AKTIVNOSTI SAMOZBRINJAVANJA( osnovni pojmovi; područja djelovanja)

Prof.dr Borka Vukajlović

CILJ AKTIVNOSTI SAMOZBRINJAVANJA

Unaprjeđenje zdravlja i kvaliteta ţivota kroz

postizanje maksimalno moguće samostalnosti u

aktivnostima svakodnevnog ţivota.

KVALITET ŢIVOTA

Razumijevanje koncepta kvaliteta ţivota prošlo je dugu

evoluciju.

Sredinom prošlog vijeka pod kvalitetom ţivota se uglavnom

podrazumijevao ţivotni standard, a istraţivanja na tu temu bila

su rađena u području ekonomije (index socijalne

uključenosti/inkluzije/stepen siromaštva);

S povećanjem ţivotnog standarda istraţivanja kvaliteta ţivota

usmjerila su se i na opaţanje zadovoljenja čovjekovih potreba,

čime se uglavnom bavila sociologija.

nastavak:

Faktori koji utiču na kvalitet ţivota mnogo su istraţivani u

posljednjem desetljeću, i to u području psihologije, filozofije,

socijalnih nauka, kliničke medicine, zdravstvene zaštite

hroničnih bolesnika i sl.

Danas postoji niz teorija i definicija, kao i upitnika o

istraţivanju kvaliteta ţivota.

Svjetska zdravstvena organizacija [WHO/SZO] definise

kvalitet ţivota kao percepciju zadovoljstva pojedinca u odnosu

na specifično kulturološko, društveno i uopšte ţivotno

okruţenje.

nastavak:

Osim objektivnih faktora, kao što su društveni, ekonomski i politički, na kvalitet ţivota utiču i subjektivna percepcija i procjena fizičkog, materijalnog, društvenog i emocionalnog blagostanja, ličnog razvoja i svrhovite aktivnosti.

Odnos objektivnih i subjektivnih faktora koji utiču na kvalitetţivota nije linearan, tj. promjene objektivnih ne uzrokuju i promjene subjektivnih komponenti kvaliteta ţivota.

Usmjerenost na pojedinca karakteriše aktuelni pristup u istraţivanjima kvaliteta ţivota.

nastavak:

Kvalitet ţivota - multidimenzionalan pojam kojega čine: ţivotni standard, zdravlje, produktivnost, mogućnost ostvarivanja bliskih kontakata, sigurnost, pripadanje zajednici, te osjećaj sigurnosti u budućnosti (hijerarhija potreba).

Radni terapeuti ( holistički pristup ) sagledavaju potrebu osobe kroz podizanje nezavisnosti u svakodnevnim aktivnostima i sagledavanje svih faktora koji one/mogućavaju dostajanstven ţivot.

Zadovoljavanje potreba, te ostvarivanja interesa, vlastitih izbora, vrijednosti i teţnji na različitim područjima i u različitim razdobljima ţivota uključeni su navedeni pojam.

PODRUČJE IZVOĐENJA AKTIVNOSTI

BRIGA O SEBI/

SAMOZBRINJAVANJE

PRODUKTIVNOST

SLOBODNO

VRIJEME/IGRA

POJAM:

Samozbrinjavanje označava aktivnosti koje pojedinac

unaprjeđuje i izvodi u vlastitom interesu zbog

odrţavanja ţivota, zdravlja i blagostanja.

Širok je obim samozbrinjavanja, od aktivnosti

odrţavanja lične higijene, hranjenja i sl. do redovnog

uzimanja ljekova.

Samozbrinjavanje – u osnovi podrazumijeva aktivnosti

svakodnevnog ţivota/ASŢ.

A.G. MASLOW – TEORIJA MOTIVACIJE/HIJERARHIJA

POTREBA

Fiziološke potrebe

Sigurnost

Afilijativne

Samopoštovanje

Samoaktualizacija

OPŠTI PRINCIPI

Svrha programa aktivnosti svakodnevnog ţivota jeste podučiti pojedinca da izvršava, u granicama svoje fizičke nesposobnosti, maksimum svojih aktivnosti svakodnevnog ţivota kod kuće, na radu, ili u igri.

Definicija: aktivnosti svakodnevnog života (ASŽ) jeste izraz koji označava osnovne aktivnosti potrebne u dnevnom životu, uključujući odlazak na posao i vraćanje sa posla kao i način na koji su ove aktivnosti povezane sa konkretnom okolinom pojedinog pacijenta.

AKTIVNOST

o Terapijski medij u radnoj terapiji

o Koristi se kako bi se podigla samostalnost osobe na najveći

nivo i povećao kvalitet njenog/njegovog ţivota

o Radna terapija je veza između vrijednosti, aktivnosti i

mogućnosti

o Princip radne terapije je poštovati volju/htijenje

Preduslovi za izvoĎenje aktivnosti

Senzomotorni status (čula i motorika)

Operacije mišljenja i sastavni dijelovi

Psihosocijalne vještine

Naredni korak:

Analiza aktivnosti – rastavljanje aktivnosti

na segmente/dijelove/korake, a u odnosu na

komponente (motoričke, kognitivne,

percepcijske, psihosocijalne/sredinske) kako

bi se utvrdilo koje vještine aktivnost zahtijeva

i kojim vještinama osoba/klijent/pacijent

raspolaţe.

ANALIZA AKTIVNOSTI

IZBOR AKTIVNOSTI

RASTAVLJANJE

AKTIVNOSTI

NA KORAKE

ANALIZA

POJEDINIH

SPOSOBNOSTI

AKTIVNOST

KORAK 1 KORAK 2 KORAK 3

PERCEPTIVNE

KOGNITIVNE

MOTORIČKE

SENZORNE

AFEKTIVNESOCIJALNE MOTIVACIJA

ZAŠTO RADNI TERAPEUT MORA ZNATI

ANALIZIRATI AKTIVNOSTI?

Da razumiju dijelove (korake, etape) od kojih se aktivnost sastoji;

Da uvidi koje su sposobnosti i vještine potrebne;

Da steknu iskustvo i znaju procijeniti u kojim uslovima korištenje aktivnosti postaje terapija;

Da bi znali pojasniti drugim članovima tima značaj i upotrebnu vrijednosti aktivnosti;

nastavak:

Ciljana/svrsishodna aktivnost – aktivnost

koju radni terapeut koristi sa tačno

određenom svrhom, kako bi se izazvala

terapijska reakcija koja upućuje na cilj

terapije.

Ciljana aktivnost – preduslovi:

Zdravlje – širi pojam od odsustva bolesti;

Postoji snaţna veza između okupacija/aktivnosti, zdravlja i

blagostanja.

Jačina uticaja okupacija/aktivnosti na zdravlje (kvalitet ţivota)

zavisi o odnosu između:

osobe/lične karakteristike,

okoline/ţivotni kontekst, uključujući prioritetno porodicu i

okupacije.

Ovdje je važan i odnos između terapeuta i osobe.

Elementi kvalitetnog međuodnosa:

pojedinac/klijent/pacijent – radni terapeut

1. poštivanje i uvaţavanje ličnih karakteristika osobe;

2. percepcija individualnih potreba osobe;

3. empatija;

4. prepoznavanje ograničenja u području vještina;

5. radno-terapijska obazrivost prema osobi u toku procesa;

6. fleksibilnost tokom modifikacije ponašanja;

7. razumijevanje reakcija;

(Mosey, 1986)

Okupacija

Okupacija (fig.zaposlenost, zauzetost, posao, zanimanje) –

uobičajene i bliske aktivnosti koje osoba izvodi u jednom danu.

(radi nepoznavanja stručne terminologije, često se podrazumijevaju npr.kreativne aktivnosti).

U radnoj terapiji se dijele na tri područja:

1. samozbrinjavanje (oblačenje, kupanje, hranjenje...);

2. produktivnost (profesionalne obaveze, briga o djeci, odrţavanje domaćinstva, školske obaveze...);

3. slobodno vrijeme/igra ( čitanje, druţenje, gledanje TV, odlazak u bioskop...i ostalo što pruţa zadovoljstvo);

AKTIVNOST - OKUPACIJA

Analiza aktivnosti služi kao okvir za analizu

okupacija, odnosno informacija s kojima upoređujemo

rezultate analize okupacija

AKTIVNOST

Kako to ljudi obično rade?

OKUPACIJA

Kako JA (klijent) to radi/m?

ZAŠTO RADNI TERAPEUT MORA ZNATI

ANALIZIRATI OKUPACIJE?

Razumjeti značaj i smisao aktivnosti za osobu u kontekstu kvaliteta ţivota i izvođenje okupacija;

Dokumentovati individualni napredak osobe u terapijskom procesu kroz opis raznih sposobnosti, vještina, postignuća i sposobnosti pojedinca da sudjeluje u aktivnostima, te dati preporuke za intervenciju;

Procijeniti potrebe za alternativnim načinom izvođenja okupacije (prilagođavanjem opreme, okoline ili same aktivnosti);

KONTEKST IZVOĐENJA OKUPACIJA

(AKTIVNOSTI)

Kontekst izvoĎenja okupacija/aktivnosti – situacije

ili faktori koji utiču na učestvovanje pojedinca u

ţeljenim ili potrebnim područjima izvođenja okupacija;

uključuju temporalni aspekt (faktor koji se odnose na

vrijeme – hronološki, razvojni ciklus/dob, ali i pol,

status onesposobljenja) i aspekt okoline (fizička,

društvena i kulturološka);

OKOLINA

Fizička okolina

Socijalna okolina

Kulturološka okolina

FIZIČKA OKOLINA (PRISTUPAČNOST U

KUĆI I LOKALNOJ ZAJEDNICI)

Arhitektonske barijere;

Objekat u kojem ţive (broj organizacionih jedinica i

njihova povezanost, stepenice, lift, toalet, kuhinja..);

Udaljenost od ustanova, trgovine, pošte, banke, škole,

vrtića, fakulteta...);

Prevoz ( lični, javni,...);

SOCIJALNA OKOLINA

Pomoć na raspolaganju (usluge i servisi u zajednici);

Podrška porodice i prijatelja

KULTUROLOŠKA OKOLINA

Predrasude

Norme ponašanja

Tradicija, religija, običaji

Politička situacija

Zakonodavstvo

Privreda

Kulturna obiljeţja

Odgovarajuća ţivotna dob

Sociokulturna prihvatljivost

Pol

Uloge

FUNKCIONALNA SPOSOBNOST?

SPOSOBNOST - lična karakteristika koja je bitna za

izvođenje okupacije; FUNKCIJA:

1. Osnovne tjelesne/fizičke i psihološke komponente koje

omogućavaju izvođenje okupacija;odnosi se na fiziološke

funkcije sistema;

2. Kapacitet (oštećenje funkcije, pogoršanje, problem) za

korišćenje komponenti izvođenja okupacija, kako bi se izveo

zadatak, aktivnost ili okupacija.

KRATKA LISTA FUNKCIONISANJA TIJELA:prema ICF

MENTALNE FUNKCIJE:

Svjesnost

Orijentacija(vrijeme,mjesto, osobe)

Intelekt (retardaciaj, demencija)

Motivacija

Spavanje

Paţnja

Memorija

Emocionalno funkcionisanje

Perceptivne funkcije (proces kojim mozak obrađuje podraţaje; socijalna percepcija)

Viši nivoi kognitivnih funkcija

Jezik - komunikacija

SENZORNE FUNKCIJE I BOL

gledanje

slušanje

miris

okus

vestibularne (održavanje ravnoteže)

bol

GLAS I GOVORNE FUNKCIJE

glas, govor

FUNKCIONISANJE KARDIOVASKULARNOG, HEMATOLOŠKOG I RESPIRATORNOG SISTEMA

srce

krvni pritisak

hematološki (krv)

imunološki(alergije, preosjetljivost)

respiracija (disanje)

FUNKCIONISNAJE DIGESTIVNOG, METABOLIČKOG I ENDOKRINOG SISTEMA

Digestija

Defekacija

Odrţavanje teţine

Endokrine ţlijezde (hormonalne promjene

GENITOURINARNO I REPRODUKTIVNO FUNKCIONISANJE

Funkcija uriniranja

Seksualne funkcije

NEUROMUSKULOSKELETNE I SA KRETANJEM POVEZANE FUNKCIJE

Pokretnost zglobova

Snaga mišića

Tonus mišića

Nevoljni pokreti

FUNKCIONISANJE KOŽE I SA KOŽOM POVEZANIH FUNKCIJA OSTALE TJELESNE FUNKCIJE

CILJ AKTIVNOSTI SAMOZBRINJAVANJA

Unaprjeđenje zdravlja i kvaliteta ţivota kroz

postizanje maksimalno moguće samostalnosti u

aktivnostima svakodnevnog ţivota.

SLUŠAJ, PODRŽAVAJ, PRATI!