02 hemijski sastav živog sveta
DESCRIPTION
TRANSCRIPT
Zastupljenost nekih hemijskih elemenata u neživom svetu (Zemljina kora) u poređenju sa njihovim zastupljenostima u tkivima životinja
Pro
cena
t re
lativ
ne z
astu
plje
nost
i
H C O N Ca Na P Si Ostali i Mg i K
živa bića
neziva priroda
Hemijska organizacija ćelije
• Živi sistemi su sastavljeni od ćelija, ćelije od materije, materija od hemijskih elemenata
• 92 hemijska elementa srećemo u prirodi od toga 25 ulaze u sastav žive materije
• Elementi koji izgrađuju živu materiju nazivaju se biogeni elementi
Biogeni elementi• Biogeni elementi su elementi koji su neophodni živim
bićima u životnim procesima • Razlikujemo makroelemente i mikroelemente • Makroelementi su O, H, C, N, Ca, S, P, K• Prisutni su u velikim količinama u organizmu. Samo 4
elementa: C, O, H, i N čine 96% žive materije• Na, K, Ca, Cl, Mg, P i S 4% telesne mase• Mikroelementi se nalaze u znatno manjim količinama od
makroelemenata: Cu, J, Br, Mn, F , Zn... Oni uglavnom nemaju strukturnu ulogu već učestvuju kao kofaktori u metaboličkim procesima.
Elementi prisutni u živoj prirodi
Elementi prisutni u tragovima (manje od 0,01 odsto): bor, hrom, kobalt, bakar, fluor, jod, gvožđe, mangan, molibden, selen, silicijum, kalaj, vanadijum i cink (u sastavu enzima, citohroma, vitamina, pigmenata, hormona)
Simbol Element Sadrzaj
H Vodonik 63%
O Kiseonik 25%
C Ugljenik 9,5%
N Azot 1,4%
Ca Kalcijum 0,31%
P Fosfor 0,22%
K Kalijum 0,22%
Cl Hlor 0,2%
S Sumpor 0,08%
Mg Magnezijum 0,06%
Voda• Voda prekriva ¾ zemljine povrsine (Plava
planeta)
• Ipak, samo je manje od 1% vode upotrebljivo za pice
(a) Model strukture vode. Kiseonik je predstavljen crvenom, a vodonik belom bojom.(b) Elektronska konfiguracija molekula vode je tetraedralna, pri čemusu atomi postavljeni pod uglom od 104.5 stepeni.
Značajne osobine vode
• Nalazi se u sva tri agregatna stanja • Polarnost→vodonične veze. Svi znaju formulu vode:
H2O, dva atoma vodonika i jedan atom kiseonika. Ali elektronegativnost kiseonika je značajno veća nego elektronegativnost vodonika. Ako zamislimo elektronski oblak oko molekula vode, i označimo pozitivno naelektrisanje plavom bojom, neutralno zelenom, a negativno crvenom, taj molekul bi izgledao kao na ovoj slici. Pozitivno naeektrisanje privlači negativno što dovodi do uspostavljanja vodoničnih veza
• Veliki toplotni kapacitet-stabilizator temperature na zemlji• Najgušća na 4°C-ledi na površini i time je omogućen
opstanak živih organizama
Molekul vode može da stvara najviše četirivodonične veze istovremeno. Obratiti pažnjuna tetraedralnu strukturu vodoničnih veza.
Voda• Život je začet u vodenoj sredini pre 3.5
milijarde godina• Voda je životna sredina mnogih
organizama• Gradivni element živih bića: 95% meduza,
70% košljoribe, 62% čovek (mišići 75%, kosti 25%, masno tkivo 1%).
• Procenat vode u organizmu smanjuje se sa starošću.
Procenat vode u različitim tkivima čoveka:
Krv 79%Srce 79%Mozak 76%Eritrociti 65%Nadbubrežne žlezde 80%Pluća 78%Skeletni mišići 75%Skelet 46%Dentin 10%
Voda
• Osoba od 65 kg u svom telu ima oko 40 litara vode. Mozak (moždano tkivo), narocito siva masa imaju čak 85% vode. Ostale materije u organizmu su proteini, masti, ugljenihidrati, minerali.Telesna tecnost, koja se deli u celijsku i vencelijsku, u osnovi je telesna voda i u njoj rastvorene materije.
• Celijska tecnost (citoplazma) razdvojena je od vancelijske tecnosti celijskim membranama. Najveći deo telesne vode 2/3 ili (40%) telesne težine je u celijama, a 1/3 ili (20%) je izvan celija.
• Osobe s prekomernom težinom imaju manji procenat vode (40 do 50%). U stalnoj telesnoj vodi više je rastvorenih masti, proteina i secera, a automatski manje vode. Žene u odnosu na muškarce imaju više masnog tkiva i manji procenat vode.
Uloge i značaj vode su: • Ona je univerzalni rastvarač što znači da se u njoj rastvara
najveći broj materija. Materije rastvorljive u vodi nazivaju se hidrofilne (vole vodu), a one koje se ne rastvaraju su hidrofobne (boje se vode).
• Pogodna je sredina (medij) za odvijanje svih biohemijskih reakcija tj. metabolizma. Voda ima osobinu da se jonizuje – na H i OH jone. U čistoj vodi broj H+ jona je jednak broju jona OH-. Rastvor koji ima više jona H+ je kiseo, dok je rastvor sa više jona OH- bazan. Kiseli rastvor ima pH manji od 7, bazni iznad 7, dok je neutralan sa ph=7.
• Transportna uloga vode ogleda se u lakom prenošenju materija koje se u njoj rastvaraju (aminokiseline, šećeri, proteini) kroz samu ćeliju i iz jedne ćelije u drugu.
• Voda ima ulogu i u termoregulaciji (održavanju stalne telesne temperature kod ptica i sisara). Znojenjem se snižava telesna temperatura.
• Covek dnevno izgubi 1500 ml vode.
• Nešto vode stvara se metaboličkim procesima u organizmu (endogena, metabolicka voda) jer hranjive materije sadrže vodonik, a njegovom oksidacijom nastaje voda. Metabolizmom se stvori oko 300 ml vode u 24 sata.
Anabioza
• Kada uslovi sredine postanu nepovoljni (nedostatak vode) neki organizmi su u stanju da obustave sve aktivnosti metabolizma I prezive ove uslove bez stetnih posledica. Ovo stanje skoro potpune neaktivnosti naziva se anabioza.
• Bakterije, lišaji, mahovine, semena, spore (rezerve hrane I jaka zastitna ovojnica)
Neorganske materije
• Neorganske soli su takođe veoma zastupljene u ćelijama, a njihovi katjoni i anjoni su neophodni za održavanje bioloških struktura (gradivna uloga) i biološku aktivnost jedinjenja (metabolička uloga). Najzastupljeniji katjoni su K+, Na+, Ca++, a među anjonima su to hloridi, karbonati, bikarbonati i fosfati.
• Na+ i K+ obezbeđuju polarizovanost membrana ćelija, a time i njihov normalan rad. Među anjonima najvažniji su fosfati jer predstavljaju osnovne oblike iz kojih se koristi energija (izgrađuju ATP – adenozintrifosfat). Karbonati i bikarbonati imaju ulogu pufera, odnosno, regulišu stalnost pH vrednost vodenog rastvora. (Pri padu pH vrednosti ispod 7 čovek može da živi samo nekoliko minuta.)
Neorganske materije
• Mineralne materije organizam ne stvara sam, već ih unosi hranom
• Fe (gvožđe) je veoma važan sastojak hemoglobina; nedostatak gvožđa u organizmu ometa normalno stvaranje crvenih krvnih zrnaca, što prouzrokuje malokrvnost – anemiju (mada za ovu bolest postoje i drugi uzroci)
• Ca i P grade kalcijum-fosfate koji su glavni sastojci kostiju
• S ulazi u sastav nekih aminokiselina • Na, K i Cl učestvuju u osmoregulaciji • F sprečava karijes zuba; Co je sastavni deo vitamina
B12 itd.
Organska i neorganska jedinjenja
• Organska i neorganska jedinjenja u živim bićima razlikuju se kao i sva druga organska i neorganska jedinjenja. Organska moraju sadržati ugljenik. Pored toga neorganska jedinjenja ne učestvuju u procesima važnim za živa bića direktno (osim vode) već većinom obezbeđuju "sirovine" za njih.
Organski sastav
• Sva organska jedinjenja sadrze ugljenik• Ova jedinjenja mogu biti linearna, razgranata,
prstenasta, pored toga sadrze I atome vodonika,kiseonika, azota, sumpora…jednostruke I dvostruke veze → beskrajna raznovrsnost organskih molekula
• Na osnovu funkcionalnih grupa svrstavaju se u odredjen tip organskih molekula
Funkcionalna grupa
Formula Tip jedinjenja Primer
Hidroksilna R-OH Alkoholi Etanol
Karboksilna Organske kiseline
Sircetna kiselina
Amino Amini Noradeanalin
Fosforna R-PO4 Organski fosfati ATP, fosfolipidi
Organski sastav
• Neki molekuli su mali I sadrze samo jednu ili nekoliko funkcionalnih grupa
• Drugi su veliki, kompleksni i zovu se makromolekuli
• Oni su sastavljeni od veceg broja manjih molekula, monomera
Organski sastav
• Postoje 4 klase makromolekula
• - proteini (belančevine)
• - nukleinske kiseline
• - ugljeni hidrati (saharidi)
• - lipidi (masti)
Organski sastav
Molekul Sastav Funkcija
Ugljenihidrati Prosti šećeri Energetska…
Proteini Aminokiseline Strukturna, Gradivna, Kataliticka, Transportna…
Masti Masne kiseline Depo energije, Izgradnja membrane ćelija
DNA/RNA Nukleotidi (baze) Prenos informacija
Ugljeni hidrati
• Ugljeni hidrati su najzastupljeniji u ishrani (više od 50 %, u SAD 85 % ) i predstavljaju primarni izvor energije. Ugljeni hidrati su prvi organski molekuli koji nastaju u procesu fotosinteze a takođe i prvi koji se troše (razlažu) kod heterotrofnih organizama. Mišići ih koriste više nego druge izvore energije.
• Osnovna formula
Ugljenih hidrata je (CH2O) n.
Naziv ugljeni hidrati je proizašao
iz njihovog sastava koji uključuje
ugljenik i hidroksilne grupe.
Ugljeni hidrati se po broju saharidnih jedinica dele na :
• MONOSAHARIDE (sačinjeni od jedne saharidne jedinice)
• DISAHARIDE (sačinjeni od dve saharidne jedinice)
• OLIGOSAHARIDI (od 3-10 subjedinica)
• POLISAHARIDI (od 20 do 107 šećernih jedinica)
MONOSAHARIDIPrema broju ugljenikovih atoma :
• Trioze (gliceraldehid)
• Tetroze (eritroza)
• Pentoze (riboza, deoksiriboza)
• Heksoze (glukoza, fruktoza)
Prema položaju oksidovane funkcionalne grupe (karbonilna):
• aldoze
• ketoze
* Aldehidi i ketoni su jedinjenja sa karbonilnom funkcionalnom grupom (C=O), koja se razlikuju po položaju date grupe u molekulu. Npr. glukoza je aldehid a fruktoza je keton.
Glukoza je najznačajniji ugljeni hidrat za ljudski organizam :
• GLUKOZA se dobija direktnim unosom, konverzijom monosaharida ili razlaganjem složenijih saharida. (Njena koncentracija u krvi se održava u stalnim granicama od 3.9 – 5.8 mmol/l.)
→
• FRUKTOZA najslađi šećer sadržan u voću i meduPo hemijskoj strukturi ova ketoheksoza se konvertuje u organizmu u glukozu, a razlika između njih je u položaju C=O grupe.
» GALAKTOZA ,aldoheksoza, koja ulazi u sastav mlečnog šećera, unosom u organizam se konvertuje u glukozu.
→
DISAHARIDIDisaharidi su kristalne supstance rastvorljive u vodi i u njih spadaju :• SAHAROZA ili komercijalni šećer, iz šećerne repe ili trske, sastavljen
od molekula fruktoze i glukoze, čini više od 2/3 dnevnog unosa šećera.
• LAKTOZA ili mlečni šećer, stvara ga organizam sisara za vreme laktacije, sintezom galaktoze i glukoze.
• MALTOZA, sastavljena od dve glukozne jedinice međuprodukt varenja skroba.
OLIGOSAHARIDI
• Reč oligosaharidi formiran je od grčke reči oligo, što znači – malo. Oni predstavljaju jedinjenja koja u sastavu imaju 3-10 monosaharidnih jedinica.
• Na ćelijskim membranama se vezuju za proteinski deo i imaju ulogu receptora
• Primeri su: heparin koji se nalazi u krvi kičmenjaka, hitin izgrađuje oklop zglavkara, agar iz algi kao i rafinoza i stahioza, ugljeni hidrati poreklom iz pasulja, soje koje organizam ne može da razgradi.
Tabela 1. Stepen slatkoće različitih šećera
ŠećerRelativna slatkoća
Šećeri
Ksiloza 0,7
Glukoza 0,5 – 0,8
Fruktoza 1,2 – 1,5
Galaktoza 0,6
Manoza 0,4
Laktoza 0,2
Maltoza 0,5
Saharoza 1,0
Hidrogenirani kukuruzni sirup
0,3 – 0,75
POLISAHARIDI
Amorfna jedinjenja, teško rastvorljiva u vodi sastavljena od velikog broja saharidnih jedinica spojenih glikozidnim vezama
Po svojoj biološkoj funkciji dele se na :• Rezervne (glikogen kod životinja i skrob kod
biljaka)• Strukturne (celuloza kod biljaka, hitin kod
zglavkara, agar kod algi)Po svojoj hemijskoj strukturi se dele na :• Heteropolisaharide, sastavljene od različitih
saharidnih jedinica• Homopolisaharide, sastavljene od istih
saharidnih jedinica.
Najvažniji u ljudskoj ishrani su :
• SKROB, iz namirnica biljnog porekla, kao što su krompir, kukuruz*, pšenica, pirinač je homopolisaharid glukoze, sastavljen od 15-25% amiloze i većeg dela amilopektina, takođe, glukoznih polimera.
skrob => dekstrini => maltoza => glukoza2-5% skroba se ne vari zbog obrade namirnica.Od njega se prave gustin, puding, lepak i glukozni sirup.
*kukuruz postaje manje sladak sa sazrevanjem. Taj fenomen se objašnjava većom količinom glukoze kod mladog kukuruza (čije se prisustvo odmah prepoznaje kao slatko u ustima) za razliku od skroba koji nastaje od date glukoze u procesu sazrevanja.
• GLIKOGEN, takođe glukozni homopolisaharid koji nastaje skladištenjem glukoze pod dejstvom insulina, najviše u jetru i mišićno tkivo. Ovako uskladištena glukoza ne remeti osmotsku ravnotežu u ćelijama.
• DEKSTRINI su glukozni polimeri koji se mogu naći u hrani ili biti intermedijerni produkt razlaganja skroba.
Polisaharidi• CELULOZA homopolisaharid sastavljen od
linearnih glukoznih lanaca• HEMICELULOZA sastavljena od glukoze i
fruktoze• PEKTIN polisaharid bogat galakturonskom
kiselinom• KAUČUK sadržan u biljnim ožiljcima i njemu
sličan, ali viskozniji MUCILAGIN• ALGALNI POLISAHARIDI• LIGNIN, koji nije polisaharid već ima polifenolsku
komponentu, deo je drvenastog dela biljke.
Preporučen dnevni unos: muškarci 38 g žene 25 g
• OBEZBEĐIVANJE DOVOLJNE KOLIČINE ENERGIJE ZA AKTUELNE POTREBE ORGANIZMA
• SKLADIŠTENJE ENERGIJE U OBLIKU GLIKOGENA (300-350 g ugljenih hidrata u sastavu glikogena obezbedjuje energiju za pola dana umerene fizičke aktivnosti)
• SASTAVNI DEO ĆELIJSKIH MEMBRANA• Dnevni unos ugljenih hidrata treba da iznosi oko 300 g, ili
55-60% ukupnog energetskog unosa, bazirano na dnevnoj potrebi od 2000 kcal.
ULOGA UGLJENIH HIDRATA
LIPIDI
• Lipidi (masti) su jedinjenja različitog sastava po pravilu nerastvorna u vodi (hidrofobne materije), a rastvorna u organskim rastvaračima (etar, benzen...)
• Prema strukturi podeljeni su na proste i složene lipide
LIPIDI
• Prosti lipidi su supstance čiji se molekuli sastoje samo od ostataka masnih kiselina i alkohola (najčešće glicerola). Ovde spadaju masti i ulja (trigliceridi) i voskovi. Estri glicerola i masnih kiselina.
• Složeni lipidi uključuju derivate fosforne kiseline (fosfolipidi) i lipide koji sadrže ostatke ugljenih hidrata (glikolipidi). Ovde spadaju i steroidi.
* Esterska veza nastaje između alkoholne i karboksilne grupe
LIPIDI
• Pored navedenih postoji još nekoliko značajnih grupa lipida:– Voskovi– Terpeni– Holesterol– Sfingolipidi– Žučne kiseline
• Iz holesterola nastaju steroidi, prostanglandini...
TRIGLICERIDI• Čine 90 % masti koje se unose ishranom
i predstavljaju estre glicerola i masnih kiselina, koji prema broju masnih kiselina mogu biti :
• monogliceridi
• digliceridi
• trigliceridi.
Predstavljaju materije čijim se razlaganjem dobija najviše energije,ali i masne kiseline koje imaju različite funkcije.
MASNE KISELINE
Sastavljene su od lanaca ugljenikovih atoma u nizu, zasićenih ili nezasićenih vodonikovim atomima.
• ZASIĆENE masne kiseline u svom lancu nemaju dvostrukih veza između ugljenikovih atoma,
• NEZASIĆENE imaju jednu (jednonezasićene) ili više
(višenezasićene) dvogubih veza.Preporučuje se da dnevni unos masti bude do
35% energetskih potreba.
Zasićene masne kiseline
Trivijalni naziv Strukturna formula
Buterna CH3(CH2)2COOH
Laurinska CH3(CH2)10COOH
Miristinska CH3(CH2)12COOH
Palmitinska CH3(CH2)14COOH
Stearinska CH3(CH2)16COOH
Arahinska CH3(CH2)18COOH
Zasićene masne kiseline podložne su raspadanju u prisustvu kiseonika, svetlosti ili pri termičkoj obradi, što daje osećaj ustajalosti. Ovo nije naročito opasno, jer ljudi brzo prepoznaju takvu hranu po mirisu i ukusu, ali smanjuje rok trajanja hrane, što je nepovoljno za proizvođače. Ulja su otpornija na ovakve promene zbog prisustva vitamina E.
Nezasićene masne kiseline
Trivijalni naziv Strukturna formula
Krotonska CH3 - CH = CH - COOH
Palmatooleinska CH3 - (CH2)5 - CH = CH - (CH2)7 - COOH
Oleinska CH3 - (CH2)7 - CH = CH - (CH2)7 - COOH
Linolna CH3 - (CH2)4 - CH = CH - CH2 - CH = CH - (CH2)7 - COOH
LinoleinskaCH3 - CH2 - CH = CH - CH2 - CH = CH - CH2 - CH = CH -
(CH2)7 - COOH
ArahidonskaCH3 - (CH2)4 - CH = CH - CH2 - CH = CH - CH2 - CH = CH -
CH2 - CH = CH - (CH2)3 - COOH
• Višestrukim zagrevanjem nezasićenih masnih kiselina u procesu prženja u fritezi dolazi do promene dvostrukih veza i formiranja trans masnih kiselina
• Drugi tehnološki proces u preradi biljnih ulja je hidrogenacija, koja se vrši ubacivanjem vodonika pod visokim pritiskom.
• Energetska uloga lipida ogleda se u tome što se njihovima razlaganjem oslobađa velika količina energije. Skladište se u ćelijama masnog potkožnog tkiva (rastresito vezivno tkivo), odakle se prema potrebi organizma mogu koristiti. Pod dejstvom hormona masne ćelije vrše hidrolizu (razlaganje) masti u slobodne masne kiseline. Masne kiseline prelaze u krv, a zatim u ćelije koje ih koriste kao izvor energije. Višak šećera u krvi se privremeno skladišti u obliku glikogena, a zatim se trajno čuva u obliku masti. Kada se energetske potrebe organizma ne mogu zadovoljiti hranom, prvo dolazi do razlaganja rezervi glikogena, a zatim se razlažu masti.
Uloga lipida:
• Gradivna uloga odnosi se na to što se deo masti koristi za izgradnju i obnovu ćelija i njenih delova. Najpoznatiji strukturni lipidi su:
• fosfolipidi koji grade ćelijske membrane i utiču na njenu propustljivost;
• holesterol koji pripada steroidima (derivati masti) i takođe gradi ćelijske membrane (osim kod bakterija)
• Voskovi koji obrazuju zaštitni sloj na koži, krznu, perju ili lišću i plodovima biljaka (najpoznatiji je pčelinji vosak od koga pčele prave saće).
• Regulatornu ulogu imaju hormoni koji su steroidi. Steroidni hormoni čoveka su polni hormoni i hormoni kore nadbubrežne žlezde, dok su ostali hormoni uglavnom proteini ili derivati aminokiselina.
• Rastvaranja i transport liposolubilnih vitamina A, D, E i K
• Prenošenje impulsa kroz nerve zaštićene lipidnom ovojnicom sfingolipida – sfingomijelina.
• Termoizolacija
Procenat masti u sastavu tela
Godine 20-39 Godine 40-59Godine preko 60
Muškarci 8% - 20% 11% - 22% 13% - 25%
Žene 21% - 33% 23% - 34% 24% -36%
Proteini
• Proteini ili belančevine su veliki organski biomakromolekuli sastavljeni od amino kiselina spojene peptidnim vezama
• Sastavljeni su od 20 različitih aminokiselina, u lancima od 50 do 5000 molekula spojenih peptidnim vezama. Reč protein potiče od Grčke reči πρώτα što znači “ najvažniji, prvi ”.
Aminokiseline
Aminokiseline su sastavljene od :
• AMINO grupe – NH2, koja daje bazne osobine• KARBOKSILNE grupe - COOH, koja daje kisele osobine• BOČNE grupe, koja je različita za svaku aminokiselinu Zbog ovog proteini imaju pufersku ulogu, jer su
amfoterna jedinjenja, sposobna da reaguju i sa bazama i sa kiselinama
Većina aminokiselina je dobila naziv grčkog porekla npr glycin od glykos što znači sladak, cistein od kystis što je
kamen u žučnoj kesi
Peptidna veza
• aminokiseline mogu da grade amidnu vezu između amino-grupe jedne I karboksilne grupe druge aminokiseline uz eliminaciju molekula vode:
• Nastala amidna CO-NH veza naziva se peptidna veza
Aminokiseline se prema neophodnosti unosa u organizam dele na :
VALIN TRIPTOFAN
LIZIN TREONIN
METIONIN LEUCIN
FENILALANIN IZOLEUCIN
HISTIDIN
ALANIN, ASPARAGIN
SERIN, ASPARAGIČNA KISELINA
GLUTAMIČNA KISELINA
mogu se sintetisati u organizmu pod odgovarajućim uslovima
ARGININ GLICIN CISTEIN
PROLIN GLUTAMIN TIROZIN
• Mleko u sebi sadrži sve esencijalne aminokiseline
Prema dužini peptidnog lanca proteini se dele na :
• Proste proteine koji su izgrađeni samo od aminokiselina (peptidi imaju manje od 30 AK)
• Kompleksne proteine koji imaju preko 30 aminokiselina i sadrže i neproteinsku komponentu (prostetičku grupu)
Prema svojoj hemijskoj strukturi razlikujemo:
• PRIMARNU STRUKTURU
koja predstavlja
redosled
aminokiselina u nizu
• SEKUNDARNU STRUKTURU
zasnovana je na vodoničnim
vezama. Osnovni oblici su
α-helix i β-ploče
• TERCIJARNU STRUKTURU
nastaje dodatnim
izvijanjem sekundarne
strukture u prostoru
• KVATENERNU STRUKTURU Prostorni raspored subjedinica
u okviru proteina
Denaturacija proteina
• Proteini su funkcionalni samo u kvaterneroj strukturi
• Pri visokim temperaturama ili nekim drugim stresnim uslovima dolazi do denaturacije proteina
• Denaturacija je proces raskidanja veza u tercijarnoj ili sekundarnoj strukturi i gubitka funkcije proteina
Od kompleksnih proteina (proteidi) u ljudskom organizmu izdvajamo :
• Kazein, protein mleka
• Heparin, protein koji se nalazi u krvi, antikoagulant
• Hemoglobin protein od centralnih prostetičnih grupa HEMA i 4 radijalno raspoređena lanca od par stotina aminokiselina
Uloge proteina• StrukturnaProteini predstavljaju gradivni materijal, jer su u različitom procentu zastupljeni u gradji ćelija raznih tkiva u organizmu (kolagen u sastavu kože, keratin u kosi, noktima... )• Katalitička Proteini imaju ulogu enzima u kataboličkim procesima u
organizmu• Imunološka (odbrambena)Antitela u imunološkom odgovoru organizma su proteinskog
porekla• TransportnaProteinska jedinjenja vrše transport supstrata u metaboličkim
procesima (karnitin prenosi masne kiseline u mitohondrije, a hemoglobin prenos kiseonika do ćelija korisnika )
Uloge proteina
• Hormonska Tirozin je prekursor u sintezi hormona štitne
žlezde, insulin je protein• Skladišna Albumini su krvni proteini koji održavaju
osmotski pritisak i time udeo vode u krvi • KontraktilnaMiozin i aktin grade ulaze u sastav
kontraktilnih filamenata• PuferskaAlbumini pored ostalih uloga i održavaju pH
krvi u granicama 7.35 do 7.41.• Egzotična (van podele npr. lepak-proteini
kod školjki)