Slobodan M. Filipovi}

SRBIZMI U TURSKO-ISTO^WA^KIM

JEZICIMA

Autorsko izdawe, Beograd, 7524 godina srpskog ili 2015 hri{}anskog kalendara

POSVE]ENO RODITEQIMA

Re~nik srbizama s novim metodolo{kim pristupom na arijskom ili arha~inom arpskom jeziku, ura|en je na osnovu re~nika \or|a Popovi}a i zadr`ava wegovu ideju o gra|i za veliki srpski Re~nik.

PREDGOVOR

^ovek se u svemu rukovodi navikama a ne mi{qewem. Otuda, u nauci

se nahode stavovi li{eni zdravog razuma, koji nemaju za ciq istra`ivawe i saznawe u metodolo{kom pristupu ve} ostvarewe ideolo{kih ciqeva. Istorija na{e civilizacije ne po~iwe s najstarijim spisom arijske ili arhai~no srpske mitologije, nego s wegovim prepisima mla|im barem nekoliko milenijuma. Za{to nauka dr`i da su u{i starije od glave? Zato {to je Helm (Balkan) kulturna kolevka sveta i ishodi{te naroda koji je ~ove~anstvu darovao pismo i broj. Da je iznedrila starohelmske tvorce kulturnog isto~nika sveta, kako bi onda mogla da “doseli” na Helm wihove potomke Srbe, pod izmi{qenim imenom “Sloveni”? Iz tog razloga su anti~ki preci Srba pretvoreni u “stare Grke”, a preistorijski i praistorijski u virtuelne “Indoevropqane”. Uz potpuno ignorisawe srpskog neolitskog kalendara koji broji 7524 godinu, istorija zapo~iwe s Jelinima, Latinima i Jevrejima {to nije problem po sebi. Problem je {to istorija s wima treba i da se zavr{i uz pomo} srpske “intiligencije”. O ovom duhovnom kriminalu koji traje ve} vi{e od trideset vekova, postoje brojni svedoci: jelinsko prisvajawe Sorbeja (jel. Orfej), i Momira, tvorca Ilijade i Odiseje, izvorno pisanih na anti~kom srpskom jeziku, odluka rimskog Senata da uni{ti pisana dokumenta Rasena (“Etruraca”), spaqivawe srpskih anti~kih biblioteka u Kartagini, po Maloj Aziji, Leksandriji i Carigradu, uz paqewe 1000 druidskih rukopisa. Zatim, pqa~ka Desjatinske kapele u Kijevu; nalozi jelinskoj i “vizantinskoj” vojsci da na osvojenoj teritoriji da svaku srpsku kwigu spali ili mleta~ki i austrougarski prepla}en otkup srpskih kwiga, radi spaqivawa. U ciqu uni{tewa srpskog kulturnog identiteta, bombardovana je napalm bombama i Narodna biblioteka u Beogradu. Da ovi navodi itekako imaju imaju smisla, svedo~i podatak da nema ve}eg muzeja u svetu bez neke srpske stvari. Od svih evropskih naroda, samo su Srbi u pro{losti bili u Indiji ([afarik) o ~emu nepodmitqivo svedo~i na prvom mestu onomastika. Isto~ni pisci su Srbe zvali “narodom kwige”, {to podupire jedinstveni nivo duhovnosti srpskog kulturnog nasle|a (Stevan~evi}), kao i glasovne vrednosti srpskog jezika koje jedine objediwuju slovni izgovor Evrope i Azije.

Sli~nosti u jeziku i obi~ajima Evrope i Azije poti~u od drevnog naroda i “majka jezika” a to je srpski, koji spada u fleksivnu ili najsavr{eniju grupu jezika, {to na prvom mestu vremenski odre|uje wegovu najve}u mogu}u starost. Dva jedina duhovna jezika na svetu su srpski i arijski (arhai~ni srpski), koji imaju ista gramati~ka pravila. Uostalom, srpski je najstariji neklasi~ni kwi`eni jezik Evrope, {to se nikako ne uklapa u pri~u o “divqim Srbima”. Istinu o Srbima najvi{e kriju oni sami, jer su veliki narod u velikim stvarima ali najmawi na svetu u malim stvarima. Toliko mali, da istina o wima mo`e дa prodre i kod wihovih neprijateqa, ali, nikako me|u wima samima. Srpska nesavesnost i pomodarstvo proizvode nedostatak samopo{tovawa i ne~iwewe, koje je opasnije od ~iwewa. Zato je dosada{wa istorija Srba svedok wihovog nestajawa.

5

UVOD Podunavqe i Sedmore~je ili Belore~je Helma su prostor najstarije i najsjajnije preistorijske civilizacije dana{weg sveta, koja se {irila pravcem od Evrope ka Istoku, a ne obratno, na ~emu zvani~na nauka uporno insistira. Jedini izuzetak predstavqa Tilakova teorija civilizacijskih tokova, ali je ona premezolitska. Jezik, mitologija, srpsko-indijsko predawe i pisani izvori anti~kih pisaca svedo~e nam da su kulturne tekovine preistorijske kulture Helma (Balkana) preneli na Istok starohelmski Ariji, preci dana{wih Srba, u svojim pohodima do Indije Svedoci tih kulturnih uticaja postoje i danas u jeziku i obi~ajima na ogromnom Evro-azijskom prostoru. Jedini su Srbi od svih evropskih naroda bili u Indiji ([afarik) u antici ili preistorijskom vremenu, ali, svi dokazi podunavskog kulturnog isto~nika se sistematski prikrivaju, a vrhunac politikanstva u nauci jeste besmislica o “Indoevropqanima” wihovim tobo`wim zajedni~kim precima. Osim, ako su wihovi potomci u Evropi pobeleli a u Indiji pocrneli. U prvom istorijskom pohodu do Indije ravnopravni saveznici Arija ili Srba su bili Arapi. Posle povratka iz Indije Ariji su zauzeli Baktrijanu, dr`avu isto~no-parskih Baktra, stvoriv{i na Bliskom Istoku veliku dr`avu razli~itih naroda. U toj dr`avi, koja je posle drugog pohoda dobila ime Surija (jel. Asurija), po bogu Asuru ili Serbonu, gde su Ariji bili povla{}ena mawina vi{eg stale`a, s presudnim kulturnim uticajem, tako da arijska kultura ~ini temeq dana{we indiske, persijske, arapske i jevrejske kulture, ali nikome ne pada na pamet da se upita, {ta }e takozvani “turcizmi” u ovim jezicima? Poseban oblik starohelmskih kulturnih uticaja predstavqa prostor M. Azije i dana{we turske dr`ave, gde su Ariji imali prevagu i u fizi~kom tipu. Glavno arijevsko pleme Medi imalo je tri dr`ave u kontinuitetu (20 - 6 veka s. e.): Hetiju, Brigiju (jel. Frigija) i Qudeju (jel. Lidija). Po~etkom 14-og veka, na ovim prostorima je jo{ uvek `ivelo nekoliko stotina hiqada wihovih potomaka, dok je Turaka Osmanlija bilo svega nekoliko hiqada ratnika. Ni danas u Turskoj nema vi{e od ~etvrtine stanovni{tva pravih Turaka. Koreni i osnove u maloazijskom turskom jeziku prete`no su srpskog, persijskog i arapskog porekla, sa ne{to jelinskih, a najmawe turskih! Da je ovo ta~no, pokazuje nam velika razlika u govoru izme|u sredweazijskih i maloazijskog turskog jezika. Turski osvaja~i koji se vremenski (od 11 do 14 v.) posledwi pojavquju na istorijskoj sceni, usvojili su kulturni re~nik starih naroda, sa zajedni~kim izvorom u arijskom jeziku starohelmskog isto~nika podeqenog na ~etiri govora prema kastama. Arijski jezik ili wegova recenzija “sanskrit”, kako ga imenuju priznat je u nauci kao ”majka jezik”. Ima ista gramati~ka pravila kao srpski jezik, zajedni~ke korene i iste ili stilizovane slovne znake. Dakle, svetski jezik staroga veka bio je jedan oblik arhai~nog srpskog (“slovenskog”) jezika. Jezi~ka pravila promene glasovnh vrednosti su antropolo{ki uslovqena, jer su prilago|ena glasovnim mogu}nostima organa za govor, ali je wihov smisao

6

nepromenqiv.1 Od svih jezika na svetu, jedino savremeni srpski (slovenski) jezik stoji u direktnoj vezi sa majkom jezika ili arhai~nim srpskim jezikom. Arijski i savremeni srpski kao wegov direktni naslednik, su dva duhovna jezika jedina na svetu, koja svojim uticajem pokrivaju Evropu, Bliski Istok i Indiju s odbleskom na Daleki Istok. Dokaz ovoga uticaja su preuzeti duhovni pojmovi, koji se po pravilu u svim ostalim jezicima javqaju u svojim ni`im oblicima: mentalnom i naj~e{}e materijalnom.2 Autor

1 U arh. srp. sp'ota, spot, smisao.

2 U arh. srp. tatkala, taktil, dodir duhovnog pojma s ni`im oblikom > lat. tactilis.

7

8

SKRA]ENICE: azerb. azerbejxanski ar. arapski arij. arijski arm. aramejski asir. asirski arh. arhai~ni v. vidi it. italijanski zem. zemqopisno jap. japanski jevr. jevrejski jel. jelinski, srbizirani gr~ki (huritski) kalm. kalmi~ki kelt. keltski ma|. ma|arski med. medicinski misir. misirski (egipatski) mong. mongolski nem. nema~ki per. persijski ra{. ra{anski (brigiski, qudejski, etrurski) rus. ruski srp. srpski sr. sravni st. stari tur. turski tat. tatarski fr. francuski ukr. ukrajinski hald. haldejski {p. {panski {atr. {atrova~ki {ipt. {iptarski

9

A aba, ab′a, postati vidqiv, o~igledan, √ b′a, sjajan > asir. ababu, sjajan, svetao: ar. ′aba, debelo sukno, dervi{ko odelo, tur. aba: jevr. aba, an|eoska svetlost ili an|eo slu`iteq. abadon (jevr. Nav), abud’nƒ, dno, RV I, 24, › bud’, buditi > jap. futon, du{ek za pod. abaz (vrag), ab′as, privi|ewe, pojava, izgled, √ b′as (baz), sjajan, pojaviti > asir. bi{a, zao, lo{, jevr. abaz, sjajiti se, hald. beša, ne~astivi: jakutski abasi, zao duh, vrag. Abaz, v. abaz. aba(jl)ija, v. aba. A. je prekriva~ od abe, ali je nema u turskom jeziku. abaja, v. aba(jl)ija. Abas, v. abaz. A. u ar. zna~i lav, a to je ogwevita `ivotiwa Nava, koja je sinonim za zloduha. Zna~i jo{ i “namr{ten”, sr. ibret. abati (tro{iti), v. aba. abaxija (suknar), v. aba i xija > tur. abaci. abaxiluk, v. aba i luk > ar. Tur. abacilik. abdest (avdest, Vuk), ƒp, voda + hƒsta,

ruka > per. tur. abdest, obredno prawe ruku. Abdije (ar. jevr. sluga: ime an|ela), b“d'ati, bdeti, √ bud', budan > ar. ′abd. Abdul, v. Abdulah. Abdal je u arapskom pustiwak, monah (Popovi}). Abdilvahid, v. Abdul i Vahid. Abdulgafar, v. Abdul i gebir. Abdulkadar, v. Abdul i kadar (stawe). Abdulatif, v. Abdul i Latif. Abdulah, v. Abdije i Alah > ar. Abdulāh, sluga Alaha. Abel, v. Aveq. aben (zlo, traqavo: stvar od abe), v. aba. abewak, v. aben. aber (glas), b′ƒra, glas pesme ili molitve, stvoriti zvuk: ime za Vi{weg, √ b′ri, (pro)nositi > srp. abrovi, glasine: ar. habär, glas, vest, dozivawe, prorokov glas: tur. haber. Aber, v. aber. aberdar, v. aber i dara > ar. per. tur. haberdar, upu}en, izve{ten, opomenut.

A. je top ili pu{ka kojom se ne{toobjavquje. abdidahma, v. apo i tema (postavka) > pali abhi + dhamma. aberwa~a (pu{ka), v. aber. abravnica (Vuk), v. obramica (obravnica).

abrakadabra (uro~nik), ‚b’i~araka, magija, mag. re~i za prizivawe (zlih) duhova, (zle) ~ini, › ~ar, ~arati > hald. abada ke davra, “nestati kao re~”, jevr. abreg ad hâbra. A. se smatra aramejskom re~i i povezuju s imenom Mitre. Ova jantra s 11 slova (trouglova) tuma~i se pomo}u misir. ab, Ovan i Ra, Sunce, {to fonetski odgovara dana{wem obliku re~i, ali nije izvorna spota. Abraham, ab′ir‚ma, ushi}uju}i, privla~an, o~aravaju}i, pridevci boga Nava,√ ab′r, varqiv > asir. abi rama, "otac uzvi{en", rus. Abram, ar. Ibrāhīm, jevr. ram-kabala, "kosmi~ko znawe". Avram je sin Tare, boga Nava i oca svetih {amana, koga Jevreji pod imenom boga iz Me|ure~ja pogre{no tuma~e, jer se odnosi na istoimenog sumerskog kneza iz Ura, posednika mudrosti prepotopskog vremena (Tablica simbola).

abra{, ab′rƒ, oblak, nebo, √ ab′r, lutati > asir. erpu, oblak, hindi ablak, “{arenko”: abras, ar. abraš, {areni “sivac”: ablak, tur. abraş, pegav. abra{qiv, v. abra{. U srpskom jeziku, “abra{qiv” je pridevak za kowa s belim i crnim pegama po {arenilu oblaka na nebu. abrono{a, v. abra{. abu (ar. otac, deda), v. ava. abuna (etiopska titula), v. abu. av (lov), › av, dr`ati u pokretu, loviti, inf. avati. ava, ava, za{tita, blagonaklonost, RV 1, 128, pokroviteqstvo, › av > hald. avva, arm. abba, asir. abu, jevr. aba, st. srp. avva. avaz, √ va~ (= vak), izre}i, govoriti, najaviti > per. avaz, glas, zvuk, jeka, jap. vaka, japanska poezija, jel. ep, epos. avajlija (jabuka, Vuk), v. Avala. A. je semanti~ki jednaka kelt. afal, jabuka, za koju ka`u da je kumovala lat. Avalon,

10

Ostrvo jabuka, poznata kao keltska zemqa blagostawa, koja je kod Vel{ana ime za Nav ili dowi svet. Zemqa Avalon se vezuje za legendu o Arturu, ali jabuka raste samo u srpskom mitu. Avakum(l. ime) ‚vuka, otac (dramski), › va~ > jevr. Habaqquq. Liturgija je obredna drama, umetni~ki izvo|ena, jer se verski pojmovi od iskona najlak{e prihvataju pomo}u mitolo{kih predstava. aval (zlo, pokora), ƒvara, zapadni, u vezi Nava, › av > srp. avale, utvrditi, bug. havale, breme, ar. zaval, haval, prepreka. U srp. mitu Nav po~iwe na zapadu, smirajem Sunca. avanica (ptica lovica), v. av. Avala, ƒvara, ime bogiwe Nava.

U pretpro{lom veku bilo je ~etiri Avale: kod Beograda; zatim Gabele na desnoj obali Une; tre}a naspram Vakupa i brdo iznad Bukovca blizu karlova~kog Stra`ilova. avalit (mineral), v. Avala. avan (tucaw), avana, naterati, progutati, › av, nagnati, potpomo}i, pridoneti, progoniti, jesti > per. hawen: tur. havan. avanica (tur. zlikovac), v. av > srp. Avanica, ptica lovica. Avar, ƒvara, niska roda, podre|en > tur. havar, skitnica. avarija ({teta, kvar), ƒvara, male vrednosti > rus. avariя. avaris (het. {anac), pura, utvr|eno mesto s isturenim rovom.

Avdija, v. Abdije. Aveq, v. Havil. avet (utvara), avatara, pojava bo`anstva na zemqi, naro~ito Vi{weg u deset oblika, √ tri, ispuniti > asir. uhatu, vr. vile, per. afet, nesre}a, ar. hajalet, st. srp. aveta, pro}i, iste}i: srp. avetan. avlija, alaja, mesto stanovawa, dvori{te, √ li, le`ati, sakriti, pripiti se > ra{. (etr.) avle{, sused, rus. aul (Kavkaz, Berberija), asir. ‚lu, mesto stanovawa, stan: jevr. elam, predvorje, trem: tur. (h)avli, avlu. Avlonija (tur. Valona), valli, (u)vala, √ val, prekriti. avra (jevrejska bogomoqa), b’ƒra, uputiti molitvu, √ b’™i, voditi, ponuditi > jevr. hebra, tur. havra. Avram, v. Abraham. avramija (ogrta~ tamne boje), ab′rƒ, oblak > per. harvani, ogrta~ bez rukava, srp. Avramija, por. ime. ”Zmajeva ko{uqa” juna~kog speva ima vrednost magijskog ogrta~a, u mitolo{kom pore|ewu za tminu no}nog neba. avxija (lovac), v. av i xija. aga (gospodar (Vuk), ag′ƒ, ime za zloduha, zlo, opasan, √ ag′, gre{an > asir. egu, greh, rus. aga, stare{ina, ar. per. tur. aga, vojna titula (u~enim qudima se obra}a s jelinizmom ”efendi”) ili naziv za u`ivaoca kmetskih sela. Agabeg, v. aga i beg. agaluk (dostojanstvo age), v. aga i luk > tur. ağalik. Agar, v. agarjan.

Agara, v. Agarjan > asir. Agarinnu, majka. A. je po predawu crnoputa majka, po kojoj su mitski potomci арапског родоначелника Ismaila dobili ime Agareni. agarjan (ne~ist), ‚garin, ime za me{anu kastu, √ ag, omotati, uviti > rus. agarяne, asir. agaru, ste}i, unajmiti, jevr. hagri. Agarta, gƒrta, {upqina, kripta. Agatodemon, agada, zdrav, dobar + d’ama, demon, pridevak cara mrtvih du{a > misir. agatodemon, Zmija, dobar duh. Agni{ (het. bog Sunce), v. ogaw. agr (jak, ohol, ponosit), ƒgra, mera za ja~inu, glavni deo ne~ega, › g™‡, grunuti > tur. oğrama. agrama, agrimƒ, glavni, najva`niji, najve}i > tur. ağramak, oğrama, srp. gramak (u kletvi: Gramak te spopao). agro, -(poqe, -ski), ƒxra, poqe, › ax > jevr. arka, zemqa. ad (Nav), ad′ƒs, ispod, dowi region, › ad > avest. ada, dole ispod, st. srp. adъ. …da (ostrvo), ‚d’, plovilo, › ad > tur. ada. Ada, v. ada. ada, a› d´a, svakako, zaista, povezati > avest. ada. Adakale (tvr|ava, Dunav), v. ada i kale. Adad (asir. bog Oblak), v. Dodol. Amoritski Adad je sin Dagona, istorodan hananskom Belu. Adam, ad’amƒ, najni`i, najgori, √ ad, (po)jesti > asir. Adamu, tamno obojeno: ar. misir. adam (adem), ~ovek, jevr. ādām(āh). Otac i majka ra|aju samo telo, “tamnicu” du{e, koja dolazi od Boga, jer ~ovek je

11

prognan na Zemqu po kazni bo`ijoj. Biblijska pri~a ka`e, zato {to je jeo s “drveta saznawa“ (vaseqenska jabuka), a Lu~a, zbog toga {to je stao na stranu kneza Tame. Adem (prah zemaqski), v. Adam. Adembeg, v. Adem i beg. Ademdim, v. Adem i Din. adet (obi~aj), ƒ-datta, dato, {to nije regulisano zakonom: zastarelo, preostalo, › de, {tititi > rus. adet, hindi ar. ādät, tur. âdet. admiral (mor. titula), sāmudra, morski, odnos prema moru, RV 6, 72 (= samudrƒ, more), od √ ud, vla`an > asir. ‚mu, more, rus. admiral, ar. amir ul bahr. Adnan, d„nu, ime za bo`anski par neba i zemqe > ar. Adnān. A. je ime sina Ismailovog i nekih plemena iz Haxaze i Nexade. Adonis, d´uni, ime boga Meseca ili reke, › d´an > fil. fen. Adon, jevr. Adonai, arm. And, ra{. Atunis. Zemaqski apekt A. stoji u vezi prole}nih voda, a nebeski u vezi Venere. A|ul (per. tur.), v. |ul. a`daha (a`daja), v. a`der > per. Tur. ejder. a`der, ahindra, ime zloduha (< ƒhi, zmija, RV 9, 77), koga je pokorio Gromovnik, RV 10, 138, √ anh, gu{iti udaviti > srp. e`der (Bosna), steznik, pojas, deo `enske no{we, per. ederha, ala, tur. ejderha, rus. jel. i st. srp. ehidna. A. je zmija s krilima. U narodu se ka`e: Dok zmija zmiju ne pro`dere, ne mo`e a`dahom postati. Narodno predawe je povezuje s vodom. az, ƒham, ja, › ah > avest. azem. Azbukovica, v. has i Bukovica. Ime dva sela u Podriwu. azdija, ƒhi, sunce, √ anh, sijati > srp. hazdi (Bosna), pokriva~, ogrta~: per. azde, mutno, tamno, izbu{eno, {areno, obojeno. Azdija je zlatan ogrta~ ili pla{t po slici neba, pokriva~ od svetlosti sunca, epski kolast po svodu nebeskom... koja krije kowa i junaka. Ova re~ ne postoji u turskom. azdisati, v. azdija > tur. azmak, azdimak. U srp. zna~i posiliti, (po)besneti. Azer (Azarija), v. A{ur > pers. Azer, potomci Meda. Azerbejxan, v. Serb i xanum > st. ar.

Azerbeidz†n, Serbixan (Medija), per. Adarbadegān. azilut (jevr. svemir), asurj…, bo`anska priroda, duhovnost, zajedni~ko duhovno bi}e: nepristupa~an, › as, postojati > srp. azil. Azio (l. ime), ƒhi (ƒzi), Sunce, zmija, zmijoliki zloduh, › ah, ispuniti, obuhvatiti > qudejski Azio, istorijsko ime srpskog vladara iz loze Sardoni}a. Azija, v. Azio > jevr. asja. Azija je staro ime Sarda, glavnog grada Meonije (Brigija, Frigija), na raskrsnici puteva Istoka i Zapada, koji se kasnije razvio u kulturnu prestonicu tada poznatog sveta. Neki smatraju, da je Azija dobila ime od asir. asu, istok, {to je semanti~ki isto. azur, v. lazur. Aini (jap. “~ovek”), aina, ime za narod, › m‚, bo`anski pridevak. Aini su Arij(ev)ci, nosioci jomunske kulture i potomci naroda [erbis (Serbis), za koje predawe ka`e da su ”nebeski narod”. Britanika ih ubraja u proto-Normane koji su izvorno Srbi i Rusi iz Balti~ke Srbije, poznatiji kao Varjazi. aja (hindi dadiqa), ‚jƒ, novoro|en~e, pristup, RV 2, 38. ajan (ar. stare{ina mesta), xāja, pokoriti, nadvladati, › xi, pobediti > ar. a´jān. Ajan, v. ajan. ajatolah (per. “bo`iji”), aj‚tu, RV 7, 34, nedemon, java ili Jav, › jat, urediti. Ajatolah, v. ajatolah > ar. Ajetulāh, l. ime, "Alahov znak". ajvar, v. kavijar. ajgir, (`drebac, pastuv), v. agr > tur. augir. ajde, ajƒt´a, noga RV 10, 28, pe{ke, √ aj (= i) i}i, kretati, micati > srp. ajdec, namera polaska (Lika). A. je glagolski zapovedni na~in podsticawa, neodobravawa i dopu{tewa, sa istim izgovorom i zna~ewem u Srbiji, M. Aziji i na Kavkazu. Ajet, ais, pridevak boga Nava > fen. Al-ait, bog Vatre. A. mo`e da bude skra}ewe od Ajetulah. Ajkuna (epska kolovo|a), v. ajde > srp. Ajka, skitwa: ajka~a, `ena koja aja ili skita (Lika).

12

ajluk (plata), › aj, prido}i + › luk, opaziti > tur. aulik. ajmokac, amokjƒ, spojeno, povezano, neoslobo|en, neodre|en, › mu~, osloboditi, prepustiti > srp. smok, mo~a. ajs, ajas, po}i (uzvik za terawe kowa). Aj{a (`. l. ime), ai{a, bo`anski, carski, Apsolut, odnos prema bogu Nava > ar. A´iša. akati, akati, kretati, vijugavo, › ak > misir. ak´, bestelesni deo ~oveka. aka{a (mat. el. prostora), ‚k‚{ƒ, nebo, prostor, › k‚{, vidqiv. akaxija, v. akati i xija. Akrab (zvezda [korpije), v. akrep (insekt) > jevr. a`krav. Akran, -m, √ kram, pribli`iti, nastojati, podi}i. akrep (neg. ru`an), a, ne + √ k™ˆp, lep, lepota, ko stanuje u lepoti, bog Ogwa, RV 10, 20. akrep (insekt), ak™ipa, nemilosrdan, √ k™ˆp > tur. akrep, {korpija, ar. 'aqräb. akro, -(krajwi, gorwi), ƒgra, vrhunac, gorwi, › ag > jevr. akra. ak~am (parwak, ispisnik), √ kram, pribli`iti, ispru`iti, u~inak > tur. akram. ak~ija, ak{i, oko, ponuditi, posti}i, √ a{, prodreti svuda. Ak~ija pazi da gosti (ve}ih sve~anosti) budu uslu`eni. ak{am (prvi mrak), √ k{ƒm, zemqa, tlo > jevr. akšam, tur. akşam. al (st. srp. crven), aru, sunce, › ™i, prikazati > bengalski alo, svetlost, tur. al, ar. Al-Hamrāh, Alhambra, “Crvena palata”. ala, valƒ, zloduh olujnih oblaka ili bo`anski pridevak u zna~ewu sila, snaga ili mo}, › val, vaqati, zaokrenuti > ugaritski Val, asir. ili (ilu), Bog, het. illu, fen. ilus (Saturn), jevr. El, ar. Valah, medo getski uil, Sunce, st. srp. al, beda, napast, srp. oluja, jak vetar s ki{om, asir (ugaritski), Val bog Oluje, a wegova prera|ena pohvala nalazi se u 25-om psalmu Biblije (M. Dehud). ala (uzvik kretawa), olax, izbaciti, pokrenuti > jevr. aller: 'alak. alabuka, v. ala i buka. alaj, alaja, budnost, pripravnost,

spremnost, stalnost, › l‡, ograni~iti > st. srp. alaj, vojna formacija (Asirija, Rodanija), tur. alau. alaj barjak (voj. zastava), v. alaj i barjak. alajbeg (titula u sanxaku), v. alaj i beg. Alajbeg, v. alajbeg > tur. Alaubeg. alal, arare, uzvik priziva (= alele), √ al, jak, mo}an, sposoban > asir. alilu, jak, mo}an: allu, ja~ina, snaga, allallu, jak, heroj, rus. alala, srp. alaliti. alaman (grabqivac, otima~), h‚ra–‚, ko uzrokuje grabqewe ili otimawe > tat. alaman, razbojnik, tur. almak. alamet (znak, prenosno), v. alem > tur. alamet, beleg. alapa~a (brbqivica), ƒlapaha, alapa~a, od √ lap, laprdati, brbqati > mak. lafiti, govoriti. alat (kow ri|e dlake), v. al i (h)at > srp. alatu{a. alat (pribor, oru|e), al‚ta, uzrok spora ili razdora, √ al, stru~an, sposoban > ar. alet, ālāt, tur. alât, alet. Alatir, gr†had´‚ra, polarna zvezda ili pupak neba, podupira~ vasione > ar. alt‚´ir, “ptica”, polarna zvezda u Alfi (M. Medved). Alatir je mitska bo`anska planina na kojoj raste jabukovo drvo, a na wegovom vrhu “zlatna jabuka” (Severwa~a) oko koje se okre}u Malo i Vel. Koledo. Alatu (asir. bo`. Nava), atala, ime za pakao ili boga Nava, › at. alatu{a (ri|a kobila), v. alat. Alah (Valah), valƒ, ime sina boga Tvorca i brata Sunca, › val, ograditi > ar. tur. Allāh, Illāh: allahi billahi, tako mi Boga! alga, algƒ, ivica gde se dva luka spajaju, › al, sposobnost > malajski agar-agar, vr. alge. Aldebar, v. Aldebaran. Aldebaran, b’ara–a (b’ara–‡), glavna zvezda Bika i ~etvrta ku}a mese~eva, › b’ri, nositi > ar. al-dabarān. Najsjajnija je zvezda Hijada i ~uvar istoka. Spada u kraqevske zvezde, a ikonografski se predstavqa s jednim okom (Bika). aldum (zlatan direk), v. altun. alev (crven), v. al > per. alev, crven, tur. alev. Aleksandar, v. Lesandar > ar. Al- Iskandar.

13

Aleksandrija, v. Aleksandar. Podignuta je na mestu Tira koji je poru{en. alem, ƒlam, podesan, prikladan, odgovaraju}i, ve{t: mogu}nost, √ al, ukrasiti > rus. alam, ar. ‘aläm, simbol, dragi kamen, dijamant, jevr. halem. Alem dragi kamen je mitsko pore|ewe za prole}no nebo. Alem, v. alem > tur. Alam. alemdar, v. alem i dar > tur. alemdar. Alemdar (barjaktar), v. alemdar. Alema (`. ime), v. alem. alen (crven), v. al > jevr. Halen, crveneti se. Alen (per. Crven), v. alen. Alep, v. Haleb > ar. Halab. Ali, v. Alija. Alibeg, v. Ali i beg. Alibunar, v. Alija i bunar. Alija, al„jja, napada~, Gromovnik, √ l‡ > ar. ali, visoko, uzvi{eno, gorwi deo neke stvari > Alī(ja), odli~an, plemenit. alija (spahijska zemqa), v. avlija. aliluja, v. alal > asir. alalu, pevawe, jevr. halelujah, srp. rus. liturgijski uzvik. alim, v. ulema. Alisej, v. Jelisije. alica (vr. crvene tre{we), v. al. Alixan, v. Ali i xan. ali{ah (vrhovnik), v. Alija i {ah. Ali{ah, v. ali{ah > ar. Alīshāh, veliki car, vrhovni vladar. alka, algƒ, ru~ka, alka (crkvena). alkali, s„ra, so(l), › s™i > ar. halkah. Alkoran (Alkuran), v. Koran (Kuran). alma (tur. jabuka), v. alem. almas, ƒlam, stawe, mogu}nost, prikladan, › am > ar. tur. alamas. Almas, v. almas. Altaj (“Zlatna planina”), v. altan > rus. Altaй, kalm. mong. Altä. altan (zlato), v. al > rus. altin, altыn, vr. novca, tur. altin, mong. altan, zlato, tat. altun, jevr. haltum, -n, crtati po crvenoj povr{ini, srp. altun. U juna~kom spevu ”altan ~elo” je zlatom ukra{eno ~elo. Altana (= “Zlatana”), v. altan. al~a(k), halaka, kow crvenkasto `u}kaste dlake, √ hal, brazditi > srp. Al~akovi}, por. ime.

am (kowska oprema), √ am, slu`iti, u~vrstiti: i}i, kretati > rus. i st. srp. jam, mesto gde se mewaju umorni kowi ili kowska oprema, ma|. ham, tur. geim. ama (a, ali, suprotno), ƒma, `estina, √ am, govoriti (zvu~no) > asir. ‚ma, ne, nije, ar. tur. amma. Amazonke, manu{a, `ena, › man, slo`iti. Amazonke su brojne sve{tenice bogiwe Keve, arijske Pramajke. Zvali su ih Sarbatkiwe (Stefan od Vizanta), a prikazivane su u hetskoj no{wi, naoru`ane sekirom, labrisom i peltom (ilirski {tit u obliku broja osam). Smatra se da je wihova postojbina Kolhida. U Trojanskom ratu su u~estvovale na strani Trojanaca. Pogre{no jelinsko tuma~ewe mu`evnosti ovih brojnih sve{tenica bogiwe Keve, stoji u vezi s wihovom obrednom upotrebom oru`ja, jer su one u kultu bile povezane s bogom Rata kome su prinosile kowe. amajlija, v. hamajlija. Izvorno je vezana za muliku (jela). Amajlija, v. amajlija. amaldar (carinik), v. mal i dar > ar. amel-dār. aman, amanas, nepa`qiv, nerazuman, √ am, {tetan, ose}ati > asir. amanu, u~vrstiti, poverewe, rus. aman, milost, ar. el-ämān, opro{tewe, milost, bezbednost, okriqe, iskrenost, ar. tur. aman. amanet (nasle|e, zavet), amani, put, staza, √ am, slu`iti, po{tovati > rus. amanƒt, zalog, ar. tur. emanet. amar (gorko, -~ina), ~āmarikā, vr. biqke (Veratrum album), › ~am, piti ili jesti > asir. marru, gorak, srp. ~emer. amaterasu (jap. bogiwa Sunca), v. mater. Po vedskom mitu bogiwa Majka godi{we prepora|a Sunce. ambar (magaza), ƒmbara, susedstvo, okru`ewe skupiti (= ambarja), √ amb, i}i > rus. ambar, krim. tat. ambar, azerb. alt. kazah. anbar. Kod Arapa je u istom zna~ewu `itnice (uz jo{ nekoliko zna~ewa), kao i kod kavkaskih Alana koji su sarbatskog roda. ambarxija, v. ambar i xija > ar. tur. ambarçi. amber, v. ambra. Amber (l. ime), v. ambra.

14

ambra, ƒmbara, vrsta mirisne smole, √ amb, zvu~ati (> fig. mirisati) > ar. ‘anbär, tur. amber. Na Istoku se a. me{a s duvanom za pu{ewe ili se wome kade prostorije. ambrozija, ƒmbara, nebo > tur. Nevruzije, jel. Ambrosía. ament, ament, skriveno, ve~no, › am > misir. amn, skriveno, nevi|eno. Amentet (bo`. Zapada), v. Ament > misir. amentet, skriveni svet, Nav. amin (obredno potvrdna re~), aminƒ, po{tovati, u~vrstiti (= ƒminat, nepromenqiv, nepovrediv, nepogre{iv, nenaru{iv, neizmenqiv, RV 4, 56), › m‡, u~vrstiti, osnovati > asir. omn, rus. amin, jevr. āmēn, neka bude, srp. aminovati. N. Vitez re~ ”amin” tuma~i pomo}u obredno misti~nih slogova "hum" i "am", izgovaranih na po~etku i kraju ~itawa svakog vedskog teksta. Na Istoku se ova obredna re~ ~esto poistove}uje sa hindi simbolom za stvarnost: om, omkara, odu{evqewe svetlo{}u sunca. Amina, v. amin > ar. Amina, verna, pouzdana. Amon (misir. bog sunca Ra), homagni, obredna Vatra (< h‘ma, obredno prosipawe), › hu, uzdizati do neba > srp. oman, jedna od sedam svetih biqaka paqenice: pers. homa, mitska ptica sre}e (lit.), jevr. Amon. Homan je obred s paqenicom Ogwu, gospodaru i stare{ini svih qudi, RV 8, 1, ~uvaru svetih obreda i posredniku izme|u bogova i qudi. Otuda je misirski Amon bog plodnosti i Nava (kasnije Ra), simbol stvarala~ke mo}i, predstavqen s ovnujskim rogovima (oli~ewe ravnodnevice u Ovnu) u tekstovima piramida, koje su najstariji religiozni spisi. Amoriti, v. Mari > akad. amurru, zapad, misir. amar, sum. martu. Amoriti su arijski Veni~ani (Vadel), osniva~i vavilonskog carstva koje Sveto pismo zove Hananci. Na Istoku su izme{ani s Hetima (Sajs). ana (tur. majka), v. nana. Anadolija, uttare–a, nadir, sever, severna strana, √ tri. andrak (vrag, ne~ista sila), ~andraka, Mesec, mese~ina, krug meseca > rus. andrak, per. adre(n)k, bol, `alost, nesre}a.

an|ama, awxana, mitska zmija: no}, √ awx, uzrok kretawa, pojaviti se > per. henğam, beda, jad. Srpsko predawe zami{qa bedu (jad, napast) kao bi}e koje luta po svetu, mu~i i davi qude. anil (indigo biqka), nila, lila (boja), › nil > ar. annil. ank, › a•k, beleg, obele`iti, kretati se po krivuqi, > misir. ānkh (crux ansate), krst `ivota. Ank je simbol du{e, `ivota i svemira, pa ga bogovi uvek nose u desnici, jer, desna strana (kola nebeskog) je bo`anska i "krsna" i pripada svetlosti. Anpu (misir. bog Nava), v. Anubis. antala (nerazborit, nesabran), antaraja, ograni~iti > srp. antalija, lo{e skrojeno odelo. anterija, antaraja, do}i izme|u, sakriti, › ant, (s)vezati, umotati > ar. ‘antäri, tur. antari, enteri, gorwa haqina dugih rukava. A. je deo srpske narodne no{we iz dva dela. antika, antika, {to ne pripada sada{wosti, › ant, okon~ati > jevr. atik, stari, -starost, tur. atik. antre, ‚ntara, unutar > avest. antara. Anubis (oli~ewe Pse}e zvezde), {una, pas, › {un, {uwati > srp. {uwo ({undo ili }ena). apa (st. srp. voda), ƒpa, RV 7, 67, voda, › ‚p > avest. af{, per. ab. Apep, p‚pƒ, ime za pakao ili razuzdanost, lo{, zao, › p‚. A. je misir. bog Haosa, kosmi~ka zmija Nava, mitolo{ka suprotnost boga Ra. Apis, pa{“, Bik, obredna `ivotiwa, › pa{, videti duhovnim o~ima > het. pa’{u, misir. sveti Bik, oli~ewe Ozirisa, hindi pashu, per. pasu, jevr. pēsach, pāsach. Bik je arijski simbol Meseca, ~uvara bikovog semena. Tako|e kod Maja, pa’{u je Mesec ili jedan od meseci majanske godine. Apo (avest. bog Voda), v. apa. aps (zatvor), upas, uslu`an, imati pod rukom, sedeti pored (po)slu`iti, › as, prisutan, pripadaju}i > rus. aps, ar. habs. apsana (zatvor), upasana, ~in sedewa, dohvat ruke, ~ekaju}i. Apsu, ‚pas, voda, › ‚p, ispuniti, dosti}i > asir. Apsu, an|eo Bezdana (oli~ewe plodnosti), sum. Apsu.

15

Abzu ili Apsu iz Me|ure~ja je tako|e oli~ewe vodenog ambisa. Apulunas (het. Apolon), pula, bog Nava, › pul > ra{. Apulu, bog Sunce. A. je hetsko bo`anstvo kapija koje brani od zla. ara, ara, kru`ni oltar, radius kruga > tur. ara, prostor izme|u dve ta~ke. ar(a)ba (vr. kola), rab’i, deo kola, › rab’, posedovati > tur. araba. arabeska, v. Arapi. Arabistan, v. arap i stan. arak, v. raki. arak (hartije), v. varak. aram (bibl. prokletstvo), ƒram, spremnost, {to odgovara svrhi ili je podesno, dovoqnost, RV 1, 142, po`urivawe, RV 8, 46, › ™i, pomeriti, pribli`iti se neprijatequ > tur. haram. aramba{a (~etovo|a), ‚ramb′ƒ, dramski po~etak kovawa zavere, po~etak poreklo, √ ri, postaviti. U srpskom jeziku hajdu~ija je duhovni pojam, u smislu za~etka narodnog otpora, dok na Istoku ova re~ pogrdni mat. taktil za razbojnika: ar. tur. harami başi, vo|a razbojnika, v. aramija i ba{a. Aramejci, v. Arimi > asir. a´lamu, jevr. Aram, Sirija. aramija, v. haramija. Arap, √ lamb, tama, zalazak (sunce) > asir. erebu, tamna boja: arabu, pusto{iti, uni{titi, ar. arab, Arapin lutalica: arab, stanovnik pustiwe: areb, varo{lija, rus. arap, ~ovek crne puti, hindi, arab, ~ovek neu~vr{}en u veri, azerb. ~ag. araba, tur. Arap. Crna ili tamna boja je mitsko obele`je Nava, koji zapo~iwe na zapadu, strani sveta na kojoj sunce zalazi, s ~vrstim osloncem u mitskoj simbolici juna~kog speva. Na Istoku re~ za Arape ima druga~ije tuma~ewe. Strabon ka`e da su Arapi dobili ime po narodu Arba (Sarba) iz doline reke Sarabis (danas Arabis), koja je bila granica izme|u Inda i Arapa. Staroarapi su po kulturi bili sli~ni Srbima. Ne samo da su `iveli su s wima u zajedni~koj dr`avi Asiriji, ve} su sa Srbima ravnopravno i{li u prvi pohod na Istok, pod Ninom Belovim i Arijem, {to upu}uje na zakqu~ak da su Arapi me{avina Srba i Ku{ita.

Ararat (bibl. pl. potopa), kurara, planina sum. urartu, het. kalmara, planina, tur. Agri. Arafat ( visoravan: l. ime), ravˆ, planina. arbija (motka), ƒrbuda, izraslina > tur. harbi. arvanija, v. avramija > tur. harvani. ardasina, v. Sardi. Persijska svila je uvo`ena iz Ser(b)ike u Petore~ju. ardija, ƒrd’a, mesto, deo, strana, › ard, pomeriti > arm. art´a, kurdski erd, jevr. eretz, tur. ardi. Ari, „rja, po{tovan, uva`en ~ovek plemenita stale`a, › ™i > het. arri, plemenit, misir. haru, Sirijac. Ari je naziv za arijske Hete (Vadel), a tako|e ime za Arije kod Hinda i Ahemenida. Ariji, „rja, ~ovek plemenita stale`a, posve}en, po{ten > avest. Arja. Ariji su iz Podunavqa (^ajld), u Indiji su sami sebe zvali Hati (Vadel). U Fenikiji su prisutni kao Subarejci, Egejci i Pelazgi (Delaport). Ime su dobili po sazve`|u Orion ~ije je staro narodno ime Jarilo. Arimi, ƒrjan, pridevak Oriona, RV 10, 85 > bibl. Aram, Sirija i Me|ure~je. Arim je jelinsko ime za helmske Mede glavno pleme Arijaca u Podunavqu, koji se u asirskim zapisima zovu Amuru, Amoriti ili Elamiti. Arion, v. Orion. Postoji u asirskim spisima, Odiseji, Postawu kao Veliki Div-lovac, u Starom zavetu kao Nebrod, a Ahil ga nosi na svom {titu kao Serbona svog bo`anskog pretka. arka, arkƒ, Sunce, kristalna posuda (sunca), fig. barka, pohvala, › ar~ > st. srp. arka, kov~eg: le|a od haqine, bibl. arka, Nojeva barka. Mitolo{ki “zlatni ~amac” je pehar boga Sunca, pa je Izidina barka u Misiru slavqena u martu pu{tawem niz vodu. Biblijska barka je kod Dogona svemirski brod. Arkaim, v. arka. Megalitski grad-opservatorija uralsko-kazahstanskih stepa stara 7000 godina. Rig Veda ga imenuje kao [ambalu. Arkas (Veliki), arkƒxa, odnos prema

16

Prvi od 200 an|ela koji vlada Zemqom (Kw. Enohova). arlati (urlati), ‚raši, galama, buka, › raš, vikati > rus. orátь, tur. irlamak, pevati . arli (silan, qut, Vuk), v. arlati. arslan (lav) ƒrxuna, “svetli”, ime za Gromovnika ili boga Serbona, √ rax, nadvladati > st. srp. arslan, lav, srp. Arsa, Arsen, tur. Arslan, l. ime, jel. arsen, mu{ki, jak, jevr. Ariil, lav bo`iji (alegorija za Jerusalim). Serbon (Arxuna) zvani “Davlija” za{titnik je kulture, ikonografski predstavqen kako davi lava {to simboli{e pobedu reda u Prirodi. Arsa, v. Arsen. Ime vladara Misira u vreme Ramzesa Tre}eg. Arsen, v. Arslan. A. je Div Lovac (arxunaka) sin Gromovnika i heroj Mahabharate. arsenal, ƒrxuna, fig. ja~ina > ar. dār-al -sinā´ah, ku}a manufakture. arslanija (st. tur. novac), v. arslan. arhi, -(pra, prvi), arha, pravovaqan, legitiman > hindi arhat, jevr. arrach. arhirabin, v. arhi i rabin. Asar (misir. bog Oziris), sura (= sara), Sunce, bog, › sur, vladavina. Asar-Hapi, v. Serapis. Ime sv. Bika slavqenog u Memfisu, kasnije bog `ivotvorne reke Nil, po kome je nastalo jel. Apis. Asim (ar. branilac), v. sinor. Asimudin (ar. vere), v. Asim i Din. Asirija (etnonim), v. A{ur. Starinci Asirije su Subareji, a ime starovekovne dr`ave Sur(b)ije, sa srpskim vladarom i plemstvom, zadr`an je u dana{wem nazivu Sirija, sa jelinskim oblikom izgovora. Geograf Tolomej je prvi upotrebio u drugom veku ime Asirija za oblast Gorweg Zaba (Sarba) ili Srbice koja se uliva u Tigar. asmak, asm„ka, na{, na{e. U pesmi: Kad smo bili u asmaku, samo ja i ti. Askan, -ije (trojansko ime), skanda, bog Rata, oli~ewe Vla{i}a (= Kartikeja), › skand, sko~iti > lat. Askanius, ime sina Enejevog, osniva~a trojanske loze Julija. Asmodej (hald. ime zloduha), ƒ{vamed’ƒ,

obred Kowa (`ivotiwa Sunca), kasnije posve}en Gromovniku, › a{, svetleti > avest. Aešmadeva, jevr. Ashmedaj (Asmoda, Asmadai), ime an|ela, vesnika bo`ijeg u rabinskoj tradiciji. asna, v. hasna. asovina (carsko ili dr`. dobro), v. has. astal, st´‚la, kuhiwski pribor > st. srp. i rus. stol. Astarot, astra, bajalica za emitovawe svetlosti ili paqewe vatre, › st™i, rasuti. Astarot je jevrejski kraq pakla i zloduh Makavejskih kwiga. Astarta, › st™ˆ, zvezda > asir. Misir. I{tar, oli~ewe pl. Venere, fen. Astarta, majka bogova, jel. Astarte, Astrea, Venera, Astraia, oli~ewe Device (= Dika). asura (rogoz), asurƒ, vrsta biqke (lat. Sinapis romosa), √ as, biti, postojati > ar. hhasar, rogoz, tur. hasir. asurxija, v. asura i xija. at, atja, kow (poetski) > srp. Atlija, kowanik. ataman, ‚tmƒn, jedinka kao suprotnost celini, › at, pokretan > rus. ataman. Atar (per. genije vatre), at’ari, plamen, > per. ātur, adar, sveta mitska vatra, avest. atar, arm. airem, jevr. adar, kalendarski naziv meseca. atar, antƒr, izme|u, unutar > jevr. atar. Atila, atala, “neizmeran”, pridevak boga Nava > Atala, pergamski kraq, Atalia, jevrejska kraqica. Atila Me~eslavi} je bio veliki knez kijevski, a wegovo carstvo srpsko (Venelin). Atis, tak{a, ime zloduha, › tak{, oblikovati > jel. Attis, mitski sin pastira ostavqen u korpi na reci Gal, koji je kasnije postao arhigal, glavni sve{tenik maloazijske Kevale (jel. Kubela) ili Keve. Atlagi} (por. ime) v. aga i at. atlija, v. at i lija. atmejdan (hipodrom), v. at i mejdan. Vuk tuma~i kowski trg (Sarajevo). atol, atala, ~vrst > mal. atol. afar (fen. pra{ina), v. prah > jevr. a´far. aferim, v. p´ƒla, nagrada, plodonosan > per. feri, dobro: afrin, per. tur. aferin, aferim, pohvalan uzvik: apaferim, pravo. afijun (opijum), ap’‡na (= ap’ena), › p‡, uzrok obiqa ili bujawa > rus. ‘pij,

17

hindi āp’īm, āp’ū, ar. äfuūm, tur. afyon. Afrika, v. afar. Axajli} (por. ime), v. axija i Alija. Axem, a, ne + xanu, du{a > srp. Axemovi}, por. ime. Izvorno zna~ewe ove kovanice je “nearapin” u zna~ewu “stranac”. axija (hodo~asnik), axƒ, sunce, znak Ovna (oli~ewe op{te ravnote`ne sile u ulozi kreatora sveta), √ ax pokrenuti > ar. hāğğ, tur. hac(i) (kalambur aci, gorko). axiluk, v. axo i luk. axo (stric, -ko), axƒ, ime boga Ogwa (otac qudi) i Gromovnika (gospodar bogova i qudi), √ ax, izbaciti. axuvan, v. xuvan. a{a (odricawe), √ a{, primiti, uzeti, dobiti. a{ar (desetak), v. u{ur. a{arast (nesta{ko, vragolan), a{ara, vatra, sunce, (< a{ƒ, brz), √ a{, i}i, v. {a{av. a{ik, ‚{ˆs, `eqa koju zami{qamo u sebi, √ {‡, po~ivati, privr`enost, ostati neupotrebqen > arm. ašik, qubav, tur. aşik. A. je zaqubqenost u misti~nom smislu (ko gori od qubavi). A{ik, v. a{ik > ar. Ašik (zaqubqen). a{ikluk, v. a{ik i luk. A{ir, v. a{ar > ar. Ašir (skupqa~ desetka). A{kewazi, v. Askan. Jevreji i danas Germane zovu A{kewazi (= Trojanci, medski Brigi ili Arijevci koji su sami sebe zvali Srbima. a{luk, v. a{~i i luk. A{ur (Asur), asura, izvorno bo`anski pridevak, bo`anstvo, an|eo (kasnije sve{teni~ki pridevak (zlo)duha Nava), › as, uticati. A{ur (A{er) je ime boga i gl. grada Asirije, po vladaru Asirije, istoimen bo`anskom pretku Sardana (= Dardana). X. Kembel ih naziva Zeretiti (bibl Srbi). a{}are (o~igledno), v. ak~ija. a{~i (kuvar), a{a, hrana, √ a{, jesti, piti, konzumirati > tur. aşci. a{~inica (gostionica ), v. a{~i.

B

ba (misir. neg. princip boga Ra), b’a, privid, iluzija. Baba báb’ru, ime bogiwe Nava, › b’™i, odr`avati > rus. Baba, kameni idoli na jugu Rusije. babaluk (tast), v. baba i luk. babazeman (staro vreme), v. baba i zeman. babaqko (star ~ovek, poo~im, tast), v. babo. Babilon, v. babu i ili > asir. babilanu, arm. babel. B. je jelinsko ime za asirski naziv babu ilu, “Bo`ja vrata”. babo (otac), papu, za{titnik, negovawe, √ pā, za{tititi > rus. baba, asir. babu, otac, ar. abu, arm. babo, hindi babu, titula gospodara ili kneza: nastojnik manastira: pers. baba kan. babovina (otaxbina), v. babo. babu (asir. vrata), papu, za{tita. babura, bab´r“, vrsta povr}a > tur. büber. Baga (oronim), b´ƒga, brat Zore kao oli~ewe “isto~ne planine”, po kojoj je dobio ime Bagistan ili dana{wi Pakistan. bagav, v. bangav. bagana (jagwe}a ko`a), ag’ag’na, jagwe (fig. oli~ewe Sunca bo`ijeg o ravnodnevici, koje svojom ~istotom i neporo~no{}u uklawa svaki greh), › ag’, gre{an > hri{}. agnec, jagwe bo`ije (jedno od imena Isusovih): tur. bagana, jagwe. Bagdad, bagad‚da. Bagistan, v. Baga i stan. baglama, band'a-kara–a, (po)vezivawe, sapiwawe, zaustavqawe (magijski), › band', vezati > jevr. vaglama (paglama), svezati, tur. baglama, spajawe, sastavqawe, srp. baglama, {arka: tamburica, Vuk, kelt. baglum, zaponac, kop~a. bagra, bal†gra, najja~i, krajwa sila, › bal. Bagre{, v. bagra. bad (greben), v. bedem. badava (besplatno), › b’id, pro{iriti, pro}i + hava, vazduh: ra{. bad, tur. bedava. badavaxija, v. badava i xija. badavaxiluk, v. badavaxija i luk. badem, padma, vrsta drveta, √ pad (bad), pasti > rus. badma, tur. badem.

18

Badem, v. badem > ar. Bādem, l. ime. badrqak, v. patrqak. ba`dar, v. bƒxa i dara > per. bāğdār, tur. bacdar. ba|a (bƒta, bƒ~a), v. ba{ta. ba`dar, b’ax, rasporediti, udeo + d’ara, dara > per. bāgdār, tur. bacdar. bazar (tr`i{te, pijaca), v. pazar > st. rus. bazar. bāzār, jevr. bazr. bazer|amba{a, v. bazerxan i ba{a. bazerxan (bazer|an), v. bazar i xan > per. tur. bazarğan. bazati, b…sati, i}i ne gledaju}i kuda, √ b′as, pokazati, postati vidqiv > per. bazi, igra, bazen, igrati, tr~karati, skitati se, ar. per. bazi, gde koji, neki, srp. nabasati. Baja, ab´aja, “bezopasan”, prikriveno ime boga Nava kao jednog od osam glavnih bogova oli~enog u strahu (< b´ajƒ, opasnost) ili naziv himne za li~nu sigurnost, √ b′‡. Bajan, v. bajan > avarski Bajan: per. Bayan, vojvoda. Bajan je persijsko a ne avarsko li~no ime ([afarik), dok je u st. rus. naziv za muzi~ki instrument. bajan (bo`anstven), v‚juna, Bog, bo`anstvo, √ v‡ bajati, b′ƒjate, opasnost, strah, zastra{iti, √ b′‡, bojati se > rus. baяtь, brig. bālen, govoriti, arm. ban, slovo, re~: paja, usta, govor, hindi badzan, duh. pesma, tur. bajmak, bajawe: bajçi, baja~: büuü, magija. ^ini se izvode bajawem koje je deo ~arawa. bajdaluk (xabaluk), v. vajda i luk. bajka, b‚janaka, mi{qewe, ose}awe straha kao jedno od devet dramskih ukusa, mitska Zmija na uzlaznoj putawi zemqe, √ b′‡. bajta, v. vajat > jevr. bajit, dom, ku}a. bak, baka (= b‚ha), rizni~ar, ime boga Nava oli~enog u sazve`|u Bika, › bak. bakalin, v. bak. bakar (vr. metala), {abara, tama, mrak, › {ap, isterati zle duhove > tur. bakir. Bakar je pre sedam milenijuma prera|ivan na Helmu, a onda su do{li Tuci i “doneli” re~ za bakar! Da tuma~ewe stoji u vezi tamno-crvene boje, pokazuje suime za bakar, rus. med, i srp. mije| odakle je nastao pridev “sme|”. bakva, -ica (drv. posuda) v. buklija.

Posuda u koju pada ispe~ena rakija proizvodi jednoli~an zvuk. bakizam, v. Bak > ar. bahā´, pers, bahā, sjaj, rasko{. B. je religioyni sistem ili sekta. bakra~ (sud od bakra), v. bakar > tur. bakraç. bakropis, v. bak > ar. bahā´, per. bahā. baksuz (zlosretan), b’agna{a, slomqene nade, √ b'awx, rasturiti > per. tur. bahtsiz. bak~a, v. ba{ta. bak{i{ (napojnica), b’ak{a, hrana, jelo ili pi}e, √ b′ak{, potro{iti > rus. bak{i{, bah~i{, tur. bahşiş. Bal, balƒ, mo}, snaga, sila, sin Tvorca, › bal, dati `ivot > sum. El, vrhovni bog, asir (akad.). il(u), sum. asir. El, jevr. El, Eloah (mn. Elohim), fen. baal, vladar, El, bog, Elion, ”najuzvi{eniji” (> eon, nebeska sila). balaban, bala, snaga, mo} + b’‚n“, gospodar, Sunce, › b’ā, ispoqiti, > rus. balaban, soko, tur. belaban, golem: jastreb. Balaban, v. balaban. B. je krupan ~ovek ili onaj ko jede ne ~ekaju}i druge. Balbek, v. Bal. B. je Balov grad u dolini reke Bek. balvan (deblo), bilvƒvana, stablo jabukovog drveta (bilva) ili wegov deo (koje se kao i jabukovo li{}e upotrebqavalo u obredu boga Nava), √ bil, odgonetnuti > rus. bolvan, idol: glupak, tur. balvan. Balvan (selo), v. balvan > bug. Balvan. balega, b´allaka, donositi balija (prost ~ovek), bala, prost, budalast, neuk ~ovek, nezreo, balav(ac), √ bal, baliti > ar. bāli, starac. Re~ balija ne postoji u turskom jeziku. Balkan (Helm), bal‚hakƒ, planina > srp. Balkan, ime visoravni Stare planine, ~ag. balkan, vis, planina. U maloazijskom turskom nema ove re~i, a Helm se naziva Emineh dag, Helmska planina. Zapadni autori su u XIX veku uveli naziv Balkan za Helm, dok u XX veku Balkan planinu Srbije preimenuju u Staru planinu! balkon, v. Balkan > asir. hetski (amuru) bit hilani, trem ku}e (palate), tur. balahhane, najvi{i deo ku}e, odakle je lep pogled na okolinu, rus. balk‘n. balta (sekira), bal‚t, prisilan, u slu`bi sile, ugwetavaju}i, √ bal, povrediti >

19

ra{. (etr.) balta, sekira, rus. balta, st. rus. bulƒt, ~elik, sabqa (u kavkaskim govorima velika sekira), tur. balta. baltati (se}i), v. balta. baltaxija (drvose~a), v. balta i xija > tur. baltaci. bal~ak, √ bal, okrenuti u krug + › ~ak, odbiti, odbaciti > tur. balçak. Bal{a, bale{a, visoki vojni zapovednik. baqa (talir `en. kape), v. bula. baqezgawe, bollaka, pri~a, pri~ati, √ bal > hindi bolna, rus. baltatь. Baq(k)o, balika, zloduh Nava. bambus, bamb’a (vamb’a), › bamb’, i}i, kretati > mal. bambu. ban (titula), b′anu, bog, Sunce, gospodar, gospodin, √ b′a, sjajan, pojaviti > asir. banu, Stvoriteq, Lu~ono{a, svetlost, per. bān, ~uvar, tur. ban. Banat, (regija: brdo na Sinaju), v. ban. bangav, pa•gu, ud, telo, √ va•g, obele`iti > hindi paṅg, hrom, tur. bağmak, bangav. Re~ "bagqav", bogaq, je u zna~ewu "obele`en od boga", › b'ux, podneti. banduka, bƒnd′uk‚ma, ~vrsta veza, › band′, u~vrstiti, pripojiti. B. je stare{ina koji obezbe|uje prolaz kroz tesnac. bawa, vƒna, oblak (nebeska posuda), › van, spremiti > rus. banя: vana, sve {to je povezano s vodom, arm. bnh, obnavqawe. bawak (topli deo furune), v. bawa. bara, v‚ri, voda, › v™i, prekriti > arm. Bxr, izvor, bunar, mesto gde se zadr`ava voda. baraba, b’arb’ar‚, grubost: proklet, zbuwuju}i, › b’arb, povrediti > arm. baraba: bibl. Baraba, ime secikese. barabar (uporedo), udvajawem b’ƒra, podupirawe, no{ewe, › b’™i, nositi > per. baraber. bardak, vard'anaka, mala posuda za dr`awe (posve}ene) vode, √ vard', dr`ati > rus. bardak, krim. tat. tur. bardak, ~a{a, srp. (reg.) bardov. B. je zemqani, drveni ili bakarni sud za pi}e. barjak (zastava), b‚rj…ka, `ena (< barj…, `ena, sluga, najamnik vojnik), √ b′ri, vladati, podr`avati, (pro)nositi, zadr`ati > asir. barakvu, blesak, sjaj, tur. baurak (= sancak). Mitski barjak (steg) je zastava Zore, gospodarice istoka, jer svetlost sunca je

pasivnog na~ela u odnosu na Ogaw: @arko sunce moj zlatan barja~e. Otuda, sve duhovne zastave izvorno su okrugle (svatovska je bele boje). barjaktar (stegono{a, zastavnik), v. barjak. barka, v‚raka, brod, posuda > arm. brk, kopt. bari, jevr. arba, tur. paraket. Misirski bog Nava je imao barku s bikom na pramcu, a na sredini sokola s ra{irenim krilima. Barawa (regija), v. baron. baron, b’ara–a, gospodin, gospodar, › b’™i, nositi > rus. Baran, krim. tat. baran. Ova titula prvobitno je vezana za ulogu stegono{e (< b′ara, borba, bitka, ~in no{ewa), a kako je Ovan prvi mesec Godine, `ivotiwa ovan je predvodnik nevidovne naravi od koje be`e zlodusi. Zato je on ~est simbol na barjaku ili ode}i barona. barut (pu{~ani prah), parƒha (paraga), prah, pra{ina, √ p™‡, ispuniti, prekriti, razbacati > rus. por‘h, asir. apru, pra{ina, pesak: ar. barud, per. barut, brk, tur. barut, prah za topove. barutana, v. barut i han > tur. barut h†ne. basan, va~ana, re~, bajalica, savet, uputstvo. › va~, izre}i > rus. basen, hindi badzan, ar. bejan. basma, v. basan > rus. basmƒ, tur. basma, cic (vr. tkanine). B. su tajanstv ene re~i narodne poezije ili proze. basmaxija (baja~), v. basma i xija > tur. basmaçi, onaj {to pravi cic i {ara pe~ate po wemu. basna, v. basan. Basna je moralno pou~na pri~a. Bastet, v. Bubastija. B. je misirska bogiwa, k}er Sunca i za{titnica grada Bubastisa. bat, v. batina > rus. bot, jevr. b´ata. batak, v. but > tur. batak, blato: bata, bara, glib. U srpskom jeziku “batak” osim noge zna~i najgorwi vrh ko{nice, a u turskom jo{ mesto gde se ~ovek uvla~i. bataliti, √ b′at, podr`ati, negovati + › l‡, ograni~iti > asir. batalu, prestati, zatajiti, izroditi, ar. batil, batal, zaludno, prolazno, {to ne va`i, tur. battalmak. batara (korpa), piš´ara, arhitektonski oblik {upqe posude: lonac, tava, › piš, skupiti > hindi pitari.

20

batlija (~ovek sretne ruke), v. bahant. bahat (neumeren), b‚ha, sre}a (bo`anstvena): kow, √ bah, uzrok rasta ili uve}awa > srp. bati~an, sre}an ([umadija), ar. per. baht, sre}a. Bahanti su u~esnici anti~kih bahanalija ili praznika boga Baka (Dionisa) o prole}noj ravnodnevici, u sve~anosti dolaska mrtvih du{a (prvenstveno u obliku kowa, kao oblika mrtvih predaka) me|u `ive, da zajedni~ki proslave ~udesnu obnovu Prirode u prole}e. Bahdat (st. prestonica Misira), v. Bagdad. Bahtijar ("Sre}nik"), v. bahat > ar. Bahtijar. Bahrija (ar. mornar), v. bara > ar. Bahrudīn, "more vere". baxa, balāxa, silexija, upotrebiti silu, › bal, povrediti. bƒxa (dimwak), b’axja, podeqen, raspore|en, › b’ax, uperiti, skrenuti > per. bāğe, dimwak, pu{karnica, tur. baca, prozor. ba{, › b'‚{, izjaviti, re}i (b’ā{ā, govor, jezik (nar. Svakodnevni), opis, definicija), opisati, imenovati: koristiti ili primeniti u govoru za spomenik > srp. asir. ba{, sada, biti, postojati, dogoditi se. ba{ (glava, po~etak, vrh,), v. ba{a > tur. Baş, stare{ina, başa, başar, glavni, rus. ba{kƒ, glava? Koristi se kao pridev (npr. ba{-knez, glavni knez). ba{a (poglavar: titula), balê{a, glavnokomanduju}i, visoki vojni zapovednik, › bal, zbrinuti > tur. başa. ba{aluk (dostojanstvo ba{e), v. ba{a i luk > tur. başaluk. ba{luk (nadgrobni spomenik), v. ba{ i luk > tur. başluk. ba{ka (odeqeno, posebno), ub′ƒ, oba, oboje, obe strane, √ ub′, prekriti, ispuniti > rus. ba{ka, tur. başka. ba{kaluk, v. ba{ka i luk. ba{ta (vrt, gradina), v„stu, mesto stanovawa, doma}instvo, › vas, gajiti negovati, odr`avati, zakup > ra{. (etr.) bo{}i, ba{ta, rus. bak~ƒ, (bah~ƒ, bak{ƒ), per. bagče, ba{ta, gradina, vrt, tur. bahçe: per. bag, vrt, deo vrta zasa|en vinovom lozom i drvima, tur. bag, vinograd, mesto za u`ivawe. ba{ta (otac), b’ašša, titula po{tovanih qudi, › b’aš, odr`avati, hraniti

> asir. ba{tu, snaga, sna`an, bo`. pridevak: batu, osnovati, graditi. ba{tina (o~evina), v. ba{ta > asir. Batu, graditi, osnovati. bevut, v. behut. beg, b′ƒga, za{titnik, gospodar, bo`anski pridevak √ b′ax > avest. baga, brig. bag´a, tur. beu. begenisati, b´og†-d´ana, “radost bra~nog `ivota” > tur. beğenmek. begluk, v. beg i luk. Bego, v. beg. Begovica (reka), v. beg. beana (mana), v. basan > srp. obejaniti, otkriti. b´d, √ b´id, raspr{iti, pro}i kroz ne{to > per. bād, vetar. beda (zlo, nesre}a), b′eda, beda, jad, napast, √ b′id, uznemiravati, polomiti, uni{titi > rus. bedƒ, per. bed, zlo, tur. bed, zao, ru`an, nevaqao. bedak (jad, nesre}a), v. beda > per. bedāk, tur. bedak, lud. bed(u)ast (zle }udi), b′adu, pogre{no > srp. beduo, malouman, tur. bedlu, zlo}ud. bedevija, ba—avƒ, kobila > ar. tur. bedevî. bedem (nasip), padma, zemqa, › pad, ~vrstina > ar. beden, trup: ukupnost grada ili gorwi deo, tur. beden. bedena (zlo), v. beda. bezistan (pokriveno tr`i{te), v. Stan > per. bezistān. bej, v. beg. Bel, v. Bal. belaj (zlo, nesre}a), b’adra-kali, bogiwa Nesre}e > ar. bälā: alahun belasi, bo`ije napu{tenije, tur. belā, balâ, srp. belajisati, mu~iti se. belajluk (nesre}a), v. belaj i luk. beleg, b′allaka, (pod)nositi, izlo`iti, √ b′al, izlo`iti > rus. beleg, srp. belegija, tur. belegi. belenzuka, v. beleg > tur. bilezin, grivna. beli (javno, razjasniti) b’ala, naravno, zaista, u vezi jave > tur. belli, ar. bälā, poznato, javno, izvesno, zacelo, bez sumwe. Beligrad (Veligrad), b’alla, belo + › gurd, mesto obitavawa > tur. Beligrad koj, selo kod Carigrada, naseqeno 1521. g. iz okoline Beograda: Erdel Beligradi, erdeqski Beograd.

21

U narodu se Beograd naziva Veligrad, jer je bela boja sinonim za "veqe", veliko. belnuk (vr. haqine), v. bent > tur. bendlik, {to se pa{e oko tela. bena (luda, budalast), v. benak > srp. benaviti, tur. bön, lud. benak, b’a–g‚, konopqa, √ b′awx, izlo`iti, progoniti, osetiti > avest. banha, rus. penьka, hindi bāng, per. benk, ar. bendz? ~ag. beng, afg. bang. Benba{a, › band’, svezati + b’‚{‚, bog Voda > tur. bend-baši. Bemba{a je u zna~ewu: “zaben}en” izvor vode. Benben (kam. humka misir. Atuma), v. Benu. Misirska legenda ka`e da se Sunce prvi put podiglo na Benbenu, svetom kamenu Heliopolisa, gde je sletela Benu, sveta ptica svetlosti. Otuda se bog Sunce-Ra predstavqa se s pti~ijom glavom. Arapi tako|e veruju da sveta ptica Benu (> jel. Feniks) mo`e sleteti samo na sohu nebesku. Benda (por. ime), v. benda. benda, √ band′, dr`ati ili ~uvati zarobqenika > per. bende, sluga, rob, pot~iweni, srp. bendati. bendati, band´ati, obuzdati, posti}i > per. benden, slu`iti. ben|eluk (Vuk), v. benak i luk > ar. per. tur. benkilik, ~esta upotreba benka (opijat, smesa lista bunike ili konopqe). benetati, v. bena. bent (pojas), √ band′, svezati, pri~vrstiti, spojiti, sastaviti > per. bend, pojas, sveza: nasip, rezervoar, tur. bent, sastavak. Benu, b’enu, gospodar (svetlosti) zvezda, › b’‚, svetlost > misir. bennu, sveta ptica svetlosti. Benu se izlegla iz kosmi~kog jajeta, koju je snela kosmi~ka guska, Veliki Gaka~ (druga legenda uznosi Tota i wegvu pticu ibis, a tre}a lotosov cvet, sa {est latica). berat (dekret, carski ukaz), varƒt‚, blagoslov, › v™i, zahtevati, spre~iti > asir. urtu, dekret, naredba, zapovest, ar. bärat, jevr. verat, va`an spis, tur. berat. Berber (por. ime), barbar‡ka, oblik boga Nava, › barb. Berberi, v. Berber > misir. barbara (= lebu, ma{a{a). Misirci su ovaj naziv upotrebqavali kad Jelini nisu jo{ ni postojali!

berberija, v. perper. berber(in), bib’rat, brawe, sklawawe, √ b′™i, brati > pers. berber. berberluk, v. berber i luk. beri}et, bib’rat, brawe, preno{ewe > ar. bäräkä, obiqe, blagoslov, rus. beritet, tur. bereket > ar. tur. bereketli. Bes (vrag), › b’e{, strah, u`as > misir. besa, bog koji spre~ava zlo, arm. bl{. Od istog korena je srp. “besediti” i “beseda”, govor (< b’e{a, gospodar asterizma), po kojoj je nastala {iptarska besa. Da je besa izvorno srpska re~, svedo~i “trostruka besa” srpskog kneza Prelimira, zabele`ena u desetom veku pre doseqavawa [iptara na Helm, gde ova re~ zna~i trostruku zakletvu. Besomar (Biber~e), v. Bes i mora. Biber~e je mitski pogubnik zimskog Besa. bet (jevr. ku}a), v. bajta. bet, v. beda > per. bed. be}ar, v. begar > per. bī-kār, zlo~inac, nevernik, izdajnik, tur. bekâr, ~ovek neo`ewen, ma|. betjar, neotesan i uobra`en prostak. B. je ~ovek bez svoje ku}e i stalnog boravka (Vuk). Be}ir (l. ime), v. gebir > ar. Bekr, devi~anski. behar, bah“tara, obilan, brojan (< bah“, mnogo), › bah, {iriti, rasprostreti > tur. behar. behut (nesvest), hutƒ, la`an, ime boga Nava, › hu, hvaliti > per. hut, svest. be{ika, b’astrika, torbica od ko`e, › b’as, popiti > tur. beşik, be{ika: de~ija kolevka. biber (zrnast za~in), bimba, kolut (disk) sunca ili meseca, √ bi(n)d, rasturiti > rus. bobrь, tur. kara biber: biberlu. “Bimber gro`|e” narodne pesme je naro~ito lep rod loze. Biberaga, v. Biber~e i aga. Biber~e, ravˆ bimba, disk Sunca. biberxija, v. biber i xija > tur. biberci. Biblos (ime sirijske luke), kubra, kolut, prsten, zavoj, cvast: provu}i se, › kup, govoriti, svetleti > st. srp. kubla (gubla, gubina), vrsta pe~urke s bukovog drveta, koja koja je slu`ila za pisawe kwiga (obi~no urasta u {upqinu drveta i poprima oblik

22

plo~e) > asir. babil‚’a, pisanija. Da su Jelini preuzeli re~ biblos, kwiga iz asirskog jezika, svedo~i stari naziv Biblosa: Kuniga, od st. srp. kuniga, kwiga, u potpuno istom zna~ewu. bidat (porez), › b’u, kontrolisati, pripadati, prisvojiti, dodelit > srp. bidati, kloniti se ne~ega, tur. bid’at, porez na kafu u Carigradu: beddua, kletva. Bizant (Vizant), b’’{ana, Vi{wi bog, › b’’{, pribaviti, RV 3, 25, ukrasiti > srp. Buzani, srpsko pleme, jel. Byzantion. Bizant je ime sela gde je Konstantin premestio svoju prestonicu, koja je po wemu dobila ime Konstantinopoq (Carigrad). Ime je nastalo po ra{anskim Buzanima, osniva~ima naseqa, a jel. Buzanz, mitska li~nost, preuzet je od Bu{ana, mitskog junaka iz srpske etiolo{ke legende o Vla{i}ima. Turci su ga zvali Islambol, “obiqe islama” do 1923 godine, od kada je Istambul. bik, v. bak > rus. bыk, tur. buga. Bik se odnosi na prole}nu ravnodnevicu, dok je bak vi{e wegova personifikacija. bilbil (slavuj), pilpila, ime bogiwe Sre}e, › pil, negovati. Bilbija (por. ime), v. bilbil. Biqezi (mikrotoponim), v. beleg. biqur, v. belo > ar. ballur. bin (sin), b′innƒ, deo, razdvojiti na delove, mawe od celog, odlomak, √ b′id, podeliti na delove, razdvojiti > asir. binu, sin, ar. ibn(i), jevr. bin, ben, tur. (i)bin. bir (porez), bali, davawe > st. tur. ber. Kod Vuka je b. godi{we `ito popu. birjan (jelo od pirin~a), b'aruxa (b'aruja), kuvan i zape~en pirina~, › b'™ix, pirjaniti > tur. pirinç. birka, b'‡r“, koza > rus. bюro. birov, b′ƒra, podi}i glas, voditi, imati odgovornost, punomo}je (b’aro, izvr{iteq, ko ima izvr{nu vlast), √ b′ri, voditi brigu, upravqati rus. borov, tur. birov, bujurundzu, na~elnik, tat. böjörōwēu. U turskom birov ima isto zna~ewe kao u srpskom jeziku, sudija, seoski knez, kmet ili saziva~, a kod Cigana je ciganj-baro najvi{i ~in va`nosti ~oveka. biser, b’‚sura, sjajan, svelte}i, svetao, › b’‚, sijati > rus. biser, ar. tur. busra, turk. büsrä: ar. bīser.

Biserlija (por. ime), v. biser i lija. bit(ak), b'‚vita(ka), stvoren, manifestovan, proizveden, › b'’, biti > asir. bit, mesto obitavawa, rus. bitь, crk. rus. bыtie, bitije, postojawe, `ivot, srp. bit, su{tina, bi}e, imovina: tur. bitmek. bi~, pu~~´a, zadwi deo, posledwi, krajwi, › pu~' > per. pič. bqak, b´ka{ƒ, uobi~ajeno jelo, › b´ak{. Bovan, v. balvan. Bogdan (l. ime), b’ogƒ-d‚na, bo`anski ~in davawa, bogomdan. Bogdan (tur. ime za Moldaviju), v. Bogdan. Bogdanska je naziv po ukrajinskom nacionalnom junaku atamanu Bogdanu Hmeqnickom, koji su preneli srpski dobrovoqci koji su se u sredwem veku borili u Ukrajini protiv Turaka. Bo`uk (tur. Bo`i}), b'ogƒ, bog, › b'ux, posedovati. bo`ur (vidova~a, cvet boga Vida), p’algu, crven, crvenkast, › p’al, plodan, sazreti > ar. busur, bo`ur. Crveni bo`ur ne mo`e da bude izvorno arapska re~, jer je endemska vrsta s Kosova ili anti~ke Peonije, po kojoj i nosi ime: rus. pion, lat. Paeonia afficionalis. Bo`ur (pl.), v. bo`ur. Bo`urwa (selo), v. bo`ur. boza (buza), busa, magla, voda, otpadak od `ita (> srp. bus, `etela~ki uzvik), √ bus, otpustiti, izbaciti > rus. buza (boza), srp. buza, mutno vino, tur. boz, mutno: bozuk, opao tro{an: buzuk, patoka, lo{e vino, ma|. buzza, `ito. bozuk, v. boza > tur. buzuk, patoka, lo{e vino: anus. Bojan, v. Bajan > rus. Bojan, ime vojvode iz letopisa “Bojanova himna” (4 vek). Ime B. tuma~i Fasmer od re~i “boj”, borba, bitka. bokor (Vuk), bahu, mnogo > ma|. bokor. bol, › bal, povrediti > arm. blh, n. per. bala. bora, v. burak. Iznenadni vetar na moru, duva s mora (Jadranskog) na kopno. borija (truba, Vuk), b’ƒra, proizvesti zvuk, √ b′™i > per. bori, buri, tur. boru. bordo, brad´nƒ, crvenkast, `uto-crven (kow ili obredno pi}e), √ b™ih > tat. burda, mutno pi}e. Borozan (por. ime), v. borija.

23

bostan, (ba{ta), v. ba{ta. U Srba je ba{ta za diwe i lubenice, u Persijanaca za cve}e, a u Turaka kuhiwska ba{ta. boca, vƒhat, posuda √ vah > arm. buka. bo{~a (boh~a, -k~a), pa{~a, le|a, natrag, pozadi, iza (vr. i prost.), › pa{, povezati > per. boġče, tur. bohça. marama, prega~a za no{ewe: bog, zave`qaj). Bo{~a je u isto~noj Indiji ~etvorougaoni {al, kao u turskom, dok je u Persiji pokriva~ za glavu, marama i ~etvorougaono platno. bo{~aluk, v. bo{~a i luk > srp. bo{~aluk, mladini darovi u marami (`eniku i wegovoj ku}i), tur. bohçalik. brav (ovca ili stoka uop{te), avi, ovca, od √ av, upravqati, ~uvati, voditi > misir. ab, ovan. brava, uparava, otvor, {upqina, √ ru > tur. pirava. Brawan (ep. ban Pravodar), bra´man, braman, sveta re~, duhovno ispuwewe > srp. Brewe, bratstveni~o ime nevesiwskih starinaca. brat, b´ar‚trƒ, √ b′™i > rus. bratь, per. bratar, burader, jevr. berit. Brata, b´aratƒ, ime boga Ogwa, > hindi Bharate, bratstvo Mahabharate kome je Mane dao ime. brati, b´ƒrati, (pre)nositi, napuniti > asir. beru, rus. bratь, jevr. brh, uzimati. bra{no, pr†{ana, ishrana, provijant > rus. borośno, jevr. bar, zrno. B. je u zna~ewu jela, o ~emu svedo~i crkveni termin Bra{an~evo (Vuk), za posledwu Isusovu ve~eru (Skok). Bra{ovan, para{“-vana, ime za pakao. brvno (deblo), v. balvan. Brvenik (zem. ime), v. brvno. bre (me|uradwa), √ bru, re}i, kazati, imenovati, govoriti (o nekoj osobi ili stvari), prizivati nekog, proglasiti > jevr. abure, jel. bre, more: st. srp. brecalo, bubaw: brecati, svirati ili obrecnuti se. Interakcija “bre” ima u srpskom jeziku op{ti smisao: nagla{avawa, poja~avawa, izra`avawa iskaza ili du{evnog stawa, pleonasti~no u pesmi ili u slu`bi sveze, dok se u turskom jeziku upotrebqava samo u gnevu ili ni`em od sebe.

breg, b´rˆgu, uzvi{ewe, od › b’™i, podi}i, porasti > rus. b‹reg, srp. breg, obala, kelt. briga, breg (utvr|en), arm. barjr, visok. Bregava (vodoime), v. breg. breza, b´urxa, › b´ur > rus. breza, berëza, oset. baerz. brekati, v. bre > srp. brujati: brundati: vre~ati... breme, b´ƒrman, teret, › b´™i > rus. beremя. brzo, basri, hitro, RV I, 120, › b'ur, brzati > tur. seri, arm. brc, brzina, jevr. zariz. buba, bimba, okruglast, › bamb > ar. bubē. Buba, bimba, l. ime, sun~ev disk. Bubastija, gƒb´asti, `ena boga Ogwa, zrak sunca, › gab´ > eng. Bast, Bastet. bubreg, v™ikkƒ, › v™i, okru`iti, spre~avati > tur. böbrek. buda, bud'a, budan, › bud' > rus. budka. B. je zemqanka, zemunica, izba ili “dowa ku}a” (gorwa je vas ili selo). B. je “dowa ku}a” u kojoj se ogwi{te nikada nije gasilo, pa je uvek bilo “budno” (Ostoji}). Buda, v. buda. Istorijski B. je bio srpski princ Saka, a w. ime se tuma~i od arij. budd'a, budan. budak, p‡daka, tla~iteq, ko pritiska, › p‡d > tat. botrag, ~ag. butak, tur. budak, grana, ~vor u gredi. budala, budd’ilak{a–a, znak (trag) intelekta ili mudrosti, › bud′, do}i svesti > tur. budala, idiot. Budim, (Budin), bud′a, budan (Ogaw) > tur. Budin: st. srp. bdъnїe, no}na slu`ba. Budnost ogwa je kumovala prostorije, a ova imenu grada. budimlija (vr. jabuke), v. Budimqe i lija. Budisav, bod´isattva, “svebudan”, dostizawe savr{enog znawa. buza, busƒ, otpadak od `ita, voda, › bus > rus. buza, per. buza, tur. buzuk. bujan, b´’ja (bujas), › b′ux, napredovati, posti}i > per. buj, miris, tur. büyümek. bujati, b´’xati, bujan, koji brzo napreduje, buka, › buk(k), govor > arm buk, ar. qūbā, tur. bah, vika: bagirmak. bukagije, › buk(k), zvuk > jevr. vuhaggije. B. (puto) su okov na nogama. bukva, bukka, vatri{te: jarac > rus. buk. Bukva najboqe gori od svog drveta, a legenda ka`e da je vrag ukrao sunce,

24

obesiv{i ga na bukvu da svetli samo wemu, {to je kosmogonijska legenda o “drvetu `ivota” (bukva), kao oli~ewu ogwa ju`nog ovraga (suncovrata) u sazve`|u Jarac. buklija, √ bukk, glas + › l‡, ograni~iti > aram. buka, boca. B. je obredna ~utura s pi}em kojom se poziva na veseqe, tako da svaki pozvani otpije samo jedan gutqaj. buklum, v. buklija > tur. buklum, nakit u kosi. Bukovica, v. bukva. Bukre{ (tur. Bukure{t), v. Buhara > tur. Bukreş. bula (`ena), b’‚lu, krug sunca, › b’‚, ispoqiti > tur. bula, bola, ujna, tetka: bulica, Jevrejka (Carigrad), tibetski pulu, lopta, srp. bola, bula, okrugao pup~ast beleg na kantaru: baqa, talir. Ovaj pridevak za `enu stoji u vezi sa bremenito{}u, odakle je i jevr. i’bur, trudno}a. Bula, `. l. ime. bulbul (slavuj), v. bilbil > ar. per. Tur. bulbul. Bulbuder, v. bulbul i dol > “Slavujev do”. Jedan Bulbuder postoji u Avganistanu. buquk (gomila), balang’a, brojna sila, mno`ina, › bal, dati > tur. bölük. buqugba{a, v. buquk i ba{a > tur. bŭluĝbaşi. bumbar (~ovek u poziciji), b’’mi, stepen, pozicija › b’’ > per. bumber, vlast < bum, gospodovawe. bumba{ir (izaslanik), b’”mi, zemqa + › {i, le`ati > ar. mubāšir, tur. mübaşir. bunar (zdenac), ƒmbu-ruha, narastawe vode, › amb, pro}i > asir. burtu, bunar, izvor, cisterna, tur. bunar, punar. bungalov, › bu•g, napustiti > bengalski bānglā. bungur (tu~ena p{enica), b’a•gura, drobqeno (`ito), lomqeno, › b’awx, slomiti, razbiti. bunika (Husciamus niger), v. benak > tur. ban oti, ban, trava ban. bunxuk, › b’awx, rasturiti, razbiti. B. su {arene |in|uve za ki}ewe kowa. bura, bura, > rus. bora, burя, per. burah, tur. bora, iznenadan vetar na moru, tur. ~ag. boragan, buragan, vihor, mong. buragan. U srpskoj nar. pesmi Samovila upre`e ... te

kowe vetrove, / te vetrove burje i vijuge (rus. vюga, bura s me}avom). Burak (“vetrovit” kow), b’”ra, bura, √ b′ur, kretati se brzo ili gr~evito > ar. Buraq, ime krilatog rajskog kowa iz Korana, na kome je Muhamed uzne{en na nebo. burgija, √ v™ix, oviti, zaviti, okrenuti, zavrnuti > tur. burgi (burgu, borgu), svrdlo. Burzan (por. ime), v, Burhan. burma (ven~ani prsten), kurma, poseban odnos prstiju (blizana~ki ili uzajaman), mitska korwa~a. √ kurd, igrati se, presko~iti > asir. burmu, iris, tamni deo oka. Burhan, b’ura–a, “buran”, pridevak Jezdioca (Kowanika), › b’ur, brz > ar. Burhan, “{to se mo`e pobiti”. Manihejci, imenom Burhan zovu Zaratustru glasnika boga Svetlosti. buruntija (zapovest), v. berat > tur. buyuruldu. busija (zaseda), busa, komad zemqe obrastao travom, √ bus, podeliti > srp. busen, tur. Pusu. Busur (misir. bog Nava), › b’as-kara, sunce, ime boga Nava (davalac svetlosti), kao pridev zna~i heroj (= b’asura) > srp. Busur, ime reke u Ist. Srbiji. but (deo noge), pada (p‚d“) noga, √ pad > avest. pada, korak, arm. het. Buhara, b‚ha, Bik, oli~ewe boga Nava, › bah, nastojati. B. je Bakovo svetili{te na putu svile, a tuma~i se pomo}u eponimnog Bukura. Mawe je poznato, da su srpski neimari Stevana Visokog, zarobqeni u bici kod Angore, gradili hanove u Buhari, gde su neki od wih primili islam i ostali. buxa (batina), b′uxa, grana (debela), √ b′ux, koristiti, vladati, posedovati, > tur. buca, batina, kija~a, stra{ilo za ptice. buxa (uticajan), puxa, po{tovan ~ovek, › pux, po{tovati. buxak (kut), buxa, krivina, √ b′ux, zavi(ja)ti, saviti > tur. bucak. Buxan (ime bika), √ b′ux, biti od koristi. Buxuqa (ime krave), √ b′ux, koristan.

25

V vabiti, vab´rati, i}i, zalutati › vab´r > misir. vab, sve{tenik u obredu prino{ewa, srp. vabak. Vavilon, v. Babilon > jevr. Bevél. Vaga, vƒ{a (vƒka), kontrola, provera, smiren, › va{. Prvobitna Vaga su Vel. i Mali Medved, a misirska legenda ka`e da je vaga izmi{qena u `eqi da se izmere dan i no}. vadati, vƒdati, -e, govoriti, savetovati, › vad, osporiti > avest. vada јei t i, kimr. duweidio. V. zna~i "voditi nekog", npr. devojku la`nim obe}awima ili u{trojenog kowa da ne legne. vade, vada, govor(nik), √ vad, najaviti, izre}i > tur. vade, rok. vaz (ar. propoved, pridika), √ va~, govoriti, (iz)re}i > avest. vasta, ar. vaz: vekaletun, govor, srp. vakela. U arijskom ili arh. srpskom obi~ne re~i su ”va~”, a svete re~i i molitve su ”brahman”. vaz(n)a, vahana, posuda, √ vah > rus. vaza, jevr. vaza. vazal, ve{ƒ, podanik (ve{as: vi{a, sluga), › vi{ > kimr. gwasawal, rus. vassal. vaiz, v. vaz > ar. tur. vaiz, propovednik, pouke o veri. vaj, vaju, `eqa, > qud. vaimi (Bilbija), jevr. vaj, tur. vay. vajat, va’ja (ba’ja), spoqni deo ku}e, spoqa, › vah, uve}ati > ar. Hajāt, tur. hajat, hodnik, predvorje ku}e (nar. spoqno). V. je drvena ku}ica za mladence, ostava, trem ili hodnik. vajda (korist), b’e—a, sazve`|e Ovan (po~etak Mladog leta koje donosi svaku bo`iju blagodet), › b’id, razmrsiti, namamiti > ar. fā’idä, tur. fayda. bajdalija (xabaluk), v. vajda. Vajnemejnen, vaimanika, nebeski, nebesko bi}e, ro|en u nebeskoj letelici, bo`anski pridevak, › vam. V. je glavna li~nost Kalevale, ~aropeva~ i vilewak, koji u “crvenom ~unu” (sunce) plovi zajedno s kova~em Ilmarinenom u dowi svet da na|u Sampo, ~arobni mlin. vakat, √ va~, najaviti, izre}i, obe}ati > ar.

vakt, vreme, ~as, odre|eni ~as da se ne{to u~ini. vakela, v‚kkeli, igra re~ima, poruga, duhovit razgovor, › va~, (iz)re}i > asir. vaklum, presuditeq, ar. vekaletun, govor, jap. vaka, japanska poezija vakup, v‚kpƒtu, ime gospodara molitve i obreda (= v‚kpƒti, oli~ewe Jupitera), kasnije bog obrazovawa, √ va~ (vak), govoriti > ar. vakf, tur. vakif, vakuf, muslimansko u~ili{te, zadu`bina u op{te svrhe, Vakuf, (zem. ime), v. vakup. Val, valƒ, sin Tvorca i brat Sunca; vrag ki{nih oblaka kasnije nazvan Bala, › val > asir. Val, bog Oluje. Ugaritska kultura je temeq jevrejske religije (A. Kaku). Stare himne ugaritskom Valu nalaze se prera|ene u Svetom pismu (M. Dehud: Olbrajt). vala, valƒ, sila, snaga, mo}, › val, buknuti. U srpskom jeziku re~ vala se koristi u zna~ewu imena bo`ijeg: Vala ne}e{ (= Boga mi ne}e{)! Valah, v. Alah > ar. Wallah (Valla), tur. vallahi. valija (ar. titula), vƒrja, veli(ki), poglavar, vo|a: bog Qubavi, √ val, porasti > st. srp. veli, veliki, silan, mo}an, rus. veli(j), per. vali, veliki, uzvi{en, ar. valide, roditeqka, arm. blg, veliki. Valija (ar. otmen, uzvi{en), v. valija > ar. Valija, otmen, visok, uzvi{en. Valona, valli, (u)vala, > Olen (Tolomej), tur. Avloniya. Valtazar, v. Baltazar. vampir, v. lampir > tur. ubyr. var (kre~), pur, zid, › pri. var (oprez), v. vardati > tur. varda, pa`wa varak (list), varaka, veo, prekriti, pokriti, √ v™i, okru`iti > ar. väräq, tur. varak: srp. arak, tabak hartije. varakli (okru`eno, ukra{eno), v. varak > srp. varakli, ukra{eno, tur. altun varaklu, sa zlatnim listovima. vardati, vƒrd´ate, ~uvati, napuniti, › vƒrd´ > vav. varde, rob, asir. arde, Vardun (Vavilon), vƒrd’ana, ime boga Nava, › v™id’, vredeti, pove}ati. Vavilon je naziv po aramejskom Babel, "bo`ija vrata". Varna, v. var (kre~). Varna je selo u Srbiji kod [apca, a

istoimeno je poznatoj varo{i na Crnome

26

moru. Selo je dobilo ime po “varu” (kre~u) staroj tvr|avi (N. Marinkovi}). Bugarska Varna je je tako|e tvr|ava na brdu iznad istoimenog zaliva, koja je bila luka, mesto episkopsko i stara kolonija Mile}ana. Varna (arkti~ka), var–e{vara, ime bogiwe, √ varn > avest. varna, ime zloduha. Avestanska Varna je dvanaesta stvorena zemqa Ahura Mazde. varo{ (podgra|e, predgra|e), v‚ra, sve {to je okru`eno (< var, obuhvatiti), √ v™i, opkoliti, okru`iti > asir. biranu, tvr|ava (= varana, tvr|ava u steni, koju je Lesandar osvojio u Indiji), ven. vara, za{tita, hindi pura, tur. varoş, predgra|e. Vartoloma (apost. ime), v. Vratoloma > arm. Bar-Talmai, srp. Vratol. vasilica (kola~ o sv. Vasiliju), vasula, pridevak boga Nava > oset. basil. vasle|en (vasligen), v‚sula, jedan od osam glavnih arijskih bogova, √ vas, mirisati > rus. vasilëk, tur. fesliğen, st. srp. vasilok, kropilo, bosiqak. Vasilok je antiseptik i svojstvo boga Vasule (Veltman), odakle je nastao srbizam basileos, u jelinskoj tituli za arhonta, koji je odoma}io ime "bosiqak". vatan (stan), v‚ša, gra|evina, ku}a, polo`aj, deo zemqi{ta, › vaš, pregraditi > ar. vatan, otaxbina. Vahid, v‚g'ƒt, institucija obreda, › vah, upravqati, pokazati > azerb. Vagit, ar. Vāhid, pridevak Alaha, u zna~ewu “jedan”, jednoro|eni, jedinstven. va{ar (sajam, pana|ur), va, sav (sve) + {ara, {arenilo, obojenost razli~itim bojama, √ {ri, (po)me{ati. Turci i Ma|ari imaju ovu re~ u istom zna~ewu. va{arxija, v. va{ar i xija. va{ka (pas), √ va{, urlati, zavijati > per. tur. vaşak, ris. vedre (tur. posuda), v. vedrica > ma|. Vodor, {ipt. vedre. vedrica (vedro: mera za te~nost), v‚ru–—aka, posuda za va|ewe vode (iz ~amca), › v™i, spre~iti. U RV postoji predstava sunca ili meseca kao posude neba. vedro (posuda: mera), v. vedrica > rus. vedro, tur. vedre. vezir (velikodostojnik), va{tri, nezavistan,

slobodne voqe samostalan, › vi{, vladar, vladati > ar. wäzīr, tur. vezir. vezma (amajlija), v. vazna. V. je trouglasta kutijica od srebra ili tikvica za pu{~ani prah. Vezmar (por. ime), v. vezma. vekna, pakvƒ, pripremqeno na vatri, pe~en, › pa~, pe}i > brig. paka, rus. b“lka, veknica, finski Pekko, bog je~ma. velen~e (pokrovac), › las, sijati > st. srp. vlas, dlaka (kose) > srp. vlasenica, velenac, gruba haqina od vune ili `ivotiwske dlake ili pokrovac od bele vune, s dugom dlakom. Velizar ("veliki car"), v. Velija i car. Jedan V. je vavilonski car, a drugi Justinijanov vojskovo|a. Velija, vƒrja, izvrstan, odli~an, eminentan > ar. Velija, prijateq, pomaga~. veqi, v. valija. Vengari (Ugri), v. Ugrin > rus. Vengari. Vendidad (uvodnik Aveste), vanda, ukazati po~ast, uzdizati, pohvaliti, › vand. Vendik (tur. Mleci), v. Bindu. Venijamin, vaim‚nika, bog, bo`anski, nebeski, ro|en u nebeskoj letilici, › m‚ jevr. Benjamin. Venijamiti, v. Venijamin. V. su po sopstvenom predawu od Trojanaca i Arka|ana, istorodnih s Iberima (Iverima) po kojima je nastalo ime Jevreji. veranda, vara–a (= ‚linda > jevr. elam, trem), › v™i > bengalski veranda. vere (tur. vera), varƒ, izbor, ~in birawa (izme|u dobra i zla), dati prednost, › v™i, izabrati > rus. v‹ra, per. var, jevr. tora, tur. vere, vire. veresija (davawe na re~), v. vera. verige, v‚ra–ga, dr`a~, › v™i. V. su predmet posve}ewa, ”bo`ji sud”, a slave se 29. januara kao ^asne verige. Mirodr`ne verige sveta na Helmu poznate su Ilijadi i Lu~i. veriti, varjƒti, dati bra~nu ponudu, prositi, bog Qubavi > avest. var, oset. urnyu, versikul (bibl. psalm), vƒrtate, vrteti (> verzija) + k“la, bo`anska snaga. vetma, v. fetma. ve}il (poverenik, zastupnik), ve~a, voditi: najam, zakup, › vi~, posejati > ar. wäkīt, tur. vekil, vekâlet, rus. ve~e, srp. ve}e.

27

vetma, v. fetva. vid, › vid, videti, znati > rus. videt, brig. vit, ven. vid, prorok, mudrac, kimr. gwidd. vidra, udra, vr. `ivotiwe, › ud, kvasiti > avest. udra, rus. vыdra. vilajet (zemqa, svet, zavi~aj, postojbina), ‚laja, mesto boravka ili za{tite (azila), sveto mesto, √ l‡, ograni~iti > ar. vilajet, gubernatorstvo, mesto ro|ewa, dostojanstvo valije, svetost, jedno od bo`ijih imena. Tamni vilajet srpskog mita je pesni~ka slika Nava, u koji sti`e car sa vojskom na kraju sveta, {to je epsko pore|ewe za sunce i svetlost sunca na smiraju dana ili zapadu gde zapo~iwe dowi svet. vilajetlija (zemqak), v. vilajet > tur. vilauetlu. viliman, v. (i)liman. viq (tur. slon), p‡lu, slon, › p‡, uzrok obilnosti > st. srp. viq, ar. fil, tur. vilj. viqen (viqem), v. viq. vino, dvana, gro`|e, vinograd, › vin, rasuti, vinuti > asir. inu, arm. gini, ar. vaunun, jevr. jajin, gruzijski gvin. vinograd, v. vino i grad > krimski wingart, bibl. Gavaon, "ogra|en vinograd", grad poznat po vinu. vir, virala, vrelo, u razmacima, povremeno, › vir > jevr. b´er: birizija, ~esma. vire (ar. qudi, rod qudski), √ vŠr, pocepati, odeliti u komade, rasturiti > ar. vera, rod, qudi. vi{ne (tur. vi{wa), √ vi{, jesti, slu`iti konzumirati, > tur. vişne, Prunus verasus. vlaga, › vlag, grabqewe > rus. Volga: volgnutь, jevr. leah (lah, -ut). vlas, v„la, dlaka, ~ekiwa > avest. Vars, varasu, rus. volos, per. gurs. voda, voda (uda: v‚r) > rus. voda, brig. voda, het. vada(r), avest. aoda. Voda je u Misiru bila “otac bogova” (Bax). vojvoda (voj. zapovednik), v‚ja, vo|a + vadati, voditi > ven. vojvete, rus. voevoda, tur. vojvoda, vojvoda, gubernator. vojvod-ba{a, v. vojvoda i ba{a. vojno, v‚xin, ratnik, borac, › vax > ra{. voina, st. srp. vojin, rus. voj, per. wojnugun, tur. voynak. voqa, varƒ, `eqa, izbor, › v™i > avest. vara, rus. volя, kimr. guell. vra`ina, v™axinƒ, kriv(ina), › v™ix > ven.

vrekun, zloduh magije, srp. Ovrag, uvratine, suncovrat: vrag, rus. vorog, fin. pergene. Vratoloma, vratƒ, vladati, upravqati, zakon, propis, pravilo, obredni zavet, › v™i, zaustaviti > arm. Bar-Talam(aj), sin Tolomeja, srp. Vratolomija, ime praznika, hri{}. Vartoloma, ime apostola. V. je oli~ewe vrhunca letwe dugodnevice o severnom suncovratu. vra~ati, vrƒxati, › vrax, pripremiti, protiviti, oti}i donekle > arm. prc, vra~ati, pri~ati, st. srp. rus. vra~, lekar. vrenga (uzica ili vrengija), v‚re–ga, dr`a~, › v™i, zadr`ati > hindi vrenga, duhovni kanap (kojim pomo}nici cara mrtvih odvode du{e na onaj svet). vtori (drugi), vˆtara, daqe, › vitt, udaqiti > avest. vitara, rus. vtoroй. vuk, v™ika, › v™ik > avest. vehrka, rus. volk, srp. vlk: vrkolak. U srpskom predawu vrag je stvorio vuka od gline, a sv. Sava ga o`iveo. Onda je vuk pojeo vraga i utekao u {umu i zato je vra`ja `ivotiwa, pore|ewe za no} i zimu srpskom i vedskom predawu, RV 10, 127. vuna, ”r–‚, RV 4, 22, › ’r–, prekriti > rus. volna, het. hulana, avest. varena, oset. laen, tur. uün. vuruna (pe}), vƒru–a, sunce, svod nebeski › v™i, prekriti > tur. furun, firin, srp. vurwati. Nebeska "pe}" Tvorca, uslovila je prvobitni oblik kalote. vuta (prega~a), v. futa. Vu~evo (oronim), v. vuk.

28

G gabela (carina, porez), √ galb', punomo}je, drskost > arm. kabala, naplata, ar. qabālah. Gabela, v. gabela. Gabias (st. srp. bog), gƒb'asti, pridevak `ene boga Ogwa (Svaha) i obredni uzvik > arm. gebal, “dama iz Biblosa”, jevr. gabaj, upraviteq (sinagoge). U Siriji je bio ~uveni hram boga Heliogabala. Gabrijel, v. Gavril. Biblijski G. je glasnik Jehovin, koji posetio st. zav. proroka Danila. Gavan (mitski bogata{), gavin‡, krdo krava, › gu, izbaciti izmet > rus. gobina, arm. gavak, zadwica, tur. gübre. Bogatstvo se nekada merilo stokom (srp. blago, lat. pecunis). Gavra, kuvera, bog Obiqa, › kav, sastaviti > asir. gabru, pridevak neba, jevr. gibor, mo}an. gavran (garav) v. gar > tur. karga, vrana. Gavril(o), v. Gavra i ili > asir. gi-bil, bog Nebo, srp. Kupalo, sum. gibil, ime boga, ar. tur. D’ebrail, jevr, Gabrī’el. Sv. Arhan|el Gavrilo (26. 7) je najtopliji dan i “pasja vru}ina”, jer su Sunce i Sirijus (Pasja zvezda) tada u istoj ravni. Gaga (ime asir. zapisa), g‚•ga, u vezi bo`anskog, ime bogiwe Nava, › g‚ gagula (vr. vodene ptice), gagara, vr. ptice, › ga, pevati > asir. gagula, vr. ptice, rus. gaga, gagatь, srp. gagula, seoski {eret koji pevu{i: ga-ga, onamatopeja gakawa. Gad (vav. bog Sre}e), g´o—a, kow (g´oša), › g´aš > arm. gad, ime u natpisu kneza Me{e: prorok Davidov, jevr. gad, sre}a. Kod st. Srba je kow bio sveta `ivotiwa boga Sunca, pa je on dodavan kao predmetak ispred imena bogova. gadara, gadura, grbavac, › gad, sakriti > tur. gadare. G. je sabqa o{tra sa obe strane, koja se ve{a ispod sedla. Duhovni ma~ ili sabqa je sa dve o{trice: nebeskom i zemaqskom. Otuda je mitska sabqa pore|ewe za svetlost sunca, a oblik grbe je dobila po putawi sunca.

gazda, v. gospodar > per. gospanddar, ma|. gazda, bogata{. gazdaluk (imetak, bogatstvo), v. gazda i luk. gaziti, g„hƒti, -e, gaziti, √ g‚h, uroniti, pripiti, lutati, prodreti > hald. gazarin, gatar, per. gazi, igra~ na u`etu, srp. gaz, prelaz na reci: gazare, krpqe, jevr. xxsh. U ar. supstantiv gāzi je u zna~ewu ratnik, pobednik, odakle je tursko gezmek i kirgiski naziv za Kozaka. gaip (tajna, Vuk), guja, tajna, ime za Vi{weg, √ guh, sakriti > srp. guja, zmija, “`ivi simbol boga”, ar. gaib, kaib, sve {to je skriveno, odsustvo, nevidovnost, stvar duhovna ili budu}a. gaj, gaja, dobro, imawe, √ xi, ste}i > avest. gaja, `ivot. U st. srp. i jevr. “gaj” je idol. Op{tepoznato je da su sveti gajevi u pro{losti bili mesta posve}ewa, pa je to sinonim za raj, u smislu {ume koja stalno cveta. gajba (krletka, sanduk za vo}e), kambu, {koqka, {upqa kost, › kamb, skembati (sakriti) > per. gajba, tul za strele. gajda{, v. gajde > tur. gaudaci. gajde, gada, muz. instrument, √ gad, (iz)re}i > rus. gud‹tь, oriti se, brujati, ar. qāi’dä, tur. ga’jda, gaude. gajret, ge′ja, doma}instvo, RV 3, 30, √ xi, posti}i > ar. gajrä, tur. gajret. "Gajret" je bilo kulturno-politi~ko udru`ewe muslimana Srba, u zna~ewu: revnost, privr`enost, sr~anost, plemenitost. gajtan, g'ja, tetiva (= god'„, RV 8, 69) > rus. gaitanь, tur. gautan, kautan. Svileni gajtan je u obredu inicijacije ili "duhovni kanap", atribut boga Nava, kojim su pa{e obredno davqene. gakac, kakala, gavran, √ ga, pevati > srp. ar. gak, gavran, tur. garga: gaga, kqun. Gal, k‚ra, vodoime, › gal > lat. Halys, maloazijski Ibar biblijskih Haliva. gala (rasko{no), gala, vr. muzi~kog instrumenta (galla, bezobzirnost), Galati, v. Gali. G. su poreklom od Kimera (Diodor). Jevreji ih zovu A{kenazi a Jelini imenom Kelti. gali, v. Gal.

29

Na obalama reke Gal izvo|en je obred posve}en bogiwi Kevi, pa su weni sve{tenici dobili ime “gali” a po wima ~itav narod. Gali, v. gali > hald. k´alta, jevr. Chalat. G. su Simbri ili Kimbri (Apijan). Smatrali su da poti~u od boga Nava, jer su ih tako u~ili drvidi (Cezar). galidba (nevoqa, bolest), gara, nezgoda, bolest, povreda, √ gur, povrediti > asir. g‚r’, neprijateq, ar. garaz, mr`wa, Bolesti i uroci su zle du{e u narodnom predawu. Galileja, v. Gali. G. je je centralni deo Sabarije, alijas Samarije, a ime stoji u vezi Galilejskog jezera. Na jevrejskom galil je u zna~ewu “okrug”. galin (kow vranac (Vuk), k‚liman, crn, crnilo,√ kal, smatrati, slediti, podsta}i > ar. gali(n), drag, srp. galov, kow crne boje, donosilac dobra u zlu ili bogatstva u siroma{tvu: razgaliti. Kod Sumera je kamen crne boje bio sre}an, a beli nesre}an. gamad, v. gmaz > rus. gad, gadюka, arm. Gamad, patuqast, gamad, jevr. gamad. Gamzigrad (Zmijograd), v. gmaz i grad. G. je bio anti~ka kovnica novca i mesto puno zmija (Vuk). Zmija je no}na grabqivica koja vidi termi~ki, na osnovu razlike u temperaturi. U srpskom mitu je obele`je no}nog Ogwa i ~uvar blaga. gamen, gama•a, kretawe, izbacivawe, › gam > avest. jamaiti. gana~, v. kanxa. (n)ganga (vra~, Sudan), g‚•ga, bogiwa Nava. gani, √ xan, ra|ati, stvarati > ar. gani, rodan, plodan: Gania, “rodna”. ganiluk (bogatstvo), v. gani i luk > tur. ganilik. ganuti, xƒnati, -e, stvoriti, postati, › xan, roditi > arm. gana, ganuti, jevr. gnh, dirnuti. ganxa, v. kanxa. gar, k‚la, crn, › kal, kaliti > ven. agart, izgoreo, rus. gar, jevr. xxrv, tama, mrak, tur. kurum. g‚rga, vr, mere > srp. garga, motka s krpom (za podsticawwe kod parewa kowa), tur. kargi, kopqe. U srpskom jeziku “uzeti gargiju” zna~i “uzeti meru”.

gargija (mera), g‚rg‡ja, u vezi garge, v. garga. Gardinovac, v. Gardo{. G. je selo u [ajka{koj koje je dobilo ime po lovu na morune. Gardo{ (sipski, zemunski), gard´as, `eqa, mesto na reci za ribolov › grid´. garez (srditost), garƒ, vr. otrova, slabost, nedostatak > ar. tur. garaz, mr`wa, jed, gatati, gadati, gledati, gatati, √ gad, izre}i, obavestiti > rus. gatat, asir. gataru, kratak i `estok napor: udariti, napasti. hald. gazarin, gatar, arm. klt, posmatrati. gatka, kat´aka, pripoveda~ < kat´a, pri~a > jap. kata. Ga{a, ga–e{a, gospodar mudrosti, nauke i ve{tina, › ga–. gebir, gab'‡rƒ, tajan, bo`anski pridevak nedoku~iv, mudar, dalekovid, › galb' (?), poverqiv > pers. gabr, `rec vatre (avest. obred), ar. bekir, devi~ansko mu{ko ili `ensko. ge(j)ak (pogrdno seqak), ge’ja, doma}i, doma}e dobro, RV 3, 30, √ xi, gajiti > srp. gexa, bug. gawa, jevr. goj(im), nejevrejin, jap. gajdzin, nejapanac, cig. gadza, neciganin. gej{a, ge{–u (gi{–u), profesionalni peva~, glumac ili mimi~ar, › ge{, (is)tra`iti > jap. geischa. Gemara (komentar Talmuda), v. kamara > arm. gēmāra, zbirka, komplet. genije, xƒnas, potomstvo, porod: vrsta duhova, RV 2, 2, › xan, roditi > arm. geon. U asirskom predawu genije (nadarenost) je vezan za dekane, kao u st. italskom, gde je mu{ki bo`anski elemenat bio vezan za ~as ro|ewa, a `enski za ~in ra|awa postav{i kasnije kolektivno bo`anstvo (Junona). gerga (povorka, gomila, Vuk), g‚rga, vr. mere, od √ g‚, podvrgnuti > srp. garge, naprava za ras~e{qavawe vune. Gerzelez (\er|elez), v. gers. Gergelez je turski junak iz srpskih narodnih pesama, koji ne postoji u turskom jeziku i po kome nosi ime budimsko brdo, a ime mu tuma~e pomo}u persijskog, arapskog ili turskog jezika! Germani, gr„ma–ija, ime za narod, › grah, posedovati. Arapski pisac Khuwarzzimi naziva Germaniju zemqom Sakalaba, a rani nema~ki i strani spisi navode germanske kraqeve kao vladare Srba (I. Vuk~evi}).

30

gero, -(stari), xƒra, starost > jevr. k‹lah, starost. gers (momak), √ karx, zadati bol, mu~iti > tur. kurez, soko, mlad kobac, srp. kura`, hrabrost, odva`nost: jer|enin, momak. Gilan (zem. ime), gilana, gutawe, √ gri, progutati > asir. girru, lav, ar. gil, {uma, pe}ina (naro~ito lava): gilan, zmija, zmaj, nesre}a, propast, napast. G. je varo{ na jug. zap. Kaspijskog primorja, istoimen nazivu Gnilan (Gwilane). gilipter, dalb'a, prevara, -riti, › dal, isterati, rasturiti > asir. dilibtu, nevoqa, potreba, dalabu, izvr{iti pritisak, navaliti, srp. dolap, spletka zaseda. glava, k‚p‚la, lobawa, › kup, govoriti, svetleti > arm. g'lou, jevr. gev, tur. kafa. gladiti, g'ašati, -e, od › g'aš, dota}i, okrznuti, izvr{iti, obaviti > rus. gladitь, arm. geled, milovati. gledati, gadati, › gad, obavestiti > arm. klt, posmatrati. globiti, galb'ate, › galb', drzak, opunomo}en > srp. gabela, porez, carina, oglabina, ogrizak, arm. kabala, naplata. gmaz, gm„, zemqa, √ gam, gmizati > srp. gmaz, zmija, ar. gamiz, predmet zavisti i `eqe, jevr. qmz, rastezawe. Gog (bibl.), g‚•ga, bo`anski, ime bogiwe Nava. Biblijski Magog ili Gogi su Geti (Jeronim), a isto~ni narodi su ih zvali Sakima (Srbima). Biblijski Gog je kraq Magoga ili Saka koji su upali u Aram (Me|ure~je). Golgota (lubawi{te), v. glava > arm. galgolta, glava, jevr. Galgelet. golem, g“lma, grm, › gul, podi}i > srp. grmaq, jevr. glm, ~udovi{te (> golem). govnati, guvati, prazniti creva, › gu > arm. gavak, tur. gübre. goditi, godate, › gud, igra, zabava > arm. xxdh, ugoditi. Gomer (bibl. Brigija), v. Kimeri. U asirskim zapisima maloazijski Kimeri su Medi. Gor, v. gora. gora, girˆ, › gur, podi}i > per. gar, gir, gairis, jevr. har, avest. gairi. (G(h)or je planinska oblast u sev. zap. delu Avganistana, gde `ivi Sur pleme). Gordije, k’rda, {amansko ime, prabog, › kurd.

G. je mitski osniva~ Gordiona. gospodar (gospodin), g‘spati (ga“spati), gospodin, gospodar, gosudar, gazda (g‘, ga“s, vo + pƒti, gospodar) > per. gospanddar. gospodin, g‘spati, pastir (< g‘, ga“s, vo, krava + pati, gospodar) > rus. gospodin. go~ (muz. instr.), g’‘{i, zvuk bubwa, RV 6, 5, √ g′u{, zvu~ati > tur. goçu. grad, › gurd, mesto obitavawa, prebivali{te > rus. gorod, het. gurta, tvr|ava, avest. gered´a, fen. gadir, jevr. karta (keret): kir, zid: kimr. cader, tvr|ava. gradela, grat´a, greda > jevr. srad. gral, grƒha, “hvata~”, Velika Zmija (Zmaj), › grah > sum. grahl, simbol zmaja. Legenda o Gralu je hiperborejska (Evola). U misirskom i feni~kom predawu Gral je opisan kao kao posuda s vodom ukra{ena crvenim krstom u krugu. Gregori (Egori), v. Grigori. greh, › garh, okriviti, optu`iti jevr. roa. griva, gr‡va, vrat > avest. griva. grimiz, k™ˆmi, crv, crvena boja › kram > ar. kermez, per. kirm, germez, jevr. cruima, tur. kurmaz. grlo, gala(ka) > rus. gorlo, jevr. garon. grne (grnac), g′™i–ƒ, RV 1, 133, toplota, svetlost sunca, √ g′™‡, goreti > rus. gorn, kova~ki ogaw, ar. jer, toplota. grob, g™ib´ƒ, mesto prebivawa, RV 3, 30, › g™ab´ > rus. bugor, tur. kabr. grom, agrimƒ, predwi, RV 5, 44, prethoditi, √ g™‡, grunuti > rus. grmetь, avest. gramta, arm. grm, per. garam, jarost. Narod razlikuje grom i strelicu, po ja~ini, snazi i naponu. gro{ (vr. novca), √ gras, ugristi, staviti u usta > tur. graş, gruş, giraş: arm. grz, ugriz. Naziv je nastao po ra{irenom obi~aju da se mrtvacu stavqa novac u usta, za wegove potrebe na onom svetu. guba (pe~urka: ko`ni osip, li{aj), kubra, cvast, obru~, kolut (kavaka, gqiva), √ kab, kolorit > rus. goba, ar. qūbā, li{aj, tur. kuba, srp. gqiva, pe~urka, guber, pokriva~. gubernator (guverner), √ kavˆ, vo|a, rukovodilac, obdaren instiktom, promi{qen, spretan > ar. kabir, vodi~ u pustiwi, jel. kubernítis, krmano{, lat. gubernare, rus. guberniя. gudalo, gundala, zvuk malog bubwa > bibl.

31

Egudilo, an|eo, “hvala bo`ija”. gudura, kud´ara, planina, “{to podupire zemqu” > kasitski kuduru, kamen me|a{. guja (zmija), g“´ja, tajna, ime Vi{weg, › guh > ar. gā´ib, kaib, skriveno, tur. gayb, gayp, srp. gaip, tajna (Vuk). gungula, √ guwx, graja, brujati, prizvesti zvuk > per. ğulğule, ar. qūbā, buka, vika, mete`, gu`va, tur. sulgule. guw, go–‡, vrsta kaputa (go–ik‚, guwak) > rus. gunя, avest. gaona, hindi gonī, per. gûn, kimr. gwn, oset. gun. gurabija (vr. kola~a), surab’ˆ, ugodan, prijatan, divan, √ rab’, strastveno `eleti > ar. gurābbiuä, tur. gurabiyye. gurbet (pogrdno), k‚rpaša, ~ovek u drowama, prosjak, √ karb, pokretan > tur. gurbet, skitnica: garip, tu|inac. gurgus, g´arg´ara, grgor, posebna vr. Zvuka, › g´ur > jevr. cocelet. Gurgusovac (Kwa`evac), v. gurgus. Staro ime Kwa`evca je po gurgusima, vrsti divqih goluba. guska, hansƒ, › han > rus. gusь, kin. ghan.

D Daba (vrag), dab’a (= dƒb’a), "varalica", pridevak boga Nava, √ dab′, povrediti > asir. dab’, sviwa, ar. dabe, ~udovi{te, jevr. diba, kleveta. dabul(h)ana, v. davul i han. davar (ar. stoka), v. tavura. davar (jevr. re~), t‚vura, sazve`|e Bika, oli~ewe boga Smrti, › tub’, povrediti, ubiti > srp. davor, molitvena i kletvena re~, jevr. davar < dbr, (iz)govor, recitacija. David, ai—avida, ime boga Obiqa, › ‡—, isticati > arm. David, poglavar, ar. Dāvud (> Daud, Daut), tur. tat. Dovud. Ime David je inokosno kod Jevreja. Javqa se samo kao titularno ime davidum, zapovednik vojske, komandant. davir (jevr. st. srp. proro~i{te), v. davar. davija, dƒv‡js, udaqen, dug ili dalek > ar. d´ava, tur. dâva: davaçi, tu`ilac. davul, v. tamburin > ar. tabl, bubaw, tur. davul, -bas, kirg. davyl. dag (tur. brdo), tu•ga, vrh, visok, uzvi{en, › tu, izgledan. Dagon, dahana, “goru}i”, “uni{tavaju}i”, bog Nava, › dah, goreti, potpuno uni{titi > asir. dagon, bog Zemqe, fil. fen. dagon, vrhovni bog s telom ribe, jevr. dāgōn, ime boga < dāg, riba, srp. Dagon, bog Karlova~kog rodoslova: Dagonija, ime regije. dada (starija sestra), dƒd′i, slu{kiwa, ~uvawe (= dad’a, davawe, RV 10, 46), √ dad (= da), dati > ra{. dad, rus. dяdя, per. dada, slu{kiwa, tur. dadi, slu{kiwa, naro~ito kod dece, srp. (reg). doda. dadiqa (slu{kiwa), v. dada. daire, d’airja, komponovati, uravnote`enost, istrajnost, √ d’‚, zadati, postaviti, pru`iti > ar. dā'irä, tur. daire. daj, daj, uzeti, poslu`iti > jevr. daj, dosta, dovoqno. daja, daja, dojiti, √ d′e, dojiti > tur. daja, doiqa dajana, dajana, dojiqa > tur. dajanli, izdr`qiv: dajanmak, nasloniti, trajati. U srp. zna~i podr`avati, podupirati. dajan(d)isati, v. dajana. D. zna~i izdr`ati, potrajati, odupreti.

32

dalak, dala, umetak, tanka plo~a, › dal > tur. dalak. dala{, dalb´a, prevara > het. idalu, zlo, nesre}a, srp. dalavera, nepouzdan ~ovek, lo{ karakter, dalga (struja u moru), tara˜ga, talas, √ t™‡, jedriti, plutati > tur. talga, volnovawe mora. Daltaban ("dobar pe{ak"), v. taban. Pridevak velikog vezira Mustafa-pa{e, srpske poturice iz sela Petri~ak kod Bitoqa, pogubqenog 1703 godine, koga turski istori~ari zovu Sirb-ol-asl, “surovi Srbin”. daqe, d’rƒ, dalek, udaqen, daqe, √ d‡, vinuti se, leteti daqe > avest. drajah, tur. durma, rus. ~ur? dam (bedem), √ dam, ukrotiti, obuzdati, nadvladati > rus. dƒmba, nasip, bedem, tur. dam, nasip. dama, dƒma, kro}ewe, pripitomqavawe, (izvorno) doma}ica, √ dam, smiriti, pripitomiti > hindi dama, "idealna `ena". D. je otmena `ena ili kraqica u {ahu. damad (per. zet), v. dom > srp. domazet, tur. damak. damar (puls), d′ama, izdisaj, √ d’am, izdisati, duvati > tur. damar, `ila (kucavica). dambulhana, v. tambura > ar. tabil, veliki bubaw, tur. davul. U ar. per. i tur. je “vojna muzika”. dan (st. tur. zora), dˆna, dan (= divan), √ d‚, pokazati, u~vrstit > rus. denь, kimr. down, st. tur. dan, zora. danak (da`bina), d‚nƒ, ~in davawa, √ d‚, dati > rus. danь. Danilo, d‚nav†ri, Gromovnik, › d‚, dati > jevr. Dāni'ēl, Dāniuāl. St. zavetni prorok Danilo je ra{anski (tra~ki) princ s Helma, zarobqen u vojnom pohodu s Istoka. dani{mend (per. kwi`evnik), √ dan{, govoriti, pokazati. + › man, misliti. dar, d'„r‚, libacija Ogwu, "bo`ansko vrelo", › d'™i, dariti, ispuniti du`nost > avest. dar, arm. jevr. tur. doron. Dar ima obrednu vrednost i simbolizuje tok Ostvarewa. dara, d´‚ra, no{ewe, podupirawe, ~uvawe > ar. tarhah, tur. dara. darva, v. davar > ar. darva, ime za vola,

kretati se, davar, stoka, dom. `ivotiwe. Dardan(i), v. Teutron > fil. fen. Dardan, ime ~arobwaka-zelena{a, Dardanos, skitski kraq (Diodor), Dardanis, zem. ime, Kirenaika (Vuli}), Darden, zem. ime (Vuli}). Dardaneli, v. Dardan(i). Dario, d´‚ra, Vi{wi, u zna~ewu onog ko daruje postoje}e › d´™i > per. Darie, Darajavuš, ime medskog cara. darmar (nered, rusvaj), darma, ru{ilac, RV

III, 45, od √ dri, rasturiti > per. tarmar, rasut, rasejan. D. tuma~e slo`enicom: dar, lomiti + mar, mrviti, u zna~ewu: "slomqeno-smrvqeno". datula (urma), d'at’ra (Datura alba) > hindi dhātūra, it. dattolo. datum, d„tu, odre|en deo, ispuwewe zadatka, odlika, › d‚ > asir. datum, odre|eno vreme. dahija, › dah, ime pomo}nika boga Rata > tur. dayi, rum. dahiu. dahiluk, v. dahija i luk. dva, dvau (dvi), avest. dva, dvaja, dveri, dv„r(a), vrata, prilaz > jel. thýra, jap. torii, ulaz u {into svetili{te, srp. dvor, dvori{te. Dvor je kod Sika naziv za hram. dvojan, dvajƒ, dvostruk > avest. dvaja. dev (per. zloduh), dab´a, pridevak boga Nava. Deva (atribut Bogorodice), dev‰, RV 2, 3, bog, bo`anski. U vedama ima 33 deve sile dobra, po 11 u svakom od tri sveta. dever (brat mu`a), devra, -i, dever, √ de, ~uvati. deverba{a, v. dever i ba{a. Devi~, dev„~, “direktno upu}eno bo`anstvu”, › div > rus. Devi~im. Ruski manastir Devi~ je tako|e posve}en Bogorodici. devlet (stani{te bogova), √ div, sjaj, nebo, svetlost: u`ivawe > ar. tur. devlet, sre}a, bogatstvo, carstvo, mo}, sila. deda, d´‚tu, trojan, trostruk, deo u vezi pet elemenata, › d´‚ > misir. djed, stub posve}en Ozirisu, gruzijski dedo, ime za majku. Stari Dedo (Mesec) vra}a vid u narodnoj pesmi pomo}u svetlosti sunca. U narodnoj kosmogoniji Mesec je “po bogu otac”, zajedno s mladom Muwom.

33

De`eva, de{ƒv‚sin, boravi{te, stani{te van grada (< de{ƒ, dr`ava), › di{. D. je letwa rezidencija Nemawi}a. dejanije (st. srp. vra~awe), d´aji, pokrenuti, postaviti, dodeliti, odobriti, poslati, › d´‚ dekan, v. deset. D. je 36 deo nebeskog svoda, koji je kod Asiraca, Misiraca i staroitalika bio genije za{titnik. deli (sr~an, juna~an), v. delija> per. dil, ar. delil, tur. delu. Deligrad (ime varo{i), v. deli i grad. deliba{a, v. deli i ba{a > tur. deli başi, zapovednik nad lakom kowicom. delija (pridevak junaka), devila, moralan, pravedan, bo`anski, pun vrlina, odnos prema bogu, √ de, {tititi, braniti > tur. deli, lud, hrabar, sr~an: ar. Dilāver, hrabar, odva`an: srp. Deli-Jovan, oronim. Prosve}ena hrabrost je svesna spremnost na `rtvu, za uzvi{eni ciq. U srpskom mitu, put na nebo su zadata re~ i juna{tvo, koji imaju obrednu vrednost posve}ewa. deliluk, v. deli i luk. delirijum, dilira, pe~urka, › dal, rasturiti > tur. delirme, besnilo. deme, › tam, uko~iti > tur. demet, naramak, rukovet. D. ima u prenosnom smislu isto zna~ewe kao i tom (deo). demir (tur. gvo`|e), tam‚la, ma~, › tam > tur. timur, demir, gvo`|e. demirlija, v. demir i lija. demirxija (kova~), v. demir i xija. derben (per. klanac, tesnac), d™ivan, probiti (tunel), › d™‡, razvaliti, parati > tur. derven: derbent, tesnac, srp. Derventa, derbenxija, v. derben i xija. derven (klisura), Derventa (zem. ime), v. derven. dere (dol, udolina), dara, bujica, {upqina u zemqi, √ dri, razdvojiti > rus. udol, nizina, per. tur. dere, do(lina), potok, reka, jevr. aravod, ravnica. D(e)rman (razvaline u Homoqu), darana, razdirawe, › d™‡, razvaliti, rasturiti > per. darman, snaga, mo}. dert (briga, qub. jadi), d’™itƒ, opsednutost, ra|aju}i, zadr`avawe, › d’™i, nositi, posedovati > per. derd, `alost, bol, ar. tur. dert, bol, bolest, briga, jed. deset, da{a(n) > rus. desjatь, avest. dasa.

desnica, dak{ina, desno, › dak{ > avest. da{ina. Despoto dag (tur. Rodopi), v. despot i dag. defter, devƒ-taru, "zapis", posve}eno (bo`ansko drvo) > tur. defter, jel. diftir. Zapis je i danas hram kod Srba, kao {to je bio u Mahabharati. div (mitsko bi}e), deva, bog, bo`anski, svi bogovi, RV 2, 3, √ div, sjaj, svetlost, nebo vatra: ime za stvoriteqa u mnogim jezicima > per. dīw (dev, zloduh), avest. daeva, tur. dev, div, ispolin, duh, vrag. Div-lovac je jedan od oblika boga Nava u RV. U srpskom predawu postoje crni i beli divovi. divan (megdan), d’‰van, ve{tina, › d'‡, prezir, nepa`wa. divan (dr`avni (tajni) savet), davan, {to je u slu`bi davawa ili primawa, redosled odr`avawa, √ da, dati > per. diwan, tur. divan, srp. divaniti, razgovarati. divanana, v. divan i han > per. divan hane, trem za ve}e suda. dilindara (nesta{na devoj~ica, [), √ tal, izvr{iti, posti}i + d’ra, dr`awe. dim, d´’ma, miris, tamjan, kaditi, › d´am > rus. dьim, jevr. timara, tur. duman. dim(l)ije dvi, dva + nˆtja, nit (> jel. dýo, dvostruk + mítos, konac) > tur. dimi(e), pamu~no platno. Din, di•, bog Pravde i vrline > st. ar. Din: ar. per. tur. din, vera, zakon. Skandinavski istori~ar Torfeus ka`e, da se Odin doselio iz Azije oko 70. godine st. ere. dinar, din‚ra, zlatan novac, naziv za te`inu zlata ili zlatan ukras, √ di, kvariti, slabiti > ar. tur. dinar, zlatan novac (al`irski, ira~ki, iranski, kuvajtski, bahreinski, jemenski, jordanski, libijski i tuniski). Lesandar je primio u Vavilonu sve ambasadore tada{weg sveta. Svakome je dao pratwu do mora i po 1000 dinara (Rufus). dindu{man, v. din i du{man > ar. per. Tur. dindüşman. direk (stup, balvan), daru, deo ili par~e drveta, √ dri, rasturiti > per. diraht, stup, katarka: tur. direk, jarbol. dirinxiti (te{ko raditi), v. rintati.

34

Dita, dˆti, bo`anska k}er i bogiwa Majka, › d‚. Ovo sefardsko ime su preneli Iveri u anti~ko vreme na Istok, a [iptari preuzeli u 16 veku od Srba, posle turskog genocida u Dra~kom zale|u. Djaus (kritski), dja“s, nebo, sjaj, vedrina, bistrina (dana), › dju (= div), sijati > hindi Djaus, rus. Dij, jel. Dīos. doakati, d'akkajati, dosko~iti, √ d'akk, ni{titi, razoriti. dobar, b'adra, uzvik dobrog raspolo`ewa > arm. tov. Dobervendik (tur. Dubrovnik), kubra, {uma, › kup, sijati > srp. dubrava, mawa {uma (gde se vile okupqaju i igraju) < dub. dova (molitva), √ div, moliti > ar. du’a, tur. dua. Dodol, d‚rdura, bogiwa Nava, oblak (dardura, voda), √ dru, te}i > asir (akad). Adad, bog oblaka, st. srp. Dodol, bog ki{e, srp. dodole, obredna povorka u magijskom prizivu ki{e. doza (mera, ograni~ewe), d‘ha, mu`a, prinos, dobitak, √ duh, izvu}i > ar. tassah, tur. doz, düze, jel. dósis. dokma (“kula ti{ine”), dan{a, `aoka, ujed, kqucawe: ime zloduha, √ dan{, ujesti, uni{titi > hindi dokhma, srp. Dokman, por. ime. U Lepenskom Viru su le{eve izlagali u kro{wama hrastova. Ovaj obi~aj postoji na Tibetu, Indiji i kod Parsa, koji veruju da su zemqa, voda i vatra sveti, pa se ne smeju skrnaviti telom koje je ne~isto. U Iranu postoji dokma pod imenom "Zadu{a". doksat, › tak{a, dati oblik se~ewem, tesati > srp. daska. D. je izbo~ina na ku}i, bez podupira~a (nema je u turskom). dolama, dalmi, ime za Gromovnika, √ dal, rasturiti > rus. dolama, srp. dolmiti, puniti, tur. dolama(k), okru`iti, opasati, ma|. dolmani. Dolama je umawewe za "dolmatiku", duga~ku dowu haqinu sa kratkim rukavima, preko koje se pa{e pojas. Nosili su je ilirski Dalmati, tako nazvani po svome bogu gromovniku Dalmi. Rimqani su preuzeli ovu ode}u od Dalmata, a u sredwem veku tako se zvala gorwa ~ohana haqina koju su nosili jani~ari, kad nisu bili u ratu. dolap, dalb′a, to~ak: okretati, › dal,

podeliti, razi}i se > tur. dolab, okrugao orman koji se okre}e u zidu, pa se na wega stavqa ono {to se {aqe u harem, ili iz harema: per. dulab, orman u zidu kao prozor. Dolap (dolaf) mo`e biti i motovilo za svilu: udubqewe u zidu sa pregradama: dowi deo kuhiwe: sprava za pr`ewe kafe: to~ak na bunaru. dom, › dƒm, ku}a, RV 10, 4 > asir. dadmu, dom, mesto stanovawa, tur. domuz, sviwa, jap. demai, ku}na isporuka. domazluk (dobro, imawe), v. dom i luk. domuz (tur. sviwa), v. dom > Domuzpotok, ime mesta. Don, d'ena, reka, bog Voda, › d'e, upi(ja)ti > oset. don, reka, voda, avest. danu (danəvja), ime re~nog boga. donator, d„tri, davalac, › d‚ > per. datar. dorat (kow mrke boje), dar{atƒ, Mesec, lep, √ d™i{, opaziti > asir. idirtu, tamno}a meseca, st. rus. doriя, crn, ar. dori, mrk, per. darua, more, tur. dori, duri, duru, doru at. dosluk, v. dostluk. dost (posebna vr. gosta), dar{atƒ, vidqiv, primetan, uo~qiv (< dar{ƒ, nov mesec), Sunce, Mesec > avest. da{ta, per. dōst, dūst, prijateq: dostane, dostani, prijateqski, tur. dost, prijateq. "Svaki gost nije dost". U narodu se dr`i da “dost” donosi radost, beri}et i veseqe u ku}u. dostluk, v. dost i luk > per. tur. dostluk, prijateqstvo. Dostana (l. ime), v. dost > per. Dostane, "prijateqica", `ensko l. ime. drahma, › drah, zalog, depozit, ulagawe > tur. dirhem. drati, d™i–ati, rasturiti, › d™‡ > jevr. telem, brazda: tilem. drvo, d„ru (taru, d‚ru) > het. taru, avest. dauru, rus. derevo, kelt. dervo. dren, › d™in´, ~vrst, jak > rus. deren. drzak, d´ar{a, osoran, › d´™i{ > avest. dərəzra. dreme`, ni› dra, san, spavawe > rus. dremƒtь, arm. rdm. Drinopoq, v. dren i poqe > tur. Edrine. drum, √ drumm, i}i, putovati > rus. drom, jel. drómos. duvan, √ d′van, uviti > ar. duhān, tur. Duhan, dim. duvar (zid), ƒdv‚r(a), (mesto) bez vrata, ›

35

v™i, zakloniti > asir. duru, zid, ograda (zna~i i tvr|ava ili zamak, ali nikada mesto stanovawa): per. duwar, diwar, zid, ar. diwār, tur. duvar. dug, d‡™g´a, duga~ak, › dr‚g´ > per. darga, rus. dolgiй, het. daluga, avest. darəja. dugme, v. toka > per. tukme, tur. düğme. dud (murva), v. duda > per. tut, dud: gomila, brdeqak: tur. tut, dut, dud, srp. dudiwa. duda (bradavica dojke), dugd’ƒ, mleko, -~an, iscediti, nakupiti, izvu}i, › dud’, nagao, `estok > srp. dudla, cucla. duduk, d'und'uka, drvo s otvorima (rupama), √ d′u, tresti, istresti, osloboditi se > rus. duduk, tur. düdük. D. je svirala s piskom ili ve}a frula fig. neuk ~ovek. Po dubini zvuka ide prvo frula, zatim duduk, pa covara. duma (re~), djumnƒ, posedovati, naterati, sjaj, snaga, ushi}ewe, entuzijazam, inspiracija, slikovitost, › dju, sijati, saleteti > rus. D“ma, skup{tina, koja se prvi put pod ovim imenom javqa u Brigiji (Frigiji), arm. duma, ti{ina. Duma je an|eo ti{ine u jevrejskoj tradiciji. dumen (krma), √ tam, (po)tonuti > tur. Dimen, it. timone. dumenxija (krmar), v. dumen i xija. dunster (dun|er), d’’sara, umazanko, pra{qivko: glupak, › du{, lo{, pogre{an > tur. dûmdar, ma|. dondar. dur (asir. kelt. tvr|ava), dvarƒ, prepreka, RV 1, 52. duranclija (vr. breskve), d™i—’a, tvrd, √ drin′, ~vrst > tur. durak, postojan, srp. dura{an, ma|. duranci. durma (tur. ne stoj), v. daqe. durmadan, v. durma i dan. durbin (dalekozor), v. dura i bin > per. dūrbin, tur. dürbün. dus (lo{), › du{, r|av, lo{, o{te}en, pokvaren > tur. düz. dustaban (ravan taban), v. dus i taban > tur. düztaban. du}an, dohƒna, dobit, dobitak, iskoristiti, profit, › duh, izvu}i > tur. düklân. Du{an, du{janta, princ mese~eve loze, › du{. D. je veoma ~esto l. ime u Indiji. Semanti~ki stoji u vezi d”{ana, ime zloduha Rak{ase, koji mo`e da bude i jak{a

ili naziv za godinu Jupiterovog ciklusa. du{ek (posteqa (vunena), du{ja, ode}a, {ator, √ du{, prqav > tur. döşek. du{man, √ du{, iskvaren + › man, misliti (u zna~ewu: neprijateq) > rus. du{ma, per. dusmen, tur. düşman. du{manluk , v. du{man i luk (u zna~ewu: neprijateqstvo)

36

\

|a, › ~ju, kretati se tamo-ovamo > per. g´ah-g´ah. U obi~nom govoru: “|a tamo, |a ovamo”. |avo (“natamnik”), ~java, “zemqina senka”, osen~en, prikaza, tama, √ ~ju, pomerati > srp. ~ova, asir. ~aba, ~ovek, hindi sjava. |anban (~ovek trapava hoda), v. xambas. |anisati, xanijƒnti, `eleti za `enu, › xan. |aur(in) (nevernik (pogrdno), v. Safir > ar. K’āfir, rus. gяur, tur. gāur, gāvur, per. gebr, nevernik. Kafiri su Safiri ili Sarbiri (Usuni), kako su Arapi zvali starosedeoce Kine, koji su ostavili oko 200 srpskih re~i u kineskom jeziku (Milojevi}). |ebra, xarb’ƒri, podupirawe, potpora, pomagawe, pomo}, oslawawe, › b’™i, nositi > per. tubre, tubere, tur. gebre, kesa od kozine (kojom se timari kow). |eva, deva. |ev|ir (cediqka), xarxara, izbu{iti, razbiti u komade, izbu{en, › x™‡, rastvoriti > tur. kevgir, per. kef giriften. |evrek, › ~arv, `vakati > rus. kavriga, ~ag. kuvrak, tur. gevrek. |eloz (qubomoran), helat, qut, uzbu|ewe, `estina, › hel. |em (`vale), › jam, dr`ati, obuzdati, spre~iti > tur. gem. |emija, v. ~amac > tur. gemi. |emixija, v. |emija i xija. \erdap, › gurd, skakati + ap, voda (> “voda tesnaca”, ime za klisurau Dunava) > per. girdab (girde, vir, vrtlog + ar. ap, voda), tur. girdap, vrtlog. Naju`i deo |erdapskog tesnaca zove se “Kazan”. |eram, xalƒ, voda, › xal > tur. k´eran. |erz (tur. momak), v. gerz > per. gürbüz. \erman, v. German. |e~erma, v. ~erma > tur. geirme. |ida (kurva), xitƒ, pod~iwen, osvojen, › xi > tur. gidi. |in|uva (tur. min|u{a), v. min|u{a > tur. indzu, biser. |ipawe (skakawe) xamp’a, skok (= ~ampana,

skakawe, › ~amp) > rus. Giponoj, Kowanik (= Belerofont), jel. hippos. |iha (podsticawe), yih‚na, skakawe unapred (kao kow), letewe, › h‚, sko~iti. |ida (kurva), xitƒ, pod~iwen, osvojen, › xi, ste}i > tur. gidi. |idiba{a, v. |ida i ba{a. |iw|ibar, v. |umber. |ogat (belac), xagat, jedan od sedam kowa Sunca, svet (mat.), svekret, √ xi, posti}i, osvojiti, pobediti > srp. |ogo, priziv za kowa ili goluba belca, hindi Jagannāta, gospodar sveta, tur. gök + at. Kow je ogwena `ivotwa sunca, naj~e{}e dvojna predstava kowa i junaka. U Vedama kow-vitez, s plamenim ma~em. |ogo (priziv za kowa ili goluba), v. |ogat > srp \ogo, por. ime. \oka, v. |ogat. |orda, v. }orda. |or|orice (jedva, Vuk), v. zora. |oti{ (hindi astrologija), xjotis, sjati, › xjus, sjati > arm. jaunem, jel. fos, fotos. |u|o (tur. sise), v. sise. |ul (ru`a ili |ula), √ xval, goreti, sijati, plamteti, `ariti, sijati, svetleti > per. gul, ru`a, tur. gül, srp. (reg). |ul, cvet (bogat, krupan), [. |ul-nevesta, v. |ul i nevesta. |ula (l. ime), v. |ul. |ulabija , v. |ul i apa > per. gul + ab, ar. dzilab, sirup. \. je vr. crvene jabuke ili kola~a. |ulganxe (pupoqak ru`e), v. |ul i ganxe. |ule (zrno, kugla), xvala, plamen, vatra, `ar > tur. gülle. |ulistan (ru`i~wak), v. |ul i stan > per. gulistān, ba{ta s ru`ama, tur. gülistan, ar. gulesan, dulesan. |ulnar (cvet {ipka), v. |ul i nar. |umbir, {™i•gav‹ra, Zingiber Officinale, √ {™i > tur. zenğebil. |umruk (carina), kum‚rƒ, pripremiti, doterati: malo dete: zakoniti naslednik vladara na prestolu, √ kam, proceniti, materijalni oblik svojine i odgovornosti (u koji spada i du`nost prema vladaru (raxa duti) > st. srp. kumerak, carina, tur. gümrük, jel. konmerk. |umrukana (carinarnica), v. |umruk i han > tur. gümrükhane.

37

\ura (l. ime), xƒra, ostariti, starost, RV 1, 140, oli~ena u }erci Smrti, › xur, ostariti > jap. keiro, star, -i. |uture, ~atura, saglasan, -nost, ume{nost, › ~at, uzrok skrivawa > ra{. |utr, tur. götürü.

E e, e, intervencija. ebur, ib’a, slonova~a, › i > jevr. Shen habbim, slonova kost. Eva (bibl. prva `ena), v. keva > jevr. Chawwah. evewka, v. vewak > per. āwenk, tur. hevenk. evet (eved,), v. evo > tur. eved, tako je. Evlija, v. valija > ar. Wäliyy, svetac, tur. Evliya. evo, evƒ, evo, tako je, upravo, √ i, pojaviti se > rus. eva, zend. aeva. egav, v. egri. Egipat, v. Kopti > misir. hait ka pat, koptski giptios, ar. Quft. egri (kriv), √ hri, do}i u poziciju > srp. heriti, kriviti: jerav, krivoglav: erlav, kriv, rus. eretik, tur. eğri, ejri, koso, krivo. Edem, (raj), › dam, dom, udomiti, pitomina > rus. ed‹m, akad. eddinu, ar. edhem, tamne boje, mrk, (nar. kow), jevr. eden, mesto u`ivawa. Edin, v. Din. Edip, (tit. ime), ad'ipa, vladar, gospodar, namesnik, kraq, › ad. Edip je postao kraq Tebe kada je dao Sfingi ta~an odgovor. Edrene (tur. Drinopoq, Jedrene), › drin', ~vrst, jak > tur. Edirne. ejalet (gubernija), v. vilajet > ar. Ejalet, okrug. Ejub (Jov, mu{. ime), v. Jova i Jahija > sum. akad. Job, jevr. Jov. ekber, › b'™i, porasti, upravqati ili voditi brigu (superlativ) > ar. ekber, najstariji. ekves, ƒ{va (ƒkva), kow, sazve`|e Strelac, › a{, i}i > avest. aspa, lat. aequs. Ekrem, √ kram, popeti se, izdizati se iznad (superlativ) > ar. äkräm, najve}i, najmilostiviji, najplemenitiji tur. ekrem: st. srp. Kramola, ustanak, rus. kramola. U imenoslovqu: Han-Kram ili Kramer selo, Romanija. ekser, k{ura, se~ivo, › k{ur, se}i > tur. ekser. ekur, hƒri, sveto ili bo`ansko ime. E. je kod Asiraca bio hram A{ura. Elaja (Veselin), el‚ja, biti veseo, nesta{an,

38

√ ir, i}i, kretati, pomeriti > hindi Ilaja, (Indlaja), mit. ime Gromovnika (boga Raja), u zna~ewu “veseqak”, jevr. Elaja, mu{ko ime. Elam (Huzestan), v. Arim > sum. haltam. Elimi, v. Elam > asir. a'lamu, Aramejci. elektar, jantra, jantar, › jantr, zadr`ati > qud. (lid). elektar, vr. novca (me{avina zlata i srebra (70:30), `u}kaste boje jantara (}ilibara). elem (dosta, dakle), alam, dosta, dovoqno, sposobnost, √ al, biti sposoban, spre~iti > tur. hele, dakle. eliksir (lek), ˆr‚k{‡ra, bilo kakvo pi}e ili osve`ewe, √ k{ar, pi}e > ar. el-iksīr, jako pi}e, lekovit napitak. Eli{a (bibl.), sarƒ, bog Vetra. U geografiji Sv. pisma sin Jovanov. Eloah (Jehova), v. Jahve > jevr. eloah, -him. ema (tur. ba{, samo, upravo), v. ama > tur. ema. Emanuil, manu, praotac qudskog roda ili zajedni~ko bo`. ime za pretke qudskog roda: mi{qewe, √ man, posmatrati, shvatiti > st. srp. rus. Emanuil, jevr. Immānūēl, ar. Emanulāh, okriqe, Alahova za{tita. Dodatak "il" je istovetan asir. il, bog, bo`anska sila. emin (jemin), v. jemac ar. āmīn, tur. emin. Emina, v. Mina. Emir, m‡ra, veliki deo ili koli~ina > st. rus. mir, seoska op{tina zajedno sa stanovni{tvom, ar. ämīr, vladar, gubernator osvojenog podru~ja, tur. emîr: miri: Emiri alem, portina titula onog ko je nosio sanxak (zastavu) gubernatora. emirat, v. emir. em{erija, v. hem{erija. engil (Novi zavet u Kuranu), v. inxil. en|a (jen|a), awx‡, blagoslov > tur. uenge. en|ibula (pratiqa), v. en|a i bula. E. uvodi mladu u mlado`ewinu ku}u. eno, en„, ovde, tamo, ovamo, tu, eto, dakle, gle, daqe, RV 10, 27 > asir. enna, vidi, jevr. hine, eno, evo. Enoh (bibl. nebeski pisar), n‚hu{a, sin rodona~elnika qudskog roda (mitski kraq koji je hteo da se domogne prestola Gromovnika, za kaznu je pretvoren u zmiju, › nah, u~vrstiti > jevr. Hanōka, Hanákh. erir (svileno platno), arara, prekriva~, √ ™i, postaviti > per. tur. harir, svila,

lat. aerarium, erar (dr`avna blagajna). ereb (fen. zapad), › lamb, smiraj Sunca > asir. erebu, smiraj sunca, tur. Garb, zapad. erlav, v. egri. Eros, sara, Sunce > ra{. Eris. er}elije, x‚ti, plemenito poreklo + r‚xa, vladar (lat. rex) > Getoreks (vrhovnik Geta) > herceg (titula) > Hercegovina. E. su toke izvedene od tur. Erseklu, Hercegovci. Eruman (tur. Rimqani), rum‚, zem. ime, › ram. eser (ar. beleg, trag), sara, sunce, › sri, napraviti vidqivim. Pare su eser, na belegu, tj. vidqive (= srp. “pare na sunce”). esnaf (zan. struka), ƒnsa, zanimawe, deo(nica), imenilac, razlika, zasnovati, upotrebiti, √ an, postojati > ar. äsnāf: sinf, sanf, dru`ina, tur. esnaf. espap, √ sev, posvetiti, raditi ili baviti se ne~im > ar. äsbāb, tur. esbab, espap, roba, predmet trgovine. Efes (zem. ime), apas, verski obred, › ap, podneti, ispuniti. Efes je bio centar posve}ewa brigijske Serbone (Artemide), koji su po legendi osnovale Amazonke, wene brojne sve{tenice. Efrenk (Efrenx,) b’™ˆgu, Brigi (Frigi), ime za Sarbate (Skite) > tur. Frank, Evropqanin. epi- (na, nad, po), ƒpi, dostizawe, dopuwavawe, ujediwavawe > avest. api. espap (roba), √ sev, posvetiti se ne~emu, raditi, baviti se > ar. äsbāb, razli~ita roba, oru|e, posledica, sredstvo, pobuda, tur. esbab, espap, roba, predmet trgovine. efendija, t‚nti, gu{ewe, › tam, utamaniti > jel. authéntēs, neograni~en gospodar (thánatos, smrt) > tur. efendi. efta (sedmica) < per. hefte < arij. Saptƒn, sedam. e{ak (ar. uzbu|enost, ekstaza), v. a{ik. e{ara, v. A{ur. E{ara je deo hrama sa svetili{tem (“ku}a sveop{te mo}i“) ili A{urov hram. e{kile (ar. s qubavqu, drage voqe), v. a{ik > srp. e{kija, siromasi, razbojnici (naziv za dobrovoqce s Drine u Prvom ustanku).

39

@

`agor (xagor, vreva), √ garx, graja, proizvesti zvuk kao udaqen grom > tur. dzagr, dzugur, larmati. `ar, › g´ar, goreti, sijati > sum. kar(a), ar. jer, mong. gal, vatra. `ban, kumb’a, zemqana posuda, › kumb > avest. humba. `gara, sagara, otrovan sadr`aj (< garƒ, vr. otrova), › g™‡, gutati. `drati, gilati, -e, trpati u usta (= girƒti -e), › gal, nestati > avest. gar, arm. keri. `drebe, gƒrb’a, plod creva, unutra{wost, › garb, i}i > avest. garəva, rus. `erebenok, jevr. ciflin, trbuh. `ebrak (prosjak), v. xebrak. `ega (`e`e), xawx, goreti, svetleti, › xax, boriti > rus. `e~. `ena, x‚ni, `ena, majka (= xƒni), › xan, roditi > avest. gəna, arm. kin. `iv, x‡vƒ, od › x‡v, `iv > ar. civa (> civar, krvnina). `iva (du{a), xiva, `iv(ot), √ xiv, (o)`iveti > rus. `ivoj, ar. givar, per. tur. ğiva, `iva. `idov (< Juda), jud’a, borac, ratnik: l. ime, › jud’, boriti > jevr. Jehudah, rus. Iuda. `ila, v. `ica > avest. jua. `ica, xj„, vrpca, struna, tetiva (= xjaka, RV 1, 133: ved. g’ja), › xj‚, > avest. xua, xija, kimr. gi, arm. xil. `weti, hƒnti, tu}i, poraziti > avest. jainti. `ubor (bubor), bubura, voda, od √ barb, i}i > asir. zabu, te}i. `ir, x‡r–ƒ, zrno, sazreti, › x™i, zreti > rus. `ir, arm. ger, srp. u`iriti, ugojiti. `irafa, {arab'a, vr. jelena, visoka `ivotiwa, › {arb, i}i > misir. sarafe, ar. zarafa. `rvaw, gr„van (gravan), kamen za mlevewe ili ce|ewe obrednog pi}a, RV 2, 39, › grah, savladati > rus. `ernov, brig. brenan, arm. erkan. `upan, g‘pana, za{titnik (= gupila), ~uvawe > per. ğupan, avest. gufra, ma|. ispan.

Z zagar (ogar), g'armƒ-sad, sedeti pored vatre, `iveti u vrelini (neba), RV 10, 15, › g'™i, goreti > asir. zagaru, dospeti visoko, krajwi, rus. zagar, preplanulost, srp. sgarati, spaqivati, tur. zağar, ma|. agár. Zagar je lova~ki pas crne boje. "Hrti i ogari" srpskog predawa uporedni su vedskom, u kome nebeska dnevna vrata ~uva "`utov", pseto umiqato, a ve~erwa "garov", crn i qut pas. Zagara~ (zem. ime), v. zagar. Zaim, haima, “zlatan”, ime boga Nava, › hi, podsta}i, u`ivati > ar. Za’īm (= Zlatan). zainta~iti (zainatiti se), v. inat. zaira (hrana), ahar‚, hrana, uzeti hranu, √ h™i, uzeti, podeliti > st. srp. sohrani, sa~uvaj, ar. dähira, zahhira, tur. zahire, arm. krn, hraniti. U srpskom jeziku, kao i ruskom, hraniti zna~i ~uvati, odakle neki izvode pojam hrama, u duhovnom sislu. Zaje~ar (< zajec) {a{a, zec (zajc), › {a{. zamandaliti, (zatvoriti), v. mandal. Zamfir, {aniprija, safir, “drag Saturnu”, tamno obojen, › {am. zanat (ve{tina), xw‚nadatta, (pre)dato znawe, √ xw‚, znati > hindi dznana anata, “stalno znawe”, ar. san’at, ve{tina, majstorija, tur. sanat. zanatlija, v. zanat > ar. tur. san’atli, ve{tak. zanbak (ar. per. tur. krin), ƒmbara, miris, aroma, › amb, krenuti, proizvesti zvuk (u srp. (reg.) “~uje se”, zna~i “ose}a se”). zapt (dr`awe, ~uvawe, stezawe), √ sub’, ugu{iti > ar. zabt, dr`awe, ~uvawe, stezawe, posedovawe, srp. zaptivka. zaptija, v. zapt > ar. tur. zabtiue, upravnik, ko dr`i u zaptu. zar (tanko pokrivalo), sara, sunce, √ ™i, di}i > ar. izār, tur. zar, rus. zarevo, svetlost na nebu. zastor, ‚stara(s), pokriva~, › st™(i) > jevr. stira, skrivawe nedozvoene qubavi. zataleban (srp. zaqubqen), lašab´a, lepo, prijatno, lepa `ena, › laš > jevr. latif, qubazan, ar. Latif.

40

zafait (ar. zahvatawe, dohodak), hvƒrati, -e, hvaliti, › hv™i, skrenuti s puta > ar. zavaid, pobo~ni dohoci. Zahar, sƒhuri, ime za Ogaw, u zna~ewu mo}an, pobedni~ki, › sah > Zaharije. zvekir, › hve, zvati > per. zehkir, tur. zekir. Zvornik, svanƒ, zvono, › svan. St. ime Z. je Zvono (A{kraba). zdravqe, dravja, zdrav, › dru > avest. duruva. Zebaot v. saba > jevr. zebaoth, zvezde, nebeska tela. zejtin (uqe), √ snu, kapati, pomalo cureti > asir. {ainu, uqe, masno}a, ar. zautun, maslina, uqe, jevr. zajit. Zejtinlik (Masliwak), v. zejtin > ar. tur. zeytinlik, masliwak. Ime srpskog vojni~kog grobqa kod Soluna. zelen, hari–ƒ, √ h™i, nositi > rus. zelёnый, avest. zairi, zlatan: zarawa, zlato, ar. per. tur. zerrin, oset. zaeldae. zelenkada (vr. cve}a), v. zelen i kada > ar. per. tur. zerrin kadeh, “zlatna ~a{a”. zelot, hela(t), gnev(an), qut, uzbu|ewe, `estina, `ar, srxba, neprijateqstvo, gnev (supr. ahelat, blag), › hel, qutit > srp. zoqa, jel. zelos, -tes zilotis. Z. je kod Jevreja organizator borbe protiv Rimqana. Kasnije je ova re~ dobila smisao netrpeqivog pobornika nekog uverewa. zeman (vreme, umirawe), hemƒn, zima, zimsko vreme, √ hi, dr`ati, napustiti, pokrenuti (h‹man, podsticaj, RV 9, 97) > asir. zamanu, lo{, zao, neprijateq, ar. zämān, vreme, stole}e, svet, sre}a, per. zeman, smrt, umirawe, jevr. zeman, tur. zeman. Ovaj duhovni pojam ne mo`e se razumeti ni objasniti bez najve}e zagonetke sveta, po kojoj Priroda zamire u zimskoj sezoni, mitskom vremenu smrti koje pripada Navu, da bi ~udesno vaskrsla na prole}e, po~etkom leta, u vreme povratka Sunca ka severu neba. zembiq, sam-b'arƒ, nosilac, davalac, › b'™i, nositi, doneti > ar. zembel, ko{ara od rogoza. Zemelo (Semela), v. zemqa > brig. Semelo, majka Zemqa. zemqa, √ k{am (kzam), zemqa, svet, svemir > avest. zam, rus. zemlя, jel. hthōn:

hamaí, na zemqi, srp. (reg.). {am, “dowi svet”, zemunica. Zemuwa (neb. sv. Krava), jam“n‚, mitska krava ili sveta reka (na Istoku sestra Jami), › jam, nositi > hindi Jamuna, vodoime, srp. Zemun, zem. ime. Mle~ni put je mleko iz vimena krave Zemuwe. zen, d’j‚na, meditacija > kin. č’an, jap. zen. zenit, sam√ at, pose}eno mesto, ~esto pose}ivati: obra}awe, uto~i{te, uteha, zbli`avawe > ar. sämt. Zenit je vreme bez senke, o kome se kod starih Srba sahrawivalo. Origen naziva zenit “lice bo`ije”. zenxefil, v. |umbir. zera (sitno, malo (koli~ina), sƒru, fin, tanak, sitan, mr{av, √ s™i, po~etak toka > asir. zeru, seme, ar. därrä, tur. zerre. zerdav, harit, `u}kast, crvenkast > per. zerd, `ut, ri|, plave boje, tur. zerdeva. samurovina. zerde, v. zerdav per. zerde, vr. jela od meda i bra{na. Zerdu{t (per. ime Zaratustre), harit, lav, sunce, Vi{wi, bo`anski pridevak, › h™i zgrabiti > jel. Zōroástrēs. zerme (ro|ak), grama, selo. ze}ir v. zvekir. Ova re~ zna~i prsten, (Vuk), ali je nema u turskom. zigurat, sagara, vedski pridevak boga Sunca, obredno ime za Ogaw, › g™‡, granuti > sum. sigura, asir. zikkuratu, vrhunac, stepenasta piramida. Vavilonska kula stare Asirije je imala sedam spratova (sun~ev broj), s opservatorijom na vrhu. zid, › saš, deo ne~ega, u~initi vidqivim > hindi sat, materijalna istina. zima, hima (himƒ), √ hi > per. zima, arm. jmern, avest. zimo. ziratan, s‡rotak{a–a, obradiv (< sira, orawe, plug), √ s‡, povezati > ar. zira’at, zemqoradwa, srp. zirota, p{enica, rodila p{enica, [., tur. ziraat, poqoprivreda. zift, {iti, crn, crne boje, › {o > ar. zift. zlo (zli), › hv™i, i}i krivim putem, zastraniti > rus. zloй, avest. zurah, zbaraiti, per. zūr. zolota (st. tur. novac), hƒrita, `uto-crvena ili zelena boja, › h™i, nositi > rus.

zoloto, `ёltый, poq. zlot, st. srp.

41

zlatica, dukat, avest. zarawa, per. zer, zoron. “Zavih zlato, razvih zlato, ali zlato nezaspato? Vatra”. Predawe jasno razlikuje zlatno`utu boju sunca od `ute boje meseca, ali obe imaju izvanredan magijski zna~aj. @uto cve}e ja~a plodnost i deluje za{titno, u istom smislu kao i crveno, obele`je ve~nog `ivota. Postoje brojna li~na i zemqopisna imena, od osnove"zlato". zor (jak, silan, mo}an), v. zora > per. Tur. zor, srp. zori, juna~an. Zor je pridevski oblik imenice zora i mat. taktil u zna~ewu: sile ili mo}i (zort, strah, nazor, na silu, zori, juna~i, zoran, silan). Otuda je mitski Zorilo najja~i ~ovek na svetu, jer zora pobe|uje tamu no}i. zora, sara (= aru), zora, sunce, √ ™i, prodreti, povrediti, probiti > asir. zarahu, svetlost, blesak, sjaj, rumenilo, rus. zarя, osvit, rumen neba, zarevo, svetlost na nebu, arm. zhr, svetlost. Zora je duhovni pojam za prelaz polarizovane (indirektne) u sferi~nu (direktnu) svetlost. Zora, (`en. l. ime), v. zora. zorba (tur. nasiqe, buna), › srib', povrediti, ubiti. Zorilo (mitsko oli~ewe zore), v. zora > srp. zorile, na silu, tur. zorile. Mitsko oli~ewe No}i je trojako: No}ilo, Pono}ilo i Zorilo najja~i ~ovek na svetu, jer zora nadbija tamu no}i! zorli (jak, sna`an), v. zor > tur. zorlu. zort (strah), ahura, vatra u stomaku zrak(a) sarka, zraka, sun~an (= usra, svetlo, RV I, 87, jutarwe svetlo oli~eno u kravi, sunce dan, bik, vo), √ ‚s, neprekidnost > ar. sharq (zarq), izlaze}e sunce, istok. zreti, x'irati, √ x'™‡, sazreti > avest. zarta. zubun, {ub’†nana, dopadqiv (< {ub’a, podesan, lep, {arm, korist, svrhovit), › {ub', ulep{ati > srp. z’b’n, sve~ana haqina, [, ar. ğubbä, tur, zibin. Zuzana, v. [o{ana. zulum (nasiqe), › hil, okrutnost > ar. zulm, tur. zulüm. zulum}ar, v. zulum i }ar. zumba, xƒmb’a, zub, √ xamb’, {kqocawe > st. srp. zumba, zub, per. sunbe, tur. zumba: srp. zabat. zumbul (vr. cve}a), amb„, naziv biqke, √

amb, krenuti > asir. zamburu, ar. per. sunbul, sumbul, tur. sümbül. zunzara, v. samsara. zurla, v. surla > per. surnā, tur. zurna.

42

I Ibar, ib'†ri, lav > rus. Ibr, srp. Ibr{tica, pritoka Morave. I. je st. ime Marice u Ra{koj (Trakiji), u zna~ewu “Lavqa reka” jer je lav jo{ vedsko pore|ewe za boga Nava i bogopojavu Vi{weg. Lav je `iveo na prostoru Helma do pre 2000 godina i veoma je ~est starovekovni simbol a kasnije se javqa na grbovima. Iberi (Iveri), v. Ibar > per. Ebar, l. Ime, jevr. Eber, mitski predak Jevreja: st. rus. Iveriя, Gruzija. Iberi su prvobitan naziv za helmske Arije (Mede) doseqene u Malu Aziju, koji su dobili ime po reci Ibar. Zovu ih Kaliocima (bibl. Halivi), jer su znali tajnu prerade gvo`|a. Od wih su nastali brojni narodi: Kimeri ili Simbri (Kimbri), odnosno Kelti (Gali), Jermeni, Gruzini (\ur|ijanci) koji se u starim ruskim rukopisima zovu Iveri. ibn, v. bin > ar. ibn. Ibrahim, v. Abraham > srp. Ibro. ibret, ib'†ri, lav, › i, {iriti > srp. (na)ivriziti, smrknuti se, namrgoditi, namr{titri: ar. ibret, primer, tur. ibret, pouka I. je pogan, o{tar, zao, lo{ ~ovek ili ~udo (Vuk). ibrik, ib'a, slon (slon~e), sluga: {to pripada doma}instvu > ar. abuz, per. ābrīz, tur. ibrik. Ovo je tuma~ewe Stani{e Aksentijevi}a, koga ovaj bokast sud s uskim grlom i stilizovanom surlom podse}a na slon~e. ivoar, ib´a, slon Ivrit (nar. ime Jevreja), v. Iberi > jevr. ivri, Jevreji. Ime Jevreja nastalo je od Iveri, {to je iskvaren oblik imena Iberi, za Ju`ne Srbe. igo (st. srp. jaram), jugƒm, jaram, √ jux, upregnuti > rus. ˆgo, het. jugan, ka{ub. jigoe, per. jug, st. kimr. ion, arm. lu~. Igo je po bo`ijem primeru, zimskog jarma ili najni`e ta~ke sunca na jugu nebeskog svoda, odakle je izvedena re~ za jug. igra, {‡gra, brz, pokretan, › {ik > jevr. šigra.

i`e (st. srp. gore), jas (j‚) > brig. ios, avest. ja. izba (soba), st”pa, glavna (nose}a) greda ku}e, hram, grob, › st’p, uspraviti, gomila > st. rus. istъba, rus. izba, seqa~ka soba, tur. izbe, skrovito mesto, srp. stupa, vaqaonica (privredna zgrada). Izba (soba) je re~ poznata svim Srbima (Slovenima). Izida (misir. }erka Neba), v. Sida > hindi Sita, misir. sait: tsit. I. je }erka neba u Misiru a weni simboli su p~ela i sun~ev to~ak izme|u dva roga. Sestra je boga Sunca astronomski povezana s Devicom. izdat (gr~ u stomaku), √ d™‡, razdirati > ar. izdirab, srp. razdirati, bol (naro~ito u stomaku). ikra, ‚√ k™‡, RV VIII, 40, razbacati ne{to, poprskati, dati u velikoj koli~ini > rus. ikra, avest. uakarə. i(k)san, (insan), ‡k{a–a, pogled, aspekt, po{tovawe, briga, voditi ra~una, › ‡k{, posmatrati > rus. i{an, tat. ~ag. išan, ar. insān, ihsan, dobro~instvo, milost, tur. insan. Ilah, v. Alah > ar. Ilahi. ileus, › il, nepokretan > jevr. ilum, }utwa. Ilija, al„jja, “napada~”, ime Gromovnika, › l‡ > hindi Ilaua, jevr. Elias. iliman (tur. pristani{te) v. liman. Ilixa, v. ilixe. I. je ime bawe kod Sarajeva i nekoliko izvora kisele vode u Bosni. ilixe (bawa, toplica), ilik‚, zemqa, √ il, nepokretan > ar. alaka, tur. ilica,(h)ilca, lekovito blato, srp. ilixa, lekovita ilova~a. Ilurjanka (hetska mitska Zmija), pulirika, zmijoliki zloduh, › pul, prikupiti > srp. Ilirija, ime regije. I. je zmija iz hetskog motiva borbe boga Vetra sa Zmijom. ilova~a, il‚, zemqa > st. srp. il, glib. imam, sumna, himna, pohvala bogovima, › mn‚, misliti, ponuditi > ar. iman, -et, vera, -ovawe, zakon, tur. inan. ime, n‚ma, √ nam, nameniti > rus. imя, het. laman, per. nam, ime, slava, glas, arm. anun, srp. nam, ponos, namli, ponosan. Inana (sum. Nana), v. Nana. inat (inad), anjƒt‚, razlika, -~itost, drugo (supr.), √ ant, u~vrstiti > st. srp. inako,

43

ina~e, ra{. inate, ar. ’inād, prkos, tvrdoglavost, tur. inat. Inat (tvrdoglavost) je druga narav. ina~e, anjƒt´‚, druga~ije, razli~ito > tur. ikindi. inaxija (tvrdoglav), v. inat i xija > ar. Tur. inalçi. inaxiluk (tvrdoglavost), v. inaxija i luk > ar. tur. inadlik. Ingirus (tur. Ugarska), ugrƒ, ime boga Nava > srp. Ugren. Ind (vodonim), sind’u, ime Vi{weg, vodonim, › ind, mo}an > avest. Sindu, ar. Hindu, “qudi s one strane reke Ind”. Od ovog naziva Indi i Parsi izvode re~ Hindu, koja je etimolo{ki razli~ita od srpskog naziva Indi. Indi, v. Vindi > srp. Indi, klasi~no ime za narod Vinda ili Venda (starinci Indije su Dravidi (Dase), Indija, ime dr`ave, In|ija, li~no i zem. ime. Plinije i Pomponije Mela svedo~e da su Vendi i (V)indi suimena, a Livije pravi “korisnu zbrku”, kada jedan hram Vinda u Italiji naziva “indijski” hram. Indra, ˆndra, RV I, 3, “osvaja~”, pridevak Gromovnika, √ ind. N. Vitez tuma~i ime Indra pomo}u › ind, jak, mo}an + Ra, u zna~ewu “Jaki Ra”. Monier i indijski leksikografi ga tuma~e pomo}u › inv, gospodariti, imati u rukama, prisiliti. ini, anjƒ, drugi > avest. anja, st. srp. Ini, drugi, rus. inoй, arm. ace. ino~a, inka, udata `ena, › a•k. insan, v. isan. inter (iz)me|u, za vreme), antƒr, izme|u (= antar), u sredini, unutar, u granicama, od › ant, umotati > avest. antarĕ. inxil (evan|eqe), awxala (= awxalˆ), blagoslov, naklonost, po{tovawe, pozdrav: libacija Manu-u (sastavqene {ake), › awx, pojasniti > ar. inxil kitabi, kwiga evan|eqe, tur. incil. U narodnim pesama kwige "inxijele" su kwige Jevan|eqa. Ipek (tur. varo{ Pe}), p‚raš‡ša, pe{ter, poplo~ano kamenom, √ p™i. Pe} je dobila ime po brojnim pe{terama. irada, v. rado > ar. irade, voqa, zapovest, `eqa.

Iran, arja, ime za narod (kao pridev zna~i “po{tovan”, “ugledan”), › ™i, postaviti. Iran je dobio ime po pokrajini Arijana. Isa, ‡{ƒ, gospodar, bog Nava, vladar severo -istoka, oli~ewe strane sveta na kojoj se ra|a sunce, √ ‡{, gospodariti > asir. i{u, gospodar(iti): i{aku, sve{t. titula, ar. Īsā, "pomaga~ bo`ijeg puta", per. Isi, tur. Isi, tat. ~ag. išan, sveti ~ovek, srp. Ika, l. ime. i(k)san (~ovek), √ ik{, gledati, zapa`ati, razumeti, shvatiti > ar. ihsan, dobro~instvo, milost. iskati (tra`iti), i~~'ƒti, tra`iti, √ i{, raspolagati > rus. iskatь, avest. isaiti, arm. aik. iskijati, (podneti), k{ijƒti, ostati, prilagoditi, imati mo}, › k{i > tur. kiyak, nemilostiv, srp. kija~a, motka. Isklavun (tur. Slavonija), v. Sloveni. ispat (svedok), › sp'aš, pro{iriti > ar. ithbat, tur. isbat. ispatati (ispitati), sp'ašati, rasprsnuti. ispan, g‘pana (gupila), za{titnik, √ gup (`up), ~uvati, braniti > per. ğupan, rus. `upan, `upan, civilni poglavar, avest. gufra, ma|. išpan. ispilata, sp'alati, isplatiti, › sp'al, rasturiti > srp. splata, (is)plata. ispi~utura (pijanac), v. ~utura. Iskender (ar. Aleksandar), v. Kasandar Iskren (l. ime), v. I{kur. Istirka, v. Aster. istifan, st’apana, staviti (da stoji), (ruko)polo`iti, mesto (slu`be), polo`aj, snaga, mo}, √ st′a, (po)staviti > tur. istifan, vrsta `enskog pokrivala za glavu, jel. stefanos, ven~an sa krunom. Po svetoota~kom predawu kod Srba i Rusa, vladar je sam sebi stavqao krunu na glavu, jer se "milost bo`ija" izvorno izlivala na narodnog predstavnika, koji je u po~etku bio i prvosve{tenik. istok, v. Isa i tok. Sunce i Zora su gospodari istoka: Sunce na istok, a jaki Bog na pomo} ... Od Bo`ijeg prozora, od sun~eva istoka”... Kulu krugli bela vila / na istoka, na Svetolika. Isus, v. Isa > rus. Is“s, jevr. Ishaq, Iesha’jah. jel. Jesus, Isakios. iteracija, itara, slede}i, ostatak, drugi (od dva), razli~it > jevr. iter, lat. iter, -um,

44

i}i, ‹ti, √ i, i}i > avest. aēiti, aitiu. i}indija (ve~erwi ~as), ˆndu, no}, vreme mese~ine, ime boga Meseca, periodi~na promena meseca, √ und, vla`an > st. tur. ikindi, tur. ikindi, ve~erwa molitva. Iflak (Aflak, tur. Vlah), v. Vlaho. i{ak, i{ak, magarac, mula > azerb. Ašäk, tat. išäk. i{ala (Ako Bog da), i{irƒ, razmetawe, aktivnost, osve`ewe, bodrost, brzina, energi~nost, pridevak Ogwa (= ‡{ira, vatra, Ogaw), √ i{, mig, znak > ar. inša allah, tur. inşalah. i{aret (znak, skriveni pokret telom), √ a{, pomerati (se) > ar. išaret, gestikulacija. I{kur (sum. bog Oluje), {ukra, iskra, ime boga Ogwa ili vatre, › {u~ srp. Iskren. i{tal (apetit, voqa za jelom), i{šƒ, predmet `eqe, omiqen, zahtevan, tra`iti, tro{iti, › a{, jesti > tur. iştah, ar. ištiha, `eqa ili voqa za jelom: iştahli. I{tar, i{irƒ, brz, RV X, 157, “delatan”, “aktivan”, bo`anska imena Ogwa, › i{, te`wa > asir. misir. I{tar, hald. Istar, fen. Astarta, jevr. Jestira.

J jabana, v. Javani. javana, √ ju, dr`ati daleko > per. tur. Uabana, pustiwa, tu|ina, srp. jabanac, stranac, putnik namernik jabanlija (jabanxija), v. jabana > per. Tur. uabançi, tu|inac, U Sv. pismu, Evropa je zemqa Javana (prvobitno Helm (Balkan). java, ja'vá, tok, te~ewe (= xavƒ, brzina, RV 1, 112), › jah. Java je naziv za direktnu svetlost. Javani, javana, jaha~, kowanik › ju > hindi javane, jevr. javan, Jonija. Prvobitno je ovo ime za medske Arije, zatim Jonce i Evropqane uop{te, pa za muhademance a na kraju za bilo kog stranca. Indi u Јavane ubrajaju i pseudo-kulture: Grci, Turci, Mle~e, Hune. java{ (bez reda, neurednost, svojevoqa), jƒvasa, pravo napasawa stoke, › j‚, preduzeti: prolaziti > srp. javiti, voditi ovce (koje jave (pasu), tur. uavaş, polako, lagano. java{luk, v. java{ i luk. jagma (grabe`), ƒxma, zaokupqenost poslom, juri{: protok, › ax, gurati > tur. yağma, jel. ágmos. Jago{, jáxas, bogoslu`ewe, RV 8, 40, › jax > het. jajas, hodo~asnik. J. kod Srba je ovo ime za posmr~e. Jakov, v. Jakobog. jak (jakost), jƒhas, ja~ina snaga, › ja~, zahtevati > arm. jkh: jakora, jevr. jakol, jakost. Jakim, v. Jakobog > srp. Jakoje, jevr. Iehoiakim, it. Djakomo. Jakobog, v. jak i bog > jel. Iakōbos. Hram boga Jakoboga (Div, Javan, Bak, Svetovid) bio je u Dodoni, Epir, sa pela{kim (ra{anskim) posve}ewem i posve}enicima, (Erodot). Orbini i Dol~i ka`u za Jakoboga da je najstariji ilirski bog. Jakov (Jakob), v. Jakobog > jevr. Ijakup, Iakhos, eng. Jakob, Jack. Sv. Jakov je “gujin svetac” (3. 4.) i kalendarsko ime. jakrep, v. akrep > tur. akrep. Jakub, v. Jakov > ar. Jakūb, vezan bogom, jedan od poslanika Alaha.

45

jalija, v. `alo. J. je breg morske obale a na Kosmetu pusto mesto. jalov, ap´alƒ, besplodan, RV 10, 97, › p´al. jambrek (pijanica), v. ambrozija. jangija, jawxija, vrednost bogoslu`ewa, › jax > tur. yangan, po`ar. U srpskom jeziku jangija je naziv za najvi{e plamenove vatre, {to stoji direktno u vezi obreda, arij. jawx‡ja, pripravan za obred. jangin, (`estok), v. jangija. janku (het. zmaj), xanaka, praotac, predak, › xan. Janko je oli~ewe `ivog Ogwa u srpskom predawu, a Mesec koji je zmajske naravi “po Bogu otac” o mladini. jantar (mirisna smola), jantra, uro~nik misti~ni dijagram koji poseduje nadprirodnu mo}, √ jantr, obuzdati > rus. яntarь, per. jantar, hindi jantra, "svest bez voqe". jara (vrelina), hƒri, Sunce, bo`. pridevak √ h™i, zgrabiti, nadvladati > st. srp. jarь, (jarostь), ~e{. jaro, prole}e, ar. jar, toplo vreme, jel. dzoros, vatren, srp. jare, obredna `ivotiwa na kojoj ja{e bog Ogwa (kod st. Srba je u vojnim pohodima teran ispred vojske). jarak (rov, prokop), v. jaruga > tur. ark, uarik. jaram, v. rame. jaran (drug), v. jarani > rus. яran, per. Jar, drug, prijateq, tur. yâran. jarani, arƒ–i, {tapovi za va|ewe `ive vatre, √ ™i, uru~iti, predati. jaranluk, v. jaran i luk. jarma (sto~na hrana ili korma), kƒrma, hrana u duh. Smislu, √ k™i, kormiti > rus. kormitь, srp. kormiti., tur. uarma. Jarovid, harit, ri|, kow Sunca: sunce, Vi{wi: lav, › h™i, o~arati > avest Zerdu{t, Zaratustra, jel. Harit, lep. jaruga, haluga, provalija, brazda, odron, klizi{te, √ hal, brazditi > tur. jaruk, jalak, srp. rus. haluga, ograda. ja sam, ƒsmi, › as, biti > st. rus. esmь, avest. ahmi, arm. em. jasmin, vƒna-ja-h‚sa, vr. jasmina > ar. yās(a)mīn, per. uasaman, tur. uasemin. jatak (saradnik, ~uvar), jaut’ika, dru`benik, kompawon (jutaka, prijateqstvo povezanost), › jaut, udru`iti > tur. jatak, krevet.

Jahve (Jehova), jahvƒ, "brz", pridevak Ogwa, Gromovnika i Meseca, › jah, brzina > jevr. Jěhōvāh, Stalan: srp. java. Ugaritske tablice prikazuju Jahvea u asir. tradiciji kao brata boga Bela. Jahija, v. Jahve > ar. tur. Jahija, “preporoditeq”, Jovan Krstiteq. jezer (hiqada), sahƒsra, hiqada, › sah > per. hazar. jezik, xihvaka, govor rus. яzыk, avest. hizu, ar. zaik. jezik, tesnac. Jezus, v. Isa (Isus) > jevr. Jeschua. jela (bre), hari, uzvik > ar. jela, jevr. jalak. Jelisije, v. elizej > rus. Jenisej, vodonim, jevr. ‘Eliša, srp. Lisa. Sv. Alisej ili Lisa (27. 6.). je oli~ewe bo`anskog Vetra: Jelisije proso sije / ide Vide da obide, / {to je niklo da je niklo / a {to nije i da nije. jelen, hari–ƒ, › h™i, o~arati > arm. ajal: elu, elin, lane, kimr. elain, jel. élafos, éllós. jemac (jemin), jamaka, dvostruk, udvojen, ograni~avawe, kontrola, propusnica: religiozna obaveza ili odnos, › jam, veran, pouzdan, obe}avaju}i > ar. ämīn, zakletva: desna strana, mo}, sila, sre}a, tur. emin, srp. krk-jemin, najja~a vrsta zakletve. jen|a, v. en|a. jen|ibula, v. en|a i bula. Jerez (ime bare, Ma~va), sƒras, jezero, › s™i, ote}i > per. djeriz, vodovod. Ime J. je nastalo metatezom od re~i “jezero”. Jermeni, v. Arim Arimi su anti~ko ime za Mede, od kojih su Brigi (Pelazgi) preci Jermena i Armana (Cincara). Jerusalim, hƒri, bo`. pridevak + salmba, pozdrav mira, podr`ati > jevr. Jerushalaim, "grad mira" (ir, grad + shalom, mir), lat. Hierosaluma (sveti ili mir bo`iji). J. su osnovali Hiksi i ra{anski Solumi iz maloazijske Like, koji nose ime po Rosolanima. Otuda je wegovo staro ime Ra{ulam, "grad Rosolana (= Soluma)", od arij. ra{i, kolo nebesko. jesam, ahƒm > st. srp. az sum, avest. Azem, jevr. jeśut. jesi, ƒsi > rus. esi, jevr. jesh, avest. ahi, arm. es. jest(e), asti > st. srp. az ti, st. rus. estь,

avest. asti, jevr. jeshut.

46

jesti, atsjati, ~in uzimawa hrane (= ƒtti, adƒti < adja, hrana), › ad, hraniti > arm. utem. jetim, jƒti, asketa, isposnik, posve}enik, › jat > ar. jetim, sirota. J. je u Bosni mu{ka glava u porodici bez bratstva ili golobrado mom~e. je~erma, v. ~erma. Jova, yavƒ, brzina, RV 1, 112 (= ja'vƒ), √ xu, brz > sum. hald. Job (pravedni) > bibl. Jov, ar. tur. Ejub. Jova u Ma~vi zovu kowa bez gose (gospodara): u Srbiji tako ka`u za mangupa, a u Ba~koj za bitangu. Jovan, xƒvana, RV 1, 51 brz, pomo}nik boga Rata (= jƒvan, jaha~, kowanik, osvaja~) > hindi kala-javana, crni Jovani (naziv za evropske Arij(ev)ce). jevr. Johanan. Jovan (Javan) je prebiblijsko arijsko li~no ime, koje se javqa u Rig Vedi i Mahab'arati kao pomo}nik boga rata. Lesandar Veliki se u Starom zavetu zove “sar Javan”, car Jovan. U ovom obliku Jovan, ima ga jo{ samo koptski patrijarh u apostolsko vreme. Svi isto~ni narodi Arij(ev)ce su zvali Jovani (Evropqani). Do pojave medskih Arij(evac)a kow je nepoznata `ivotiwa na Istoku. Kod Meda je imao bo`anska svojstva. U toku godine postoji pet crkvenih praznika pod ovim imenom. Jovan je an|eo za{tinik Jevreja. jogurt, joxat™i, jedinstvo, sjediwen (= j‘gati, sjediniti: jogat), √ jux, sjediniti, pome{ati, pripraviti > tur. joghurt. jok, jok, dugotrajnost < xj‘k, dugoro~no, za vreme > tur. yo k, danski ikke (:ik), ne. jordam, v. Jordan > srp. jordam, ponos, snaga, ki~eqivost, jordaniti, ponositi se, praviti se va`an. Jordan (vodonim), xanardana, ime za Vi{weg (u zna~ewu onog ko izaziva uzbu|ewe i uzrujanost), √ xan, postati, biti, promeniti > jevr. Jarden, vodonim srp. Jordan, li~no ime. jorga (kow), hƒri, kow (naro~ito Gromovnika), › h™i, (pre)nositi > tur. jorga, kow (kasa~). jorgan (pokriva~), hƒri, sunce, prekriva~, › h™i, podeliti, pru`iti > tur, uorgan, kaput. jorganluk (lice od jorgana), v. jorgan i luk. jordija, v. horda. Josif, javas, "mla|i" (komp. bo`. Pridevka),

podre|en, › jah? > jevr. Uōsēph, srp. Josip. jo{te, ƒti, vi{e, iznad, ranije, preko, jo{, › at, > st. rus. oщe, avest. aiti. ju, ‚j“, pokretnost, postojawe, bo`ansko oli~ewe `ivota, RV 10, 17, › aj > arm. ju. Juda, jud'‚, borba, bitka, ratnik: l. ime, › jud', boriti > avest. uao{ti, rus. Iuda, jevr. Jehudah, Jehudit. U srpskom predawu, jude su vr. vila ili duhova u dru{tvu Samovila (koje Le`e dovodi u vezu sa Jagababom). Ko bi dospeo do wih morao je da igra “judino” kolo. juriti, ijarti, √ ™i, srnuti > jevr. jara, tur. jurimek, naglo i}i, srp. `uriti. jurta, jautra (= jotra), konopac, u`e, spona, veza, vezivawe, pri~vrstiti, › jaut, u~vrstiti > rus. юorta, per. jurd, tur. yurt, dom. Jusuf, v. Josif > ar. Jusuf, “o`alo{}eni”, juta, ~’uta, ind. konopqa, › ~’uš, povezati > beng. chuti, tur. jüta.

47

K

ka, kƒ, Sunce, Prabog, RV 10, 121, tvorac obreda i vaseqene, oli~ewe op{te ravnote`ne sile, duhovnik > misir. ka, pozitivan bo`anski princip (boga Ra), u tituli faraona. Kaba, k’ƒ-b’a, svetlost na nebu, nebesko telo, planeta > ar. ka'bah, aerolit i sveto mesto u Meki, per. ca'be. umeri su crni kamen smatrali sre}nim, a beli nesre}nim, dok su stari Srbi verovali da je nebeski svod od kamena, kao i bo`iji presto. Otuda je kamen mitsko pore|ewe za nebo. Silvester de Sasi je utvrdio da je kamen u Meki aerolit ili meteorski kamen. Tu stoji iz vremena vedskog svetili{ta, s ilirskim simbolom polumeseca i otiskom stopala Vi{weg boga. Diodor Sic. navodi hram u Meki kao najstariji i najlep{i hram wegovog vremena (50 s.e.). kabadahija, kƒband’a, ime zloduha (Velika zmija), › kab, obojiti > tur. kabadaui, nasilnik. kabal, kap„la, posuda, kugla, pehar, quska jajeta, oklop korwa~e, › kab? > rus. kobel, ~ag. kopur, posuda, arm. kbl, primawe jevr. kibulit, posuda Poslao car carici u zlatnoj kablici 12 zlatnih jabuka. Nisu joj mogle do}i za godinu? Meseci godine. kabala, {abƒla, budisti~ki religiozni sistem u obredu: ~etvorooki psi ~uvari Nava: ime boga doweg sveta, › {ap, okriviti > jevr. Qabbalah, tajno fil. rel. u~ewe, tuma~ewe simbola: fig. ujdurma, rus. kabala, crna magija. kabanica (vr. ogrta~a), kƒva~a, kaput, ogrta~ (> kava~ita, oklopqen), › ku, nedostatak > rus. kabat, kaftan, per. kaba, haqina spreda sasvim otvorena, kabace, tur. kapanicçu, ogrta~ velikog vezira, kabaniçe, duga gorwa haqina sa ogrlicom, kaftan. Prvobitni oklop je bio od ko`e (slojevit). kabardisati (nabubreti), v. kabast > tur. kabarmak, kalabalik. kabast (veliki, nezgrapan), kƒband'a, veliki oblaci (koji zaklawaju izlazak ili smiraj sunca), velika ba~va ili bure, √ kab, kolorit > asir. kabaru, {iriti, pove}ati, veliki: kabbaru, vrlo veliki, tur. kaba, debelo, krupno.

kabir, › kavˆ, mudar, promi{qen, ve{t, obdaren instiktom, iskusan, vo|a, bard > ar. kābir, veliki, va`an, predodre|en, zna~ajan: vo|a putnika u pustiwi. Kod Veni~ana koji su plovili za Ameriku, samo je krmano{ znao put. Kabul (vodoime), k“b’‚, RV V, 53, pritoka Inda, › kup, kipeti > ar. Kūbā, arm. Kup´i. kavaz (gavaz), › kavˆ, ve{t, iskusan > per. tur. kafes. kaval (muz. instr.), gƒ´vara, {upqina, › gah > tur. caval. kavaoxak (soba za kafu) v. kafa i oxak. kavga, gavj“, `udan sukoba (borbe), vatren, `estok, RV IX, 27, poletan, strastven (gav‹{a–a, ratobornost), › g‚, slediti > tur. kavga. kavgaxija, v. kavga i xija > tur. kavgaci. kavez, kambus, quska, qu{tura, › kam, bliskost > ar. qafes, tur. kafes. kavijar (ikra jesetre), havirƒd, obredna hrana, jelo, √ hu, jesti, `rtvovati > rus. kavijar, srp. ajvar, tur. hauvar. Kavkaz, kak“b’, vrh, visina, najvi{a ta~ka planine (= kak“d, kƒkudas), rajski predeo, divota: ime `ene boga Zakona, oli~ene u vidiku (nebeska ~etvrt), › kak, ponosan nestalan > arm. kap-koh, per. Kap-kof, ar. tur. Kâāf: avest. ka´rka{a, jastreb. Vrh Kavkaza je toliko visok, da ki{a i sneg tamo nikada ne padaju (Prokopije). kavurma, gƒ´vara, {upqina, unutra{wost, √ gah, uroniti > tur. cavurma. kada, kad„, › kad, zbuwen > arm. kad, per. kadha, rus. kogdƒ, jel. kóte, póten. kadar (osobqe), ka—‚ra, sluga, rob, √ ka—, dr`ati > ar. qādir, tur. kadir. kadar (biti u stawu), kƒdru, ime za bo`. energiju > rus. kadr, ar. qadir, predodre|en, koji vlada sudbinom, mo}an, silan, bog (ime bo`ije): tur. kadi? kadija (sudija), √ sud, (pre) suditi, urediti, dr`ati u redu, ustanoviti, dovesti do kraja > tur. kadi. kadiluk, v. kadija i luk. Kadrija, k'adirƒ, ime Gromovnika: Mesec: l. ime, › k'ad, ~vrst, postojan: povrediti > ar. Qadri, l. ime. kaduna (ku}anica), k“ša, ku}a, › kuš > tur. kadin, hatun.

48

Ka|iki, kat´aka, recitator svetih tekstova < kat´a, pri~a, › kat´. Ka|iki je najstariji {into spis: “Pri~a (razgovor) o starini”. kaza (ar. sudija), › ka{, kazniti > srp. ka{tiga, ar. kaza, presuda, okon~ati, izravnawe, naredba, slu~aj, doga|aj, opredeqewe. kazan, kansam, posuda od metala, √ k‚ns, glanc > per. tur. kazan: kazgan, veliki sud: jani~arski puk. kazanxija, v. kazan i xija. kazanxiluk, v. kazan, xi i luk. kazija (kadija), v. kaza. kazna~ej (rus. blagajnik), v. hasna i xi > ar. hazinedzi. kaik (vr. ~una), v. kajak > rus. kaˆk. kail, kaivalja, savr{en, potpun, neograni~en, nezavisan, nazavisnost du{e (od materije i transmigracije): jedinstvo, sloga, › kev, slu`iti, negovati > ar. qā’il, tur. kail. K. zna~i: slobodan, sporazuman, naklowen, voqan, odan. kaime (papirni novac), nama, naime, › nam, okrenuti > tur. kaime, {to zamewuje (iskvareno od "naime"). kai{, kƒ{‚, kai{, bi~, uzda: {ibati, √ ka{, trqati > tur. kauiş: srp. kaj{ariti, zakidati. Kaja, kanj„, devojka (= kanjƒn‚, RV VIII, 35), sazve`|e Device u Zverokrugu, ime bogiwe Nava, › kan, zadovoqiti, RV 4, 24 > avest. kainin, jevr. cain, srp. kaja (ka}a), `ensko tele, B. Astrolo{ka Devica (kanjaka) je mitska Maja Zlatogorka. kajak, k‚jaka, u vezi sa telom, › ~i > tat. kajuk, krim. tat. kauik. kajas (remen), k‚ja, osnovni, principski: glavni: telo, › ka~, prika~iti. Kajla{, kail‚sa, “srebrna planina”, ime planinskog vrha mitske bo`anske planine, stani{ta boga Obiqa i Nava, √ k‡l, povezati > jel. kolos, gorostasni kip Heliosa. U podno`ju Kajla{a svete planine Tibeta nalazi se “Dolina skeleta”, gde qudi odlaze da umru, usled verovawa da je ova planina soha nebeska (energetski kanal izme|u neba i zemqe), koja predstavqa najkra}i put du{e umrlog na nebo. kajmak (skorup), v. ajmokac > rus. kaйmak,

azerb. krim. tat. kazah. tur. kaimak. kajmakam (zamenik, zsastupnik), v. naime. Kajmak~alan (vrh pl. Nixe), kanak†~ala, “zlatna planina”, jedan od pridevaka mitskog bo`anskog stani{ta (= Meru ili Smiqana, na ~ijem vrhu je zlatno jabukovo drvo), › kan, sijati > tur. kajmakh çal, “probrana {ikara” (?) kaka (prqavo, u obra}awu deci), k‚ka, uzvik podcewivawa. Ova re~ je u istom zna~ewu u srpskom, ruskom, persiskom, turskom i nema~kom jeziku. kakano, k‚ka–a, lepra (fig. prqavo): nov~i}, √ kan, kaniti. U starom veku je bio obi~aj da gubavi i leprozni nama`u nov~i} gnojem od ~ira, te ostave na raskr{}u, da ih bolest napusti. kaki (tkanine boje zemqe), k’ƒ, zemqa > per. khaki, pra{wav, jevr. kuš, zemqa crnica. Kal, k‚la, bog Nava, crna ili tamno-plava boja, jedan od sedam jezika vatre (kal‚j†sa, gvo`|e), › kal, naterati > ra{. Kaqo, bog Nava, rus. kalˆt, kal‹nie, srp. kalina, pre~i{}eno zlato ili srebro, jel. kilás, bibl. "Halivi" (Halibi), “Kalioci”, naziv za helmske Ibere (Medi, Arijevci), znalce prerade gvo`|a. kal (blato, glib), kalu{a, blatwav, prqav, √ kal, spojiti > arm. kala, blato, rus. kaluga (kalь, izmet), srp. kaquga. kalabaluk (mno{tvo qudi), v. kabast i luk. Kalaka (Crnka), kalaka, bogiwa Nava i majka karakonxula, › kal. kalaj, k‚la, jedan od sedam jezika vatre. Kalajovan (tur. Crni Jovan), v. kara i Jovan. kalajxija, v. kalaj i xija. Kalanag (Crna zmija), k‚la, crn + nƒ-ga, zmija kalauz, › klu, uglaviti > tur. kilavuz. kala{tura, k‚lƒs’rja, deo pakla, jedan od sedam naziva za pakao (crno sunce), sunce na kraju sveta, √ kal, slediti > per. qalāš, lukav, lupe`, srp. kala{, nevaqalac, lola. K. je nevaqalac, raskala{nik, skitnica: ~ovek tamne puti. Kalvarija (gubili{te), kalevara, telo, trup, osnovni deo ne~ega, ovaplo}ewe, › kal, progawati. kaldrma (“dobar drum”), v. kolaj i drum > tur. kaldirim.

49

kale (tur. tvr|ava), kal„, deo celine, mali deo ne~ega, › kal, sastaviti, spojiti > ar. kal’e, tur. kale. kale` (obredna ~a{a), kala{a, posuda napuwena vodom znawa i ambrozijom, zemqani vr~ ili kr~ag, › kal, slediti > hindi kalasa, posuda sa svetom vodom, jevr. gavi´a. ^ovek je posuda u koju Gospod uliva vodu `ivota. kalem (navrt), kalama, trska (pero) za pisawe, √ kal, terati > ar. qalam, tur. qalem, kalam. Kalemegdan, v. kale i megdan > tur. kalemegdani. kalender (pripadnik dervi{kog reda), kalinda, Sunce, k}er boga Sunca (koja je godi{we prepora|ala sunce), √ kal, izvr{iti, obaviti > ar. kalandar, sufi posve}enik ili “~isto zlato”, srp. Kolenda, “zlatna” majka Bo`i}a (mlado Sunce), "veselog deti}a". kaliti, kala(ja)te, naterati, nagoniti, podsta}i, › kal > rus. kalit, jevr. cali: rituh. kalif, v. kefalija > ar. hhalifa. kalifat, v. kalif > ar. hhalifah. kalp (nevaqao), v. kalpi{ > tur. kalb: kalpazan. kalpak (za{titna kapa za glavu), kal„paka, traka, ornament, znak ideje na ~elu, vrpca, zave`qaj, √ kal, podsta}i > rus. kolpak, tur. kalpak, (kalabak), naro~ito kapa sa pervazom od krzna: kaplama, postava, ma|. kalpag, krim. tat. kalpak, {apka. Prvobitna uloga kalpaka je za{tita “tre}eg oka” od uroka. kalpi{ ({atr. udarac otpozadi), kˆlbi{a, nepravilno(st), gre{ka, krivica, › kal, slediti > srp. kalp, nevaqao, tur. kalb, la`an. kalu|er, k'alux, tama, mrak, √ k'al, > asir. kalu, sve{tenik, srp. kaluxa, tama, “mrkli mrak”, jap. kuraši, mrak. kalup (obrazac), kƒlpa, pravilo, pogodan, odgovaraju}i, uzajamnost, mogu}, slediti, › kl(™)ip, uzajaman > ar. qāleb, qālib, per. kālib, kālbud, tur. kalip. kalfa, kƒlpa, prva du`nost, praksa, RV 9, 9, prethoditi na~in izvo|ewa > ar. tur. kalfa. kaqun (iskvareno od galijun), v. galija >

tur. kaluon, it. galione. kam, a{ma, kamen ili dragi kamen RV 5, 47, › a{. kamara (gomila), ~‚mara, grm, › ~am > avest. kamara, arm. gemara, zbirka, het. kalmara, planina, per. kāmār, tur. kemer. kamata, kama, objekat `eqe, qubavi ili zadovoqstva, √ kam, `eleti > ma|. kamat. Po Vuku je turska re~, ali je nema u turskom. kamen, ƒ{man (ƒkman) > avest. asman. Kamenica (zem. ime), v. kamen. kamila, kramela, √ kram, podi}i > per. Gaugamela, odmarali{te kamila. kamin, ‚{mana (‚kmana), kameni, ime ko~ija{a Sunca > rus. komin, jevr. kamin. kamfor, karp’ra, › k™ˆp, `aliti > mal. kāpūr, tur. kâfur. kamxija, kamux‚, lokna, dlaka (= a˜xa, kosa, dlaka, proizvod glave),√ kam, naro~ito vrednovati > tur. kamçi. kan (han), k’‚na, titula mongolskog vladara > kasitski guenna, guverner, kin. gan. kana, {o–a, crven, › {o– > ar. hinnā, tur. kina. kanabe (kanape, Bosna), v. konopqa. Vuk ka`e za kanabe “divan”, sinonim za sofu: po~ivalo, odmor, da je turska re~, ali nema je u turskom. Kanan, kanana, oblik Brane ili op{te ravnote`ne sile > jevr. Kena´an. Naziv Kanan je po Hamovom sinu Hananu, od koga su starinci Kefti (zaj. ime Kri}ana, Filistejaca, Feni~ana... ) koje su kasnije zvali Hananci. Nikoli} ime H. izvodi po “kani”, vr. biqke od koje se na Istoku dobijala crvena boja. kanap, v. konopqa > per. kanab, turk. Kazah. kenäp, tur. kinnap, arm. knf (knp). kanat(e), kant´‚, pregrada, ivica, › kan > per. kanate, vodovod, tur. kanat, kanad Kandavle, gand’arvƒ, polubo`anski stanovnici neba, ~uvari bo`anskog pi}a, nebeski lekari i vidari, kasnije muzi~ari (imali su misti~nu mo} nad `enama, RV 10, 85, jer, `enske Kandavle su bile hor Svarge, nebeskog raja). Ime Kandavle je titularno i pridevak Serbonov, koji simbolizuje sun~eve zrake. Kod Srba i danas postoji vedsko zna~ewe: "~uvar obrednog pi}a", o ~emu svedo~i poslovica s Rtwa: Napio se k’o Kandavle!

50

Zvawe Kandavle nosio je Kandavle Mirsov, posledwi vladar qudejske (lidijske) loze Serdoni}a: Kandavle, koga Jelini zovu Mirsilo, bio je kraq Sarda (Erodot). Kandahar (avg. Lesandrija), v. Kasandar. kandilo, ak’andala, istok, pridevak Gromovnika ili wegov prostor, √ k’an, prona}i > tur. kandil, jel. kándēlos, jap. kamidana, posuda s vodom i kuvanim pirin~em, namewena mrtvima. kandiq, v. kandilo. kandis (pre~i{}en {e}er), k’a–—a, pre~i{}en {e}er (ga–—ola, sirov {e}er), √ ka–—, zadovoqiti > ar. quand, {e}erna trska. kanije (korice no`a), v. kanat(e) > tur. kin. kaniti, kanati, te`iti, prihvatiti, zadovoqiti, › kan > rus. konatь, jevr. kamea, ~e`wiv. kanon, karma–a, zakon (delovawa), › k™i, izvr{iti > asir. kanu, veroispovest: kunnu, istina, zakonitost, rus. kanon, ar. per. jevr. tur. kanon. kanopa, k“–apa, mrtvo telo, le{: `iv organizam, › ku–, prizvati > ra{. kanobe. Kanope su misirski kov~ezi (trbu{aste vaze), s poklopcem u obliku qudske glave ili vaze u ra{anskim (etrurskim) grobovima. Kanopus, {una, pas, › {un > misir. kanopo{. Najsjajnija zvezda sazve`|a Argo. kant (postranice), kant'‚, zid, pregrada: grad, › kat, zakloniti, odeliti > asir. kamatu, ogra|eno zemqi{te, zid oko grada, per. kanate, vodovod (drveni), tur. kanad, kanat, krilo, srp. kazamat, zatvor, kanat, pregrada, kanate, drvene stranice (kola). kantar, k‚nt‚ra, vrsta mere, › kam, vrednovati > ar. tur. kantar. kanu, kanja, najmawi, › kan, zapaziti > zend. kainin, jevr. cain. kanun (zakon), v. kanon. kanxa, v. panxa > srp. kinxal, bode` s obostranom o{tricom, rus. kin`ƒlъ, tur. kanca, kuka, kvaka: hançer. kapa, kap„la, {to se odnosi na glavu, posuda > jevr. kova: gubhaim. kapak, v. kalpak. kapamaxija, v. kapa i maza > tur. kapamaci. kapara (predujam), v. para > jevr. Kpr,

prino{ewe, tur. kapara. kapetan, v. kefalo. kapija, k„p‚, otvor, rupa otvor, RV 1, 105, √ kup, slab(ost), popustiti > srp. kahpija, kurva (Bosna), tur. kapu, kapi. Ovom re~i se ozna~avao dvor turskog sultana, ili palata velikog vezira, po kojoj je nastao evropski izraz "otomanska porta". kapixik, v. kapija i xi > tur. kapicik. kapor (}uba), k”bara, › k’p > srp. Kapor, por. ime. kapric, kƒp™it´, izazvano zadovoqstvo, RV 10, 86, › p™‡ > rus. kapriz, jevr. kapriza. kapudan, v. kefalo > tur. kapudan (kod Osmanlija admiral, kapudan başa.). kaput, v. kabanica rus. kabat, per. kaba, kabače. kar, k′ara, odrezati re~ima ili govorom, strog, qut, tvrd, √ k′a, otvor na qudskom telu? > jevr. gair, uzvik, kara (crn), k‚la, crn, crne boje, bog Nava, › kal, ispuniti, obaviti > rus. kal, crn, kariя, kestewast, tur. kara, crn, srp. kalu{a, garava, crnka: gar, ~a|. Gara (l. ime), v. kara. karabe, v. korab. kara-aber (crna, tu`na vest), v. kara i aber. karaba{, v. kara i ba{. K. je u zna~ewu crnoglav: pop: metvica. karabin, karab’in, surla, › k™i, podeliti, upotrebiti > ar. karab, fr. carabine, izbaciti (vodu) jako. Karabogdanska, v. kara i Bogdanska. Karaburma (Crno brdo), v. kara i burma. Karavla{ka (Crna Vla{ka), v. kara i Vlah. Pridevak "kara" (crn) davali su Turci i Tatari onim narodima i zemqama koje nisu bile samostalne. karavan, ~‚ra, putovawe + vana, mno{tvo > per. kārwān, ar. kairvan, tur. kervan. Suime za karavan je sƒrt’a (> s‚rt’avaha, vo|a karavana), a za qubiteqe kalambura ƒr‚van, teretna kola, kow, RV 7, 68, › ‚r. karavan-ba{a, v. karavan i ba{a. karavan-seraj, v. karavan i saraj. Karadag (tur. Crna Gora), v. kara i dag. karakonxe, k‚lakawxa, vrsta zloduha (od kojih neki svetle kao zvezde), › kal, progawati > srp. karakonxe, hindi kalikandzi, cincarski karakanxu. Karakonxe su "crn~i}i", pola qudi-pola `ivotiwe, deca bogiwe Kalake, Crnke,

51

koji se javqaju u “nekr{tenim danima”. karakosa (crna kosa), v. kara i kosa. karakon|olos (tur. zlodus), v. karakonxe. Karaman, gr„ma–‰, glavni, pomo}nik boga Nava, op{ti nadzor, RV 10, 62, polubo`ansko ime, › grah, zaustaviti > rus. karman, ar. Kahrimān, junak, heroj, pobednik, st. srp. karman, xep, nov~anik. K. je epski hrt, mitski ~uvar vrata nebeskih i pratilac Strahiwe (oli~ewe Sunca bo`ijeg), koji je dobio ime po `u}kastoj boji jutarweg neba. Ruvarac tuma~i ime Karaman od saram‚, “hitra”, bo`ija ku~ka RV X, 14, koja prati Gromovnika i ~uva wegovo stado, pa se smatra vesnicom Zore, jer osloba|a sun~eve zrake (krave), od tame No}i. Ona je majka Sarameja, dva ~etvorooka psa glasnika (jutarwi i ve~erwi), boga Smrti. karamanka (vr. kru{ke), v. karaman. karamel, karam‚la, dim, za~a|aviti, › k™i > jevr. karamel. karamluk, v. kara i luk. karan (titula namesnika), k‚ra–a, bo`anski poridevak, (pra)uzrok (kreacije), › k™i, izvr{iti > st. srp. karanija, administrativna jedinica, srp. Karanovo, st. ime Kraqeva, Karanovac, zem. ime, Karanovi}, prezime Lesandra Makedonskog (po lozi karana, st. srp. titule davane naj~e{}e ~lanovima carske porodice, na slu`bi u nekoj stranoj zemqi, u ciqu o~uvawa interesa loze. U Ilijadi se ~ak sedam puta spomiwe titula karan (Jakoni}). karasefdah, v kara i sevdah. karasu (crna voda), v. kara i apsu. karat, ~atur, ~etiri, ~etvrtina, › ~at, sakriti > ar. qīrāt, jel. kerátion. Karat se etimolo{ki vezuje za afri~ki plod kuare, ~ija je suva masa konstantne te`ine, tako da ~etiri zrna te`e jedan karat koji ima 250 miligrama. karati, kƒrati, negovati, odrediti, imati svrhu, u~initi korist ili {tetu, › k™i > ra{. karu, het. asir. karum, gradski savet, ar. kahr, briga: kahret, bri`nost. karli (bri`an), v. kar > ar. ka'rli. karamluk (mrak), v. kara i luk. Karapanxa (“crna kanxa”), v. kara i panxa > tur. karapançe. karasu (crna voda ili reka), v. kara > srp. Karasi, por. ime. karaula (stra`arnica), kar‚la, otvor, odvojeno, prazan prostor, › kal,

posmatrati > tat. ~ag. kazah. karavul. karafa, v. korab > ar. garrāfa. Karaxa, v. karakonxe > Karaxi}. karda{ (prijateq), h™‡d, srce, du{a, intelekt, › h™i, o~arati > per. karindaš, tur. kardaş, jel. Kardía. karma, karma, ishod, rezultat, religiozna du`nost, › k™i, uraditi > hindi karma. karmin, v. krmez > rus. karmˆn, ar. girmiz, karmez. Karnak, kƒr–aka, › karn > ar. al karnak, utvr|eno selo. Karnak je bio duhovni centar starog Misira. karp, {ap´ara, {aran, › {ap > jevr. karpion, gal. carpe. karpuza (lubenica), k’arb’xa, lubenica, √ k’arb, kretawe > ukr. garbuz, tikva, rus. arbuz, karap“z, per. harbuza, diwa, krim. tat. tur. karpuz. karta, krƒtu, plan, nacrt, › k™i > jevr. kartis. Kartaga, › gurd, grad + g‘, bik (“Grad bika”) > jevr. kart hadašt, Novigrad. Za nastanak K. je vezana tipska legenda, kako su osniva~i tra`ili od starosedelaca onoliko zemqe kolika je ko`a bika. Kada su dobili odobrewe, isekli su ko`u bika na rezance kako bi uve}ali prostor. kar{iluk, kar{a, ~in vu~ewa + › lok, videti, poznati ili povla~ewa, › k™i, voditi, upravqati K. je u zna~ewu: do~ek, sretawe, odgovor. kas, › kas, i}i, kretati, inf. kasati, kasati. Kasaba (tur. varo{ica), asab’ƒ, bez dru{tva ( u prenosnom smislu: “pustara”.

Kasandar, -ra, sekand’ara, suime za Lesandra (< rasendra, gospodar toka Ostvarewa) >

ar. Iskender, tur. Skender, pakistanski Sikandir, trojanski Kasandra, avg. Kandahar, Lesandrija.

Dvojako tuma~ewe: se, slu`iti + k‚nt‚ra, {uma ili kana, {uma + d’ara, dar: Vi{wi.

kasap, k'a{pa, `estina, tla~ewe, qutina, › k'a{, povrediti > ar. qāsab, tur. kasap. Kasim, kusuma, cvet, › kas, sijati. Kaspar, k„{japa, {amansko ime, › k‚{. Ime jednog od tri mudraca na Isusovom

ro|ewu. Kaspi, v. Ka{ubi. K. su zajedno s Amazonkama zvali

Sarbati, a `iveli su kod Kaspijskog jezera (Ravenski).

52

Kaspijsko more, v. Kaspi i more. kastel, k„{š´‚, vrh, glavna ta~ka. kat (sprat), √ kuš, podeliti, saviti > ar. kat, deo, bok, strana, sprat (ka’at,

predwi trem u ku}i), rus. Kat. katakomba, kƒša, drvena plo~a + kumb´ƒ, posuda sa kostima > jevr. Katakomba. katana (vojnik, kowanik), g'‚tana, ubijawe, stanovnik pakla, robqewe, √ han, ubiti

> ra{. katv, per. katal, vojnik, ma|. Katona. katanac, kaššanas, patuqak, › kašš. katete, koši, suprotne strane u pravouglom trouglu, › kaš, podeliti > asir. katatu,

jel. kathétē. katil (xelat, krvnik), kr‚t’a, ubijawe (hant™i, ubica, › han, ubiti), pomo}nik

boga Rata: zmij. zloduh, › krat’, ubiti, povrediti > avest. hakərət, ar. katil (katal, katul), per. katal, vojnik, ratnik, tur. hakaret, uvreda.

katran, taru, drvo > eng. Tar. Petrolej dobijen iz katrana kori{}en je

u Misiru za mumificirawe. katun, v. ku}a. kaur, v. Kafiri. kaf, v. guba > tur. kav, pe~urka za kresivo. kafa, kapha, sluz, vodwikavost, pena (uop{teno), √ kav, sastaviti (?)

> ar. kau, qahwä, avest. Kafa, rus. kofe, per. kaf, kafa, pena, hindi kapha, “zemqano zadovoqstvo”.

Kafiri (Safiri), v. Srbi > srp. kaur(in), tur. djaur. Kafir je arapska re~ za plemena

Safira ili Sabira, starince Severne Kine, u zna~ewu "nevernik".

Kafiristan, v. Kafiri i stan. Visoravan na Himalajima, Avganistan.

Stanovnici su svetlije puti u odnosu na okolno stanovni{tvo. Po

sopstvenom predawu tamo ih je naselio je Lesandar Veliki. kaftan, v. kabanica > rus. kaftan, per. tur.

kaftan, gorwa haqina. kaf-}ibrit, v. kaf i }ibrit. kahpija (kurva), v. kapija. kacabajka, v. kabanica > per. kabace, tur. kabaçau. ka~amak (kuqa, mamaquga), › ku~, ka~iti > tur. kaçamak. Ka~anik, ka~ate, ka~iti, √ ka~,

pri~vrstiti > st. srp. ka~anija, quta zmija kamewa~a, ka~kun (ka~ak, odmetnik), ka~‚ku, lo{, lo{eg raspolo`ewa, zao: zmija > tur.

kaçak. ka{ika, kal‚~ika, √ a{, hraniti (se), jesti > tur. kaşik.

“Baciti ka{iku” zna~i umreti, jer, ka{ika u narodnom predawu simbolizuje `ivot i puno}u `ivota. Drugi izraz za ka{iku u srpskom jeziku je `lica, li`ica (lo`ica) od √ lih, lizati, okusiti. Interesantan je kalambur ka{‡k„, RV, 1, 126, lasica (predator oblika drvene ka{ike). ka{ikar (ptica “gwurac”), v. ka{ika > per. hašugšar. Ka{mir (zem. ime: tkanina), k‚{m‡ra, Ka{mir: {afran. Ka{ubi, k„{japa, ime boga Vi{weg > rus. Ka{ubы. Keva, k‹vala, Vrhunsko bi}e, RV 10, 51, bogiwa Majka, Apsolut, › kev, slu`iti > ar. kewa, `ena, jevr. nekeva, `enski rod: Chawwah (Hava), “majka `ivota”: bibl. Eva, srp. keve{, ure~en, keva, cura: kevica, curica. keva (majka), v. Keva. kevara (~a{a, B.), v. Keva. keve{ (ure~en), v. Keva. kediv (misir. titula), ket“, vo|a, vladar, eminentan, javna osoba, › ~it, uo~iti > per. hidīw, tur. khidiv. kezme{brada, v. kosa > per. kezmez, zavojit, uvijen. Kelti, ket“-m‚la, ime za narod, obredni sve{tenik > hald. k´alta, k´elta, jevr. chalata, Halat. Herodot prvi govori o Keltima ~iji su obi~aji sli~ni Pelazgima (Gavela), a oni prisutni na tri kontineta. Kemal, kƒmala, oli~ewe ravnote`ne sile, crven: lotos, √ kam, te`iti, RV 5, 36 > ar. Kemāl, savr{en, potpunost. kentra (reza s otvorom), kendra, centar kruga, √ ka, glava. keramika, v. kr~ag > st. rus. keremida, glinena posuda, tur. keremid, jel. keramikē, lon~arstvo: keramos, glina. Kerim, kar“ma, ime (zlo)duha > ar. Karîm. kermez, v. krmez. kerov, {abƒla (kabƒla), RV 10, 14, pridevak dva ~etvorooka psa boga Smrti (~uvari

53

ulaza u Nav), √ {ap, okriviti > misir. ker’eb, sve{tenik obreda sahrane, ceremonijal majstor, srp ker(a), pas: Kerska brda, zem. ime: avest. K’rub, zmaj, jevr. Cherub, Heruvim. Po Svetom pismu Kerubim ili Heruvim je ~uvar raja zemaqskog, u obliku nemani sa lavqim, orlovim, bikovim i qudskim licem, sa ~etiri krila, a po celom telu je imao samo “o~i”. Na ovoj nemani su po~ivala kola koja su nosila presto bo`iji. Ovo je simboli~na pri~a o pet elemenata, od kojih je sastavqen kosmos. kesa (vre}a), √ ku{, uviti, zamotati > asir. kisu, xak, vre}a, torba, ar. kis, per. kisije, per. kise, tur. kese, vre}a, xak, kesa za novac, tobolac, jel. kýstis, mehur, kesa. kesar (}esar), ke{ara, “kosmati”, ime boga Nava < ke{a, kosa, atribut (boga) Sunca, › ku{ > st. ital. caesaritaus, sve{tenik (duge kose). keser (se~ivo), k{urƒ (= ksurƒ), RV 1, 166, no`, se~ivo, greba~, › k{ur, se}i > tur. keser. kesexija (secikesa, lupe`), v. kesa i xija. keten (lan), kaša, jednogodi{wa biqka, trava (Saccharum Sara), › kaš, zakloniti > rus. ket, lanena tkanina, tur. katan, tat. kitan. kefaleja, v. kefalo. kefalo, kapala, glava > jevr. gev, oblik klave, tur. kafa, jel. kefalē. Kefti, v. Kopti. Zajedni~ko ime za Kri}ane, Hanance i Feni~ane. kec (re~ za terawe koza), v. koza > srp. kekez. kibla, v. kabal > arm. kibulit, posuda (< kbl, primawe), jevr. qâb, mera za te~nost: ar. qiblä, predwa strana, naro~ito ju`na. kibrit, k„lab’™it, mesec, podupira~ > ar. kibrit, sumpor Kibris (tur. Kipar), v. Kipar. kivan, hinva, “podbada~”, “podstrekiva~”, otac Gromovnika, › hi, podsta}i > per. hīn, qut. Kievo, kiova, planeta Mars (= Kujava < k(a)uja), √ kev, slu`iti > st. rus. Kыєvъ, ar. Kujabah. Grad Ki(j)evo dobio je ime po knezu Ki(j)u iz V-og veka, {to nije suprotno ~iwenici

da je Kijevo vrlo ~esto zemqopisno ime. Samo u Hercegovini postoji pet Kijeva. Po~etkom XI v. u Kijevu je pre pqa~ke Desjatinske kapele bilo oko 400 hramova (Ditmar Merseb). S. [~erbicki tuma~i ime ukrajinskog Kieva u zna~ewu “klanac”, dovode}i ga u vezu s “kija~om” (bukova batina), ali ova re~ je drugog korena i stoji u vezi s infinitivom “iskijati”. kijak (kija~a, batina), v. iskijati. kijati, k‚jati, proizvesti zvuk, › kai > jevr. hiha. kika, {ˆk’‚ (kˆk’‚), {i{ka, √ {il? Kikinda, k‚kandi, ime grada ili zemqe. Mitska ki{kind’a, je ime pl. i pe}ine, "grad" zloduha. Kikoni, v. kika. kilit (tur. brava), lokƒtƒ, u sopstvenom posedu, › lok, poznati > tur. kilit, srp. lokot. Kimeri, ku-meru, ju`ni pol, zemqa Titana i zloduha > asir. Gi-mir-ra-a, st. helmski Medi (Ariji) ili Iberi, bibl. Gomer (Brigi). lat. Kimmero (Aristofan). Ku-Meru (= Su-Meru, sveta Meru) je naziv bo`anske planine, stani{ta bogova Nava koje zapo~iwe na zapadu smiruju}eg sunca. Smatra se da su Kimeri dobili ime po Krimu, ali je obrnuto, jer to je naziv za helmske Mede (Arijevce), prvorodne u Ra{koj (Trakiji), od kojih su Sarbati i Germani (Diodor), ~ije je glavno pleme Surebi (na lat. kartama), savremeno Suebi. Kina, ~ina, ime zemqe > ar. sini, per. cin. Kingu (vav. Titan), v. kagan. K. je sin Tiamat koga je ubio Marduk. Onda je M. pome{ao krv K. sa zemqom i tako su nastali prvi qudi, a ovaj motiv je istovetan jelinskoj legendi o Titanima. kirija, hˆra, uzeti, o~erupati, li{iti, › hi, pribaviti > ar. kirā, zakup, tur. kira. kirixija, hˆra, glavni put, arterija > tur. kira. kiler, v. }iler. kiosk, √ ki{k, povrediti > asir. kisukku, zatvor, ropstvo > per. tur. köşk, zatvoren balkon (ili deo ba{te koji ima lep pogled). kismet, hƒras, zgrabiti, {~epati, √ h™i, prisvojiti > asir. nismatu, voqa, `eqa,

54

ar. qismä, sudbina, udes, tur. k’smet, kismet, kob, sudbina. kist, h‚sta, ruka, › has > rus. kistь, per. dest. kitab, v. }itab. kitara (“roga”), v. ki(t)ka. Kitara je obredno sve~ana kapa narodne no{we Briga ili anti~kih Srba. Nosio je Sorbej (jel. Orfej) ra{anski princ posve}enik, pa i sam bog Mitra. Staromakedonski {lem ima wen oblik a nose je trojanski junaci, medski i persijski carevi ili da~ki (getski) ratnici na Trajanovom stubu. Bila je po~asna kapa mleta~kih du`deva, a vremenom je postala sinonim slobode i slobodnih naroda, pa su je nosili i francuski revolucionari (Svetlica). Kleopatra, ‹k‚-p‚šal‚, “Jednocvetna”, bogiwa Nava ili wena sestra > hindi ekapatra, “kraqica zmija”. K. je jelinski oblik imena u zna~ewu: “Slavocvetna”, za posledwu kraqicu sarbatsko-makedonske dinastije Lagi}a, ~ije je pravo ime bilo Teja. klet, k'eša, seqa~ka ku}a (k’etaka, kletka), › k'eš, pojesti > sum. hek'alot, vel. ku}a, fr. chalet, drvena seqa~ka ku}a. kletva, h‹tva, naterati, podsta}i, › hi. kletka, k´ešaka (sr. klet). klobuk, kal„paka, mesec, ukras, znak sekta{ki, › kal. kqu~, › klu, uglaviti > tur. kilavuz, jevr. klu, zatvor. knez, › kans, zapovedati, vladati > rus. knяz, asir. hazanu, vladar, gradona~elnik, upravnik, jevr. Kneset, naziv za izraelski Parlament: komes, ministar nebeskog dvora (koji po jevrejskom predawu obitava na tre}em nebu). Rodona~elnik plemena bio je prvosve{tenik (poq. ksjena) i sudija. kwiga, gu–aka, umno`ak, sastav, spis, prepis (razli~itih tekstova), › gam, ozna~iti, objasniti > rus. knˆga, akad. kaniku, kwiga: zape~a}en, asir. kunnuku, pe~at, arm. knik, pe~at. ko, ko, koji, kakav > avest. ka, ko. kovati, kavate, praviti buku, › ku > jevr. kova, {lem. kova~, kava~in, “oklopqen”, pridevak boga Nava < kava~a, oklop > jevr. qain. ko`a, k‘{a, membrana koja pokriva jaje, ›

ku{, uviti > jevr. šelah. koza, kasa, jarac (= ~’„ga: aj„) > › kas (~’a), kretwa > rus. ke~ka, per. azak, ~ag. tur. krim. tat. katse, tur. krim. tat. kaci, tur. keçi. kokos, k‘{a, trup, sto`er, RV 6, 47, lopta, › ku{, uviti > arm. kakau, plod, per. gaga, slast. kola~ (obredni hleb), k“l†~‚ra, ispravna obredna du`nost porodice ili bratstva, koja mo`e biti osobena (< kula, bo`anska energija), › kul, uva`avati, slediti u kontinuitetu ili bez prekida > rus. kala~, pletenica od testa, kolƒ~, per. kulice. Zna~ewe re~i kola~ protuma~eno je pomo}u wegovog oblika (< gola, kolo, rus. koleso), ali, obredna su{tina kola~a vezana je za poqske plodove, koji pripadaju precima i dowem svetu. U narodu se ka`e: Slava je kola~ i sve}a, {to obredno povezuje “drvo `ivota” kroz pro{lost, sada{wost i budu}nost. koliba, {‚la, soba > per. kulbe, tur. kaliba, rum. coliba. kolo, gola, lopta (nebeska), nebeski svod kugla (zemqina) > jevr. hora, srp. oro. kolos, kail‚sa, jedan od vrhova bo`anske planine i stani{te boga Obiqa > tibetski Kajla{, sveta planina gde se nalazi “Dolina skeleta”, za koju se veruje da je povezana as sohom nebeskom. kom, v. hum > jevr. kom, dizati, komah, vis. komac (strmen), v. kom. kom{a, ko–a, strana (> srp. kona) + › {i, le`ati (= anuve{ja (< ve{a, sused) i an’{‡ta) > tur. komşu. kom{ija, v. kom{a. konak (mesto no}ewa), antaka, okon~ati, › ant, okon~ati > tur. konak, dvor, strana, kr~ma, rus. konƒtь, okon~ati, srp. kona~i{te, (ve~no) odmori{te. kondura, v. kundura. konopqa, {a–ƒp'ala, konopqa (Canabis sativa), › {a–, dati > rus. konoplя, tur. kenevir. konxeq, v. guwa > per. gonče, pupoqak. kopito, {ap'ƒ, › {ap, {opiti > avest. Safa, rus. kopьito. Kopti, ku-pati, gospodar zemqe, vladar > misir. Kotu < k“ša, rod, ku}a, porodica, › kuš, saviti, ar. Qibt, Quft. jel. Aigupti.

55

Misirci su sebe zvali Kotu ili Ludu, u zna~ewu "qudi", narod. koporan (vr. ogrta~a), v. kefalo. K. ne postoji u turskom jeziku. kora, {arƒ, gorwi deo krema ili mleka, rana, › pr‡ > st. rus. skora. Kora, gola, zrno, ime bogiwe Nava > jevr. gor´in, zrno. korab, {ar‚va (kar‚va), posuda, {koqka, {oqa pehar, tawir, zemqana posuda (poklopac), › {r‡, kuvati, goreti > rus. rus. korablь: korob, posuda, kotarica, korba, ~a{a, korobka, kutija, korobitь, saviti: ar. qārib, per. karabe, sud sa dva uva, ar. tur. krba, sud za vodu. Po arijskom mitu sunce se vozi preko neba u barci ili korabu (nebeskoj posudi), u kome se po srpskom mitu voze mrtve du{e sa ovog na onaj svet. korabka, {ar‚vaka, vrsta posude > st. srp. korablec, la|ica, rus. korobka, kutija, ~ag. koburcak. Koran, kƒra–a, ve{tina pisawa, › k™i, izvesti > ar. al kur´an, Prorokovo bo`ansko otkrovewe u pisanom obliku, tur. kur´an. korda, kara–—a, ma~, √ k™i, raskomadati > avest. karəta, per. kard, rus. korda, asir. ~urtu, no`, gruz. oset. tur. gorda, ma|. kard, mal. keris, filipinski kri, krivi no`, sabqa. korija ({uma), v. gora > tur. koru. koriti, gilati, izgovarati, pri~ati, vikati, grditi, › g™‡, podu~iti > ar. kahr, briga, `alost, kahret, bri`an, ra{. karu, arm. krt, koriti, srp. karati, bri`no ili qutito savetovati. korito, korita, udubqewe u zemqi, › kartr, pomeriti > arm. keara, srp. Korint, naziv morske prevlake. korma (krma), karma (= kƒrman), dostignu}e, fig. duhovna hrana, plodonosna delatnost, rel. ~in ili du`nost, › k™i, izvr{iti > rus. korm, hindi karma, jel. kormós, telo biqke. korwa~a, harmuta, sunce, › h™i, nadvladati. Vi{wi je u “prvo doba” pretvoren u korwa~u (= k’rmƒ, mitska korwa~a), zagwurio na dno Mle~nog okeana i pri~vrstio bo`ansku planinu (Mandaru) na svoja le|a. Vedska pri~a o postawu iz Okeana postoji kod Maja, ikonografski data s predstavom korwa~e koja nosi 12

stubova. Maje prikazuju korwa~in oklop s rombovima. U C. Gori se na narodnu Novu godinu (1. mart) ve{a oklop korwa~e o dovratak ku}e, a na Miro~u se o pojasu nose kolutovi korwa~inog {tita, kao za{tita od bolesti. korota, k'aru, beo, bela boja (kar“–a, uzrok sa`aqewa), bog Nava, √ k′a, suime za raj > ar. kahr, `alost: kahret, o`alo{}enost. Prvobitna boja `alosti kod Srba je bela boja, o ~emu svedo~i bela marama na glavi ^ume, bogiwe Smrti. korpus, › k™ˆp, `enska figura, lepa pojava > avest. hə rə fš. kosa, k‹{a, kosa (glave), ime Vi{weg u zna~ewu: “kosati” (> ke{ava, mitski pridevak bogova), √ k‚{, sijati > rus. kosma, per. kesme, kudrava kosa. kost, ast'ika (< ƒst'i) > avest. ast, -i. kostani~a (tur. vr. dugog kopqa), v. kost. kotva, k´ašv‚, povezati, leaj (na brodu), quqawe, › k´ašš > hindi khat. kotora (st. srp. polemika), katarƒ, koja od dve strane ili ko (da li) od dvojice > st. srp. kotorati, sva|ati se, prepirati, diskutovati, avest. katāra, rus. kotorƒ, kotorый, arm. kotor, komad. odlomak. kofa, kumb’a, }up, vr~, urna: znak Vodolije, › kumb, pokriti > avest. humba. ko~a (ko~operno dete), v. ku~uk. ko~a, ka~~’a, bilo kakva vrsta plovila, poseban deo ~amca: › ka~ > avest. ka{a, it. coccia, brod koji vu~e ribarske mre`e. ko~ija, v. ko~a > tur. coçi. koxa (odva`an, hrabar), √ karx, kura`, mu~iti, zadati bol > brig, hreka, rvati, tur. kurez, soko, mlad kobac, srp. koxa. koxawe, koxa, obo`avawe, odnos ka bogu: √ ax, pokrenuti. Koxawe je naticawe kowske glave (oblik Vi{weg) kod uqanika, radi za{tite. Lene i karakonxe su tako|e s kowskom glavom. ko{, k‘{a > ra{. ko{, tvr|ava, turk. Kirg. koš, {ator od sukna (jurta tatarska), tur. koş. ko{uqa (vrsta ode}e), ko{a, pokriti, membrana koja prekriva jaje (materica), med. ko{uqica › ku{, uviti > rus. ko{ulя, jevr. kesel, pokriti, srp. ko`a.

krava, gava > rus. korova, kelt. carw, jelen kravaj (obredni hleb), ~aravja, obredno

56

prino{ewe < ~aru, ponuda (du{ama predaka), › ~ar > rus. korovaй. kraguj (vr. kobca), rag’uj„, brz, lagan, lako pokretqiv, lako}a, √ r‚g´, sposoban >

rus. kraguй, tat. kurguj, mong. kirgui, avest. kahrkasa, vr. ptice grabqivice, per. kerges, jel. krazo, jevr. Raguil, biblijski an|eo, koji je nau~io Enoha brzom pisawu: srp. Kraguj, l. ime, Kragujevac, zem. ime.

Misirska bogiwa Mut prikazana je u obliku kraguja (= g‚v‡).

kral (tur. kraq), kar‚la, opasan, stra{an, oblik boga Ogwa ili wegove parede,

jedan od sedam jezika Vatre: ime za ~uvara obrednog pi}a: √ kal, posmatrati > rus. korolь, ma|. kiralu, jel. kir, gospodin, tur. kiral, kral (Turci ka`u kraliçe za kraqicu, {to su primili od Srba, jer je u tom obliku imaju samo jo{ {panski Cigani: kraljisa).

Titula kraqa se u staro vreme odnosila na onoga, ko je poseban u odnosu na ostale. Pribli`no odgovara staroj srpskoj tituli karana. krasa (drugo ime za zmiju), v. kres > qud. Krez, ar. Haris, stare{ina xinova, srp. Kra{tica, vodoime. U srpskom predawu o stvarawu sveta, zmija (guja) se zvala "krasa" dok je imala noge.

krv, kravˆs, RV 10, 87, › k™i, povrediti > avest hri(ra), kimr. krau, krv. krmez (grimiz), krami (= k™ˆmi, krˆmi), crvena boja (vr. crva), › kram, izvodqiv

> srp. krmez, crveni {al (Romanija), per. germez, kirm. Crveno je obele`je Ogwa, otuda boja bogatih i mo}nih.

Kremna, ‚{rama, prebivali{te posve}enika, › {ram. Jedna K. je ~uveno proro~i{te st. veka na

u{}u Dona u Azovsko more (Jakoni}). kres, hƒras (krs), vatra, Ogaw, √ h™i, harati > st. srp. kres, sveta vatra:

starinski idol (balvan), kresati, paliti vatru, kresta, perjanica, fig. vrh, greben, misir. heru, soko, “duh neba”: onaj koji je gore, per. Khores, jevr. Cheres, jel. Hōros: Kroīsos, Krez.

Kres je sveta vatra. Kresovi ili Kre{evi padaju u vreme letweg suncovrata, 4. 7. Stari Srbi su verovali da sunce jezdi nebom na Belcu, |ogatu, koga su zvali Hors (> eng horse, kow). Horsi su mitolo{ki

par kowa koji vuku sun~evu kolesnicu preko neba. Grci su od wega napravili Erosa. U Mediji i Persiji je poznat kao Horu (Hur{id, Sunce), dok ga Misirci zovu Horus. Plutarh ka`e da Misirci pod ovim imenom podrazumevaju silu koja vu~e Sunce preko neba. U De~anskoj hrisovuqi postoji li~no ime Chrs, a u ruskim spomenicima do 16 veka javqa se bog Chors.

Krim, v. Kimeri. Krim je dobio ime po Kimerima, a ne

obrnuto kako neki smatraju. Kris, v. Kres. Kris je sin Ninov ili Minov (A.

Skoti). Krit, v. Kris > minijski Keret, tur. Kirit. Krit je dobio ime po Krisu, a neki

izvode ime po Teukru mitskom pretku Peonaca. Staro ime K. je Idea po bo`anskoj Idi, a Asirci su ga zvali Kaptara po Keftima.

krsme, hƒras, zgrabiti, › h™i > ar. qismä, tur. kismet.

kr~ag (atribut boga Vina), k'arxik‚, izazov za pi}em, √ k′arx, ~astiti > arm. hrcag,

rus. kor~aga, jevr. krs, tur. korçak. Kuban, k´ubanj“, RV 5, 52, `eqan vode, › kup > rus. Kubanь, reka na sev. Kavkazu.

kube, kubxƒ, grba, krivina, › kup > ar. qubba, tur. kubbe. kubuz (tur. top), √ k{ip, poslati, udariti, pogoditi, uni{titi > st. ~e{. haufnice, vr. topa koji su izumeli ^esi, rus. kobuz, vr. sokola, srp. kobac.

Nemci su od hufnice na~inili re~ haubitze, a Turci kubuz. kubura (tobolac), k”bara, motka (kuka), kola ili drveni ram, na kome je pri~vr{}ena spona ili jaram: grbavac: prikladan, › k’p, potresti > tur. kubur. kuburiti, v. kubura. kuda, k“tra (kutas), otkud, odakle, RV 1, 164, › k”, gde, RV 5, 74 > per. kuda. kuduz (brz, eksplozivan, H), v. kubuz > ar. kudum, smeo, neustra{iv: srp. Kuduz, ime bratstva > rus. Kutuzov, ime vojskovo|e (bratstvo Kuduza ~uva predawe o hercegova~kom poreklu slavnog vojskovo|e Kutuzova), kujunxija (zlatar), k‚w~an‡ja, zlatan (k‚w~ana, zlato, {to je napravqeno od zlata), `ute boje, √ k‚w~, svezati, pri~vrstiti > tur. kujumcu, arm.

57

kamnia, kova~, jevr. kajin, ar. Kain, bibl. Kenej, ime plemena kujunxija. kujunxiluk, v. kujunxija i luk > tur. kujuncilik. kukavica, kokos, › kuk > tur. kuku. kula (zidana zgrada), k“la, porodi~na ku}a: rod, pleme, koleno, povla{}en stale`; bo`anska snaga (= kulika), √ kul, prikupiti > asir. kullatu, ku}a, rezidencija, ar. kulet, per. tur. kule. kulak, kul‡naka, iz dobre familije, › kul > rus. kulak. kulatast, v. kula{. kula{ (kow crvenkaste boje), kul‚ha, kow crvenkasto-braon boje, √ kul, vredan > tur. kula at: kula, boja mi{je dlake. Kulin (istorijsko ime) kulin, pripadnost plemi}koj porodici, √ kul, srodstvo > srp. Kulin ban, gospodar Bosne: Kuqan~i}, por. ime. kuluk (obavezan rad: robija), kulaka, mno`ina, mno{tvo, √ kul, sakupiti > rus. kul, nevoqnik, sluga: prikupiti: tur. kul, rob: kulluk, hindi qūlī (qulī), nadni~ar, sa istim zna~ewem u kineskom. Kuma, k’ma, jezero > rus. Kuma, pritoka Kaspijskog jezera. Jedna Kuma postoji u Japanu (Jakoni}). kumbara (lubarda, bomba), b′amb′a, grotlo pe}i, pu{iti, leteti, √ b′and, uspe{an > rus. bomba, per. hhumbere, bomba, zemqani lon~i}, tur. kumbara: srp. Kumbor, zem. ime. kumerak, kum‚rƒ, malo dete (fig. mali deo), › kam, kaniti > srp. |umruk, carina, naplatno mesto, kumir (idol), kum‚rƒ, Prabog, jedno od devet imena za Ogaw, sin Ogwa, ime bogiwe Nava, ime boga Rata (oli~ewe Vla{i}a), › kam, `eleti > rus. kumˆr, oset. gumir, div, gorostas. U arijskoj mitologiji je to ime za centralni ili sredi{wi deo vaseqene (xamba dvipa), kojim dominira vaseqensko drvo jabuke (Kumova slama). kumrija (vrsta ptice), kum‚rƒ, vr. ptice, crne, plavi~aste ili sive boje, › kam, > ar. qumriuä, tur. kumru, kumri, kumrijet: srp. Kumrija, `. l. ime (J. Srbija), postoji kod Turaka, Arbanasa i Cigana. kundak (oklop), kundaka, glavni deo, debeo,

korpulentan, obilan, √ ku–—, za{tititi > tur. kundak, kondak, povoj, poro|aj, pelene. kuna, h’na, vr. zlatnog novca, √ hun > brig. kana. Ko`a kune je kori{}ena kao plate`no sredstvo, ali je ovde u pitawu “zlatica”, vr. novca. kundura, kandara, prirodna ili ve{ta~ka {upqina, › ka–—, odvojiti > tur. kundura. kundurxiluk, v. kundura, xi i luk > tur. kundurcilik. Kuniga (st. ime Biblosa), gu–anik‚, prepisani spisi > st. srp. kuniga, st. turk. küinigti, qubiteq kwige, v. kwiga. kupa (pehar), k”pa, RV 1, 105, pehar, {upqina: ceo, sav, › k’p, slab > misir. kupu, posuda od slonova~e: rus. kub, per. tur. küp, ar. küb, turk. kub, kirg. ~ag. köb, köpü, tat. kazah. kübi. Kuran (Koran), kƒran, ve{tina pisawa, › k™i, izvesti > ar. Qur'an. Kuran je prorokovo bo`ansko otkrovewe u pisanom obliku. kurban, kubra, {uma: obredno udubqewe za vatru, √ kup, izazvati, uznemiriti > asir. kirbannu, ponuda, dar, ar. per. tur. kurban, pristupawe, prinos, `rtva, jevr. gurbān, tur. kurbanlik, prino{ewe. kurva, k‚vera, kurtizana, › k™i, izvesti, obaviti izvr{iti > jevr. qurva (< qrb, greh, zlo). kurgan, v. Gargaron > rus. kurgan, per. gūrhāne, tur. kurgan. Kurdi (Kuriti), v. Huriti > jevr. Kurdi, Kurd. Kurdistan, v. Kurdi i stan. kurjak (vuk), k′uraka, `ivotiwa, √ k′ur, pocepati > tur. kurd. Re~ kurjak pripisuje se Alanima ali oni su Sarbati. kurisati (namestiti), karƒsi, izvesti, izvr{iti, › k™i > tur. kurmak. kur{um, › kur, proizvesti zvuk + › {ru, slu{ati > tur. kurşum. Kur{umlija (zem. ime), v. kur{um. kusur, › k{ur (ksur), se}i > ar. qusur, kusūr, tur. kusur, het. ku{, platiti. kut (ugao), › kuš, podeliti, saviti > asir. katatu, ugao, srp. kat (sprat). kutak, k’šaka, baza, upori{te, √ k’t > krim. tat. kötök.

58

kutija, kušija, zamisliti sebe u ku}ici > tur. kutu. ku}a (nastamba), k“ša, ku}a, √ kuš, s(a)viti > misir. het, ku}a Horusa, rus. hƒta, avest. kata, soba, ostava, per. ked(e), ku}a, stan, uto~i{te: kad, dom? kufar, v. Kipar. ku~uk (malen), √ ku~, biti malen > per. kuček, srp. kutrak, {tene, [, ma|. kicsik, kiš, mali. ^u~uk Stana (Mala Stana) je nadimak `ene hajduk Veqka. ku{, › ku{, zagrqaj, prihvatawe > jevr. hassain, “}utqivi”, ime sekte Esena. ku{a (vra~arica), ku{ƒ, sveta vatra obreda > misir. heka, magija. Ku{qo, k“{ala, dobar, sre}an, pridevak boga Nava. Neki ovo ime tuma~e kao izvedenicu od “kus”, bezrep.

L Laban, lava–ƒ, ime za zloduha ili pakao, › l’, kidati > asir. La-ban, bog Tla~iteq: sirijski Liban (Livan), oronim: st. it. Lavinia: Lavinium, zem. ime, srp. Lab, vodoime: Lebane, zem. ime. labaraum, ravˆ, bo`anski oblik sunca, › ru, zvuk > asir. labar, ve~nost, het. labarum, titula hetskog cara. labris, ravˆ, sunce (disk), › ru, se}i u komade > brigijski labrandeis. L. postoji jo{ u kulturi Vin~e i Sumera. Plutarh svedo~i da su ga Jelini preuzeli od Qudejaca. lav, ravˆ (= leja), oblik sunca > rus. lav, jevr. lava: livia, lavica. “Lavi ogweviti” imaju svoj praznik Sv. Levontija, 1. 7. (jeremija{i i obredna povorka). lava, lƒva, otkidawe, destrukcija, › lv‡, pribli`iti jevr. laba, srp. poplava (Jakoni}). lavirint, ravi-graha–a, disk ili elipsa sunca na smiraju > misir. lope-rahunit, misirski lavirint s 300 odaja na zemqi i isto toliko pod zemqom. Lavirint naj~e{}e ima oblik kvadrata, a vremenski najstariji je u Vin~i. Celokupna simbolika l. vezana je za sunce. Jedna polovina w. diska pripada “ku}i” No}i, iz koje samo jedna jedina nit vodi u novi Dan (druga polovina diska). lagum, lagna, prodreti u srce ne~ega, ostati u, utvrditi polo`aj, pribiti, prilepiti, fiksiran, dodiruju}i, dr`e}i, √ lag, prilepiti > tur. lâğun. lagumxija, v. lagum i xija > tur. lâğumci, miner. la|a, rat´a, bilo koje prevozno sredstvo (ladd´‚, vel. posuda) > rus. lodka. laz, lasa, sjajni, svetle}i, › las, sinuti > tur. laz: Laz Vilajeti, naziv za Srbiju po knezu Lazaru (Sadedi). Laza, lasa, sjajan, svetle}i, › las, sijati > jevr. Eleasar, tur. Laz vilajeti, Srbija. Laza je u narodnom kalendaru ime za mesec februar, kao oli~ewe uspona Sunca na prole}nom nebu koje donosi obnovu prirode: Lazi, lazi Lazare / na{ sileni Jarilo. / Oj Jarilo Bo`ilo, / vojska ti se gotovi / u grmove u lugove.

59

lazur, v. Laza > per. lazhuward, ar. Lazvard, lazur. lak (hem.), l‚k{‚, smolasta izlu~evina nekih insekata (= alakta: r‚k{‚) √ lak{, obele`iti > per. lak, hindi lākh. lakat, aratnˆ, lakat ili mera za du`inu, RV 5, 2, › ™i, postaviti: probiti (laktovima) > avest. arət'na, asir. laktu, ruka, rus. l‘kotь, jevr. lakot, lakat, kimr. elin. lakom, v. lokati > jevr. lohma, borba, ratovawe. lal(a), l‚l‡lƒ, ime boga Ogwa, √ lal, igrati > st. rus. lalъ, rus. lal, rubin, jarko crvene boje, ar. lal, crveno, per. lala: lal, ru`i~ast, tur. lâla, krim. tat. lal. Cvet lale dobio je ime po crvenoj boji ogwa, i ~esto je li~no ime, a kod Persijanaca postoji titula “lala”, u zna~ewu pravednik. lama, v. Lamja > tibetski blama, mong. bogdolama. lamba (lampa), lamba, vise}a lampa, obe{en, wihawe > asir. lahabu, plamen, jevr. limb, malo svetla, tur. lamba. Lamja, lamb‚, ime bogiwe Nava, › lamb, smiraj sunca > asir. lamasu, genije ~uvar, srp. Sura Lamja, Dan Sunca na ju`ni suncovrat. lampa (svetiqka), √ lamb, sunce na smiraju, opadati, nagnuti, pri~vr{}en > rus. lampa, tur. lamba, jel. lampá, srp. lamba, svetiqka: ofucan ker: lambavez, nepouzdan ~ovek. lapazan (brbqivac), l‚pana, pri~a, govor, √ lap, brbqati > per. laf, govor, lafzen, brbqati, mak. lafiti. latif (cvet dragoquba), lataba, lepo, prijatno, divno, › laš > tur. jevr. latif. Latif, lataba, lepo, prijatno, divno, lepa `ena > ar. Laţīf, drag, qubazan, fin, ne`an, prijatan: srp. ({atr.) zatalebati, zaqubiti. Latini, l‚ša (= lati), ime za narod (i pokrajinu naseqenu ovim narodom), √ la—, ladovati > ra{. Lautni, lat. Latinus, Latini, s pravom gra|anstva i legendom o trojanskom poreklu. Levaja, elavila, ime boga Obiqa, › l‚, ~in uzimawa ili davawa > srp. levaja, krupan ~ovek: prezime, per. levent, delija.

Levant (Orijent, Istok), lava–ƒ, lep, divan > it. Levante. Levant je stara Fenikija. Levi (Leviti), ravˆ, sunce, bog Sunce > jevr. levi, vra~awe. U jevr. laviyu zna~i osobu datu zbog duga ili zaveta. Pa od ove re~i V. Olbrajt izvodi kastu sve{teni~kog reda. Levijatan, v. Levaja > asir. Levijatan, neman (vodena) asirske kosmogonije (= bibl. uspavano morsko ~udovi{te), jevr. Liwuāthān. Le|an, lu–š´a, ledina, lu–š´. Le|an je epski grad mrtvih, koji se nalazi na neobra|enoj zemqi. le|en, lek'ana, kutla~a, varja~a, › lih, okusiti > rus. lag“n, st. srp. lekane, per. leğen, tat. lagun, tur. leken. Pojam suda ima dva zna~ewa: sud (posuda) i mera (F. Gavri}). Mese~eve mene su najstarija mera vremena, a mese~ev rog simbol Nava, u nebeskoj posudi obiqa, jo{ u vedskoj predstavi prevrnute posude. Lejla, l‚l‡, biti posednut zloduhom, › l‡, prilepiti > ar. Läula, tur. Leula, “tamna kao no}”: jevr. Lajla (Lelijel, Lailahel < laila, no}), u jevrejskim legendama an|eo no}i i knez za~e}a. lekana, lek´ana, kutla~a > tur. leken. Lela, l‚l‡, posednuto zloduhom > ar. Layla, tur. Leyla, jevr. Lajla, an|eo no}i. U nar. pesmi: ^ini ne ~ini / po mese~ini / ... Ne luduj Lelo. lele, alele, dramski uzvik, › al, spre~iti > ar. lakalak, srp. lelek, tur. lejlek. lelek, v. lele > asir. alalu, pevawe, rus. lelëk, ar. lakalak, tur. leklek. lemeta (jabuka na vrhu munare), v. alem. lenger, la•gala, se}i, parati, › la•g, kretwa: opu{tenost > tur. lenger.

Len(k)a (samovilski pridevak Svaroge), la–k‚, ime `enskog (zlo)duha (=

lagna), √ lag, do}i u kontakt > hindi Lanka, rus. Elena, jel. ‘Eleni, srp. Lena.

Dionizijske sve~anosti dolaska mrtvih, da zajedno sa `ivima proslave dolazak

prole}a o ravnodnevici, otvarale su “lene” ili `enski zlodusi, po kojima su ove sve~anosti nazvane “lenajskim”.

Leta (majka Apolona i Artemide), v. Lada > asir. Latona, ime titanke, lat. Latona,

jel. Lito, Leta. U srpskom jeziku, leto je godi{we doba, a wegovo oli~ewe je baba Zlata dubrova~kih

60

pisaca. Smatra se da su Latini dobili ime po bogiwi leta (J. Dereti}), ali, pre }e biti po wenom parwaku Ladi. le{ (mrc, strv, trupina), lak{'ƒ, `rtva, pogled u nebo za jedva zamislivim, nagrada, RV 2, 12, √ lag, pri}i blizu, odmah slediti, oti}i > rus. le{, pers. lāše, ar. liše, tur. les (las).

Liban, v. Levant. Levan}ani su ime za anti~ke Libijce. Lidija (Qudeja), › rud’, roditi > lu`. srp. lodki, srp. qudi, jevr Lihatahu, jel. Lydia. St. it. ludicae, “qudejke”, su igre za narod u st. Rimu.

liz, √ lih, lizati > arm. lizem, avest. raez, per. lištan. lija (im. dodatak), › l‡, ograni~iti. Likija, l‡k‚, ime zloduha, › l‡ > misir. ruk, Lika. srp. Lika, ime regije, oronim, vodoime i li~no ime. Likija je starovekovna oblast u M. Aziji,

~uvena po belegu iz Srba. lila, l‡l‚, igra (preskakawa vatre), bo`anska igra (koja oblikuje svet). L. je kres, oratnik ili oro kao obredna

vatra. Lilit (`. zloduh), l‡l‚vat, “dra`esna”, prikriveno ime bogiwe Nava > hald.

Lilatu, sum. akad. Lilit, gospodarica tame, koju pod istim imenom iznose Sveto pismo i Talmud, gde se naziva “kraqica zla”. Aramska demonologija Me|ure~ja zove je “ardat lili”. U jevrejskoj astronomiji je poznata kao zvezda nekretnica. liman (zaliv, uvala), l‡na (= l‡man?), skriven, -awe, slepqen, naslowen ili polo`en na, prika~en ili tesno pritsnut uz, sjediwen, ostanak u (mesto, pozicija), √ l‡, stopiti > asir. limitu, rus. liman, krim. tur. tat. liman, jel. limēn, srp. limes, `ivo blato, Lim, ime reke (na mo~varnom tlu). limit, l‡na, ograni~en > asir. Limitu, ograni~iti. li{aj, le{a, mali deo, › li{ > tur. Leke, pega. lobud, ƒrbuda, ispup~enost, zadebqawe, › arb > tur. lobut, buzdovan.

loza (gro`|e), lohƒ, crven, crvena boja, √ ruh, nicati > per. raz, loza, srp. lozica,

viwaga, lohav, crvenkast, olohaviti, (leaviti), oslabiti (plamen), umiriti, arm. last, splav, ~un (sunca).

^okot i vino su na~ela ovog sveta i `ivota i obele`je spasewa. Loza je senovita, sadi se na grobovima ili sama ni~e. Bog je stvorio lozu, a vrag kupinu. Na lozi se spaquju sveci. Upotrebqava se u bajawu i narodnoj medicini. Za{titnik loze i vinograda je Sv. Tripun. Bo`iji vinograd je pore|ewe za vaseqenu i mesto azila. lokati, lak'ati, pobuditi, podsta}i, √ lak', i}i > rus. lokatь, ar. tur. lokma, zalogaj, srp. lakom. lokma, v. lokati > tur. lokma, zalogaj. lola (momak, dragi), √ lal, pona{ati se slobodno, zabavqati. lom, loma, kosmatost > jevr. lohma, borba. Lubarda, lambodara, “pro`drqivko”, “velika stomaka”, ime sina boga Nava: `enski zloduh, › lamb, si}i > vav. Lubara, bog kuge i bolesti: ~e{. Lubor, srp. Luburi}. luk, › lok, (pre)poznati, videti. Imenski dodatak “luk” je ~est pridevak u maloazijskom turskom i ugrofinskim jezicima preuzet iz srpskog jezika, sa istim zna~ewem pripadnosti ne~emu. lula, √ lul, umotati > per. tur. lule, cev, lula za duvan.

lu~a, ru~ƒ, sjaj, sijawe, jasan, blistav, › ru~, sijati > rus. lu~ъ, lu~itь, avest. rao~ah,

svet, ar. lukmān, fig. "velika mudrost" jel. luknia.

61

M ma, ma, mo}, snaga, ishod, rezultat, bo`anski pridevak i priziv Kevale, velike Majke: `enski pas ili struk > het. ma, jel. eme, mammos, sisa. maala, v. mahala. mavi (plav, modar), v. morav. mag (astrolog, ~arobwak, gatar), maga (= magu), sve{tenik sunca, √ m‚ > hald. mag, ~arobwak (astrolog, vra~ar, gatar), per. maguš, rus. i st. srp. mag. mudrac kod Meda i Parsa. Sve{teni~ka kasta Maga je medsko pleme (Erodot). magaza, mag'ƒ, vrsta `itarice, › mak', maknuti > ar. Makhāzin, tur. mağaza, jevr. mahsan, skladi{te. magija, m‚g´‡, dan punog Meseca > rus. magiя, jevr. Magja, magla, meg'a, oblak, › mig' > avest. maeg'. мagneto, -(magnet, -ski), maga, dan punog meseca (fig. privla~nost), › m‚ > jevr. magnet. Magog, v. Medi i Geti > vav. bibl. Magog. Isto~ni narodi su Sake (Srbe) nazivali Magog, a biblijski Gog je kraq Magoga ili Saka koji su upali u Aram (Siriju). Jeronim ka`e, da Gogima i Magogima nazivaju Gete (Mede). magrib -(zapad), v. ereb > ar. al’ maghrib, tur. magrib, garb. Madija, mƒd´u-xa, “proizvod meda” (rajski) > asir. Mada-a, bibl. Madaj. Madija ili Medija je rajska zemqa Postawa (2, 11). madrac, madrˆk, do mene, prema meni > ar. matrah. mazda (plata), mˆ—´a, nagrad, naknada, › mid´ > avest. mi´da, per. muzda, Mazda, mad´vas, bog Nava > avest. mazda´, vrhovni bog. Mazdaizam je religija Zend Aveste, u kojoj je Ahura Mazda premudri gospodin” i na~elo dobra ~iji je simbol p~ela. mazija (~elik, gvo`|e), ajas-maja, napravqeno od gvo`|a ili metala, √ aj, pro}i, izbe}i > asir. mazu, izvaditi, primorati, prinuditi, per. mazu, gvo`|e, ~elik, tur. mazu, {i{ke koje se pr`e u uqu za

bojadisawe kose, mazli, ~eli~an. Mazija je prastari postupak u srpskom obi~ajnom pravu za dela bez svedoka, u kome je osumwi~eni golim rukama vadio usijano gvo`|e iz vrele vode, jer voda ima bo`ansku mo} da razlikuje pravdu od nepravde. maeled, v. molitva. Maeled je naziv muz. instrumenta (st. srp. i jevr.) kojim su pevani psalmi, jer su verski stihovi u starom veku izgovarani uz pratwu muzike. mazati, maxxate, › maxx, natopiti > arm. makanim, zgu{wavati, jel. Másso. mazurka, masura, bludnica (obredna), › mas > jevr. masoreth: masurah, obi~aj, srp. ma`oretkiwe, obredne prole}ne povorke devojaka. maja (kvasac: iluzija), maja (= m‚ja), privid stvarala~ki (smrtnih) ili kreacija Vi{weg, √ ma, oblikovati > avest. maja, per. maje, tur. maua. srp. maja. “Maja” ili “majum” je okresana brezova ili hrastova (bukova) grana, kojoj se ostavqa neokresan samo vrh, u obliku mu{kog uda. Maja je obele`je plodnosti, izno{eno u poqa, no{ena ispred svatova (i kod Inda), ili je celog meseca maja stajala na sredselu. “Maje” su no{ene na Jeremijindan, jedan od najve}ih srpskih praznika, po kome je kalendarski mesec maj i dobio ime. U obi~aju Lu`. Srba maja je bila drvo u sredselu. Maja (majka) m‚j„, iluzija oli~ena u bogiwi Nava, mera, merewe, jedna od deset bo`anskih energija: {amansko ime > jel. Maja, jedna od Plejada (legendarno k}i Atlantova, hraniteqica i majka Teuta ili Merkura, srp. Maja Zlatarica (“Zlatogorka”), sazve`|e Device: Maja, l. ime: majarica, doma}ica u zadruzi: majeutika, (vr{ewe poro|aja). Negde je Maja bila lutka od slame koju su pu{tali niz vodu. Maje se dovode u vezu sa rusalkama, koje imaju zelenu kosu i vole da sede na kitwastim granama

majdan, maxxƒn (majjƒn), spu{tawe, urawawe, nestajawe, gubqewe, uvla~ewe: spu{tawe u

pakao, √ maxx, uroniti > ar. ma’dän, ma’din, tur. maden: srp. Majdanpek, zem ime. Majdan je kod Sasa u zna~ewu kova~nice. majde, v. ma i ajde > ar. per. mejde, ve}, osim, ako.

62

makaze, mak’asja, obele`en lepr{avaom vitalno{}u, `ivahan, √ mak’ > ar. tur. makas. makara (skela, lazilo: vitlo), makara, morsko ~udovi{te, √ makk, maknuti > srp. Makarievo, st. ime Makarske. Makedon (sv. ime), m‚gad’ƒ, sin klasi~nog heroja mese~eve loze: naziv dr`ave i stanovnika, › mad, veseliti > hindi Magadha, ime zemqe, grada i naroda, srp. Makedonija, zem. ime.

Herodot Dorce naziva Pelazgima i ka`e da su se zvali Makedi, pre nego {to su preselili na Peloponez, dok su stanovali ispod Pinda. Perdika I je u VIII v. s.e. stvorio dr`avu koja je dobila ime Makedonija. Do tada je Makedonija bila pokrajina ili dominion Medije, a karani (namesnici) su postavqani iz Peonije (Bela zora). Makivije, mag'ava, "dare`qiv", Gromovnik > srp. Makeveja, dan bosiqka i lekovitih trava (14. 8), jevr. Macchabei, bra}a Makaveji (koji simboli{u jednaku du`inu dana i no}i o jesewoj ravnodnevici), jel. Makabios. maksi, mƒhi (= mahƒ(t), maha), veliki, mo}an, jak, sna`an, > asir. mahhu, veliki, per. mihter. mal, √ mal(l), dr`ati, imati, posedovati > srp. mal, stoka, ar. māl: Mālik, vlasnik, posednik, Māludīn, imetak, tur. mal, marva, svojina, vlasni{tvo: malik, gazda. Malava, m‚lava, naziv za narod i dr`avu > hindi Mālava (eng. Malwa), oblast u Indiji. mama (majka), m‚, bo`anski pridevak velike Majke > per. mam(a), jel. mámma, sisa, mammilla, bradavica. Mamu, v. mamuran > asir. mamu, bog Sna. mamuran, mum’r{‚, dah smrti, umreti, › m™i, mreti > tur. mahmur. Pijanstvo je kao i san oblik svesti koji pripada Navu. mamurluk, v. mamuran i luk > tur. mahmurluk. manaa (jevr. i st. srp. prino{ewe, dar), mana, prilo`iti, pobo`nost, √ man, ponuditi, o~ekivati, razumeti. manna (jevr. i st. srp. bo`. hrana), anna (= ƒnnam), hrana u misti~nom smislu, pojesti, √ an, zinuti > rus. Manna (neb.), jevr. man, ar. mann, poline`anski mana.

M. je u ar. predawu bogiwa ili an|eo plodnosti. Kod Justina an|eoska hrana. manastir, mƒnask‚ra, predanost, pobo`nost, predstava ili delo pobo`nosti, √ m‚n, po{tovati > rus. monastыrь, tur. manastir, jel. monastiri. mangal (gvo`|a (okovi), ma•gala, ime boga Ogwa (m‚•gala, stihovi upu}eni Ogwu), √ mang, i}i, kretati se > ar. mänqal, tur. mangal, sud za grejawe: srp. mengele, stega. mangalija (fini mangup), ma•gal‡ja, povoqan, sre}an, › m(a)•g > mangup, v. mangalija. mandal (drvena reza na vratima), mƒ–—ala, okrugao, kru`an, kosmi~ki krug, √ ma–—, razdeliti > tur. mandal, drveni zasun, srp. mandal(a), drvena reza (okrugla), zamandaliti, zakqu~ati: mandalo, drvena palica o vratu sviwe. Mandara, mandara, mitska carica planina: raj, √ m(a)nd, veseliti > srp. tandara-mandara, mirska suprotnost. mandarin (kin. visoki dr`avni slu`benik), mantrˆn, kraqev savetnik, ministar, obrazovan ~ovek, poznavalac svetih tekstova, ~arobwak, op~initeq, › man, shvatiti. Mane (bog zakonodavac), mƒnu, ~ovek, mu`, itiligencija, mi{qewe, ~ove~anstvo, zajedni~ko ime za pretke qudskog roda: bog Ogwa ili Nava, √ man, misliti > brig. Mane, rodona~elnik Briga sum. Namu, pokreta~ `ivota, jel. Manis.

Mane je kao predak ~ove~anstva prvi kraq Qudeje (Erodot), ali i prvi vladar M. Azije, Misira, Indije, Evrope i apeninskih Ra{ana. Manegordum (brig. ime), v. Mane i grad. mani (zavidqiv), ma–ˆ, naziv magijske formule: dragocenost, nakit, ukras,√ ma–, opa`awe, mi{qewe > st. srp. manie, mig, zapovest, srp. manisawe, rus. mani, hald. mani, izbroj, asir. manu, broj, brojawe, ar. mani, prepona, tegoba. Re~ zapisana na zidu dvora vavilonskog cara Velizara, pred wegovo ubistvo. maniluk (ar. tur. zavist), v. mani i luk. Manojlo, v. Mane i Ala > jevr. ‘Imanu’el, an|eo vladar sazve`|a Rak. maraz (ar. bolest), mara, umirawe, svet mrtvih, √ m™i, umreti > asir. mi~ru, ar.

63

maraz, srp. marodan, bolestan, rus. merek, meret, zloduh. Maran, v. Moran > jevr. i st. srp. Maran, gospod do|e. marva (stoka), v. mal. Od istog korena je malvƒ, nerazuman, budalast, slabouman. Mardarije (svetiteqsko ime), v. narda. M. se tuma~i po jermenskim Mardima, ali je obrnuto. Marduk (asir. “Drobilac”), mardaka, drobqewe, mrvqewe, › m™id, rasturiti > arm. drb, udarawe, drobqewe. Mari, mar“, ime za narod i dr`avu: pridevak titana-zloduha ili bo`ansko oli~ewe Prirode, › m™i, gledati smrt > asir. Amurri, ime zemqe (> Amoriti (= Hati), srp. Moravci. Asirski naziv se odnosi na kraqevinu Mari, odakle poti~u Marijani, arijsko plemstvo, izvedeno od re~i “marija”, plemi}, mlad ratnik, koja na jeziku arijskih Mitana ima isto zna~ewe. Marija (ime Bogorodice), mar„ju, smrtan (= mara–‡ja, supr. amaran‡ja), smrtonosan, RV 10, 106, koji se ti~e Nava, › m™i, mreti > avest. Mairja, zlokobni vesnik smrti, jevr. Morija, jerusalimsko brdo (povezuje se s mitskom pl. Meru). M. je epsko ime poslanika boga Smrti: Kug'-Morija niz Zagorje sa|e, / lijepu Maru na vodici na|e... /ta ja nijesam neznana delija / ve} ja jesam od boga Morija. Marta, -in, v. mart > arm. Marta, gospo|a, ar. Marot, ime an|ela, jevr. marot (marut, gor~ina), ime boga s an|elom Harotom, preuzetim iz persiskog predawa. maskara (preru{ena obredna povorka), maskarin, obredni prosjak, √ mask, i}i, kretati > asir. ma{{aku, obred (ma{dahu, povorka, {etwa), ar. mashharat, {ala, ismevawe, maska (obrazina), tur. maskara, ar. tur. mashharad`i, lakrdija{, maskaralik, srp. Maskar, ime sela. rus. maskarƒd, srp. maskarada, preru{ena obredna povorka.

Maskare ili obredne prole}ne povorke slave odlazak Zime, mitolo{kog pore|ewa za Nav, ili dowi svet, koji "lica i obraza nema". Otuda maske imaju za{titnu ulogu u dodiru sa zimskim zlodusima Nava. mat (zavr{etak), √ mat′, stanovati, boraviti, zadr`ati se ili biti opijen > asir. mat,

zemqa, dr`ava: rus. mat, matu{ka, zemqa srp. matirati, per. tur. mat, doteran do krajnosti. mater, m‚t™ˆ, majka, od √ m‚ > avest. mātar, ven. mater, per. Mādar, arm. mair. mahala (deo naseqa), m‹k'al‚, pojas, okru`ewe (= mek'ala, pojas, zona), opkoliti opasan, › m‚, razdeliti > asir. mahazu, veliki grad, ar. mähallä, tur. mahalle. maher, m‚hira, Sunce, √ mah, mo}an > arm. mhr, ar. Māhir, ve{t, okretan, sposoban, iskusan, znalac.

ma~, √ ma~, zabiti, tu}i > tur. mäc, per. magēn, gruz. mahva. maxun, maxxƒn, sr`, su{tina, jedan od pet elemenata, › maxx, potopiti >

srp. merxan, avest. mazga, ar. märğān, pekmez, medicina, pi}e za okrepqewe: mağun, tur. marcan, macun, magijska smesa opijuma, maka i razli~itih specija (pravqena pred prole}nu ravnodnevicu), jel. margaron, biser.

Bogati Turci su dodavali ambru, ko{enilu, mo{us, a za sultana sitno istucan biser, rubin, smaragd i merxan, koji se zvao nevruzije (ambrozija). ma{a, ma{ati (< ma{a), mahati, › ma{, proizvesti zvuk, zujati > asir. m‚{u, blizanci, duplo, per. maše, vatraq, tur. maşa, srp. ma{ice (oblik krila insekata, koji mahawem stvaraju zujawe). ma{ala, (buktiwa), ma{akart′a, terati dim mahawem > ar. mäsala, bakqa, upaqeno. ma{alah, v. ma{a i Alah > ar. māsāllah, tur. maşallah. M. je me|uradwa koja {titi od uroka. me (mene, l. zam.), ma (m‚m) > avest. mam, rus. mя, menя, per. ma. megdan, v. mednik > ar. mejdan, poqe, pijaca, trkali{te, razboji{te. U obi~nom govoru kad se deli megdan ka`e se: “Iza|i na crtu”.

med, mƒd'u (ved. mƒdvas, mƒd’as), p~ela, ime boga Nava, › mad, sladiti > per. mad.

Med je antiseptik i mitsko pore|ewe za svetlost, od koga je pravqeno obredno pi}e bogu Sunca i Meseca. Medi, mƒd´u, ime boga Nava, › Medija (prvo Madija), mƒd’u-xa, proizvod meda (fig.“zemqa meda”) > asir. Ma-da-a, ime za narod, srp. Medi, lat. Maesia.

64

Medina, medin‡, tlo, zemqi{te, plodnost, bogatstvo > ar. Medinet, ime varo{i. mednik (granica wive), v. me|a. Medogeti, v. Medi i Geti medresa, v. mudar > ar. madrasa, islamska {kola. me|a, mƒd'ja, sredina, neutralan, centralni, √ m‚—, izmeriti > rus. me`a, avest. maidja, arm. mej. meze (predjelo), mƒd'ja, {to stoji izme|u, √ mad, nasla|ivati > tur. meze. mezilana, v. me|a (mezo) i han > ar. Mänzil, menzil, tur. menzilhane. mezraja (obra|ena zemqa), sere, orati (= sira), › s‡, > ar. mazra ze’re, obra|ivati. Meka (sv. varo{), mak′a, obredna radwa, ime mitskog bi}a, √ mak, i}i > ar. Mäkkä, Meka, “mati gradova”, tur. Mekke. mekterin, komp. mahƒ, veliki, mo}an, jak, sve~anost, obred, √ mah, veli~ati, > asir. mahhu, veliki, per. mehter, ve}i. M. je u zna~ewu: stare{ina, komornik: dvorski svira~. Melanija, melana, molitva, zajedni{tvo > asir. melania, sjaj izlaze}eg Sunca. melez (mulat, me{anac), mela, susret, zajedni{tvo, me|usobni uticaj, √ mil, sresti, sjediniti > ar. mäläs, suton, sumrak, ono {to je pome{ano (sumrak je vreme najve}e duhovne otvorenosti), tur. melez. Melkart, mallikarxuna, bog Nava: zem. ime, √ mall, dr`ati > jel. mlíkraton, melikrat (med i mleko, prino{eni du{ama mrtvih). Melkart je tirski Serbon (= Herkul), za{titnik trgovine grada, koji je bio trgova~ki centar tada{weg sveta. Melek (ar. an|eo), mahira, Sunce, › mah, jak > ar. Melek, an|eo stvoren od svetla: ar. tur. mihrab, oltar. Melhior, mihira, Sunce > jevr. Melkihor, “kraq svetlosti”. memla, amla (= kƒmla), kiseo, kiselina, √ am, {kodqiv > per. tur. nemli. Memuneh, n„mana, duhovno ili li~no ime, oblik, osobina, znak, obele`je, priziv, › mn‚, znati > bibl. Memunim, “imenovani”, an|eo izaslanik (Memunimi su an|eli hora nebeskih peva~a). mentor, mantrˆ, mislilac, savetnik, √ man, naga|ati > jevr. Mentor, an|eo egzorcizma. mera, v. matra, merilo, veli~ina > jevr. omer, vr. mere (= srp. omer!).

meraja (cvetna ba{ta), meru, Svarogov raj (jedan od tri vrha mitske planine rajski kraj obrastao cve}em, cvetne ili rajske livade, √ m‚, urediti > ar. meraja, utrina livada, pa{wak, srp. meraja (reg), ba{ta, otvoren prostor: opu{tenost, [. merak (zadovoqstvo), v. meraja > srp. Merak, zadovoqstvo, ar. merak, briga, strast, `eqa, tur. merak, briga, znati`eqa.

meraklija, v. merak i lija. Merima, v. Morana > ar. Marjam, jevr. Mariam. Merjem (ar. Marija), m‚ra–a, smrt, umirawe > srp. Morana, bogiwa smrti. meroph, m‡ra, masa + b´’mi, zemqa. M. su bili zavistan ratarski stale`. mesec, m„s(a), mesec na nebu ili kalendarski, 1/13 godine, mera, veli~ina (fig. mene i privla~na sila), broj 12, √ m‚, urediti > st. srp. mesaca, rus. mesяc, avest. ma, arm. amis, per. māh, menins. Mesec je gospodar voda, ambrozije i kraq sve{tenika. mesija (fig. spasilac), me{‚ja, de › mi{, suparnik > aram. mesiha, jevr. māhsīah (an|eo Velikog ve}a). Sazve`|e Ovna spa{ava od Zime, mitskog pore|ewa smrti, donose}i tok Ostvarewa i novo Leto vezane za obnovu Prirode, a sa wim i svaku bo`ju blagodet. Mesopotamija, v. me|u i potonuti. Staro ime Me|ure~ja je Aram.

mesli|en, v. vesli|en. metanija, met'ana, neobuzdan govor, › met', promenqiv, > rus. Metanie, ar. temena, jel. metanoeo. meteh (crkv. zemqa, granica), m‹t´is, dom, ku}a, prebivali{te: stub, › mit´ > avest. maethana. srp. metoh, manastirsko imawe. Metohija (regija), v. meteh. meh (mijeh), me{ƒ, ovan, › mi{, takmac > avest. mae{a, ovca, per. meš. mehana (kr~ma), mehƒn‚, obilno, u potocima, › mih, prosuti > per. meuhāne, tur. meuhane, avest. maezaiti, pi{ati (< m‹hati), arm. mizem, |ubriti. Me{eh (bibl. Rusija), v. Moshi > Mosoh (sv. Jeronim). me{in (tur. ov~ija ko`a), me{‚, ovan > avest. maeša, ovca. mi (3 l. mn.), m‹ > avest. mē, jel. (e)moi. Midra{, v. mudar.

65

M. je zbirka rabinskih tuma~ewa Biblije. mi`ati (mo~iti), m‹hati, mokriti, izbaciti vodu avest. maezaiti. milet (narod), milat, susret, udru`ivawe, povezivawe, pojavqivawe, √ mil, sresti > asir. milku, savet, odluka, savetovati, ar. milet, zakon, vera, narod u pogledu na veru, tur. milet. miqak (poqsko dobro), v. mal > srp. Mili} (mila}), zemqi{te (za gradwu), ar. melk, imawe, dobro, posed(ovawe). min|u{a (vr. nakita), mawx’{‚, dragi kamen, sve {to je od kamena, kutija za nakit ili wena sadr`ina, › mawx, biti sjajan > per. mengūš, tur. mengûş. Minsk, mena, vodonim > rus. mъnь, avest. Maena. mir (svet), m‡ra, mno{tvo, vel. koli~ina, masa, › m‚, srazmera > st. rus. mir, seoska op{tina (s ~lanovima), srp. mirjanin, stanovnik, tur. miri: ar. Murālem, "vladar sveta". Mirijevo (zem. ime), v. mir. mira (izmirna), m‡ra, pi}e, napitak: upijati > srp. miro, uqe narde (odoqen kuvan s vinom i maslinovim uqem), jevr. mor. miraz (pr}ija), m‡ra, ograni~iti > ar. mírāt, tur. miras. mirija (porez), v. mir (svet). mirjanin (stanovnik), v. mir (svet). Misir, misara (< mi{ra, pome{an), √ mi{r, pome{ati > asir. mi~ru, granica, teritorija, srp. misirika, strwika, misirka, no`: vr. {arene tikve ili vr. ptice crno-belog perja, jevr. Micraim. mislo|in (bosiqak), v. vasle|en. misterija (< misti), m‹t´is, prebivali{te bogova, ve~na ku}a, › mit´ > jevr. mistori. Mita, mita, bo`ansko ime, › m‚ > brig. Mita (Gordijev), kraq Brigije. Mitar, mitrƒ, bo`ansko i vilinsko ime, drug, prijateq, prijateqski ~in (mitra, ~in prijateqske namere), prijateqstvo, pridevak Gromovnika i Ogwa, › mit', spojiti > avest. Mitros, per. Mithra. Jedan od najstarijih arijskih bogova, koji se priziva se zajedno sa Stvoriteqem. Mitra i Perun su kraqevi Neba i Zemqe. Mitra kraq zemqe, imao je 12 sledbenika (12 meseci). Pri~a se da je ro|en s brigiskom kapom na glavi, da se odevao u smokvin list i da je savladao bika (uro{a), prvo

stvorewe na zemqi, koga je doveo u pe}inu odakle je pobegao. Od ki~me uro{a nastalo je klasje, a od krvi vinova loza. Za Mitru je vezan motiv Tajne ve~ere, jer je on prvi koji je svoj posledwi obed podelio sa qudima i na sun~evim kolima uzneo se na nebo. Mitridat, v. Mitar i dar. Na pers. isto zna~i: “Mitrin dar”. Mihaq, mahira, Sunce, › mah, mo}, slava, veli~awe > per. mehr, sunce, ar. Merih, "veseo". M. je oli~ewe jeseweg Sunca, jer kod Srba je "mihoqsko leto" naziv za toplu kasnu jesen. U persijskom predawu Mih(i)r ili Miher je (an|eo) vladar meseca septembra i 16-og dana septembra. Mihajlo, v. Mihaq > rus. Misail, jevr. Misha’el, Mikael, Misail, Mihael, “onaj {to je bog”, stare{ina hora sila i hora arhan|ela, knez prisustva: jel. Misail. Haldejci su Mihaila po{tovali kao boga (= Samovil). Ovo ime, Fasmer izvodi od re~i "misal" > Misailo. mihrab, mihira, sunce > ar. mihrab, oltar (ni{a u mo{eji ili trem s koga imam ~ita molitvu okrenut Meki). mlad, m™id“, gladak, mek, ne`an, delikatan, › m™id, milovati > arm. mld. Mle~a, mle~~'ƒ, stranac, varvarin, ko ne govori arijski, › mle~', nejasan govor > srp. Mle~an(in). M. je izraz za nearijce. Mleta~ki ugovori iz 10-og veka imaju srpska imena, a |enovqani su ih u sredwem veku pogrdno yvali Sklavinima.

mneti (mnim), manjate (manute), misliti, se}ati > rus. mnitь, avest. mainjete. moalakat (st. ar. “obe{ene”), mukuša, tiara, diadema, kruna, glava, ukras, mesto, su{tina, svedo~anstvo, dokaz, vrhunac, √

mu~, osloboditi, prepustiti. Staroarpsko pesni{tvo je imalo sabor svake godine u Okazu. Rezultat narodnog pesni~kog nadmetawa bilo je sedam pesama, koje su ispisivane zlatnim slovima na persiskoj svili, da bi radi ve~ne slave bile obe{ene u Meki.

mozaik, v. musia. Moja{, v. Mo{a. Mojsije (< Mojsa), v. Moja{.

mokar, makara, more > asir. mak(k)karu, vla`an.

66

molitva, m‚lava, bogoslu`ewe, molitva, vr. obreda, › mil, okupiti > het. hald, avest. mar, arm. melt'em, jevr. mal, pri~ati: maltai, rus molva, glas: melodija, st. srp. mlv, molitva, srp. promlvati, progovoriti. Moloh (fen. amonitski idol), mahira, sunce, √ mah, mo}an > jevr. molech, kraq. moqac, mal’ka, vr. crva, › mil, okupiti > rus. molь, arm. mluka. Mongoli, mangula, zlo, nesre}a, nevoqa, › m(a)ng. Ime M. je ustaqeno za vreme Xingis kana koji je bio bele puti kao i wegova porodica. mor (tamna boja), v. morav > tur. mor, tamne boje, srp. mor-dolama.

mora (no}na), mara svet smrtnih (= m‚ri, smrt), √ m™i, videti smrt > rus. mara,

prizraka (zloduh): Merek, arm. mora, srp. Mara, l. ime, brig. mar, sprud.

morav (tamno plav), m‚rava, u vezi divqine ili pusto{i > srp. rus. murava, vr. vodene trave (koja vodi daje tamnu boju), Morava, v. morav > srp. Morava, vodoime ("modra reka"). Moran, -a (bo`. par Smrti), m„ra–a, smrt, (obredno) razarawe, › m™i, mreti > srp. Maran: srp. Morana, vodoime: Marinko, l. ime, tur. marmun, namrgo|en (< sumoran), sum. Marienna, oset. maruan, ubica, ma|. szmaru. Epska Moranica je “sigava”, a Morana je kod starih Srba bila lutka (oli~ewe Zime) bacana u prole}e niz reku (M. Milojevi}). more, v. morav > ar. mara. Re~ “more” mo`e se tuma~iti na vi{e na~ina pomo}u gotovih oblika: m‡ra ili nira, voda (> zend nira): m‡ram‡r‚, okean (Miriam?: makara, vlaga. Da se etimologija mora izvorno odnosi na boju, pokazuje pridevak "siwe" (more), od arh. srp. sj‚mƒ, tamno plav. Morija, mar„ju, smrtan, -onosan, RV 10, 106, › m™i > avest. Mairja, zlokobni vesnik smrti, bibl. Morija, ime zemqe. Morija je epsko oli~ewe poslanika boga Smrti: Kug Morija niz zagorje sa|e / lijepu Maru na vodici na|e ... ta ja nisam nenznana delija / ve} ja jesam od Boga Morija! Mo{a (l. ime), mok{a, Smrt, emancipacija, oslobo|ewe materijalne zavisnosti, › mok{, osloboditi > jevr. mošeh, “spa{en iz vode”, ar. Mūsā, "koga voda nosi", srp.

Moko{, bogiwa smrti: Moshi, ime ilirskog plemena (Moskovi, jedan od pridevaka za Ruse): M‘k{a, vodoime. mo{enik (st. srp. secikesa), mo{a, lopov, razbojnik, › mu{. mrav, vamrƒ, › vam > avest. maoiri, rus. murav‹й. mramor, mamri, smrtan mrezga, v. maxun > avest. mazga, mreti, mrijƒti (marati, -e), › m™‡ > arm. meranim. mudar, m‹d’ira, razborit: vrsta obrazovawa, zamisao, pe~at, znak, › med, razumeti > ven. modrov, mudar, rus. mudrы, st. srp. madrъ, jevr. midrash, u~ewe, istra`ivawe (zbirka rabinskih tuma~ewa Biblije): ar. muderis, u~iteq. mudir (ar. upraviteq), v. mudar. mudirluk (oblast mudira), v. mudir i luk. muktar (seoski stare{ina), v. mukte > ar. muhtar, izabran.

mukte (mufte), mukta, duh oslobo|en (telesne) zavisnosti, emancipovan, nezavisan (fig. xabe), › mu~, osloboditi >

hindi mukte, avest. framuhti. M. je vedski duhovni pojam najvi{e milosti, "delo radi delovawa", bez materijalne nagrade, {to je ideal posve}enika. Kod Inda se ovaj duhovni pojam koristi kao mentalni taktil. mul, m”ra, okru`iti, opkoliti, › m’ > tur. moloz. muwa, m“wxa, vatra, topuz Gromovnika, › mux, zvu~an > rus. molniй, kimr. mellt. mur (muhur), mudr‚, pe~at, vrsta obrazovawa, › mud, sjediniti > avest. muhrak, pe~at, sveti zapis, ar. mühr, tur. mühüre. Murat, amurta, “bez obli~ja”, ime boga Nava, › m(u)r~´ > ar. Murtada, tur. Murtaza. murdara, m™igƒd´ara, Mesec, › m’, povezati > murdariti: pers. murdar, le{. murdarluk, v. murdara i luk. murta, m’rtƒ, oblik, uobli~en predmet, √ mur~', poprimiti oblik > ar. murted, murtad, otpadnik od vere, srp. “kurta i murta” ("kurta" < {urta, rabacano). murtatin (izdajnik), v. murta. Musa, v. Mo{a > ar. tur. Musa, st. srp. mlьsa. musaka, v. musia > ar. musäqqā, tur. musaka. musveda, √ mus, rasturiti + veda, znawe

67

(posve}eno) > ar. müsvede, rukopis, pisani tekst.

muselim, musalin, “naoru`an batinom”, pridevak sazve`|a Ovan (< musala, batina, {tap), › mus, razbiti. Oli~ewe sazve`|a Ovan je Jaki Rama (Bala-

Rama). musija (jevr. i st. srp. mozaik), √ mus, ise}i ili iskrojiti (komadi}e), rasturiti > rus. mozƒika, tur. mozaik, rus. srp. mustra. musliman, mausula, islamski vernik > pers. muselman, tur. müsürman. Mutibari} (prezime), v. mutaber. mutaber (strunar), m’tiba, ime za narod, › m’, povezati > asir. mutib, biti dobar, ar. mutebar, ko ~ini dobro ili ga prima od drugog (mutebarik, blagosloven), tur. muteber, “odlikovan”.

Mutaberi su hri{}anske porodice koje su Turci odlikovali (fermanima), {to ukazuje na zanatsku delatnost od dr`avnog interesa. mutavxija (strunar), v. mutaber i xija > per. mūjtāb, mūjtāv, mūjtāf, tur. mutabci. Mutap (por. ime), v. mutaber mufte (besplatno), v. mukte > per. muft, tur. müft. M. se koristi kao ~ist materijalni taktil. muftija, v. mukte > tur. müftü, duhovnik, tuma~ Kurana, sudija. mu(h)anet (`alost, briga), v. minuti > ar. tur. mihnet. muhurdar (~uvar pe~ata), v. mur. muhur-sahibija, v. mur i sahibija. mu{t (mazda?), mu{šˆ, uzimawe, pune ruke, kra|a, √ mu{, odneti ukrasti. mu{tuluk (radosna vest), v. mu{t i luk > tur. muştuluk.

N na, n‚, na razne na~ine > avest. ana. Nabu, n‚b´a, bog Nava, › nab´, rasprsnuti

>asir. nabu, sin Mardukov, bo`anski pisar, bog pisma i nauke.

Nabukodonasar, v. nebo i car. Asirsko titularno ime. navlum (la|ena kirija), nava, brod, ~amac (> navija, brodarstvo), √ nu, komandovati, RV 1, 97. navo, v. navlum. nag, nagnƒ, golo, pusto: ime boga Nava, √ nax, postideti > avest. nagna, rus. nag‘й. U narodnoj pesmi: Slavno Sunce u pol no}i / porodi se u golo}i... nagev, jugo, jaram, ropstvo, √ jux, obnoviti, urediti > rus. igo, jaram. Igo ili nagev je u st. srp. i jevr. i jug, ju`na strana i astronomski jaram ju`nog suncovrata, u vreme zimske sezone, kad priroda ne daje ploda. nadir, uttara, gorwi (= ’rd'vam), vi{i, leva strana, sever, severna ~etvrtina (neba), stare{ina, › ut’, udariti > ar. nadir, redak. Sever je strana svetlosti u srpskom mitu, jer, nadir otvara krsnu stranu kola nebeskog, najavquju}i skori dolazak Zore. Indijski leksikografi tuma~e nadir time {to se moli prema istoku, ali, on etimolo{ki stoji u vezi s uzlaznom putawom Zemqe. nazir (< nadzor), v. zor > ar. nāzir, tur. nazir. nazor (na silu), v. zor. naib, nab'i, prvak, vo|a, glavni, › nab', povrediti, RV I, 174. N. je zamenik duhovnog, a ve}il svetovnog lica. nalbanta, balat, `estok, √ bal, udarati > asir. nalbubu, `estok, ar. per. nalbend, tur. nalbant, potkiva~. nam (ponos), naman, ime (li~no), znak, priziv, √ mn‚, ciqati > per. nam, ime, glas, slava, uva`ewe, srp. namli, ponosan. namaz (nemaz, molitva), nƒmas (= nama, RV 1, 189), obo`avawe, pozdrav bogu (Vi{wem), √ nam, ciqati > st. rus. manazъ, per. krim. tat. namaz. nam}or, nama, naime, √ nam + √ ~’r, }orav, is~eznuti (u zna~ewu ”neblagodaran”)

68

nana (stara majka), nan„, majka, RV 9, 112, √ nah, povezati > asir. Nana, bogiwa vezana za Nebo-boga voda, sum. Nanna i Nannar, bo`. par neba, rus. Nяnя, kimr. nain, srp. nena (pesni~ki), Nana, Nena, l. imena, per. nanu, pesma kojom se uspavquju deca, tur. nene, ana, majka. napat (zapat), nƒp‚t, potomak, unuk, √ pat, udeo > zend. napat, naptar, nar ({ipak), √ n™‡, bobica, okruglina > tur. enar, nar. naranxa, n‚ra•ga (nara–ga), drvo pomoranxe, √ n™ˆ, glavica > rus. naran`a, per. narinğ, nārang, ar. nāranj, ma|. narancs. narda, nalada (Andropogon Muricatus), mirisni izdanak odoqena (od koga se pravi skupoceno mirisno uqe, “miro” ili krema), › nal, mirisati > pers. nard, jevr. nerd. nas (l. zam), √ nas > avest-oset. na. nasad, n‡—ƒ(s), gnezdo, √ sad > arm. Nist, sedewe. Nasradin (Hoxa), n„rada, ime nebeskog mudraca (autora RV 8, 13, 9, 104, 5, posrednika izme|u bogova i qudi), duhovni~ko ime, √ n™ˆ, polubo`anstvo > asir. nadu, uzvi{en, blagodaran, ar. neasr-ed-din, "pomaga~ vere", (junak {aqivih pri~a). Nasta, n„satja, qubazan, drugarski, konstelacija Jezdioca (Kowanika), › nas. Na kapadokijskim plo~icama iz 14 veka s.e. Nasatje (Kowanici) su svedoci pisanog ugovora izme|u Heta i Mitana. Nata, n‚t´ƒ, za{titnik, gospodar, › n‚t´. Natalna karta je gospodar sudbine ~oveka, odre|ene ro|ewem kojestoji u vezi dekana i asirskih genija za{titnika. Natan, v. Noken > jevr. Nathan, ime proroka, Natan(a)el, “dar bo`iji”, {esti stvoreni an|eo, vladar vatre. Naum (l. ime i proro~ko), anumati, Mesec, oli~ewe bogiwe Meseca (15-i konak mese~ev uo~i ispuwewa, kada se prinose obredne ponude), odobrewe, › mat’, opijenost > srp. Sv. Naum, ime manastira, st. jevr. Nahūm, jel. Naum. naheriti, v. heriti. nahija, nƒhus, susedstvo, √ nah, povezati > ar. nāhiyä, tur. nahiue. naxak, m“wxa, topuz Gromovnika, › mux,

zvu~an > per. nāčāh, tur. nacak. na{, › nas > avest. na. ne, re~. √ nƒ, ne, ni(ti) > avest. nava, arm. an. nebo, nab'a, vaseqena, ime sun~evog grada, √ nab', rasprsnuti > het. nepi{, sum. nabu, oli~ewe kosmi~kih sila: nibiru, ime planetoida, vav. nabu, an|eo hroni~ar (sin i pomo}nik Mardukov). nene, v. nana > srp. nena, majka (pesni~ki): ninati, tur. nene, majka, doiqa, ma|. nene, st. sestra. Nepal, nep‚la, ime dr`ave, › p‚l, odbrana. Nergal (kraq Smrti), nƒraka, pakao: zloduh, sin Vi{weg i majke Zemqe, › n™‡, heroj > asir. Nergal, sin Mardukov, s pridevkom “Zli vetar”. Kod Haldejaca, Nergal je jedan od ~etvorice duhova (an|ela) ~uvara. U haldejsko-sumero-palestinskoj tradiciji vladar je letweg sunca. Kod Aka|ana je bog sa lavqom glavom, a vavilonska mitologija prikazuje ga kao planetarnog vladara sedam dana u nedeqi. Gnosticizam ga prikazuje kao kraqa Nava (ada). Jevrejsko predawe poznaje Nasargijela, vodi~a kroz Nav. Nerija (“svetiqka bo`ija”, ime an|ela), nƒra, Gromovnik, ime jednog od kowa Mese~evih > ar. Nūria, svetao, sjajan, per. nur, svetlost, srp. nurli, svetlica. Nil (vodoime), n‰la, tamna (plava) boja, √ n‡l, qubi~ast. Nil je "modra" reka, u istom zna~ewu kao i Morava. Niza (preanti~ko ime Ni{a), v. Ni{. Na Istoku ima vi{e Niza. Jedna od wih je Teheran. nizam (vojnik; red, pravilnost, uredba), ni› han, udariti ili u~vrstiti, napasti, ubiti, razoriti > ar. nizam, red, pravilnost, uredba, tur. nizami cedid, “novi red”, (naziv za uredbu vojni~kog sistema u reformi Selima Tre}eg, odakle je naziv nizam, za redovnog turskog vojnika). Nil, n‡ra, voda, › ‡r > avest. Nira. Staro ime Nila je Pirava, a Jelini su ga zvali Triton. Niniva, v. Nino. Nino (titularno ime), ni√ n‡, “vo|a”, (pred)voditi, obredna ponuda, izvr{iti, provesti vreme, obaviti, ispuniti (ulogu, obe}awe), brinuti > srp. ninati, dete uspavqivati.

69

Istorijski Nino Belov (pridevak Beloboga), je iz plemena Nebrod ili Nevrod (lat. Nimrod), koga starozavetni prorok Mina pomiwe kao cara Nebrodije (Vavilona). Stari zavet ga pomiwe u Izorodu ili Postawu, kao velikog Div lovca (ime po Arionu, bogu Lova), odnosno prvog smrtnika "mo}nim pred Gospodom". Po wemu nosi ime asirska Niniva. Nin{ar, v. Nino i car. ninxa (jap. izdr`qiv), ninja, unutra{wi, skriven, tajan, misteriozan, › n‡, usmeriti, slediti. nirvana (stawe meditacije), nir√ va™–, o~ekivati, nameravati; predstaviti, prikazati. Ni{, ni{‚, meditacija, u~ewe, pogled, namera, verski ili teorijski pogled, kurkuma (hartija za pisawe, `uto-zelene boje od biqke Curcuma longa), √ ni{, meditirati > asir. ni{, podi}i: ni{u, podi}i ruke za molitvu. Ni{ je bio verski centar. Staro je ime Teherana, a jedan Ni{ je na Tibetu. ni{a, v. Ni{ > srp. ni{a, udubqewe u zidu za ikonu i kandilo: prostorija za odmor i razmi{qawe. ni{an (beleg, ozna~avawe), ni{‚, vi|ewe, pogled, √ ni{, vid > per. nišan, znak, onaj koji ozna~ava, srp. ni{an, obele`je. ni{anxija (pu{kar (Vuk), v. ni{an i xija > tur. nisanci, ~inovnik koji je na poveqama pravio sultanov potpis (turu). nov, nƒva, sve`, mlad, › n’, sada, upravo, odmah > avest. nava, ra{. novo. Noje, na“, ~amac, brod, posuda: ime za oli~ewe Meseca, √ n“, brod > jevr. Noach. Biblijska pri~a o Noju postoji u vavilonskom predawu. Indi imaju Wuha i wegovu barku na Himalajima. Nnema~ki kartograf Humbolt je istu legendu na{ao u Peruu i Polineziji, sa glavnim junakom po imenu Noa. Sli~nu pri~u imaju i Dogoni. Wihov mitski predak Nomme stigao je na zemqu u kosmi~kom brodu, koji je imao 60 odeqewa, s razli~itim stvarima. Noken, naktƒn, no}, RV 7, 104, › nakk > jevr. Natan. Noken (No}an, No}owa) je kow koji no}u izlazi iz jezera da opa{e kobile. Jo{ uvek `ivi u legendama Isto~ne Srbije. Veruje se da onaj ko ga ugleda umire.

Noriel (“ogaw bo`iji”), v. Nerija. norija (dolap), n‡rƒ, voda, › ‡r > ar. nā`urāh. nur (lu~), nara, ime Gromovnika ili jednog od kowa Meseca, › n™‡ > sum. mul, “koji sija na visinama”, ar. per. nūr, rum. nur, srp. nurli, svetlica. Nuriel (“ogaw”), v. Nerija > ar. Nerīmān, hrabar. Nut (misir. bogiwa Majka), m‚t‚ (= m‚ta), pramajka `ivih bi}a, › m‚, oblikovati > rus. matы, materˆk, kopno, kontinent. Nut je majka Ozirisa i za{titnica mrtvih. Nu{a, v. Mo{a.

70

O Ob (vodoime), ƒp, voda > rus. Obь. obad, ‚› b‚d’, pritiskati, ugwetavati, dosa|ivati, prika~iti > rus. ‘vod, avest. vadaja, odgurkivati. ober, upƒri, iznad, preko, gore, › ™i > asir. ab‚ru, jak, avest. apairu, st. rus. obilь, jevr. abbir, tur. bol. obor, v‚ra, ogra|en, okru`en, › v™i > rus. zabor, asir. abaru, okru`en, zatvoren. obruk (tur. iskopano), v. rov > rus. Obrov, iskopina, srp. oburvati. ovan, avana, terati, › av > misir. Ab, afganski, afgan. Mitski “zlatoruni ovan” simboli{e sazve`|e Ovan i Mlado leto o ravnodnevici, kojim zapo~iwe ~i{}ewe {ara zemaqskog prethode}i svakoj bo`ijoj blagodeti. ovas (je~am), jƒva, ovas ili je~am (avasƒ, provijant, RV 1, 93, namirnice: jav‚sa: j‚vasa), › ju, podeliti > avest. java, zrno, rus. ovёs, hleb. ovo, ava, RV VI, 67 > avest. ava. ogaw, ˆ, › ag > het. agni{, bog Vatre, rus. ognь, Ogaw je trostruk, RV 3, 26, koji se sam od sebe ra}a i umire. On je barjak obredni oko koga se otimaju Dan i No}. Wegova obredna zamena je sve}a. Ogar, v. Zagar. ograda, vard´aka, rastavqawe, odeliti › vard´ > rus. ogorod, tat. kirtä. ogra{je (borba), v. agr > tur. agraş, agramak. odaja, ušaxah (ušajah), koliba od li{}a > tur. oda, soba, has-oda, sultanova odaja. odaxiba{a, v. odaxija i ba{a. odaliska, v. odaja. odaxija (sobar), v. odaja i xija > tur. odaçi. odiva, vad´’, mlada, nevesta, › vad > avest. vadu. Oziris (Osor, Asar, bog Sunce), sara, Sunce, √ s™i, srnuti > misir. serapis, inkarnacija Ozirisa u obliku Bika. okean (nebeske vode), udakam, voda, √ ud, vlaga > sum. oanes, bog Voda, vav. Anu, misir. Nuu, akad. oanes, ~ovek-riba, ”bo`iji poslanik“, hindi Oanes, jel. Okeanós. U Vedama Okean je mitski potok “rasa”, koji kru`i oko planete Zemqe. Sunce i

zvezde ra|aju se iz nebeskih voda i ponovo padaju u Okean, s obe strane Mle~nog puta, gde se nalaze ku}e bogova. oki{, ‚› k‚{, vidno poqe, posmatrati, prepoznati. O. je mat. taktil za ome|en prostor u igri klikera, za razliku od duhovnog pojma aka{a na Istoku. oluk, √ lul, umotati > tur. oluk (uluk), cev. oman (ozlu`iv, ~uvarku}a), v. Amon. Omir (Homer), mamara, RV 5, 55, smiraj sunca, › m™i, umreti > tur. Omer, > srp. Momir, ar. Omer, "dugove~an", jel. Momar, naho~e (Sunce), koga ra|a "No} bez mu`a". opat, v. ava > rus. abbat. opijum, ap'‡na (ap’ena), › p‡ > hindi āphīm, āphū, ar. äfuūm, tur. afuon. orani~e (oranica), arati (halati), orati, √ ri, usmeriti > tur. oraniça, vrsta ~amca (po srpskom nazivu za brazdu (oranicu). orao, kurara, › k’, bu~ati? > het. hara{, rus. orël, per. āluh, tur. kartal. ordija (vojska), v. horda > arm. ordi, sin, het. hardu, praunuk, srp. (reg.) ordija, porodica (pro{irena), st. rus. orda, stan, logor, tur. ordu, -i, -a, vojska, vojni logor, ~ag. azerb. kazah. orda, dvorac, {ator (sultana, hana), mong. ordu, -a.

oriti, ‚raši (arjati, uzdizati, hvaliti (boga), galama, buka, › ‚r, hvala > arm. uranum, odricati.

orjatin (seqak, prostak (Vuk), v. Horjat. orjatluk, v. orjatin i luk. ormar (orman), narmar‚, {upqina, unutra{wost, › nam > tur. orman, jevr. aron. Ormuzd, v. Mazda. oro, v. kolo > jevr. hora, narodno kolo. oroz (zorowa, pevac), aru, zora, √ ™i, lutati, vratiti, pribli`iti se neprijatequ, pokazati se, uspraviti > asir. {eru, jutarwa zora, srp. {evak, prvi zrak zore (prva najava), tur. horos, petao. Petao je mitska ptica no}nog Sunca, koja svojim pevawem najavquje zoru, pa je dobio ime oroz magijskim preme{tawem sloga u imenici “zora”. osa (osica), v‚{pa (= ba{pa), ozlediti, povrediti, rase}i, › v‚{, zujati > rus. osƒ, avest. vav`aka, demonska `ivotiwa. Osman, oxman, sna`an, RV VI, 47, › ax, odbaciti? > ar. Osman, mladun~e zmaja

ili a`daje.

71

Osmanlije (Osmanovo pleme), v. Osman. osoj, (predeo u senci), ~´aja, “zamra~uju}i”, gospodar sutona (bog Nava), › ~´o > avest. asaja, per. saya, jevr. s´ki´a. otrok, putrƒka, dete, › pušš, mali > avest. put'ra. ohra (oker), hƒri, `ut, `u}kast, › h™i > jevr. ohra, tur. mong. sari, `ut. O(h)rid, gadura, grba > tur. Ohir. ocila, asi-lata, o{trica se~iva > rus. Osla: oselok, jevr. jaceket, liveno gvo`|e. oxa, axƒ, vo|a, upravqa~, nadzornik, rukovodilac, › ax, > per. hāğe, tur. hoca, hace. oxak, jaxi, obredno prino{ewe, › jax, obo`avati. O. je dimwak, ogwi{te: ku}a, ku}i{te u zemqi. oxaklija, v. oxak i lija. O. je prostorija s ogwi{tem: gostinska soba.

P pavend (per. veze), band'ana, povezivawe, obavezati se, › band', spojiti > per. pavend. pad, › pad, padati > avest. paidjeiti. padanu (asir. put, drum), p‚d“, noga, › pƒd, korak. padi{ah (samodr`ac, vladar), padƒ, pozicija, utisak, rang + › sah, prevladati, pobediti > rus. padi{ah, per. tur. padişah. Padi{ah je u zna~ewu "onog kome se pada pred noge", {to je odlika isto~wa~kog despotizma. Indi ga tuma~e kao "materijalni aspekt duhovnih plodova". pa`, p‚j“, budnost, oru`ani pratilac, › p‚ > per. paja, polo`aj, oset. faez. pazar, v. pana|ur (= pa–axa, mesto trgovine) > asir. pazaru, skriven, siguran, per. bazar, tur. pazar. pa(ja)nta , pant′a, putawa sunca na nebu, √ pant′, kretati > rus. pajka, spojka. P. je vodoravna letva na tarabi. pajdos (kraj poslu), pƒdja, krajwi, zavr{ni, √ pad, posmatrati, zapa`ati > pada, tri koraka Vi{weg boga: zemqa, vazduh i nebo, RV 1, 154. pajta{ (drug, drugar), pat’ja, odgovaraju}i, podesan, prikladan, koristan, › pat, pogodan > per. padaš, ma|. pajtas. pala, v. palo{ > asir. palu, oru`je, kraqevska insignija, rus. pala, sabqa, tur. pale, mali no`, jel. pále. palamar (u`e, nar. za vezivawe brodova), p‚lana, ~in ~uvawa

ili dr`awa, › p‚l, ~uvati > tur. palamar, jel. palamari.

palanka, (varo{ica), pallik‚, malo selo, › pall, kretati > asir. palaku, odeliti, odvojiti, rus. palanka, tur. palanka, ma|. palánk. Palanka (zem. ime), v. palanka. palata (zgrada: neb. svod), pala-dƒ, palacke (pripojasnica za ~uvawe novca), p‚la, ~uvar, › p‚l > tur. palaska. pali (jezik budizma), p‚li, red, niz, linija, › p‚. palma (vr. drveta), palni (= p‚–ˆ, ruka, {apa) > jevr. tamar. palo{ (duga~ak ma~), pal‚{ƒ, o{trica, o{tro oru`je, › pal, braniti.

72

pana|ur (pijaca, tr`nica), pa–jaxira, trgovina, tr`i{te, promet, prodavati ili kupovati, › pa–, hvaliti > tur. panauir, va{ar. panter, pu–—ƒr‡ka (> pundar‡ke{a–a, Vi{wi), √ pu–—, samleti > rus. pantera. panxa (kanxa), paw~a, ra{iriti, {aka, kopito ili kanxa sa pet prstiju, √ pa(w)~, ra{iriti > per. penge, pence, panga, {aka sa pet prstiju, lavova {apa ili orlova kanxa. paor, p‚r‡ja (p‚raja), podre|en, ni > hindi parija, pripadnik najni`e kaste. papaz (tur. pop), papu, za{titnik, › p‚, {tititi. papir, pƒpuri, obilat, bogat, izda{an, › p™‡, prekriti, napuniti > misir. papirus, "kraqevski", srp. papren, obilat (o jelu): skup. paprika, bab´ru, vr. povr}a, › b´™i > jevr. paprika, pilpel. papu~a (vrsta obu}e), p‚duk‚, papu~a, patika, √ pƒd, do nogu > st. rus. popu~i, rus. papu~, per. pāpūš, pābūk, tur. papuç. para (novac), pƒri, okretati, obrtati, vrteti, › p™‡, razbacati, avest. pairi, rus. para, per. pāre, para (40 para u gro{). paradizo, prade{a, gorwi predeo, √ di{, po{tovawe > hald. pardes, raj, avest. pairidaeza, per. ar. firdaus. parazlama, p‚rƒ, kraj ne~eg + ƒlam, podesan. P. je krajwi okov na cevi pu{ke (Vuk), v. lemeta. Para}in (ime varo{i), par‚~‰na, zaba~en, razbacan, ra{trkan, odvojen, skrenuti sa puta na suprotnu stranu, › p™‡, razbacati > asir. parasu, deo, odvojiti, skriven, per. paraćende, ra{trkan. U narodnoj zagonetki: Iza|e vila iz pe}i, pustila kosu niz ple}i, ~eka sina Para}ina ... da donese kupu vina? Plamen. paraxik (tur. parica, nov~i}), v. para. parija, p‚r‡ja, podre|en, najni`a kasta, › p™i > hindi parija. parnes (hald. jevr. prvak), praw~, princ, prvi, prethoditi, › aw~, pokrenuti, po{tovati > tur. prens, princ. Parsi, p‚rasika (< p‚rasa), Parsi > per. Pārsi. par~e (mali deo), √ p′ar, rasturiti, raspr{iti > per. parage, per. tur. parça: srp. parampar~ad, komadi}, porcija.

pas, › pas, povezati > jevr. pasa, i}i, pro}i. Jedan pas rodoslova se ra~una 25 godina. pas, pa{i, pas, doma}a `ivotiwa, › pa{, vezati > misir. sopt, srp. pseto. pastal (postava), √ st′a, pri~vrstiti, pripadati > tur. pastal, truba ~ohe. pastrma, b'ƒstr‚, ko`a, torba (ko`na) ili bisage › b'as, pojesti > tur. basturmak, pritisnuti, basdirmak. P. je usoqeno meso na dimu ili vazduhu. pastuv, avast´a, mu{ki polni organ, jedrost, ~vrstina, › st´‚. Pasha, pa{“ (pƒ{u), Bik u Zverokrugu, obredna `ivotiwa, √ pa{, gledati duhovnim o~ima > avest. pasu, het. pah{u, misir. apis, sveti bik, hindi Pashu, jevr. pesah, pāsah. Pasha je dan prvog punog meseca posle ravnodnevice. Praznik prvog prole}nog meseca Jevreji legendarno slave kao uspomenu na izlazak iz Misira, {to je literarno pore|ewe za “izlazak” iz stare godine, odnosno po~etak Novog leta, u sazve`|u Bika. pater, p‚šri, otac, RV 10, 88, › p‚, {tititi > srp. patriti, pripadati, posedovati, per. pita, jel. patir, patēr, patriōtēs. paitrika (tur. patrijarh), paitrika, o~inski, {to pripada ocu, (< pitrˆ, otac, pridevak Tvorca sveta u RV ili gospodara molitve, a naro~ito izraz za nebo i raj, RV X, 88), › p‚, braniti > rus. patrijarh. Patria (oronim), v. pater. pafta (karika (Vuk), pavˆ, guma to~ka (nar. zlatna guma na kolima Jezdioca), gvozdeni obru~ na kamenu boga Meseca, √ pu, sastaviti > per. bāfte, otkan, tur. pafta, srebrno i zlatno dugme ili kop~a, koja se ve{a kowu o uzdu. pahlavi, pelava, prefiwen, prijatan, › pel > pers. pahlavi (pehlevi), zapadno iranski jezik u vreme Sasanida (me{. medoparskog). pa~e (pihtije), pa~a, ~in kuvawa ili pe~ewa, √ pa~, pe}i, kuvati > rus. pe~ь, pe}i, per. tur. paça. pa~avra (krpa, sudopera; jelo), pa~anag‚ra, kuhiwa, mesto za kuvawe, › pa~, kuvati > tur. paçavra. pa~ariz ({teta, kvar, pokora), › pa~, pretvoriti se u ne{to, ra{iriti, u~initi vidqivim > tur. paçariz, {teta.

pa{a, pak{a, krilo, broj dva, › pak{.

73

pa{a (titula), v. ba{a > rus. pa{a, per. baša, tur. paşa. pa{aluk (dostojanstvo pa{e), v. pa{a i luk > paşalik. pa{enog, v. pa{a. pevati, pƒvate, › p’, sastaviti > arm. pe, usta. pega, pi–ga, `uta boja, › piwx, obojiti > tur. benek, pega, {ara. pekva, pakva, posuda, pe~en, › pa~, pe}i. pekmez, v. pe}i i mazati > per. begmäz, tur. pekmez. peksimit, pakve{taka, napravqeno od pe~enih briketa, › pa~, pe}i > tur. peksimet. pelivan (borac, rva~), pelava, prefiwen, odli~an, tanak, mekan, qubazan; prolaziti, protezati se, gubiti svest, kretati, pridr`avati se na~ina rada, › pel, i}i, pro}i > srp. pelivaniti, per. pehlewān, borac, junak, ratnik, atleta. pena, pha–ƒ, › pha–, odliti > oset. fink(a). penez, pa–a, najam, zakup, plata, opklada, › pa–, zahvaliti. Naziv za penez nastao je od mere za te`inu bakra, kao nov~ana protivvrednost. Najve}a nov~ana kazna u Manuovom zakoniku bila je 1000 pana. penxe, v. panxa penxer (prozor), pawxara, kutija < paw~a, ra{iriti, u~initi jasnim ili vidqivim, › pa(w)~, ra{iriti > per. penğere, penğir, tur. pencere. pervaz (op{iv), pƒrvan, deoba, promena, prekid, spoj, presek, zastoj, › parv, (is)puniti > srp. pervaziti, op{iti. Penxab (Petore~je), v. pet i apa > hindi Penjdžāb. Pergam ("tvr|ava na bregu"), v. breg. pergament, v. Pergam perda (pregrada, zastor), pari› d'‚, polo`iti ili postaviti okolo, pregraditi, rasporediti > srp. perde, brdo razboja, per. perde. peri, -(oko, okolo, rasprostrawenost), pƒri, okolo, popuwen > zend. pairi. perija, peru (paru), sunce, zlato, › p™i, udovoqiti > per. peri, krilati duh, an|eo, vila: vatra: okean. perina, parja•ka, posteqa (= parj‚nka), sloj, nasip, osnova, › aw~, zaviti > asir. aparu, pokriti. peri{ani (vr. `enskog nakita na glavi),

para{a, vrsta dragog kamena (naro~ite geme), √ p™i, prekriti, ugoditi > per. perišan, razbacano, zbrkano, tu`no. pero, par–a (parnƒm), pero, krilo, list > avest. parnu, hindi pān. Persija, v. Parsi > per. Pars, javr. Paras. perut ("cvet" u kosi), v. behar > per. tur. bert. per~in (kika, pletenica), pƒrax, zlato (< paru, sunce, zlato), › p™i, ista}i > per. percem, srp. pereca (pletenica), ma|. perecz. Kosa je mitsko pore|ewe za sun~eve zrake, pa su vi{i stale`i nekada nosili per~in, kao odliku gospodstva (Kozaci). Kod Maja, pletenica je tako|e simbol boga Sunca. pesak, p‚nsu, › p‚, popiti: ~uvati > avest. pasun, jel. psammos. pet, paw~an, › pa~, {iriti > avest. paw~a, rus. pjat. pe}i, paktˆ (pƒ~ati), √ pa~, pe}i > avest. pa~aiti, asir. epu, pe}i, kuvati, rus. pe~ь, jel. peptós, peksis. pe{, √ pi{, modelovati, dati oblik > per. peš, tur. peş. P. je predwi deo kostima ili xemper, a mo`e da zna~i i “potaman”. pi`ama, pe{ana, dobro oblikovano, divno, pilav (kuvan pirina~), palƒnna, pirina~ s mesom, √ pil, piliti > rus. pilav, per. tur. pilav, pulav, pilu. pili~ (tur. pile), pela, mali deo, √ pil, (is)piliti, negovati > rus. pilь, pilюk, krim. tat. pili. pir (gozba), psƒra, trpeza > asir. Kiretu, pir: kir, izliti, nagnuti. piramida, p“ra˜d'i, RV 1, 116, plodonosan, produktivan, obilan, rodan, dare`qiv: `ena, supruga, › p“r, prethoditi > misir. piromi, jel. piromis (gen. puramídos). Indijski leksikografi tuma~e re~ “piramida” od akuz. √ p“r + √ d’a = “nositi puno}u ili telo”. pirina~, v. birjan > hindi pirindža? Per. birinğ, pirinğ, tur. birinç, pirinç. pirlit, v. perla > srp. napirlitati, tur. purli, {aren. piro, -(vatra, ogaw), per“, Sunce, vatra, › p™i > jevr. boer, ma|. piros. pisati, pˆsjati, razviti (misao), pove}ati (obim), cvetawe, prostirawe, boraviti, {iriti, i}i, kretati se, › pis, pru`iti se, ra{iriti, boraviti > rus. pisƒtь, avest.

74

pista, zapisano: paese, ukra{avawe, arm. ps, linija, povu}i liniju. pita (gu`vara), pit“, hrana, √ p‡, rasti, nabubreti, pove}ati se ili izdi}i > avest. pitu, hrana, rus. pita, hleb, piro{ka: pi{a, hrana, srp. pi}a, sto~na hrana, tur. pite, pide. pi{man, pa{~ima, spre~iti, omesti, iza (= pa{~a), posle, posledwi: kasnije, √ pa{, spojiti, u~vrstiti > avest. pa{~a, per. tur. peşiman, pişman, pokajni~ki. pi{manluk, v. pi{man i luk > tur. peşimanlik. Pi{tala (ime izvora), v. pi{toq. pi{toq, pi{šƒ, gu`va, smrtni udarac, › pi gu`vati, raniti > rus. pistol, srp. pi{tal, vrsta frule pi{talice. ^esi su u prvoj polovini 15 veka, za vreme husovskih ratova, izumeli malu pu{ku, koju su nazvali pi{}ala, cev, a koju su preuzeli Nemci. Da su Turci ovu re~ preneli na Istok vidi se iz tur. per. oblika “pi{tov”. plam, › lamb, smiraj Sunca > jevr. Labah, plamen, plac (plato), prat’a, {irok, √ prat’, ra{iriti > avest. frathah. plato, prat´a, › prat´ > avest. frathah, jevr. platja. plivati, plavate, › plu, plivati > arm. pilbel (< plbl): plt, plutati. pogru`iti, v. kura` > jevr. ger, stranac. “Pogru`iti”, zna~i pre}i u veru Srba. pod (zemqa: noga), pada (= padva, zemqa), › pad, ~vrsto stajati > avest. pada, arm. het. pojata, v. vajat. poli, pur“, vi{e, mnogo, › p™‡ > avest. paru. Polinezija (ostrvqe), pulina, malo re~no ostrvo, pe{~ana obala, › pul, nagomilan. polno (puno), p’™nƒ, puno, bogato, ispuwen, napuwen, › pul, gomila > rus. p‘lnoый, avest. pərəna. poqe, pulla, ra{iren, prostran st. Rus. polь. porta, vratƒ, upravqati, slu`iti, √ v™i, povratiti > srp. (reg.). porta, vrata ili ulaz u avliju, [. portikla, v. parta > tur. pirti. Por~a, vƒr~as, snaga, sjaj, ime sina boga Meseca,› ru~. P. je jedno epskog oli~ewa trojnog Nava: No}ilo (\er|elez Alija), Pono}ilo (Por~a nod Avale) i Zorilo (Zmaj Ogweni Vuk).

postol (tur. papu~e), padatale, obu}a, › pad, u~vrstiti > rus. postolь, tur. postol, crvene papu~e (patofne od saktijana koje su nekada nosili samo jani~ari i vojnici), srp. postola, postolar, obu}ar. pra, prƒ, pre, unapred, › p™‡, dose}i > st. rus. pra, avest. Pairi, per. fra, jel. pró, péri, prema, obzirom. pravxe (tur. pravda), pravad, pravda, (iz)re}i, utvrditi, razjasniti, › vad, autoritet, (iz)re}i, (presudu), osporiti, odrediti, likovati > rus. prƒvda, istina, srp. Pravodar, bog Pravde (oli~ewe op{te ravnote`ne sile), srp. rus Prav, pojavno, vaseqena (Jav i Nav su u Pravu (Vles kwiga). prah, puruha, -u, mnogo, u vel. broju, √ p™‡, razbacati. prvi, p”rva, prvi, predwi, isto~ni, › p™‡ > avest. paurva. prekriti, okru`iti > asir, apru, pra{ak, rus. por‘h.

protiv, prƒtiv‚, suprotnost, odgovor (< prƒti, protiv, prema, u suprotnom pravcu

> brig. protos, naprotiv, avest. paiti. profet (prorok), praketƒ, pojava, izgled, znalac, RV 2, 1, › ~it, uo~iti. Profet je kod Jevreja narodni u~iteq. prt, › prat', ra{iriti, rasprosteti, stawe zemqe > misir. prt, sun~ani izlazak Sirijusa, srp. prtina. Prusi, bar’is, vatra, ogaw, ime boga Ogwa, › brih, pocepati > st. rus. Prusы, ar. Brûs. pr{qen, pƒr{u, rebro (= pri{ti), izbo~ina o{trica, krivi no`: `. ime, √ p™‡, okru`iti? > oset. Fars, strana, bok, per. perešu, avest. pr{u, rebro ( par{ta, le|a < prst’a, hrbat, vrh). psalm, psu, pojava, aspekt, radwa, oblik, √ b′as, zamisliti, pokazati, jasan ili vidqiv > rus. psalьma, duhovna pesma. puj, › p’j, smrad > pers. buj, miris, zadah. puli (tur. na pege), b'alu, krug sunca, › b'al, opisati > tur. pulu, {to ima pege. Puni, v. Vani. Purim, p’r–im‚, dan ili no} punog Meseca, › p“r, bogato, RV 5, 66 > jevr. pur, purim. put, pat'a (= pat’in), staza, drum, pravac, › pat', produ`iti > st. srp. pat drum, avest. panta, per. pathi, panthan, oset. panta. putir (obredna ~a{a za vino), potra,

75

obredna ~a{a (= arg’a-pƒtra, gostinska ~a{a), › pat, prolivati.

R Ra (misirski bog Sunca), grƒha, Sunce (Rahu ili Ketu), › grah, izabrati, pokoriti. Dan je u misirskoj mitologiji kao i no} podeqena na 12 oblasti. Dvanaesti sat dana zavr{ava se ulaskom u rep (Ketu) velike Zmije, koja se nalazi u velikoj tami. Dvanaesti sat no}i zavr{ava se izlaskom Sunca kroz wena usta (glava ili Rahu) u novi dan. Na taj na~in, “sun~eva barka” ili Sunce o`ivqava u 12-oj oblasti no}i iz glave Rahua i postaje podmla|eno Sunce (Ra). Predmetak "ra" postoji u hiqadu imena Vi{weg. rab (rob), › rab’, posedovati > st. rus. Rabя, rus. rebenok, jevr. rab, rabbi? U starom veku robovi su bili u~iteqi dece. raba, rƒb'i, deo na kolima, › rab', spona > tur. raba, volovska kola: araba, kola, kolica. Rabija, ramb’a, vilinsko ime: bogiwa Sre}e, kao najlep{a `ena Gromovnika, › ramb’ > ar. Rā`fia, lepa, visoka, jevr. Ribga, op~iwavaju}a, ona koja osvaja lepotom: jel. Rombos. Romb je simbol plodnosti na sukwi bogiwe Serbone (IV mil. s.e.) u Podunavqu. Nose ga na sukwama i bogiwe hrama u Palenki, a osim majanske poznat je i kineskoj umetnosti. rabaxija, v. raba i xija > tur. ‘arabaçi, ko~ija{. rabaxiluk (zanimawe), v. rabaxija i luk. ravak (~ist med), ravˆ, sunce, oblik sunca, √ ru, buka > per. revak, stvar ~ista, proce|eno. Med je mitsko pore|ewe i zamena za Sunce. ravi, rƒva, bodrewe, dokazivawe, prigovor, protest, javno (ne)odobravawe, vika, pesma, bu~an zahtev, uzvik, › ru, bu~an > jevr. ravi, u~iteq, nastavnik (= arij. kavˆ, u~iteq, nastavnik, mudrac, prorok). raga (st. kow), rug–ƒ, slomqen, skr{en, razbijen, › rux, uni{titi. raga (muz. stil), raga (ragini), ”emotivna muzika” iz doba Veda s osmotonskom skalom. Muzika je od iskona sastavni deo obreda, jer

se pomo}u we najbr`e mewa stawe svesti.

76

Raguil, rag´uj„, brzina, pokretqivost, lako}a, › r‚g´. Raguil je biblijski an|eo koji je nau~io Enoha brzom pisawu. Radan (oronim), radana, zub, zubac, nazubqen, › rad. rado, r‚d´a, qubaznost, pa`wa, › rad´ > avest. raoda. raditi, rad'jati, izvr{iti, › rad', posti}i > avest. rādaiti, oset. rād, arm. rdh. raz (odvojiti), ard'as, odeliti, deo, ograda strana, › ard, pomeriti > oset. aerdaeg. raj, ra(j)ˆ, RV 8, 31, bogatstvo; dobro, svojina, √ r‚, pru`iti > avest. raj, rus. raй, st. rus. (Svetli) Irij, raj u Vles kwizi, srp. raj~ica, paradaizo: Rajko, jedno od 1000 imena za Vi{weg. raja, raxa, poni`ewe: glavni deo ne~ega: prah, pra{ina, √ rax, vladati (zemqom), upravqati > ar. räā’jā, stado, stoka, tur. raja, stoka. Ova re~ je kod Inda zavisnost u duh. smislu, kojom se upravqa preko strasti, dok se kod Turaka pogrdno upotrebqava za sirotiwu i podanike nemuslimane podlo`ne hara~u. raki (rakija), r‚kajati, u`ivawe, sklonost, √ rak, zadovoqstvo > tur. raki, ar. a’raki, hindi raki? arak, pirin~ana rakija (ar. sok): asir. raki, podnebesje, jevr. a’rak: rakia’, nebo. Rakodi (Lesandrija), ™ik{oda, oli~ewe Velikog Medveda, › ™i. Rakodija je prebivali{te Haunaba (anti~kih Srba s Helma). ralo, hala, od › hal, brazditi > st. Rus. rolья, arm. araur. Rama, r‚ma, Tvorac, lep, › ram, u~vrstiti > hindi ram, bog. rame, ‡rmƒ, predwa ple}ka, › ‡r, pomeriti > rus. Ramo, avest. arma, oset. arm, misir. remen, lakat. rana (du{a, sre}a, fig. snaga), ra–vƒ, u`ivati, zadovoqiti, veselost, prijatan, ugodan, divan, › ran, u`ivati, na}i zadovoqstvo, veseliti > per. rana, lepo, ne`no, {to zaslu`uje pa`wu. hindi, prana, U obi~nom govoru: Rano moja! [um. rana (povreda) vra–a (= bra–a, ƒr–a, kuqati, natopiti), √ vra–, raniti > avest. rana, vojnik. Ras, ra{i, kolo nebesko ili Svarogov to~ak > fen. rak´iva, nebeski svod, misir. tur{a, Ra{ani.

Rasi su dobili ime po mitskom kraqu Rasu, koji u Ilijadi ima 12 pratilaca. Potvrdu eponimnog Rasa daje Vles kwiga u kojoj se ka`e da su Rusi unuci Svaroga. ras (titula, Etiopija), √ r‚x, vladati > asir. ra{u, glava, vrh, po~etak, vladar: ar. ra'is, glavar, stare{ina, zapovednik trg. broda, vo|a: ras, glava, tur. reis. Raslan (st. srp. lav), ƒrxuna, lav, √ rax, nadvladati > asir. aru, lav, bog razarawa, lav u Zodijaku: jevr. Ariil, lav bo`iji (alegorija za Jerusalim), ar. tur. ~ag. tat. turk. arslan, lav, jel. Arion. R. je pridevak Serbona (Bela), donosioca kulture, ~iji je atribut lav, simbol divqe snage. Oli~ewe je sazve`|a u Orionu, veliki ratnik, plemenit i pravedan, po{tovan kao bog Lova, koga Stari zavet Mina pomiwe kao Div lovca. rat, raši, borba, bitka, › raš > rus. Ratь, avest. ərəti{. Rahman, v. rahat > ar. Rahman, "milosrdan (bog)". rahat (pokoj), rahaša, skrivawe, odlazak na skriveno mesto (< raha, mirno ili usamqeno mesto), √ rah, napustiti. rahatluk, v. rahat i luk > ar. Rahatluk, odmor, pokoj, udobnost. rahmetli (pokojni, po~iv{i), v. Rahat > ar. tur. rahmetli. raxa (hindi kraq), r‚xa, vladar, › rax > asir. re{u, glava. ra{a, raga, boja tkanine (nar. crvena), √ rawx, obojiti: crveneti. Vrsta ~oje koja se najvi{e tkala u Dubrovniku. Ra{ijet (tur. Srbi i Srbija), ra{an„, zrak svetlosti ili Sunca (= ra{i, Svarogov to~ak ili Zverokrug), √ ra{, uzda > misir. Tur{a, Ra{ani, tur. Raşijet, Srbi, -ja, ruşen, sjajan, blistav, jel. Trakes (= Arzos), bibl. Tar{i{, oznaka za Apenine u biblijskoj geografiji. Od iskona Srbi su na Helmu i M. Aziji sami sebe nazivali Ra{ani > Rascija, Ra{ka zemqa, koju su Jelini smatrali zemqom svetlosti. (duh.). Srpsko narodno ime na Apeninima je Raseni, u bukvalnom prevodu na latinski Luceres (< ru~a, sjaj, svetlo, √ ru~, sijati), sa pravom gra|anstva. Suime Etrurci za Rasene, stoji u vezi s

77

bibl. Tar{i{. odakle je i jevr. tar{i{, biser i Tar{i{, stare{ina hora Tar{i{ima ("blistavih"). Ra{ulam (Jerusalim), v. Ro(k)solani. re|ati, r‚d'jati, › r‚d', izvesti > arm. Rdh, red. rezati, re{ati, probiti, › ri{, povrediti, obrezati > jevr. raza. Reka (ar. Mitska Div ptica), r‚hu, glava Velike zmije (iz koje se svako jutro ra|a sunce u obliku velike ptice), ili ime Titana zloduha > ar. Rok, Rok´. rem, raha–a, napu{tawe, odvajawe od ne~eg, › rah > ar. rehim. re~, › rˆ~, obredna ili sveta re~, stihovi ring, › ring, pomerati (se). Ring je pokretan dvor kod Avara i ostalih nomadskih naroda. rz, √ ar~, hvaliti, isticati vrline, slaviti, po{tovati: sijati > ar. rz, ~ast, po{tewe, obraz. Lice je u srpskom mitu pore|ewe za sun~anu narav, koja nema samo direktnu svetlost, ve} i indirektnu, zbog odbijawa od nebeskog svoda. rem, raha–a, napu{tawe, odustajawe od ne~eg, odvajawe, √ rah, odvojiti > ar. rehim. rende, rand'a, uni{tavawe, razarawe (= rand’i{a), √ rad', uni{titi > tur. rende. re{ma (uzda), ra{mˆ, √ ra{, uzda > ar. Räšm, per. rešme, {to je na uzdi, tur. reşme. reis, v. ras. ring, › ring, pomeriti. Ring je kod Avara i ostalih nomadskih naroda pokretan dvor. rintati, ri•gati, sporo ili te{ko napredovati, √ ri•g, pomerati, kretati se mu~no, napredovati sa pote{ko}om > per. rinğ, renğ, muka, trud. ripiti ({atr. umreti), rip'ati, od √ rip', ubiti > srp. ripa, nadgrobni spomenik. Rifat (bibl. Sarbatija), s‚rva, Sarbi, ime za narod po bogu Nava, √ s™ib', surov > asir. {urbu, veliki sna`an, veli~anstven, tur. sarp, jak, sna`an, ar. rif'hat, uzvi{ewe, veli~astvo. Arapi pod Rifatom podrazumevaju Franke (< Frigi, Brigi). rixal, raxa, vladar, upraviteq, √ rax, upravqati > ar. tur. riğal, ministri i

velika{i na porti turskog cara, vojska. robustan, rab'asa (rƒb'i{ša), nepromi{qen, -ost: ime za zloduha, › rab', strastvenost > asir. ra’abu, qutina, napasti (`estoko): ra’ibu, `estok. rov, r’pa, otvor, oblik, forma, › r’p, poremetiti > srp. rupa, arm. bor, rov, kanal, rupa. rod, › rud', nicati klijati, pustitice > jevr. dor. Ro(k)san(d)a, v. rosa. Istorijska miqenica Lesandra i epska cara Du{ana. Ro(k)solani, v. Ras i Solumi. Roman, ramana, bog Qubavi, › ram, u`ivati, seksualan odnos > hald. Raman, ime bo`anstva. Romani, v. Roum. rosa, rƒsa, rosa, te~nost, nektar; ime za broj {est, √ ras, primetiti > l. ime rus. rosƒ, srp. Rosa, jel. drósos. Rosa se "hvata" od Sv. Jovana Slanobitnog do Krstovdana, od kada bije slana, koja je mraz. U Vedama, rasa je mitski nebeski potok (“sun~ev vetar”), koji kru`i u atmosferi zemqe, nama danas poznat kao Okean. rospija, r’pasvin, lep, divan (< r’pƒ, (spoqa{wa) pojava, oblik, stas), √ rup, predstaviti (s gestikulacijom) > per. tur. rūspī, rospu, kurva. Rospija je u srpskom jeziku zla `ena ili kurva. Roum, v. Arimi. Arapi smatraju Rimqane potomcima Rouma, sin Ismailovog (A. Spai}). rs, › r‚x, nadvladati, naboqe odli~je > tur. hirs, jevr. + Rs je u srp. mu{ka snaga, mu{kost, u ar. ~ast, po{tewe. rsuz (lupe`, arsuzin (Vuk), v. rs > srp. Rsuz, lupe`, arsuzin, ar. tur. arsiz, bezobrazan, besraman. rsuzluk, v. rsuz i luk > ar. Arsizlik, bestidnost. rubqa, r“pja, kovan novac sa `igom, srebro ili zlato, lepo oblikovan, od › r’p, oblikovati > hindi rupi, rus. rublь, per. tur. rusbi (ruspi), dukat (300 aspri). Rumelija, v. Roum. Osmanlije su tako zvale evropsku Tursku a u u`em smislu Gr~ku. Isto~ni zemqopisci, imenom Rumeli nazivaju Evropu.

78

rusvaj (~udo, pokor; nered), √ runs', pokriveno pra{inom > per. ruswau, osramo}en, poni`en, tur. rusvau, bes~astan. ru{pija (mleta~ki dukat), v. rubqa. rujan (septembar: crven), aruna, crvena boja, √ ri, postaviti, dati, usmeriti, uru~iti > per. rujen, crvena boja za svilu. Rujni su "zora" i "vino", mitska obele`ja svetlosti. Rumelija, rum‚ (r’ma), Rim, ime grada: l. ime, › ram, odmarati > srp. Ruma, zem. ime, ar. eruman, Rimqanin. rumja, privla~an, ugodno prebivali{te, prijatan, › ram, odmarati. rus(al)a (vodena vila), ras‚la, ri|a boja dlake, `ita ili vina, √ ™i, prikazati > rus. rusƒlka, Rusa, vodonim, oset. vors, bug. rusaliя, nedeqa pred Troice, jel. rousalia, Troice. Rusal(k)e su starosrpski `enski duhovi voda i {uma. Troice ili Duhovi svetkuju se pod imenom Rusaqe. Tako se zovu i padalice o Duhovima. Rusni dani su od Duhova do Petrovih Poklada. Jedna stara crkva Sv. Troice iz okoline Ni{a, zvala se u narodu: Bogorodica Rusalija. Rus (Ras, Ros), v. Reasa (= Ra{ani) > st. rus. Rosь, Rusь Rusi~i, ar. {p. fr. Rûs, Norman, jel. Rós (= Ksanthós, Srbin). r{um, ar{a, {teta, napraviti {tetu, › ™i{, probiti > per. hişm, hişim, avest. ar{an.

S saba (zora), sub′a, bog, bo`. oli~eno u jutarwoj (povoqnoj) konstelaciji zvezda, √ b'‚, svetleti, veli~anstven, po{tovan > ar. sabāh, jutro (rano): saba, sev. ist. vetar (strana zore): sahba, rumen, tur. sabah, st. srp. sabl. sabaja (ilir. obredno pi}e), sƒvana, ~in izlivawa obrednog pi}a, › su > asir. sabitum, trgovac pi}em. sabajle (zorom), saub′agja, blagostawe, dobra sre}a, sre}a (nar. bra~na): lepota, qupkost, √ b′‚, ispoqiti, prikazati > ar. tur. sabahleuin, rano zorom (sabahlu, jutarwe), sabahile, zorom. Zora u mitu razgoni tamu no}i, a svojom lepotom donosi novom danu sre}u i blagostawe. sabeizam, v. saba > st. ar. zaba, jevr. Tsabha, sabe. Sabaheta (ar. Zorica), v. saba > ar. Sabāhet, lepota, krasota, qupkost, Sābahudīn, "zora, osvit vere". sabat (praznik odmora), v. Savaot > jevr. sabat. sabejci, v. saba > st. ar. sabe, jevr. zaba. Starovekovni obo`avaoca zvezda poznati u Asiriji (Aram, Sirija) i ponegde me|u Jevrejima. sabi (sabija, dete), v. saba > ar. sabii, tur. sabi. Sabir, v. Sabiri > ar. Sabir, izdr`qiv, postojan. ^esto ime na Kavkazu i Turanskoj niziji (Markovi}). Sabiri, savara, ime bogiwe Nava, › av > arm. Habiri, s plo~ica el-Amarne, misir. aperu, ime za zarobqenike iz Hanana. Sabiri ili Subarjcei su starinci Asirije, Japanskih ostrva i Severne Kine, a kumovali su imenu Sibir. sabor, samb´‚rƒ, okupqawe, › b´™i > asir. beru, birati. sabrati, samb'arati, › b'™i, preneti > arm. spr, sabirati. Savaot (St. zavet), sahƒ-pati, gospodar sveta qudi, oli~ewe op{te ravnote`ne sile > st. srp. savahtani, Bo`e moj, st. rus. Savaov, jevr. sabaoth, Gospod sila.

79

savardak (ostava), v. vardati. savat (emajl), v. saba > ar. savad, sivad, tur. savat, srp. savata, vez na posu|u. Savatija (Pe}ki pomenik), v. Savaot. sag, › sag, pokriti > asir. {akku, rus. sak. Sadar, {ata, sto + dvara, dveri > per. Sad -dar, “stotinu kapija”, sveta kwiga persijskih Gebira. Sadrija, sƒd'ri, ime boga Ogwa ili nebeskog mislioca, jednog od autora RV 10, 14, √ sad, usaditi > ar. Sadrija, koji se ti~e srca, na po~asnom mestu, stare{inski. sa(h)ibija, sahƒ-pati, gospodar, gospodin > ar. hindi sahib, tur. sahipi. Sais, v. saja > srp. Saja, done{eno ime za `ensku decu ro|enu u suton. Za{titnica Saisa je bogiwa No}i (Atina). saja (vr. skerletne ~oje), s‚jƒ, smiraj sunca, kraj dana, ve~e, √ so, privesti kraju, dokraj~iti > tur. saua, srp. ~oja. Svojstvo i ime ~oje nastali su po skerletnoj ili tamno-crvenoj boji smiraja sunca. sak, v. sag > jevr. sak. saka (posuda za vodu), v. sa}ura > ar. Saku, tur. saka. Sakala{i (misir. ime Srba), v. Skiri. Sakamuni, v. Saki i monah. Pridevak Bude u zna~ewu mudrac Saka. sakat, sakaša, koji ne vaqa, lo{, odba~en (na stranu), › kaš, podeliti > ar. saqat, tur. sakat. sakatluk, v. sakat i luk. sakaxija (vodono{a), v. saka i xija. Sakar (selo, Drina), v. soko > ar. Sakar, sokolar ili pakao za idolopoklonike. Saki, {aka, ime za Srbe, narod bele puti u Aziji, › {ak > avest. saka, misir. sakala{i, ar. Sakalabi. S. su jedno od srpskih imena na Istoku. Srbi su pre 40 vekova vladali Azijom (J. Fresl) i prostirali su se do Kine, o ~emu kasnije svedo~e kineske dvorske hronike (M. Milojevi}). Sakistan, {aka-st´‚na, “ stani{te (zemqa) Saka” > misir. sa.gaz, logogram pismovnika iz 14 veka st. ere. salamandar (mit. simbol ogwa), salamandala, da`devwak > rus. salamandra. salana (ko`ara), derionica), {ala, ku}a, › su, stvoriti > ar. tur. selh hhane. salata, savƒlat‚, biqka koja daje obredno pi}e, RV 8, 29, › su > per. salada.

salep, salepa, sluzav, s uqastim tvarima, √ sal, pokretan > rus. salep, ar. sahläp, pi}e (koren orhideje i med), tur. salep. Salko, -an, salha, -–a > ar. Şālih. salo, {ala, ograda, › as, pripadati ne~emu > arm. slk, gojaznost. Salome (bibl. ime), v. Suluma > jevr. Schalom, gospodarica sveta. samar (tovarno sedlo), sam‚ √ ruh, postoqe, popeti, podi}i prema ili iznad sebe, pripremiti jaha}u `ivotiwu, › ruh, preneti: u~vrstiti > st. rus. samarъ, rus. samara, me{ina, sedlo, tur. semer, jel. samarion: ma|. szamar, magarac. Samarkand, a{mar‡, kamen, pesak, zlato + kant’a, grad > uzbe~ki Samargand. samaru{a (korwa~a), v. samar. Samir, sam‡ra, ime boga Vetra: atmosfera, › ‡r, pomerati, podizati > ar. Semīr, "no}obdija". samit, sƒ˜-hita (= samita), udru`en, smestiti zajedno > hindi samit. samo, samƒ, uporedo, polo`aj, poravnati, usmeriti, ~ak, √ sam, pokrenuti > st. per. hama, ravan. Samovil, -a (= Svarog, -a), sƒm‚, godina, dan, sezona, vreme + v„la, bog Nava > per. Solmann, ar. Sulejmān, mudrac, miroqubiv, jevr. Sch’muel, Sch’lômôh, Solomon, Schalom, Saloma. Samovil i Samovila su nebeski par vilewaka Godine (to~ak Zakona), oli~en je u Svarogovom to~ku (Zverokrug), jer, sve {to su bogovi stvorili ve~ito je, ali se na zemqi mora obnavqati svake godine. samsar (trg. posrednik), v. samsara > ar simsar, tur. samsar. samsara, sa˜s‚ra, lutati, krug zemaqskog postojawa, opsena, svetovni `ivot, preneti od jednog u~iteqa drugome, › s™i, putovati, kretati se > ar. simsar, tur. samsar. U srpskom jeziku s. je ~ovek koji luta kao "gluva ku~ka". Samuil, (an|eo zemqe, legend.), v. Samovil > srp. Samuila. samur, sam’ra, ko`a vrste kune, √ mur, povezati, uplesti > per. semmūr, tur. samur. Samur mo`e biti i vr. jelena (< ~am’ru, jelen). samuraj (jap. pl. titula), samr„x, bo`.

80

pridevak Gromovnika ili praoca qudi, √ r‚x, vladati. Semeraj(a) je naziv za zemqu i carstvo Inka (me|u arijskim potomcima plemstva bele predkolumbovske rase). samun, samunna, dobro nakva{en, › und. san, svƒpna, san, snovidenije, › svap, spavati > avest. Hvafna, het. {upparia, spavati. san (jap. titula), √ san, ste}i, uspe{an, ispuwen > per. san, na~in, narav, ar. šan, dostojanstvo, stawe, navika, uva`ewe. sandal, ~andana, sandalovina (Sirium murtifelium), √ ~and, svetao > ar. Sandel, mirisno drvo, polusvila ili la|a, tur. sandal. sandale, v. sandal > per. sendel, vr. opanka. santra~, s‚ndra, napravqeno od drveta, √ s‚ntv, smiriti > tur. satranc, drvena ograda na bunaru. sanduk, sa˜√ d'‚, smestiti, dr`ati zajedno > st. rus. sƒndukъ, ar. sandūq, krim. tat. sanduk. Sanela, sanala, {to sadr`i vatru, › san. sanija (korice brusa), v. sinija ar. sinia. sanxak (zastava), sjen„ja (sjen„xa), orao (neba), ogaw, zametak biqa, › sawx, zaokupiti > tur. sancak, zastava (izvorno po

vrsti orla): srp. Senaja. sanxak-beg, v. sanxak i beg. sanxak-{erif, v. sanxak i {erif. S.-{. je prorokova zastava. sap, √ sap, zagrliti > tur. sap, dr`aqa, ru~ica. sapun, › sap, terati zle duhove + › u(n)d, vlaga > ar. per. tur. sabun. “Ne~isto}a” i “neprijateq” (zdravqa) su mitska obele`ja Nava. saraj, saraj’, ime ~uvene reke Istoka, s jo{ ~uvenijim dvorcima na wenim obalama (me|u kojima je bio i dvor "boga Qubavi"), › s™i, te}i > rus. saraй, per. serāu, sarāi, tur. sarau, tat. sarai, dom, dvorac. saraj-bedevija, v. saraj i bedevija. Sarajevo, v. Sarb > srp. Serbojevo, staro ime Sarajeva (Dereti}). saran (titula), v. taran. saraorina, v. saraor. sara(h)or, sara, putuju}i, tumaraju}i, › sri tur. sallahor. Saraori su bili kulu~ari koji su popravqali drumove. Saraorci (selo),

sara~ (vr. zanatlije), sarat'a, {to pripada ko~iji (s„rat'i, ko~ija{), √ ‚r, pokrenuti > ar. särağ, serag, tur. saraç, sara~ana, v. sara~ i han > ar. Saraxhhane, tur. saraçhhane. S. je prvobitno ostava za kowski pribor. saraxa (skrofule), saraxa, prqav, ne~ist, › s™i, ote}i: vidqiv > ar. sirāgä, tur. siraca. Sarbak, v. Sarbi. Medski osvaja~ Asirije koga Diodor zove Arbak. Sarbati, v. Sarb > bibl. Zerbetiti, Srbi ili Iberi (X. Kembel). Sarbate pomiwe Eusebije na 800 godina pre “Trojansskog rata”. Oni su jedno od imena za medske Arij(ev)ce ili Ra{ane, ~ija se zemqa u ~etvrtom veku zvala Rusija (Pe}ki pomenik). Bergman pod imenom Saerbati podrazumeva sve one koji se danas zovu “Sloveni”. sargija, v. sag > tur. sargi. Sargon, v. car i kanon. > akad. {aruken, zakoniti vladar. Sardi (Serdi, Sordi) {ƒrd'a (sƒrd’a), prkosan, hrabar, odva`an; "vetar koji lomi", pridevak Vetrova, √ {™id', neposlu{an > srp. sert, `ustar, osoran, Sardi, Skordi, Skordisci (< Sorbisci) > Skadar, zem. ime: misir. Serdani (Meneto), srpska garda Ramzesa Drugog, qud. Sard, zem. ime (pomiwe se kao [arda). Apijan Aleksandrijski ka`e da su Iliri i Kelti (Gali) bra}a (= Kelto-iberi). Sardinija, v. Sardi > jevr. sarbit, Sardinija. S. je dobila ime po Sardu, sinu Serba Makeridovog. Sarimama, v. car i mama. U pisanim asirskim izvorima Semirama je “carica majka”. sarma (vr. jela) ~‚rma, pokriveno ili uvijeno ko`om, √ ~ar, {iriti, jesti, me|uzavisnost > tur. sarma. Sarmati, v. Sarbati sarp (tur. ~vrst, tvrd), sarpƒ, “prodoran”, jedno od 11 imena boga Nava (“ru{iteq“, “divqi“) ili wegove `ene > asir. {urbu, veliki, sna`an, veli~anstven, briqantan: {arpanitu, Serbona, ime `ene Marduka (“drobilac“), ukr. srbin, ~vrst, hrabar, junak, per. serbaz, sr~an, hrabar (serbazija, sloboda: serbes, bez brige): server, poglavica, ar. sirf,

~ist, nepome{an, hindi sorabinda, ~ovek

81

utvr|en u veri: pa{tu [oravi, ime za Srbe i Ruse, tibetski Hierba, [erpas: tur. Şerb, Srbija,: eng. sharp, o{tar, lat. servator, ~uvar. Od re~i “sarp” izzvode Turci ime Srbi (= {arvƒ, bo`anski par Nava i sƒrva, bog Nava. Sarpedon, s™ibinda, zloduh zime, RV 8, 32, › s™ib´. Ime kritskog plemi}a iz Ilijade. satana (Satanailo), asit†•ga, misti~ni oblik boga Nava (nar. u tantrama), › ‚s, pripadnost > st. srp. satana, rus. {aйtan, protivnik, ar. tat. šäutān, jevr. Sātān (zmija u Otkrovewu), jel. Satanās, neprijateq, tur. şeutan. satara, sa˜t‚ra, ukr{tawe, prelaz, pro}i preko ili kroz, √ t™‡, pre}i > ar. sātūr, tur. satir. satori (jap. vizija, “prosvetqewe”), sattra, varqiv, nestvaran: okupqawe, sesija u obredu bogu Mesecu (s‚ttra, obredni), › s‚t, u~initi vidqivim ili o~iglednim. satori, sattra, sesija u obredu bogu Mesecu (s‚ttra, obredni), › s‚t. S. je u japanskom vizija, prosvetqewe. satrap (vladarska titula), k{‹tra-pati, gospodar zemqe (< k{‹tra, zemqi{ni posed, oblast), › k{i, posedovati > rus. {antrapƒ, lo{, baraba, pers. kšatrapavan, za{titnik oblasti: xsatraja, jel. satrápēs. satrapija (administr. oblast) v. satrap. Saturn, ƒsita, gospodar mraka i magije, oli~ewe pl. Saturn, › ‚s, trajan > sum. Sataran, bo`ansko ime. sa}ura (si}), saraka, posuda za pi}e, kr~ag, pehar, › s™i, slivati > per. suk(e)re, zdela, zemqani lonac. safir, {aniprija, “drag Saturnu”, smaragd, safir, emerald tamno obojen, › {am, ugasiti > rus. safˆr, jel. safeiros. Safiri, v. Kafir. Safiri (Sarbiri) su srpska plemena, starosedeoce sev. Kine. Sahara, {arkara, pesak, peskovito ili kamenito tlo, › {ri, le`ati: usmeriti > rus. Sƒhor, asir. saharu, okru`iti. sahat (~asovnik), sahƒta, sposobnost odr`avawa < sahƒ, naziv za podelu pojavnog, › sah, istrajan > ar. saa´, tur. saat. sa}ura, saraka, posuda, pehar, › s™i > per. sukere, zdela (zemqana). sahat (~asovnik), sahƒta, svojstvo ili sposobnost odr`avawa (< sahƒ, naziv

za podelu pojavnog > sƒhat, mo}an, jak, RV 8,

40), od √ sah, istrajan > srp. sat, ar. Saa’, tur. saat. sahib, v. sa(h)ibija. sa~ (pekva), sƒ~‚, pri ruci, pored, zajedno, › sa~, pripojiti > ar. sağ, sac, tur. saç. saxak (gvozden-trono`ac), saxxa, u~vr{}en, spreman, pripravan, oklopqen, snabdeven, opremqen, √ saxx, prionuti, > per. tur. sac auak, sicak. per. sagajak tur. (i)siak, vrelo. svastika, svastika, misti~an krst koji donosi sre}u (< svasti, oli~ewe bo`. sre}e), › svad, ugodan. Svastika je nebeski krst u svojstvu magnetnog fokusatora, a homonim svastika `enina sestra, semanti~ki je tako}e od arij. svasti, naklowen. svekar, sv‚{ura, otac mu`a, › sva > {va{r”, svekrva. svet, a{vatt´ƒ, sveto “drvo od svetlosti”, s korenom na nebu a granama i li{}em na zemqi > rus. svet, avest. spənta, het. svit. svila, v. Serika > lat. sericum, jel. serikon. svirala, svarƒlik‚, svirala, √ sv™i, svirati > arm. sfr, svirati, ar. sur, truba, tur. surna, zurna. sevap, sevaka, sprovesti u delo, primena, upotreba, ~ast, uva`avawe, √ sev, slu`iti, po{tovati > ar. täwáb, sevab, nagrada za dobro delo, zadu`bina, uspeh, tur. sevap. Indi koriste sevap kao materijalni taktil. sevdah, sev‚, qubavni odnos + √ dah, mu~iti > ar. sävdā, tur. sevda(li), srp. Sevdalinka, `. ime. S. je qubavni jad. sever, vasar, zora ili bogiwa Zore, › vas. S. je strana sveta (nadir) koja najavquje ra|awe novog dana. sedam, saptan, › sap > asir. siba (sibitu), jel. ebdomos. sedef, sadah, sedi{te, nasaditi, smestiti, √ sad. seid (ar. gospodar), √ s’d, upravqati > jevr. sud, knez ar. sidi. seiz (kowu{ar, sluga), sevƒ-xana, sluga, pomo}nik, √ sev, slu`iti, servis > ar. sais. sejmen, samana, sukob(iti), borba, RV 6, 73 > tur. seymen. sekira, sagara, obredni pridevak Ogwa, ›

82

g™‡, ogranuti > asir. {ukkuru, lat. sagaris, dvosekla sekira. sekret, {akrit, izlu~evina, izmet, › {ak > jevr. šerutim, srp. {ekret, nu`nik, B. selam (pozdrav), salamba(na), podr`ati ili podupreti ne~im, praktikovati odre|enu mentalnu ve`bu, √ su, odobriti, dozvoliti, odrediti > asir. salimu, pomirqiv, koji obra}a pa`wu, dobronameran: savez, ugovor: ar. Selam, pozdrav, bezbednost, biti ~itav, zdrav(qe), oslobo|ewe, mir, jevr. shalom, hindi selam (< salam, u}i u prostoriju za dogovor), tur. salim, neozle|en. selamluk (mu{ke odaje), v. selam i luk > ar. selamlik. Selanik (tur. ime Soluna), v. so(l). seme, k{amƒ, istrajnost, strpqewe > rus. semя: semья, porodica, per. zemeno: jevr. cam, jak, mo}an. Semela, › k{ƒm, zemqa. S. je bogiwa Majka iz brigijskih natpisa carskog doba. Semendre (tur. Smederevo), samudrƒ, RV 6, 72, ved. Nebeske vode (atmosferske), more, okean, ime boga Nava, √ u(n)d, vla`an > srp. Samandrica, izvor i poto~i} kod Tivta, Samandra, ime reke (Eg. Mak.), lat. Samandra, tur. Semendre, Samandr u Aziji i Samandar u M. Aziji (svi gradovi nalaze se na vodi.). Semiramida (Carimama), v. car i mama. Senada, sananda, u`ivawe, sre}a, oblik bogiwe Sre}e, ime mlade Radine (mese~eva devojka) pomo}nice, √ nand, radovati > ar. Sanād, oslonac: senā’ , zahvalnost, ugled. s(j)en (dvojnik du{e), {jenƒ, ptica molitve, orao, obredna loma~a u obliku orla ili sokola, › {am, dokraj~iti > avest. Saena, mitska ptica Aveste, srp. {jen, du{a, {jewawe, predskazawe Kod mnogih naroda postoji verovawe da se du{a posle smrti pretvara u pticu. Misirska Kwiga mrtvih opisuje smrt kao "sokola uzletelog". Jakuti veruju da je sjen jedna od tri du{e. sen(k)a (dvojnik tela), sa–ga, prionuti, dr`ati za, kontakt, dodir, uzajaman odnos, veza (~vrsta), zavisnost: {amansko ime, › s(a)wx, pripojiti, prilepiti > rus. senь, jel. xénos, tu|inac, Xenia, srp. Senka, l. ime: per. sāua (< ~'aja, "gospodar sutona", koji zamra~uje > jel. skia, senka, jevr. s'ki'a, zalazak sunca).

Senka je za razliku od sjeni vidqiva, pa se uzi|uje u gra|evine. Pod crkvenom senkom se sahrawuje. U afri~kim predawima senka je tako|e vezana za smrt. sepet, kevata, {upqina, RV 6, 54, praznina, udubqen, › kev (= sev), slu`iti > per. seped, tur. sepet. sepetli-sanduk, v. sepet i sanduk. seraj, v. saraj. Serapeum, v. Serapis. Serapis, sara, Sunce + pa{“, bik > srp Serapeum, galerija sarkofaga sa mumificiranim bikovima. Serapis je Asar-hapi, inkarnacija Ozirisa u obliku bika na steli iz XVIII dinastije Hapi je `ivot Asara, gospodar neba, Atum rogati. serafim, › sv…r-b’‚nu, “uni{tilac zmaja” (Rahu), koji pomra~uje Sunce ili Mesec, pridevak Sunca bo`ijeg > jevr. saraph, n. lat. seraphim. Serafimi su an|eli qubavi, svetlosti i ogwa sa ~etiri lica i {est krila. Oni su an|eoski hor prestola slave, koji neprestano pesmom slavi Gospoda. Serbaraza, serbezluk, v. serbes i luk > per. tur. serbezluk: per. tur. serbestlik, sloboda. serbes (per. bez brige), surab'ˆ, prijateqski, odli~an, ~uven, ugodan, divan, poznat, najboqi, › rab′, strastvena `eqa > per. serbest, slobodan: serbaz, sr~an, hrabar: serbazija, sloboda, tur. serbest, slobodan. Serbistan (regija, Iran), v. Sarb i stan. Serbon, sarv‚–ƒ, bog Nava (sarvantarƒ, “Svepro`imaju}i”), › {arv (= sarv, {arb), povrediti > asir. {arpanite, “ru{ioc”, Marduk, per. Zurban, troglav, na sun~evom prestolu (Sabros). Bog Serbon se u svojoj op{te~ove~anskoj ulozi smatra donosiocem kulture qudskom rodu. Verovatno su Harapani iz Mohenxo dara, sa svojom bogiwom Nanom, jedan oblik imena za Serbona. serdar (glavar), v. Sardi > pers. serdār, serbar, zapovednik, onaj ko izdaje nare|ewa (> Sarbaraza, titula persiskog cara (u zna~ewu za{titnika Srba ili Arijaca), srp. Serdar(evi}), por. ime, lat. servator, ~uvar. Serika, v. Serbi > lat. Serica, ime starovekovne srpske dr`ave Ser(b)ike u Petore~ju (Indija), odakle je uvo`ena svila

83

s Istoka, a koja je bila ~uvena po proizvodwi najkvalitetnijeg gvo`|a u starom veku. sert (tvrd, o{tar, odbojan), {ƒrd´a, prkosan, odva`an, › {™id´. Se(u)t, hutƒ, ime boga Nava, obredna ponuda (u vatri), onaj kome su upu}ene obredne ponude, RV VI, 50, › hu, hvaliti > amoritski Sutu, bog Sunce, jevr. scheth, praotac Setita =Hati Misirski Set je bog za{titnik Hiksa okupatora Egipta. Sefardi, v. Safiri. Sefer, v. sever > ar. sefer, zora. sefte, sevita, nasle|en, koji prati, u~estao, poslu`en, opremqen ili obdaren, obilat, › sev, pokloniti > ar. istiftāh, tur. sefta, sifta (prvi dnevni pazar, besplatan ili um. cene). Sibir, {ibira, ime naroda: bivak, utvr|ewe. Sibir je dobio ime po Srbima (Raji}). siva (boja), {j‚vƒ, tamna boja, › {jai > avest. sjava, rus. sivый, oset. san. Sig (selo u Banatu), › sag, prekriti > tur. sig, plitko brodno mesto, sigi, pli}ak. Sigini (Singi), v. Saki. Herodot za Sigine ka`e da su od Meda, a Apolonije Rodoski da su rasprostraweni od Indije do Dunava. Sida, s‡t‚, brazda, vedsko oli~ewe plodonosne Brazde, bogiwa Zemqoradwe, RV 4, 57, `ena Gromovnika, › s‡, vezati > misir. Izida (Izis), bo`anska pareda Ozirisa, bogiwa zemqoradwe i sazve`|a Ovan, hindi Sita, bo`anska pareda Rame. Sida je u st. srpskoj kosmogoniji nebeska Koza, rodona~elnik zloduha i oli~ewe sazve`|a Ovan. sija (crn, Bosna), {j‚vƒ, tamna boja, › {jai. sijaluk (crna jagwe}a ko`a), v. sija i luk. sikter, {ƒktikara, proizveden, pokazivawe snage (< {‚kta, odnos prema snazi ili energiji, bo`. energija), › {ak, savladati > tur. siktir. silav (pojas za oru`je), asˆl(ta), o{trica se~iva (< asˆ, ma~), › as, postojati > ar. silah, oru`je. sim, › sƒm, as, zajedno, uz > avest. ham. Siman, {amana, ime cara Mrtvih, › {am Simbad (prezime), saind’avƒ, odnos prema moru, morski, › und, nakvasiti > ar. Sindbād, moreplovac arapskih bajki.

simbol, samb'ara, skupiti, › b'ri, nositi > tur. sembol. simit, v. peksimit > ar. simid, -ad, tur. simit. sin, s’n“, Sunce, RV 1, 103, sin bo`anski, › su > rus. sыn, jevr. šin. Sin (asir. Bog Mesec), v. sin. Sinaj, v. Sin. sinagoga, sin’ƒ, poseban oblik hrama, vlast, › sah, obuzdati > jel. Sunagōgē (< sunágō, okupiti), skup, skup{tina, jevrejska {kola, ili hram. Sinan, v. sunce > ar. Sinān, jasan, svetao, snaga, mo}. Singi, v. Sigini. sinedrium, sin’êndra, “mo}ni lav” > jevr. sinedrion, Visoki savet u Jerusalimu sa 72 ~lana, jel. sinédrion, sinodos, savet, skup, skup{tina, sýndikos, pravni zastupnik: opunomo}enik, sinedis, sineza, mo} shvatawa. sinija (okr. posuda, trpeza), v. ~inija > ar. per. tur. sīnī, okrugla trpeza. srp. sanija, korice za brus. sinor (potes, me|a), s‡m‚ntara, granica sela (< s‡m‚, zemqi{na granica), › s‡, vezati > tur. sunnur. Kod Srba svaki potes (prirodno ograni~en komad zemqe) obavezno ima li~no ime. sinxir (gvo`|e), hiwx‡ra, lanac, › sawx, spojiti > pers. zengir, lanac, tur. zingir. Sion, v. cion. sirke (sir}e), ~ukra, sir}e, napravqeno od sir}eta: ri|, › ~ur, orobiti? > per. Sirke. sirup, v. {urup. sita, v. set > avest. haetu. sitar, ~itrƒ, vrsta `i~anog instrumenta, {aren, › ~it, koncentracija > st. srp. kīdara, citra. Skadar, v. S(k)ordisci > tur. Iskenderiyye. skangale (drv. kostur), ~a•kura, bilo koje prevozno sredstvo, ko~ije, drvo, kalup, √ ~ak, odbaciti > srp. skela, {kaw, vr. drvene stolice s naslonom, skamija, tur. iskele, iskemle, stolica, jel. skene. Skamandar, samundrƒ, u vezi s vodom, ime boga Nava, nebeske vode, okean, √ und, vlaga > hindi samudra, okean, jel. Ksant, Srbin, Ksantos, Srbica, vodonim. Skamandar je bog istoimene trojanske reke, kome su prino{eni bikovi i kowi. Bio je zlatno`ute boje, pa su se u wemu

84

kupale bogiwe pre takmi~ewa u lepoti, da bi dobile zlatno`utu boju kose. skarabej (balegar), sarab’aka, √ sri, i}i ka, > misir. k’epera, uzeti odre|en oblik, “samostvoreni”, oblik boga Ra, jel. kárabos, srp. skarabuxiti (treba razlikovati od kerebe~iti, majmunisati se < sarab’a, ime za majmuna). Skarabej je buba Sunca, koja vaqa balegu zadwim nogama, pravcem ist.-zap. uzbrdo i naopa~ke. Simboli{e Sunce koje se ra|a smao od sebe i wegovu putawu. Od wega se prave uro~nici. U ikonografiji Mitrinog kulta i predstavqa ni`i red bratstveni~ki. skaredan, avaskara, izlu~evina, › k™i > rus. skarednый, avest. sairja. skela, ~a•kura, bilo koje prevozno sredstvo, ko~ija, drvo, › ~ak > srp (reg). skangale skela, tur. iskele. Skender (tur. Lesandar), v. Kasandar > ar Iskender, tur. Skender. Ime Skender davali su Turci najhrabrijim jani~arima srpskog porekla. Istorijski Skender-beg je bio je od Kastrioti}a. Svirao je liru, ~itao Ilijadu i pisao na srpskom jeziku isto kao i Lesandar. Skenderbeg, v. Skender i beg. Skenderija (Dowa Zeta), v. Skender. Skiri, {‚kara, potomci Saka ili azijskih Srba, › {ak > asir. i{kura, u asirskim zapisima hetsko pleme. Skiti, {akaša, ime za zloduha, naziv za pet zvezda Aldebarana u obliku ko~ija > jel. Skuthai, lat. Scuthae. Misirci su Skite zvali "Sakala{i", a Arapi "Sakaloti". Ime su dobili po jednom od wihovih kraqeva, a Herodot ka`e da su najstariji narod Evrope uz Brige. J. Fresl ka`e da su Srbi vladali u Aziji 4000. godina pre Nove ere. Na 3500. godina s.e. prostirali su se sve do Kine (Saki). Skitsko zlato je bilo tako filigranski inkrustrirano, da mo`e da se vidi samo pod mikroskopom (10 x ja~im!). Skoloti, {akaš†ri, bog Mesec, neprijateq zloduha {akote Skopqe, v. Uskopqe > tur. Üsküb. sliv, ‚sr‚vƒ, te}i, isticati, slivati, uzrok te~ewa > zend. sru. Sloveni, {rƒva (= {ravƒ), hvala, slava, uva`ewe, priziv, › {ru, slu{ati > rus. slava, avest. sravah, slovo.

Slovene neki tuma~e pomo}u infinitiva “sloviti”, govoriti, a drugi po pridevku “slavni”, za Srbe u vojsci Lesandra Velikog. Oba tuma~ewa imaju istu spotu (slava = slovo = re~). slon, › {lon, nagomilati > krim. tat. ašlam sluh, {rut, slu{ati, √ {ru, ~uti > avest srao{a, sluh. Smajo, sƒmaxa, ime Gromovnika, › sam, uznemiriti. smaragd, marakata > ar. zumurut. Smederevo, samudrƒ, RV 6, 72, bog Nava > ar. Zemender (Ibn Hardadbeh), tur. Semendre. Svi oblici imena Smederevo sadr`e osnovu SM(N)DR. smej (smeh), smaja, › smi, smejati > arm. smh. Smirna, v. mira > jel. Murra, majka Adonida. sneg, √ snih (snuh), vla`an, lepqiv > avest. snae`aiti. sobet (dru`ewe), sab'„, skup, dru{tvo, razgovor, prijateqstvo, √ sap, po{tovati, iskazati po~ast > ar. sohbet, dru{tvo, prijateqstvo, razgovor, jevr. shofet, sudija (savetnik), srp. sobet, skup s povodom: savet. Sobi (Sabi, Sebi, Sibi), v. Sabiri. S. su Srbi iz Petore~ja. Justin ih zove Sibos, Siris, Serbos. Sobor, samb'‚rƒ, sabor, zbor, okupqawe, skup (kao ustanova gra|anske ili vojne vlasti), √ b'™i, upravqati > asir. beru, birati, izabrati, jevr. sobor, bret, savez, rus. sobor, st. srp. sъbor. Daqa osvajawa Lesandra velikog na Istoku, zaustavqena su odlukom vojnog Sabora. sovija (mudrica), saphala, ime boga Nava, mudrost, posejati, plodonosan, › phal, plodan > srp. sova, ime ptice no}ne grabqivice, sovija (kukumavka), [: sojkula, sova, K, ar. sofi, -fu, posve}enik, kimr. cuan. Mudrost i plodnost pripadaju Navu, pa je no}na ptica zloduha i simbol mudrosti, dobila ime po bogu doweg sveta ~iji je atribut. soj, {aj…, le`awe, spavawe, prebivawe, obitavawe, › {‡, le`ati > tur. sou. Sorbej (Orfej), v. Srba > het. Urpej, jel. Orfeus. Kr{teno ime ra{anskog princa-pesnika je Sorbej, a Jelini ga zovu posve}eni~kim imenom Orfej, pod kojim je poznat kao otac "jelinizma" i hri{}anstva.

85

sokak, kuka, krivina, › ku~, kriviti > srp. okuka, krivina puta, ar. zuqāq, tur. sokak. soko (ptica ogranulog Sunca), {„ka, √ {ak, jak, mo}an > rus. s‘kol, ar. sakr, sakar, šakan, srp. Sakar, zem. ime. Soko je vesnik bo`iji i pore|ewe za Sunce, RV 1, 32. Indra pretvoren u sokola nosi muwe vrhovnom bogu, kao {to Sv. Ilija pretvoren u sokola nosi kwigu Bogorodici. U spevu soko je obele`je Jawino i Reqino, a u obi~nom govoru suime za ~oveka, a naro~ito junaka. so(l), sar„, √ s™i > rus. solь, arm. al, per. šur, jap. shio. So simboli{e ~istila~ku mo}: O soli, ~ina me magije oslobodi (asirska bajalica). Solomun, v. Samuil > per. Salmann, jevr. Solomon. Solun, v. sol > tur. Selanik, cinc. Saruna. U okolini S. se nalaze slana jezera. somun (hleb), samunna, dobro ili skroz nakva{en, › und, vla`an > tur. somun, Samun, p{eni~ni hleb s kvasom (B.). sofi (monah, pobo`an), saphala, posejati, plodonosan, plodan, ime boga Nava, › phal, plodan, izvr{iti > ar. sofu, muhamedovac koji se povu~e iz javnog `ivota i preda samo}i i nauci. Mudrost je suime za plodnost, koja pripada dowem svetu. Otuda je sova no}na ptica, simbol mudrosti, dobila ime po bogu doweg sveta, srp. Sovija, mudrica. spahija, v. sa(h)ibija. Ova re~ se izvodi od per. sipahi, kowanik < avest. aspa < arij. a{va (aspa), kow, -anik, jer su kowanici dobijali zemqu u posed kao naknadu za vojnu slu`bu. spahiluk, v. spahija i luk. spora, sira, orawe, › s‡ > asir. zeru, seme. sram, srama, ispuwen ga|ewem, › sran > rus. soram, avest. fsarəma. srditi, srixƒti, nagomilati, √ s™ix, nagomilati > avest. zə rə d, arm. sirt: rus. Sergije, srp. Sr|a l. ime (epski Zlopogle|a). U hri{}anstvu Sv. Sr|: “Sv. Sr|e-sneg sve gr|e”. srma (srebro), ƒrxuna (arsuna), srebro, napravqen od srebra, srebrnast, ~ist (kao srebro), beo, › rax, sijati > tur. sirma, srebro, srebrn novac: sirmali, srmajli, izvezeno srebrom.

srp, s™ipa, Mesec, › s™ip. U obi~nom govoru: “mese~ev srp”. srpa (oru`je), v. srp. sr~a (slom. staklo), › sr(i)x, nagomilati > per. sirce, tur. sirca. staklo, sikatila, peskovit, poprskati, razbacati, koji sadr`i pesak, › sik, prskati > misir. sakal, st. srp. sklo, rus. stekl‘, skit. sakrijum, jevr. scheschelet. Stambol (Carigrad), stamb′i, more, od › stamb′, le`ati, dose}i ili dopirati > st. ruski Stambolь (Stambulь), tur. Islambol, "pun islama", krim-tatar. Istambul, Stambul. Crno more je Dorniя Stembolskaя (st. rus). Stana, st’„na, stan, bo`. stani{te, √ st’‚, stajati > avest. stāna, per. stan, stajati oset astaew, srp. stanac (kamen). stati, › st'‚, ostati nepokretan > arm. sth, zaustaviti. stela, st´ala, uzvi{ewe, › st´‚l. Pobedni~ke i pogrebne stele su bile uobi~ajene u Asiriji. struja, srotja, protok, uzburkanost, reka, talas (veliki), › sru, te}i > zend. sru, jap. reiku, jel. reo: Strimon, vodonim. sto, {ata (sata), stotina > avest. satem, oset. sata. strah, tr‚sa, strah, › tras > avest. tarsaiti, per. ters. suba{a, › su, nagoniti + bale{a, zapovednik > asir. saba{u, qut(it), per. tur. subaşi, predpostavqeni (ni`i ~in od ba{e). Subarejci, v. Sabiri. S. su starinci Asirije. subota, v. sabat > jevr. šabtai. suvarija (kowica), s“var, sunce, svetlo, od › s’, pokrenuti > per. suvar, kowanik, per. tur. suvarija, kowica, hindi surija, svetli qudi, sa glavom kowa (< s”rja, sunce ili bog Sunce) Kowanici su u persijskoj vojsci bili Medi, koji su svojim bogovima dodavali pridevak kow (‚{“), jer je to za wih bila `ivotiwa boga Sunca. sud, › s’d, dovesti u red, upravqati, posti}i, ispuniti > rus. sud, st. rus. sudъ, jevr. sud, knez, ar. sidi, gospodar. Titula kneza je u Srba i Rusa imala je i ulogu sudije, {to se odr`alo sve do po~etka 20-og veka. sukno, sukla, sjajan, beo, › su~, predstaviti.

86

sul (mir), v. selam > ar. Sull, izmirewe. Sulejman, v. Samovil. sultan (titular, l. ime), sulat‚na, › t™‡, {tititi, spasiti > rus. sultan, ar. tur. sultän, samodr`ac, vladar. Re~ sultan je nastala od asir. turtan, vrhovni vojni zapovednik < t‚rƒ, za{titnik > st. srp. taru, {tititi, taran, za{titnik, taranu, za{tita. sultanija (ar. tur. zlatnik), v. sultan. Suluma (Sulumija), v. Samuil, -a > bibl. Salome, jevr. Salome, gospodarica sveta. S. je ~esto ime u Hercegovini. sulundar (~unak), h“lu–ša, ime za zmijolikog zloduha, › h“—, i}i. Sumeri, v. Kimeri. sumoran (mrgodan), marana, ~in smrti, smrt, › mri, mreti > tur. marmun, tu`no, namrgo|eno, ma|. szmoru. sunet (obrezivawe), s’n„, klanica, › s’, podsta}i, pokrenuti > ar. sunnä, obi~ajno pravo, sünnet, obrezivawe, tur. sunet. sunit, sun‡t'ƒ, duhovnik, pravedan, moral, narav, dobro dr`awe ili vo}stvo. sunce, s’n“, sunce (= s’na, -u), RV 1, 103, sin (bo`anski), › s’, za~eti, roditi > hald. sin, mesec, rus. s‘lnce, sьin, srp. Sinaj, zem. ime, sinuti, obasjati svetlo{}u. Imenice sunce i sin su istoga postawa, a Sunce je u mitu naj~e{}e sin Tvorca. sura (stih iz Korana), s“ra, bog, slika ili lik bo`iji, bo`anska re~, sunce, › sur, pravilo, propis, zakon > ar. surä, red, niz, tur. sure, red, uredba, povorka, pratwa, rus. sura, srp. “u suru”, dovesti u red. surla, v. svirala. Suteka, h‚šakê{a, bog Nava (s obredom na re~nim obalama < h‚šaka, ime reke u dowem svetu), › haš, sijati. Suteka je bog Heta iz ugovora Ramzesa s carem Heta. suklija{, {ukla, belo, bela boja, sjajno, › {u~, svetleti. suhari (tur. dvopek), › {u{, suh, suv. sufi, v. sofi > ar. sufi. Sfinga, sinhƒ, lav, Lav, sna`an, › su, dozvoliti, plodonosan > rus. sfinga, jel. Sfun: srp. singav, beli~ast. Lav je vedsko pore|ewe za boga Nava. Jedna od bogopojava je narasin’a, ~ovek-lav, veliki ratnik, Vi{wi u ~etvrtoj bogopojavi:

dvanaesti dan svetle polovine meseca. U srpskom predawu “lavi ogweviti” su zamena i pore|ewe za svetlost sunca. Sfinga je mitski ~uvar kapije svetova. Ona ~uva planetu i krije tajnu qudske civilizacije. Jedna je od najstarijih qudskih gra|evina, koja simboli{e pet elemenata: predwi deo tela je bik (el. zemqa), zadwi lav (vatra), krila orlovska (vazduh), a glava ~ovekova (voda).

87

T tabak, √ dab', prikupiti > ar. tabaq, debag, tur. tabak. tabakana, v. tabak i han > ar. per. tur. dabaghhane, tabehhane. taban (stopalo), › tamb, i}i, kretati se > krim. tat. taban, srp. taba(na)ti, pe{a~iti, tur. taban, stopalo, pod, |on: Daltaban, “dobar pe{ak” (pridevak velikog vezira Mustafa pa{e, srpske poturice iz sela Petri~ak kod Bitoqa). tabati, tambati, i}i › tamb > jevr. tov, tob, i}i. tabor (mesto logorovawa), √ tarb, prolaziti, putovati > st. rus. tabor, krim. tat. tur. Tabur. Tabris (prest. Azijske Medije), v. Taurus. tabu, t‚b“va, protivdejstvo za odre|enu radwu, √ tap, pravilo, > tahi}anski tapu, zabrawen, skriven, srp. tabu (tema). tavan, at'arv‰, RV 1, 112, sve{tenica vatre: sredi{te delovawa, √ at? > tur. tavan. Tavan je prostor iznad veriga i centralno mesto posve}ewa doma}e Vatre. Otuda i brojni obi~aji vezani za krov ku}e, me|u kojima je i “svekrva na tavanu” u svadbenom obi~aju. tavlija (ugojen), t‡vrƒ, jak, poja~an, preteran, intezivan, suvi{an, {irewe, √ tiv, toviti > arm. db (dv), tur. tavli, srp. tevlija, tigaw, ([). Tavor, v. Taurus > jevr. tur, breg. Tavri, v. Taurus. T. su Kimeri naseqeni na Krimu, poluostrvu koje je dobilo ime po Kimerima. taze (sve`e), √ tas, uvenuti, izbledeti > per. tāze, mlado, zeleno, sve`e: presno, tur. taze. taj (ta, to), tƒ, (t„), taj (ovaj) > avest. ta, ton, tin. tajiti, t‚jate, √ t‚j > rus. taйna, avest. Taju, het. tai, taiezzi, krasti. tajfun, v. Tifon > kin. tai-fung, ar. tūfān. talas, tƒras, nanos, frekvencija, energija, › t™‡ > hald. talath. talambas, v. tambura > per. tur. davulbaz, tulumbaz. talija (sre}a), tala, sre}a, su{tina korena, klica, √ tal, izvr{iti, dosti}i > ar. tali’,

tur. talih: srp. tali~an. talisman, t‚lalak{man (= t‚lanka), ~ovek obele`en sretnim znakom (arkas) > asir. talamu, poklon, ar. tilsaman. Talmud, mudrita, upe~atqivo, {to ostavqa utisak, mudrost, √ mud, sre}a > asir. mudanutu, nauka (< mudu, znawe), jevr. Talmud, nauk, zbornik pravno-moralnih propisa, srp. {atr. palamuditi, mudrovati. taqige (tarantas), tara˜ga, √ t™‡ > tur. talige. tama, tama (t‚ma), no}, nemir, jad, √ tam, > asir. d‚mu, postati taman, crn, rus. t´mnый, tuman, oblak. tama`a, v. tomiti > tama`nik, kradikesa, {aqiv~ina. taman (upravo, ba{, sada), tamana, ostati bez daha, √ tam, uko~en, zbuwen > ar. tämän, tur. tamam. tambura, ‚dƒmbara, vrsta dobo{a ili bubwa, buka, glasan govor, zadovoqstvo, › da(m)b′, terati, nagoniti, skupiti > ar. tanbūr, tinbur, tur. tanbura, tat. Daraba. tamburin, ‚dƒmbara, vr. dobo{a, › damb´ > jevr. tanbur, tat. daraban. tane, tan“, ime nebeskog mudraca (polubo`anstva), naro~ito mr{avog: telo, li~nost, √ tan, tanak. Mudrost je kod Inda povezana s tankom, visokom osobom. tamjan, d´’mrƒ-va™na (< d´’mrƒ, dim boje), magijska formula, jedan od sedam jezika vatre Tamuz (asir. bog voda i okeana), tamas, zloduh koji izaziva slabost, √ tam, gu{iti, > sum. dumuzi, arm. Tammuz: srp. Tami{, vodonim. tanak, tan“, tanak, › tan > rus. tonkiй, kimr. tanen. tandara (pr~varnica), tandurina, negra|anin, varvarin, › tad, zabiti > per. tandariha, mesto u raju, tur. tandr, powava, }ilim, srp. tandarija, bestragija, zabit, tandara-mandara, mirska suprotnost. tandarija (bestragija), ta–—ur‡–a, negra|anin, √ ta–— > srp. tandara-mandara, idi mi, do|i mi. tawir (tawur), tan“, tanak, › tan, {iriti > ar. tannur, arm. tanur, srp. tanur, daska za oblikovawe testa. tawxara (pu{ka), › taw~, povu}i, okinuti. taraba (drvena ograda), t‚rava (= d‚rava),

88

{to je od drveta (< taru, drvo, sin Prvoro|enog), √ t™‡, osloboditi > asir. tarba~u, staja, dvori{te, srp. trabakula (priobalna la|a sa dve katarke): taraboles, vr. pojasa: Tarabi}, por. ime. Taraba vezana likom zove se “vrqika”. tawir, tan“, tanak, › tan > ar. tannur, jevr. tanur. Tara (bibl.), t‚rƒ, “za{titnik”, bog Nava, › t™‡ > het. Taru, bog neba, tarabuka, v. tara i buka. taran (st. srp. za{titnik), traman, odbrana, za{tita, RV 1, 53 > asir. taranu, za{tita, ta(u)rtanu, titula vrhovnog vojnog zapovednika (> sultan), kelt. Taranis, Gromovnik, grmqavina, ra{ Tarhna. tarana (mrvice od testa), tƒr'a–a, RV 7, 104, mrvqewe, √ t™ih, gwe~iti > srp. troha, mrva, rus. teretь, per. terhāne, tur. tarhana: ma|. tarhonja. tarapana ({atr. gu`va, mete`), tƒrpa–a, vrsta magijskog obreda s bajalicama, √ tap, pravilo > rus. tarapan, ar. per. tur. darbhane. tarac(a), v. terasa > per. tarhane, cinc. tarhana. Tarvan (ime an|ela), ƒt’arvan, ime boga Nava ili `reca vatre, √ at, pokretan. Tarvan je jedan od deset an|ela Sunca u mazdejskoj veri. Tarik, taru{, pobednik, RV 6, 45, › t“r, osvajawe, RV 1, 112 > ar. Tārik, "udara~" (> Xebel al Tarik, “stena Tarikova”, Gibraltar): pridevak Venere. tarifa, tarapanja, prevoz (< tarƒ, pre}i), zakupnina, vozarina (= ‚t‚ra, cena prevoza), od √ t™‡, pre}i > ar. ta'rīfä. Tartar, v. Tara > srp. tratina, ledina, jel. Tartaros (fig. bezdan). T. je St. zav. an|eo nadzornik pakla, a Tatar planina srpskog epa je tamo... "gde petao ne kukuri~e". Tartarija (Mongolija), v. Tartar. Tartus, v. Tar{i{ > jevr. taršiš. Tar{i{ (Apenini, bibl. geogr.), v. Ra{ani > misir. Tur{a, Raseni (prikriveno Etrurci). U jevrejskom jeziku tar{i{ je "biser", a Tar{i{ stare{ina hora Tar{i{ima (“blistavih”). tas (okrugla plo~a na vagi), › tas, baciti,

gore ili dole > st. rus. tazь, ar. tās, tur. krim. tat. tas, srp. tacna. Tasovi (prvobitne) nebeske Vage su Mali i Veliki Medved, jer kroz wih prolazi osa Mle~nog puta. taslak (dr`aqa), v. tesati. tat, t‚j“, lopov, RV 1, 4, › t‚j > jevr. ta´tua´, prevara, st. srp. tadba. tata, tatƒ (= tata, t‚ta), RV 8, 91, √ ? > het. attas, jel. lat. tata. Tatar, tƒturi, osvajawe, RV 1, 145, osvaja~, › t™‡, savladati > st. tur. tatar, stanovnik severne Kine, rus. tatarin, per. Tātār, tur. ~ag. tat. tatar, glasnik, po{tono{a, ulak, skorote~a. Prvobitno je ovo ime za Mongole, pa nomade Sredwe Azije. Tatarbuxak, v. Tatar i buxak. Taurus (znak Bika), t‚vura, bik, znak Bika, √ turv, uzrok nadmo}i > st. kritski taur, vrhovni vojni zapovednik, srp. turica, divqe gove~e, skitski tor, bik, per. Thor, l. ime, jevr. tur, breg, krimski Tavri (Tauri), ime za narod, srp. Tavor, pl. u Aziji i C. Gori: Tabris, nekada{wa prestonica azijske Medije: Taor, ime sela: Davor, bog Smrti. Tau{anovi} (prezime), {a{a, zec, mrqa na mesecu u obliku zeca, › {i, le`ati > tur. tavšan, zec. tax, › stu~, zgodan ili pogodan > per. Tur. tadz, kruna, tur. tac, vrsta dervi{ke kape. Taxici, t‚xika, naziv za Persijance. ta{ (tur. kamen), a{na (akna), RV 8, 2, kamen, › a{, ispuniti > asir. du{u, kamen, tur. taş. ta{lixe, v. ta{. Staro ime Pqevqa u zna~ewu Kamenica. Ta{majdan, v. ta{ i majdan (“Kameni majdan”) te (tebe, tebi), te (tava, tubjam) > rus. Tebe, tebя, avest. tava, teibuā. tekija, d´akka, sakralna gra|evina, › d´akk > ar. tekye (tekke), sakralna gra|evina dervi{a. Tekija, v. tekija. tekme, tokma, oblak, √ tu~, grunuti, pote}i. telal, talavƒ, muzi~ar, √ tal, u~vrstiti > ar. dälāl, tur. tellâl. tel(es)o, taras(a), snaga, ja~ina, ~vrstina, › t™‡, ispuniti > ven. teles, telo, -eso, per. teluse, korice sabqe.

89

temeq, st´„ma(n), ja~ina, postojan, stabilan, trajawe, › st´‚ > asir. temene, kamen temeqac sa zapisom o gradwi temena (ar. pozdrav, zavet, molitva), met′ana, klawati, uvredqive re~i, › met′, spojiti > rus. metanie, ar. tämäni, tur. temanna(h). temene (asir. kamen-temeqac), st’emƒ(n), stabilan, postojan, kontinuitet, trajawe, fig. po~etak, stawe trajawa, √ st'‚, stajati > asir. temene, kamen-temeqac sa zapisom o gradwi: etemenaki, hram temeqa neba i zemqe (Vavilonska kula), tur. temel, jel. temenos, sveti ome|en prostor, mesto za bogove, srp. Stamen, l. ime. Temko, uta•ka, polubo`ansko ime. Temko je istorijsko ime kineske dvorske hronike iz 5 veka st. ere (Milojevi}). tempal, st´„na, sveto, posve}eno mesto, oltar > jap. tenno, gospodar neba, st. srp. temblo. tepe, st”pa, vrh, gomila, › stup > tur. tepe, brdo. tepeluk, v. tepe i luk. tepexik, v. tepsija i xi. tepsija (plitka posuda), tapasja, proizvedeno grejawem (< t‚pa, grejawe, fig. goreti), √ tap, ispu{tati toplotu > tur. tepsi, plitka okrugla bakarna posuda. teraj (zap. na~in), tƒra, kretati se, pro}i, √ t™‡, terati > hindi tara, ajde, jap. tara, uzvik za napad (< t‚rƒ, misti~an slog). terazije (vaga, merilo), tul„s‚ri–i, drhtawe treperewe (< tul„, vaga), od › tul, meriti te`inu, izjedna~iti, uporediti mer. te`ine > per. tērāzu, tur. terazi. Terazije (mala beogradska), v. terazije. T. je dobilo ime po rezervoaru za razvo|ewe vode. teren, d’ara, zemqa, od › d'™i, dr`ati > ar. dar, oznaka mesta, lat. terra, zemqa. terziba{a, v. teryija i ba{a. terzija (kroja~), › dri, poderati, oparati, uzrok rasturawa, pocepati > per. terzi, derzi. termin, terman, tok vremena ili doga|awa, › t™‡ > asir. termin, vreme doga|awa. termo, g'armƒ, toplota, vrelina, grejawe, ime Tvorca (Tapas) RV X, 114, √ g'™i, goreti > brig. germe, arm. jerm. tesati, tak{ati, zase}i, klesati, oblikovati

se~ewem, √ tak{, tesati > avest. ta{aiti, stvarati, taxti, per. tašitan, splavariti, srp. daska. testija, sata, obredna posuda, › tas, baciti > per. destī, tur. testi, -o. Teta, diti, bo`anska majka Titana > jevr. {iptarski Dita. tetreb, tittira > rus. teterev, jarebica: Teterev, vodoime u slivu Dwepra, per. tederev (medski, tetaros). te}i, tƒkti, › tak > avest. ta~aiti. telfa, tala, tlo, najni`i sloj, › tal, u~vrstiti > ra{. Talina, per. telfa, oset. tilleag, tur. telve. tefter (bele`nica), devƒ-taru, posve}eno drvo (zapis) > tur. defter, jel. diftír. Drvo je u Mahabharati hram, kao i kod savremenih Srba, s koga se ni{ta ne sme uzeti, niti koristiti. Teut, -a, tarutrˆ, “osvaja~”, RV VI, 66, “podstrekiva~”, RV 10, 178, pomo}, › t™‡, boriti > misir. Tot (= Te(k)huti), oli~ewe Meseca, bog magije, mudrosti i pisma, bo`anski glasnik: jel. Teutras, mitski kraq Medije (Teutranija je pograni~na dr`ava, dominion ili pokrajina Medije): il. Teuta, carica ilirska, Triteuta, druga `ena Agronova. Klement Aleksandrijski ka`e da 42 kwige Totove sadr`e celokupno qudsko znawe. Erodot svedo~i da su ra{anski (tra~ki) kraqevi slavili boga Teuta kao bogooca, rodona~elnika i za{tinika, po kome nose ime Teutoni (= Tevtoni). Asirski vladar Teuton je u~estvovao u Trojanskoj bitki (oko 1180 s.e.) na strani Troje. Momirovo ime za Teuta je Turas, bog rata u Ilijadi. U starom srpskom proro~anstvu Teutranija je naziv za Germaniju, a Teutoni su u Galskim ratovima bili udru`eni sa Simbrima. te}i, tƒkti > avest. tačaiti. Tiamat, taim‚tƒ, ime zmije, › tam, gu{iti > asir. Tiamat, bogiwa majka Zemqe. U sum. mitu prva stihija je bila vodeni haos, okean sa `enskim likom. T. je oli~ewe vodene stihije (= sum. Namu). Tibareni, v. Tubal. Tibet, b’ota > b’auta, Tibetanac. tigaw, tigma, vreo, vru}, › tix > tur. tiğan, jevr. tigen, cinc. tigansire.

90

tigar, √ tig', povrediti, ubiti, zaklati > st. srp. tigr, per. tigra, o{tar. Tigar je rajski vodonim, koji je dobio ime po (Dionisu) bo`. tigru. Po vavilonskoj legendi Tigar i Eufrat su ro|eni iz o~iju Mardukovih. Tigar, v. tigar > avest. Tigra, ar. Diğlā, tur. Dicla. tilisum, v. talisman. Tir, v. car. Predeo izme|u Tira i Sidona se u Starom zavetu zvao Zerafat, u Novom Serapta, a danas Surafend. tiran, v. taran > jevr. tiran, tarhan, gwavator. Tiras, tƒru{a, osvaja~, pobednik, RV 6, 15 > brig. Turas (Ilijada) Tirseni, v. Tur{a. Tirseni su narod Rasije, a ime su dobili po misirskom nazivu za Ra{ane. Tisa (uro~nik i vilinsko drvo), tak{akƒ, vr. drveta, √ tak{, stvoriti > st. srp. tisa, srp. Tisa, vodonim, per. taxš? jel. tokson, luk (od tisovine), ma|. tisza.

Tisovo drvo je endemska vrsta s otrovnim plodom. @ivi 1000 godina. Tra`i vla`nu klimu, a ne napada je nijedan insekt, pa se koristi za kov~ege i lukove. Kod Kelta je tako|e grobno drvo. Tifon, v. Piton > arm. Tufon, jevr. Sefon. Stoglavog T. ~uvao je Piton u Delfima. tih(o), t’{–im, › tu{, umiriti > rus. tihiй jevr. tohu. tobe, v. tobelija > ar. tobe, zavet. tobelija (virgina), t’bara(ka), ~ovek bez brade (tubaraka, evnuh), › tup, propis > hindi tobala, `ena, koja to nije.

T. je devojka iz ku}e bez mu{ke dece, zavetovana na celibat da bi produ`ila lozu, pa se obla~i i pona{a kao mu{ko. Tobija, v. tobelija > jevr. Tobijah. tok, √ tak, te}i > per. tak, avest. taka, rus. tek“, ar. täkuä, tur. tekle. toke (dugmad ili plo~ice), tokƒ, izdanak; dete, deca, › t“~, deca, izdanak, RV 6, 48 > tur. toke, srebrna dugmad ili plo~e na dolami, srp. teke, malo. Toka je pore|ewe za sunce i oli~ewe w. diska. tolkovawe, tallik‚, uporedan prevod, kqu~, govoriti odre|enim tonom, › tal, izvr{iti > srp. tolma~ (tuma~), rus. tolk, mit. talami, tur. dilmac. tolma~, tallikƒ.

tolom, tomara, kopqe, harpun, › tam. Tolomej, tomara, ime za pretka ili narod. T. je Lesandrov namesnik Misira, osniva~ dinastije Lagi}a. tolus, tora–a, svod > jap. torii. tomb, › tumb, tuga, `alost > ar. tabut, kov~eg. tomiti (st. srp. gu{iti, mu~iti), tamate (= tamjati), od › tam, gu{iti > ar. tama', grabqiv, gramziv, jel. tómos, srp. tamaniti. tomruci (klade), v. tolom > tur. tomruk. tonzura, ~’—‚-kara–a, “pravqewe kreste”, obred tonzure (jedan od dvanaest obreda ~i{}ewa, praktikovanih kod dece u prvoj ili tre}oj godini). T. ("stri`ewe") je arijski oblik frizure, kakvu je nosio Ramzes II (ekspertiza L'Oreal). Istu takvu frizuru ima Sv. Sava na fresci iz Mile{eve. Na Tibetu se ona praktikuje obrnuto. top, dab’a, grom Gromovnika, √ dab’, povrediti > ar. dabbus, srp. topuz, tur. topuz. tope (afg. mogila), v. tepe. topao, tapa (= t‚pa), toplota, toplina, √ tap, topiti > avest. tāpaueiti, srp. Toplica, epsko, porodi~no i zem. ime. topor, › dab´, udarati > per. däbär, tur. tabar, teber. topuz, v. top ar. dabbus, tur. topuz. top~iba{a, v. topxija i ba{a. topxija, v. top i xija > tur. topçu. Top~ider, v. topxija i dol(ina) > tur. topçu deresi. Jedan Top~ider nalazi se u Avganistanu. toraw, tora–a, luk, svod, slavoluk, fig. vrh > jevr. toren, jarbol. torba (vre}a), b'ƒstr‚, kesa (ko`na), › b'as, pojesti > per. tubre, tubere, zobnica, torba kowani~ka, tur. torba, tobra, vre}a za rame, krim. tat. Torba. trabant, v. dveri i ban > per. darban, ~uvar (dar, vrata + ban, ~uvar). trans, -(preko, s one strane), tirƒs, (po)preko, iznad, prolazno, odvojeno od, bez, protiv, ispod, › t™‡, pre}i > zend. taro, jevr. ta(i)r. trg, › t(a)rk, trgovati > arm. Tagara, trgovati: tgr, trgovina, akad. tamgaru, ven. il. tergitio, rus. torg, st. tur. turgu, mong. torgh, torgu. trem, tar‚m, pre}i preko, s one strane,

91

prela`ewe, › t™‡ > rus. teremь, tur. tarim. tres, √ tras, tresti > per. ters, rus. Troska, muwa. Tripura (trostruki grad), v. tri i varo{. Triton, trita, "tre}i", vedsko bo`anstvo Voda (Gromovnik), RV VII, 47 > avest. t´rita, jel. tritos, Triton, bog mora (sin Posejdonov ili Posejdon), zool. triton, da`devwak (burwak). Tritonovim imenom nazivaju se reka Nil i Srpsko jezero (Serbonis) na Sinaju, za koje Jelini dr`e da je boravi{te Trifonis-a. trt (suprotno od o~ekivanog), › trast, tresti > per. ters, strah. Tubal, v. Iberi. Kod Jevreja, Tubal je Skitija. Biblijski Tubal Kain (= Tibareni, Herodot) je prvi kova~ u St. zavetu, {to se odnosi na helmske Brige (Ibere) znalce prerade gvo`|a. tug, tu•ga, istaknut, uzvi{en, visok; presto, › tu, imati uticaj (srp. tutor), biti jak, RV 3, 94 > per. tūg, tur. tuğ; T. je kowski rep na vrhu kopqa sa jabukom. Vezir je imao tri tuga kao znak dostojanstva i zvao se “pa{a od tri tuga”. tuz (tur. so), tulbe (grob), turv, biti iznad ne~ega, osigurati, › tur, pritisnuti > ar. turbä, grobnica, tur. türbe, grobnica, crkva nad grobom. rus. turbe. tulum (me{ina ili vrsta mere), tul„, te`ina, jednaka mera, dr`ati u ravnote`i, › tul, uporediti merewem te`ine, biti jednak > jel. tulum, me{ina, tulemos: tur. tulum? tulumba, {mrk: per. tur. tulumbaz, koji udara u bubaw: srp. tulumina. tumbas (ponton, ~amac za pont. most), › tumb, nevoqa, opasnost > srp tumbati, okretati, prevrtati, per. dumbaz, tur. tombaz. tumbe, › tumb, nevoqa. tumor, t“mra, RV 6, 22, veliki, jak, divqi, › tur, pritiskati > per. derman, snaga, mo}. tumul, › tim, vlaga > jevr. timara, oblak. tur (bik divqe gove~e), v. tavura > avest. staora, st. rus. Turъ, srp. Turjak, Turija, zem. imena. turban, m’rd'ƒn, ~elo, glava, najvi{i deo ne~ega, √ mur, povezati > per. dülbend, tur. tülbent.

Turci, turaka (< tura, povrediti, RV 8, 79), › tur, navaliti, pritisnuti, juri{ati > asir. taraku, napad, udariti, tu}i, rasturiti, poru{iti, per. Turk, Turkmān, st. tur. türk. U turskom jeziku turk, zna~i lupe`, varavarin, zbog ~ega Turci nisu voleli ovo ime ve} su se radije zvali Osmanlijama. Tur{a, v. Rasi. T. je ime za Ra{ane (Tirsene) u misirskim hronikama. tur{ija (ukiseqeno povr}e), › turv, nadvladati, o~uvati > per. tur. turşu, turşi. tutkalo, t‚tk‚lja, istovremeno, › tad > tur. tutkal. tu~ (bronza), › stu~, svetao, sjajan > per. tuğ, tur. tu(n)ç.

92

] }aba, v. kaba. }aja, xaja, osvajawe, pot~iwavawe, vr. pobedni~kih stihova s bo`. osobinama, › xi, pobediti > per. tur. käua. }aknut, {aknoti, savladan, podlegao, sposoban da u~ini, › {ak. ]alije, v. ~alija. ]. su u zna~ewu "Trwak", ime male beogradske. }ar (korist), › ~ar, zapo~eti, pokrenuti, izvr{iti, izvesti, usmeriti, poku{ati, preduzeti, zaokupiti > per. kār, radwa, delo, rad, korist, ar. dzar, cena, plata, nagrada, tur. kâr. }arlijati, taralajati, }asa (zdela), kansƒ, posuda od metala, sud za pi}e, {oqa, √ k‚ns, glanc > asir. kasu, {oqa, per. kāse, veliki sud za pi}e. }ata (pisar), kat´a, (raz)govor, javni nastup, duhovnik ili wegova `ena, › kat´ > ar. kātib, pisac, bele`nik, nau~nik. }afir, v. |aur > ar. kāfir, tur. kâfir. }elav, kulva, }elav, √ kul, nagomilati > per. tur. kel, lat. calvus. ]ele-kula, v. }elav i kula. Varvarski spomenik napravqen od glava poginulih srpskih ustanika, u odbrani Ni{a 1809 godine. }elija, k”laja, telo kao stan du{e, pregradwa, kutija, dom: spajawe, › kul > jevr. kehila, op{tina: kele, zatvor, rum. chilie. }emer (pojas za novce), v. kamara > per. tur. kemer, rum. chimir. }ena (pas, epski), {’na, pas (= {’nja ), √ {un, {uwati > kin. kiuen, srp. {wuvaralo. }enar (ugao), v. ugao. }eramida, v. keramika. }erdati, › ~ur, uzrok nestanka. }esa, v. kesa. }esar, v. cesar. }esatluk, v. }esa i luk. }eten, v. keten. }efalija, v. kefalija. }ehaja, xaja, osvajawe, pot~iwavawe, trijumf, › xi > per. tur. kaya, cinc. chilae. }ibrit, v. kibrit > ar. kibrīt, sumpor.

}ivot, v. kivot > jel. kibotos. }iler (kiler, koliba, ostava), {ala, soba > tur. kaliba. }ilibar, v. }iri-bu > per. kāh-rubā, “{to privla~i slamu”, tur. kehruba, kehlibar. Elektrostati~ke osobine }ilibara su od pamtiveka poznata qudima, pa se wegova “magijska” svojstva ne mogu pripisati Talesu iz Mileta, koji nije bio ni Jelin, ni Grk, ve} Srbin iz porodice Teli}a i jedan od sardskih mudraca. }ilim (zastira~), kilima, vr. bora (Pinus Deodar), fig. bomba, › kil, (po)vezati > krim. tat. tur. kilim, per. kilīm, rus. kilim, (kelim), srp. kila, sve`aw lana ili konopqe za mo~ewe. Re~ }ilim je nastala po “tepihu” od borovih iglica, koja se nalazi ispod ~etinara koji tkaje majka Priroda. }ilit (kqu~), v. lokot > tur. kilit. }iri-bu, (}iri-ba), para-› b’’, is~eznuti, nestati (magijski priziv nestajawa supr. stvarawu). }itab (}itap, kwiga), gita, poema ili sveta pesma, obredna pesma u metrici, po juna~kom motivu, › gai, recitovati > ar. kitab, kitap, kwiga, pismo, naredba, zakon, opredeqewe: el-kitab, Kuran, tur. katib, katip. }iha, ~´ik‚, kijawe, › ~´ad. }ihawe, ~´i-kkana. }or (slep na jedno oko), ~ulla, slep, › ~ul, uroniti > srp. }orav, per. kūr, tur. kör. }orak, ~araka, lopov. }orda (sabqa), karanda, ma~, › k™i, upotrebiti, primeniti > srp. korda, ~e{. kord, kordik: per. kard, no` (veliki): ma|. kard. }orda, v. kord > rus. korda, ~e{. kord, -ik, per. kārd, tur. görda, ma|. kard. }ornuti, ~orajati, ukrasti, › ~ur. }orsokak (slepa ulica), v. }or i sokak > ar. per. tur. kör-sokak. › kut, saviti. }os, › ~jus, napustiti, ostaviti. }osati (nadmudrivati), ~josajati. ]oso, v. }os. }o{e (ugao), kuti, krivina, okuka, › kut, saviti, iskriviti > asir. katatu, ugao: tur. köse, per. tur. köşk, deo ba{te koji ima lep pogled, po kojoj se izvodi re~ kiosk, ali bi}e da je kiosk od asir. kisukku, zatvor, ropstvo. }uba, {ub'a, grm, {iprag, › {ub' }uvik (bre`uqak), › ~ul, uspon, pewati,

93

dizati se > per. kūh, breg, bre`uqak, tur. ujk kûh. }uza, g‘ha, skriveno mesto, jazbina, › guh > tur kümes. }uk, g´uka, vrsta sove, › g´u{. }ulav (kapa od sukna), › ~ul (}ul), podi}i, izdizati (se) > per. kulāh, tur. külâh, srp. na}uliti, (u{i). }ulbastija, › ~ul, izdi}i + busta, pe~eno meso > tur. külbasti. ]. je podlanica mesa na ro{tiqu. }uliti, ~ul(l)ate, podi}i, › ~ul(l). }umez, g‘ha, skriveno mesto; jazbina, brlog, obor RV IV, 21, › guh, sakriti > tur. kümes. }umur, › ~ur, goreti > tur. kümür, drveni ugaq. }up (vr. suda), kumb’a, vr~ (za vodu), kr~ag, bokal (zlatan), › kumb, pokriti > per. kup, kr~ag. }uprija, v. ~apra > jel. géfira, tur. köprü. }urak (ogrta~), › ~ul, uroniti > tur. kürk, cinc. chiurcu. }uran, › ~ul, uzdi}i. ]urilo (ime brda) (< (na)}uriti, pogledati). }ur~ija (krznar), v. }urak. }utuk, kautaka, {to uzrokuje interes, kuriozitet. }u{ka, › ki{k, povrediti, inf. ki{kajate, }u{kati.

U Ub (ime grada), ƒp, voda > (st.) srp. apa, voda, rus. Ob, vodoime: vƒpa, jezero, bara, asir. Apsu, `enski an|eo Bezdana. ubav, ‚ › b´‚, lepota > per. hub, lep, jevr. avib´. ubao, ƒpa, voda, › ap > avest. vafra. ugarak, a•g‚raka, sagoreo, pe~en > rus. ogurec, per. angur. ugor, ugrƒ, `estok, `ustar > rus. Ugor, avest. ug´ra. uzan, an’us, usko mesto, › an’, stezati > avest. azah, arm. anjuk, tur. uzun. ujam, ‚√ jam, rastezati, ra{iriti. ujdurma, ad’arma, nepravedan, zlobnost, mana, lo{a osobina, krivica, neverstvo, pravda, √ ad, hraniti (mat i duh.) > tur. uudurme, ude{avawe, podudarawe. ujmiti, ‚jƒmati. ul (miro, uqe), › ul, goreti > rus. olej, tur. o(g)ul, roj, srp. ulika (olika, uqenika). Obredna upotreba uqa je prebiblijska RV II, 3, a uqe pomazawa bo`anski atribut. ulak, s‚k´eja, drugarski odnos (< sak´i) > tur. ulac. ulema (bogoslov,) › ul, sijati > asir. ul, najvi{i, najboqi, srp. uqav, ~ovek ~vrst u duhovnom smislu, ar. ’ülamā, bogoslov, mudri, u~eni, u~iteq muslimanske vere, tur. ulema. uqanik, v. uqe > tur o(g)ul, roj. uqe, › ul, goreti > rus. olej, jevr. o´la. unka{, a•kasƒ, bogato ukra{ena kowska oprema, RV 4, 40, › a•k, obele`iti > tur. unkaş. U. je predwe oblu~je na sedlu unuk, an’~‡na > avest. anu, ven. bonon. unutra, ‚ntara, unutra{wi, -ost, uro|en, prirodan, (= antar(a): antar„, u sredini, izme|u, unutra, u granicama), √ ant, omotati > avest. antara. un~a (vr. mere, Vuk), uw~~´a, pabir~ewe `ita, › uw~´ > st. srp. ongia, tur. yonga. ur (asir. gospodar), urvi{a, kraq, vladar, gospodar zemqe (< ur“, {irok, pridevak sina 14-og Manua), › v™i, odbraniti, obuzdati > srp. Uro{, l. ime. Ovu titulu protuma~io je Sajs na asirskom

94

natpisu starom oko 4000 godina: Ur Nino {ar Serbula, "Gospodar Nino car Srba". Ur (mandejski kraq pakla), › ul, goreti > jevr. aur, ogaw. uragan, urƒga, zmija, pijavica, › ™i, `uriti > hai}anski huracan, tur. urağan. Urijel, › ul, goreti > jevr. Uriel, bo`ija svetlost. Urijel je namesnik Sunca i Ogaw bo`iji, serafim i heruvim sa stani{tem na Marsu. Na Crkveni saboru u Rimu osu|en je na ve~no prokletstvo. urok, urag, zmijoliki zloduh. Urok je zla du{a, koja mo`e na{koditi pogledom ili izgovorenom re~i ili jednim i drugim. urota, vratƒ, zapovest, zakon, zavet, obi~aj, › v™i, spre~iti, obuzdati > avest. urvāta, st. rus. rota, kletva. Uskopqe, › sku, skupiti + pola, poqe > Uskopoqe. Jedno U. je su mikrotoponom i topomim u u gorwem toku Vrbasa, a drugo kod Trebiwa. usta, ‘{š'a (‘sš'a), › u, glasan ili prigu{en zvuk > srp. u{}e, avest. ao{ta, lat. os, oris, ostium. ustra, v. kustura > tur. ustura. utva, ‚tˆ, vr. ptice (= ‚tis, RV X, 95), › at, pokretan > misir. atis, st. srp. atva, vr. patke, srp. utan. Utva je ptica smiruju}eg sunca. utvara, avat‚ra, pojava bo`anstva na zemqi, neo~ekivano privi|ewe (u vezi tri koraka Vi{weg), √ t™‡, jedriti. utuk, ukta, re~, izgovoriti, izre~en, ime bo`ansko, › u, dozivati > asir. utuka, avest. ukt'a. Urok je pogled, izgovorena re~ ili oboje u magijskoj radwi. uxuma (`enski nadimak), v. xuma. uxer(ic)a, uxera, koliba od li{}a, › u~, prilagoditi > ar. huğrä, tur. hürc. U{}up (tur. Skopqe), v. Uskopqe. u{ur (procenat), › {ri, podneti, usmeriti, biti zavistan, do}i do nekog stawa > ar. ‘šur, desetak, tur. öşur.

F fajda (korist), v. vajda > ar. fā’idä, tur. fauda. fakir, pha, te`wa + √ kri, usmeriti misli ili pa`wu, prouzrokovati, izvesti, izvr{iti > rus. fakir, ar. faqīr, siromah, ubog, tur. fakir. U Inda je fakir isposnik s usredsre|enom voqom. falake (klade), p´alaka, daska, › p´al > ar. fäläk, tur. falake. far (svetiqka, svetionik), paru, sunce, › p’, zra~iti, rasveta > rus. farь, per. Far, hvarna, svetlost bo`ija, jel. Fáros, najve}i svetionik starog veka koji su podigli sarbatski Lagi}i. faraon (carska titula), v. far > misir. per'o (far), “visoka ku}a” (sunce), dvorac, velika ku}a, rus. faraon, jevr. parxxo, ar. Fira’wn, tur. firavun, jel. Farao. fard (pi{toq), peru, vatra, ogaw > ar. fard. fariz (ar. kow), v. Hors > ar. faras. farisej, parasa, podru~je, opseg onog {to je izlo`eno, › p™i > asir. parasu, odvojen, skriven, arm. peri{aija, jevr. perušin, paruš. Faros, v. far. Ovaj svetionik je podigao Tolomej Filadelf iz sarbatske dinastije Lagi}a. Farsi, v. Parsi > ar. farisi, tur. farsi. felah (misir. ora~, te`ak), phalaka, plodonsan, uspe{an, sazreti, prihod, korist, √ phal, plodan > ar. fällāh, tur. falâh. feniks, b'ênu, gospodar (svetlosti), zvezda > misir. benu, mitska ptica: vr. ~apqe. F. dugo `ivi i umire po sopstvenom izboru, tako, {to savije gnezdo koje se zapali od wegove toplote, da bi vaskrsao iz sopstvenog pepela. Ovo je pri~a o simbolizmu ve~nosti, vezana za kretawe pl. Venere, koja “prehodi” na nebu, tj. javqa se kako na istoku, tako i na zapadu. Plutarh i Erodot ka`u da je ova mitska ptica iz Etiopije. Feni~ani (Veni~ani), v. Veneti. Re~ Feni~anin nije etni~ki pojam. Prvobitno je ozna~avala stanovnike Krita, pa Qudeje, a kasnije bilo kog stanovnika M. Azije. fewer (svetiqka), v. Benu > ra{. vanala,

95

rus. fanƒr, per. fanar, far, lampada, tur. fenar, fener, jel. fanári, fanárion: Fanári, kvart u Carigradu. Ferdin (selo, Banat), √ p'ar, rasuti, rasturiti > per. Ferdin, prvi mesec astronomske Nove godine, ar. Firdus (= Firdevs), ba{ta, vrt, plodna dolina. Persijski oblik re~i je sa~uvao izvornu simboliku "rasipawa" sun~eve svetlosti o ravnodnevici, kada sunce ve} stoji visoko na prole}nom nebu rasipaju}i svoje zrake. ferexa, varaka, prekriti, › v™i > ar. färäğ, tur. ferace. ferman (ukaz), √ sp'ar, ra{iriti + √ man, smatrati, misliti, ponuditi > per. fermān, naredba, zapovest, carski ukaz, fermuden, zapovedati fermati, v. ferman. fes (crvena kapa), v. vasligen (vasle|en) > ar. f’äs, tur. fes. Ova vrsta kape je oblik starosrpske kape s ki}ankom, purpurno-crvene boje koja se prvi put javqa u Asiriji. Tuma~i se, da je ova kapa dobila ime po varo{i Fes u Maroku ili po Efesu, ali i vara{ i kapa dobili su ime po turskom nazivu fesligen, bosiqak, preuzet od Srba i Rusa, koji od iskona kite kape ovom biqkom, iz magijskih razloga. Po~etkom 19-og veka fes je postao turska vojni~ka kapa. fesligen, v. vasle|en > tur. Fesliğen, bosiqak. fetva, h‹tva, insistirati, ili podsta}i, › hi, podsta}i, (na)baciti > srp. kletva, rus. kljatva, ar. fätwā, pravna odluka muftije u slu~aju ogre{ewa o zakon, tur. fetva. fil, p‡lu, slon (pilaka, slonica), › p‡l, zaustaviti, ograni~iti > asir. pilu, slon, ar. fil, slon, srp. viq, -em, jel. elefas, -ntos. Filisteja, v. Filisteji > jevr. Palešth. Filisteji, v. Pelasti > jevr. Pelišthi. firaun (Ciganin, pogrdno), v. faraon. Naziv za Cigane po Srbiji (u Vojvodini Faraun) u 19 v. zato {to se mislilo da su do{li iz Misira. . fistan, v. fustan > per. tur. fistan. fren|ija, v‚ra–ga, dr`a~, › v™i, spre~iti. F. je otvor u zidu za pu{~anu cev. Frigi, v. Brigi > per. Firingi, ar. Faranji. frula (svirala od jedne cevi), v. svirala.

fistan, v. fustan. fukara (lo{ ~ovek, olo{), s’karƒ, sviwa: deo pakla, √ k™i, povrediti, u~initi {tetu > ar. fuqarā’, sirotiwa., tur. fukara: srp. Sukara, prezime. furda (otpad), {urta, razbacan, › {ri, rasprostreti > rum. furdale. Vurda je otpad od sira, pri pravqewu ka~kavaqa ([.). furuna, v. vuruna. furunxija, v. furuna i xija. fustan (sukwa), pusta, vunena tkanina, pla{t, navlaka, zaklon, vrsta filca, √ pust, povezati > srp. pustina, filc. futa, v. vuta > ar. futa, tur. foth, fota.

96

H haber, v. aber > ar. habär, tur. haber, srp. abrono{a. haberdar, v. aberdar. hava (vazduh (Bosna), hava, paqenica, obredno prino{ewe (fig. vazduh ili medija (ha, meditacija + va, vazduh), › hu, uzdizati do neba, priziv bo`anstva > hindi jevr. tur. hava, vazduh. havan, v. avan > per. hawen, ar. hawan, tur. havan. havarija, v. avarija. Havil, savara, ime bogiwe Nava, zapadni, u vezi zapada, › av > ar. Al-Habir, “Svesni”, jevr. Hebel, jedan od 12 an|ela hora vlasti. Habir je jedno od sedam imena na arapskoj amajliji “Sedam pe~ata” (V. Bax) Havili, v. Havil havra, v. avra > jevr. hebra, tur. cinc. havra. Habiri, v. Havili > misir. habiru (apiru), “rasejani”, preistorijsko ime za Srbe u Aziji, arm. hapiru, het. habiri, “odmetnici”. Na amoritskim glinenim plo~icama grada Mari, istoimene kraqevine, nalazi se osim nekih religiozno-pravnih tekstova Postawa i narod Hapiru (Britanika, 2003). Na glinenim plo~icama al-Amarne tako|e se pomiwu Habiri. Hagada, v. gatati > arm. hagata, mudrost, jevr. Hagada. hazar (kocka), jƒsuri, ~eznuti za ne~im, › xas > ar. jasara, tur. zar. Hazari, k‹sara, kosa, zlato < k‹sa, Vi{wi u zna~ewu “kosati” > rus. Kozari. Beli Hazari su bili plavokosi qudi duge raspu{tene kose. Jakubi izvodi wihovo poreklo od Jefte, a po veri se ra~unaju u Jevreje. hazna, v. asna. haznadar (blagajnik), v. asna i dar. hair (korist), airƒ, osve`ewe, zadovoqstvo: izobiqe hrane, › ar, prouzrokovati > tur. hayir. haj (hoj, hae, aj), haj‹, uzvik, › haj > tur. hay. hajat, v. vajat. hajvar, havirƒd, obredna hrana (boja i oblik), √ hu, prinositi (obredno) > srp. ajvar, rus. kavijar, tur. hauvar. Uzimawe ori se ra~unaju u bredne hrane je

blagosloveno (pra√ sad), u skladu sa obrednim pravilima (ekadik{a), da bi bila pozdrav umu (havirƒd). hajde, v. ajde. hajduk ), › aj, i}i, pro}i, do}i odnekud, pojaviti se, di}i, vratiti se, lutati > rus. gajduk, srp. ajduk, cev za va|ewe te~nosti iz natege (tikve): ar. tur. haudūd, razbojnik, ma|. hajdu, vojnik pe{ak. H. je kod Srba borac protiv ugwetavawa (narodnog), a na Istoku izraz za razbojnika. hal, (bedno stawe), v. ala > ar. hal, stawe. hala (zloduh), v. ala. Mo`e da bude i h‚la, "Sna`ni", oli~ewe sazve`|a Ovan. halabuka, v. hala i buka. halal(iti), v. alal(iti) > ar. halāl, dopu{tewe, zakonita stvar, tur. helâl, jevr hallal. “Halala” je bio bojni pokli~ Trojanaca. Haleb (Alep), v. Halibi ar. Halab, najstariji grad u Siriji posle Damaska. Halivi (bibl.), v. Kalioci. Halis, v. Gal. halif, v. kalif. Haldi, v. Kelti > akad. kaldu, zemqa Kaldu je regija Ura, jevr. Chaldun. kašdim, ar. Kaldan, jel. Haldaia. halka, v. alka > ar. halqa, tur. Halka. Ham (bibl. Afrika), v. Amon (vrhovno bo`. Misira). hamajlija (uro~nik), hamala, zlato, › h™i, o~arati, ~eznuti > ar. hamīlä, tur. hamail, jap. hamaja, vr. uro~nika za teku}u godinu. Zlato ima najve}u magijsku mo}, zbog svojih katalizatorskih sposobnosti, pa su zlatni uro~nici na najve}oj ceni. hamam, s’n“, sunce, RV 1, 103, › s’ > tur. hamam, jevr. hamim, topao. Hamzo, amxa, ime Brane. Hamiti, v. Ham. Hamurabi, v. Amon i rabi > arm. Kahna rabb´i, ugaritski rabu kahinim, titula vrhovnog sve{tenika, fen. rabkahanim. H. je je titularno ime po amoritskom bogu Ogwa han, kanana, ku}a, › kan, u`ivati > ar. per. hhan, hān(e), veliko zdawe za qude i `ivotiwe, karavansko stani{te. tur. hane, ~ag. han. Hanan, v. Kanan.

97

Hanuka, nƒhu{a, ime za zloduha ili boga Meseca hanxar (vel. duga~ak no`), v. kanxa > rus. kin`al, ar. per. tur. hhancer. Na pe~atu iz drugog milenijuma st. ere, Mitra obrednim hanxarom ubija Bika. hanxija, v. han i xija > per. tur. hanci. Haoma (het. bog Biqaka), v. Soma. haps, v. aps > ar. habs, tur. Hapis. hapsanxija, v. haps i xija. harab, v. harati > ar. harab, razoreno, poru{eno. harakiri, v. harati i klawe. U japanskom je ovo izraz za obredno samoubistvo, a da je “za ~asna ~oveka sramota gora od smrti”, pokazuje primer hercegova~kog vojvode Radi~a koji se ubio na Kosovu poqu, jer je tamo sticajem okolnosti stigao s vojskom posle boja. haram (prokletstvo), v. aram > ar. haram, zakonom zabraweno. haramija, hara–‡ja, zgrabiti, {~epati, › h™i > ar. harami, jevr. haram, tur. haram. haramba{a, v. haramija i ba{a. harar (vre}a), v. erir > tur. harar, garar. harati, hƒrati, -e, oteti (“hara~“), savladati (“bolest hara“), razoriti (“dvori poharani“), › h™i, osvojiti > asir. harmatu, uni{titi, ru{evina. haramija (kradqivac, lupe`), v. harati > ar. harami, haraci, hara~lija, tur. haraçi. Harapani, v. Saravani. harar (vre}a), v. erir > tur. harar, garar. hara~, h‚r‡ta, lopovluk, › hri, uzeti, oteti, prisvojiti > ar. harğ, tro{ak, dohodak, izdatak, srp. hara~, danak, glavarina. hara~lija, v. hara~ i lija > ar. tur. haraҫi (ko kupi danak ili glavarinu), harb (rat, borba), √ arb, povrediti, ozlediti > ar. harb, rat, borba. harba (vr. pu{ke), v. harb. harbija ({ipka za harbu), v. harba. harem, harmjƒ, velika ili gospodska ku}a, rezidencija bogatog ~oveka, palata, tvr|ava, upori{te, zatvor, RV 5, 32, › h™i, o`eniti se > ar. haräm, harīm, hram u Meki: `enski deo ku}e na Istoku, tur. harem. harpsihord, v. harab i korda. has ({atr. jelo), › g´as, jesti, inf. g´asati, hasati. has (carski), › has, (ra){iriti,

pro{iriti > ar. hass, srp. (ep). hase, carski. Has (ime regije), v. has. hasan (korist), v. hasna. hasan (velik, silovit), v. has > ar. hasan. hasna (korist), vasnƒ, korist, izobiqe: vrednost, procena, bogatstvo, › vas, primiti, uzeti > per. hazne, ar. hhuzane, hazīnä, tur. hazne, ma|. haszon. has oda (sultanova odaja), v. has i odaja. hasura, v. asura > ar. hasira, tur. hasur. hat (kow (arapski, Vuk), √ haš', sko~iti, presko~iti, u`ivawe s `estinom > asir. satr, misir. htar. hatar, v. atar. Hati (= Geti, Kelti), hutƒ, ime boga Nava, obredna ponuda (u vatri), onaj kome su upu}ene obredne ponude, RV 6, 50, › hu, uzdizati > het. Hatu{a, zem. ime, asir. Hati (u zapisima), jevr. Hitt. H. su prvi pravili gvozdeno oru`je u M. Aziji. hatib, kat´a, razgovor, pri~a, › kat´ > ar. Hatib, propovednik. Hator, v. ku}a i Horus > misir. het heru, “ku}a Horusova”. H. je misir. bogiwa qubavi i radosti. Haunabi, ku-n‚b´i, pupak Zemqe. H. se u Izorodu pomiwu kao “ostrvo naroda”, a odnosi se na arijske Pelazge i Pelag (Helm) za koji ,maler{ ka`e da je bio centar kulturnog sveta. haxi, v. axo > srp. haxija, ar. hāğğ, tur. haci.

haxiluk (poklowewe), v. haxi i luk > ar. tur. hacilik. hvala (fala), p’ƒla, plod, plodonosan, nagrada, nadoknada, › p’al, plodan >

het. valla, st. rus. hvala. hvalba, v. hvala i Bog < “Hvala Bogu” (Metev). Hvar (zem. ime, ostrvo), svara, sjaj, svetlost (sunca), Sunce, √ svƒr, sunce, svetlost > per. hvare, hvarna, svetlost bo`ija, Far. Hvar je mesto sa najve}im brojem sun~anih dana u toku godine. Hebreji, v. Jevreji. Hekata, h‚šaka, oli~ewe magijskog napitka, › haš > izvorno karska (Vari). Troglava H. je brigijska gospodarica hakatskog carstva (Nav), meseca, magije i bajawa, Helen, hela, Sunce, › hel.

98

H. je Trojanac i brat blizanac proro~ice Kasandre, koji je vremenski stariji od Helena, mitskog sina Deukaliona i pretka Jelina. Hemennu (misir. zem. ime), v. osam > ar. Asmuneju. Herofila, v. heroj i fil. Heruvim, v. kerov > asir. karibu, pers. K'erub (Kāribu), zmaj, jevr. cherub, krilati an|eo, jel. heroubim, grifon (na kome juri Okean). Kerubim je an|eo vi{eg reda s {est krila, ~uvar raja zemaqskog, u obliku nemani ~etvorokrilne koja je na celom telu imala samo o~i, sa qudskim bikovim, lavqim i orlovim licem, {to simbolizuje pet elemenata, oli~ena u sazve`|a na nebu, koja na svojim krilima nose bo`iji presto. Evan|elisti nose atribute: Mateja, qudsko lice, Luka bika, Marko lava, a Jovan orla. heta-sar, v. Hati i car > misir. heta -sar, titula cara Heta. hetera, h‚tra, zarada, nadnica, najam, unajmiti, zakup, √ h‚, do}i u stawe odre|eno > st. mak. heteri, kowanici u mak. vojsci, srp. hatar, ar. tur. hatir, obzir, qubav, naklonost, milost. Heti, v. Hati. Hetim, k´ešin, “slobodan”, sin boga Ogwa, › k´aš > asir. hatim, Heti, jevr. hetim. Ketim iz Starog zaveta je Makedonija, ali se p[od ovim imenom podrazumevaju sarbatski Lagi}i u Misiru, Seleuki}i u Siriji (Aram), Kipar (Flavije), Haldeja (sekta Esena) i Hazari. Hiksi, {ˆk’‚, kika, per~in, › {i, ime boga Nava. Prodor Hiksa u Misir, poklapa se s Ninovim pohodom na Istok. Hati (Heti) su nosili per~in, atribut wihovog boga Nava i stale{ko obele`je kaste ratnika. hila (nepravda, prevara), › hul, sakriti istinu > asir. hullu, lo{, zlo, r|av, ar. hile(t), lukavstvo, prevara, rus. hula, lukavo, tur. hile, obmana, hilekâr, lukav, prepreden, nepo{ten, st. srp. hula, srp. huqa, huqewe, huligan, v. hula. hiqada, sahƒsra, hiqada, bilo koji veliki broj, › sah, istrajati > asir. saharu, okru`iti, per. hazar, rus. ozer, hindi hasar, jel. xilioi, hesloi, schilias, schiliados: schiloi (> kilo).

Hindi, v. Ind > hindi Hind, per. Hindū. Hindustan, v. Hindi i stan > hindi Hindūstānī, per. Hindūstān. hipo, -(kow, kowski), x’ampa, skok > avest. aspa, jel. hippos (lat. equus < ƒ{va, kow, jaha~ u Zverokrugu), eng. jump. hir, √ hil, siliti, okrutnost > per. tur. hire, tur. hirs, bes. hira (surutka), sura, vr. obrednog pi}a hiram (jevr zlatan), hirana, zlato, dragocenost, › h™i, odu{eviti > st. srp. hīramъ, asir. hur‚~u, zlato, jevr. hiram, svetli, blagorodni, Hiram, kraq Tira: st. zav. Majstor-zlatar. Hiram, v. hiram. hod, √ ho—, i}i (= √ h“d) > avest. ahad, arm. hada (hdh), jel. odos, put, hodaites, putnik, jap. itte, idem. horda (krdo, ruqa), s‚rd'a, stado, gomila, › sri, kretati se > rus. ~ereda, stado, srp. ordija, rodbina, porodica, tur. ordu, jel. orhos.

(h)orjat, v. Hrvat > srp. horjatin prost, neotesan ~ovek (suprotno od gospodin): orjatka, zla `ena (Vuk).

H(o)rvat, ƒrvat, niska porekla, neotesan: podre|en, pri{ipetqa: ko~ija{, RV X, 40: naziv dela obrednog ~ina, RV II, 33, √ arv, povrediti > per. hhorijat, neugla|en, grub, neotesan ~ovek, jel. horijatis, seqak, tur. hrvat-başi, stare{ina nadni~ara u Carigradu. Turski istori~ar Osman Karataj tvrdi za Hrvate da su starinom tursko pleme, koje je posrbqeno jo{ u Aziji. Kod Fasmera, st. rus. Hъrvati je ime isto~no-slovenskog plemena blizu Peremi{qa. horjatluk (neotesanost), v. horjat i luk > per. tur. horijadlik.

Horiv, v. gora. H. je Sinaj, biblijska gora Bo`ija ili

gora iznad Kijeva, po kojoj nosi ime mitski Horiv.

horna, karn, ~uti, › {ru, ~uti > asir. garnu, rog, truba.

Horu (Medija, Persija), v. Horus. horugva, golaka, lopta, globus, › kal, skoliti > rus. horug(o)vь, st. srp. horugvь,

barjak, znak, znamewe, mong. orungo, znak. Sve duhovne zastave izvorno su okrugle. Horugvica, v. horugva. Hor(u)s, v. kres > st. rus. hъrsъ, misir.

99

horus, avest. hvar{et, per. huršet, sjajno sunce, xuros, petao. eng. horse, kow.

Hors, sin Sunca i brat Velesa upravqa kolima sunca. Plutarh ka`e za Horusa, da Misirci pod tim imenom podrazumevaju silu koja vu~e sun~evu kolesnicu preko neba. Horus je predstavqen sa sokolovom glavom. Prikazivan je kao disk (> jel. kirke, soko) s krilima kobca ili “oko”, jer wegova uloga je da nadzire obrede i zakone. horhor (jevr. blistawe), hora, horoskop, › hri, doneti, ponuditi. hoxa (muslimanski sve{tenik), v. axo > per. hodza, star(ac), mu`, veliki, stare{ina, gospodar, bogat trgovac, u~iteq. hram, {arma, skloni{te, ku}a, azil, › {arm > rus. horom, avest. f{arema. Siki za hram ka`u dvor, a Indi vedsku re~ a{rama. Neki je izvode od srp. hraniti, ~uvati > pohraniti, pa je hram mesto gde se ~uvaju svete stvari. hrom, sr‚mƒ, hromost, › s™i > rus. hromoй, jevr. krom. hrana, ‚hara, hraniti, › h™i, ponuditi > rus. horona, arm. kru, hraniti. htar (misir. kow), haš´akarman, ~in `estine, › hat´ > asir. satr. hud, hutƒ, `rtvovati (huda, probiti, prokr~iti), › hu, uzdizati. Huzestan, v. Hus i stan. hula, › hul, sakriti istinu, pokriti, prevariri > asir. hullu, lo{, zlo, r|av, rus. i st. srp. hula nepravda, ra{. kulu: srp. huligan, ar. tur. hile, lukavstvo, prevara. huliti, holate. sakriti istinu. hum (bre`uqak), b´”mi, zemqa, › b´’ > rus. holm, per. bum. Hunza, v. Hus. Huni, h’na, porodi~no (< hu–a, ime Vi{weg) i regionalno ime, √ han, udariti, uni{titi > kin. Sjun-nu, Huni, jel. hunike, vr. ra{anskih sandala. Ime Huni nije etni~ki pojam ({veta-h’–a, Beli Huni, h‚ra-h’–a). Prokopije naziva razli~ite narode ovim imenom i ka`e da Srbi dr`e hunske obi~aje, dok za hunske Utrugure ka`e da su starinom Kimeri (Iberi, kasnije Kelti). Tolomej ubraja Hune u stanovnike evropske Sarbatije (Sarmatije). Teofilakt isti~e zajedni{tvo Huna i Srbo-Slovena, a Kedrin ih ~ak identifikuje. Hunosaviri, v. Huni i Sabiri.

hurije (device muhamedanskog raja), h‚ra, o~arati, devojka slobodnog pona{awa, √ h™i, o~arati > per. hāri, ar. hūrījah, tur. huri, vila. Huri, hƒri, sveto i bo`ansko ime, › h™i. H. su izvorno hetsko ime za arijske Mitane, na prostoru dana{weg Kurdistana. Huriti (Kuriti), v. Huri. Hus, hansƒ, zajedni~ko ime bogova i sve{tenika ~uvara obrednog pi}a, › han. Na Istoku je hansa ime za Arije iz vremena kada je postojala samo jedna vedska kasta. U biblijskoj geografiji Hus je oznaka za azijsku Mediju. husa (st. srp. grabe`), hansƒ, zavist, zlonamernost, zloba: guska (Jezdioca), jedan od deset kowa Meseca, √ han, povreda > rus. husa, zaseda, han`ƒ, licemer, arm. hus, uni{titi, poniziti. husar (gusar, razbojnik, lupe`), v. husa > ar. husar, vojnik bez {lema i oklopa, st. rus. husar, morski pirat, ma|. huszar, laki kowanik. Prve la|e (guse) pravqene su u obliku guski, otuda naziv gusar za morskog razbojnika (A. St. Spaji}). huta (koliba), v. ku}a > misir. het.

100

C car (vlad. titula), sara, sunce, › sri, srnuti > asir. {ar: {aratu, knegiwica, rus. carь, per. ser, hald. jevr. cor, arm. sar. U mitu i starim rukopisima sunce je car: “Mladom bogu, Koledo, / mladom caru, Koledo, / tom Bo`i}u, Koledo”. Carigrad, v. car i grad. Carimama, v. car i mama. cvet, › sp'uš, cvetati > srp. svit, kvjat, cvjat, arm. cvxx, boja, cvet. cerealije, kurˆ, vr. `ita ili trave, › k™i > jevr. koret, zrno. ceriba{a (cig. stare{ina), v. car i ba{a. cesar, v. kesar > lat. caesar < caesariatus. Kleopatra je imala u svojoj tituli atribut “ka”, pozitivan princip boga Ra, pa je analogno tome Gaj Julije preuzeo ovaj pridevak u tituli Caesar < Kaj-sar (J. Dereti}). Cigani, si•g'‚na (= sin'‚–a), boja r|e, √ sah, zadovoqiti > rus. Cьgane, per. cenğane. C. su ime dobili po boji ko`e, {to nije pogrdno samo po sebi. Pridevak Mandov je po pokrajini Mandov u Indiji, odakle su poreklom. ciganluk (sitni~avost), v. Cigani i luk > per. cenganelik, tur. ciganlik, srebroqubqe. cilindar, {ilindra, pe~urka, › {il, skupqati > tur. silindir. cinik, s‚nukƒ, arogancija, `udno ~ekawe plena, › san > jevr. cini. cion, sin'ƒ, poseban oblik hrama > jevr. zijjōn. Ci~an, ~‚~ari, RV 7, 59, brz, pokretqiv: zloduh Ci~i}i, v. Ci~an. C. su pleme iz Paflagonije koje je u~estvovalo u Ilionskoj vojni. Odnaro]eni su u vreme Strabona (Milojevi}). crta, › ~rit, svetleti, povezati > arm. Srt, crtati, grebati, jevr. sirtut (Talmud). cunami (jap. "talas u luci"), {unate, cuwati, › {un, {uwati. curlika, v. svirala.

^

~a, ~a, i, a, oba, oboje, i jedan i drugi, kretati se tamo-ovamo: tako|e, isto, osim toga, povrh, kao > arm. kh. het. ki, avest. cā. ~ador ({ator, {atra), ~′attra, suncobran, ki{obran, pe~urka, RV 1, 132, od › ~′ad, pokriti se, za{tititi > srp. ~atrqa, rus. {ater, per. çadir, ğadir. ~akija, ~'’rik‚, no`, › ~'ur, odse}i rezati > tur. çaki, no`. ~ak{ire (pantalone), ~ak{ur, svetlost, svetao < ~ak{, izgled, pojava, › ka{, prijatnog izgleda, sijati se > tur. çakşir, şakşilar. bistrina, gledawe, opa`awe, shvatawe, ~ala (bubwaj) ~ala, tre{ewe, udarawe, kretawe, › ~al, udarati, tresti, drmati > rus. ~al? tur. çal, sviraj, udaraj, calgi, srp. ~alabrcnuti ("drmnuti" u jelu). ~algija (svirka), v. ~ala > tur. calgi. ~alija, v. {ilo > tur. çali, trn, kupina. ~alma, v. ~elo > tur. krim. tat. çalma. ^. je bela marama na fesu oko ~ela, po kome je i dobila ime. ~anak, ~aw~uk‚, kqun, › ~am, piti, jesti > rus. ~anƒk, tat. azerb. tur. çanak, srp. ~an~e. ~am (bor, vrsta drveta), ~am”, obredna posuda za ispijawe od borovine: zajedni~ko ime za dva na~ela sveta (neba i zemqe), › ~am, piti > ra{. }em, }emuli, rus. ~amja, tur. çam.

U srpskom mitu bor je simbol za mirsko (svetsko) drvo od svetlosti a naziv ~am (ovina) dobio je po imenu obredne posude, pravqene od borovog drveta. ~amac, ~amasƒ, vrsta plitke drvene posude > tur. çamac. Duhovni pojam za svetlost ekliptike, po imenu za bor, mitsko "drvo od svetlosti". ~ambra, v. ~ampar.

~amiti (ved.) k{amiti, RV X, 104, biti miran, √ k{am, mir. ~ampa, v. {apa. ~ampar (kanxa), v. ~ampa > per. čenber, tur. çambra. ~ampare (kastawete), v. ~ampar. ~anak, v. ~an~e > rus. ~anak, tur. tat. krimsko azerb. çanak.

101

~antra (torba), ~andra, Mesec, › ~and > tur. çanta.

antrati, ~a–—ati, qutiti se, › ~a–—, qut > srp. ~antra (torba), fig. puniti, tur. çanta. ~apar, ~ƒpja, vr. obredne posude, √ ~ap, umiriti > st. srp. po~erpalo. ~apra, ~arma, ko`a, › ~ar, povezanost > tur çapra. ~apraz-divan, v. ~apra i divan. ~aprak (pokrovac), ~arm†v™itra, pokriveno ko`om. ~arawe, ~ƒra–a, grana Veda, › ~ar, prodreti. ~arak, v. ~ekrk > per. čarh, tur. çark, cinc. ciarcu. ~arati, ~ƒrati, › ~ar, me|uzavisnost > asir. ~arahu, vikati, biti uzbu|en: ~arru, zmija, zloduh: ~allu, neprijateq, st. srp. ~aroba, ve{tica -nik, ve{tac, rus. ~ara, kimr. peri, avest. kərənaoiti. ~arapa, ~armap‚du(k‚), ko`na obu}a > srp. ~orap, ~orapci, [, tur. corab. ~ardak, ~'ardˆs (= ~'adˆs), RV 1, 48, sigurno mesto obitavawa, ograda, skloni{te, √ ~'ad, sakriti > st. rus. ~ardak, per. cārtaq, tur. çardak, ma|. cşárda. ^ardak je (odeqeno) mesto obitavawa: prostorija na spratu ku}e: letwikovac; ko{ na ~etiri stupa ili stra`arnica. U Turaka je malena ~etvorougaona soba na krovu ku}e, otvorena na sve strane. ~ardakli, v. ~ardak > per. tur. çardakli, kr~ma na drumu. ~arka, ~‚raka, pokrenuti, postupak (rasprave), su|ewe, √ ~ar~, grditi, osu|ivati > per. carha, tur. çarka. ~arkaxija, v. ~arka i xija > per. Čarhaği, çarkaci, vojnik u prethodnici. ~arlama (zvr~ka, smicalica), ~aramƒ, RV VII, 59, posledwi, krajwi, krajnost, √ ~ar, usmeriti > tur. carlama. ~arman (st. srp. doktor), ~ƒrman, ko`a, pergament, rukopis na pergamentu, √ ~ar, ~arati (le~iti) > jevr. crocionn. ~aritra, ~aritra, pokretan, ime bo`anskog Vetra, na~in postupawa > hindi cart, prelet, eng. charter. ~aruk (opanak), v. ~arma. tur. çaruk. ~arukxija (opan~ar), v. ~aruk i xija.

~arukxija (opan~ar), v. ~aruk i xija > tur. çarukci. ~arter, ~aritra, pokretan, ime bo`anskog vetra, › ~ar > hindi čart, prelet. ~ar{av, ~ar (< ~atur, ~etiri), + › {av, previti (srp. {av, porub), prekrojiti, prepraviti, presvu}i (> tkanina porubqena ili previjena na ~etiri strane) > per. čāder šeb, tur. çarşaf, çarşub. ~ar{ija, ~ar (< ~atur, ~etiri) + › {i, le`ati (> {to le`i na sve (~etiri) strane) > per. čār sū, tur. çarşi, pijaca. ^. je poslovni deo grada, prvobitno raskrsnica sa trgom, pijaca: fig. javno mnewe. ~a{a (kupa), ~a{aka, ~a{a (za vino), kupa, › ~a{, jesti > rus. ~a{a. ~atrqa, ~'attvara (= ~’aššvara), stan, ku}a, vewak, ku}a, › ~aš, prekriti > tur. çatma, pleter, çati, sirotiwska ku}a. ~ekrk (to~ak), ~‚krika, okrugao, kru`an (< ~akra, kru`an, to~ak), › k™i, proizvesti > brig. kerkle, ~ekrk, tur. çikrik, to~ak, srp. ~ekrkli. ~ela (p~ela), ~ala, treperewe, podrhtavawe: bogiwa Sre}e, √ ~al, trepereti > st. tur. çelab (çeleb), tur. çelebi, bo`anski. P~ela je sveta `ivotiwa, u Vedama drugo ime za sunce i oli~ewe bogiwe Sre}e. Sv. Sava je blagosiqao p~elu, koja ima svoj praznik Sv. Konstantina i Jelenu. ^elebija (porodi~no ime), v. ~ela. Ovaj bo`anski pridevak dobio je u turskom jeziku zna~ewe gospodin, gospodar, stariji sin, plemi} dvoranin ili u~tiv, fino vaspitan ~ovek. ~elenka, laka (= ~ula), ~elo, › ~ul, (po)di}i, uroniti > rus. ~elo, tur. çelenk, odli~je u vidu srebrne perjanice. ^. je za{titnik za ~elo, prvobitno za{tita "tre}eg oka" od uroka), ^elenke sa perjanicom prvi su nosili Vari (gr. Kari) ili Lelegi, prvi profesionalni vojnici sa Pelaga. ^ekrkli ~elenka je pokretna ~elenka. ~elik, v. Serika > per. celik, culuk, tur. çelik. Naziv za ~elik nastao je po imenu Serika, za srpsku dr`avu u Indiji (Penxab), koja je u starom veku bila poznati izvoznik najkvalitetnijeg gvo`|a. Po imenu ove srpske dr`ave nastao je i naziv za svilu: lat. sera,

102

svila, koja je tako|e uvo`ena iz Ser(b)ike, preko koje se izvozila i kineska svila. ~erga, v. ~ergar > rus. ~erga, vr. {atora (dve vode), tur. çerke, çerge, ~ag. čärgä, red. ~ergar (lutalica), ~ƒraka, lutalica (posve}enik): ime zloduha, › ~arg, i}i, pro}i > per. cerger, peva~ (lutaju}i). ~erek (~etvrt(ina), ~aturt′a, ~etvrtina, ~etvrti deo, srp. ~ere~iti, komadati (ras~ere~iti zna~i rastrgnuti na ~etiri strane, vezivawem kowima za repove) > per. caruek. ~erma (vr. prsluka), ~arma, {tit › ~ar, ra{iriti > tur. ~erpi~ (crep), karpara, crep, crepi}, skorlupa, › kri, primeniti, rastaviti > rus. ~erep, kirpi~, tur. kerpiç. ~ert, v. krst > tur. kertik, usek. ~esma, ~amasƒ, posuda za ispijawe obrednog pi}a, › ~am, piti > per. tur. çesme, izvor, dolap. ~eta, ~'aš‚, skup, zbor, okupqawe, gomila zrakova, brojnost: sjaj, odsjaj, ugled, slava, › ~'ad, za{tititi > asir. ~atu, pusto{ewe, razarawe, rus. ~eta, tur. çete. ~ehra, ~ubra, lice, od › ~umb, poqubiti > tur. cehre, lice, boja lica, rus. ~ubarwj, mak. ~upe, moma. Lice je pore|ewe za sun~anu narav, a Ogaw je mitski qubavnik Zore, pa se devojke ~ubrom umivaju na \ur|evsko jutro, koje “otvara” leto. ~ibuk, ~'ubuka, RV X, 163, podvaqak, brada, podizati samo rukama, kretawe, pokazati pokretom ruke, › ~'up, dodirnuti > tur. çubuk. ~ibukluk, v. ~ibuk i luk. ~ivija, v. {ib > tur. çivi. ~iviluk, v. ~ivija i luk. ~igra (vrsta igra~ke), {‡gra, brz (= {aigra, brzina), bog Vetra, ime za ili vetar, pokretan, › {ik, i}i, kretati se, sijati > srp. (reg.) sigra, igra, ~igra, tur. cigrik, igrati se. ~ik (interakcija izazivawa), › ~‡k, podneti, istrajati > tur. cikmak, iza}i. ~il (krepak), › ~ill, ~io, sve`, komotan ili rastere}en, odmoran > tur. cil, nov, sjajan, ~ist. ~ila{ (kow belac), v. ~il i hat > tur. Çil at, ma|. csillas.

~ingrija (zvono), › ~an, odjeknuti + › gur, pokrenuti > tur. çingir. ~inija, gu–ƒ, pomo}na posuda, › gam, dodelit. ~ir (rana), ~‰ra, ~ir, rana, √ ~i, izraslina > rus. ~irej, ar. cirahat, curahat, rana. smrad, smdrqiva materija. ~irak (sve}wak), ~irƒ, dug(a~ak), vremenski trajan > asir. ~iru, visok, preuzvi{en, blagodaran, rus. ~irak, per. cirāg, tur. çirak, krim. tur. tat. curag. ~itati, kat´jati > het. kita, obredni govornik. ~oban (pastir), {ub'†•ga, "leposrpi" ({ub’†nana, “lepoliki”), "izda{an rog", › {ub', ukrasiti > rus. ~abƒn, per. subān, krim. tat. çoban. U srpskom mitu Mesec je oli~ewe ~obanina: “Puno poqe ovaca, me|u wima rogat ~obanin? Mesec”. ~ova, ~java, “zemqina senka”, osen~en, mrak, › ~ju > asir. ~aba, ~ovek, cig. covo. ~oja (vrsta tkanine), v. saja. ~orba, › ~arb, i}i, pro}i > per. šurba, tur. çorba, cinc. Ciorba. ~orbaluk, v. ~orba i luk. ~oha, v. ~oja > per. tur. çoha, cinc. Cioaha, ma|. csuha. ~ukun (pra pra-deda), ~’k{ana, pojava, pojavqivawe, izlazak, izgled, vid, gledi{te, zabele`iti, › ~uk{, posmatrati, zabele`iti > tur. kokun. ~ul, √ ~ul, uzdi}i > srp. rus. ~ul, uzdignuti deo sedla jel. helos, klinac; `uq, kurije oko. ~uma (prikriveno ime za kugu), ’ma, ime bogiwe Smrti, no}, √ ub’, ubiti > srp. ^umi}i, zem. ime, jel. Kýma. Smatra se da ^uma ima svoju zemqu “preko mora”, a wen dolazak ogla{ava crni petao: “Dole}e vrana u selo iz luga, te srpom po`we brata i druga? ^uma”. Zami{qa se kao baba, a od `ene se razlikuje po kozijim nogama. U ku}u ulazi sa tavana. Veruje se da ~uma kupi samo lo{e qude. ~unak, {’nja, {upqina, praznina, › {un > tur. künk, cinc. chinughe. ~ur (dim), › ~ur, goreti > tur. kurum, ~a|. ~urek (obredni hleb), ~aru, vrsta prino{ewa (`itarica), koja se prinosi bogovima i senima, › ~al > tur. körek. ~utura (drvena pqoska), kušila, okrugao, okruglast, › kuš, iskriviti > tur.

103

çorta, ciuotra, ma|. csutora. ^utura je za vino a pqoska za rakiju.

X xaveqati, xavate, › ax, izbaciti, pokrenuti > per. ğavelan, kretawe, vrpoqewe, {etwa, muğadele, prepirati se. xagara (manastirska {kola), › garx, graja, `agor > tur. cagr: cugur, larmati. xada (put), g‚t“, put, pravac, prostor za kretawe, √ gad', nizati > ar. ğādä, per. ğade, tur. cadde. Xaja (“Pobednik”), x‚ja, pobeda, osvajawe, triumf, vrsta pobedni~kih stihova s bo`anskim osobinama, √ xi, pobediti. xak (vre}a), › sag, prekriti > rus. sak, jel. sakos, ma|. zsak. Vuk ka`e da je turska, ali je nema u turskom. xambas (prodoran, spretan ~ovek), xƒmb'a, o~wak, gl. zloduh (vo|a zloduha protiv Gromovnika), neko ko pravi gu`vu i pro`dire kao zloduh, √ xab', razjapiti > per. ğānbāz, poznavalac kowa (vr. zloduha) ili ko rizikuje `ivot igraju}i na u`etu: tur. cambaz, srp. |anban, ~ovek trapava hoda. xamija (musl. bogomoqa), › jam, uzeti, dr`ati > ar. gami, onaj ko prikupqa, tur. cami, srp. jamiti, uzeti. xan (du{a), › xan, roditi, biti > per. ğān, tur. Can. Xanan (per. l. ime), v. xanum. xanarika, xanja, proizvesti, primeniti, › xan, roditi > per. tur. can eriği, vr. {qive (koja prva cveta i ra|a). xa(n)grizati, xagar(a)ti, nadgledati, posmatrati, briga, budnost, √ xƒg™i, voditi ra~una nadgledati. xandar, xanardana, koji izaziva uzbu|ewe ili uzrujanost, › xan, postati > per. ğāndar, koji ima du{u (ili supr. ko uzima du{u), fr. gandarme, naoru`an ~ovek. xandrqiv, xanardana, stawe uzbu|enosti > tur. dar ğanli, tesne du{e. xanistan, v. xin i stan. xanum (du{o moja), xanu, du{a, ~ovek > per. tur. canim. xapati (prepirati), xƒpati, prigovarati, prepirati, nezadovoqstvo, √ xap, stalni kontakt, ponavqawe xarati, yarati, RV I, 38, prizivati (=

104

xƒrate), hvaliti, √ y™‡, pohvala (bogu) > srp. xara, vr. muz. instrumenta. xati, x‚ti, stale`, zatvorena grupa qudi, familija, › xi, posti}i, isterati. xebrak (prosjak), v. beda. Od le|anskog begar, prosjak, preme{tawem sloga nastalo poq. ~e{. `ebrak, u istom zna~ewu kao i srp. xebrak. xelat, v. katil > ar. ğellād, cinc. gilat. xem (kuvano vo}e), › xam, konzumirati, ~esto koristiti za jelo > srp. ({atr.). jam-jam. Xemo (epsko ime), jƒma, bog Smrti, gospodar mrtvih i sudija Nava, › jam, spre~iti > arm. jm, {piqa. Xemo Br|anin je oli~ewe nadira vrhunca severne povratnice zemqine putawe, koji otvara "krsnu stranu". xenaza (molitva xa du{u: pogreb) v. xan > ar. ğānāzā. xenem (pakao), v. xan > ar. dzehenem, tur. cennem. xenet (raj), v. xan > ar. ğānnā, tur. cennet. xivar (krvnina), v. `iv > ar. ğivār, tur. civar. xigerica (jetra), jƒk™it, jetra, √ ja, podvr}i se > ar. ğiger, tur. ciğer, rus. яtra, jel. īpar. xija, -(im. dodatak), xajƒ, zavojevawe, osvajawe, pobeda, pobednik, magijski stihovi koji donose pobedu, √ xi, ste}i, osvojiti > st. srp. ~ij, dodatak re~i u zna~ewu: pripadnost, prepoznatqivost. xilit (vrsta kopqa), v. {ilo > ar. Ğärīd, tur. cilit, cirit, kratko kopqe, lobud. ximrija, v. gumle. xin (gorostas, div), k‚–ƒ, jednook, slep na jedno oko, RV X, 55, › ka~, sijati > ar. ğinn, duh, an|eo, manitost, tur. cin. U srpskom mitu xinovi su jednooka natprirodna bi}a. xinistan (pustiwa zloduha), v. xin i stan. xihad, xihmƒt‚, la`, neistina, varqivost, nepo{tewe, lopovluk, prevara, nesavesnost, › xi, osvojiti > jevr. jihed, pre}i u jevrejsku veru. X. je sveti rat, naro~ito protiv nemuslimana. xoka, v. ~oha > ar. šakk, per. čuha, tur. çuha. xomba, xambala, blato < xamba, zemqa, › ~amb > per. cunbe. xube, -a, v. {uba > ar. jubbah, tur. cubet, cupe. xuvan, j“van, mlad, mladi}, jak, zdrav, › ju, odbraniti, u~vrstiti > ra{. juva, mladi,

rus. jюno{ar, per. guvan, mlad, mladi}, srp. junak, juno{a. xuda (prsluk), ~”da, podsukwa (= ~o—a, = ~ola, jakna, kratak kaput, grudwak), √ ~u—, sakriti. xukela (pogrdno ime za psa ili ~oveka), xukuta, pas, › x’, brz > {p. (ciganski) čukel, pas, ar. guhela, neznalica. xuma, “m‚, ime `ene boga Nava, oli~ewe planete Venere, blistati, › ub′, ubiti? > srp. ~uma, kuga, koja se zami{qa u obliku `ene, rus. ~uma, ar. ğuma’, huxum, napasti, nasrnuti, tur. cuma. ar. dzuma, sedmica, petak ili Venerin dan. Planeta Venera je u narodu poznata kao zvezda prehodnica, jer prehodi iz Java u Nav, ili obratno xumbus (nered), xamba, onaj ko pravi nered: › xan, stvarati > per. ğunbiš, tur. cümbüş. xumbuslija, v. xumbus i lija. xumle (svi zajedno, ukupno), g“lma, sve`aw (drveta), grupa (vojnika) ili vojna ~eta, √ gal, otpasti > asir. gamru, ~imru, mnogo, puno}a, arm. gemārā, komplet, ar. ğumlä, tur. cümle. xungla, x‚•gala, divqina, obrastao {ibqem i drve}em, neplodna {uma, › xan, stvoriti > srp. xingule, prevelike cipele, eng. jungle.

105

[ {abaka (vr. la|e), v. korabka > ar. šabbak. [aban, sa-b’‚vana, ime boga Nava > ar. Ša’bān, ime po osmom kal. mesecu. {abat, v. sabat. {agu (asir. titula), v. {ah. [. je bio bo`anski pridevak u zna~ewu: veliki blagodaran, po kome je nastao japanski {ogun.

[ainov (Sokolov), v. [ahin ar. per. tur. çahin, plemeniti soko, srp. [ajin(ovi}). {ajak (ind. sukno), {allak, kora drveta, › {al, prekriti > srp. {ajak, tur. şajak.

{ajka (vrsta ~amca), {allaka, vrsta ~amca ili broda, › {al, i}i, > rus. {ajka, tur. şajka, mali ~amac. arm. {jh, plovidba, putovati brodom. {ajka~a, v. {ajka > tur. şapkasi. [akabenta, {‚k′a, deo tela + › band′, svezati, pri~vrstiti > per. šakabend. [. je nadimak srpskog patrijarha. [akira, {akr‚–‡, `ena Gromovnika, › {ak. {akal, s™ig‚lƒ, › s™ix, vrteti, uvijati se oko ne~ega > per. šegāl, tur. çakal. [akuntala (Sokolica, st. ind. spev), v. soko. {al (deo ode}e od fine vunene materije), › {al, pokriti, prevrnuti > per. sal, fr. chale. {ala, ~'ala, trik, varka, lukavstvo, › ~'al > tur. çaka. {alabajzer, {alab´†sura, ime zloduha, › b´‚. {alabazati, v. {alabajzer i bazati. [. zna~i besposlen tumarati. {alvare, {ar†vara, {tititi, za{tita, › {r‡ > per. šalvar, ar. sarwal, tur. çalvare.

{am, {ama, mir, ti{ina, mirovawe, spokojstvo, √ {am, do}i do kraja > srp (reg.). {am, Nav, dowi svet.

{aman (vra~ ili budisti~ki sve{tenik), {amana (= {‚mana), "uni{tilac", ime za boga Nava, › {am, povrediti, uni{titi > rus. {aman, vra~, tung. samān, per. saman: {amanizam, v. {aman. [. je magijska praksa le~ewa i proricawa, u vezi Nava, doweg sveta. [ama{, s’n“, Sunce. [. je bio sudija neba i zemqe koji upravqa svim stvarima.

[ambala, {amb´ala, ime (mitskog) grada, › {amb. Interesantan kalambur je {ambala, provijant, jer [. je pored preistorijske astronomske opservatorije bila i `itnica as stambenim objektima. {ar, v. {ara > asir. e-{ar-ra, mesto, zemqa. Carsku insigniju {ara (lopta Zemqe s krstom), nosili su Ruri} i Nemawi}i. {ara, {‚rƒ, {aren, › {r‡ > cinc. Šara. [areno selo je u narodu prikriveno ime za dowi svet (Nav). [arac, {ara~, jesen ili sezona jeseni, › {ra? > jevr. šarac, obilovati. [. je epsko oli~ewe Jada (jesewih meseci) na kojima ja{e Marko Kraqevi}, oli~ewe No}i koja du`a na silaznoj putawi Zemqe. [ardeni, v. Sardani > misir. {irdana. [arua (asir. ime bogiwe), {arku, zmijoliki zloduh, › {ri. [arutani, v. [ardeni. {atra, ~'attra, √ ~'ad, za{tititi > per. čader, čatr, tur. çadur. [afar (por. ime), {abƒla, bo`anski pas, ~uvar ulaza u Nav > jevr. šafar, dobar. {ah (vladalac, kraq), › sah, sposobnost, upotrebiti silu, nadvladati > rus. {ah, per. sāh, tur. çah, hindi sahib, asir. {ahatu, uni{titi, povrediti (< sahu, razoriti).

[ahin, {‚kuna (< {aka, soko), u vezi sokola, velika ptica.

{ahsivar (per. kowanik), v. {ah i suvarija. {a{av (luckast), {ai{ava, detiwast, √ {a{, igrati > asir. a{-{u, kao mladi psi, srp. a{a{ast, {a{oqiti. {evak, {‹va, pozdrav bogovima: ime Ogwa > ar. ševk, rumenilo. [erb, v. Serb.

{edrvan (vodoskok), {™idd'a, ovla`en, izba~en iz tela nadole, √ {™id', {evrdati > per. šadirwan, tur. sadirvan: srp. {evrdati.

{eik, v. {ah > ar. šeih, jevr. šejh, tur. şejh, starac. {ejtan, v. satana > rus. {aйtƒn, ar. Šaiţân,

tur. šäitan. {enluk, v. {ena i luk > tur. şenlik. {erbe, v. {urup. {erbet, v. {erbe > tur. şerbet. {erbetlija, v. {erbet i lija. {eret ({aqivxija, nesta{luk), ƒ{ara, vatra, › {r‡, goreti. {erif, xaru, rukovodilac obreda,

106

ceremonial- majstor, › x™‡, prizvati > ar. sharīf, plemenit, sherīf, ugledan, ~astan, slavan, plemenit. {erijat, v. {erif. {erpa, {ar‚va, {koqka, ~inija, tawir, zemqana posuda, › {r‚, (u)grejati (= {r‡) > asir. karpu, karpatu, lonac, {erpa. {est, {´ƒ{ > jevr. šeš. {e}er ({eker), {arkar‚, sirov ili kandiran {e}er (= {‚rkara: ik{uraka) > per. šeker? tur. şeker, jel. sakhar. {eh (derv. stare{ina), v. {eik. [e{a (l. ime), {e{a, mitolo{ki zmaj s 1000 glava, oblik Vi{weg, kraq zmija i stanovnik pakla, √ {i{ > asir. mu{u{u, zmaj, srp. {e{eq, “zmijski ~e{aq”, vr. suvozemne stonoge. {e{ir, {le{ir, priawati, priqubiti > ar. šāšīa, arm. {im{ija. {izma, yihmƒ, skrenuti sa puta, moralni pad, pogre{an, neregularnost, ciq izgubiti, √ ha, o{tetiti > ar. šiit, jel. schizō, cepam. {iit, v. {izo > ar. šiit: shia, sekta. {ilo ({iqak), {”la (= {ila, bilo kakva o{trica ili za{iqen (vrh), › {’l, povrediti, uzrok bola > per. šil, kopqe, no`. {in{ik (tur.), {unƒ, Gromovnik + › {ik, {iknuti, baciti. {ira (kquk), k{‡rƒ, mleko, › k{ar, te}i, strujati > rus. {ira, per. šīre, mleko, tur. şira: sire, kquk. {irit, {ˆrastas, iz ili ispred glave, √ {ri, prisloniti > ar. šärīt, tur. şerit. (ukras ili obele`je ~ina). {iti, ved. sivjate > arm. shth. {i{e (boca), {ˆ{u, mlado, mladun~e, dete, › {vi ({u), porasti, pove}ati se > per. šīše, tur. şişe, jevr. shasha, -e, rasti, srp. {i{a, mala prostorija na vrhu ~ardaka. {i{ka, {ˆk′‚, {i{ka ili lokna, › {‚k', pro`imati > rus. {ˆ{ka, srp. kika. [i{man, › {vi, pove}ati se, nabubreti > tur. şişman, debeqko, trbu{ast ~ovek. {kiqav, ak{i, oko, √ a{, svetleti > tur. iskil, sumwa, smetwa. [koti, v. Skiti. {krabawe, kar{a–a, ~in povla~ewa > jevr. širbut. {ogun (jap. titula), v. {ah > asir. {agu, "veliki", "blagodaran". {oqica, {ulixa, vr. {oqe > jevr. šefel.

{oma, soma, fermentisano obredno pi}e, sakupqano na mese~ini po svetim planinama, RV X, 34, › su, podsta}i, izroditi > avest. haoma, hindi soma, tur. ömer otu. [. je obredna slaba rakija, koju piju i deca. {or, sarƒ, kretawe, lutaju}i, tumaraju}i, putuju}i, skitaju}i: bog Vetra, › s™i, po}i, putovati > jevr. šura, ulica, ma|. sor. [oravi, v. Sorabi ([oravi je ime za Srbe i Ruse kod Iranaca i Pa{tuna. {otka, {ot´a, nizak, lo{, glup, › {uš´ > jevr. šote, glupak. [o{ana (`. ime), {o{ana, ime boga Ogwa, √ {u{, sko~iti. Kod Jevreja je ovo ime za krin ili qiqan. {uba (vr. `enske haqine, krznena bunda), {ub'a, lepo, lepota, sretno, (naro~ito upu}eno lepoj `eni), prosperitet, √ {ub', ukrasiti, ulep{ati > srp. zubun, ar. tur. cubet, cupe, }urak, haqina bez rukava. {ubara, {ub'a, podesno. [. je zimska kapa Ra{ana (Herodot) ili anti~kih Srba. {uvaka (levica, Vuk), savjƒka. [uvaklija, v. {uvaka > [ujica, prezime. {uj (levica), savjƒ, levo > rus. {uй, kimr. aswu, avest. haoja.

[umadija, su, svet + mad’uxa, medonosan (< mad’u, med ) > sveta (zemqa) Madija. Prvobitno ime helmske Medije je Madija,

rajske zemqe Sedmore~ja ili prve svetske poslepotopske civilizacije, ta~no na sredini magnetosforskih vratnica, na “putu” ptica selica. Dana{wa [umadija je centralni deo nekada{we Madije koja je dobila ime po medu. Jedna [umadija postoji u Indiji (Petore~je), a druga u Iranu, kroz koju proti~e reka Srbica.

[uvar, s“var, sunce, svetlost, › s’ > kimr. haul, sunce. {upak (pogrdno), {’rpaka, ime zloduha neprijateqa Boga Qubavi, › {’rp. U slengu zna~i “zadwica”. {urup, surab´ˆ, igodan, prijatan, › rab´ > ar. šurub, jevr. širov.

{u}ur, {ukrƒ, ime boga Ogwa, svetao, oli~ewe planete Venere u vedskoj astronomiji (xjotis), › {u~, svetleti, goreti > ar. šukr, hvala bogu, tur. şükür: srp. [ukrija, l. ime (umawewe [u}a). [u}ur je vrsta tikve koja se "streqa” na svadbi.

107

CIP - Каталогизација у публикацији - Народна библиотека Србије, Београд 811.163.41'374(038) ФИЛИПОВИЋ, Слободан М., 1950- Србизми у турско-источњачким језицима / Слободан М. Филиповић. - Београд : С. Филипивић, 2015 (Младеновац : Делта прес). - 106 стр. ; 21 cm Тираж 100. ISBN 978-86-915017-5-4 a) Српски језик - Речници COBISS.SR-ID 217383692