• Ništa posebno, nego samo to da je vodio svoj dnevnik. On i fraNenad Pehar. (strogi ocjenjivač)

• Bio je veoma pedantan i točan, a bio je vrlo dobar đak. Kolegija-lan da o tome i ne govorimo. (J.Le)

11.4. Stupovi odgoja

Fra Borislav (Ljubo) Pandžić

rođen 1910. uDrinovcima. Osnovnoškolovanje je započeo u rodnom mjestu i-u Sirokom Brijegu. Gimnaziju je završio u-Sirokom Brijegu, a teologiju u Mostarugdje je 1934. postao svećenik. Svo vrije-me poslije proveo je kao odgojitelj franje--vačkih đaka i predavač vjeronauka u Si-rokom Brijegu te tajnik gimnazije. Odliko-vao se modernijim odnosom prema radusa sjemeništarcima. 7. veljače 1945. i onje završio mučeničkom smrću strijeljanjemi paljenjem u protuavionskom skloništu.

Smatran je kao pravičan, pomirljiva duha, a kao svećenik bes-prijekoran. To nevino bezazleno čeljade ne bi muhu zgazilo.

O njemu njegovi pitomci govore:

• Bio mi je podmeštar u sjemeništu. Bio je s nama vrlo zauzet, stal-no s nama, pratio nas i uživio se u odgojnu službu, te nam je po-stao vrlo blizak. Osobno sam ga volio, a on je volio fratarluk, tenam je želio pomoći u svim smjerovima. Kao svećenik bio je po-božan i dobar. Rado je s nama bio, i nije izbjegavao društvo, mo-žda i iz odgojničkih razloga. Bio je dorastao toj službi. Nekih po-sebnih sposobnosti nije imao, poslije je predavao vjeronauk. Bioje čovjek dobra duha i prirode, kao i dobar svećenik. (F.Vl)

• Predavao mi je vjeronauk. Predmet je oblikovao, te nam je svećeničkije izgledao nego drugi fratri. Mene je jednom uoči uskršnjihpraznika poslao u Međugorje da župniku odnesem pismo, jer imaoje u mene povjerenje. I kao svećenik i kao predavač vjeronaukabio je pravi. (A.Va)

• Meni je rođak, očevi su nam braća. Bio je stariji od mene. Kad-kad sam ga viđao, a kod kuće su meni govorili da moram bitikao on. Poslije smo se dopisivali, i imali smo susrete. Više sam s

132

njim imao doticaja kao s rođakom, nego kao fratrom. U obitelji jeslovio kao dobar i uzoran. (B.Pa)

• Bio mi je podmeštar, izvrstan kao svećenik, s dobrim srcem. No-ću bi išao pokrivati đake. Predavanja bi strogo pripremao. (U.Lo)

• Bio mi je meštar više godina, predavao mi nije. Zaista je bio od-gojitelj, možda malo sitničav, jer je đake znao policijski nadziratigdje je tko i kako je tko. Odgajao nas je i imao na savjesti, a nebilo kako. Rekao bih da je bio malo više policijski nastrojen. Imamlijepo mišljenje o njemu. (A.Se)

• '44. moji su kolege trebali poći u vojsku na 26. prosinca. On jesvakoga doveo u sobu i kazao: "Gdjegod bili uvijek pazite da osta-nete vjerni Bogu i svom hrvatskom narodu, i naravno svećeničkom zvanju za kojim ste pošli. Ako pođete gore uhvatit će vasRusi, a ako ostanete ovdje uhvatit će vas partizani". (rekao je je-dan bliski svjedok njegova završetka)

• Bio mi je podmeštar godinu dana kada je Dobroslav otišao u bo-gosloviju. On je ostao prvi magister i to ostao do smrti. Poznaosam ga dobro, te imam o njemu puno zgodica, vezanih za na pr.njegovu odsutnost zbog nekog ispita, a to je za nas bilo jako uočljivo. Zamjenjivao bi ga fra Marko Dragićević (koji je za nas biostrano tijelo u sjemeništu). Bio nam je blizak i rado bi se družili s-njim. Stogod je s njim u svezi bilo je pozitivno i odgojno, od šet-nje do rada. Podučavao bi nas o lijepom ponašanju, kako trebaophoditi sa starijim, kako stati, kako se vladati, njemu mogu za-hvaliti što sam odgojen za svećenika. (D.Be)

• Predavao mi je vjeronauk 2 godine. Kao svećenik djelovao mi jesvetački. bio sam vanjski đak, te s nama nije imao puno dodira.(V.Dg)

• Predavao mi je vjeronauk, i bio mi podmeštar, uz meštra fra 00-~

broslava Simovića. Imao je nad svima nama nadzor, i bio nam jekao otac. Ako je nekoga trebalo prekoriti, on nije to činio predsvima, nego bi ga pozvao u svoj ured i očinski ga savjetovao. Bioje malo krhkog zdravlja. Na mene je djelovao kao svećenik maloiznad drugih. (D.Mu)

• Sjećam ga se kao pravog sljedbenika sv. Franje. Bio je mlad idobar svećenik. (B.Ta)

• Ništa posebno, izuzevši što su rekli prethodnici. Bio sam vanjskiđak, a on je bio usmjeren na sjemeništarce. Bio je pravičan, pre-davao mi je vjeronauk. Služio sam mu 4,5 puta misu. Bio je za

133

mene veliki čovjek, veliki svećenik i odličan profesor vjeronauka.(K.Ku)

• Predavao mi je vjeronauk i bio mi je dobar kao svećenik, bio jesavršen (M.Ju)

• Poznam ga bio je podmeštar u sjemeništu (i meštar) jednostavani ponizan čovjek. Osrednjih sposobnosti, no to je nadomještao mar-ljivošću. Zacijelo je radio na svojoj duhovnoj izgradnji, i želio da imi budemo takvi. (H.Si)

• Zapazio sam ga kao tiha čovjeka, među onima koji su bili bučni.Bio je mršav, te sam mislio da je bolestan. Kad sam došao u no-vicijat tamo sam ga bolje upoznao, bio je veseljak, a upoznao samga kao čovjeka koji hoće korisno ispuniti ovaj život. Bio je neu-moran u "ispravljanju krivih Drina". Uvijek je htio dokazati zloćugrijeha, da bi se čovjek obratio. Htio je dokazati čovjeku što nevalja, te da se toga okani, a još je neumorniji bio da čovjeka upu-ćuje dobrim i pravim putem. Ja nisam imao osjećaj da je on biopolicajac, već da je htio pomoći da se ide pravim putem. (V.Dg)

• Poznao sam ga kao đaka, bio je točan u izvršavanju obveza odustajanja do lijeganja. Volio se baviti športom. Igrao bi se klisa idžilita. (strogi ocjenjivač)

• Sjećam ga se bio je dobar svećenik, a predavao mi je i vjeronauk.(M. Bu)

• Meni je bio od početka do kraja (6 godina) podmeštar, pa me-štar, te smo svo vrijeme bili skupa. O njemu sve najbolje. Nijekažnjavao đake, što bi bila rijetkost i kod drugih. Bio je korektan'41. kada je počeo rat održao nam je govor i plakao je, jer su sedogodili već neki sukobi između Srba i Hrvata, govoreći da su tonaša braća, da je to užasna sramota da se među sobom tučemoitd, a - eto - nije mu se to baš tako vratilo kako je htio i želio.-Htio bih sada reći generalno da oni fratri koji su ostali na SirokomBrijegu da su bili kompletno nevini. Uopće se nisu bavili politi-

•kom. Bilo je nekih kao fra Rade Glavaš, fra Didak Corić i fra BrankoMandić, koji se jesu malo bavili politikom, a oni su pobjegli sa-Sirokog Brijega jer su osjećali da bi mogli možda imati nekih pro-blema, no ovi što su ostali stvarno su bili čekali mirne savjesti,misleći da se njima ne može ništa dogoditi, jer nisu nikome ništakrivi. Oni su stvarno naučavali svoje Evanđelje. Tako je to bilo ikod fra Pandžića, a specijalno naglašeno da je on bio stvarno do-bar i da se bavio samo vjerom i naukom, te da nikome nije, ni-muhi zla nanio. Mi đaci smo ga svi voljeli. (J.Sa)

134

• Kada se kaže "spaljeni u bunkeru", valja znati da je "bunker" imaodva otvora. Mi koji smo došli iz mlinice, došli smo ispred gimna-zije pokraj sjemeništa, pokraj radionice s južne strane samostanai vidjeli smo da gori vatra u bunkeru, odnosno da se dimi iz bun-kera. Dakako, nismo znali šta je. Osjetili samo miris, no mislili

~

smo da vojska peče pajceke. Bio je jedan na Sirokom Brijegu la-,

ik, koji je nosio habit, uvijek čitao Poslanice - to je bi Božidar Co-rić, pokojni i Djovana, živi čovjek kada su se okuražili, nešto na-kon što se to dogodilo, te su ušli u taj bunker. I Djovana je vidiosvoga vraga. Sad je na redu naš profesor Tadija. Evo ova slikanađena je u brevijaru pok. Franjišića i meni je data na uspomenu.Ovaj je brevijar gorio sa strane. Znači oni nisu samo spaljeni, ne-go i mučeni i možete razgovarati sa živim čovjekom koji je ušaotamo. Ako nekoga zanima slika, evo je tu. Znači nije samo spa-ljeno nego je bilo i gorih stvari, a evo uspomene na njih.

O fra Borislavovoj dobroti ne traba govoriti, jer je bila izuzetna, injegovoj vrijednosti on je zamjenjivao i direktora gimnazije. Radioje administarativne poslove kod fra Rade Vukšića, tako da je tobio čovjek, na više strana. Ja sam tada imao 17, 18 godina. (I.Bu)

~

• '44. sam došao na Siroki Brijeg da privatno polažem 4. razred gim-nazije, kao đak Bolske gimnazije (dominikanci), jer je Bol bio blo-kiran, te smo ujesen došli samo polagati ispite. Došla fronta i ni--sam imao gdje stanovati, onda me fra Dobroslav Simović primiou samostan, dao nam jednu sobu u prizemlju (meni i mome kole-gi Suljiću), koji je bio blokiran u Sarajevu. Primio nas u spavaoni-cu sjemeništa. Tu smo se i hranili. Taj čovjek je bio plemenit. Minismo ni plaćali, jer smo bili blokirani, mi smo obećali da ćemokada se situacija raščisti platiti. Trajalo je to tri i pol mjeseca. Bioje širokih humanističkih pogleda. Pao je prijedlog da se mi mlađiuputimo kući, a on reče: "Kamo ćete s djecom preko dvije fronte,kroz dvije linije?", te nas zadržaše. Imam, dakle sve najbolje uspo--mene na fra Dobroslava Simovića, koji je u to vrijeme bi meštar ifra Borislava. (H.Pe)

• Bio je sve, strog, isposnik. (G.Ko)

• Ocrtao bih ga po političkoj liniji. Slučajno sam bio u hodniku kadje fra Martin došao i zavikao "One beštije su probile kroz Mažino-ovu liniju". Za pok. Pandžića nisam tada znao kako on političkimisli, ali za fra Martina jesam. On je bio anglofil, Čerčilovac. (P.Be)

• Fra Borislav je bio nećak fra Kreši, a Bazilije je od drugog Kreši-nog brata. Svi Pandžići vjeruju da je fra Krešo bio strog, a najviše

135

je progonio bratiće - nećake, da je znao za pet ne bi mogao dobiti-više od tri. Sa mnom je fra Krešo ručavao na Sirokom Brijegu i

znao sam ga u detalje. Pazio je na muhu, da ne bi nešto pogrije-šio, a kako sam ja malo življi, on bi me uvijek štopao, te se možereći kao što je Krešo bio dobar i plemenit, tako je i on bio još-plemenitiji, i svijetliji. (I.Si)

Fra Mariofil (Marijan) Sivrić

rođen 1913. u Međugorju. Osnovnoškolovanje započeo u rodnom mjestu.-Gimnaziju završio u Sirokom Brijegu. Te-ologiju završio u Mostaru. 1936. postaosvećenikom u Kotoru. djelovao uglavnomkao đački odgojitelj u konviktu ŠirokogBrijega. Zatim je u isto vrijeme postao igvardijanov zamjenik i tu završio svoj mla-di život mučkom smrću u nepoznatommjestu.

Nositelj je modernizma u odgoju ko-nviktovaca. Idealan odgojitelj, jednostavan, drag, neporočan kao sve--ćenik. Covjek vesele naraVi, temperamentnog hoda i kretnji. Lako jeuspostavijo kontakt i ostvarivao povjerenje i prijeteljstvo i sa đacima-najtežih naravi. Pokapao je mrtve za vrijeme njihovih stradanja. Ziveje hrabrio.

O njemu njegovi pitomci govore:

• Poznavao sam ga, te bi bio s njim u razgovoru. Imao sam dojamda se radi o svećeniku veoma žive naraVi, s puno radosti, sa že-ljom da učini uslugu svima, te da je našao baš pravo zvanje ufranjevaštvu. Bio je pravičan, dobar i uslužan svećenik, nije bioprofesor, nego odgojitelj u konviktu. (F.VI)

• Dvije godine sam bio u konviktu, i bio mi je odgojitelj. Oba smoiz Međugorja. Želio je naravan i ispravan odnos s učenicima, teveliku disciplinu. Kada bismo učili bili bismo po abecedi raspore-đeni kao i kada bi se hranili i spavali. Bio je miran i tih. (A.Va)

• Poznavao sam ga kao starijeg đaka od sebe. Moj dojam je da jebio živ, vješt i brz u izvršavanju poslova. (B.Pu)

• Bio je prefekt u konviktu, sjećam se dovodio bi konviktovce ne-djeljom na misu u osam sati. Bio je fin, krasne kose, nikome od-bojan, dobar fratar. (U.Lo)

136

NADŽIVJELI SVOJE UČITELJE I SVJEDOČE O NJIMA. - .

Marko Zeljko Jure Leko fra Dionizije Lasić•

Ivan Simić

fra Vinko Dragićević fra Bazilije Pandžić,

Ciril Kos Ivan Vitik

•

•

•••:!i

I 'i!I•!!::•

Ivan Božić Jozo Dugandžić Matko Grgurević Boris Ivanišević

Vinko Jurčićfra Ljudevit Rupčićfra Umberto LončarIvan Kustić

352

Frane Jelavić Svevlad Slamnig Jerko Artuković Ante Damić

Mile Boras Grgo Kolobarić Stanko Leko Franjo Boras

•

fra MarkoDragićević

David Mandić -Jozo Saravanja Jozo Tomašević

353

fra Dobroslav BegićKarlo Kutle

•

Franjo Vukšić

~

I

. Slavko Tomić

•

J

')j l-~,,

Franjo Zagoričnik fra Leonard Oreč Berislav Topić Drago Šušak

Zlatan Tavzes Tomislav Zovko

354

Jozo Tomašević - Koška

ISTINAO UBIJENOJ GIMNAZIJI