Bila je topla ljetna no. Tiina je vladala gradom. Moglo se uti jedino udaranje mora o drevne dubrovake zidine. Lagani povjetarac u veernjoj etnji zaustavio se pokraj knjinice, radoznalo zavirio unutra, a zatim uao. Neoekivano zarobljen u tako malom prostoru, vjetri je postajao sve snaniji. Svom je silinom poeo udarati po kutovima knjinice. Od jaine njegova udarca, s jedne police sruila se stara, davno zaboravljena poetnica. - Tras! Uuu! Auu! - zaulo se. Izgubljeno i samo, glagoljino slovo koje je upravo ispalo iz poetnice, plakalo je pokraj prozora dugo u no. Okupano prvim jutarnjim zrakama sunca, doekalo je novi dan.

Provirivi kroz otvoren prozor, nemalo se iznenadi kad ugleda neto maleno zeleno, kako skakue gore-dolje. Bio je to skakavac. Svjei zrak uao je u prostoriju i od toga se naem slovu vrtjelo u glavi. Ljubazni skakavac prie jo uvijek pospanom i prilino zbunjenom slovu, prijateljski mu kimne glavom i pozove ga u etnju gradom. Maroje - predstavi se skakavac. -Glagoljino slovo, drago mi je - ree slovo. Juhuuuuuuu! Znatieljno i sretno slovo sjedilo je na leima skakavca, gospara Maroja, koji je veselo skaui krenuo prema sreditu staroga grada. Maroje je bio ponosan to je mogao novom prijatelju pokazati ljepote Dubrovnika.

- Ala, ala mali pogledaj kako je lipo - ree skakavac. - Vidi, ovo ti je Stradun, tu ti je Kneev dvor, palaa Sponza, Ontarijeva esma, vela i mia, Orlandov stup, a oko nas su ti zidine dubrovake. Slovo je na zastavi Orlandova stupa uspjelo proitati Libertas, ali nije znalo to to znai. - E, mali moj, vidim ja, mora ti jo puno palente izist! - ree skakavac.- Reka je meni moj aa, a i dobri moj nono Mato, da ti je Dubrovnik bija jedini slobodni grad na ovin prostorima. Mudro se branija od Mletaka i Turaka i dugo, dugo uva svoju slobodu. Lipi moj, libertas ti znai sloboda. - Ima ti je Dubrovnik najjau mornaricu u svitu, treu po redu, sa trista brodova i pet iljada mornara - nastavi skakavac.- Da ne zaboravim jo neto jako vano! U franjevakom samostanu u 14. stoljeu otvorena ti je, mali moj, jedna od prvih likarni u Europi i knjinica u kojoj se uvaju najvridnija djela stare dubrovake knjievnosti.

Umorni od razgledavanja, novi prijatelji zaspali su. Tu, tu, Uuu! - glasno je tulila brodska sirena. Uplaeni i pospani, slovo i Maroje shvatili su da se nalaze na palubi broda te su se nakon nekoliko sati plovidbe zaustavili u luci. - Ne boj se mali, samo hrabro, gospar Maro je s tobom - ponosno e skakavac. - Vidi, ovo ti je Split. Pokazat u ti Dioklecijanovu palau. Mali, zna li tko su bili Rimljani? - mudro e skakavac. - Je li to neko novo pismo? - upita slovo.- Ajme mali, a nisi uja za Cezara? Lipo je meni nono reka da su ovi dananji mladi potpuni injorati (neznalice). Vidim ja, puno kruva u mliko jo triba udrobit'!

- Pa dobro, tko su bili Rimljani?! - upita slovo, posramljeno zbog svog neznanja.- Sluaj, mali, Rimljani su ti bili veliki, najbolji vojnici i ratnici na ovin prostorima za dugo vrimena. I ne samo to! Bili su i odlini graditelji. Jedan njihov car koji se zva Dioklecijan izgradija je ovu palau i ivija ovdi lipo u penziji do svoje smrti. Tu ti je kasnije nasta grad Split. To ti je jedini grad u svitu koji je nasta iz neije kue za stanovanje. Slovu se vrtjelo po glavi: car, penzija, Dioklecijan,Rimljani.Bilo je zbunjeno od tolikih podataka.Nakon boravka u Dioklecijanovoj palai skakavac se odluio vratiti u Dubrovnik zbog nekog neobavljenog posla, a slovo je ostalo samo u podrumima palae. Poto podrume palae posjeuju mnogi turisti, tamo su i suvenirnice. Slovo je bilo oduevljeno suvenirima te je sjelo na jedno drveno magare da se malo odmori. Nije dugo potrajalo i jedan turist je kupio upravo ono magare na kojem je sjedilo slovo i stavio ga u torbu. Avanturama nikad kraja! pomislilo je slovo i poelo razgledavati unutranjost torbe. Bio je tu netom kupljeni drveni magarac, dvije autobusne karte za ibenik, fotoaparat i razliite sitnice koje se mogu nai u torbi.

Odjednom se uo amor. Autobus je stao, netko je otvorio torbu te je bilo zaslijepljeno sunevom svjetlou. U polumraku torbe slovo je gledalo autobusnu kartu, magare, pa opet kartu i osjetilo se uplaeno i usamljeno. to li e sada biti?- I'm very glad because of visiting Sibenik for the first time. It is city with the biggest number of organs in Croatia - ree turistkinja u ijoj torbi je slovo doputovalo u ibenik. (- Jako se veselim naem prvom obilasku ibenika. To je grad s najvie orgulja u Hrvatskoj.)- People say that kathedral of st. Jacob is marvellous! Have you checked batteries in your camera? We shouldn't miss anything of that beauty. (Kau da je katedrala sv. Jakova udesna. Jesi li provjerila baterije u fotoaparatu? Ne bismo smjeli propustiti ita od te ljepote.)Ispred Katedrale sv. Jakova slovo je ostalo bez daha. Sjedei na fotoaparatu turista promatralo je ljepotu graevine. Bljesak fotoaparata toliko ga je zaslijepio da je izgubilo ravnoteu i palo na kameni plonik.

Znatielja je prevladala strah i zbunjenost pa je ipak krenulo u razgledavanje katedrale. Iekujui to e sve vidjeti, slovo se nastojalo neprimijeeno etati katedralom kad odjednom - Bum, traas!!! - zaula se buka.Slovo je ugledalo etiri slova koja mu nisu bila slina. Iako su mu izgledala udnovato, slutilo je da je s njima na neki nain povezano. Prepirala su se i ljutito spremala svoje stvari. Pokuavalo se predstaviti i uspostaviti prijateljski odnos s njima, ali se novi poznanici nisu obazirali na njega. I dalje su skakali i vikali sve dok jedno od njih nije palo na glagoljino slovo i sruilo ga te je ono od siline udarca palo u nesvijest. - Hajde mali, probudi se! - vikala su slova, odjednom zainteresirana za pridolicu. - Bre, zakasnit emo na vlak! - Tko, tko ste vi? - javilo se isprepadano slovo. - Kako tko smo? Zar ne vidi, mi smo slova latinice. Hajde, hajde, bre, idemo do Trogira!

- Latinica? - slovo je ve po tko zna koji put bilo zbunjeno. Njegov miran ivot u knjizi bio je zaboravljen pokraj tolikih uzbuenja i novih prijatelja. to li e jo novoga vidjeti i nauiti? Zvuk lokomotive najavio je polazak. Put je bio zanimljiv jer je glagoljino slovo bolje upoznalo slova , , R i B. Slova i su se cijelim putem jadala jer nisu znala zato mnogim ljudima stvaraju tolike probleme u pismu i govoru.- Zna mali, ponaaju se kao da smo blizanci, uope nas ne razlikuju. Reci, jesmo li isti?- Naravno da niste - odgovorilo je glagoljino slovo.- Stalno nas briu gumicama u koli, jer ne znaju hoe li napisati kua ili kua, maka ili maka, a da ne govorimo kakva zbrka nastaje u rijeima unuti, oekujui, poskakujui. Uope ne shvaaju koliko nas boli to to neki ne razlikuju spavaicu od spavaice. Kau da su kupili novu spavaicu, a to ti je ena koja spava. Jedan je napisao da mu je supruga prava spavaica, drugim rijeima, da je ona zapravo pidama. Ostala dva slova pravila su se kao da se cijela pria njih uope ne tie jer problemi s izgovorom nestaju kad se krene u kolu. Tada vie nije Zabreg, nego Zagreb, a i trambaj ubrzo postane tramvaj.

Slovo je s novim prijateljima stiglo do Trogira. Putovanje mu je brzo prolo u razgovoru i druenju sa slovima latinice. Vie mu nisu izgledala tako svadljiva kao kad ih je tek upoznao. Slova su bila zadivljena ljepotom grada, zidinama, uskim uliicama, starim kuama. etajui zidinama na jednom trgu ugledali su plou posveenu hrvatskoj himni Lijepa naa. Latinina slova uspjela su proitati: Kud li umi svijetu reci da svoj narod Hrvat ljubi.- 1935. godina? Vidi mali, te je godine obiljeeno sto godina postojanja hrvatske himne ree slovo R. - Tako me boli glava. - poalilo se .- Ako tebe boli glava, daj zamisli kako ostale boli kad piu, a nisu sigurni ide li u pismo ti ili tvoj prijatelj . - zabavljalo se R. - Prestanite! - umijealo se B. - Idemo do ljekarne po lijek protiv bolova, a usput moete nauiti da je 1271. godine u Trogiru otvorena prva ljekarna u Hrvatskoj.

Putem do ljekarne slova su zastala pokraj spomenika simbolu sree bogu Kairosu, grkom boanstvu. Trebalo je uhvatiti pramen nad elom Kairosa, jer tko ga uhvati bit e sretan. To se mora uiniti brzo jer je i srea kratkotrajna. Najprije su skakala slova i , a zatim i sva ostala slova. Znatieljno su krenuli dalje i ugledali skupinu ljudi koji su podvikivali, poskakivali i pjevali, a zatim i zaplesali u kolu. Slovo se malo odvojilo od svoja etiri nova prijatelja, te se pribliilo ljudima ne bi li vidjelo zato su skakanje i ples tako zanimljivi. Poneseno glazbom, vrtjelo se na rukavu jedne plesaice i zavrilo u depu njezine haljine. Sve je bilo isprepleteno arenim nitima. Zaneseno slovo vie nije pratilo to se s njime dogaa. Nakon nekog vremena postalo mu je vrue i obuzela ga je panika kad je shvatilo da se odvojilo od prijatelja. Nalazilo se u neijem koferu i ponovo putovalo u nepoznatom smjeru.

Sljedee jutro probudio ga je poznati um mora i cvranje cvraka. Udahnulo je svjei morski miris i krenulo u etnju. Nalazilo se u Poreu. - Vauu, Rimljani su stvarno bili prave face ree zadivljeno. Ispred njega uzdizala se Eufrazijeva bazilika. Gotovo se izgubilo meu kameniima arenih boja koji su inili lik ribe. Riba je jedan od najstarijih simbola ranokranskih zajednica.- Tu je i Maurov oratorij, jedno od prvih mjesta okupljanja krana zaulo je slovo glas vodia na elu jedne skupine turista. - Oratorij je izgraen u drugoj polovici 3. st., a sveti Mauro bio je prvi poreki biskup i muenik te do danas zatitnik grada Porea i biskupa. U Eufrazijevoj bazilici uvaju se njegove moi saznalo je slovo i ostale zanimljive injenice o prekrasnoj bazilici.Razmiljalo je kako bi bilo lijepo kad bi imalo takve moi da se moe vratiti meu svoje prijatelje, ostala glagoljina slova. Takoer mu je silno nedostajao njegov stari prijatelj skakavac.

A skakavac? I on je mislio na svog malog prijatelja i odluio ga potraiti ubrzo nakon to je obavio posao u Dubrovniku. Za nekoliko dana skakavac je doskakutao do Aleje glagoljaa gdje je dobro pregledao deset kamenih obiljeja posveenih glagoljici. Dugo se odmarao na stolu sa etiri kamena stolca posveena irilu i Metodu. Razmiljao je pri tome o svom prvom susretu sa slovom, o Dubrovniku, putovanju do Splita Suza mu je pala na kameni stol, ali ju je brzo obrisao plaei se da ga netko ne bi vidio. Sjetio se svog none Mate i brzo odskakutao dalje. Naao se pred velikom kamenom ploom na kojoj su bila uklesana slova abecede latininim, irilinim i glagoljinim pismom. Prepoznao je lik svog prijatelja i opet ga je obuzela tuga.

Skakao je, i skakao, i tako doao do Huma u kojem se nalazi spomenik slobodi i miru. - Vidi, vidi i u najmanjem gradu na svitu slave slobodu i mir, isto ka i mi doli na jugu.Proao je cijeli dan, no i pred zoru, potpuno iznemogao od putovanja, skakavac na kamenu ugleda svog prijatelja.- Alo, mali, jesi li me zaboravio?- Skakave, skakave!!! - od sree je klicalo slovo. - Nisi me zaboravio, puno si mi nedostajao! - ree slovo i pone skakati od sree.- Ajde, smiri se. I ti si meni puno falija. Ne' virovat kakva san sve uda vidija - ree skakavac.- Zna, skakave, razmiljao sam cijeli dan, volio bih neto napraviti od svog ivota.- ta, tija bi bit zvijezda, super talent?! Ala mali mani se orava posla i uvati se ti lipo libra (knjige)! - ponosno i uvjereno e skakavac.

- Mnim (znam) a emo init. Idemo do Zagreba. To ti je naa metropola. Tamo emo na' remedijo (lijek, pomo) tvojoj nevolji!Ukrcali su se na vlak i gospara Maroja je obuzela tuga jer je znao da e uskoro opet ostati sam.A u Zagrebuvelika guva, buka, kripa automobila, gomila ljudi Sve je to bilo previe za dvojicu prijatelja. Mir su pronali u prolazu nedaleko od glavnog trga, Trga bana Josipa Jelaia.- Evo mali, naa si svoje misto. Tu su svi tvoji, tuj e ste' reputacijon (ugled) i postat poznat u svitu!Skakavac se osvrnuo i dobro zapamtio mjesto gdje e ostaviti slovo. - Sluaj mali, brzo se penji na onu kravatu i ne pitaj vie nita, sve e nauit' kad se smjesti u prvom redu u sredini.

Slovo je vjerovalo skakavcu, popelo se i nije skrivalo suze radosnice i oduevljenje kada se rukovalo s ostalim slovima glagoljice na kravati. Takoer je plakalo ne skrivajui tugu zbog rastanka. Skakavac je svom prijatelju, slovu udijelio jo mnogo dobrih i pametnih savjeta a zatim se pribliio trenutak rastanka.Okrenuo se i nasmijeio slovu skrivajui suze, mahnuo i zadovoljno rekao: - Eto mene ponovo k tebi, Dubrovnie moj! Zatim je odskakutao do njemu najdraeg i najljepeg grada na svijetu.

Godina proizvodnje: 2010. Autori slikovnice: 4. d i uiteljica Tatjana FaracSlikovnica je posveena braniteljima iz Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Dubrava. Njezina digitalizirana verzija dio je kolskog projekta Dubrava u Domovinskom ratu (k. god. 2010./2011.).