ِ حِ رلا َّنمِ َّْهللا ِ مِسِبْ uvodnik · 2011. 12. 1. · svi bh....

GLASNIK, decembAr 2011. GOdINe 3

uvodnik

“Najbolje se osjećam među jednostavnim ljudima pred kojima mogu da odbacim svoje oklope,da zaboravim komplekse i opreznost,s kojima mogu da se smijem,da kažem sve što mislim,ne plašeći se da će me pogrešno razumjeti.” Meša Selimović

Poštovani čitaoci, esselamu alejkum, predstavlja nam zadovoljstvo predstaviti vam novi, šesti broj Glasnika. Zbog ljetne pauze Glasnik nije izlazio tri mjeseca. U tom periodu većina naših studenata je bila u Bosni i Hercegovini na ramazanskim praksama. Međutim, bilo je i nekoliko studenata koji su ljeto proveli u Egiptu, tako da vam donosimo izvješće sa izložbe Srebrenički inferno Adamira Jerkovića. U toj manifestaciji je učestvovao naš student Dino Maksumić. Intervju ovog broja donosimo sa dr. Safvetom Halilovićem, podsjećamo vas na zdravstvene koristi posta, upoznajemo vas sa univerzitetom El-Azhar. Na jedan poseban, orginalan način mr. Medina Džanbegović opisuje dešavanja u Libiji, te rasplet dešavanja u Egiptu. U ovom broju smo posvetili posebnu pažnju vašim pismima i komentarima tako da ćete moći pročitati kako Glasnik doživljavaju naši čitaoci širom svijeta.Redakcija Glasnika je odlučila da će Glasnik od ovog broja izlaziti svakog prvog u mjesecu, osim ljetne pauze na Univerzitetima. Ostanite i dalje uz nas…Srdačan selam…

urednikAsmir BEkRiĆ

iZdAvAČ:Asocijacija studenata Bosne i Hercegovine u Egiptu

GLAvni i odGovoRni uREdnik:Asmir Bekrić

ZAMJEnik GLAvnoG i odGovoRnoG uREdnikA:Jusuf džafić

SEkRETAR REdAkCiJE:Adis Mahalbašić

LEkToR:Jusuf džafić

FoToREPoRTER:Hamdija islamović

TEHniČko uREĐEnJE:Adis Mahalbašić

nASLovnA STRAnA:Sedin omerbašić

ČLAnovi REdAkCiJE:Ajla keserović, naila duraković, Sulejman Čolaković, Muhammed kapo, Adis Mahalbašić, Muhamed Makić, Sedin omerbašić, Hamdija islamović, kenan Ćosić,

konTAkT: [email protected] List izlazi mjesečnoZa dostavu prošlih izdanja obratitese na e-mail adresu.

Glasnik

list as

ocija

cije

stud

enata i

z Bosne i Hercegovine

2 GLASNIK 6 • LISt ASOCIJACIJE StUDENAtA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPtU

16

48

4

8

20

30

36

43

vijesti iz Asocijacije

inTERvJu:dr. Safvet Halilović

univerzitet El-Azhar

Srebrenički inferno

ALuMni: Husein ef. Đozo

Egipat na tračnicama vremena

odgovor El-Azhara SAd-u

Zenički Al-Azhar

iZ SAdRžAJA...iMPRESSuM

ِبْسِم اللِه الرَّْحمِن الرَِّحيِم

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!ImpressumUvodnik

iZMEĐu dvA BRoJAiZMEĐu dvA BRoJA

4 GLASNIK 6 • LISt ASOCIJACIJE StUDENAtA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPtU GLASNIK, decembAr 2011. GOdINe 5

Sjećanje na žrtve Srebrenice obilježilo se ove godine i u Egiptu. Asocijacija studenata Bosne i Hercegovine u Egiptu organizovala je u pone-djeljak navečer javnu tribinu u Klubu stranih studenata (Nadi el-Vafidin) u Kairu.

Gosti-predavači tribine su bili prvi ambasa-dor Republike Egipat u Bosni i Hercegovini Sa-lah el-Ašri i profesor na kairskom univerzitetu dr. Muhammed Sejjid el-Dusuki. Tribini je pri-sustvovalo 200 gostiju. Bili su tu predstavnici diplomatskog kora iz bosanske, turske i egipat-ske ambasade, ugledni profesori sa egipatskih univerziteta, te studenti iz brojnih zemalja koji studiraju u Egiptu.

Uvod u tribinu o genocidu u Srebrenici na-pravio je Abdullah Kapo, student treće godine na univerzitetu El-Azhar. Naveo je osnovne či-njenice o ratu, genocidu koji se desio u Bosni i Hercegovini, te prisutnim gostima predstavio predavače. Salah el-Ašri u svom izlaganju govo-rio je o posljedicama rata u Bosni i Hercegovi-

ni, s osvrtom na genocid u Srebrenici.

“Srebrenica je bila sigurno mjesto, holandski vojnici su garantovali sigurnost Srebreničani-ma, ali se dogodilo baš ono suprotno - ubistvo velikog broja ljudi. Bio sam kao ambasador u BiH i znamo kakva je situacija tamo. Srebrenica je velika mrlja na savjesti cijelog svijeta. Nikada ne smijemo zaboraviti šta se desilo u Srebreni-ci, a danas, svi moramo poručiti cijelom svijetu da je Srebrenica ispit na kojem je Evropa pala”, rekao je El-Ašri.

Dr. Muhammed Sejjid el-Dusuki je kazao kako je prvi put BiH posjetio 1996, odmah po završetku rata.

“Jedno od mjesta koje sam posjetio u Bosni je i Foča, tu sam čuo užasne izjave i priče o ubi-janju Bošnjaka tokom agresije. Lično sam bio na mostu na kojem je zaklano 1.500 muslimana. Mi svi moramo naučiti lekcije iz Srebrenice. Za-hvaljujemo se studentima iz BiH koji su nas po-

S R E B R E N I C Ipripremio:Asmir BEkRiĆ

častili organizacijom ove veoma dobre i korisne tri-bine”, kazao je on.

Značaj tribine istakao je i predsjednik Asocijaci-je, Hasib Hadžić.

“Zbog proteklih deša-vanja u Egiptu ove godi-ne pomjereni su ispiti na svim univerzitetima, tako da je ovo prvi put da su svi bh. studenti 11. jula u Egiptu. Naravno, nismo mogli nijemo posmatrati putem medija šta se deša-va danas u BiH, a da mi ne učinimo ništa povodom ovog dana. Jer, ovo je dan od velikog značaja za sve Bosance i Hercegovce, ne samo u Bosni, nego bilo gdje u svijetu da se nala-ze. Na ovaj dan svi oni koji su iz BiH treba da se sjete Srebrenice, na bilo kom mjestu da su se zatekli. Druga svrha ove tribine jeste da preko egipatskih diplomata i novinara koji su bili u BiH za vrijeme rata i poslije njega i koji su imali pri-

liku prisustvovati ukopu ne-koliko stotina Srebreničana u prethodnim godinama, prenesu sliku onoga što se desilo u Bosni i što se danas dešava, iz njihove perspek-tive”, rekao je Hadžić.

Organizatori su svima podijelili letke o genocidu u Srebrenici, te pojedinim gostima poklonili Roman o Srebrenici, autora Isnama Taljića, koji je preveden na arapski jezik. Nakon tribine otvorena je diskusija, te su gosti imali priliku postaviti pitanje predavačima i do-maćinima, bosanskim stu-dentima.

Iz Asocijacije su istakli kako žele poručiti da oni koji su učinili ovaj genocid

moraju snositi odgovornost, te da se cijeli svi-jet mora uključiti u izgradnji života u Srebrenici. Dodali su da će sjećanje i obilježavanje genoci-da u Srebrenici postati tradicija u Egiptu.

Javna tribina o


iZMEĐu dvA BRoJAiZMEĐu dvA BRoJA


PREDSTAVLJANJE BOSNE I HERCEGOVINE

pripremio:Asmir BEkRiĆ

u Ka i ruU prostorijama Kluba stranaca, Nadi el-Vafidin, na Trgu Ramsis, uzela je uče- šće i Bosna i Hercegovina, pod pokroviteljstvom Asocijacije studenata BiH u Egiptu. Ovom prilikom naši studenti prezentovali su kulturne, tradicionalne,

književne i turističke vrijednosti Bosne i Hercegovine

U Kairu je 23. novembra počela manifesta-cija tradicionalnog predstavljanje kultura, tradicija i umjetnosti drugih zemalja, a koja će trajati tri dana - svaki dan će se predsta-viti pet zema-lja. U prosto-rijama Kluba stranaca, Nadi el-Vafidin, na Trgu Ramsis, danas je uče-šće uzela i Bosna i Her-cegovina, pod pokrovi te l j -stvom Aso-cijacije stu-denata BiH u Egiptu. Ovom prilikom naši studenti pre-zentovali su kulturne, tra-dicionalne, književne i turističke vrijednosti Bosne i Hercegovine. Pored naše zemlje, da-nas su se predstavili Kazahstan, Čad, Mali i Gambija, a bilo je prisutno posjetitelja i iz ostalih evropskih, azijskih i afričkih zemalja.Kada je u pitanju naša zemlja, prisutni su bili studenti i predstavnici diplomatskog

kora iz bosanskohercegovačke ambasade u Kairu. Naši studenti su posjetiocima po-nudili tradicionalnu bosanskohercegovačku kuhinju, unikatne rukotvorine, galeriju foto-

grafija Bosne i Hercegovi-ne, najbolja k n j i ž e v n a o s t va re n j a naših auto-ra, te kratki video o pri-rodnim lje-potama naše z e m l j e . U uvodu pre-z e n t a c i j e naše države pr i sutn ima je se obratio Muhammed Kapo, stu-dent prve

godine na univerzitetu Azhar, te najavio sljedećeg govornika. Zatim je se Abdullah Kapo prisutnima obratio, prigodnim go-vorom predstavljajući ljepote i vrijednosti naše države. Cilj prezentacije i učešća naših studenata na ovom skupu objasnio je pred-sjednik ASBIHEG, gospodin Hasib Hadžić : “

Ovih dana sve oči uprte su u Kairo, ali ipak vidimo da ima nečeg i lijepog da se dešava ovdje. Zbog ovog naroda, i truda kojeg ula-žu da bi sačuvali mir u svojoj zemlji, mi smo prihvatili njihov poziv, i na ovaj način iska-zali svoju podršku. Također, ovo je ujedno bila i jedinstvena prilika da Egiptu i svijetu pokažemo svoju zemlju i svoje vrijednosti”. Jedan od glavnih učesnika, Abdullah Kapo, apsolvent na fakultetu islamskog prava, pri univerzitetu El-Azhar, je rekao: “Bilo mi je ugodno prisustovati takvoj manifestaciji u kojoj smo kroz neposredni dodir s raznim nacijama mogli osjećati sebe kao da smo u Kazahistanu, Čadu, ili Maliju. Zaista je prijat-no biti svjedok ovakvih događaja, i proširiti vlastito znanje i uvid o drugim narodima, kuturama te običajima. Ono čovjeku pruža mogućnost jednostavnije korespondecije s ljudima, rušenje predrasuda o drugima, a

i usvajanje neke srednje busole.” Ukratko nam je i objasnio temu njegovog izlaganja, riječima: “Govorio sam o geografskom po-ložaju Bosne i Hercegovine, historijskim to-kovima našeg podneblja, o tom spoju istoka i zapada u kulturi tradiciji i arhitekturi Bo-sne i Hercegovine.Stavio sam u fokus posljednju agresiju na BiH, a istakao ličnost i djelo rahmetli pred-sjednika Alije Izetbegovića. Nisam zane-mario ulogu Mehmeda Fatiha i nerakidivu vezu između islama i Bošnjaka”. Na kraju, na naše pitanje da svoj utisak opiše u jednoj rečenici, gospodin Abdullah Kapo je izjavio : “Bilo je to jedno lijepo iskustvo i upoznava-nje s divnim narodima Afrike i Azije”. Pored suvenira, kniga i rukotvorina, bilo je izlože-no i nekoliko tradicionalnih jela, a burek, kojeg su spremile naše vrijedne studentice, nestao je u momentu, sa zadovoljstvom jeli su ga svi.


inTERvJuinTERvJu

Znate, jako je važno da čovjek ima jasan cilj i iskrenu želju da uči; kairo je ogro-man grad u kojem se može dobro učiti i studirati ali, isto tako, moguće je i tratiti vri-jeme po kairskim ulicama, hadikama i nadijima… ono što odaberete – to ćete u konačnici i imati. nemojte se zadovoljavati samo sa “mu-karreratima” i ne budite od onih koji, pred kraj semestra, pitaju šta je “mahzuf”, jer na-žalost pokazalo se da oni koji tako rade sutra ne prođu dobro. Takvi ostanu površni i to se vidi u njihovom radu.

.

.

Bosne nema bez Bošnjaka, a Bošnjaka nema bez islama.

razgovarali:Sulejman ČoLAkoviĆ i Asmir BEkRiĆ

Glasnik: Uvaženi profesore, možete li se za početak prisjetiti vaših medresanskih dana? Šta je bio razlog vašeg dolaska na El-Azhar?

Prof. dr. Safvet Halilović: U medresu, Gazi Hu-srev-begovu u Sarajevu, tada jedinu u BiH, došao sam u septembru 1983. godine. To su, uistinu bili veoma lijepi dani; u drugom razredu na polugo-dištu počeo sam učiti hifz pred našim profesorm kiraeta Hamdi-ef. Begićem. To je hairli završeno, te sam u četvrtom razredu položio ispit iz hifza

pred Komisijom tadašnjeg Starješinstva Islamske zajednice, što je tada bila prava rijetkost. Uz to, bio sam odličan učenik u medresi, oslobođen polaganja maturskog ispita, koji je tada bio veo-ma zahtjevan. Vjerovatno je ta veza s Kur’anom bila jedan od glavnih razloga koji me je opredje-lio da idem u Misir, na El-Azhar, radi studiranja na Odsjeku za tefsir i kur’anske nauke.

Glasnik: Nas kao studente Azhara interesuje kako je bilo studirati u Kairu prije dvadesetak go-

GLAS BOŠNJAČKE ULEMEprof. dr. hafiz Safvet halilović

dina, imajući u vidu da ste diplomirali 1992.godine? I kakav je pogled na Azhar danas i u vaše doba, s obzirom da je iz godine u godinu sve manje naših studenata se odlučuje na studije na Azharu iz raznih razloga?

Prof. dr. Safvet Halilović: Ja sam na Azhar došao krajem novembra 1988. godine, nakon odsluže-nja vojnog roka. Tada je služenje vojnog roka bilo obavezno svim sposobnim mladićima, i mi koji smo željeli studirati vani trebali smo prvo odslužiti vojni rok. Kada sam stigao u Kairo, pošto sam bio ože-njen, nisam mogao stanovati u studentskom domu na Derrasi, već sam morao tražiti stan privatno. Prve dvije sedmice bio sam gost kod Nezima Hali-lovića, poznatijeg kao Muderris, koji je također bio oženjen pa mi je puno, Allah da ga nagradi, pomo-gao oko smještaja. Tada su studenti koji su stanovali van studentskog doma imali mjesečnu stipendiju koja je iznosila stotinu džunejha (funti) po osobi, tako da smo ja i moja hanuma, koja je također bila student, imali dvjesta funti, što nije bilo dovoljno ni za stanarinu, jer koliko se sjećam za stanarinu je tre-balo izvojiti 230 funti mjesečno. Ali, eto Allah dragi daje nafaku… Ja sam dolazak u Misir razumio kao pravu priliku da se uči i druži sa ulemom, koje hvala Alalhu, tamo i ima. U to vrijeme, mi studenti iz BiH smo bili manjina u odnosu na studente sa Kosova i Makedonije kojih je bilo puno više. Neki studenti iz BiH su zbog raznih razloga napuštali školovanje, ali oni uporni su ostajali i završavali. Kada usporedim tadašnje prilike vidim da su one, u odnosu na ono što studenti sada imaju, bile daleko teže. Tako, npr. ja nisam imao obezbjeđenu godišnju kartu za odla-zak kući, pa sam morao štediti i odvajati od vlastitog zalogaja da bi se to obezbjedilo. Ali, eto hvala Alla-hu, isplatilo se, ja sam na Azharu završio fakultet, posdiplomski studij, magistrirao i doktorirao. Znate, jako je važno da čovjek ima jasan cilj i iskrenu želju da uči; Kairo je ogroman grad u kojem se može do-bro učiti i studirati ali, isto tako, moguće je i tratiti vrijeme po kairskim ulicama, hadikama i nadijima… Ono što odaberete – to ćete u konačnici i imati.

To što kažete da se sve manji broj studenata odlučuje na studij na Al-Azharu je vjerovatno uzro-kovano time što u našoj domovini nakon završetka

studija svršenici vjerskih fakulteta sve teže dolaze do posla. Dakle, smanjen je broj i studenata FIN-a i našeg IFP-a, donekle na to utiče i smanjenost mla-de populacije, pošto BiH polahko ulazi u probleme sa natalitetom. Smatram da je studiranje na Azharu dobra prilika da se upozna s autentičnim islamom, čiji sljedbenici treba da žive u ovom vremenu.

Glasnik: Koje su ličnosti najviše na vas utjecale tokom školovanja na Azharu?

Prof. dr. Safvet Halilović: Pa, bilo je više alima koje su na mene utjecali, prvo moji profesori koji su mi predavali, među kojima bih istakao moje dra-ge profesore tefsira: prof. dr. Abdul-Hajj el-Fermavi i prof. dr. Muhammed Sejjid Radi Džibril, od kojih sam se puno okoristio, zatim prof. dr. Ibrahim Ha-lifa, prof. Jahja Ismail i drugi. Pored akademskog obrazovanja na fakultetu (studirao sam na Usuli-d-dinu), nastojao sam da se okoristim od egipatske uleme, koji su održavali dersove po raznim džamija-ma, gdje sam inače volio otići. Također, knjige sam uvijek volio tako da se kod mene ubrzo formirala zamašna i bogata biblioteka. Od profesora koji su na mene utecali mimo fakulteta, spomenuo bih ču-vene alime šejha Ša’ravija i šejha Gazalija, koje sam lično poznavao i prisustvoao njihovim brojnim na-stupima i predavanjima. Nekoliko godina sam bio u prilici družiti se sa šejhom Ša’ravijem na njegovim posebnim dersovima - li hassatil-hassa, kako se to imalo običaj reći, tj. krug njegovih istaknutih prija-telja i poštovatelja s kojima je imao mjesečna dru-ženja i halke. Još kao student treće godine upoznao sam se sa šejhom Jusufom Karadavijem koji nije živio u Egiptu, ali je dolazio svake godine, nekada i više puta. Ja sam na Arefatu 1991. godine, kada sam išao da obavim hadž, upoznao njegovog zeta i kćerku koji su kasnije bili hemzetul-vasli između mene i cijenjenog šejha Karadavija. Još od tada s njim se dobro poznajem i bio sam u prilici da se s njim podosta družim, ne samo na njegovim dersovi-ma koje je držao kad bi dođi u Kairo, već i na njego-vim porodičnim sastancima. Od tog čovjeka sam, da ga Alalh Dragi poživi, puno naučio. Mislim da imam sve njegove knjige, kojih ima blizu 180 naslova, a koje rado čitam i danas. Na mene su, također, utje-cali i brojni drugi egipatski intelektualci, poput npr.


inTERvJuinTERvJu

dr. Muhammeda Imare, čija djela vrlo rado čitam. Glasnik: Pošto ste magistrirali 1997. godine na

Azharu, zanima nas kako se odvijalo vaše studira-nje, s obzi-rom na ratno stanje u BiH, te s obzirom na način stu-diranja na magistratu, imajući u vidu na stro-ge uvjete pri polaganju is-pita?

Prof. dr. Safvet Halilo-vić: Mene je rat zadesio u Egiptu, de-vedest druge kada sam bio apsolvent na Usuli-d-dinu. To su bili jako teški mo-menti, daleko od svojih, veze prekinute… Pored studiranja ja sam se uključio u aktivnosti Igase, egipatske humanitarne organizaci-je, koja je dobro poznata i u BiH. Obilazili smo mno-ge egipatske gradove i mjesta i prikupljali pomoć za naš narod. Bilo je problema sa šurtom, egipatskom policijom, koja nije gledala blagonaklono na te ak-tivnosti, s obzirom da je u to vrijeme na čelu Ujedi-njenih nacija bio egipatski kršćanin Butros Ghali. Bio sam pozivan na razgovore u zloglasni Lazugli, i to u kasnim satima… prijetili su i govorili da sam ja samo student i da te aktivnosti moram prekinuti. Ukratko, bilo je jako teško. Postdiplomski studij sam upisao na istom fakultetu, po prijedlogu nekih mojih pro-fesora i prijatelja. Šejh Jusuf el-Karadavi mi je lično poslao jedan, za mene tada jako potreban iznos, na ime stipedndije. Poznato je da su postdiplomske studije na Al-Azharu veoma zahtjevne. U to vrijeme

nije bilo puno predmeta, ali se išlo puno u deta-

lje, sjećam se da je na našem odsjeku u prvoj godini bilo upisano preko devedeset studenata. Usmeni ispit je završni, a da bi se na njega izašlo potreb-

no je položiti prvo pismeni, koji je elimi-natoran. Na pismenom je položilo sedam stu-denta, a na usmenom samo trojica, među kojima sam, hvala Allahu, bio i ja. Nakon dvije godine dobrih, spe-cijalizirajućih studija, upi-sao sam ma-gistrasku tezu iz područja tradicional-nog tefsira, pod nazivom:

Et-Tefsiru bil-me’sur, ehemijjetuhu ve davabituhu, dirasa tatbiki-ja fi suretin-Nisa (Tradicionalni tefsir, njegov značaj i postavke; primijenjena studija u suri En-Nisa). Na njenoj pripremi sam radio preko dvije godine, a u martu 1997. godine bila je i odbrana. Teza je kasnije (1999.) štampana u izdanju Daru-nešr lil-džamia’t u Kairu.

Glasnik: 25. marta 2001. godine ste odbranili doktorsku disertaciju na arapskom jeziku pod na-zivom El-Imam Ebu Bekr er-Razi el-Džessas ve me-nhedžuhu fi et-tefsir, s najvišom ocjenom (merte-betu-šerefi-l-ula), uz preporuku za štampanje zbog njenih naučnih vrijednosti. Kakav je osjećaj bio na-kon što ste postali prvi Bosanac koji je doktorirao na Azharu iz ove oblasti?

Prof. dr. Safvet Halilović: Bio je to predivan osje-ćaj. Tog dana je u amfiteatru Abdulhalim Mahmud na odbrani prisustvovalo najmanje dvije stotine

ljudi. Odbrana je trajala oko tri sata, i hvala Alalha, moja disertacija je ocijenjena najvećom ocjenom. Publikovana je tri mjeseca kasnije u izdanju poznate izdavačke kuće Darus-selam u Kairu. Godine 2008. doživjela je i drugo izdanje, što znači da je tražena. Profesor Mehmed Kico s Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu preveo je ovu disertaciju na bosanski jezik 2004. godine, a prijevod je objavljen pod naslovom: Metodologija tumačenja Kur’ana u hanefijskome mezhebu; studija na primjeru El-Džessasovog tefsi-ra Ahkamul-Kur’an, u izdanju El-Kalema i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Tačno je da sam ja prvi Bošnjak koji je doktorirao tefsir na Al-Azharu. Inače, prije mene na Azharu su doktorirala trojica Bošnja-ka: rahmetli dr. Ahmed Smajlović (1974.), zatim dr. Jusuf Ramić (1974.), obojica na Filološkom fakulte-tu i rahmetli dr. Aćif Skenderović (1985.), na Usu-li-d-dinu, na odsjeku za da’vu. Moja malenkost je, dakle, četvrti Bošnjak koji je (od)branio doktorat na Azharu, a prvi koji je to učinio na Odsjeku za tefsir i kur’anske na-uke.

Glasnik: Po okončanju studija na Az-haru vratili ste se u BiH i sa grupom inte-lektualaca ste jedan od osni-vača časopisa Novi Horizon-ti? Možete li se malo pobli-že prisjetiti tih dana osnivanja časopisa?

Prof. dr. Safvet Halilo-vić: O osniva-nju časopisa koji će promovirati središnji tok islama, poznat kao el-vesatijje el-islamijje, intenzivno se razmišljalo u periodu nakon rata, naročito 1997. i 1998. godine.

Znate, to su bila prlično burna vremena, rat se tek završio, nepravedni mir nastupio. Postojale su razli-čite različite struje i tendencije na islamskoj sceni u BiH, tako da je potreba za jednim časopisom koji bi promovirao srednji ili umjereni pristup islamu bila velika. U tom kontekstu nastao je časopis Novi hori-zonti, prvi broj je izašao 1. septembra 1999. godine, i evo hvala Allahu, izlazi do sada u kontinuitetu. Mi-slim da je najvažnije vezano za ovaj časopis upravo to da se na njegovim stranicama govorilo o islamu na način da se ne dopušta nikakav ekstremizam ali, također, nije dozvoljeno ni oduzimanje od islama ili unošenje u njegovo okrilje ono što mu ne pripada. To će biti veoma važno za izučavatelje stanja islam-ske misli i duha na našim prostorima, na prelazu iz XX. u XXI vijek.

Glasnik: Imajući u vidu da ste član Vijeća povje-renika Svjetske unije islamskih učenjaka, mozete li nam pobliže objasniti čime se ta unija konkretno bavi, kakva je vaša uloga u toj uniji, te koliko može

pomoći ta uni-ja na rješenju problema koji su naša svakod-nevnica među muslimanima BiH?

Prof. dr. Safvet Halilović: Svjetska unija islamskih uče-njaka (Ittihadu-l-‘alemi li ‘ule-mai-l-muslimin - International Union for Mu-slim Scholars / IUMS) osnova-na je 2004. go-dine na konfe-renciji održanoj

u Londonu. Jedan od glavnih ciljeva osnivanja Unije je osiguravanje šireg okvira koji će omogućiti musli-manskim učenjacima iz raznih dijelova svijeta da se


inTERvJuinTERvJu

no zbog zasluga njegovih ranijih svršenika. Mislim da svršenici Azhara, kao i ostalih islamskih fakulte-ta, imaju obavezu da, prije svega, rade na prosvje-ćivanju našeg bošnjačkog svijeta, u kojem ima puno hajra. Na tom putu treba puno umijeća, strpljenja, mudrosti, ali posebno bih to istakao, iskrenosti i predasnosti idealima islama, što naši Bošnjaci ite-kako cijene i poštuju.

Glasnik: Kakav je vaš pogled na današnju druš-tveno-političku sliku BiH?

Prof. dr. Safvet Halilović: To je malo složenije pitanje, stanej je prilično zabrinjavajuće, ali ja sam optimista – biće Bosne i Bošnjaka, inšallah. Bosnu četnici i ostali nisu mogli da unište sa topovima, tenkovima i avionima, pa neće moći ni sada. Valla-hu-l-muste’an!

Glasnik: Kako mi kao studenti možemo pomoći našoj domovini, našem narodu i našem ummetu?

Prof. dr. Safvet Halilović: Iskrenim, ustrajnim i predanim radom na afirmaciji islama i islamskih vrijednosti na našim prostorima, prije svega među Bošnjacima. Neprijatelji Bosne su dobro razumjeli jednu stvar: Bosne nema bez Bošnjaka, a Bošnjaka nema bez islama. Drugačije kazano: ako bi Bošnjaci prestali da postoje kao muslimani onda će prestati da postoje i kao Bošnjaci, a tada, ovu zemlju možeš zvati kkao hoćeš. Zato treba permanentno raditi na vjerskom i prosvjetnom osvješćivanju našega svije-ta.

Glasnik: Asocijacija studenata BiH u Egiptu je osnovala svoj list, kroz koji ćemo afirmirati naša mi-šljenja, ideje, istraživanja itd. Koji su vaši utisci na prve brojeve našeg lista? Koji su vaši savjeti za una-prjeđenje istog?

Prof. dr. Safvet Halilović: Mašallah, baš lijepo, gledao sam i drago mi je da imate ovaj Glasnik. Ve-oma je bitno da studenti koji studiraju vani pišu i prevode jer se kod njih, s vremenom, malo “otupi” osjećaj za maternji jezik, njegov stil i i izražavanje, pogotovo u pisanoj formi. I ja lično sam imao pro-

blema, mada sam još kao student pokušavao da pi-šem i na maternjem jeziku.

Glasnik: Voljeli bi smo da, na svoj sopstven na-čin, posavjetujete sve studente iz BiH koji studiraju na egipatskim univerzitetima?

Prof. dr. Safvet Halilović: Nemojte se zadovolja-vati samo sa “mukarreratima” i ne budite od onih koji, pred kraj semestra, pitaju šta je “mahzuf”, jer nažalost pokazalo se da onik koji tako rade sutra ne prođu dobro. Takvi ostanu površni i to se vidi u njihovom radu. Vi koji studirate na Al-Azharu ima-te priliku da se družite sa vrhunskom ulemom, pa iskoristite tu priliku. Također, preporučio bih oba-vezno klanjajne namaza u džematu u džamiji, naro-čito jacije i sabaha, zatim redovno učenje Kur’ana, virdova, zikrova i stalni rad na duhovnom uzdizanju. Bez toga, vjerujte mi, posao za koji se pripremate neće imati pravi kredibilitet. Ja sam nedavno bio u Dakaru, glavnom gradu Senegala, gdje je odr-žan svjetski kongres islamskih učenjaka. Ono što je posebno podvučeno jeste da ulema ima veliku odgovornost za stanje ummeta. Ulema mora čuvati poslaničko naslijeđe, jer ulema je nasljednik Božijih poslanika. To znači da se ulema mora strogo pridr-žavati svih islamskih odredbi, načela i propisa, kako u javnom tako i privatnom životu. U tom pogledu, mora se posvetiti velika pažnju duhovnom uzdiza-nju (tezkijetun-nefs), jer ulema je ta u šta se obič-ni svijet ugleda. Preporod ummeta nije moguć bez preporoda uleme a to se može postići, kao što je i istaknuto u završnoj deklaraciji, samo ako musli-manski učenjaci i studenti islamskih nauka budu na visokoj razini moralne odgojenosti i ako budu oki-ćeni vrlinama a pošteđeni poroka, kako bi sa svojim djelima i osobinama, prije nego riječima, mogli biti uzor drugima.

Glasnik: Želimo Vam puno uspjeha u radu i ostvarivanju životnih planova! Da Vas Uzvišeni na-gradi najboljom nagradom…Amin…

sastaju, razgovaraju i iznose zajednički stav o pitanji-ma koja se tiču muslimana današnjice. Unija radi na usaglašavanju stavova različitih pravnih škola nastalih u okrilju islama nastojeći objediniti stavove učenjaka koji se tiču aktuelnih problema muslimana kako bi se s izazovima, ali i opasnostima modernog doba, zajed-nički suočavali. U tom pogledu Unija okuplja učenja-ke sunnije i šiije (imamije/isna‘ašerije, zejdije), zatim ibadije, selefije, sufije i druge provenijencije koje su nastale u okrilju islama. Dakle, Unija okuplja sve pravce i skupine koji se mogu svrstati u okrilje časnog islama, što predstavlja djelovanje koje je od izuzetne važnosti, naročito u današnjim okolnostima kada su muslimani u svijetu podijeljeni i nejedinstveni, što u velikoj mjeri doprinosi njihovom slabljenju i propada-nju. Unija se tokom proteklih godina bavila proučava-njem aktuelnih problema u muslimanskom svijetu te razvojem odnosa između islamskog svijeta i Zapada. U tom pogledu, Unija je povodom raznih događanja u svijetu pojašnjavala stav islama naspram tih deša-vanja dajući savjete i preporuke putem odluka, pro-glasa i šerijatsko-pravnih decizija (fetava), a u brojnim obraćanjima svjetskoj javnosti Unija je osudila terori-stičke napade koji se dešavaju posljednjih godina, a dovode se u vezu s islamom, ističući da islam ni u jed-nom obliku ne odobrava teror i ubijanje nevinih civila. Unijom, od njenog osnivanja do danas, predsjedava istaknuti učenjak šejh dr. Jusuf el-Karadavi, koji ima tri zamjenika: ispred sunnija zamjenik je dr. Abdullah ibn Bajjah, bivši ministar pravde u Mauritaniji, u ime šiija ajatullah Et-Teshiri iz Irana, a ibadije zastupa šejh Ahmed el-Halili, glavni muftija sultanata Oman. Ge-neralni sekretar je prof. dr. Muhammed Salim el-Avva, poznati egipatski učenjak i profesor međunarodnog prava. Sjedište Unije je u Dablinu (Irska), a svoja pred-stavništva ima u Kairu, Bejrutu i Dohi. Godine 2009. donesena je odluka da se otvore predstavništva u Tur-skoj, Rusiji i Indoneziji. Unija je dosada okupila neko-liko hiljada članova koji dolaze iz gotovo svih zemalja svijeta.

Unijom rukovodi Vijeće povjerenika (Medžlisu-l-umena’), koje se bira na izborima na Generalnoj skupštini Unije i čiji članovi imaju mandat od četiri godine. Vijeće povjerenika ima ovlasti i kompetencije upravnog odbora i donosi potrebne odluke o planira-

nju naučnih, da’vetskih, kulturnih i drugih aktivnosti Unije. Ja sam na zasjedanju Generalne skupštine u julu 2006. u Istanbulu izabran u Vijeće povjerenika, a prošle godine dobio sam još jedan mandat.

Svjetska unija islamskih učenjaka je dosada izdala nekoliko izuzetno korisnih publikacija i knjiga. Poseb-no je važna Islamska povelja (El-Misaku-l-islami), u kojoj su, na jezgrovit, sadržajan i, prije svega, veoma utemeljen način, iznesena osnovna učenja islama i njegove specifične odlike kao i stav islama spram broj-nih savremenih dešavanja i fenomena. Povelja je ubr-zo prevedena na bosanski, engleski i francuski jezik. Potom su uslijedili prijevodi i na druge jezike, među kojima je posebno važan prijevod na njemački jezik koji je sačinila Lejla Begović, profesorica njemačkog jezika iz Štutgarta. Prvo izdanje Islamske povelje na bosanskome jeziku pojavilo se krajem 2006. godine, a za to je posebno zaslužan reisu-l-ulema dr. Musta-fa-ef. Cerić, koji je predložio da se Povelja štampa u sklopu Rezolucije Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini o tumačenju islama, što je i učinjeno. Ovom prilikom izražavamo zahvalnost uvaženom re-isu-l-ulemi na podršci koju je dao da Islamska povelja bude publicirana u spomenutoj Rezoluciji. U među-vremenu, Povelja je doživjela drugo izdanje na arap-skome jeziku. To izdanje je prošireno i dopunjeno s novim detaljima i poglavljima, i najsdračnije bih pre-poručio Povelju svim studentima islamskih nauka, da je dobro izuče I prostudiraju.

Glasnik: Kakve su predispozicije svršenika Azhara kada se vrati u rodnu Bosnu, te koje su njegove duž-nosti i obaveze?

Prof. dr. Safvet Halilović: Činjenica je da naš svijet blagonaklono gleda na univerzitet Al-Azhar, vjerovat-


nAšA TEMAnAšA TEMA


piše:Jusuf dZAFiĆ

Post, pogotovo post mjeseca ramazana, predstavlja i svojevrsno pročišćenje tije-la, kako kažu nutricionisti, pošto ostavljanje hrane, pića i drugih tjelesnih užita-

ka u toku obdanice kada je čovjek najaktivniji, te konzumiranje istih u toku noći kada se čovjek obično odmara, tokom tih mjesec dana, daje priliku tijelu da seoslobodi masti, otrova, gljivica i drugih po tijelo štetnih materija koje su se sku-

pljale tokom godine dana

Zdravstvena koris tP O S T A

ne spominju sve poimenice u kur’anu i Hadisu,

nisu bile poznate do današnjih dana. Ali, pošto Božiji

poslanik Muhammed, s.a.v.s., ne govori po hiru svome.

To je samo objava koja mu se obznanjuje (En-nedžm,

3), on nam je još prije 1400 godina dao neprocjenjiv

medicinski savjet, koji nam prenosi Ebu Hurejre, r.a.:

Postite, jer će vas post održati zdravim. (Et-Taberani).

Stoga, u duhu ovog hadisa medicinskog karaktera,

a sve s ciljem da nas obavijestim o zdravstvenim ko-

ristima posta do kojih je došla moderna znanost, te

da razbijem određene predrasude o tome da je post

štetan, koje su se pojavile posljednjih 60-ak godina,

kao posljedica dogmatike komunizma i ateizma, u na-

stavku ću se potruditi da razvidim i predstavim neke

medicinske činjenice o koristi islamskog posta.

iscrpne medicinske studije koje su se posljednjih

godina bavile postom pokazale su da su fizičke spo-

sobnosti onoga ko posti, odnosno usteže se od zore

do zalaska sunca od tjelesnih užitaka, veće od nepo-

stača. To je zbog toga što postačevo tijelo bolje pod-

nosi fizički napor, ima poboljšan rad srčanog (kardi-

jalnog) sistema, cirkulativnog sistema (sistema krvnih

žila), digestivnog (probavnog) sistema, respiratornog

(disajnog) sistema, limfnog sistema (sistema tečno-

sti) i svih ostalih tjelesnih sistema. Stoga i ne treba da

čude izjave muslimanskih sportista, poput fudbalera

Tieri Anrija, koji tvrdi da kada posti osjeća dodatnu

snagu s kojom je u mogućnosti da uradi ono što inače

ne bi mogao onih dana kada ne posti.

otkriveno je i da post vodi ka razlaganju tjele-

snih masti, što uzrokuje povećanje slobodnih masnih

kiselina u krvi. Tako te kiseline postaju glavni izvor

energije kod postača, umjesto glukoze (šećera), koja

je uobičajeni izvor energije kod nepostača. Time se

kod postača, prilikom izvođenja nekog fizičkog napo-

ra, smanjuje potrošnja glikogena u mišićima i jetri, što

dovodi do stabilnije razine glukoze u krvi, čiji nedosta-

tak dovodi do osjećaja umora. Tako se nepostač koji

primarno koristi šećer kao izvor energije brže umori

od postača, kome je šećer tek sekundarni izvor ener-

gije. ovakav rad organizma prilikom posta pomaže

oboljelim od dijabetesa, srčanim bolesnicima i svim

onima koji boluju od bolesti kojima je uzrok gojaznost

(pretilnost).

Post postača dovodi i u stanje duhovnog zado-

voljsta, izvrsnog raspoloženja, te neopisive sreće, jer

je postač svjestan da svojim postom čini dobro djelo

kojim je njegov Gospodar zadovoljan i pomoću ko-

jeg se približava džennetskim baščama i udaljava od

džehennemskih provalija. ovakvo optimističko po-

stačevo raspoloženje dovodi do značajnog poveća-

nja izlučivanja endorfina u njegovom tijelu, hormona

koji povećava tjelesne sposobnosti, smanjuje osjećaj

umora i iscrpljenosti, te efikasno pomaže u borbi pro-

tiv depresije, melanholije i svih ostalih duševno-psi-

hičkih i nervnih oboljenja.

Post poboljšava i mentalne sposobnosti postača,

pošto u toku posta velika količina krvi i nervne ener-

gije, koja se inače troši u toku procesa varenja hrane,

postaje dostupna mozgu i moždanim (nervnim) će-

lijama, te time poboljšava njihov rad, što dovodi do

bolje koncentracije, veće mogućnosti pamćenja, te

generalno efikasnijeg rada svih organa tijela, poput

organa vida, sluha, govora, ravnoteže, izlučivanja, di-

sanja itd. Poboljšan rad cijelog tijela znači i bolji rad

imunog sistema, pa tako i bolju zaštitu od raznoraznih

oboljenja, bilo da su ona mentalna (Alchajmerova bo-

lest, senilnost), očna (razne vrste sljepila), srčana (ari-

tmija), disajna (astma) ili bilo koje druge vrste.

Post, pogotovo post mjeseca ramazana, pred-

stavlja i svojevrsno pročišćenje tijela, kako kažu nutri-

cionisti, pošto ostavljanje hrane, pića i drugih tjelesnih

užitaka u toku obdanice kada je čovjek najaktivniji, te

konzumiranje istih u toku noći kada se čovjek obično

odmara, tokom tih mjesec dana, daje priliku tijelu da

se oslobodi masti, otrova, gljivica i drugih po tijelo

štetnih materija koje su se skupljale tokom godine

dana. Te štetne materije ne predstavljaju opasnost za

čovjekovo tijelo, ako se redovito s vremena na vrijeme

čovjek oslobađa njih. Tu na scenu stupa post, kao naj-

bolji čistač čovječijeg organizma.

nakon čak i ovog kratkog, šturog osvrta na zdrav-

stvene koristi posta, postaje kristalno jasno da su

glasine o zdravstvenoj štetnosti posta samo bapske

priče, a da su njegovo koristi po zdravlje neupitne, ne-

procjenjive i brojne. Stoga, ne preostaje mi ništa dru-

go nego da uputim dovu uzvišenom Bogu da nam da

da i ovogodišnji Ramazan, godišnji lijek i za tijelo i za

dušu, ispostimo u sreći, selamluku i rahatluku, onako

kako dolikuje njegovim iskrenim robovima.

u islamu, vjeri višnjeg Boga, nema nijedna na-

ređena stvar (farz, vadžib), a da nije korisna, nijedna

zabranjena (haram, mekruh tahrimen), a da nije štet-

na, niti ijedna dozvoljena stvar (halal), a da je štet-

na. o tome uzvišeni Bog govori na mnogo mjesta u

kur’anu, svojoj Plemenitoj knjizi. Tako je Mudri do-

zvolio trgovinu, jer je probitačna, neštetna, a zabra-

nio kamatu, jer je štetna: A Allah je dozvolio trgovi-

nu, a zabranio kamatu (El-Bekare, 275). onaj koji sve

zna dozvolio je lijepa, dobra jela, a zabranio ružna,

loša: Pitaju te što im se dozvoljava. Reci: „dozvoljvaju

vam se lijepa (dobra) jela...“ (El-Maide, 4). Zabranio je

onaj kome ništa nije skriveno sve što opija, kocku,

obožavanje kipova, bacanje strelica, i sl., dozvolio

sva ostala, raznorazna, neštetna osvježavajuća pića,

pošteno natjecanje gdje ljudi ulažu svoj trud i sl., a

naredio je obavljanje pet temelja islama, vjerovanje

u pet temalja imana, izučavanje raznoraznih nauka

i sl.

no, uzvišeni Allah se nije ograničio samo na

puko objavljivanje Svoje Mudre knjige, nego je sa

njom poslao onoga koji će je protumačiti, dostaviti

ljudima, svojim djelima pokazati kako se po njoj radi

– uzvišeni je poslao Muhammeda, s.a.v.s., sultana

svih vjerovjesnika, pečata poslanstva, najboljeg čo-

vjeka koji je ikada kročio ovom zemljom. Poslao je

Gospodar svih svjetova uputu, Svoju knjigu čovje-

čanstvu, i sa njom poslao Poslanika, s.a.v.s., da nam

bude poput vodiča, pastira kroz planinu ovog svijeta

do bašči onog svijeta, nama strancima, koji bi bez

kur’ana i poslaničkog Sunneta bili poput izgubljenih

ovaca. Zbog toga ne treba da čudi da i Sunnet, po-

put svog starijeg brata kur’ana, sadrži kur’anske mu-

drosnice koje još detaljnije pojašnjavaju ono što je

korisno, dakle naređeno, ono što je bez zarara, štete,

dakle dozvoljeno, te ono što je štetno, zararli, dakle

zabranjeno.

Bjelodano je da je nakon namaza, post najvaž-

niji stub, temelj islama. u drugu ruku, post je naj-

prakticiraniji temelj islama. Tome svjedočimo svakog

mjeseca ramazana kada susrećemo neke muslimane

neklanjače koji poste, a ne susrećemo niti jednog

muslimana klanjača, a da ne posti. Post je farz, stro-

go naređena dužnost svakog muslimana i pošto kao

takav spada u naređene stvari, ne treba da čudi da o

koristima posta govore i kur’anski ajeti i poslanikovi

hadisi. štaviše, muslimani širom svijeta poste od vre-

mena Adema, a.s., oca čovječanstva, ne dovodeći u

sumnju višestruku korisnost posta. Međutim, mno-

ge te koristi, pogotovo one zdravstvene, pošto se ne


PREdSTAvLJAMoPREdSTAvLJAMo

UniverzitetEl-Azhar u Kairu

piše:Sulejman ČoLAkoviĆ

vojne moći muslimana u Španiji, rezultirao je da se studenti iz tih regiona preorjentišu na univerzitet El-Azhar. U periodu Osmanskog carstva ovaj je univer-zitet ekonomski postao snažan i skoro neovisan. U 1895. godini, kada je šejh Muhamed Abduhu postao veliki muftija Egipta i započeo saradnju sa El-Azha-rom, savremene nauke ušle su u obrazovni sistem ovog univerziteta. Kada je Džemal Abdul Nasir 1954. godine došao na vlast u Egiptu promijenio je eko-nomski sistem ovog Univerziteta, pa je vlada počela vršiti kontrolu nad finansiranjem, zapošljavanjem i otpuštanjem kadra ovog islamskog instituta. Tako je El-Azhar ponovo izgubio svoju neovisnost.El-Azhar je tokom zadnjih pola stoljeća efektivnog razvoja osnovao i neke podružne odjele za studira-nje u različitim egipatskim gradovima, kao i u razli-čitim drzavama svijeta poput Pakistana, Indonezije, Indije I dr. Šejh Mahmud Šeltut, rektor El-Azhara, pokrenuo je odsjeke medi-cine i tehničkih nauka kao i fakultet prirodnih znanosti pri El-Azharu, vodeći računa da se studenti ovih fakulteta pored svojih studija pobliže upoznaju i sa islamskim uče-njima. Njegov drugi čin bio je osnivanje odjela za žene. Univerzite El-Azhar trenutno ima na desetine hiljada stu-denata, međutim najviše je onih koji studiraju teologiju i vjerske teme, a tu su još filo-zofija, ekonomija, medicina, informatika itd.Institut El-Azhar sastoji se od tri dijela, i samo je je-dan njegov dio Univerzitet El-Azhar. Egipatski pred-sjednik odabirao je rektora Univerziteta (takav je način biranja bio sve do 25-januarske revolucije).

Zajednica islamskih procjena je drugi dio u sklopu El-Azhara i bavi se naučno-istraživačkim aspektom kao što su fetve, izdavanje časopisa te odabiranje i slanje misionara.Ured šejha El-Azhara je zaseban dio Instituta. Ured ima zadatke da istražuje o naučnim centrima koji su vezani za El-Azhar, počevši od osnovnih škola do fakulteta. U ovim se centrima opće obrazovanje za-vršava tako da su učenici na kraju spremni za Uni-verzitet El-Azhar. Ovdje vrijedi istaći i osnivanje in-stituta za učenje arapskog jezika za strane studente pri Univerzitetu El-Azhar, gdje su svoje mjesto našli i studenti iz Bosne i Hercegovine, pa smo tako ove go-dine dobili i prvu generaciju naših studenata koji su uspješno okončali učenje arapskog jezika na ovom institutu. U martu 2010. godine je od bolesti srca preminuo šejh Muhamed Sejd Tantavi, pa je egipatski pred-

sjednik Husni Mubarek na čelo El-Azhara postavio dr. Ahmeda el-Tajjiba. Šejh Ahmed el-Tajjib rođen je prije 63 godine na jugu Egipta. Studirao je i doktorirao na El-Azharu islamsku filozofiju. Novi El-Azharov šejh je dio svog studija završio i na Sorboni u Francuskoj, tako da govori i fran-cuski jezik. El-Azharov šejh se i u islamskom svijetu također susreće sa ve-likim poteškoćama. Na njemu je da suzbije uticaj ekstremista i zapadnu propagandu protiv

islama, te da ispred ovog vjer-skog instituta podržava jedinstvo i blizinu islamskih mezheba. Tako smo nedavno imali priliku pročitati i njegov odgovor Sjedinjenim Americkim Drzavama o temi “Religijska sloboda”, a kojeg mozete pročitati u ovom broju Glasnika.

Na obali rijeke Nil u gradu Kairu, glavnom gradu Egip-ta, nalazi se zgrada Univerziteta El-Azhar. Univerzitet El-Azhar, kao i rijeka Nil, postali su simboli drevnog Egipta čija starost datira više od hiljadu godina.Nakon fatimijskog zaposjedanja Egipta Kairo je osno-van, tačnije 970. godine po gregorijanskom kalen-daru. Dvije godine kasnije otvorena je i džamija, a pošto su se Fatimije smatrali potomcima loze hazreti Fatime, kćerke Poslanika, alejhis-selam, i džamiju su

nazvali Al-Azhar. Uskoro je ova džamija postala cen-tar širenja fatimijske šiitske ideologije. Univerzitet se razvijao i za njega se u svijetu pročulo tako da su mnogi učenici iz svih islamskih zemalja visoko obra-zovanje stekli baš na njemu. Nakon Salahudin Ejjubijevog napada na Egipat i svr-gavanja vlade Fatimija Azhar postaje sunnijski fakul-tet, odnosno centar širenja sunnijske ideologije. Na-pad Mongola na istočne islamske zemlje i smanjenje

Univerzitet El-Azhar trenutno ima na desetine hiljada studenata, međutimnajviše je onih koji studiraju teologiju i vjerske teme, a tu su još filozofija, eko-

nomija, medicina, informatika itd

SREBREniČki inFERnoSREBREniČki inFERno


Izložba

SREBRENIČKI INFERNOu K a i r u

piše:dino MAkSuMiĆ

Kao domaćin programa dr. Muhammed Arab je poručio: „Genocid je nešto najstrašnije što se jednom narodu može dogoditi. Ja sam prošle godine sa Adamirom Jerkovićem posjetio Srebrenicu. Suze su same tekle. Mi se iskreno nadamo da se bosanskom narodu nikad više takvo nešto

neće ponoviti.“

Jedan od dokaza da govor o srebreničkoj tra-gediji i genocidu u Bosni i Hercegovini nikada neće biti zapostavljen na planetarnom nivou, je i izložba Arhiva Federacije BiH u glavnom gradu Egipta Kairu. Izložbu slika formata 80x100 cm pod naslovom„Srebrenički inferno“ je otvorio di-rektor Arhiva FBiH Adamir Jerković 13. sep-tembra u sali za izložbe Nacionalne biblioteke i arhiva Egipta, koji je ujedno bio i domaćin ovog događaja sa dr. Muhammed Arabom, direkto-rom ove institucije.Veliki broj egipatskog gledateljstva je sa ogor-

čenjem i negodovanjem gledalo slike užasa koji su pokazivali samo neke detalje iz srebreničkog pakla: izgladnjele i iscrpljene mase ljudi, ma-sovne grobnice, mučki ubijene civile, majku čiji stomak su dušmani rasporili i ubili njezino još nerođeno dijete....Nakon razgledanja izložbe srebreničke trage-dije posjetioci su u punoj sali amfiteatra imali priliku pogledati oratorij “Srebrenički inferno”, gdje se kroz video zapis moglo vidjeti sve o zlo-činu u Srebrenici.Poslije je gosp. Jerković održao interesantno i opširno predavanje na temu „Uloga Alije

Izetbegovića u nezavisnosti Bosne i Hercegovi-ne“, koje je ujedno i podijeljeno slušaocima u obliku knjižice sa prevodom na arapski i engel-ski jezik. U predavanju je dao jedan historijski presjek događanja na prostoru Jugoslavije od Drugog svjetskog rata, položaja muslimana u SFRJ-i, predratnom stanju i ratnim stradanjima i patnji bošnjačkog naroda i Daytonskom spo-razumu da bi na kraju govorio o liku rahmetli Alije Izetzbegovića.IZVODI IZ PREDAVANJAGovoreći o liku Alije Izetbegovića, Jerković ističe: Agresija na Bosnu i Hercegovinu je bila strašna, neviđeno brutalna i stravično krvava. Ali, Bosna nije uništena. Zahvaljujući Izetbego-vićevom mudrom vođstvu, pod čijim zastavom je stvorena i stasala Armija Republike Bosne i Hercegovine. Bosna i Bošnjaci su preživjeli ne-zabilježen pokus u političkoj teoriji i praksi. O Aliji, takođe, kaže: Kur’an je bio njegova in-spiracija i nadahnu-će. U nje-mu je na-lazio sve odgovore i upute, pa musli-manskom svijetu po-ručuje da se obra-zuje i uči po nared-bi Časne Knjige: „Natječi-te se u do-bru...“ Alija Izetbegović je izvanredno objašnjavao po-ruke islama, a u susretima sa zapadnim politi-čarima često je ispravljao stereotipe o islamu i muslimanima uopšte.O Aliji, kao harizmatičnom, uvjerljivom i u sve-mu umjerenom čovjeku, Jerković dalje kaže: Alija Izetbegović je bez sumnje obilježio jednu epohu. Ostaće zabilježen kao najznačajnija lič-nost kod Bošnjaka i Bosanaca u dramatičnom stoljeću koje je iza nas, a usuđujem se reći da je to najvažnija ličnost u ukupnoj bošnjačkoj

povijesti.Razmišljajući o pojavi Alije Izetbegovića na po-litičkoj sceni i njegovom djelovanju Jerković za-vršava predavanje i zaključuje riječima:Bošnjaci-muslimani danas su pred teškim izbo-rom kojim putem krenuti dalje. Moja zemlja, Bosna i Hercegovina, još nije izašla iz vrtloga iskušenja. Suočeni smo i dalje sa agresivnim srpskim i pritajenim hrvatskim separatizmom. Svi oni sanjaju stare snove i čekaju novu istorijsku pri-liku. Iz daytonske flaše, koja je trebala zauvijek zarobiti srpski detsruktivni projekt, danas je oslobođen secesionistički demon bez ozbiljni-je reakcije međunarodne zajednice. Nažalost, bošnjački lideri, zaslijepljeni vlastitim sujetama i nepostojanjem nikakvog bošnjačkog nacio-nalnog programa, nisu uspjeli odgovoriti na pravi način na ove izazove. U nedavnoj proš-losti Bošnjaci su predvođeni Alijom Izetbego-

vićem iz mnoštva krivih puteva znali odabrati pravi. Danas Bošnjacima itekako nedostaje Alija Izetbegović, njegova mudrost, državnička zrelost i politička vizija. Njegovo djelo mo-glo bi biti izvanre-dan orijentir novoj generaciji boš-njačkih političara kako da odgovore iskušenjima vre-mena, a posebno kako da se odupru agresivnom sepa-

ratizmu koji danas opasno ugrožava cjelovitost države. Naravno, ukoliko budu htjeli učiti na lekcijama prošlosti.“

SUZE I GORKI UZDASIReakcije poslije ukupnog programa su bile više nego očekivane:Kao domaćin programa dr. Muhammed Arab je poručio: „Genocid je nešto najstrašnije što se jednom narodu može dogoditi. Ja sam proš-le godine sa Adamirom Jerkovićem posjetio

SREBREniCki inFERno

20 GLASNIK 6• LISt ASOCIJACIJE StUDENAtA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPtU GLASNIK, decembAr 2011. GOdINe 21

Deportujući žene, starce i djecu u pravcu Tuzle, agresor je ispred nišana poredao preko 8 000 srebreničkih muškaraca i na svoj na-

čin im sudio samo zato što nose “tursko” ime.

Jesmo li

ZABORAVILIpiše:Sedin oMERBAšiĆ

NIKOME I NIKAD VIŠE! – bila je i ovogodišnja poruka upućena sa skupa žalosti u Potočarima, povodom ukopa novih 613 skeleta i obilježa-vanja 16 godi-na od genocida nad nedužnim bošnjačkim na-rodom. I ovogo-dišnji 11. juli bio je povod da se brojni autobu-si i automobili smjeste u sre-breničku dolinu , dovezavši dese-tine hiljada onih kojima je stalo da obiđu strati-šte bosanskog muslimana koji je prije 16 godi-

na u svojoj historiji zajedno sa ostalim balkan-skim muslimanima genocid osjetio po deseti put. Ali ovaj deseti je specifičan sam po sebi

od svih prethodnih. Ovaj zadnji je pokrovi-teljstvo dobio od naj-više svjetske instituci-je zadužene za „mir“ u svijetu, osnovane završetkom Drugog svjetskog rata, davne 1945. godine. Ta in-stitucija, Organizacija ujedinjenih naroda, je tačno prije 16 godina prepustila svoju „za-štićenu zonu“ onome koji je pošao da se na-pije „turske krvi“ i da se na taj način „zauvi-jek osveti Turcima na

Srebrenicu. Suze su same tekle. Mi se iskreno nadamo da se bosanskom narodu nikad više takvo nešto neće ponoviti.“„Gospodine Jerković, ja sam za vrijeme videa plakao“, bile su riječi Hasana Šazilija, novinara Kanala Nil za kulturu, egipatske državne televi-zije, koji je bio i jedan od mnogobrojnih novi-nara koji su intervjuisali Jerkovića.Jedan mladi egipćanin je Jerkoviću prenio slje-deće: „Prošle godine sam htio posjetiti Srebre-nicu i prisustvovati zajedničkoj dženazi 11. jula, ali nisam našao nikoga da se zajedno zaputimo na taj zahtjevni put iz Egipta. Ove godine sam otputovao sam i bio u Potočarima.“Ovom važnom događaju za BiH i Egipat je pri-sustvovao veliki broj građana bratske nam države Egipat, predstavnici Ambasade BiH g. Muhamed Čengić i g. Edin Ljutović, kao i bo-sansko-hercegovački studenti u Kairu, člano-vi Asocijacije studenatana BiH u Egiptu, veliki broj novinara i ličnosti iz kulturnog i javnog ži-

vota.Jerkovićeva poruka svima sa kojima je došao u kontakt je bila ista:Pozivam vas da vašu djecu naučite šta se do-godilo u bosanskom ratu od 1992. do 1995. godine. Pozivam vas da vašim sinovima i kće-rima kažete da obavezno odu u Srebrenicu - na ovo bosansko stratište. Na mjesta gdje o srpskom genocidu nad Bošnjacima svjedoče mezar do mezara. Vodite ih u Bosnu i Hercego-vinu na ovaj prevažni čas historije. Učite svoju djecu,.Ne dajte da mlada generacija zaboravi ovaj neviđeni zločin nad muslimanima. I učite ih da prenesu na svoju djecu, a ova na svoje potomke potresnu i stravičnu istinu o genocidu u Srebrenice. Govorite im o krvavoj bosanskoj epopeji. Vi na to imate pravo ne samo po re-ligijskoj pripadnosti, jer ste većina muslimani, nego i po opštoj ljudskoj dužnosti – jer šutnja o zločinu je saglašavanje sa zločinom.

JESTE Li ZABoRAviLiSREBREniCki inFERno

GLASNIK, decembAr 2011. GOdINe 23 22 GLASNIK 6 • LISt ASOCIJACIJE StUDENAtA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPtU

ovim prostorima“. Prekr-šivši osnovni element radi kojeg je i osnovana, UN su se stidljivo stavile na stra-nu i prije konačnog epilo-ga svoga (ne)djelovanja u Bosni i Hercegovini. Već početkom agresije na našu zemlju, po principu „ma-nje oružja-manje rata“, velika petorka koja u UN-u vedri i oblači (SAD, Britani-ja, Francuska, Kina i Rusija) je jedan balkanski narod islamske provenijencije prepustila nerealnoj borbi sa četvrtom armijom Evro-pe, nadavši se da će ga na taj način prisiliti na kapitu-laciju. Da bi svoju namjeru sprovele na terenu, UN su demilitarizovavši svoju „zaštićenu zonu“ odlučile lišiti je bilo kakvog ratnog poprišta. Marta ‘92., za-povjednik Zaštitnih snaga UN-a, francuski general Philippe Morillon, okupljenim Srebreničanima glasno poručuje: „You are now under the pro-tection of the UN forces!“ Uskličući pod tim riječima i predajući oružje, srebrenički čovjek, vjerujući velikoj petorki, nije mogao ni sanjati kakva ga sudbina dalje čeka. Za većinu srpskog naroda čak i danas „heroj, general, oslobodilac Srebrenice“ Ratko Mladić sa svojim trupama, ispraćajući komandanta holandskog bataljona Thomasa Karremansa prigodnim poklonima, „oslobodilački“ ulazi u grad i to je bio uvod u ono radi čega se ovogodišnjeg 11. jula u „oslo-bođenoj Srebrenici“ okupilo 50 000 duša. De-portujući žene, starce i djecu u pravcu Tuzle, agresor je ispred nišana poredao preko 8 000 srebreničkih muškaraca i na svoj način im su-dio samo zato što nose ‘tursko’ ime. U projek-tu „oslobađanja“ i čišćenja Srebrenice jula ‘95. učestvovale su i paravojne snage „Škorpioni“ pod kontrolom srbijanskog MUP-a. U okvi-ru svog zadatka čistke u Podrinju, kako se na snimcima jasno vidi, „Škorpioni“ nisu zaobila-zili ni djecu tinejdžerske dobi, kako bi u potpu-

nosti obavili ono radi čega su i poslani. Nesib Muhić, koji se danas ukopava kako Bog za-povijeda, je tih dana imao svega 11 godina i platio je životom krivi-cu nikad počinjenu. Na isti način je skončao i njegov 4 godine stariji brat Hasib. Ali, koga je bilo briga starost njih dvojice? Bitno je da se ne pripadaju „veri pradedovskoj“ i to je dovoljan dokaz za nji-hovu krivnju. Agresor tada za godine nije pi-tao ni Redžu Purdića, oronulog 82-godišnjeg starca, čije kosti ove godine ukopavaju pre-živjeli mlađi članovi njegove porodice. Ri-ječima umotanim slat-kim diplomatskim jezi-

kom susjedni lideri nam poručuju da gledamo naprijed bez osvrtanja unazad, međutim, bosanski pjesnik Abdulah Sidran bi kazao: „Ne date nam da u prošlost gledamo! A mi u nju ne gledamo, nego ona u nas gleda!“.U djelu „Bosna i Bošnjaci – država i narod koji su trebali nestati“ , prof. dr. Omer Ibra-himagić govori: „Kada je riječ o Bosni u stra-tegiji njenih susjeda, Bosna treba da zna da je susjedi neće ostaviti na miru ni ubuduće. Oni će se primiriti, pokušati ponovo ‘uspa-vati’ Bošnjake propovijedajući najbolje na-mjere do prve prilike kada osjete da je Bo-sna slaba da bi je ponovo pokušali pokoriti. Taj scenario je star od kada Bosna postoji. Nema nijedog razloga zašto bi taj scenario bio promijenjen“ . A o izdaji međunarodne zajednice autor kaže: „Poruka Srebrenice je upućena svima nama da ma kako bilo teško, u bilo kom kraju zemlje, ne smijemo više dozvoliti da ‘na vjeru’ naši borci budu

razoružani i da se civili prepuste na čuvanje bilo kome, pa ni UN-u.“ Vođeni ovom devi-zom, na nama je da čvrsto uzdignute glave idemo naprijed, ali da ne zaboravimo opet ono što zaboraviti ne smijemo, inače će se

i nas naša pokoljenja sjećati ovako kako se danas mi svakog 11. jula prisjetimo naših bližih predaka.

JESTE Li ZABoRAviLi JESTE Li ZABoRAviLi


PoEZiJA PoEZiJA

Bolje da je nemaNego da je ima

OvakveKakva danas jesteNaša Srebrenica

Ni mrtvo ni živoU njojBoraviti ne može

Pod olovnim nebomOd olova zrakNiko još nikada

Nije naučioU pluća udisati

Iz nje bježi sveŠto ima nogaSu kojima možeI ima iđePobjeći

Iz nje bježi sveI ono što niđeNego pod zemlju crnuNema pobjeći

Pravoslavci bježePridošli i domaćiMuslimani bježeDomaći i pridošli

I koji je bioŽiv nekako ostaoOtišao pa se vratioNi jedne zime sa ljetomNije sastavioNiti jednu jesenSa proljećemNego je gledoDa što prije opetIz Srebrenice ode

Šta je biloKomšija nam katolika

A njima je SrebrenicaStotinama godina

Bila miloi prelijepoStono mjestoNjihove dobrePlemenite udruge

Otišli su odavno

Kano da suU svojoj mudrostiZnali da će doći vrijemeU kom više neće bitiDobre Srebrenice

Govore namDeset nam godina govoreKako je u BosniPrestao rat

Uče nas I pisane nam upute o tomešaljuKako je u našoj državiBosni i HercegoviniPrestao ratI kako više nikoNe smijeGledati u prošlost

Zar oniUistinu vjerujuDa smo živi miKoji ovdje stojimoI sa ovog mjestaGovorimo tako

Kako da stvarno jesmo živiZar misle da se zove zdravljeZar misle da se zove razumOno što je u nama preostalo

Od negdašnjeg našeg zdravlja i?razumaZar ne vide, zar ne čuju,Zar ne znaju, da smo mi

Šta nas je preosalo, mrtviji odsvih

Naših mrtvih, i da ovdje danas,,njihovim glasomGlasom naših mrtvih, iz njiho-,vih grla

Vrištimo, i njihovim vriskom -?govorimo

Ne date nam!Da u prošlost gledamo

A mi u nju ne gledamo, nego!ona u nas gleda

:Vi kažete!U budućnost gledajte

A mi njuNikakvu i nigdjeI nikako ne vidimoNit vidimo da onaIkakvijem okomU nas gledaA kamo li da nas vidiI o nama brine

Mi imamo sadašnjostU koju se ljudskim okom

Pogledati ne može

Mi istiOd olova zrakU našoj SrebreniciKoje više nemaDišemo sa onimaČije su očiČije su rukeČije su dušeU našoj krvi ogrezle

I samo se oniMogu radovatiVašoj komandiDa u prošlost ne gledamo

A šta mi to drugo osim nje imamoU šta mi to drugoNego u nju?Imamo gledati

Zar možeteMateri kazati?Da ne gleda sinaZar sestri možeteKomandu slati?Da ne gleda brata

- Uzmite nam oči Al ne učite nas više, ne šaljite namviše!Takve savjete, upute i komande

,Možda i jeste, kako vi velite Prestao rat! Ali je nama, u našoj

,Srebrenici Rat prestao malčice, dok se i,same, prekodana Varakamo da je tako, i da jeste!prestao Ali su unas, i ljeti i zimi - i već jesedamnćst godina Tako! - prekratki dani, a duge i.preduge noći

Čim se sumrak prvi javne, mi svojekapije Gvožđem mandalimo, da ne dođei ne uđe Onaj što je onomad ušao i došao,,pa nam sve naše!Milo i drago - od života rastavio

On nam, danas, Mir u Srebrenici!čuva?Kako da spava srebrenička majka Čim sklopi oči, eto rata na vrata,eto one sekunde U kojoj je vidjela kako se, pod,četničkim nožem Rastavila, od vlastitog tijela, glava!njenog sina Samo joj se ponekad, od hiljadu, unesanici, proučenih Jasina, smiluje Dragi Bog! A san,kad joj na oči spusti Ona, u snu, sve sastavlja glavu satijelom nesahranjenog!Sina

?Kako da živimo sadašnjost?Kako da u prošlost ne gledamo

Naša sestra jedna ima, među!nama ovdje nije, a jest živaGrob je sebi napravila, od jedno-,ga, ovdje, u Sarajevu Stana. Prozora ne otvara, kroz njihpogledati ne smije, a Kamo li na ulicu izić! Četvero jedjece izgubila! AkoBi na ulici ikakvo momče il djevoj-če srela, pa joj koje Od njih na koje od njenih zaličilo -srce bi joj prslo, u

!Četiri stotine komada

?Je li to Mir?Da li tako prestaje Rat

Kad zašutiŽeljezno oružjeA do neba vrišti?Materino srce

Kad zlikovacPromijeni košuljuPa u njojPod našim kućamaI našim pendžerimaU našoj Srebrenici?Čuva naš mir

Vama jeste vašaA namaNikako nije!Naša prošlost prošla

Nit će proćiNiti može proćiDok olovno neboOd srebra SrebrenicuNašu prekriva

Dok pod njenimOd olova nebomOlovni zrakI olovneOd zraka zalogajeDišemo i gutamoS onima što jesuPromijenili košuljuAl srce pod košuljomI u srcu mržnjuNiti su mijenjaliNiti misle mijenjat

Vama vaša jesteNama nijeNaša prošlost prošla

Nemojte nas vraćatiNemojte nas vraćatiU tu i takvuOd olova

Pjesma oSrebrenici


PoEZiJA MARš MiRA

Srebrenicu

NegoBarem na tren jedanPogledajte gdje vam seU dušamaPo knjigama

Zagubilo zrnoIstine i Pravde

Ako u svom srcuBarem jednoOd Pravde i IstineZrno pronađeteOd dobra i srebraSrebrenu i dobruLjepoticu- Srebrenicu!Srebrenici vratite

Mrvu PravdeI zrno Istine!Pronađite

- Srebrenicu!Srebrenici vratite

A mi ćemo seUz Božiju pomoćŠto žive što mrtveOdmah u nju vratiti

Neka seUz Božiju pomoćSastave i smireSveOd svijeh vremenaSrebreničke duše

IDuše ove našeŽalosne i mrtve

Sa živim dušamaSvih naših mrtvih

Abdulah SIDRAN

MARŠ MIRANEZUK - POTOČARI 2011

piše:Jusuf džAFiĆ

Kao i svake godine tako i ove, već po sedmi put organizovan je Marš mira, trodnevni marš neka-dašnjim putem kojim su se srebrenički dječaci, mladići, muškarici i starci, zajedno sa slabo naoru-žanom 28. divizijom ARBiH, probili do slobodne tu-zlanske teritorije, bježeći ispred do zuba naoruža-nih četničkih formacija Ratka Mladića, balkanskog monstruma, koji je, između ostalog, planirao da biološki istrijebi muški živalj koji je 11. jula ‘95. za-tekao, zauzevši Srebereničku enklavu. Inače, marš simbolično traje tri dana, koliko je i trebalo prvim preživjelima da dospiju do slobodne teritorije, po-činje iz Nezuka, zadnjeg mjesta slobodne teritorije gdje su stigli prvi preživjeli, a njegova duljina iznosi oko 110 km. Iz Nezuka je ove godine krenulo 7 000 ljudi. To-kom cijelog marša priključivali su se novi učesnici tako da je u Srebrenicu trećeg dana stiglo oko 10 000 ljudi. U ovogodišnjem maršu, pored domaćih učesnika koji su, bukvalno, došli iz svakog grada naše Bosne, učestvovalo je i nekoliko stotina stra-naca iz preko 20 zemalja širom svijeta. Od stranaca najviše je bilo državljana Turske, čak njih 76. Ovo-godišnji marš možda je dosad bio i najnaporniji, uzevši u obzir da je temperatura sva tri dana marša dostizala 40 stepeni u hladu. Organizacija je ove godine bila najlošija, pošto, između ostalog, nije bilo podjele doručka i večere u kampovima, kao prijašnjih godina. Međutim, tu ne treba kriviti or-

ganizatore, već naše pozicione političare koji sva-ke godine drže govore uoči i za vrijeme godišnjice Srebreničkog genocida, a nisu u stanju da izdvoje tu simboličnu svotu kako bi marš protekao bez po-teškoća. Ipak, kao i svake godine tu su bili radni-ci Merhameta, Crvenog krsta, tuzlanskog MUP-a, tuzlanskog Komunalca, medicinari iz svih bolnica i porodičnih ambulanti na području TK, te mještani okolnih sela, koji su, svako na svoj način, pomogali učesnicima Marša mira. U Nezuk sam stigao 7. jula, oko pola osam uveče, veče uoči marša. Po dolasku zamijetio sam da je prije mene već stiglo preko hiljadu učesnika. I ne samo to, novi učesnici su stalno pristizali do pred jaciju. Noć uoči marša proveo sam, kao i do sada, u nezučkoj džamiji. Sutradan ujutru oko pola osam zaputio sam se prema mjesto okupljališta. Cijeli Nezuk vrvio je od učesnika marša koji su spremali za predstojeći marš. Na mjesto okupljanja stigao sam oko 7.45, gdje sam zatekao nekoliko hiljada ljudi koji su se već bili okupili, spremni za polazak, iako je od njega bilo više od sat vremena. Marš je krenuo iz Nezuka u 8.50. Nalazio sam se pri samom čelu kolone. Zbog velike mase ljudi čelo kolone je izašlo iz Nezuka tek oko 9.30. Seljani Ne-zuka su i ove godine izašli ispred svojih dvorišta i ispratili učesnike marša, uputivši im selame i dove. Zbog toga što je prvog dana marša padao džuma-


MARš MiRA

kolače. Tu sam se odmorio desetak minuta i oko 16.30 zaputio se ka krajnjoj destinaciji. Ove godine dionica između Jošanice i Kamenice je promijenje-na, učinjena dužom, ali bezbjednijom. U Kameni-cu došao sam oko 17.40 (Čelo kolone je stiglo oko 16.30, a zadnji učesnici su stigli u ponoć!). Narod nas je već tradicionalno dočekao sa kahvom, ča-jem, sokovima i svakojakim slatkim poslasticama. Tu sam se odmorio 20-ak minuta. Zbog osjetnog umora put do kampa nisam brzo prešao, tako da u kamp stižem oko 18.40. Ako odbijem pauze od oko dva i pol sata, pješačenje prvog dana je trajao oko sedam i pol sati. Prvu veče, kao i prijašnjih godina proveo sam kod Idriz-efendije, svoga profesora historije u Behram-begovoj medresi. Idriz ef. Memić je do rata bio imam u Kamenici. Svoj posao je obavljao predano s ljubavlju tako da rezultati nisu mogli izostati. O tome svjedoči i članak, objavljen 1991. godine u Preporodu, u kojem je okarakterisan kao najbolji imam u bivšoj Jugoslaviji. Tokom rata učestvovao je u odbrani naše domovine, gdje je bio i teško ranjen. No, voljom Uzvišenog Boga, ovaj ilumli in-san je i dalje nastavio da širi svjetlo znanja, sada kao profesor u Behram-begovoj medresi. Jedna od brojnih osobina koje rese ovog ahlakli insana je i njegovo neizmjerno gostoprimstvo po kojem je nadaleko poznat – cijeli sprat njegove kuće namje-njen je musafirima. Stoga ne treba da čudi da sam i ove godine bio njegov dost prve noći. Iako je kolona drugog dana krenula iz kampa u 5.30, ja sam tek krenuo u 7.45, pošto iz iskustva znam da će prvi odmor na rijeci Drinjači trajati najmanje tri sata. Putujući na začelju, susreo sam i upoznao brojne strance. Na obale Drinjače u selu Glodi stigao sam oko 8.45. Tu sam zatekao glavni-nu učesnika marša koji su tu odmarali već od 6.30. Priključio sam se odmoru do 9.15 kada smo za-počeli penjanje na svim učesnicima dobro pozna-tu planinu Udrč (1043 m), preko koje su učesnici proboja jula ‘95 prešli, bježeći ispred bjesomuč-nih četničkih hordi. Od obale Drinjače nastavio sam pješačenje pri samom čelu kolone. Prilikom penjanja napravio sam dvije pauze (10.10-10.15 i 10.25-10.30). Popevši se na Udrč, kolona je napra-vila jednu zajedničku pauzu (11.00-11.25) nakon koje je usljedilo blago spuštanje prema jednoj či-stini iznad Babića gdje je bila planirana duža pau-za. Na čistinu sam došao zajedno sa čelom kolone oko 11.50. Tu nas je čekala cisterna sa vodom, te dva kamiona – jedan sa kiflama, a drugi sa flaši-

namaz, a njegovo klanjanje je bilo planirano u dža-miji na Snagovu, kolona učesnika marša nije pravi-la velike odmore sve dok nije došla do snagovske džamije. Oko 10.00 prošli smo pokraj sela Baljkovi-ce. Dvije pauze (10.30-10-40, 10-50-11.00) su bile između Baljkovice i Parloga. Pokraj Parloga pro-lazimo oko 11.00 gdje nas je, kao i svake godine, dočekala grupa mještana. Od tada počinje penja-nje na Crni vrh. Na vrh Crnog vrha učesnici Marša mira stižu oko 12.00. Sa Crnog vrha počinje pola-gano spuštanje u pravcu Snagova. Kratki odmor je (12.30-12.40) napravljen na Crnom vrhu na već tra-dicionalnom mjestu odmora gdje se svake godine nalazi cisterna, a gdje su nas ove godine dočekali mještani okolnih sela koji su pokazali svoju dare-žljivost, djeleći nemilice plovode svojih voćnjaka. U 12.45 kolona maršista prelazi regionalni put i skre-će na lokalni put za Snagovo. Tu sam stigao samo čelo kolone. Oko 13.25 prvi učesnici Marša mira ulaze u Snagovo. Nekoliko domaćinstava u Snago-vu nudili su pomalo već umorne maršiste dobrom bosanskom kahvom. Čelo kolone stiže do džamije u Snagovu oko 13.45, gdje je mjesni imam sa svo-jim džematlijama čekao maršiste kako bi zajednički obavili džumu. Džuma je počela oko 13.50. Imam je skratio hutbu i klanjao samo džumanski sunnet i farz, uzevši u obzir umor učesnika marša koji su skoro pet sati marširali do džamije, a pred kojima predstoji još dobar dio puta za preprješačiti. Nakon klanjane džume, učesnici marša su klanjali spoje-no i skraćeno ikindiju (14.05-14.10). Nakon ikindije oni odvažniji nastavili su put prema Kamenici, dok je dio učesnika, među kojima je i moja malenkost, priuštio sebi odmor. Zbog ovog odmora u nastav-ku pješačenja do Kamenice nisam više bio u čelu kolone. U međuvremenu, dok sam se ja odma-rao, novopristigli učesnici marša su organizovali još jednu džumu (14.30-14.45) koju je predvodio uvaženi Abdullah ef. Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici, bivši ambasador BiH u Pakistanu, ko-jem je ovo peti marš. Abdullah-efendija je takođe i prijeratni zvornički imam, što ovoj džumi daje i posebnu simboliku. U 14.45 nastavio sam put, te sam oko 15.45 stigao u Liplje, gdje sam napravio kraću petominutnu pauzu. U Jošanicu sam stigao oko 16.00, a do stare-nove, obnovljene džamije, čije je otvaranje bilo 2. jula, oko 16.15. Tu su nas po prvi put dočekali seljani Jošanice, nudeći nas sokovima, kahvi i kolačima, pošto su nas prijašnjih godina dočekivali niže na ulazu u selo. Nedaleko od džamije, kao i prošlih godina, Njemci su dijelili

cama min. vode. Odmor je trajao do 13.00. Pošto je bila nesnosna vrućina, a temperatura zasigurno dostizala četrdeseti podeok, većina pristiglih mar-šista se odmarala u obližnjoj šumi. Graja nekoliko hiljada poluumornih i polugladnih učesnika marša iz obližnje šume navela me je na pomisao da su možda četnici upravo u ovoj šumi hvatali preživjelo muško stanovništvo Srebreničke enklave i da je nji-hova graja četnicima odala njihov položaj. Marš je nastavljen u 13.00, a još je bilo dosta ljudi koji nisu ni stigli na odmaralište. Put sam nastavio u samom čelu kolone. U Babiće u Cerskoj smo stigli u 13.15, u Rovaše 13.20, a u Maćese 13.45, u sva tri sela ljudi su nas dočekali, a ponegdje i počastili. U Tu-mače, odnosno na regionalni put za Konjević Polje smo izbili oko 14.30, gdje smo i napravili polusatnu pauzu. Čelo kolone je nastavilo put u 15.00, stiglo u Kaldrmicu oko 15.20, prešlo most na Jadru i izbilo na magistralni put Zvornik-Bratunac u 15.25, skre-nulo desno, te se našlo se u kampu na Mravinjcima oko 15.30. Ja se nisam zaputio prema logoru nego sam se kod mosta na Jadru odmorio do 16.00, pre-šao most i zaputio se lijevo magistralnim putem prema Konjević Polju (2 km od kampa u Mravinj-cima), koje je danas, nažalost, poznato samo po četničkim zločinima nad civilima tokom posljednje Agresije koji su kulminirali u Srebreničkom geno-cidu, te po bespravnoj izgrađenoj crkvi na zemlji Fate Orlović u selu gdje ne živi niti jedan pravosla-vac. U Konjević Polju prespavao sam u kući jednog čestitog mumina. Sve u svemu, pješačenje drugog dana bez pauza, koje su sveukupno trajale 2 sati i 45 minuta, je trajalo približno 5 sati. Trećeg dana u kamp sam stigao u 7.40, pet minuta prije polaska kolone tako da sam započeo pješače-nje u sredini kolone. U Burnice smo stigli oko 8.50. Desetominutni odmor sam napravio između 9.20 i 9.30. Na Kameničko brdo sam se počeo penjati oko 10.15. Tokom penjanja napravili smo zajedničku pauzu između 10.25 i 10.30. Dionica penjanja na Kameničko brdo je posebno zanimljiva zbog toga što se sa sa ovog brda najbolje tokom cijelog marša vidi koliko je ustvari kolona duga. Naravno, s obzi-rom da je kolona duga i do 10 km ni s ovog brda se nije vidio kraj kolone. Na vrh Kameničkog brda sam se popeo oko 10.55, gdje nas je čekala cisterna, i gdje je bila predviđena poduža pauza. No, zbog po-litičkih razloga (Bakir Izetbegović je trebao da se pretkraj, kod Gornji Šušnjara, priključi maršu) pau-za je samo trajala do 11.15. Dalji put sam nastavio u čelu kolone. Oko 11.45 sati došli smo nadomak

prvih srpskih kuća od početka marša. Kroz srpsko selo Lipenovići, jedino srpsko selo tokom marša, čelo kolone je prošlo oko 12.15. Moram istaći da se mještani ovog sela zajedno sa pripadnicima MUP-a RS svake godine potrude da isprovociraju sudionike marša Mira. Dovoljno je reći da nam je od 11.45 pa do 12.30, koliko je trebalo da prođe-mo kroz zemlju ovog srpskog sela, bilo zabranjeno da se igdje zaustavljamo, da skrećemo sa puta, te da se napijemo vode sa obližnjih šumskih izvora. Nakon izlaska iz ovog sela napravio sam kraću pa-uzu od 12.50 do 13.00. Do cisterne smještene po-kraj Ravnog Buljima došli smo oko 13.20. Tu sam nakratko predahnuo do 13.30, kada sam nastavio put do jedne čistine pokraj Gornjih Šušnjara, gdje je bila predviđena pauza. Na tu čistinu smo stigli oko 14.00. Odatle put nastavljamo oko 14.25. Zbog pauze koju sam napravio između 15.05 i 15.10 više nisam bio u čelu kolone. U Derviševac sam stigao u 15.15, u Pale 16.05, a u Budak, nadomak Potočara u 17.00. Pritom sam napravio zadnje dvije pauze (15.20-15.25, 16.20-16.40). U ovim trijema seli-ma su nas domaćice (domaćine su četnici listom istrijebili) srdačno dočekale i počastile. U Potoča-re sam se spustio u 17.15. Odatle pa do ulaska u Memorijalni centar ispratio nas je špalir – slijeva su bili pripadnici Oružanih snaga BiH, a sa desna pristigli mještani, stradalnici srebreničke golgote. Pored oko 10 000 učesnika Marša mira, u Potočare je do akšama stiglo i nešto više od 300 učesnika dvodnevnog marša Žepa-Potočari, preko 300 uče-snika trodnevnog biciklističkog maratona Bihać-Potočari, te 20-ak učesnika trodnevnog pješačkog maratona Bihać-Potočari. Kao i svake godine, pa tako i ove, učesnicima Mar-ša mira pripala je ta čast da iz hala u Memorijalni centar prebace pronađene ostatke šehida, koji će sutradan 11. jula biti ukopani. Prebacivanje šehida, njih 613, počelo je u 18.30 i trajalo je preko sat vre-mena. Od akšama do jacije ispod musale je uprili-čen vjerski program. Ovogodišnji vjerski program je začinjen je sa nekoliko stotina učesnika marša, među kojima 50-ak Turaka, koji su ispred kampa čitavih pola sata do pred jaciju donosili tekbire koji su odjekivali Potočarima, da bi pred samu jaciju, uz tekbire prošetali od kampa do Memorijalnog cen-tra i nazad. Veče nakon jacije-namaza do sabah-na-maza proveo sam u besjedi sa nekoliko tuzlanskih medreslija ispod musale u Memorijalnom centru. Prijatno društvo nam je pravila grupica turskih mladića, takođe učesnika ovogodišnjeg marša.

MARš MiRA

ALuMniALuMni

GLASNIK, decembAr 2011. GOdINe 31 30 GLASNIK 6• LISt ASOCIJACIJE StUDENAtA IZ BOSNE I HERCEGOVINE U EGIPtU

Husein Đozo pripada grupi učenjaka koji su dali nemjerljiv doprinos u razvoju i razumijevanju islama, kao i savremene islamske misli na ovim prostorima. njegov najveći doprinos je na području tumačenja kuràna.

on je nastojao da svoje interesovanje u intelektualnom radu pozicionira kao put reformističke i moder-nističke orijentacije, naravno, inspirisan idejama vjerskog mo-dernizma prisutnog u Egiptu, a naravno kroz ličnosti Muhameda Abduhua, Reši-da Ridaà i dr.

Sve teme kojima se on bavio u svo-joj vjerskoj i svakoj drugoj dogradnji su aktuelne prirode sa jasnom i vidljivom intencijom progresa i napretka muslima-

na koji su bili izloženi taklidu (slijepom

oponašanju) - koji je svakako bio i ostao najveći uzrok pada, dekadence i zaosta-losti muslimana. To se moglo uočiti na

njegovim predavanji-ma u kojima je često govorio protiv taklida.

Husein Đozo rođen je 1912. godine u Ba-rama, ilovača, općina Goražde. od 1923. go-dine pohađa medresu Mehmed-pase kukavi-ce u Foči, a potom od 1925. godine Merhemi-ca medresu u Sarajevu. u ovo vrijeme istovre-meno je učio i u Atmej-

dan medresi u Sarajevu. Godine 1928. godine upisuje se u uglednu šerijatsku sudačku školu u Sarajevu, koju završava 1933. godine.

Potom odlazi na El-Azhar 1934. godi-ne i završava šerijatsko-pravni fakultet 1939. godine

Po povratku u Bosnu, 1940. godine je

postavljen za nastavnika arapskog je-zika u okružnoj medresi u Sarajevu, a 1941. godine i za prosvjetnog referenta u uredu reisu-l-uleme u Sarajevu.

Period od 1945-1950. godine Đozo je proveo u komunističkom zatvoru. od 1950-1960. godine Đozo radi prvo u tvornici koznih prerađevina, a zatim u upravi gradskih puteva, a potom i kao viši knjigovođa u firmi Metal u Sarajevu.

Godine 1960. godine Husein Đozo počinje ra-diti u vrhovnom islam-skom starješinstvu gdje ostaje sve do smrti 1982. godine. Tokom šezdese-tih i ranih sedamdesetih godina XX stoljeća Đozo honorarno radi i kao pro-fesor Gazi Husrev-bego-ve medrese, gdje predaje ahlak, akaid, fikh, hadis, retoriku, usuli fikh, tefsir i vaz.

1964. godine Đozo je izabran za presjednika udruženja ilmijje u Soci-jalističkoj Republici Bo-sni i Hercegovini. Godine 1970. on pokreće list Preporod, čiji je glavni i odgovorni urednik do 1972. go-dine. u periodu od 1976.-1979. godine Đozo je također iznova odgovorni ured-nik Preporoda.

Sa otvaranjem islamskog teološkog fakulteta 1977. godine Đozo je redovni profesor na tefsiru.

Čitav njegov život posvetio je tumače-nju kuràna. njegov rad na tefsiru može se podijeliti u tri etape.

Prva etapa nastupa 1962. godine. Tada je Đozo započeo sa prevođenjem i tumačenjem kuràna. Ta etapa traje sve do 1966. godine. Đozini radovi objavlji-

vani su Glasniku viS-a pod nazivom “Tu-mačenje kuràna“.

druga etapa počinje njegovim po-zamašnim radom, kada su nastale tri sveske iz Tefsira koje su štampane pod naslovom „Prijevod kuràna s komenta-rom“. Taj period je vezan za 1966. i 1967. godinu.

Treća etapa je peri-od kada se Đozo po-novo vraća prevođenju kuràna. Bio je to peri-od od 1974. do 1976. godine. Tada je Đozo svom svojom snagom radio na prevođenju sure Alu imran. Sve je to pisao u Glasniku viS-a pod naslovom „Prijevod kuràna s komentarom“.

Husein Đozo na-pisao je veliki broj ra-sprava, članaka, eseja i polemika. Prije drugog svjetskog rata pisao je u Glasniku ivZ, novom

Beharu, El- Hidaji i godišnjaku Hrvat. od 1958. godine zapažena je njegova inten-zivna saradnja u Glasniku ivZ, potom u Zborniku radova iTF-a, te naročito u Ta-kvimu, čiji je urednik bio u nekoliko na-vrata. Za života mu je izašla knjiga islam u vremenu, objavljena u Sarajevu 1976. godine. Tokom zadnjeg desetljeća XX stoljeca izašla su, također tri različita iz-danja zbornika njegovih Fetvi - pitanja i odgovori .

Husein Đozo je obilježio naše islam-sko mišljenje tokom šezdesetih i sedam-desetih godina XX stoljeća. Pripadao je islamskom reformističkom rukavcu mi-šljenja (Afgani, Abduhu, Meragi, šeltut).

Husein ef. Đozo1964. godine Đozo je izabran za presjednika udruženja ilmijje u Socjalističkoj Repu-

blici Bosni i Hercegovini. 1970. godine on pokreće list “Preporod” , čiji je glavni i odgovorni urednik do 1972. godine. u periodu od 1976.-1979. godine Đozo je također iznova odgo-

vorni urednik “Preporoda”.piše:Adis MAHALBAšiĆ


PRiJEvodPRiJEvod

NAUČNI PRISTUPRiznice u sunnetu Treasures in the sunnah

A SCIENTIFICAPPROACH_PART 1

piše:ZAGHLUL EL-NAGGAR (ZEGUL EL-NEDŽDŽAR)

prijevod s engleskog: Jusuf DŽAFIĆ

Suočeni s neuspjehom od ruku muslimana tokom Krstaških ratova, zapadnjaci se na-prežu da se osvete za sebe muslimanima, pokušavajući iskriviti sliku islama pod krin-kom njegovog izučavanja i kriticiziranja. U takvom ozračju, koje je puno mržnje i sli-jepog zanesenjaštva protiv islama, pojavile su se škole za proučavanje islama, islamske civilizacije i historije, običaja i vladanja mu-slimana kako bi našli bilo kakvu slabost, bilo da je stvarna ili uobražena, preko koje oni napadaju islam i muslimane. Zbog njihovih predrasuda i pristrasnosti, ove studije, u većini slučajeva, su daleko od toga da budu nepristrasne i uravnotežene. Stoga, većina djela orijentalista su puna mržnje, taštine i osjećaja nadmoći. U ovom orijentalnom ratu, svi pokušaji da obesnaže Slavni Kur’an pokazali su se ništavnim. Shodno tome, oni sada usmjeravaju svoje zle strijele sumnje ka Plemenitom Sunnetu u usklađenom na-padu. Oni tvrde da Sunnet nije zapisan to-kom života Vjerovjesnika, s.a.v.s., pošto je on zabranio da se piše kako bi sačuvao Slav-ni Kur’an od toga bude pomiješan sa Pleme-nitim Sunnetom. Što se tiče ovoga, doslušni orijentalisti su

prilično sigurni da Plemeniti Sunnet čini drugi izvor islamskog prava i sponu između različitih pokoljenja muslimanskog ummeta s jedne strane, i između njih i Vjeovjesnika, s.a.v.s., druge. Tako, oni su prilično uvjere-ni da sipanje sumnje na izvornost Sunneta znači sumnjati na sami islam, te obarati jed-nan od njegovih osnovnih stubova. Zasigurno, cilj ovog napada je očito jasan, uprkos tome što je skriven pod plaštom naučnog istraživanja. On maskira veliku količinu mržnje i predrasuda, kao i zane-senjaštva za lažju. Orijentalisti sumnjiče vjerodostojnost Plemenitog Sunneta i nje-govih pripovjedača bez da imaju opipoljive dokaze za svoje tvrdnje. Oni ciljaju samo na to da odgovore muslimane od sunneta njihovog Vjerovjesnika, s.a.v.s., i tako i od njihove istinske vjere. Nažalost, jedan broj muslimana slijedi ove satanske tvrdnje i zlobne zavjere, i govore da su izvori naše religije Slavni Kur’an, jer je mutevatir (ne-sumnjiv), te primjenjiva tradicija Vjerovje-snika, s.a.v.s., pošto je neprekidno korišten i stoga mutevatir. Oni govore da ono što je Vjerovjesnik, s.a.v.s., usmeno obvezao nije obavezujuće. Ova netačna tvrdnja je proi-

zvedena laž protiv Vjerovjesnika, s.a.v.s., i njegovog sunneta, što je jasno proturječje Vjerovjesnikovim izrekama: Onda morate slijediti moj sunnet i sunnet pravedno vođenih halifa. Držite se toga i prianjajte čvrsto uz njega. Dat mi je Kur’an i njegov suprotni dio (tj. Sunnet).I Allahovom govoru: I šta god vam Vjerovjesnik da, uzmite, a šta god vam zabrani, ustežite se (od toga), i boj-te se Allaha. Zaista, Allah žestoko kažnjava. (El-Hašr, 7)Da bih opovrgao ovu tvrdnju izabrao sam nekoliko hadisa koji sadrže znanstvene zna-kove; oni pribavljaju naučne činjenice koje je čovjek otkrio tek i posljednjih nekoliko godina. Ovi hadisi su razvrstani u četiri sku-pine: svemir i stvaranje, biljke, čovjekovo zdravlje i arabijski poluotok. Ovi hadisi su prvobitno bili objavljeni u el-Ehramu tokom mjeseca Ramazana 1422 hidžretske godine. Mnogi čitaoci su me pitali da spojim ove hadise u jednu knjigu kako bi postigao trajnu korist od roga. Dru-gi čitaoci su me zamolili da napravim isto na engleskom i drugim jezicima. Nadam se da će ova engleska inačica ispuniti očekivanja

engleskih čitalaca. Neka mi Allah pomogne da doprinesem više i više na polju nauke o svemiru. Neka mi Allah oprosti za svaku grešku u ovom skromnom djelu, jer je savršenost božan-ska, i neka me nagradi u budućem životu, Dana kada neće ni bogatsvo ni sinovi kori-stiti, osim onome ko Allahu dođe čistog srca (čistog od širka (mnogoboštvo) i nifaka (li-cemjerstva). (Eš-Šu’ara, 88-89)

Zaglul Radžib Muhammed en-Nedždžar

PRVI DIO – STVARANJE I SVEMIR

1. Hadis

Sedam Zemalja

Prenosi se od Ebu Seleme, r.a., da je bila preprirka između njega i nekih ljudi (oko komada zemlje). Kad je on rekao ‘Aiši, r.a., Vjerovjesnikovoj ženi o tome, ona je rekla: „O Ebu Seleme! Izbjegavaj nepravedno uzi-manje zemlje, jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Ko god otme čak i pedalj zemlje od


PRiJEvodPRiJEvod

nekoga, na njegovom vratu bit će obješeno sedam Zemalja.“ Salim pripovijeda od svog oca da je Vjero-vjesnik, s.a.v.s., rekao: „Ko god uzme nepra-vedno komad zemlje od drugog, potonut će sedam Zemalja na Danu proživljenja.“ Posljednje spomenuti hadisi zabranjuju ugnjetavanja uopćeno, naročito što god je povezano sa nepravednim uzimanjem ze-mlje koja pripada drugima. Ovo je zasnova-no na govoru Svemogućeg Allaha: Uzimajući da je Allah nije nesvjestan toga što zalimuni (mnogobošci, griješnici, itd.) čine, ali im On daje roka do Dana kada će oči gledati u užas. (Oni će) požurivati napri-jed sa vratovima protegnutim, glavama po-dignutim gore (prema nebu), njihov netre-mični pogled im se neće vraćati a njihova srca će biti prazna (od razmišlja-nja zbog pretje-ranog straha). I upozori (O, Muhammede) čov ječanstvo na dan kada će im kazna doći; tada će griješ-nici reći: „Naš Gospodaru! Daj nam još malo vremena, mi ćemo se odazvati Tvome pozivu i slijediće-mo poslanike!“ (Bit će rečeno): „Zar se niste prije zakleli da nećete ostaviti (svijet zbog onog svijeta). I vi ste obitavali u kućama ljudi koji su se ogriješili, i bilo vam je jasno kako Mi bijasmo postupali s njima. I dali smo vam (mnoge) priispodobe. Zaista, oni su smišljali svoju spletku, a njihova spletka je bile sa Allahom. Iako je njihova spletka bila velika, (još uvijek) nikada ne bi bila u stanju da pomjeri planine (stvarne plani-ne islamskog zakona) s njihovih mjesta. Pa nemoj misliti da Allah neće uspjeti da održi Svoje obećanje Svojim poslanicima.Uistinu, Allah je Svemoguć, kadar da se osveti. (Ibra-him, 42-47)

Brojni kur’anski ajeti i vjerovjesnički hadisi zabranjuju ugnjetavanje, ali gore spomenu-ti hadisi usresređuju se na sedam Zemalja. Ljudi postaju smušenju u shvatanju pokaza-telja ovog svemirskog znaka, te postavljaju mnogo pitanja koja se tiču stvari kao što su sljedeće: Da li se sedam Zemalja odnosi na sedam za-sebnih planeta kao što je ova naša Zemlja? Da li su to planete sunčevog sistema kako se nedavno mislilo prije nego što su astro-nomi otkrili da ima jedanaest planeta? Ili su one planete drugih zvijeda u našoj galak-siji, ili drugih zasebnih galaksija. Ako je ovo tačno, gdje su one? Ovo je poglavito važno prilikom razlučivanja činjenice da je broj

planeta slič-nih Zemlji, u stvarnom dijelu naj-bližeg neba veliki! Mnogi astronomski i s t ra ž i v a č i su uspjeli da otkriju neko-licinu tih pla-neta uprkos poteškoća-ma sa kojima su se susreli. Da li su one raspoređene diljem se-dam nebesa

u skladu sa pretpostavkom da svaka Zemlja ima svoje nebo, kako zamišljaju neki ljudi? Ova pretpostavka je odbačena kur’anskim ajetima koji nas uvjeravaju da su zvijezde (i tako i njihove prateće planete) uresi samo najbližeg neba. Ovo se temelji na riječima Svemogućeg Allaha:I mi smo zaista ukrasili najbiže nebo sa svje-tiljkama... (El-Mulk, 5) Konačnom, jesu li ovih sedam oblasti u na-šoj Zemlji; najgornja okružuje najdonju i da li one naslagane oko jednog središta?

Pojašnjenje hadisa

Unutrašnja građa Zemlje

Studije u oblasti geologije su dokazale da je Zemlja sastavljena od sedam pojaseva, utvrđene od najdubljeg do najplićeg sloja kako slijedi:• Čvrsto unutrašnje jezgro (središnji dio) Zemlje:Napravljeno je od čvrste jezgre koja se uglavnom sastoji od željeza (90%) i nikla (9%), uz malu količinu lahkih elemenata kao što je ugljenik, fosfor, sumpor, silicijum i ki-seonik (1%). Njegov sastav je sličan sastavu željeznih meteorita uz značajno povećanje u postotku željeza. Prečnik ovog jezgra je otprilike 2402 km. Njegova prosječna gusti-na je procijenjena na oko 10-13,5 gm/cm*3 (zato što je prosječna gustina stijena zemlji-ne kore procijenjena na 2,7-3 gm/cm*3, a

prosječna gustina Zemlje kao cjeline je 5,5 gm/cm*3). Tačnije, to jako dokazuje posto-janje građe s visokom gustoćom u zemlji-nom jezgru. Ovo jezgro se smatra sedmom Zemljom.• Tečno spo

ِ حِ رلا َّنمِ َّْهللا ِ مِسِبْ uvodnik · 2011. 12. 1. · svi bh....

Documents