem zasedawu Svetog arhijerejskog sabora je toovako sprovedeno: prvo je dogovoreno i utvr|eno ko }e biti izabran, a potomje, na ve} svr{eni ~in, usledio, i to zbrzano, „priziv Svetoga Duha“.
Da li bi sabor arhijereja iz vremena Svetog Save dozvolio da se zaepiskopa izabere nedozreo, u veri nedou~en, nezdravom ekumenizmunaklowen, porocima sklon kandidat (~ast i od Boga slava dostojnima), samozato {to treba udovoqiti ne~ijoj sujeti i pohlepi, ili zato {to „mo}nici“vr{e pritisak?
I da li bi uz svetog Savu opstao u Crkvi, ne kao episkop ve} kaomirjanin, ~ovek na takav na~in izabran, koji tim povodom ~ak i pirprire|uje po hotelima? U Zakonopravilu se tako ne{to najstro`e zabrawu-je i ka`wava, a nala`e se da episkop prvi pomogne sirote, i da dvaput nede-qno (sredom i petkom) obilazi zato~ene. Uostalom, na ~ijem li su znojuste~ene te tako i toliko potro{ene pare, i to u danima kad narod u namet-nutom ratu masovno gine i gladuje?! Ko, najzad, sme da poveri takvome briguo spasewu du{a? Re~ je o Filaretu. Slavospev Gradimira Stani}a i
Judin poqubac164
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 87: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/87.jpg)
Radomira Raki}a o wemu, objavqen u Pravoslavqu br. 774 od 15. juna 1999.godine, odraz je negovawa pritvornog i zabriwavaju}eg duhovnog stawa upojedinim crkvenim sredinama. Da li ova dvojica svesno izostavi{e danapi{u kada i na koji na~in je wihov „junak“ diplomirao na Bogoslovskomfakultetu?
Ne kumuje li se, takvim odlukama Svetog arhijerejskog sabora,ra|awu nove, na proverenim pravoslavnim izvorima zasnovane Srpskecrkve? Svestan sam te`ine ovoga {to ka`em onoliko koliko sam svestanjevan|elske istine o tome, da je spasewe du{e vrednije od svih blaga ovogasveta (v. Matej 16,26). Upravo radi toga, du`ni smo i obavezni da govorimoistinu, jer jedino ona ~ini ~oveka slobodnim (v. Jovan 8,32) i sposobnim davoli (v. Jovan. 1,1).
- Kako bi se ose}ao Sveti Sava u Srbiji bez veronauke? Ovo pogoto-vo {to se od pojedinih sve{tenih lica, ~ak i od episkopa, ~uje kao obraz-lo`ewe: „Nemamo kadar za tako ne{to“! Zato se, u nedostatku veronauke ibogoslovske budnosti, objavquju mnoge kwige sa pravoslavnim oznakama ajereti~kim porukama. Ponekad su autori takvih kwiga, na `alost, i pojedi-ni predava~i na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu.
- Kakav stav bi zauzeo Sveti Sava prema Ustavu Srbije, po{to suSrbi u wemu, kao konstitutivni element dr`ave, svedeni na gra|ane i izjed-na~eni sa mawinama, a pravoslavni vernici izjedna~eni sa sektama?Ustavom su Srbi pretvoreni u gra|ane, iako se wihov jezik zove sriskijezik (ne gra|anski), a vera - pravoslavna (ne bilo koja). Ono {to smoro|ewem od roditeqa Srba postali - Srbi, i {to upravo kao takvi ~inimodr`avu Srbiju - Srbijom, to nam se dr`avnim Us{avom oduzima. Za{to?Zato da se ne bi, tobo`e, povredila ose}awa nacionalnih mawina. A ove,koriste}i to, od mawina postaju nacije i prekrajaju granice Srbije. Iz obzi-ra prema inovernicima, i prema svakojakim sektama koje su uglavnom uAmerici nastale, i to u novije vreme, Ustavom su Srpskoj pravoslavnojcrkvi oduzeta mnoga vekovna prava, iako bez wenih ~lanova kao ve}inskogstanovni{tva te{ko da bi Srbija bila prepoznatqiva. Na progla{ewutakvog Ustava u~estvovali su i predstavnici Srpske crkve.
- Kako bi postupio Sveti Sava kad bi ocewivao kanoni~nost odlukasada{weg Svetog arhijerejskog sabora? Za mnoge od wih rekao bi da su, kaonekanonske, proizvele duhovnu {tetu, a uz to, izazvale i nepotrebnetro{kove za putovawa i boravak episkopa u Beogradu. Veruju}i narod srps-ki ne mo`e, a da ne prosu|uje o dometu i posledicama saborskih odluka, jerse one, {to je i razumqivo, najvi{e preko wega prelamaju, izazivaju}i ilisklad ili nesklad.
- [ta bi Sveti Sava rekao Saboru arhijereja Srpske pravoslavnecrkve kad donose odluke o preme{tawu episkopa sa eparhije u eparhiju, {tokanoni najstro`e zabrawuju i ka`wavaju? Mo`e li preme{teni episkop daima blagoslova na drugoj eparhiji ako je zbog toga pod te{kom osudom Otacavaseqenskih i pomesnih sabora? Ne navla~i li se time gnev Bo`iji i nanarod kojim preme{teni episkop ho}e da pastvuje (izraz Svetoga Save)?Upravo zbog svega toga, za Svetog Savu je nezamislivo bilo preme{taweepiskopa. On od Srpske crkve nije pravio {ahovsku tablu. Nije ni mogao dadozvoli da se ~iwewem izigrava ono {to pi{e u Zakonoiravilu, kwiziuru~enoj svakom episkopu, koju, kako je ve} pomenuto, i dana{wa Srpska
165„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 88: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/88.jpg)
crkva zvani~no, dodu{e samo na papiru, dr`i za svoj va`e}i zbornikcrkvenih pravila.
- Kako bi Sveti Sava postupio sa episkopima i sve{tenicima kojiostavqaju svoje stado i odbijaju da ovime pastvuju, za {ta Sveti arhijerejskisabor iznalazi nekanonska re{ewa, a time se be{~iwe samo umno`ava?Udomqavawe izbeglih episkopa i sve{tenika unelo je poreme}aj koddoma}eg sve{tenstva. Trajno udomqeni i zbrinuti, ne `ele da razmi{qaju ostadu koje im je bilo povereno. Prema 16. pravilu Prvo-drugog sabora uhramu Svetih Apostola u Carigradu (861. godine), ako episkop odsustvuje izsvoje episkopije du`e od {est meseci potpuno se li{ava tog dostojanstva.
- Da li bi Sveti Sava bio u zajednici sa Svetskim Savetom Crkava,koji zaista jeste zbir svih jeresi, u ~ijim zamagqenim o~ima ~ak ni `ene-sve{tenici nisu za osudu, kao ni brak homoseksualaca? (Neka mi oprosteBog i Sveti Sava {to mu ime pomiwem sa onima od kojih bi on kao odne~astivog pobegao).
- Kako bi postupio Sveti Sava sa srpskim episkopima, sve{tenici-ma i vernicima koji se mole zajedno sa jereticima? Postupio bi onako kakopravila pravovernih Otaca nala`u: izvrgnu}e i iskqu~ewe iz crkvenezajednice.
- [ta bi rekao Sveti Sava Saboru Srpske crkve na to {to je dozvo-lio (ako je dozvolio) svom episkopu da sa predsednikom SAD, g. Klintonom,u~estvuje na nekakvom „molitvenom doru~ku“? Za koju stvar su se molili? Zauspostavqawe „novog svetskog poretka“? Za uspeh u razarawu Srbije?
- Jesu li se pitali srpski episkopi koji su i{li u posetu papi,za{to Sveti Sava nije hteo da ode u Rim, iako je bio relativno blizu wega,putuju}i u Sveta mesta sve do Sinaja? [to se ti episkopi nisu prethodnozapitali i to, za{to je Sveti Sava u Zakonopravilo uneo spise o latinskomkrivoverju? Umesto toga, danas pojedini pri`eqkuju i rade na pripremiterena za posetu rimskog pape Beogradu, bez obzira {to nas nijedan papa,kroz ~itavu na{u istoriju, ama ba{ nikakvim dobrom nije zadu`io.Naprotiv. Danas se isti~e nekakva mirotvorna uloga pape u ovim na{imratnim neda}ama. Smatra se da je upravo u ugro`enosti, na koju smo silomobesnih naterani, najboqa prilika da se, uz ostalo (kao {to je, na primer,izbor nedostojnog za episkopa), i papina poseta Srbiji „provu~e“. Smu}en jei razbijen srpski pravoslavni narod mnogo ~ime, a da papinom posetom }e sejo{ vi{e razjediniti.
- Da li bi u dana{wem srpskom sve{tenstvu Sveti Sava prepoznaosvoje u~enike, po{to ve}ina od wih malo vremena ima za duhovne razgovoresa vernicima, a neumorni su u razgovorima kad se povede re~ o politici,automobilu, stanovima, devizama...? Mnogima od wih kao osnovno merilo otome koliko je ko vernik slu`e, na `alost, rezawe slavskog kola~a iosve}ewe vodice, umesto da to bude prevashodno sveta tajna ispovesti ipri~e{}a.
- Ima li opravdawa za onu prihva}enu od strane Srpske crkvemogu}nost, pru`enu od dr`ave, da sve{tena lica sa carinskim olak{icamauvoze vozila iz inostranstva? Dr`ava je time postigla odre|eni ciq.Trebalo je da osiroma{eni narod posmatra utrkivawe u kupovini luksuznihkola (neki i po dvoja), kojima se lako robuje i posve}uje pa`wa ve}a nego{to se posve}uje crkvenokanonskim obavezama. [ta je Crkva sa tim
Judin poqubac166
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 89: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/89.jpg)
postigla na duhovnom poqu? Zabele`ene pojedine kra|e tako kupqenih kolatreba da nam slu`e za opomenu i nauk.
- [ta bi Sveti Sava rekao pojedinim srpskim episkopima koji,uzurpiraju}i Bo`ije pravo, olako, prerano, i za `ivota, jedne qudesvrstavaju u Raj (obi~no „laskavce“ - izraz svetog Simeona Solunskog), adruge u Pakao? Na odluke donete u gnevu, bilo da se ka`wava sve{teno lice(poznavao sam sve{tenika iz Mostara koji je jedanaest godina bio li{en
167„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 90: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/90.jpg)
pri~e{}a), bilo svetovwak, Sveti Sava bi podsetio na zabranu svetogJovana Zlatoustog o tome, da vernika ne treba prokliwati. (Cod. Sinaiticus No1603, f. 194b).
- [ta bi Sveti Sava rekao Svetom arhijerejskom saboru {toodr`ava i pro{iruje nekanonsku ustanovu zvanih vikarnih episkopa. Ontakve nije postavqao. Ovo je ono pitawe {to sam napred najavio, na kojemho}u posebno da zadr`im pa`wu ~italaca.
* * *
Na ovogodi{wem zasedawu Svetog arhijerejskog sabora Srpskecrkve izabrano je nekoliko vikarnih episkopa. Po tome bi se reklo da se uSrpskoj pravoslavnoj crkvi ta praksa pro{iruje po ugledu na praksunaro~ito u Ruskoj i Rumunskoj pravoslavnoj crkvi.
Iz istorije crkvenog prava zna se da je u drevnoj Crkvi postojalaustanova horepiskopa (hsoretiokotkn) ili seoskih episkopa, o kojima se gov-ori u pravilima: 13. Ankirskog sabora (IV vek), 14. Novokesarijskog sabora(IV vek), 89. Vasilija Velikog (+ 379), 8. i 10. Antiohijskog sabora (IV vek),14. Sedmog vaseqenskog sabora (VIII vek).
Oni su postavqani u mawim mestima, van grada u kojem je episkopskosedi{te. Zavisili su od podru~nog episkopa u gradu. Wihova zadu`ewa subila drugorazrednog zna~aja u odnosu na puna episkopska prava i obaveze.Nisu mogli, po re~ima Zonare - poznatog komentatora crkvenih pravila uXII veku - da daju blagodat Duha Svetog. Starali su se o siroma{nima. Moglisu da postavqaju ipo|akone, ~atce, pojce, i zakliwa~e. Izuzetno i poodobrewu nadle`nog episkopa mogli su da rukopola`u prezvitere i |akone.
Istorija crkvenog prava zna i za nekanonsko postojawe episkopapomo}nika (porigoi etpakolsa) i episkopskih vikara, koji su postavqani radiispomo}i ostarelim episkopima, ili episkopima ~ija je eparhija bila veli-ka.
Crkveni `ivot i sva praksa posvedo~ili su da postojawe takvihepiskopa izaziva nesklad i smutwe. Me|u prvima je sveti Vasilije Velikito posvedo~io kad se u 89. pravilu po`alio na prekora~ewa datihovla{}ewa horepiskopu. Prema prevodu N. Mila{a, navedeno praviloglasi:
„Mnogo me `alosti, {to su ve} i pravila otaca zapu{tena i {to jeiskqu~en iz crkava svaki red; pak bojim se, da malo po malo, ako takvanemarnost bude stupala ovim putem, ne do|u u potpunu zabunu crkveniposlovi. Slu`iteqi crkve, po starom obi~aju, koji se utvrdio u crkvibo`joj, primali su se samo poslije najmarqivijega ispitawa, i najta~nije serazabiralo wihovo vladawe, da nijesu opada~i, da nijesu pijanice, da nijesuskloni k kavgama, i da li vaspitavaju mla|e svoje, kako bi kadri biliupravqati svetiwom, bez ~ega niko ne}e vidjeti Gospoda (Jevr. 12, 14). I ovosu ispitivali prezviteri i |akoni, te bi o tome izvje{tavali horepiskope,koji bi ~uv{i mnijewa pouzdanih svjedoka i po{to bi o tome obznaniliepiskopa, tada bi tek ubrajali doti~noga crkvenoslu`iteqa u sve{tenstvo.Sada pak, vi ste prije svega iskqu~ili nas, i ne}ete ni da nas o tome izv-jestite, nego ste svu vlast sebi prisvojili. Za tijem, zanemariv{i u najve}ojmjeri ovaj posao, dopustili ste prezviterima i |akonima, da koga oni ho}e,
Judin poqubac168
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 91: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/91.jpg)
i bez ispitawa na~ina `ivota doti~nih, nego po pristrasnosti, ili iz rod-binskih obzira, ili po kakvom drugom prijateqstvu, uvode u crkvu nedosto-jne...“ (N. Mila{, Pravila Pravoslavne crkve c {uma~ewima, kw. P, NoviSad 1896, 430).
Postojawe horepiskopa, vikarnih ili pomo}nika episkopa rano jeistisnuto iz crkvenog `ivota upravo zato {to dva episkopska dostojanstvane mogu naporedo i istovremeno biti u jednom gradu. Jer episkopsko dosto-janstvo, po svojoj prirodi, ~ini jedinstvenu puno}u. Ne mo`e biti „vi{e“ili „mawe“ episkop, u smislu da je pri rukopolo`ewu jedan primio ve}u, adrugi mawu blagodat Duha Svetoga.
Dana{we odluke Svetog arhijerejskog sabora o izboru vikarnihepiskopa nekanonske su. A donete su zbog ne~ije sujete i planova da taj neko,kao budu}i patrijarh, ima {to vi{e svojih qudi. Nekanonske su takveodluke zato {to:
1. Oci Prvog vaseqenskog sabora u Nikeji (325. godine) u 8. praviluizri~ito nala`u „da ne budu dva episkoia u gradu“.
2. Oci Prvo-drugog carigradskog sabora (861. godine), u 16. praviluka`u, izme|u ostalog:
„Zbog razli~itih raspra i zabuna, {to se doga|aju u crkvi bo`joj,neophodno je ustanoviti i ovo, da se ni pod koji na~in ne postavqa episkopu onoj crkvi, koje je predstojnik jo{ `iv i jo{ je u svojoj ~asti, osim slu~aja,da je on sam dobrovoqno podneo ostavku na episkopstvo. Pak i tada trebanajprije do kraja dovesti kanoni~ko ispitawe uzroka, zbog koga se doti~ni`eli ukloniti sa episkopstva, i tek ako on bude svrgnut, neka se drugi namjesto wega stavi na episkopstvo...“ (N. Mila{, is{o, str. 291).
3. Oci ^etvrtog vaseqenskog sabora u Halkidonu (451. godine)propisali su da „bez nazna~ewa ne treba rukopolaga{i nikoga“ N. Mila{,tuma~e}i ovo pravilo, isti~e:
„Iz 15. a. pravila i 15. pravila I Vaseqenskog sabora mi doznajemo,da se svaki episkop, prezviter i |akon smatrao uvijek rukopolo`enim zajedno odre|eno mjesto, za jednu odre|enu crkvu, a sude}i po tekstu pomenuto-ga pravila I Vaseqenskoga sabora moramo dr`ati, da nije u vrijeme
169„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
DANAS „NORMALNA POJAVA“jeretici katolici u patrijar{iji
![Page 92: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/92.jpg)
Nikejskoga sabora dopu{teno bilo, ili bar nije uobi~ajeno bilopostavqati koga za episkopa, prezvitera ili |akona, bez odre|enoga mu mjes-ta slu`be...“ (N. Mila{, isto, kw. I, str. 340).
Za koju `ivu eparhiju i kako su „nazna~eni“ novoizabrani vikarniepiskopi, i gde }e im biti sedi{te? Ne}e li i drugi episkopi, naro~ito onisa ve}im eparhijama, za`eleti tako|e da imaju svoje „vikare“? Dokle bi nasodvela takva {tetna i nekanonska pojava?
Neka se zna i to, da nije preporu~qivo da u eparhiji jednog episkopabez dozvole propoveda drugi episkop, kako se ne bi pokazao „u~iteqnijim“(izraz Svetoga Save) od doma}eg.
Dosta davno, ta~nije 1975. godine, napisao sam:„Oci Trulskog vaseqenskog sabora (692. g.) odlu~ili su da je najboqe
u najva`nije da u ubudu}e ostanu bezbedni i o~uvani... kanoni sv. apostola,Vaseqenskih i pomesnih sabora i sv. otaca, radi terapije du{a u isceqewaod strasti (pravilo 2). Na Sedmom Vaseqenskom saboru (787. g.) sve~ano seizjavquje: ...radosno primamo bo`anske kanone u potpunosti i nepokolebi-vo wihove propise utvr|ujemo, koji su izlo`eni svetim trubama Duha...Zvani~no potvr|ena istina o kanonima kao delu Duha Svetoga, potpunoopravdava stalnu budnost i nepo{tednu borbu Crkve kroz vekove, da iho~uva „neizmewive i nedirnute“ (M. Petrovi}, Nomokanonski propisi opopuwavawu upra`wenih eparhija (episkopija) i preme{taju arhijereja,Pravoslavna misao, Beograd 1975,13-14).
U istom radu (str. 13) rekao sam i ne{to {to mo`e ovde da poslu`ikao zakqu~ak:
„Umesto da se, po u~ewu otaca Sardikijskog sabora (342/3. g.), „zlo izsamog temeqa iskoreni“ (pravilo 1), pribegava se odbrani nekanonskog pos-tupka i tako op{ti interesi Crkve postaju `rtva qudske sujete. „^emupo~etak nije dobar, za odbacivawe je i sve ostalo“, kako ka`e VasilijeVeliki (pravilo 19. Sedmog vaseqenskog sabora). Mnogo puta se i pored pos-toje}ih crkvenih kanona, koji su puni pravi~nosti i spasonosnog ~oveko-qubqa, izmi{qaju i donose propisi suprotni wima, bez obzira {to „izvi-topereno pravilo ~ini izvitoperenim i ono ~emu propisuje“. Episkopskavlast je autoritativna i pravi~na, ili boqe re~eno spasonosna, samo ako jeu okvirima evan|elskih i kanonskih na~ela. Sila, zasnovana protivno ovimna~elima, sama sebe osu|uje i postaje nemo}na pred snagom pravoslavnogu~ewa.
Neizmeriva je duhovna snaga Srpske crkve ako se pravilno usmeri.Pred takvom snagom te{ko opstaje nepo{ten ~ovek, bilo da se bavi poli-tikom ili crkvenim stvarima, jer zlo ne mo`e u nedogled da potiskuje ono{to je dobro i sveto“58.
U ~lanku pod naslovom „Revnovawe za istinu“, autor ep. Artemijepored kritike na ra~un „starokalendaraca“ i „svetogorskih zilota“ darevnuju preteranom revno{}u, zakqu~uje da je pojava te revnosti ~ak iopravdana, jer je izazvana upravo bezakowem SPC i jereti~kim pona{awem
Judin poqubac170
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
58 Sv Knez Lazar, br. 2/99 , list ra{ko-prizrenske eparhije.
![Page 93: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/93.jpg)
wenih episkopa. Poslu{ajmo {ta ka`e ~lanak:„Mo`da je takva wihova revnost (ne po razumu) izazvana stavom,
izjavama ili praksom pojedinih visokih predstavnika Pravoslavne Crkve(Episkopa, pa i Patrijaraha) u pogledu odnosa, me{awa i molitvenogop{tewa sa savremenom i veoma pro{irenom jeresi Ekumenizma... Taj prob-lem, posebno u na{oj Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi uzima sve vi{e maha. Mijo{ nismo dovoqno svesni wegove opasnosti i posledica koji mogu usleditiu budu}nosti. Ali vaqa priznati da im mi Pravoslavni na ovaj ili onajna~in dajemo povoda da nas napadaju za nevernost Pravoslavnom Predawu isvetim Kanonima, pa ~ak i da „kanonsku jerarhiju nazivaju (da li opravdano,drugo je pitawe) jereticima“. Kako, recimo, shvatiti i ~ime objasniti pos-tupak Sinoda MP od 17. jula 1997. godine, koji je odobrio komentarSinodalne bogoslovske komisije o Balamandskom sporazumu, potvr|uju}inu`nost wegove ratifikacije? A ta Sinodalna bogoslovska komisija MPna svojim zasedawima u 1997. godini, iskazala je i takva mi{qewa, da je nedo-pustivo „obra}ati qude iz jedne Crkve u drugu radi wihovog spasewa“; kao ida obra}awe rimokatolika u Pravoslavqe treba da bude zabraweno radi„popu{tawa napetosti“ me|u religijama. (Is{o).
U svom intervju u ameri~kom ~asopisu „Christian History“ patrijarhVartolomej izjavio je slede}e: „Misao o tome, da je ~lanstvo na{e u vidqivojCrkvi neophodno radi nasle|ivawa Raja, osnovana je na la`nom tvr|ewu, dasmo mi nekako analogi~ni Carstvu Bo`jem u ovom svetu.... DefinicijomPravoslavne Crkve, kao Crkve ko ju je osnovao Gospod... preko Svojih svetihApostola, mi bezuslovno ograni~avamo Carstvo Bo`ije“, od ~ega se trebauzdr`avati. (Is{o).
U martu 1997. godine u mestu Aleppo, Sirija, odr`ana je konferen-cija SSC. Od strane predstavnika Carigradske, Antiohijske, Moskovskepatrijar{ije i mnogobrojnih inoslavnih bio je potpisan dokument oUVO\EWU ZAJEDNI^KOG PRAZNOVAWA PASHE OD 2002. godine.(Is{o).
U svom intervju novinama Moscow News no. 28, 97. Hrizostom,arhiepiskop Vilnusa i Litve, izjavio je da se on ne boji da bude optu`en zajeres, tvrde}i da je (rimo)katoli~ka crkva tako|e spasonosna za nas kao iPravoslavna. (Is{o).
...Na`alost, ni Srpska Crkva ne zaostaje u sli~nim primerima ipodvizima prakti~nog ekumenizma. Nedostalo bi nam vremena i papira akobismo hteli, ma i ukratko, da samo nabrojimo sve takve primere u zadwihtridesetak godina. Smatramo da je dovoqno navesti samo par primera unajnovijem vremenu, i pored odluke Svetog Arhijerejskog Sabora SPC oistupawu iz SSC kao necrkvene i jereti~ke organizacije.
Tako je Srpska pravoslavna parohija u Be~u (Steinergasse 3), istakla,sigurno ne bez znawa i blagoslova svoga nadle`nog Episkopa, oglas slede}esadr`ine:
171„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 94: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/94.jpg)
EKUMENSKA SLU@BA BO@IJA
MESTO: SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA, BE^ 17. VREME:PETAK, 21. februar 1997. god. u 19 ~asova.
U^ESTVUJU:VERNICI SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE,
PAROHIJSKI HOR „SV. ARSENIJE“;VERNICI RIMOKATOLI^KE PAROHIJE
BREITENFELD SA PAROHOM, KAO I PREDSTAVNICIEVANGELISTI^KE, METODISTI^KE I
STAROKATOLI^KE CRKVEUPRAVA
Iz ovog oglasa, razumqivo, ne vidi se i puna sadr`ina te „Ekumenskeslu`be bo`ije“, ali se po wenim akterima i u~esnici ma mo`e zakqu~itina{ta je to sve moralo li~iti. Da ne bismo o tome naga|ali, sasvim sigurnomo`emo zakqu~iti kakve su to „ekumenske slu`be“ iz priloga kojeg objavqu-ju „Evropske novosti“ u slici i re~i, a pod naslovom: „TRI CRKVE PODJEDNIM KROVOM“. Ispod naslova ovako pi{e:
„Srpski pravoslavci su, u nedequ na prvi ovogodi{wi advent, bilisa nema~kim evangelistima i katolicima, u staroj crkvi iz 1726. uBu{ofenu kod Bona. Bilo je veoma zanimqivo i lepo, pod istim krovomvideti sve{tenike tri crkve i ~uti ih kako vernike, Srbe i Nemce,oslovqavaju sa „draga bra}o“. Ekumensko molitveno ve~e po~elo je re~imaFridriha Hojpela koji je na vrlo dobrom srpskom jeziku (slavista je, a kaoprevodilac je niz godina slu`bovao u Beogradu) izrazio radost {to se ovajadvent u bu{ofenskoj crkvi obele`ava zajedno ba{ sa Srbima iz Bona iokoline.
Potom je paroh bonski Dragoqub Joji} uputio pozdrav vernicima nasrpskom, a onda i sve{tenici Ernst Edelman (evangelista) i Antoni Kojak(katolik) na nema~kom. Jedno~asovni program je zatim obuhvatio horskapevawa i sve{teni~ka pojawa, molitvena kazivawa i citirawa SvetogaPisma da bi sve bilo zavr{eno BLAGOSLOVOM VERNIKA OD SVA TRISVE[TENIKA (podvukao E. A.). Na nema~ke vernike je dubok utisakostavilo pojawe jereja Joji}a koji je u prepunoj crkvi izgovorio i „Ro`dest-vo“ i „O~e na{„ na crkvenoslovenskom...“
Da li i}i i daqe, ili ovde prekinuti i po{tedeti ~itaoca od daqeg„mu~ewa duha“? Ipak, ovde }emo prekinuti (bar za sada), jer i ovo re~enodovoqno je da poka`e kakav je na{ odnos prema Svetom Predawu CrkvePravoslavne, prema svetim Kanonima i Svetim Ocima koji nam ostavi{e iveru Pravoslavnu, ali i primer kako tu veru treba negovati i braniti odizvrtawa do kojeg dolazi „kroz neodgovorne kontakte i molitvene skupovesa jereticima ekumenistima.
Treba li se onda ~uditi {to nas pojedinci budnih savesti i jasnogose}awa gde su „me|e koje oci na{i postavi{e“, kritikuju i izobli~avaju zaovakve na{e postupke i prestupawe tih „me|a“?
Problem, nema sumwe, postoji, i nije zanemarqiv. Kako ga re{iti,
Judin poqubac172
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 95: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/95.jpg)
pitawe je sada. Sigurno je jedno: Taj problem ne}e i ne mo`e biti re{enna{om netrpeqivo{}u prema tim „revniteqima“, raznim tvrdwama kako su„ti neofiti“ uglavnom biv{i komunisti, koji sada ho}e da brane Pra-voslavqe; da nam najve}e zlo nanose oni koji su „ju~e kr{teni“ a preis-puweni su gordo{}u; da oni cepaju hiton Gospoda Isusa Hrista i stvarajuveliki nemir me|u vernicima; da ti izvesni monasi, umesto da se udubquju usebe, postali su sudije patrijarhu i Crkvi itd. Takvim svojim stavovima iizjavama mo`emo u wima izazvati samo jo{ upornije „revnovawe“, jer }emoih samo utvrditi u uverewu da su oni u pravu, i da mi (Episkopi SPC)nemamo ~ime da im odgovorimo i pobijemo wihove stavove“59.
[ta re}i na ovakav zakqu~ak ep. Artemija da sami episkopi svesno~ine bezakowa i uvla~e pritom crkvu i narod u jeres? Nije li sama ovaposledwa re~enica odgovor na „ve~no }utawe“ SPC pred otpadni{tvom kojesprovodi 40 godina unazad, jer kako ep. Artemije ka`e episkopi SPC nema-ju ~ime da odgovore i pobiju ~iwenice. Pitamo se za{to?
Nastavqamo ~lankom Vlade Dimitrijevi}a pod podnaslovom „Idolekumenizma“ u kome pisac daje definiciju ekumenizma i wegovog stepenazastupqenosti u dana{we vreme, citiramo:
„Na `alost, i me|u nas se, na ~isto crkvenom planu, uvukao opasni„moderni“ duh, duh protivan Duhu Svetome Koji je govorio kroz SveteApostole Hristove i velike Oce Crkve. To je duh ekumenizma kojim savre-meni nara{taji poku{avaju da zamene istinsku brigu i qubav premainoslavnim hri{}anima i neznabo{cima. Ekumenizam je EKLISIJALNAJERES najgore vrste: pod izgovorom da treba ujediniti pravoslavne s davnoodeqenom bra}om (rimokatolici, protestanti, pa i predstavnici drugihreligija) gde jasno se tvrdi da ne postoji JEDNA, SVETA, SABORNA IAPOSTOLSKA CRKVA PRAVOSLAVNA. Ta tvrdwa („u~ewe o granama“,itd.) jeste SVEJERES koja razovaplo}uje Vaplo}enog Logosa Bo`jeg, nasto-je}i da mu oduzme Wegovo Telo - Crkvu kojoj, po blagodati Bo`joj, pripada iSrpski narod. Time se direktno nasr}e na Istinu. A mo`emo li mi, gre{nii mali, protiv Istine? Mo`emo li da razorimo ono {to Apostoli i Ociustanovi{e i preda{e nam kao blago sve{tenih dogmata i kanona? (Pravila,recimo, 45. 46. i 64. Svetih Apostola, Pravila 32, 34, 37, 38, 39. pomesnogLeodikijskog sabora; Pravilo 84. [estog vaseqenskog sabora, itd. Ne prav-ila kao pravila, no sam Duh Bo`ji protivi se tome). Te{ko nam je protivBodila, protiv Hrista, pra}ati se. Ne smemo se nikakvim zemaqskimrazlozima pravdati, ma {ta o tome mislili, Istina Hristova je iznad svega.Nedavno su, na `alost, u jednoj na{oj eparhiji dr`ane ZAJEDNI^KEMOLITVE sa rimokatolicima i predstavnicima muslimanske verois-povesti (a otac Justin Bogomudri ka`e da je apostolska zabrana molewa sjereticima „JASNA I ZA KOMARA^KU SAVEST“). Razlog ovih molita-va: mir u biv{oj Jugoslaviji. Ali, ne mo`emo tako mir dobiti. Gospod jeMirodavac, po Svom ne la`nom obe}awu. Mir se zadobija samo po{tovawemWegovih `ivotvornih zapovesti i ~uvawem Svetog Predawa, a ne sentimen-talisti~kim, naopako shva}enim, ekumenizmom. Gospod je preko prorokaIsaije rekao da NEMA MIRA BEZBO@NICIMA. Ako se ne ~uva istins-ka pravoslavna pobo`nost, ako se ne misli i ne di{e Duhom Istine,
173„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
59 Sv Knez Lazar, br. 2/99 , list ra{ko-prizrenske eparhije.
![Page 96: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/96.jpg)
TE[KO NAMA: tek tada ne}e biti mira, tek tada }e nas muke i nevoqesna}i. Ekumenisti~ka idolatrija, rekosmo ve}, otrovnija je od sviju drugih,jer je bolest ne du{evna-telesna, nego duhovna. Ako i duhovno obolimo, zab-oravqaju}i ko smo i odakle smo, AVAJ NAMA! ...“60
Zaista avaj nama ve} obolelim.
3.13. La`na odluka SPC o istupawu iz SSC i ponovna obmana vernog naroda
Po milosti Bo`ijoj niz ovakvih i sli~nih pisawa pojedinaca ucrkvenoj {tampi, zatim pojedini individualni sabori nekih manastira imonaha (Sopo}anski sabor) , kao i gomile pisama i peticija upu}ene SinoduSPC dalo je izvesne rezultate. Videv{i da su se mona{tvo i verni narodustalasali i da je „vrag odneo {alu“, arhijereji SPC bili su primorani dau skladu sa nastalom situacijom izvr{e ne{to {to bi se u vojnom `argonunazvalo „manevar“, koji bi u isto vreme bio brz i efikasan. Taj „manevar“ jetrebalo da u isto vreme omogu}i nastavak 40-godi{weg truda i rada na eku-menizmu u SSC, a da tako|e u isto vreme smiri zabrinuti verni narod iklir. I tako je na|eno solomonsko re{ewe koje ~ak ni svetovni politi~arine bi mogli da izmisle, ali je ovim crkvenim mudracima to ipak po{lo zarukom. A radi se naime o „razgovoru o odluci da se donese odluka o istupawuSPC iz SSC“{to je pravi naziv ovakvog teksta (vide}ete za{to u nastavku)a koji je zbog neophodnosti nekako na brzinu izvu~en iz konteksta zapisni-ka sabora Sinoda, pa potom preto~en u akt. Nakon toga je dr`an u nekoj vrstitajnosti ({to je ina~e postalo normalno za SPC), da bi kona~no u jednomtrenutku ugledao svetlost dana. Ta tzv. „odluka o istupawu“ doneta je namajsko-junskom zasedawu Svetog Arhijerejskog sabora SPC, 1997. godine aprvi put wen sadr`aj je objavqen nakon skoro dva meseca, dok su tu informa-ciju mnogo ranije objavile pojedine svetovne novine.
Pogledajmo dokument koga citiramo u celini:U saop{tewu sa ovogodi{weg zasedawa Svetog Arhijerejskog
Sabora Srpske Pravoslavne Crkve, zaslugom diplomatske rafiniranostiwegovih redaktora, toliko je izmewen smisao rasprave koja je na Saboruvo|ena usvojenog zajedni~kog stava Episkopata SPC o odnosu prema ekum-enizmu, da je saop{tewe sa sednice EUO-a Mitropolije Cetiwske, koje jeusledilo mesec dana kasnije a koje su objavile svetovne novine, svojomnajavom da }e SPC istupiti iz Svetskog saveta „crkava“ po odluci samogSabora izazvalo ne malo ~u|ewe, posebno Crkvene na{e javnosti. ^u|ewe,razume se, samo zbog toga {to su pravoslavni, kako sve{tenstvo tako uverni narod, dovedeni u situaciju da punu istinu o zbivawima u svojojCrkvi u odlukama najvi{ih Crkvenih Pastira saznaju, ne iz wihovogzvani~nog saop{tewa niti iz Crkvenih novina, nego iz bulevarske{tampe. U nastavku donosimo izvorni dokument razmatran u usvojen na Sv.Arh. Saboru SPC, koji se prvi put predo~ava na{oj javnosti.
Judin poqubac174
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
60 objavqeno u ~asopisu - „Logos“ br.1-4/94.
![Page 97: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/97.jpg)
ISTUPAWE SRPSKE CRKVE IZ SVETSKOG SAVETA CRKAVA
Sveti Arhijerejski Sabor Srpske Pravoslavne Crkve na svomredovnom majsko - junskom zasedawu o.g. doneo je odluku da Srpska Crkvaistupi iz Svetskog saveta Crkava, ~ija je ona ~lanica od 1965. g. Na osnovuzakqu~aka Komisija za prou~avawe odnosa sa SSC, imaju}i u vidu velikouznemirewe vernog naroda na{e Pomesne Crkve i sablazni (kao {to je tonapr. izra`eno u apelu dostavqenom Sv. Arh. Sinodu i episkopima pojedi-na~no od strane preko tri stotine na{ih sve{tenika, monaha i monahi-wa), odlu~eno je da Srpska Crkva ubudu}e ne bude vi{e organski ~lan oveorganizacije, s tim da se i daqe moli i trudi na jedinstvu svih u HristuIsusu da sara|uje sa svima onima koji se iskreno trude na ostvarivawu jedin-stva u veri svih veruju}ih u Hrista, kao Boga i Spasiteqa, i u Svetu Trojicu.
U obrazlo`ewu ove odluke je konstantovano da je Svetski savetcrkava nastao kao izraz `eqe, naro~ito rascepkanog protestantskog sveta(po~ev{i od 1910.) za vaspostavqawem jedinstva Crkve. Pravoslavne Crkvesu, svaka na svoj na~in, osobito posle 1920 redovno u~estvovale u tzv. eku-menskom pokretu, radi ostvarivawa Hristove zapovesti „da svi jedno budu“.
Najzna~ajniji pravoslavni teolozi ovog veka u~estvovali su i dalidoprinos ovom pokretu. Me|u wima i teolozi i jerarsi Srpske Crkve kaona primer, Episkop @i~ki Nikolaj, episkop ba~ki Irinej (\iri}),episkop dalmatinski Irinej (\or|evi}) i dr. Osnovni stav pravoslavnihbogoslova i bogoslovqa bio je i ostao da bez jedinstva u veri nema i ne mo`ebiti jedinstva u Crkvi kao bogo~ove~anskom organizmu Hristovom. Sarazloga, me|utim, kako se ka`e u navedenom obrazlo`ewu, {to je Svetskisavet crkava ( naro~ito to posle sedamdesetih godina) po~eo da zanemaruje usvom delawu ovaj izvorni stav o neophodnosti jedinstva u veri kao pre-duslovu jedinstva Crkve; sa razloga {to je ovaj Savet po~eo da dobija priro-du „Nad-crkve“ i da se u tom duhu pona{a, prakti~no prihvataju}i u na~inusvoga delawa za Pravoslavqe neprihvatqivu anglikansku „teoriju ogranka“,u novije vreme nazivanu teoriju „hri{}anskih tradicija“, no kojoj se „tradi-cije“ nekih od protestantskih sekti (nastalih, recimo, u pro{lom veku)izjedna~uju i stvaraju ravnopravnim sa `ivim Predawem Crkve Istoka,neprekinutim od apostolskih vremena.
- Sa razloga {to je Svetski savet crkava pod sve ve}im uticajemsekularizma;
- Sa razloga {to zbog samog ustrojstva SSC, u kome ogromnu ve|inuimaju protestantske zajednice, Pravoslavna Crkva bivala je nadglasavana,tako da pri takvom stawu stvari Pravoslavna Crkva ne mo`e uticati nawegove odluke niti biti adekvatno zastupqena;
- Sa razloga {to se u zvani~nim krugovima SSC sve vi{e zanemaru-ju pitawa vere i poretka i jedinstva u veri i izvornoj Crkvi Hristovoj, zara~un pragmatizma i dnevne svetske politike;
- Sa razloga {to u zvani~nim krugovima ekumenskog pokreta (na-ro~ito poslije Generalnih konferencija u Upsali i Kamberi) preovla|ujeduh i nastrojewe, prakti~no ispoqavano i primjewivano - religioznogsinkretizma;
- Sa razloga {to neke i to najzna~ajnije (na primer Anglikanska
175„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 98: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/98.jpg)
crkva) ~lanice SSC, namesto da u duhu ekumenizma umawuju postoje}e dog-matske i kanonske razlike - uvode nove crkvene obi~aje i praksu koju dog-matski pravdaju, obi~aje koji ugro`avaju evan|elski etos i sveukupnohri{}ansko predawe Istoka i Zapada (rukopolagawe `ena za „biskupice“ i„pastore“), stvaraju}i radikalno novi poredak, eklisiologiju i moral uCrkvi;
- Sa razloga {to SSC toleri{e neke od hri{}anskih zajednica, svo-jih ~lanica, koje protivno Evan|equ i Apostolu Pavlu, prihvataju iblagosiqaju neprirodni i protivprirodni blud (ven~avawe lezbejki ihomoseksualaca), {to je „sramno i ~uti“;
- Sa razloga {to se taj ekumensko-sinkretisti~ki i sekularisti~kiduh prenosi i na pojedine pravoslavne krugove, naro~ito u Dijaspori ime{anim sredinama, pa su postala ~esta zajedni~ka pri~e{}ivawa imolitveno op{tewe sa nepravoslavnima, kojima se negira sami etos i sve-toota~ka pravila mi{qewa i `ivqewa u Crkvi (zna~i - negativno seodra`ava na samu Crkvu);
- Sa razloga {to organsko ~lanstvo u SSC prouzrokuje unutarpravoslavne Puno}e sablazni i ozbiqne polarizacije me|u PomesnimPravoslavnim Crkvama ({to zna~i: ne doprinose}i svehri{}anskom jedin-stvu, ovakva vrsta ~lanstva direktno ugro`ava jedinstvo unutar samePravoslavne Crkve, da ne govorimo o eklisiolo{koj neprihvatqivostitakve vrste ~lanstva!);
- Sa svih tih gore navedenih razloga, Srpska Pravoslavna Crkva,svedok verni i ~uvarka (zajedno sa ostalim pomesnim PravoslavnimCrkvama) - vere i etosa jedne, svete, saborne i apostolske Crkve Hristove,najavquje svoje istupawe iz SSC ;i otkazivawe da bude organski ~lan oveorganizacije ({to su u~inile Jerusalimska patrijar{ija i Gruzijska crkva).Pri tome Srpska Crkva se ne otkazuje da i daqe radi „na jedinstvu svih“ ida sara|uje sa svima, na radu sa SSC na humanitarnom poqu, i na drugimoblastima me|uhri{}anske odgovornosti za mir, pravednost, u zajedni{tvome|u narodima u dr`avama u svetu.
S obzirom, me|utim, da se ovde radi o dalekose`nom koraku, koji sene ti~e samo `ivota i misije Srpske Crkve nego i sveukupnog Pravoslavqai wegove spasonosne misije u svijetu, Sabor Arhijereja Srpske Crkve jeodlu~io da svoj stav i mi{qewe prethodno, pre kona~nog istupawa, dostaviCarigradskom i Vaseqenskom patrijarhu i svima poglavarima pomesnihCrkava pravoslavnih, sa predlogom i zahtevom da se {to skorije sazoveSvepravoslavno savetovawe po pitawu daqeg u~e{}a Pravoslavnih Crkavauop{te u Svetskom savetu crkava. Tek posle toga Savetovawa }e na{aPomesna Crkva zauzeti svoj kona~ni stav po ovom pitawu i obznaniti gajavnosti“61. (podvla~ewe na{e, prim. prir.)
Na`alost sve su ovo bile teolo{ke trice i ku~ine {to bi apostolPavle rekao u svojim poslanicama, jer ne da nema samo otvorenogispovedawa vere, osu|ivawa i odsecawa svih jeresi i javnog pokajwa za 40-godi{we prebivawe u jeresi, nego je lukava i sramna prevara vernog narodaovim postala mnogo ve}a, jer je ispunila i uslov najve}e demonske la`i, a toje: „[to je la` bli`a istini, to je ve}a la`!“.
Judin poqubac176
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
61 „Svetigora“, Vidovdanski broj ~asopisa, 1997.g.
![Page 99: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/99.jpg)
177„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
BEZAKOWE U USPONUnakon la`ne odluke o istupawu iz SSC-a, episkopi SPC-a nastavqaju
jereti~ki kurs ekumenizma.Sinod SPC-a u katedrali Krista Kraqa - Beograd 2003. god.
![Page 100: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/100.jpg)
Dakle, situacije je slede}a: Sinod je zapravo samo raspravqao odono{ewu odluke o istupawu SPC iz SSC, te }e ovaj svoj stav i mi{qewetek dostaviti i to kome nego svom „slepom vo|i“-vaseqenskom patrijarhuVartolomeju i ostalim crkvama, da bi se na taj predlog i zahtev SPC {topre sazvalo Svepravoslavno savetovawe, a potom nakon savetovawa: „Tekposle toga Savetovawa }e na{a Pomesna Crkva zauzeti svoj kona~ni stav poovom pitawu i obznaniti ga javnosti.
Kakvo je ovo teolo{ko ludilo pitamo se, i koga ovo treba da pre-vari? Ako je sude}i po izreci da {to je la` bli`a istini, to je ve}a la`,onda ova sramna nazovi odluka zauzima sam vrhunac u mnogovekovnoj istori-ji srbskog naroda.
Da je ova na{a konstatacija potpuno ispravna svedo~i nam ~iweni-ca, da se ni do dana dana{weg SPC nije izjasnila javno o svom radu i u~e{}uu SSC a kamoli da je donela nekakvu odluku po pitawu istupawa iz SSC ilinapravila nekakav ozbiqniji korak.
Pogledajmo sada pojedina reagovawa na dono{ewe „odluke SinodaSPC“ i weno sprovo|ewe u delo. Izdvajamo deo ~lanka @. Kotoranina podpoznatim naslovom „SPC u zagrqaju jeresi“:
„^lanstvo Srpske crkve u Svetskom savetu crkava je pre svegaotvoreno dogmatsko pitawe. Ono zahteva dogmatski odgovor, jer se jeres„..ma~em Duha ~upa“. Takav odgovor je pru`io Sabor Srpske crkve 1997.godine, usvojiv{i odluku o istupawu Srpske crkve iz Svetskog saveta crka-va i obrazlo`ewe iste odluke. Ovo obrazlo`ewe je danas redak primerbogoslovskog i pastirskog o~uvawa Predawa Svetih Otaca. Uz brojne kon-statacije, tu se ka`e, da je ~lanstvo Crkve u Svetskom savetu crkava eklisi-olo{ki, dakle dogmatski, neprihvatqivo.
Sabor Srpske crkve je 1998. godine pru`io novi odgovor na pomenu-to pitawe. Taj drugi odgovor nije bogoslovski, nego politi~ki. On se sasto-ji, prvo, u nespremnosti Sabora da za{titi svoju pro{logodi{wu odluku odfalsifikovawa, negirawa i neizvr{avawa iste i, drugo, u usvajawuSolunskih zakqu~aka kao i u otposlawu delegacije Srpske crkve u Hararena zasedawe Skup{tine Svetskog saveta crkava. Su{tina Solunskihzakqu~aka sastoji se u tra`ewu radikalne reorganizacije tog Saveta.Obrazlo`ewe za ~lanstvo u wemu, kao i eklisiolo{ke posledice koje iz tog~lanstva proisti~u, ne nalaze mesta u ovim zakqu~cima. A u Harareu dvana{a predstavnika su izabrana u Centralni odbor Saveta.
Drugim odgovorom Sabor je, napustiv{i raniju svoju odluku i wenoobrazlo`ewe, u Srpsku crkvu uveo jeres. Recite vernicima, je li u prvomili u drugom slu~aju odlu~ivano po dejstvu Duha Svetog?62 (podvla~ewena{e, prim. prir.)
Ne samo da nije ni{ta uradila na planu istupawa, {ta vi{e, procesapostasije se znatno ubrzao te je, kao {to vidimo, SPC nastavila dau~estvuje na Ekumenisti~kim skupovima i molitvama preko svojih delegaci-ja recimo u Harareu 1998.g. kada su i zvani~no dva predstavnika SPC jerejVladan Peri{i} i laik Nenad Milo{evi} izabrani u sastav CentralnogOdbora (glavnog rukovod. tela SSC).
Ovom prilikom, ne mo`emo da izostavimo neke pojedinosti, vezane
Judin poqubac178
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
62 Sv Knez Lazar, br.2/99...
![Page 101: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/101.jpg)
upravo za taj ekumenski skup u Harareu a koji }e verovatno interesovati~itaoce.
Naime skup u Harareu je odr`an 9. decembra 1998. godine, pod poz-natijim nazivom 8. Skup{tina SSC-a, na kojoj je jedna od glavnih tema bila„Homoseksualci tra`e da se na teolo{kim kolexima izu~ava seksualnost“.Kao organski deo SSC homoseksualci su koriste}i svoje pravo stavili nadnevni red i ovaj svoj zahtev, pravdaju}i se pri tom svojom bolesnom i bezum-nom teologijom koja nema nigde nikakvog osnova (sem u wihovim deform.umovima), da ih je „Bog stvorio takve kakvi jesu“. Na `alost i ovo ludilona{lo je prihvatawe i uto~i{te u jereti~koj SSC koja i ovom prilikomprigrlila jo{ jednu od vi{e stotina jeresi koje ve} poseduje u sebi. U~lanku @. Kotoranina „Bog nije tvorac zla“ izdatog upravo povodom ovogskupa u Harareu i prihvatawu homoseksualca u „bratsku ekumensku zajednicuSSC“. Evo {ta on ka`e o temi i zakqu~ku o wenoj prihva}enosti:
„(...) Homoseksualci hri{}ani tra`e da se na teolo{kim koleximaizu~ava seksualnost“. Ovaj tekst predstavqa bogoslovski koncept - apologi-ju homoseksualnosti. Ujedno, to je te`wa homoseksualnog pokreta da budepriznat za sudeonika u Crkvi, ili da ka`emo, za crkvenu mawinu. Od straneSSC re~eni koncept - apologija homoseksualaca nije osporen; {ta vi{e,homoseksualci, izra`avaju nadu da }e u budu}e wihovi stavovi i teologijabiti ukqu~eni u slu`beni program SSC.
Homoseksualci kao takvi, kao mawina posmatrani, mogli bi imatizajedni{tvo u Bogu jedino ako bi bili od Boga kao takvi stvoreni. A to jeve} jeres da je Bog tvorac zla. Napomenuli smo da SSC ne poziva homoseksu-alce na pokajawe, da prima od wihovog pokreta tekst - bogoslovsku apologi-ju homoseksualnosti, koju ne odbacuje, i da se, {ta vi{e, taj tekst izla`e kaodeo materijala Skup{tine SSC, ~iji je jedan MOTO „Unity in God“. Sve ovoukazuje na to da SSC prihvata homoseksualce kao mawinu u Bogu, {toimplicira da je Bog tvorac zla. (podvla~ewe na{e, prim. prir.)
179„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
KATASTROFA OFICIJALNOG PRAVOSLAVQAven~awe homoseksualaca u moskovskoj patrijar{iji
![Page 102: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/102.jpg)
Osim ako SSC ne smatra pederastiju za dobro!?“63
A o u~e{}u SPC i wene delegacije na ovom suludom skupu i ~akwihovom zboru u samo rukovode}e telo SSC - Centralni odbor, ka`e:
„Srpska Crkva je punopravna i ravnopravna ~lanica SSC. Sebe,nevestu Hristovu, srozava na isti nivo sa jereticima. U izve{taju delegaci-je Srpske Crkve pri Skup{tini u Harareu, Pravoslavni i jeretici se nazi-vaju jednim imenom - Hri{}ani („Pravoslavqe“ br. 766. str. 10.). Otkud to?Po ~emu?
Sabor Srpske Crkve je 1997.g. usvojio odluku o istupawu SrpskeCrkve iz SSC. Velikim nastojawem nekih, nama nepoznatih, srpskihepiskopa, ta odluka je prikrivana, a weno sprovo|ewe stopirano do danas.Isti Sabor je 1998. g. usvojio zakqu~ke Solunskog savetovawa, koji zahteva-ju radikalnu reorganizaciju SSC, do koje }e se pravoslavni delegatiuzdr`avati od sudelovawa u ekumenskim „bogoslu`benim“ skupovima, i uproceduri glasawa. U skladu sa istim zakqu~cima, otposlana je delegacijaSrpske Crkve na zasedawe Skup{tine SSC u Harare, gde jerej VladanPeri{i} i laik Nenad Milo{evi}, bivaju izabrani za ~lanove Centralnogodbora SSC (Isto, str. 10), {to nije bilo bez wihovog pristanka.
^lanstvo Crkve (pa dakle i Srpske) u SSC dogmatski je neprih-vatqivo, i kanonski neodr`ivo, bez obzira na na~in radikalne reorgani-zacije SSC. Svaka naredna Skup{tina pokazuje da se stvarni etos SSC svevi{e udaqava od svetoota~kog u~ewa, te da istinsko jedinstvo u veri ievharistiji nije mogu}e.
Zato ~lanstvo Srpske Crkve u SSC nije, niti mo`e biti bogougod-no. Posledice toga ve} ose}a narod i dr`ava, a tek }e, bojimo se, punu meruosetiti. Najve}u odgovornost za to snose episkopi na{e Crkve, koji (ko znaza{to) zaobila`ewem dogmata i kr{ewem kanona izazivaju Bo`iji gnev.Dr`awem Srpske Crkve u krilu SSC, toga zbora svakakvih jeresi, onipokazuju da se Boga ne boje, niti naroda stide.
O pederastiji i SSC smo pisali da bismo na tom primeru (jednomizme|u mnogih) jasno pokazali lice SSC, kao lice izmi{qene qubavi (tezaHristos voli homoseksualce, i oni vole Wega (qubavi bez istine!) Ne mo`e,o episkopi, svaka qubav da bude ekumenska, tj. saborna. Samo je jedna Qubavekumenska, tj. saborna, a to je Istina. Zalud drugu izmi{qate. Drugog teme-qa nema, a ovaj }e pasti na vas. Zato, ne ispovedajte jereti~ki koncept„evan|eqskog ekumenizma“ - evan|eqe bez Hrista. Nego, pokajav{i se,odbacite zabludu, i izvedite Srpsku Crkvu iz ~lanstva u SSC, kako steodlu~ili. 1997. godine“64.
(13.2.1999. g.@eqko Kotoranin)Smatramo da ovom zakqu~ku ne treba bilo {ta dodati i da zajedno sa
mnogim ovde sli~nim izre~enim zakqu~cima u ranijim tekstovima pred-stavqa sasvim realno stawe u kome se SPC i weni episkopi sada nakon~etrdeset godina bezakowa nalaze a to je srbski narode - J E R E S !
Judin poqubac180
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
63 Sv. Knez Lazar, br.2/99,64 Sv. Knez Lazar, br.2/99,
![Page 103: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/103.jpg)
3.14. Iskre istine ili la`ni „igra~i“?
Ovaj predivan ispovedni~ki zakqu~ak @. Kotoranina bio jena`alost i posledwa re~ istine koju smo mogli ~uti od tog vremena pa evodo danas. Bilo je tu i tamo pisawa nekog usamqenog istinoqubca, ali je sveto nedovoqno i rekli bismo neprimetno. Na{i crkveni listovi vi{e i neobjavquju ni{ta {to bi moglo ~ak pri}i temi ekumenizma, jeresi i SSC iliako i bude ne{to na tu temu to biva krajwe opravdavaju}e.
Pitamo se gde se denu{e svi oni ispovednici vere koji su svojim bog-onadahnutim pisawem razobli~avali jeres ekumenizma i vatreno braniliPravoslavqe - Jevan|eqem Hristovim, Sv. Kanonima i Svetoota~kimu~ewem. Svi su oni nakon ovih par godina ili nestali ili su naprosto iznama neobja{wivih razloga promenili strane, te sada onu „{aku“ preostal-ih revniteqa i svetosavaca koje su i sami svojim pisawem podizali narevnost, sada o{tro osu|uju i pquju po wima.
Na veliku `alost, svi ovi nazovi „borci za istinu“ nisu mogliizdr`ati pritisak koji sa sobom nosi savremeno ispovedni{tvo, pokazuju}itako svoje pravo lice tj. da nisu „Sinovi Svetlosti“i da kao takvi nisuspremni za disciplinu koja se zove „Pravoslavqe“, a poklekli su iz dvaosnovna razloga: samoqubqa i ~ovekougodni{tva. Predvo|eni dana{wimotstupni~kim i ne pravoslavnim episkopima koje su nekada javno“prozi-vali“ kao bezakonike, danas oni ~ine rekli bismo vrlo mo}nu organizaciju,koja vrlo perfidno manipuli{e na{im jadnim i napa}enim srbskim naro-dom. Ne mo`emo a da ne pomenemo i vrlo interesantnu tzv. patriotsku stru-ju, naravno la`nu i licemernu, koja ipak ima samo politi~ko-propagandnupozadinu sticawa naklonosti naroda i prikupqana glasova za parlamen-tarne izbore. Ovu la`no-patriotsku ekipu predvode recimo episkop (kanon-ski nepostoje}eg imena „umirovqeni“) zahumsko-hercegova~ki AtanasijeJevti}, koji je recimo vatreno propovedao Srbima u Srbiji - srbstvo, dok jeu Bosni glumeo „Mirotvorca“, finansiraju}i i poma`u}i {irokogrudoislam i muslimane, i kome je recimo svojevremeno u otvorenom pismu o beza-kowu SPC pisao sve{tenik @.Gavrilovi}, koji ka`e, citiramo:
„A i Vi, Preosve}eni Vladiko, za koga smatramo da je „mu` ~vrst ihrabar“, dosledan ispovednik vere pravoslavne, isto tako sedite u Saboru,suprotno Svetom pismu (sr Psal. 1, 1) sa: pedofilima, homoseksualcima,bludnicima, ekumenistima, masonima, vatikanovcima, dakle i sa jeretici-ma, a da se ne bunite, ne protestujete, ne vri{tite onako kako to ~initeprema nama sve{tenicima koje smatrate da smo „sirotiwa raja“ samo Vamaepiskopima za slu`ewe...
Umesto tih najamnika u Crkvi koje Vi branite, Vi napadate one kojise bore protiv nedostojnih, pod Va{im izgovorom da takvi, svojom kri-tikom, ru{e Bo`iju crkvu. Da li je to, {to bi marksisti rekli, zamenateza?! Ko ru{i Crkvu Bo`iju: oni koji nedostojno `ive, pa makar to bili iepiskopi, ili oni koji nedostojne kritikiju u nameri da se poprave i buduboqi, pa makar ti kriti~ari bili najobi~niji vernici ili zlatiborski~obani. (podvla~ewe na{e, prim. prir.)
^ak nam ne dozvoqavate da takve i toliko zabludele episkope, migre{ni i mawe dostojni vernici, sa dokazima i opravdanim razlogom,izobli~ujemo po Jevan|equ Gospodwem ( sr. Mt 18, 15 - 17). Zar Gospod nijerekao nasilniku: „Ako zlo rekoh, doka`i da je zlo; a ako li dobro, za{to me
181„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 104: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/104.jpg)
bije{„ (Jn 18, 23). U svakom slu~aju, nama je uteha {to }e nam svima suditidragi i pravi~ni Bog, pa bio to episkop, sve{tenik, |akon ili obi~anvernik, po zakonima Svoje ve~ne pravde, ~iji neprikosnoven i pravedan sudjedino priznajem“65.
Treba li daqe komentarisati ovakvo farisejstvo i licemerijejednog nazovi-episkopa razobli~eno od strane jednog sve{tenika? Eto kakve
Judin poqubac182
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
SRPSKI VUCI U OV^JOJ KO@Ipatrijarh srpski Pavle i episkop ba~ki Irinej Bulovi}sa jereti~kim patrijarhom carigradskim Vartolomejem
u Beogradu 2000. god.
65 „Raspe}e SPC izme|u Istoka i Zapada“, @.Gavrilovi}, Beograd 2003.g.,
![Page 105: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/105.jpg)
izdajice Pravoslavqa i la`ni Srbi i Svetosavci danas propovedajuSrbstvo, nacionalizam i patriotizam. Treba li takvima verovati?
Setimo se samo episkopa Artemija, koji je svojevremeno sa simpati-jama pisao u ~lanku pod naslovom „Revnovawe za istinu“, o istinoqubcimai revniteqima za pravoslavqe i podr`avao ovu {aku boraca za istinu, i tore~ima:
„Taj problem ne}e i ne mo`e biti re{en na{om netrpeqivo{}uprema tim „revniteqima“, raznim tvrdwama kako su „ti neofiti“ uglavnombiv{i komunisti, koji sada ho}e da brane Pravoslavqe; da nam najve}e zlonanose oni koji su „ju~e kr{teni“ a preispuweni su gordo{}u; da oni cepajuhiton Gospoda Isusa Hrista i stvaraju veliki nemir me|u vernicima; da tiizvesni monasi, umesto da se udubquju u sebe, postali su sudije patrijarhu iCrkvi itd. Takvim svojim stavovima i izjavama mo`emo u wima izazvatisamo jo{ upornije „revnovawe“, jer }emo ih samo utvrditi u uverewu da suoni u pravu, i da mi (Episkopi SPC) nemamo ~ime da im odgovorimo i pobi-jemo wihove stavove“66. (podvla~ewe na{e, prim. prir.)
A gde je sada ep. Artemije i wegova odbrana istine? Ostao je u zamcijeresi koju je razobli~avao, a sa wime i @. Kotoranin, prof.MiodragPetrovi}, jeromonah Sava Jawi}, V.Dimitrijevi} i ostali sli~ni wima.Ovde se postavqa sasvim realno pitawe jesu li u op{te wihove namere bileistinoqubive? Ili su oni samo „bukaxije“ SPC koji su trebali da svojim„mu}ewem vode“ dovedu u rezignaciju i ovako raslabqeni narod srbski? Akoje suditi po plodovima, a to je prelazak na stranu neprijateqa jeretika, kojesu sami razobli~avali svojim pisawem i ostajawem u jereti~koj SPC, koju susami razotkrili Istinom, mi smo ipak vi{e za ovu drugu varijantu.
No, ovo licemerije i farisejstvo nas i pored svega nije toliko izne-nadilo. Jer smo do sada i iz samog 40-godi{weg principa rada same SPC ujeresi ekumenizma izvukli istu pouku, da ovakvi i sli~ni nisu ni{ta do „zaoplod“ od „zlog drveta“.
Opet je po ko zna koji put prevareno verno stado naroda sve-tosavskog, ali borba za Istinu Bo`iju, Bogu hvala ide daqe. I i}i }e dosamog drugog dolaska Gospodweg, jer kako On ka`e : „Crkvu ne}e ni vratapakla nadvladati“, a {to se ovakvih la`nih pastira i wihovih pomra~enihu~enika ti~e bilo ih je do sada mnogo i bi}e ih uvek, ali Slava Bogu te ih onpre ili kasnije i javno razotkrije.
3.15. Pravi pastiri i borci za istinu
Nasuprot gore navedenim mlakim hri{}anima, ne mo`emo a da nepomenemo i prave svetlosne stubove i velikane pravoslavqa 20. veka koji suostali do kraja verni i odani borci Hristovi a to su sve{tenomu~enikNikolaj @i~ki i ava Justin Popovi}. Razlog za{to ih pomiwemo nije samoogromni wihov doprinos u borbi protiv jeresi ekumenizma, ve} suprotnopoku{aj manipulacije srbskih ekumenista odre|enim podacima o wihovom`ivotu i radu, kojima poku{avaju da ih svrstaju u podr`ateqe ekumenizma.Jedan takav bezo~an poku{aj je izveo V. Dimitrijevi} u svom ~lanku pod
183„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
66 Sv. Knez Lazar, br. 3/98,...
![Page 106: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/106.jpg)
nazivom „La`ni ziloti protiv crkve Hristove“67, u kome je, rekli bismo,perfidno izmanipulisao podacima vezanim za ova dva srbska velikana.Nemamo nameru da ovde vr{imo analizu teksta, koji je uzgred krajwe sim-pati~an, a za koji bi na{ srbski narod rekao: „Trla baba lan...“, ve} }emo setruditi da ka`emo ono {to je V. Dimitrijevi} verovatno znao, ali je„pre}utao“.
Evo kako glasi citat koji se odnosi na Sv.sve{.mu~. Nikolaja:(...) „iako najve}i ~uvar pravoslavqa me|u Srbima u XX veku, nikad
nije prestao da inoslavnima svedo~i Hrista. i pre i pospe II svetskog rataon je propovedao me|u wima, ~ak i u wihovim hramovima, a u~estvovao je i nasvetskim hri{}anskim skupovima kakav je bio onaj u Evanstonu, 1954.godine. Zbog toga nije postao ni anglikanac, ni episkopalac, nego je ostaoomiqeni svedok pravoslavne vere na zapadu“68.
A sada dajemo izostavqene podatke:1. Nakon Drugog Svetskog rata i logora, vladika Nikolaj odlazi u
Ameriku kao emigrant, a na poziv starog prijateqa jo{ iz Srbije episkopaRuske Zagrani~ne Crkve-Jovana Maksimovi~a (kasnije Svetiteqa Jovana[angajskog) sa kojim se dobro poznavao dok je bio jo{ episkop ohridski isvog duhovnog ~ada, na{eg Srbina, tako|e episkopa Ruske zagrani~ne Crkve-Save Sara~evi}a i pristupa Ruskoj Zagrani~noj Crkvi, u kojoj se i upokojiou manastiru Sv.Tihona u Pensilvaniji (manastiru - Ruske Zagrani~neCrkve), te mu je i posmrtna `eqa bila da se sahrani na ruskom manastirskomgrobqu(iz.kw.Novi zlatoust, e. Artemije). Dakle nije pripadao niti jena{ao uto~i{te ni u SPC ni u Dionisijevoj raskolni~koj srpskoj crkvi uAmerici. A za{to zakqu~ite sami ?
2. Iako je u predratnom periodu bio proekumenisti~ki nastrojen ito je pokazivao i u pojedinim svojim delima napisanim u tom periodu, uposleratnom periodu `ivota promenio je stav prema inovernima, jer da jeostao istih ube|ewa o ekumenizmu, ne bi mogao biti u Ruskoj Zagrani~nojCrkvi niti saslu`ivati sa wenim arhijerejima koji su dr`ali ~vrst kurspravoslavqa. Ovo posebno isti~emo iz razloga {to je ba{ u sklopu jednetakve delegacije i u~estvovao na Skupu u Evanstonu 1954.g. gde je sa svim tadapravoslavnim episkopima izne{en apsolutno pravoslavni i ispovedni~kistav - da je ekumenizam neostvarqiv. Pogledajmo {ta o tome ka`e ~lanak podnazivom „Doga|aj u Evanstonu“, koji sadr`i iskqu~ivo li~ni vladikinpogled na taj skup. U samom uvodnom delu ~lanaka se ka`e, citiramo:
„I pre Prvog svetskog rata, i posle wega, Vladika `i~ki NikolajVelimirovi} aktivno je u~estvovao u poku{ajima kontakta sa inoslavnima,a sve u nadi da }e Zapad pojmiti istinu Pravoslavnog Istoka. Wegovi borav-ci u Engleskoj i Americi, propovedi i svedo~ewa ostavqali su velikogtraga na anglikance i druge protestante koji su imali prilike da ga sretnui ~uju. Me|utim, veoma va`na ~iwenica je i to da im episkop `i~ki nikada,ni u ~emu nije laskao: govorio im je Istinu u svoj wenoj punoti, kritikuju}iZapad zbog egocentrizma i otu|enosti od Boga, zbog farisejskog samozadovo-qstva i gubqewa Jevan|eqskih kriterijuma za vradnovawe stvarnosti. Pred~itaocem su dva svedo~anstva Nikolajeva o odnosu prema Zapadu: Jedan raz-govor iz kwige „Search Tomorrow“, Nicholson end Watson, (1928, str. 372-375);
Judin poqubac184
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
67 „Crkveni @ivot“, br, 5/2003.g., list arhiepiskopije Beog. - Karlova~ke68 Isto,
![Page 107: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/107.jpg)
drugo je svedo~anstvo Nikolajevo o skupu Svetskog saveta crkava uEvanstonu, objavqeno u srpskom listu „Sloboda“ br. 107 za 1954.god. VladikaNikolaj je Evanstonskom skupu prisustvivao kao posmatra~, i kao svedok daje Pravoslavna Crkva - Jedna, Sveta, Saborna i Apostolska. To, me|utim,ovog duhovnog velikana nije spre~avalo da razgovara sa qudima drugih kon-fesija, nadaju}i se da }e i wih obratiti punoti poznawa Istine. Da je sre}eovakav Nikolajev stav bi i danas bio uzor srpskim duhovnim licima, odkojih se neki, umesto da svedo~e klawaju inoslavnima na na~in servilan i neprimeren“69.
Pogledajmo {ta u nastavku istog ~lanka ka`e sam Vladika Nikolajo nastupu pravoslavne delegacije i o samoj dekleraciji koju su isti javnoizlo`ili na skupu u kojoj se izme|u ostalod ka`e, citiramo:
„(...) Jedino Pravoslavna Crkva sadr`i celinu i puno}u Istinitevere, koja je „jedan put za svagda dana svetima“(Jud.3). Nada u Hrista zasno-vana je na pravoj veri (jer je pisano: prvo vera, pa nada, pa qubav), bez kojeje ona kao ku}a bez temeqa. (...) Jedinstvo crkava se ne mo`e posti}i uzajam-nim koncesijama, nego samo usvajawem od sviju jedne prave vere u celosti,kako je ona zave{tana od apostola i formulisana na VaseqenskimSaborima, drugim re~ima: vra}awem svih hri{}ana onoj jedinstvenoj i nepodeqenoj Crkvi, kojoj su pripadali preci svih hri{}ana celoga svetaprvih devet stole}a od Hrista. A to je Sveta Pravoslavna Crkva. (...) Svedrugo na stranu, ali kada su u pitawu na~ela vere i pojam crkve, pravoslavninemaju ni prava ni potrebe da mewaju svoj stav. (...) Pravoslavna Crkva pakne priznaje ni desni~arske , ni levi~arske kategorije. Ne u veri, ne u Crkvi.Ona se dr`i one zapovesti Bo`ije datoj u staro vreme jednom narodnomvo|i: „Dr`i se zakona Bo`ijega, i ne odstupaj ni na desno ni nalevo“70.(Kwiga Is. Navina 1,7). (podvla~ewe na{e, prim. prir.)
Kao dokaz i potvrdu ovih Vladikinih re~i iznosimo i citat iz„Poslanice tuge“ pisane 1969 godine od prvojerarha Ruske Zagrani~neCrkve Sv. Filareta Voznesewskog a koji se savr{eno poklapa sa gore nave-denim zakqu~cima pravoslavne delegacije na skupu Evanstonu, citiramo:
„Pravoslavni delegati su tamo izjavili da su odluke te Skup{tinetako daleko od na{eg u~ewa o crkvi, da oni nikako ne mogu da u~estvuju uwenom radu uporedo sa ostalima. Protiv tih odluka oni su izneli u~ewepravoslavne Crkve u posebnim dekleracijama.
Ove deklaracije bile su toliko odre|ene, da su zapravo uz izvesnudoslednost,morale da dovedu do zakqu~ka da pravoslavni ne mogu biti~lanovi SSC (...)“71.
Sasvim je jasno da u Evanstonu nije bilo ni~eg nepravoslavnog i eku-menisti~kog, a {to je vezano za vladiku Nikolaja, tako da je ovaj poku{aj dase iskompromituje kao proekumenista propao.
3. Izneli smo podatak u prvom poglavqu pod A, da je NikolajVelimirovi} na Predsaboru u Vatopedu 1930. god. odbio da saslu`uje sagr~kim novokalendarcima i da je na istom Predsaboru vatreno branio starikalendar.
185„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
69 objavqen u „Kwi`evnim novinama“, od 15-31. decembra 2001/1-15. januara 2002.godine70 „Kwi`evne novine“, od 15-31. decembra 2001/1-15. januara 2002. godine.71 „An|eo Filadelfijske Crkve“, Svetogorska pravosl. misija svetovoznes. manastiraEsfigmena, Beograd 2001.g.
![Page 108: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/108.jpg)
4. I najzad, veoma zna~ajan podatak koji se ti~e Istinskogpravoslavqa. Sredinom 50-ih godina pro{log veka, Nikolaj Velimirovi} jepunudio tada{wem vo|i Gr~ke Starokalendarske Crkve, Hrizostomu(Florinskom), pomo} u rukopologawu novih episkopa. Poslu{ajmo {taka`e sam izvor: „Hrizostom Florinski je ostao sam na ~elu najve}e gru-pacije Istinski pravoslavnih sve do svoje smrti. Nu|eno mu je nekolikokandidata za episkope. Episkop Nikolaj (Velimirovi}) iz Srpske Crkve,koji je u to vreme `iveo u Sjediwenim Dr`avama, ponudio je da mu pomogneu posve}ewu novih episkopa“72.
5. Mu~eni~ka kon~ina vladike Nikolaja. O tome na kraju kwigepru`amo prilog.
A o avi Justinu, u istom ~lanku V. Dimitrijevi} ka`e:„Otac Justin veliki razobli~iteq ideologije la`nog ekumenizma,
pisac kwige „Pravoslavna Crkva i ekumenizam“, nikad nije napustio SPC(iako se ona, jo{ u wegovo vreme, u~lanila u SSC). Ako je i kritikovao, akoje i razobli~avao, Otac Justin bio verni sin svetosavske majke Crkve iweno poslu{no ~edo“73.
Za O. Justina Popo-vi}a izostavqeni su slede}i podaci:- O. Justin se nalazio pod strogom prismotrom u jednoj vrsti manas-
tirskog zatvora, sa strogo ograni~enim kretawem (kelija, crkva). ^ak i onikoji bi na neki na~in do{li do wega bili bi privo|eni i ispitivani odstrane komunisti~ke vlasti. A i sam je bio ~esto vo|en na policijskapreispitivawa i maltretirawa. Kao dokaz ovim ~iwenicama navodimocitat memoranduma iz kwige „Istina o SPC u komu-nisti~koj Jugoslaviji“izdatoj u manastiru ]elije 1990. godine koji ka`e:
„Nemo}an da u~ini ne{to vi{e, ne slu{an ni od srpskih Patrijarhai Vladika (od kojih su neki, zbog veze sa wim bili progoweni) ... Za svakusmeliju re~ ili propoved, za svaki tekst ili kwigu bogoslovsku, {to bi sepojavila u inostranstvu, ili za posetu iz inostranstva odvo|en je uVaqevsku i Beogradsku UDB-u, saslu{avan i „preube|ivan“, pa konfiniranu ]elije bez prava izlaska mesecima, i tako godinama. ]elijskim sestrama
i posetiocima pre}eno je na svima nampoznate na~ine“.
Isti ovaj podatak se potvr|uje i ukwizi „Starac Kleopa“ u kojoj prilikomposete starac Kleopa zati~e o.Justina unekoj vrsti „manastirskog zatvora“.
Dakle, {ta je mogao Ava u ovakvojsituaciji, kada nije mogao da do|e do vaz-duha od silnih agenata UDB-e od kojih su
Judin poqubac186
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
72 Holy Transfiguration Monastery, The Struggle againstEcumenism, str.. 73-74.73 „Crkveni @ivot“, br, 5/2003.g., listarhiepiskopije beog.- karlova~ke.
ISPOVEDNIK PRAVOSLAVQASV.SVE[TENO MU^ENIK VLADIKA NIKO-
LAJ @I^KI- vatreni borac protivjeresi ekumenizma
![Page 109: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/109.jpg)
pojedinci bili maskirani i u mantijama. No po{to je bilo nemogu}e da sefizi~ki odvoji od jeresi ipak se odvojio duhovno i to kako saznajemo odpravih duhovnih ~ada, kao i iz kwige Vladimira Mosa „Pravoslavna Crkvana raskr{}u 1917-1999 g.“ u kojoj se ka`e da je ava Justin 1971. god. prekinuoop{tewe sa Germanom. Ovu informaciju Vladmir Mos je dobio od jeromona-ha Save Jawi}a iz manstira De~ani.
I na kraju nakon svih izne{enih dokumenata, kao potvrdu ispravnos-ti na{eg stava protiv jeresi ekumenizma, a na posramqewe svima koji seodri~u Jevan|elskog i svetoota~kog puta i koji svesno i pored svega ovogaprebivaju u jeresi ekumenizma, navodimo deo preuzet iz kwige o. Justina izkwige „Pravoslavna Crkva i ekumenizam“:
HUMANISTI^KI EKUMENIZAM74
Ekumenizam je zajedni~ko ime za psevdohri{}anstva za psevdocrkveZapadne Evrope. U wemu su srcem svojim svi evropski humanizmi, sa papiz-mom na ~elu. A sva ta psevdohri{}anstva, sve te psevdocrkve nisu drugo ve}jeres do jeresi. Wima je zajedni~ko Jevan|elsko ime: svejeres. Za{to? Zato{to su u toku istorije razne jeresi negirale ili unaka`avale pojedineosobine Bogo~oveka, Gospoda Hrista, a ove evropske jeresi odstrawujuvascelog Bogo~oveka i na Wegovo mesto stavqaju evropskog ~oveka. Tu nemabitne razlike izme|u papizma, protestantizma, ekumenizma, i ostalih seka-ta, ~ije je ime legeon.
Pravoslavni dogmat, ustvari dogmat o Crkvi je odba~en i zamewenlatinskim jereti~kim svedogmatom o prvenstvu i nepogre{ivosti pape,~oveka. A iz te svejeresi izrojile su se, i neprestano se roje druge jeresi:{izme, izbacivawe „epikleze“, uvo|ewe tvarne blagodati, azima, ~isti-li{te, blagajna suvi{nih dela, mehanizovano u~ewe o spasewu, i time meha-nizovano u~ewe o `ivotu, papocezarizam, sveta inkvizicija, indulgencija,ubijawe gre{nika zbog greha, jezuistika, sholastika, kazuistika, monarhis-tika, socijalni humanizam...
Protestantizam? Najro|enije i verno ~edo papizma, svojomracionalisti~kom sholastikom vekovima srqa iz jeresi u jeres, stalno sedavi u raznim otrovima svojih jereti~kih zabluda. Pritom, papisti~ko gor-doumqe i „nepogre{ivo“ bezumqe apsolutisti~ki caruje i pusto{i du{ewegovih vernika. U na~elu, svaki je protestant nezavisni papa, nepogre{ivipapa u svima stvarima vere. A to uvek vodi iz jedne duhovne smrti u drugu. Inikad kraja tome umirawu, jer je broj duhovnih smrti ~ovekovih - bezbroj.
Pri takvom stawu stvari, papisti~ko - protestantski ekumenizam sasvojom psevdocrkvom i svojim psevdohri{}anstvom nema izlaza iz svojihsmrti i muka bez svesrdnog pokajawa pred Bogo~ovekom Gospodom Hristom iWegovom Pravoslavnom Crkvom. Pokajawe je lek za svaki greh, lek dat bogo-likom bi}u qudskom od Jedinog ^ovekoqupca.
Bez pokajawa i stupawa u Istinitu Crkvu Hristovu neprirodno je ibesmisleno je govoriti o nekom ujediwewu „crkava“, o dijalogu qubavi, oIntercommunio. Glavnije i od najglavnijeg jeste: postati sutelesnikBogo~ove~anskog tela Crkve Hristove, i time zajedni~ar u du{i Crkve -
187„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
74 „Pravoslavna Crkva i ekumenizam“, dr. Justin Popovi}, Solun 1974.g.
![Page 110: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/110.jpg)
Duhu Svetom, i naslednik svih besmrtnih blaga Bogo~ove~anskih.1. Savremeni „dijalog qubavi“ koji se obavqa u formi golog senti-
mentalizma u stvari je maloverni otkaz od spasonosne „svetiwe Duha i vereIstine“ (2.Sol. 2,13), to jest od jedino spasonosne „qubavi Istine“ (tamo2,10). Su{tina qubavi je Istina; i qubav `ivi istinuju}i. Istina je srcesvake bogo~ove~anske vrline, pa i qubavi. I svaka od wih javqa iblagovesti Bogo~oveka Gospoda Hrista koji jedini i jeste ovaplo}ewe ioli~ewe Bo`anske Istine = Sveistine. Kada bi Istina bila ma {ta drugoa ne Bogo~ovek Hristos, ona bi bila mala, nedovoqna, prolazna, smrtna.Takva bi ona bila, kada bi bila: pojam, ili ideja, ili teorija, ili shema, ilirazum, ili nauka, ili filosofija, ili kultura, ili ~ovek, ili ~ove~anstvo,ili svet, ili svi svetovi, ili ma ko, ili ma {ta, ili sve to zajedno skupa.Ali, Istina je Li~nost, i to Li~nost Bogo~oveka Hrista, Drugo LicePresvete Trojice, zato je i savr{ena i neprolazna i ve~na. Jer su u GospoduIsusu Istina i @ivot jednosu{ni: Istina ve~na i @ivot ve~ni (sr. Jn. 14,6;1„4. 17). Koji veruje u Gospoda Hrista, stalno raste Wegovom Istinom u wenebo`anske beskrajnosti: raste svim bi}em svojim, svim umom, svim srcem,svom du{om. U Hristu se `ivi „istinuju}i u qubavi“, - jer jedino takomo`emo da u svemu uzrastemo u onome koji je glava, Hristos (Ef. 4,15).Pritom, to uvek biva „sa svima svetima“ (Ef. 3,18), uvek u Crkvi i saCrkvom,jer se druk~ije ne mo`e rasti „u onome koji je glava“ telu Crkve,Hristos. Beskrajne sile koje su neophodne za ta uzrastawa svih hri{}ana ubogo~ove~anskom telu Crkve, Crkva dobija neposredno od svoje glave,Gospoda Hrista. Jer samo On, Bog i Gospod, ima te bezbrojne beskrajne sile,i svemudro raspola`e wima.
Ne treba se varati: postoji i „dijalog la`i“, kada pregovara~i sves-no ili nesvesno la`u jedan drugoga. Takav dijalog je svojstven „ocu la`i“ -|avolu, jer je la`a i otac la`i (Jn. 8,44). A svojstven je i svima wegovimvoqnim ili nevoqnim saradnicima kada ho}e da pomo} zla ostvare svojedobro, da pomo}u la`i do|u do svoje „istine“. Nema „dijaloga qubavi“ bezdijaloga Istine. Ina~e, takav dijalog je neprirodan i la`an. Otuda izapovest hristonosnog Apostola: „Qubav da ne bude la`na“ (Rm. 12,9).
Jereti~ko humanisti~ko deqewe i razdvajawe Qubavi i Istine samoje znak nedostatka bogo~ove~anske vere i izgubqene duhovne bogo~ove~anskeravnote`e i zdravoumqa. U svakom slu~aju to nikada nije put svetih Otaca.Pravoslavni, samo ukoreweni i utemeqeni „sa svima svetima“ u Istini iQubavi, imaju i javqaju, od Apostola do danas, tu bogo~ove~ansku spasonos-nu qubav prema svetu i svima stvorewima Bo`jim. Goli moralisti~ki min-imalizam i hoministi~ki pacifizam savremenog ekumenizma samo jednorade: obelodawuju svoje su{i~avo humanisti~ko korewe, svoju bolesnufilosofiju i bespomo}nu etiku „po ~oveku“ (Kol. 2,8). I jo{: obelodawujukrizu svoje humanisti~ke vere u istinu, i svoju doketisti~ku neosetqivistza istoriju Crkve, za wen apostolski i saborni bogo~ove~anski kontinu-itet u Istini i Blagodati. A apostolsko-svetoota~ko bogoumqe izdravoumqe blagovesti istinu bogo~ove~anske vere kroz Svetog MaksimaIspovednika: „Vera je temeq nade i qubavi... Jer vera daje sigurnost i samojistini“. Nema sumwe, da svetoota~ko i od Apostola nasle|eno meriloqubavi prema qudima i odnosa prema jereticima, potpuno je bogo-~ove~ansko. To je bogonadahnuto izra`eno u slede}im re~ima Sv. Maksima
Judin poqubac188
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 111: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/111.jpg)
Ispovednika: „Ja ne `elim da se jeretici mu~e, niti se radujem wihovom zlu,- Bo`e sa~uvaj! - nego se ve}ma radujem i zajedni~ki veselim wihovom
obra}ewu. Jer {ta mo`e vern-ima biti milije nego da videda se rasturena ~eda Bo`ijasaberu u jedno. Ja nisam tolikopomahnitao da savetujem da senemilost vi{e ceni nego~ovekoqubqe. Naprotiv, save-tujem da treba sa pa`wom iiskustvom ~initi i tvoritidobro svima qudima, i svimabiti sve kako je kome potreb-no. Pritom, jedino `elim isavetujem da jereticima kaojereticima ne treba pomagatina podr{ku wihovog bezumnogverovawa, nego tu treba bitio{tar i nepomirqiv. Jer ja nenazivam qubavqu nego~ovekomr`wom i otpadawemod bo`anske qubavi kad nekopotpoma`e jereti~ku zabludu,na ve}u propast onih qudikoji se dr`e te zablude“.
2. U~ewe PravoslavneBogo~ove~anske CrkveHristove kroz svete Apostole,kroz svete Oce, kroz sveteSabore o jereticima jeste ovo:
jeresi nisu Crkva, niti to mogu biti. Zato u wih ne mo`e ni biti svetihtajni; pogotovu svete Evharistije, - te Tajne nad tajnama. Jer svetaEvharistija i jeste sve i sva u Crkvi: i sam Bogo~ovek Gospod Hristos, isama Crkva kao telo Wegovo, i u op{te sve Bogo~ovekovo.
Intercommunio- op{tewe sa jereticima u svetim tajnama, naro~ito usvetoj Evharistiji, - to je najbezbo`nije izdajstvo Gospoda Hrista, izdajstvojudinsko; i pritom izdajstvo vascele Crkve Hristove, Crkve Bogo~ovekove,Crkve Apostolske, Crkve Svetoota~ke, Crkve Svetopredawske, CrkveJedine. Ovde treba svoju ohristovqenu svest i savest pobo`no zaustaviti nanekoliko svetih ~iwenica, svetih blagovesti, svetih zapovesti.
Pre svega treba se zapitati: na kakoj eklisiologiji po~iva, nakakvom se bogoslovqu o Crkvi zasniva takozvani Inter-communio? Jer svopravoslavno bogoslovqe Crkve o Crkvi Bo`joj po~iva i zasniva se ne na„Interccomunio“ nego na bogo~ove~anskoj stvarnosti, na bogo~ove~anskojzajednici, bogo~ove~anskoj koguota (sr. 1 Kor. 1,9; 10, 16-17; 2 Kor. 13,13;Jevr. 2,14; 3,14; 1 Jn. 1,3), dok pojam „Intercommunio“ „me|uop{tewe“, sam posebi je protivre~an i potpuno besmislen za pravoslavnu eklisiologiju.Druga ~iwenica, i to sveta ~iwenica pravoslavne vere je ova: upravoslavnom u~ewu o Crkvi i svetim tajnama jedina i jedinstvena tajna
189„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
ISPOVEDNIK PRAVOSLAVQAAVA JUSTIN POPOVI]
vatreni borac protiv jeresi ekumenizma
![Page 112: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/112.jpg)
jeste sama Crkva - Telo Bogo~oveka Hrista, te ona i jeste jedini izvor isadr`aj svih bo`anskih tajana.
Van te sveobuhvatne bogo~ove~anske tajne Crkve, Svetajne, nema i nemo`e biti „tajni“, pa prema tome niti ikakvog „me|u-op{tewa“ (Inter-com-munio) u tajnama. Otuda, samo u Crkvi, - toj jedinstvenoj svetajni Hristovoj -mo`e biti re~i o tajnama. Jer Crkva Pravoslavna, kao Telo Hristovo, ijeste izvor i kriterijum tajana, a nikako ne obratno. Ne mogu se tajne izdiza-ti iznad Crkve i rasmatrati izvan tela Crkve.
Prema tome, po pravoslavnoj eklisiologiji, i saglasno celokupnompravoslavnom Predawu, Crkva Pravoslavna ne priznaje izvan sebe nikakvedruge tajne, niti ih razmatra kao tajne sve dok neko iz jereti~ke „crkve“, tj.psevdocrkve, ne pristupi Pravoslavnoj Crkvi Hristovoj s pokajawem. Svedok neko ostaje van Crkve, ne sjediwen s wom kroz pokajawe, dotle je on zaCrkvu jeretik i neminovno se nalazi van crkvenog spasonosnog op{tewa. jer„kakav udeo ima pravda s bezakowem? Ili, kakva je zajednica svetlosti satamom?“ (2 Kor. 6,14).
Prvovrhovni Apostol bogo~ove~anskom svevlasno{}u nare|uje: „^oveka jeretika po prvom i drugom savetovawu kloni se“ (Tit. 3,10). A ko sejeretika ne samo ne kloni, nego mu ~ak i samog Gospoda daje u svetojEvharistiji, - zar je u apostolskoj svetoj veri bogo~ove~anskoj? [tavi{e,qubimac Gospoda Hrista, apostol qubavi nare|uje: ^oveka koji ne veruje uovaplo}ewe Gospoda Hrista, i ne priznaje evan|elsku nauku o Wemu kaoBogo~oveku - ne primajte u ku}u“ (2 Jn. 1,10).
Pravilo 45. Svetih Apostola gromoglasno zapoveda: „Episkop, iliprezviter, ili |akon, koji se sa jereticima samo i molio bude, neka seodlu~i; ako li pak dopusti, kao kliricima, da {to rade, neka se svrgne“. -Ovaje zapovest jasna i za komara~ku savest. Zar ne?
Pravilo 64. Svetih Apostola nare|uje: „Klirik ili svetovwak, kojipo|e u sinagogu Judeja ili jeretika da se moli, neka bude i svrgnut iodlu~en“. - I ovo je jasno i za najprimitivniju svest. Zar ne?
Pravilo 46. Svetih Apostola: „Zapovedamo da se svrgne episkop, iliprezviter koji prizna kr{tewe ili `rtvu jeretika. Jer: kako se sla`eHristos s velijarom? ili kakav udeo ima verni s nevernikom?“ - O~iglednoi za one bez o~iju: ova zapovest imperativno nare|uje - ne priznavatijereticima nikakve svete tajne i smatrati ih za neva`e}e i bez blagodatne.
Bogonadagnuti glasnogovornik apostolskog i svetoota~kog sabornogpredawa Crkve Hristove, sveti Jovan Damaskin, blagovesti iz srca svihsvetih Otaca, svih svetih apostola, svih svetih crkvenih Sabora ovu svetubogo~ove~ansku istinu: Hleb Evharistije (= svetog Pri~e{}a) nije prosthleb nego sjediwen sa Bo`anstvom... O~i{}uju}i se wime, mi se sjediwujemosa telom Gospoda i Duhom Wegovim, i postajemo telo Hristovo (= Crkva)...Tajna Evharistije naziva se pri~e{}em, jer se wome pri~e{}ujemo Bo`anst-va Isusova. A naziva se ona i zajedni~arewem, i u istini ona to jeste, jerpreko we mi stupamo u zajednicu s Hristom, i uzimamo udela i u Wegovomtelu i u Bo`anstvu; s druge strane, preko we mi stupamo u zajednicu jedan sadrugim i sjediwujemo se. I po{to se svi pri~e{}ujemo od jednoga hleba, topostajemo jedno telo Hristovo i jedna krv, i ~lanovi jedan drugome, jer smosutelesnici Hristovi. Stoga se svom snagom ~uvajmo da ne primamopri~e{}e od jeretika, niti da im dajemo. Jer Gospod ka`e: „Ne dajte sveti-
Judin poqubac190
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 113: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/113.jpg)
we psima, niti me}ite bisera svoga pred sviwe“ (Mt. 7,6), da ne postaneteu~esnici wihovog zloverja (= zlou~ewa) i osude. Jer ako zaista biva sjedi-wewe sa Hristom i jednog sa drugim, onda se zaista dobrovoqno sjediwujemoi sa svima onima koji se zajedno s nama pri~e{}uju. A to sjediwewe zbiva sedobrovoqno, ne bez na{e salgasnosti. Jer svi smo jedno telo, po{to se odjednog tela pri~e{}ujemo, kao {to veli Apostol (1 Kor. 10,17).
Neustra{ivi Ispovednik bogo~ove~anskih istina pravoslavnihobjavquje svima qudima u svima svetovima: „Pri~e{}e od jeretika - otu|ujeod Boga i predaje |avolu“. U Evharistiji: „hleb jereti~ki i nije teloHristovo“. „Kakva je razlika izme|u svetlosti i tame, takva je i izme|upravoslavnog Pri~e{}a i jereti~kog. Pravoslavno prosve}uje, jereti~kopomra~uje; jedno sjediwuje sa Hristom, drugo - sa |avolom; jedno o`ivqujedu{u, a drugo - ubija“. „Pri~e{}e iz jereti~kih ruku jeste otrov, a ne prosthleb“.
Izlaz iz svih bezizlaza humanisti~kih = ekumenskih = hominis-ti~kih = papisti~kih jeste istorijski Bogo~ovek, Gospod Isus Hristos, iWegova istorijska bogo~ove~anska tvorevina - Crkva, kojoj je On Ve~naGlava, a Ona Ve~no Telo Wegovo. Apostolska = Svetoota~ka =Svetopredawska = Svetosaborna = Vaseqenska = Pravoslavna vera u woj ijeste vaskrsewe iz svih smrti jereti~kih, pa ma kako se te jeresi zvale. Nakraju svih krajeva, svaka jeres je od ~oveka i „po ~oveku“; svaka od wih stavqa~oveka na mesto Bogo~oveka, zamewuje Bogo~oveka ~ovekom. I time pori~ei odbacuje Crkvu koja je sva u Bogo~oveku, i sva od Bogo~oveka, i sva poBogo~oveku. Spasewe od toga? Apostolska Bogo~ove~anska vera: svestranipovratak na Bogo~ove~anski put svetih Apostola i svetih Otaca; to jestpovratak na wihovu besprekornu pravoslavnu veru u Bogo~oveka Hrista, nawihov blagodatni bogo~ove~anski `ivot u Crkvi Duhom Svetim, na wihovuslobodu u Hristu kojom nas Hristos oslobodi, na wihovo bogo~ove~anskoblagodatno iskustvo u Duhu svetom, na wihove Bogo~ove~anske svete vrline.To, i samo to, mo`e spasti i osloboditi robovawa raznim humanisti~ko-hoministi~kim ~ovekougodni{tvima i ~ovekoslu`ewima i ~ovekorobovaw-ima, i sprati sve grehe. Jer to robovawe je ravno idolopoklonstvu, ravnoslu`ewu la`nim bogovima na{eg anarhisti~ko-nihilisti~kog veka. Ina~e,bez apostolsko-svetoota~kog puta, bez apostolsko-svetoota~kog odlu~nogidewa za Jedinim Istinitim Bogom u svima svetovima, i slu`ewa JedinomIstinitom i Ve~no`ivom Bogu - Bogo~oveku i Spasitequ Hrista, GlaviCrkve Pravoslavne, sigurno }e se potonuti u mrtvom moru evropskog kul-turnog idolopoklonstva, i umesto @ivom i Istinitom Bogu slu`i}e sela`nim idolima ovoga sveta, u kojima nema spasewa, nema vaskrsewa, nemaobo`ewa za tu`no bi}e {to se ~ovek zove.
1. „Trinaesti apostol“, „Otac Pravoslavqa“ - Sveti AtanasijeVeliki, apostolski i svetoota~ki bogomudro blagovesti svu istinu oistinitoj veri, govore}i: Mi dr`imo „veru Vaseqenske Crkve koju Gospoddade, Apostoli propovedi{e, Oci o~uva{e. Jer je na woj Crkva osnovana iko otpade od we, taj nije hri{}anin, niti se mo`e nazivati hri{}anin“(Serapionu Pismo 1,28; R. §g.1.26. so1. 593 S - 596A).
Izbavqeni Bogo~ovekom Gospodom Hristom od idolopoklonstva usvima wegovim izdawima, evo {ta nam blagoveste, poru~uju i u amanetostavqaju sveti Oci Sedam Vaseqenskih Sabora kao jedini pravoslavni put,
191„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 114: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/114.jpg)
put Bogo~ove~anski, kojim treba neustra{ivo i}i kroz sve istorijske tminei pomra~ine ovoga veka i sveta:
„Sveti Oci na{i, ispuwuju}i bo`ansku zapovest Boga i Spasana{ega Isusa Hrista, nisu svetiqku bo`anskog znawa koju im je On daosakrili pod poklopac, nego su je postavili na sve}wak najkorisnijeg u~ewa,da bi svetlila svima u ku}i, to jest svima koji slave Boga u PravoslavnojVaseqepskoj Crkvi, kako se ne bi niko od onih koji pravoslavno ispovedajuGospoda spotakao nogom o kamen jereti~kog zloverja. Jer sveti Oci izgonenapoqe svaku jereti~ku zabludu i odsecaju trule udove, ako su ovineizle~ivo bolesni; i, imaju}i lopatu u svojim rukama, oni o~i{}uju gumno,i p{enicu, to jest hranqivu re~, koja potkrepquje srce ~oveka, sabiraju u`itnicu Pravoslavne Vaseqenske Crkve, a plevu jereti~kog zlog u~ewaizbacuju napoqe i sa`i`u ogwem neugasivim... I mi, dr`e}i se na svakina~in dogmata i dela tih istih bogonosnih Otaca na{ih, propovedamo jed-nim ustima i jednim srcem, niti {ta dodaju}i, niti {ta oduzimaju}i odonoga {to su nam oni predali, nego se u tome utvr|ujemo i ukrepqujemo, itako ispovedamo, tako u~imo, kao {to su [est Svetih Vaseqenskih Saboraodredili i potvrdili. I mi verujemo... da „nas je spasao ne posrednik, nitian|eo, ve} sam Gospod“ (Is. 63,9), i Wemu sleduju}i i Wegov glas usvajaju}i,mi veleglasno kli~emo: ni sabor, niti carska vlast, niti zavera bogo-prokletih, nisu spasli Crkvu od idola, kao {to je takve gluposti izmisliJevrejski sinedrion, nego je samo Gospod slave - ovaplo}eni Bog spasao ioslobodio Crkvu od idolopokloni~ke zablude. Stoga: Wemu slava, Wemublagodat, Wemu blagodarnost, Wemu hvala, Wemu veli~anstvo, jer jeiskupqewe - Wegovo, spasewe - Wegovo, po{to jedini On ima mo} da potpunospase, a ne niko drugi od bednih zemaqskih qudi... Tako dakle: kao {to suProroci videli, kao {to su Apostoli nau~ili, kao {to je Crkva primila,kao {to su U~iteqi odogmatili, kao {to se vaseqena saglasila, kako jeBlagodat zablistala, kako se Istina dokazala, kako je la` prognana, kako sePremudrost smelo javila, kako je Hristos potvrdio, - tako mislimo, takogovorimo, tako propovedamo Hrista Istinitog Boga na{eg... To je veraApostolska, to je vera Ota~ka, to je vera Pravoslavna! ta vera utvrdi vase-qenu“ (Akta Sv. Sedmog Vaseqenskog Sabora, sednica 4, i SinodikonPravoslavqa)“.
Nakon jednog ovakvog pravog i svetoota~kog izlagawa i jasnog stavapravoslavne Crkve Hristove prema svejeresi ekumenizma, mnogi mlakihri{}ani i kvazi - teolozi dana{wice koji ne kriju svoje simpatije premaovoj antihristovoj religiji, kao odbranu svojih antipravoslavnih stavovazastupaju teoriju da nije bilo saborske pravoslavne odluke o osudi ove sve-jeresi. Me|utim svima ovakvima i sli~nim odgovaramo da postoje ~ak isaborske pravoslavne odluke i anateme pravoslavnih crkava kao {to suanteme Ruske Pravoslavne Crkve Zagrani~ne i Istinski PravoslavneCrkve Gr~ke (Starokalendarske), koje glase:
Judin poqubac192
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 115: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/115.jpg)
Arhijerejski Sabor Ruske Pravoslavne Crkve u izgnanstvu.21 jul / 3 avgust 1983. god.
Preobra`ewski skit, Mansonvil, Kanada
ANATEMA EKUMENIZMA
„Onima koji napadaju Hristovu crkvu, koji u~e da je ona podeqena nagrane koje se razlikuju u doktrini i na~inu `ivota ili da ne postoji vidqi-va Crkva, ali }e ubudu}e biti osnovana kad sve grane ili sekte, denominaci-je i religije budu ujediwene u jedno telo, i koji ne razlikuju sve{tenstvo itajne Crkve od onih jereti~kih, ve} ka`u da kr{tewe i evharistija jeretikavode spasewu; oni koji imaju pri~est sa jereticima ili koji ih brane, {ireili brane wihovu ekumensku jeres pod izgovorom bratske qubavi ili pret-postavimo ujediwewa odvojenih hri{}ana, ANATEMA!”
Sv. Arhijerejski Sinod Crkve IPH Gr~keAtina, 25. septembra 1998.
SINODSKA OSUDAI ANATEMISAWE JERESI EKUMENIZMA
Oni koji ka`u da je Jedna, Sveta i Apostolska Crkva, Crkvaprvoro|enih na nebesima i koja ~ini Telo Hristovo od silaska SvetogaDuha na Svetu Pedesetnicu, i{~ezla iz sveta i da je sa~iwena iz mnogograna, od kojih svaka sadr`i deo otkrivene istine i blagodat tajni, kakonovojavqeni ekumenisti u~e, zbog ~ega i treba da se osnuje ponovo od nasqudi ujediwewem svih grana u jedno drvo, odnosno izjedna~ewem svih jeresii sekti sa istinitom pravoslavnom crkvom i svih wih me|usobno radi obra-zovawa jedne svereligije, koja }e tako ~initi „crkvu“ antihristovu – neka suANATEMA!
Joakim III, patrijarh konstantinopoqski, Meletije Metaksakis iHrizostom Papadopulos, za~etnici zloslavnog ekumenizma – neka suANATEMA!
Mahniti u~esnici sabora protiv Pravoslavne Vere u Konstan-tinopoqu 1923.g. i na Svetoj Gori 1931.g. – neka su ANATEMA!
4. Tragi~ni raspad Ruske Zagrani~ne Crkve
4.1. Uvod u apostasiju
Kao posebno bolni doga|aji po istinito Pravoslavqe, pokazala suse de{avawa unutar Sinoda Ruske Zagrani~ne Crkve u posledwih deset god-ina.
U Ruskoj Zagrani~noj Crkvi je stvoren raskol koji, po svemu sude}i,ne}e biti otklowen.
193„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 116: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/116.jpg)
Naime, decenijski ispovedni~ki stav jerarhaRuske Zagrani~ne Crkve prema jeresi ekumenizma ijeresi sergijanizma, koje su li{ile mnoge pomesnecrkve apostolskog prejemstva, kona~no je bio uprqanposle smrti (1985) mitropolita Filareta(Voznesenskog) novoprojavqenog svetiteqa.
Jo{ od sedamdesetih godina pro{log veka poje-dini episkopi Ruske Zagrani~ne Crkve stupali su umolitveno op{tewe sa jerarsima pomesnih eku-menisti~kih crkava. Najvi{e je u tome predwa~ioArhiepiskop @enevski i Zapadne Evrope - Antonije iepiskop Berlinski - Marko. Iako su se tome mnogiepiskopi pa i sam mitropolit Filaret protivili, oninisu imali snage da se izbore protiv te zle prakse, kojaje danas dovela do toga da se klirici Ruske Zagrani~neCrkve nalaze u punom op{tewu sa jerarsima-jereticimaekumenisti~kih crkava i na putu sjediwewa sa la`i-crkvom - „Moskovskom Patrijar{ijom''. MitropolitFilaret je ~ak u jednom pismu protopreziviteruGrigoriju Grabeu iz 1975 g. tvrdio da }e se povu}i sa
trona Ruske Zagranine Crkve ukoliko se ne zaustavi praksa op{tewa poje-dinih episkopa sa kliricima ekumenisti~kih crkava. No ipak, RuskaZagrani~na Crkva i pored tih neoprostivih ispada sopstvenih vladika,dala je istinitom pravoslavqu ogroman doprinos. Tu se pre svega misli nasabornu osudu jeresi ekumenizma iz 1983. god. koju je izdejstvovao mitropol-it Filaret a koja danas predstavqa glavni orijentir u izbegavawujereti~kih episkopa i sinoda pomesnih pravoslavnih crkava. DoprinosRuske Zagrani~ne Crkve je i u tome {to je ona, opet zahvaquju}i mitropol-itu Filaretu, pomogla konsolidaciju gr~kih starokalendaraca - ispovedni-ka, priznav{i im hirotonije 1969 god. koje su bile u~iwene samo nekolikogodina ranije. I najzad, zasluga je Ruske Zagrani~ne Crkve {to je po~ev od1990. god. po~ela da organizuje svoje parohije po Rusiji.
Me|utim, op{ta tragedija Ruske Zagrani~ne Crkve desila se 1994.god. kada je na Saboruprihva}ena jereti~ka eklisi-ologija (u~ewe o crkvi) jednograskolni~kog gr~kog „mitro-polita'' Kiprijana Kucumbasa,po kojoj sve dana{we eku-menisti~ke, novokalendarske,sergijanske „crkve“ i daqezadr`avaju punotu blagodati inepovre|eno apostolsko pre-jemstvo pa samim tim i Svete
Judin poqubac194
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
MitropolitFilaret
Voznesewski-posled-wi istinski
pravoslavni prvojer-arh RPCZ koga je
Bog proslavionetqenim mo{tima
Dana{wi prvojerarh RPCZ ekumenistai otpadnik od pravoslavqaarhiepiskop Lavr u punom evharisti-jskom op{tewu sa jereti~kom sergijan-skom MP i Aleksejem II
![Page 117: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/117.jpg)
195„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
Mitropolit Filaret Voznesewski-detaqi sa otvarawa mo{tiju 13. novem-
bra 1998. god.
![Page 118: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/118.jpg)
Tajne(!!!) Jedini jerarh koji je se na tom Saboru 1994. god. pokazao kaoispovednik bio je arhiepiskop Atnonije (Los-An|elski). Tom prilikom onje demonstrativno napustio Sabor re~ima: „Ovo je kraj Ruske Zagrani~neCrkve''.
Danas Ruska Zagrani~na Crkva nas-tavqa praksu liturgijskog op{tewa sapomesnim ekumenisti~kim crkvama i sveaktivniju delatnost za sjediwavawe saMoskovskom Patrijar{ijom. Taj ciq zasjediwavawe je kona~no javno obnarodovanna Saobru iz oktobra 2000 god. i upravo odtada po~iwu da nastaju uzroci novonasta-log raskola.
Naime, nedugo posle Sabora iz2000. god. koji je najavio program za ujedi-wewe sa Moskovskom Patrijar{ijom,nastala je velika sablazan me|u pojedinimjerarsima a i me|u prostim vernicima oveCrkve. Zapravo, unutar Crkve desilo sepravo rasulo. Neki revnosniji vernici suodmah nakon tog Sabora napustili RuskuZagrani~nu Crkvu i po~eli da prelaze udruge crkvene jurisdikcije, {to ispravne,{to kanonski sporne. Uvide{vi dasituacija mo`e postati jo{ gora, a
ne`ele}i da odgovornost za takav rasplet padne na wega, mitropolitVitalije, zakoniti prvojerarh Ruske Zagrani~ne Crkve, je 9/22 juna 2001. godizdao Okru`nu poslanicu u kojoj je najavio stavqawe van snage odlukadonete na tom zlo-posledi~nom Saboru iz oktobra 2000. god.
Omdah posle toga, ta~nije prvog jula 2001. god, na proslavqawu 50-godi{wice hirotonije mitroplita Vitalija, episkopi-modernisti koji suza zbli`avawe sa ekumenisti~kim-jereti~kim crkvama i MoskovskomPatrijar{ijom nasilno smewuju mitropolita Vitalija (tobo`e zbogstara~ke nemo}i). U tom aktu najvi{e su se istakli arhiepikop Lavr, iepiskop Marko (Berlinski). Na Saboru u otkobru 2001. god. mitropolitskaovala{tewa data su arhiepiskopu Lavru. Sa ovim odlukama nije se slo`iomitropolit Vitalije i vladika Varnava(Kanski). Tako|e na stranu mitropolitaVitalija i vladike Varnave stalo je i dostaklira i veruju}ih iz Amerike, Kanade, Rusije, iZapadne Evrope. Svi oni zajedno slo`ili su se uosudi proekumenisti~kih episkopa RuskeZagrani~ne Crkve.
Uve~e 1. novembra jedan od Lavrovihepiskopa, Mihajlo Torontski, uz pratwunaoru`ane kanadske policije u{ao je u oltarMansonvilskog preobra`enskog skita, ina~esedi{ta Mitropolita Vitalija, i na silu odveoMitropolita u ludnicu grada [erbruka, gde je
Judin poqubac196
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
Mitropolit Vitalijepoku{o povratak RPCZ na istinskipravoslavni kurs svojih prethodnka
sv. Filareta Voznesewskog i sv.Jovana [angajskog
Arhiepiskop Lavrekumenista i otpadnik od
istinskog puta pravihispovednika RPCZ-a
![Page 119: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/119.jpg)
bez sna proveo celu no} i dan. Dok su ga vukli Mitropolit je tri putaanatemisao episkopa Mihajla. Posle pregleda od strane komisije psihi-jatara mitropolit je u slavu Bo`iju i na posramqewe odstupnika pu{tenkao potpuno psihi~ki zdrav. Sve je ovo bilo naru~eno od strane novog (neza-konitog) Sinoda RPCZ koji je navodno hteo da se uveri u to kakvo jepsihi~ko stawe umirovqenog Mitropolita.
Posle ovog sramnog ~ina gde je prekinuto bogoslu`ewe i gde je nasilu zajedno sa Lavrovim episkopom, u oltar u{la i naoru`ana `ena poli-cajac75, bilo je jasno da se od novoosnovanog Lavrovog Sinoda ne mo`eo~ekivati ni{ta dobro.
I ve} 3. novembra mitropolit Vitalije zajedno sa episkopomKanskim Varnavom hirotoni{e arhimandrita Sergija u novog EpiskopaMansonvilskog. Posle toga bilo je napisano nekoliko ukaza i poslanica, aobavqene su i nove arhijerejske hirotonije, {to je definitivno podeliloRusku zagrani~nu crkvu na dva Sinoda - lavrov proekumenisti~ki iVitalijev konzervativni. Gowewe se nastavilo 17. novembra kada su u man-sonvilski Preobra`enski skit opet do{li pomo}nici Lavrovog episkopaMihajla sa policijom i uhapsili dugogodi{weg sekretara mitropolitaVitalija, gospo|u Qudmilu, a sve dokumente zaplenili. 22 novembra istiepiskop Mihajlo je sa svojim pomo}nicima (ovoga puta bez policije)poku{ao da na silu ugura Mitropolita u automobil. U op{toj tu~i koja jenastala izme|u bratije skita i nezvanih gostiju Mitropolit je bio oborenna zemqu. Policija koja je tek tada do{la stupila je telefonom u kontakt sasudijom, a ovaj je stao u odbranu mitropolita Vitalija, rekav{i da ga ne moguna silu protiv wegove voqe, odvesti iz manastira. Tek tada su se episkopMihajlo i wegovi pomo}nici povukli, ostavqaju}i mitropolita i bratstvoskita na miru.
Prema tome, dana{we stawe u Ruskoj Zagrani~noj Crkvi je takvo dapostoje dva Sinoda. Jedan od wih je Sinod na ~ijem ~elu stoji proeku-menisti~ki mitropolit Lavr76, koji je za ujediwewe sa bezblagodatnomMoskovskom Patrijar{ijom i za op{tewe sa ekumenisti~kim pomesnim crk-vama, ~ime potpadaju pod sopstvenu anatemu ekumenizma iz 1983. god.
Na drugoj strani stoji ostareli mitropolit Vitalije, koji nastojida sa~uva ispovedni~ki kurs koji je kona~no ustanovio svetiteq Filaret(Voznesenski).
Ovde }emo dati nekoliko poslanica i izjava mitropolita Vitalija,iz kojih se nekako mo`e nazreti povratak na taj ispovedni~ki kurs mitro-polita Filareta. Koliko }e mitropolit Vitalije u tome uspeti, ostaje da sevidi.
197„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
75 Mitropolit Vitalije je sa svojim duhovnim ~edima zbog toga ponovo osvetio oltar.76 Va`no je izneti da ovaj modernista smatra Sabor iz 1983. god. na kome je anatemisan ekum-enizam za „razbojni~ki sabor“. Tako|e dopu{ta u svojim crkvama pri~e{}ivawe novokalen-daraca i onih koji dolaze iz Moskovske patrijar{ije. Arhiepiskop Lavr smatra da Unijaizme|u Antiohijske patrijar{ije i monofizita nije odstupawe od pravoslavqa ve} poku{aj„apsorpcije“ ovih posledwih. Pojedini klirici sa znawem arhiepiskopa Lavra pomiwu naproskomidiji Carigradskog patrijarha Vartolomeja, koji stoji pod tri anateme: Kaonovokalendarac, kao mason i kao ekumenista. Ujedno na stranicama www.listok.com mogu seprona}i podaci o izvesnim slu~ajevima pedofilije koja se pojavquje kod klira ArhiepiskopaLavra.
![Page 120: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/120.jpg)
President of the Synod of Bishops of the Russian Orthodox ChurchOutside of Rusia77
Izjava Prvojerarha RPCZ Mitropolita Vitalija
Arhijerejskom SaboruRuske Pravoslavne CrkveZagrani~ne
5/18 oktobar 2001.Shvativ{i dubinu grehovnog pada nekih ~lanova Arhijerskog
Sabora na{e crkve u wihovoj intenzivnoj, ali jo{ ne u potpunosti iskazanoj`eqi da se sjedine sa Moskovskom Patrijar{ijom, ja, sa punom odgov-orno{}u pred Bogom, ruskim pravoslavnim narodom i svojoj save{}u sma-tram da svoj arhipastirski dug da predstoje}i arhijerejski Sabor, koji trebada bude otvoren 23. oktobra 2001. godine. nazovem ne druga~ije, nego saborneodgovornih.
Nesumwivo, taj sabor namerava da istra`i pitawa mogu}nosti sjedi-wewa sa la`nom crkvom Moskovske Parijar{ije. Ovih dana stigla je„Bratska poslanica“ patrijarha Alekseja II, koja je na moju veliku `alost,izazvala radosnu reakciju mnogih klirika na{e Crkve. Oni su se ~akodu{evqeno obratili Saboru, mole}i Sabor da pozitivno odgovori napatrijarhovu poslanicu. To obra}awe potpisala su 18-orica klirika na{eCrkve. A koliko je jo{ onih, koji se pla{e da se otvoreno izjasne? Po{tone vidim drugi izlaz iz ove situacije i ne `elim da snosim odgovornost zakona~nu propast Ruske Pravoslavne Zagrani~ne Crkve koja je poverenamome starawu ja izjavqujem:
Sebe smatram zakonitim naslednikom svih prethodnih mitropolitana{e Svete Zagrani~ne Crkve: prvog, Mitropolita Antonija, potomMitropolita Anastasija, i kona~no Mitropolita Filareta. Ja sam ~etvrti
Judin poqubac198
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
Novoformirani SinodRuske Pravoslavne Crkve u
izgnanstvu na ~elu saMitropolitom Vitalijem
77 ^asopis Vertograd - Inform, www.vertograd.narod.ru
![Page 121: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/121.jpg)
Mitropolit na{e Ruske Pravoslavne zagrani~ne Crkve i do posledwegtrenutka uz Bo`iju pomo}, nastavqao sam da vodim ovaj sveti brod pravimputem, po stra{nim talasima mora `ivota, izbegavaju}i podvodne stene,iznenadne sprudove i duboke virove koji su odvla~ili brodove na morskodno.
Na `alost, do{lo je sudbonosno vreme kada sam shvatio i proceniotu`nu ~iwenicu, da izme|u mene i drugih arhijereja, ~lanova na{eg Sinoda,nema vi{e istomi{qeni{tva i jednodu{nosti. To sam im rekao na pro{lomSinodu, kada sam nakon po~etka prvog zasedawa sa ogor~ewem u potpunostishvatio svoju usamqenost me|u drugim arhijerejima i kada sam napustio sed-nicu. Na osnovu toga i samo toga prisao sam da odem u mirovinu i smatra}use umirovqenim Mitropolitom Ruske Pravoslavne zagrani~ne Crkve. U tojCrkvi sam ro|en, kr{ten i umre}u kad do|e vreme.
Ho}u jo{ dodatno da izjavim, i neka svi znaju, da kao PrvojerarhRuske Pravoslavne Zagrani~ne Crkve u potpunosti odbacujem i osu|ujembilo kakvo zbli`avawe i daqe sjediwewe sa la`nom crkvom - Moskovskompatrijar{ijom.
Ho}u tako|e da objavim da povla~im svoj potpis sa slede}ih dokume-nata koje sam potpisao:
1) Potpis ispod obra}awa srbskom Patrijarhu Pavlu2) Potpis ispod saglasnosti da se obrazuje komisija za
uspostavqawe odnosa sa Moskovskom Patrijar{ijom.Na osnovu gore izlo`enog pozivam sve pravoslavne Arhipastire,
pastire, monahe i verna ~eda Ruske Pravoslavne Zagrani~ne Crkve da se uje-dine protiv svih bezakonih dela sada{weg Sabora i MoskovskePatrijar{ije.
Prizivam Bo`iji blagoslov na sve pravoslavne Ruse u Otaxbini iinostranstvu, koji `ele da idu putem prvo sv. Patrijarha Tihona, a zatim imojih bla`enopo~iv{ih prethodnika: Mitropolita Antonija, Anastasija iFilareta.
+ Mitropolit VitalijePrvojerarh Ruske Pravoslavne Zagrani~ne Crkve.
Russian Orthodox Church in Exile78
Ruska Pravoslavna Crkva u Izgnanstvu
UKAZSvim vernim pastirimai ~edima Crkve Hristove
23 oktobar / 5 novembar 2001 g.
Vide}i sa velikom tugom odstupni{tvo arhijereja RPCZ mi uzmilost i pomo} Bo`iju `elimo da i daqe sa~uvamo duhovno nasle|e i zavetesvetog Patrijarha Tihona, svetih Novomu~enika i Ispovenika Ruskih i
199„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
78 ^asopis Vertograd - Inform, www.vertograd.narod.ru
![Page 122: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/122.jpg)
na{ih Prvojeraraha, mitropolita Antonija, Anastisija i Filareta.Po dopu{tewu bo`ijem Ruska Crkva je trpe}i gowewa bila proter-
ana u ruske katakombe i rasejana po ~itavom svetu, no sa odre|enim promis-lom i ciqem: da se sa~uva i u Otaxbinu vrati nepovre|eno u~ewe Hristovoi apostolsko prejemstvo, a tako|e i zbog misionarskog slu`ewa unepravoslavnom svetu. Na{a zagrani~na Crkva oduvek je do`ivqavana kaoprivremeno izgnana iz svoje Otaybine. Zato uzdaju}i se u voqu Bo`iju, i ne`ele}i da „raskolom prese~em jedinstvo Crkve“ (kako tvrde la`niu~iteqi), nego naprotiv, trude}i se da „odbranim Crkvu od raskola i podela(prema 15 pravilu Dvokratnog Konstantinopoqskog sabora),ODRE\UJEMO:
Da se vrati raniji naziv na{e Crkve koji ukazuje na Wen istinskipolo`aj, te da se od sada zove: RUSKA PRAVOSLAVNA CRKVA U IZG-NANSTVU, jer se svi mi pravoslavni sada nalazimo u duhovnom (pa ~ak ifizi~kom) izgnanstvu, kako u Otaxbini tako i u inostranstvu.
U vezi sa molbama sve{tenoslu`iteqa i pastve koji ne pristaju nanovi i pogibeqni kurs zagrani~nih arhijereja usmeren na sjediwewe saMoskovskom Patrijar{ijom, za wihovo primawe pod Prvojerar{ki omoforMitropolita Vitalija PROPISUJEMO:
Svima sve{tenoslu`iteqima vernim Gospodu na{em Isusu Hristui Wegovoj svetoj Istini, da na osnovu datog im Ukaza na svimBogoslu`ewima pomiwu ime Mitropolita Vitalija, uz izmenu titule na''Prvojerarha Ruske Pravoslavne Crkve u Izgnanstvu“
Da bi bila izbegnuta uznemirenost u srcima klira na{e crkveOBJAVQUJEMO da se sva takozvana „li{ewa ~ina“, „zabrane“, „objave“ idruge odluke donete od strane onih koji su preuzeli formalnu vlast uSinodu odstupnika, smatraju neva`e}im i da su ni{tavne, po re~ima sv.Psalmopojca i Proroka Davida: „Raskinimo okove wihove, zbacimo sa sebejaram wihov. Onaj Koji `ivi na nebesima podsmeja}e im se, i Gospod }e im sepodrugnuti“ (Ps. 2, 3-4).
Mitropolit VitalijePrvojerarh Ruske Pravoslavne Ruske Pravoslavne Crkve u
Izgnanstvu
+ Episkop Varnava Kanski+ Episkop Sergije Mensonvilski
4.2. Ekumenisti~ka Srpska Crkva i op{tewe sa RuskomZagrani~nom Crkvom
Po{to smo se uverili u haoti~no stawe Ruske Zagrani~ne Crkve,unutar koje je prevagnula `eqa sa sjediwavawem sa oficijalnim odstup-nicima od Svetog Pravoslavqa, ne treba da ~udi ~iwenica da se dana{waekumenisti~ka srbska jerarhija nalazi u punom op{tewu sa proekumenistommitropolitom Lavrom i wegovim raskolni~kim krilom Ruske Zagrani~neCrkve. Istina to op{tewe nije nikad zvani~no bilo prekidano, ~ak i nakonDrugog Svetskog rata, dok je Zagrani~na Crkva bila jedinstvena, me|utimmi smo pokazali koliku je to sablazan izazivalo, da je nateralo
Judin poqubac200
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 123: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/123.jpg)
arhiepiskopa Averkija (Xordanvilskog) da protestuje Sinodu svoje Crkve.Sa svoje strane, mi bele`imo saslu`ivawe arhiepiskopa Marka
(Berlinskog) sa srbima ekumenistima: Amfilohijem, Atanasijem iGrigorijem na Cetiwu na Petrovdan 2000. god.
Saznajemo za primere op{tewa iz jednog pisma trojice monaha izmanastira Svete-Trojice u Xordanvilu, koji su taj manastir napustili zbogsablawavaju}eg stava arhiepiskopa Lavra prema ekumenizmu. Kao neke odrazloga napu{tawa manastira oni navode: „Do~ek u manastiru srbskogepiskopa Artemija sa crkvenim zvonima... Episkop Gavril Menhetenski...nas je u putpunosti podr`ao rekav{i da mi postupamo ispravno i da ne trebada se pla{imo da ka`emo istinu i da postupamo po hri{}anskoj savesti. Zavreme boravka srbskog arhijereja u manstiru mi nismo odlazili ni u hram,ni za trpezu, {to smo saop{tili Nastojatequ. Moliti se sa Srbima-eku-menistima isto je {to i moliti se sa kliricima Moskovske Patrijar{ije,budu}i da su oni u liturgijskom op{tewu.“
„Zajedni~ka molitva u hramu, na akatistu Sv. Nikolaju ^udotvorcu,Arhiepiskopa Lavra sa jednim igumanom i Srbske crkve, koja je u sastavuSvetskog Saveta Crkava - tog utvr|ewa ekumenisti~ke jeresi... Na na{uizjavu da ne}emo saslu`ivati i moliti se sa Srbima ekumenistima,Arhiepiskop Lavr je odgovorio: ,,A ja ho}u!“ I naveo je za primerArhiepiskope Antonija, Marka, Alipija i Ilariona, koji saslu`uju saSrbima...''79
Postoji jo{ svedo~anstava o sabla`wavawu vernika zbog op{tewaRuske Zagrani~ne Crkve sa otvorenim ekumenistima - srbskim episkopima.
Iz jednog pisma klira i mirjana Ruske Zagrani~ne Crkve Sankt-Peterbur{ke eparhije iz 1999. god. koje je upu}eno episkopu TorontaMihailu ~itamo slede}e:
201„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
Ekumenisti na delu-saslu`ivawe jerejaSPC sa episkopom
RPCZ MarkomBerlinskim
79 Pismo tri monaha iz manastira Sv. Trojice u Xordanvilu mitropolitu Vitaliju iz 1998. Izkwige: An|eo Filadelfijske Crkve, Svetogorska Pravoslavna Misija SvetovoznesewskiManastir ESFIGMEN
![Page 124: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/124.jpg)
„Va{e Preosve{tenstvo!
Mi, ni`epotpisani klirici i parohijani ruske Zagrani~ne Crkve uSankt-Peterburgu, hteli bismo da Vam saop{timo o salbazni koja se pojav-ila me|u na{om pastvom posle objavqivawa nekih dokumenta ArhijerejskogSinoda na{e Crkve, vezanih za zbivawa u Srbiji. U dva od tih dokumenataoficijalna crkva Srbije i wena ekumenisti~ka jerarhija smatraju se kaopotpuno istinita crkva i episkopstvo, sa kojima na{a crkva ima kanonskoop{tewe.
Tako u jednoj od prozbi jektenije na molebnu koju je predlo`ioSinod, pomiwe se „pravoslavno episkopstvo srpske crkve, klir i wihovapastva“. Tom formulacijom ekumenisti~ka jerarhija srpske crkve ne samo dase poistove}uje sa „pravoslavnim episkopstvom gowene Crkve Rusije“ zakoju se tokom celog svog istorijskog puta molila na{a Crkva, nego i posta-je nemogu}a molitva za nama jedinomislene istinite-pravoslavne hri{}aneSrbije, koji ne spadaju u „klir i pastvu wihovu'' tj. srpskih ekumenisti~kihepiskopa.
U „Izjavi'' koja je usvojena na zasedawu Sinoda na{e Crkve 28 apri-la 1999. i potpisana od strane Mitropolita i svih ~lanova sinoda,ukqu~uju}i i Va{e Preosve{tenstvo, potpuno se objavquje na{e molitvenoop{tewe sa srpskim ekumenistima, koji ne samo da aktivno u~estvuju u raduantihristovog SSC, nego i najprisnije op{te sa na{om glavnom goniteqi-com - Moskovskom patrijar{ijom. „Bratski celivamo arhijereje i klir mno-gostradalne Crkve srpske, - ka`e se u „Izjavi'', - i molimo wihove svetemolitve za nas, koji delimo wihovu veliku nesre}u u muku“. Koliko nam jepoznato, to je prvi slu~aj da na{a Crkva saborno moli ''svete molitve'' od~lanova SSC.
Mi, naravno, razumemo i delimo bratska ose}awa prema srpskom nar-odu, koji je podvrgnut nepravednom nasiqu od strane graditeqa bogopro-tivnog novog svetskog poretka. Ipak, mi smatramo nedopustivim me{awena{ih bratskih nacionalnih ose}awa sa principijelno{}u u crkveno-kanonskim pitawima, po kojoj je na{a Crkva uvek bila ~uvena. Mi nemo`emo dopustiti da se pod izgovorom podr{ke bratskom narodu, na{aCrkva uvu~e u otpadni~ko svetsko pravoslavqe, koje je samo jedna od mani-festacija ekumenisti~kom pokreta.
Oba pomenuta dokumenta na{eg Sinoda podrazumevaju da mi imamokanonsko op{tewe sa oficijalnom srpskom crkvom. upravo to je izazvalosablazan. Po savesti mi ne mo`emo koristiti predlo`enu prozbu na moleb-nu, o oficijalnoj crkvi Srbije. Gledaju}i reakciju na{e pastve, mi vidimoda neki parohijani ve} odbijaju da se pri~este na Bogoslu`ewu na kojem sepomiwu episkopi koji su potpisali ''Izjavu''. Kako god da se oceni ovakvareakcija nekih ~ada na{e Crkve, mi ne mo`emo a da se ne saglasimo s tim daop{tewe sa oficijalnom crkvom Srbije ne bi bilo ni{ta boqe do op{tewasa MP. Naravno, mi ne smemo dozvoliti da na{a Crkva izgubi svoja revnos-na ~ada, ne smemo dopustiti jo{ jedan raskol. Dok jo{ nije kasno prekinutisablazan koja je posejana vrlo neopreznim forulacijama, a koje ne pred-stavqaju mwewe Puno}e na{e Crkve.
Sve to nas pobu|uje, Sveti Vladiko, da Vam se obratimo sa usrdnommolbom, da predlo`ite Arhijerejskom sinodu na{e Crkve, koji, kako veruje-mo, nije ravnodu{an prema stawu svoje ruske pastve, da izda zvani~noobja{wewe povodom odnosa na{e Crkve sa ekumenisti~kom oficijalnom
Judin poqubac202
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 125: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/125.jpg)
crkvom Srbije. Iz takvog obja{wewa svi bi se mogli uveriti da kako rani-je, tako i sada, na{a Crkva nije imala i nema nikakvo kanonsko op{tewe sacrkvama ~lanicama SSC:
Va{eg Preosve{tenstva smireni poslu{nici:slede potpisi klira i parohijanaOvi i sli~ni primeri su nedavno naterali konzervativno krilo
Ruske Zagrani~ne Crkve, mitropolita Vitalija, da u Deklaraciji od 26oktobra/8 novembra pod ta~kom br. 4 izjavi kako Arhijerejski Sinod oveCrkve „NEMA EVHARISTIJSKO OP[TEWE SA SRPSKOM CRKVOMKOJA U^ESTVUJE U EKUMENSKOM POKRETU.''
Ispod toga stoji slede}e obrazlo`ewe:„Arhijereski Sinod RPCI (tj. RPCZ pod omoforom mitropolita
Vitalija) obave{tava bogoqubive pastire i pastvu Crkve Hristove da nemaop{tewe sa da{awim sinodom na ~ijem ~elu stoji arhiep. Lavr, ne tolikozbog `eqe tog sinoda da se „sjedini sa moskovskom patrijar{ijom'' (mada isamo „`eqa za prestupom“ u duhovnom `ivotu predstavqa greh), koliko zbogotvorenog ispovedawa od strane pristalica toga sinoda evharistijskogop{tewa sa Srbskom crkvom koja u~estvuje u ekumenisti~kom pokretu i imaliturgijsko op{tewe sa Moskovskom Patrijar{ijom ({to ih dovodi podudar sopstvenih saborskih anatema iz 1983 i 1998 godine), kao i priznavawatzv. „proslavqawa sv. Novomu~enika i ispovednika Ruskih od strane la`necrkve (MP), ~ime ne samo da se ne-crkva uzvodi u dostojanstvo CrkveHristove, nego se tako|e prihvata otvrena la`, jer nije proslavqenSve{tenomu~enik Mitropolit Josif Petrogradski.'' (Sva podvla~ewana{a)
Va`no je za ~itaoce ove kwige da imaju potpuni pogled na de{avawaunutar pomesnih pravoslavnih crkava, pa je iz tog razloga bilo otvoreno ovopoglavqe. Vidi se iz wega da se i kod mnogih drugih pojavquje sablazanpovodom dana{we ekumenisti~ke srbske crkve. Na{e je da to iznesemo adrugim prepu{tamo rasu|ivawe. Mi }emo i daqe nastaviti darazboli~avamo Srbe ekumeniste dr`e}i se Wego{a koji re~e:
Pravdu Nebo vje~no brani,A nepravdu }era, lomi.
203„Srpska Pravoslavna Crkva“ u jeresi ekumenizma
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
![Page 126: Јудин Пољубац 3. погл. - Српска Црква у јереси екуменизма](https://reader030.vdocuments.pub/reader030/viewer/2022012311/5572054c497959fc0b8b6bd6/html5/thumbnails/126.jpg)
Judin poqubac204
CYAN MAGENTA YELLOW BLACK
IKONA „POQUBAC JUDE“izdaja koja se ponavqa i danas