05.krs.dinarida
TRANSCRIPT
Geologija (i hidrogeologija) krša
Krš Dinarida
Mladen Juračić, Geološki odsjek PMF-a, Sveučilište u Zagrebu, 2006/07
Krš DinaridaJedan je od krševa u alpskom orogenu Europe:
a) Pirinejib) Iberski lanac (leži na starijoj osnovi. To je tip boranog orogenskog krša).c) Betijski kordiljerid) Alpski prostori: sjeverne i južne vapnenačke alpe (disecirani orogenski krš)e) Karpati (disecirani orogenski ali i zajaženi krš)f) Balkansko gorje (orogenski borani krš)g) Apeninsko gorje (krš Apulijske ploče)h) Dinaridi (Dinarski krš) (Slovenija >> Albanija)i) Helenidi (nemaju dolomite, a strukture se pružaju prema moru pa prevladava uzdužno dreniranje suprotno Dinaridima)
Europski krš1.Orogenski
krševi2.Epiorogenski
krševi
Krš Dinarida
• Već je napomenuto da hrvatski krš većim dijelom pripada Dinaridima.
• U Dinaridima je krš razvijen u punoj mjeri i predstavlja locus typicus krša. U Dinaridima razlikujemo (sl.16):
• Jadranski pojas (predgorje Dinarida)• Visoki krš (Dinarska zona sensu stricto)• Unutrašnji pojas
Krš Dinarida (Hrvatska i susjedna područja)
• Približno trećinu Hrvatske zauzimaju krška područja koja pripadaju Dinaridskom kršu.
• Pružaju se od Slovenije (Istre) na sjeverozapadu do Crne Gore (Prevlake) na jugoistoku, dok im sjeverna granica ide južno od Karlovca prema istoku gdje prelazi u Bosnu i Hercegovinu.
Litostratigrafski aspekt• Shematizirani geološki stup(sl. 15) Dinarskog
područja Hrvatske pokazuje da najstarije stijene u kojima je moguć razvitak krša pripadaju -
• karbonu u kojem prevladavaju klastiti(pješčenjaci, konglomerati i šejlovi) dok vapnenci i djelomično dolomiti dolaze kao ulošci i leće unutar njih.
• u permu, npr. u Lici ima mnogo dolomita s ulošcima vapnenaca. Mjestimično se javljaju i evaporiti.
Litostratigrafski aspekt• Donji trijas predstavljen je pretežno klastitima (sajske
i kampilske naslage), • srednji trijas ima facijes vapnenaca s dolomitima i
facijes klastita ponegdje s piroklastitima. • Donji dio gornjeg trijasa (karnik) karakteriziran je
klastitima, te mjestimično s boksitima koji označavaju emerziju, ali koji nisu kontinuirani u pružanju. Gornji dio gornjeg trijasa (norik, ret) sastoji se pretežno od dolomita koji mjestimično bočno alterniraju s vapnencima.
Litostratigrafski aspekt• Jura je uglavnom u karbonatnom razvoju u kojem se
izmjenjuju masivni i uslojeni vapnenci i dolomiti.• “Mrljasti” vapnenci u lijasu s laporovitom
komponentom i “Lemeš-naslage” u malmu s pojavama rožnjaka, te pojave klastita u sjevernoj Hrvatskoj izuzeci su u inače debelom karbonatnom slijedu.
• Kreda je izrazito razvijena u vapnencima i dolomitima (posebno gornja kreda s tzv. rudistnim vapnencima). Samo u sjevernim dijelovima ima pojava klastičnegornje krede.
Litostratigrafski aspekt
• Donji paleogen sastoji se od vapnenaca, ponekad s ugljenima u bazi (Liburnijski slojevi), dok u gornjem paleogenu prevladavaju uglavnom fliš, zatim Promina-naslage i Jelar-naslage.
• Neogen je sastavljen od lapora, glina, pješčenjaka, pijesaka i litotamnijskih vapnenaca.
• Najmlađi neogen (pleistocen i holocen -nekadašnji kvartar) uključuje šljunke, pijeske, les i glacijalne sedimente.
Litostratigrafski aspekt
• Pretežno karbonatni razvoj omogućio je dakako, izvanredno povoljne okolnosti za razvitak krša.
• Velika čistoća vapnenaca s 85-95% kalcita u karbonu i permu i čak do 95-100% kalcita u juri i kredi, pogodovala je potpunom razvitku krških fenomena.
• U Dinaridima imamo do 8000 m naslaga u karbonatnom razvoju na tzv "mezozojskoj karbonatnoj platformi" taloženih od donjeg trijasa do srednjeg eocena.
Tektonske predispozicije
• Da bi došlo do stvaranja krša, karbonati moraju biti izdignuti iznad erozijske baze .
• Otapanje, korozija i razaranje karbonatnih stijena do stanja kakvo je danas, ne bi bilo moguće da tektonskim pokretima (boranje, rasjedanje i/ili navlačenje) nisu izdignute i razlomljene karbonatne stijene (stvorene mnogobrojne pukotine duž kojih padaline mogu ponirati u podzemlje i podzemljem otjecati do erozijske baze.
Emerzije• Važan element za razvitak krša su
emerzije, tj. kopnene faze (Sl. 15), u kojima su egzogeni faktori mogli utjecaji na karbonatne stijene:
• perm/trijas• srednji/gornji trijas (paleoreljef u
srednjotrijaskim vapnencima s boksitom)
• kreda/tercijar (laramijska orogenetskafaza) dugotrajna i početak formiranja tektonskih struktura
• (srednji eocen – lutet, jača tektonika fliš)
• eocen/oligocen (pirinejska orogenetska faza) strukturno oblikovanje prostora
Emerzije• Manje se zna o procesima u neogenu (miocen i
pliocen 22 Ma!) u Dinaridima samo mjestimično nalazimo limničke sedimente.
• Krajem miocena ~ 6,5 ma važna je mesinijska faza.• Nakon toga mjestimično taloženje klastita u odvojenim
neogenskim bazenima, okršavanje u nepokrivenim predjelima traje sve do danas.
• Pleistocen i holocen -karakteristični neotektonskipokreti i velike klimatske promjene, koje znatno pospješuju okršavanje.
Krš Dinarida
• Na temelju morfoloških i hidrogeoloških osobitosti, područje Dinarskog krša dijelimo na: – jadransko područje (otoci i obalni pojas)– područje visokog krša– unutarnje područje
• tektonske predispozicije tj. intenzitet tektonike različiti su u ove tri zone.
• Detaljnije o svakom od tih područja:
Jadransko područje• Obuhvaća sve otoke i jadranski priobalni kopneni
pojas (Istra, Vinodol, Ravni kotari, Zabiokovlje). Granicu prema Visokom kršu teško je postaviti, no obično se smatra da jadransko područje prestaje u zoni izrazito strmijeg morfološkog izdizanja.
• Danas u tom području vladaju sredozemne klimatske prilike s relativno malo padalina (600-1200 mm/god) koje su nepravilno raspoređene (maksimumi su u jesen i zimi), zatim s velikom evaporacijom i blizinom mora (dodir i interakcija s morskom vodom).
• Prevladavaju mezozojski i paleogenski vapnenci te paleogenski fliš.
Jadransko područje• Borani tereni, reversni rasjedi, ljuske, pa i navlake
zbog podvlačenja Adriatika pod Dinarik. Karakteristično da gotovo duž čitave obale kredne ili starije karbonatne naslage reversno leže na flišu, ili su na njega navučene.
• Morfologija je zacrtana tektonikom (grebeni i doline pružaju se uglavnom u smjeru pružanja geoloških struktura).
• U (neogenu) razina mora bila je i znatno ispod današnje morske razine, tako da je okršavanje bilo moguća znatno dublje te se moralo odraziti i na površinskoj i na podzemnoj morfologiji.
Jadransko područje (Adrijatik) i Zona visokog krša (Dinarik)
Zona visokog krša
• Dinarski pojas (sensu stricto) - Dinarik holotipsko je područje (locus tipicus) za krš.
• Obuhvaća visoko uzdignute terene, debelog i dubokog krša. Ovo područje obiluje padalinama (u prosjeku oko 1 500 mm/god) s tim da ponegdje dosižu i ekstremne količine (Krivošije u Crnoj Gori npr. 5 000 mm/god).
• Padaline su kroz godinu pravilnije raspoređene, a dio ih je u obliku snijega, pa stvara privremenu akumulaciju na kopnu
Zona visokog krša
• Proteže se od Italije do Albanije. To je pojas s najvećom nadmorskom visinom. Pojas je vergentan prema jugozapadu i postoje izraziti alohtoni kontakti
• Izdužene gorske trupine s nizovima gora: Trnovskigozd, Snežnik, Snježnik, Risnjak, Velika kapela, Velebit, Mosor, Biokovo, Orjen, Lovćen, Rumija; ili Lička Plješivica, Dinara, Cincar, Čvrsnica, Prenj, Durmitor, Prokletije.
Unutrašnji Dinaridi• Unutrašnji pojas nastavak je južnih Alpa• U svojoj građi ima više nekarbonatnih
komponenti te se naziva i fluviokrškimpojasom.
• Krške pojave pripadaju diseciranomorogenskom kršu, u kojem su i nekad homogeni karbonatni kompleksi tektonski dezintegrirani. Krške su pojave relativno plitke.
Unutarnje područje (Unutrašnji Dinaridi)
Unutrašnji Dinaridi• U Sloveniji tom prostoru su ekvivalentne
južne Alpe i predgorje. • U Hrvatskoj unutrašnjim Dinaridima pripada
Žumberak, niži dijelovi južno od Karlovca (Plitvice, Petrova gora).
• Rasprostranjen u Bosni (Kozara, Motajica, Borja, Konjuh, Jahorina, Bjelašnica)
• Izbrazdano dolinama rijeka Crnomorskog sliva: Korana, Una, Vrbas, Bosna, Drina).