6.

Nagovjetaj da su Zemlju posjetila inteligentna bia sa nekog drugog planetapretpostavlja postojanje nekog drugog nebeskog tijela na kojem su inteligentnabia uspostavila civilizaciju napredniju od nae.

U prolosti se nagaalo o mogunosti da su Zemlju posjetila inteligentna biakoja potjeu sa Marsa i Venere. Meutim, danas kada je potpuno jasno kako natim susjednim planetima nema inteligentnog ivota niti naprednije civilizacije,ljudi koji vjeruju da su Zemlju posjetili doljaci iz svemira, promatraju drugegalaktike i udaljene zvijezde koje bi mogle biti dom tih vanzemaljskih astronau-ta.

Iako se takva nagaanja ne mogu dokazati, njihova prednost je da ih se nemoe niti pobiti. Nedostatakje to su ti pretpostavljeni domovi fantastino udal-jeni od Zemlje. Stoga se pretpostavlja da su se putovanja na Zemlju odvijalasamo ujednom pravcu: ekipa astronauta koja se nalazila u misiji bez povratka, ilimoda na svemirskom brodu koji se izgubio, i van kontrole se sruio na Zemlju.

Ovo detinitivno nije sumersko vienje nebeskog stana ili boravita bogova.Sumerani su prihvatili postojanje nebeskog stana kao neokaljanog mjesta i

pradavnog boravita. Dok su Enlil, Enki i Ninhursag doli na Zemlju i tu stvorilidom, njihov otac Anu ostao je u nebeskom stanu kao njegov vladar. Detaljni

149

DVANAESTI PLANET -T KNJlC:A ZFMATTqJ(F KRONTJ(F

popisi bogova, a ne samo povremena spominjanja u razliitim tekstovima, navodeimena dvadeset i jednog boanskog para koji je pripadao dinastiji koja se prijeAnua nalazila na prijestolju u "istom mjestu".

Sam Anu vladao je dvorom velikog sjaja i veliine. Kako izvjeuje Gilgame,a potvrduje Knjiga Ezekiela, to je bilo mjesto gdje su se nalazili umjetni vrtovisainjeni od poludragog kamenja. Tamo je boravio Anu sa svojom slubenomdruicom Antu i est prilenica i osamdeset potomaka (od kojihje etmaest bilos Antu); jednim prvim ministrom, tri zapovjednika koji su bili zadueni za Mu(rakete), dva zapovjednika oruanih snaga, dva velika uitelja pisanog znanja,jednim ministrom financija, dva glavna suca, dvojicom "koji zvukom impresion-iraju", dvojicom glavnih pisara i njihovih pet pomonika.

Mezopotamski tekstovi esto govore o velianstvenosti prebivalita Anua ibogova i o oruju koje uva njihov ulaz. Pria o Adapi izvjeuje nas da je bogEnki, nabavivi shem za Adapu:

Uputio ga da krene cestom ka nebu,Iu nebo onje otiaoKada se uspeo na nebesa,Pristupio je vratima AnuovimTammuz i Gizzida su uvali strauNa vratima Anuovim.

Soba gdje se nalazilo Anuovo prijestolje bilaje mjesto odravanja Zbora bogo-va, a uvali su je boanska oruja SHAR.UR (kraljevski lovac) i SHAR.GAZ(kraljevski ubojica). U takvim prilikama raspored ulaenja i sjedenja odreivaoje strogi protokol:

Enlil ulazi u Anuovu sobu s prijestoljem,I sjeda na mjesto desne tijare,S desne strane Anua.Ulazi Ea u Anuovu sobu s prijestoljemSjeda na mjesto svete tijare,S Iiieve strane Anua.

Bogovi neba i Zemlje drevnog Bliskog istoka ne samo da potjeu sa neba, vesu se mogli i vratiti u nebeski stan. Anu je povremeno silazio na Zemlju u dravneposjete, dokje Itar otila gore k Anuu barem dva puta. Enlilovo sredie u Nippurubilo je opremljeno kao centar veze nebo -Zemlja. ama je bio zaduen za orlovei mjesto lansiranja raketa. Gilgame je otiao gore u Dom vjenosti i vratio se u

150

nVANAF..,-rl PI.ANF:'r

Uruk. I Adapa je otiao na taj put i vratio se da pria o njemu, ba kao i biblijskikralj Tir.

Brojni mezopotamski tekstovi bave se Apkalluom, to je akadski izraz kojipotjee iz sumerskog AB.GAL ("veliki vodi" ili "uitelj koji pokazuje put").Studija Gustava Guterbocka "Die Historische Tradition und Ihre LiterarischeGestaltung bei Babylonier und Hethiten", utvrdila je da su to bili ljudi -ptice kojisu prikazivani kao orlovi, kao to smo ve dokazali. Tekstovi koji govore onjihovim junatvima kau za jednog od njih da je "spustio Inannu sa neba i uinioda sie u hram E-Annin". Ova i ostale aluzije pokazuju da su Apkallu bili pilotisvemirskih brodova Netila.

Ne samo da su putovanja u oba pravca bila mogua, ve su na samom poetkubila predviena, jer odluivi da u Sumeru uspostavi Vrata bogova (Babili), voabogova kae:

Kada se u pradavni izvorUzdignete na ZborTamo e biti prenoiteZa sve vas.Kada se sa nebaSpustite na ZborTamo e biti prenoiteza sve vas.

Shvativi da su takva putovanja u oba smjera, izmeu Zemlje i nebeskog stana,bila planirana i da su se ostvarivala, narod Sumera nije smjetao svoje bogove uudaljene galaktike. Stan bogova, kako razotkriva njihova batina, nalazio se un-utar naeg Sunevog sustava.

Vidjeli smo amaa u njegovoj slubenoj odori zapovjednika orlova. Na runimzglobovima on nosi predmete, privrene metalnim kopama, koji nalikuju satu.Ostali prikazi orlova pokazuju da su svi vaniji meu njima nosili takve pred-mete. Ne moemo znatijesu Ii bili samo ukras ili su imali i upotrebnu vrijednost.Ali svi uenjaci se slau u miljenju da su ti predmeti predstavljali rozete, krunigrozd "latica" koje se ire iz sredinje toke. (sl. 86)

Rozeta je bila najei ukrasni simbol u hramovima diljem drevnih zemalja,najee u Mezopotamiji, zapadnoj Aziji, Anatoliji, Cipru, Kreti i Grkoj. Prih-vaeno je miljenje da je rozeta kao simbol u hramu bila izdanak ili stilizacijanebeskog fenomena -Sunca okruenog njegovim satelitima. injenica da su as-tronauti nosili takav simbol na svojim zglobovima ini ovakvo stajalite vjero-dostojnim.

1k1

st.86

..j17

St.88 st.89

152

DVANAF."TI PI.ANF:T

Asirski prikaz Anuovih vrata u nebeskom stanu (sl. 87) ukazuje na drevnusrodnost s nebeskim sustavom kakvog ini nae Sunce i njegovi planeti. Dva orlastoje sa svake strane vrata pokazujui kako su njihove usluge nune da bi sestiglo u nebeski stan. Krilata kugla, simbol vrhovnog boanstva, oznaava vrata.Oko nje se nalaze nebeski simboli broja sedam i polumjesec, koji vjerojatnopredstavljaju Anua okruenog Enlilom i Enkijem.

Gdje se nalaze nebeska tijela koja predstavljaju ovi simboli? Gdje se nalazinebeski stan? Drevni umjetnik odgovara nam jo jednim prikazom, na kojemvidimo veliko nebesko boanstvo kako iri svoje zrake na jedanaest manjihnebeskih tijela koja ga okruuju. To je prikaz Sunca kojeg okruuje jedanaestplaneta.

Da ovo nije jedini takav prikaz dokazuju slini crtei na cilindrinim peati-ma, poput onoga koji se nalazi u berlinskom Muzeju drevnog Bliskog istoka. (sl.RR)

Ukoliko uveamo sredinji lik boga ili nebeskog tijela na "berlinskom" peatu,vidimo da on prikazuje veliku zvijezdu koja isijava zrake, a okruuje ju jedanaestnebeskih tijela, planeta. Oni se nalaze na lancu koji se sastoji od dvadeset i etirimanje kugle. Je li sluajno da broj satelita koji pripadaju planetima naeg Sunevogsustava takoder iznosi dvadeset i etiri (astronomi iskljuuju one koji imaju promjermanji od deset milja)?

No, naravno, u tvrdnji da ovi prikazi Sunca i jedanaest planeta predstavljajuupravo na Sunev sustav postoji i zamka. Nai uenjaci tvrde da se planetarnisustav kojem pripada naa Zemlja sastoji od Sunca, Zemlje, Mjeseca, Merkura,Venere, Marsa, Jupitera, Satuma, Urana, Neptuna i Plutona. To znai, Sunce isamo deset planeta, ukoliko uraunamo i Mjesec.

Ali Sumerani ne misle tako. Oni tvrde da na sustav sainjava Sunce i jedan-aest planeta (ubrojivi tu i Mjesec ) i nepokolebljivo se dre miljenja da je, poredplaneta koji su nam danas poznati, postojao i dvanaesti lan Sunevog sustava,matini planet Nefila.

Mi emo ga nazvati DVANAESTIM PLANETOM..

Prije nego to provjerimo istinitost sumerskih informacija, napravit emo kratakpregled povijesti naeg znanja o Zemlji i nebu koje ju okruuje.

Danas znamo da se iza divovskih planeta, na udaljenostima koje su u svemirubeznaajne, ali su ogromne u ljudskim okvirima, nalaze jo dva velika planeta,Uran i Neptun te trei, manji Pluton, i svi pripadaju naem Sunevom sustavu.No, do te informacije smo doli tek nedavno. Uran je otkriven 1. 781. godine,koritenjem usavrenih teleskopa. Nakon to su ga promatrali pedesetak godina,neki astronomi su doli do zakljuka da njegova orbita otkriva utjecaj jo jednog

1~~

KNIIGA ZEMALJSKE KRONIKEDVANAR!lTI PI.ANRT

planeta. Voeni takvim matematikim izraunavanjima astronomi su 1846. god-ine pronali planet koji nedostaje i dali mu ime Neptun. Zatimje, krajem devetn-aestog stoljea, postalo oito da je i sam Neptun izloen nepoznatom gravit-acijskom povlaenju. Nalazi Ii se u naem Sunevom sustavu jo jedan planet?Ova zagonetka je rijeena 1930. kada je Iociran Pluton.

Stoljeima, sve do 1. 780., vjerovalo se da na Sunev sustav ima sedam lanova:Sunce, Mjesec, Merkur, Veneru, Mars, Jupiter i Saturn. Zemlja se nije ubrajala meuplanete jer se smatralo da ostala nebeska tijela krue oko nje, najvanijeg nebeskogtijela kojegje stvorio Bog, te ovjeka, kao najvanije boje kreacije.

Nai prirunici pripisuju Nikoli Kopemiku zaslugu da je otkrio poloaj Zemljekao tekjednog od nekoliko planeta u heliocentrinom sustavu (u kojemje Suncesredite). Bojei se gnjeva Katolike crkve, jer je osporavao sredinji poloajZemlje, Kopemik je svoje studije ("De revolutionibus orbium coelestium") ob-javio tek 1.543. na samrtnoj postelji.

Potaknut da preispita stoljeima stare astronomske koncepcije, uglavnom radipotreba navigacije u doba velikih otkria, te upoznat s izvjeima Kolumba 1.492.,Magellana 1.520. i ostalih kako Zemlja nije ravna ve okrugla, Kopemikje svojimmatematikim proraunima dodao i odgovore iz drevnih spisa. Jedan od rijetkihviih sveenika koji ga je podravao, kardinal Schonberg, napisao mu je 1.536:"Saznao sam da vi ne samo da poznajete temelje drevnih matematikih uenja,ve i da ste postavili novu teoriju prema kojoj se Zemlja kree, a Sunce zauzimaosnovnu i stoga glavnu poziciju".

U to vrijeme je prevladavao pristup baziran na grkim i rimskim predajamada je Zemlja, koja je bila ravna, nadsvoena nebom, na kojem su nepominovisjele zvijezde. Na nebu posutom zvijezdama, planeti (izraz dolazi od grkerijei za Iutalicu) su se kretali oko Zemlje. Takvih nebeskih tijela bilo je sedam, iotuda nazivi za sedam dana u tjednu: Sunce (Sunday), Mjesec (Monday), Mars(mardi), Merkur (mercredi), Jupiter Geudi), Venera (vendredi), Satum (Saturday).(sl.90)

Ove astronomske ideje potjeu iz djela i kodifikacija Ptolomeja, astronoma izegipatskog grada Aleksandrije, kojije ivio u drugom stoljeu naeg doba. Onjebez dvojbe ustvrdio da se Sunce, Mjesec i pet planeta kreu u krugovima okoZemlje. Ptolomejeva astronomija prevladavala je vie od 1.300 godina, sve dokKopemik nije postavio Sunce u sredite.

I dok neki Kopemika nazivaju ocem modeme astronomije, drugi ga smatrajuistraivaem i obnoviteljem ranijih ideja. On je zaista paljivo prouavao zapisegrkih astronoma koji su prethodili Ptolomeju, kao to su Hiparh i Aristarh izSamosa. Aristarhje, u treem stoljeu prije Krista, tvrdio da bi se kretanja nebeskihtijela mogla bolje objasniti ako bi kao sredinjicu uzeli Sunce, a ne Zemlju. U

1.1:;.1.

DVANAESTI PLAl'(ET

r=-:--

-.6-' -

-,

st.90

stvari, 2.000 godina prije Kopernika, grki astronomi napravili su popis planetapravilno poredanih od Sunca, priznavi tako da je Sunce, a ne Zemlja sredinjatoka Sunevog sustava.

Kopernik je samo ponovno otkrio heliocentrini pristup. Zanimljiva je injenicada su astronomi znali vie 500.g. pr.n.e. nego 500. ili 1500. godine novog doba.

Zaista, uenjacima je danas teko objasniti zato su najprije mladi Grci, a zatim iRimljani pretpostavljali da je Zemlja ravna ploa, koja se uzdie nad slojem mutnihvoda ispod kojih lei Had ili pakao, kada neki dokazi koje su ostavili grki astronomiiz ranijih vremena pokazuju da su postojala i druga znanja.

Hiparh koji je ivio u Maloj Aziji u drugom stoljeu pr.n.e., raspravljao je o"premjetanju znakova ekvinocija i solsticija", pojavi koju danas nazivamo pre-cesija ekvinocija. Ali tu pojavu moemo objasniti samo u smislu sferne astronom-ije, u kojoj je Zemlja okruena ostalim nebeskim tijelima kao kugla unutar sfer-nog svemira.

Je li Hiparh znao daje Zemlja kugla ije li izradio svoje proraune u kontekstusferne astronomije? Jednako je vano jo jedno pitanje. Pojavu precesije moemopromatrati povezujui dolazak proljea s pozicijom Sunca, kako ga vidimo saZemlje, u danom zvijeu Zodijaka. Ali za pomak izjedne kue zodijaka u drugupotrebanje period od 2160 godina. Hiparh sigurno nije ivio dovoljno dugo da biobavio ovakvo astronomsko promatranje. Odakle je onda dobio ovakvu infor-maciju?

Eudokso Knianin, jo jedan grki matematiar i astronom koji je ivio uMaloj Aziji dva stoljea prije Hiparha, zamislio je nebesku kuglu, ija se kopija

155

nVANA"~TI PI.AN"T T KNII~A ZF:MAII"KF KRONIKF

~.1

danas nalazi u Rimu, kao kip Atlasa koji podupire svijet. Crte na kugli predstav-lja zvijea zodijaka. Ali ako je Eudokso zamislio nebo kao kuglu, gdje je bilaZemlja? Je Ii on smatrao da se nebeska kugla nalazila na ravnoj Zemlji to bipredstavljalo vrlo neobino ureenje, ilije znao daje Zemlja okrugla i okruena

nebeskom kuglom? (sl. 9l)Djela Eudoksova, iji su originali izgubl-

jeni, stigla su do nas zahvaljujui poemamaArtusa, koji je u treem stoljeu pr.n.e. pre-veo astronomske injenice i simbole u poets-kijezik. U ovoj poemi, kojuje znao citirati isveti Pavao, sazvijea se opisuju vrlo detal-jno i ocrtana su "svuda naokolo". Njihovagrupiranja i imenovanja pripisuju se vrlodavnom dobu. "Neki Ijudi u davnini zamis-lili su i domislili se nomenklaturi i pronaliodgovarajue oblike".

I Tko su bili ti ljudi od davnina kojimaEudokso pripisuje imenovanje zvijeda? Pre-ma nekim indicijama iz pjesme, modemi as-tronomi vjeruju da grki stihovi opisuju nebo

.-':;.;; , , nad Mezopotamijom oko 2.200 prije Krista.injenica da su i Hiparh i Eudokso ivje-

li u Maloj Aziji poveava vjerojatnost da su svoje znanje preuzeli iz hetitskihizvora. Moda su ak i posjetili hetitski glavni grad i vidjeli boanske povorkekoje su tamo uklesane na stijenama; jer tamo se meu bogovima koji hodajunalaze dva bika -ovjeka koji nose kuglu: prizor kojije mogao nadahnuti Eudoksa

(..:.l..:..

~/

st.92

da oblikuje Atlasa i nebesku kuglu. (sl. 92)Jesu li grki astronomi, koji su ivjeli u Maloj Aziji, bili bolje informirani od

svojih nasljednika, jer su mogli doi do podataka iz mezopotamskih izvora?156

", -lt..::.-:(\\

DVANAESTI PLAl\"ET

Hiparh je potvrdio u svojim zapisima da se njegove studije zasnivaju naznanju koje je skupljano i provjeravano kroz mnoga tisuljea. Kao svojementore imenovao je babilonske astronome Erea, Borsippe i Babilona. Gem-inus od Rodosa pripisao je zasluge otkrivanja tonih kretanja Mjeseca drevnimBabiloncima, Kaldejcima. Povjesniar Diodor Siciski, koji je pisao u prvomstoljeu prije naeg doba, potvrdio je preciznost mezopotamske astronomije:on je izjavio da su "Kaldejci dali planetima imena ...u sreditu njihovogsustava bilo je Sunce, najjae svjetlo, iji su potomci bili planeti, kojiodraavaju poloaj i sjaj Sunca".

Priznati izvor grkog poznavanja astronomije bili su znai Kaldejci: oni suposjedovali mnogo opimija i preciznija znanja nego narodi koji su doli nakonnjih. Generacijama je u davno doba ime Kaldejaca bilo sinonim za promatraezvijezda, astronome.

Abrahamu kojije izaao iz "Ura Kaldejaca" Bogje rekao da promatra zvijezdekada se bude raspravljalo o buduim hebrejskim generacijama. Zaista, Stari zavjetbio je krcat informacijama iz astronomije. Josip usporeduje sebe i svoju brau sdvanaest nebeskih tijela, a patrijarh Jakov je blagoslovio svojih dvanaest poto-maka povezujui ih s dvanaest zvijeda zodijaka. Psalmi i Knjiga Joba vie putaupuuju na nebeske pojave, zvijeda zodijaka, i ostale skupine zvijezda, na primjerPlejade. Poznavanje zodijaka, znanstvena podjela neba i ostale informacije ve-zane uz astronomiju nalazimo na drevnom Bliskom istoku mnogo ranije nego udrevnoj Grkoj .

Podruje rada mezopotamskih astronoma, na kojem su se napajali grki as-tronomi, mora da je bilo ogromno, jer su arheolozi pronali itave Iavine teksto-va, natpisa, otisaka na peatima, reljefa, crtea, popisa nebeskih tijela, znamenja,kalendara, tabela s vremenima izlazaka i zalazaka Sunca i planeta, predvidanjapomrina.

Mnogi takvi kasniji tekstovi bili su po prirodi vie astroloki nego astronom-ski. ini se da su nebo i kretanja nebeskih tijela bili prva briga monih kraljeva,sveenika u hramovima i ljudi uope. Svrha promatranja zvijezda bilaje pronaina nebu odgovore i uzroke dogadanja na Zemlji, kao to su rat, mir, obilje, glad.

Sakupivi i analizirajui stotine tekstova nastalih u prvom tisuljeu prijeKrista, R. C. Thompson ("The Reports ofthe Magicians and Astrologers ofNin-iveh and Babylon") pokazao je da su ovi promatrai zvijezda brinuli o srei zemlje,njezinih naroda i vladara, a ne o srei pojedinca, kao to je sluaj s dananjimhoroskopima.

Kada se Mjesec u njegovom vremenu ne bude vidioBiti e najezda na moni grad

157

DVANAIJSTI PLANIJT -I. KNJIGA ZEMALJSKE KRONIKE

Kada komet dosegne put Sunca, tok u poljuOn e oslabiti; i previranja e se dogoditi u dva navrata.Kada Jupiter bude pratio Veneru, molitve saZemlje stii e u srca bogova.Ako Sunce bude stajalo na poloaju Mjeseca, kraljZemlje bit e siguran na prijestolju.

ak i ovakva astrologija zahtijevalaje opseno i tono poznavanje astronomijebez kojega nije bilo mogue itati znamenja. Mezopotamci koji su posjedovalitakva znanja razlikovali su nepomine zvijezde i planete koji lutaju uokolo i znalisu da Sunce i Mjesec nisu bili nepomina zvijezda i obian planet. Bili su upueniu komete, meteore i ostale nebeske pojave, i mogli su izraunavati odnose izmeukretanja Sunca, Mjeseca i Zemlje i predviati pomrine. Oni su pratili kretanjanebeskih tijela i usporeivali ih s orbitom Zemlje i rotacijom kroz helio -sustavkoji se koristi jo i danas, a koji mjeri izlaenje i zalaenje zvijezda i planeta nanebu u odnosu na Sunce.

Da bi pratili kretanja nebeskih tijela i njihove poloaje na nebu u odnosu naZemlju, te meusobno, Babilonci i Asirci su vodili precizne efemeride. To su biletablice koje su nabrajale i predviale pozicije nebeskih tijela u budunosti. Profe-sor George Sarton ("Chaldean Astronomy of the Last Three Centuries B.C.")otkrio je da su ih izraunavali na dva naina: jedan se koristio u Babilonu, adrugi, stariji potjee iz Uruka. Njegovo neoekivano otkrie bilo je da je starijinain onaj iz Uruka bio sofisticiraniji i mnogo precizniji nego kasniji sustav. Onje ovu iznenaujuu situaciju razjasnio zakljuivi da su netona astronomskashvaanja Grka i Rimljana bila rezultat pomaka ka filozofiji koja je objanjavalasvijet u geometrijskim okvirima, dok su astronomi -sveenici u Kaldeji slijedilipropisane formule i predaje Sumera.

Iskopine mezopotamske civilizacije u proteklih stotinu godina ne ostavljajusumnju da na podruju astronomije, kao i u mnogim drugim podrujima, korijeninaeg znanja Iei duboko u Mezopotamiji. Preuzeli smo i nastavljamo nasljeeSumera i na ovom podruju.

Sartonove zakljuke pojaalaje vrlo opsena studija profesora 0. Neugebauera(" Astronomical Cuneiform Texts"), kojegje zapanjilo otkrie da efemeride, koli-ko god bile precizne, nisu nastale kao rezultat promatranja neba od strane babilon-skih astronoma koji su ih priredili. Umjesto toga, efemeride su bile izraunate "iznekih nepromjenjivih aritmetikih shema. ..koje su dobili na poklon i koje nisusmjeli mijenjati".

Takvo mehaniko ustrajanje uz aritmetike sheme uspijevali su postii po-mou "teksta o postupku" koji se nalazio uz efemeride, a koji je, korak po korak,~

1J;Q

DVANAESTI PLANET

objanjavao pravila o izraunavanju efemerida sukladno nekim strogo matem-atikim teorijama. Neugebauer je zakljuio da babilonski astronomi nisu poznavaliteorije na kojima su bile zasnovane efemeride i njihovi matematiki prorauni.On je takoer priznao da empirijske i teorijske osnove ovih preciznih tabela uvelikoj mjeri nisu jasne ni modernim znanstvenicima: stoga je uvjeren da supostojale drevne astronomske teorije, jer nije mogue osmisliti vrlo zamrenushemu raunanja bez dobro razraenog plana.

Profesor Alfred Jeremias ("Handbuch der Altorientalischen Geistkultur") zak-Ijuio je da su mezopotamski astronomi znali za pojavu retrogradnog, prividnokrivudavog i zmijolikog kursa planeta kako se vidi sa Zemlje, nastalog zbog in-jenice da Zemlja krui oko Sunca bre ili sporije od ostalih planeta. Ovakvoznanje je znaajno ne samo radi injenice da je retrogradnost pojava vezana uzkrune putanje oko Sunca, ve i zbog toga to su potrebna vrlo duga razdobljapromatranja za otkrivanje i razumijevanje ove pojave.

Gdje su se razvile ove zamrene teorije i tko je obavio promatranja bez kojihone nisu mogle nastati? Neugebauer istie da u "tekstu o postupku" sreemoveliki broj tehnikih izraza potpuno nepoznatog tumaenja, ako ne i nepoznatogznaenja. Netko je moda prije Babilonaca posjedovao znanje astronomije imatematike mnogo superiornije onom koje su imale kasnije kulture Babilona,Asirije, Egipta, Grke i Rima.

Babilonci i Asirci posvetili su bitan dio svog rada u astronomiji voenjupreciznog kalendara. Poput idovskog kalendara koji se i danas koristi, to je biosolarno -lunarni kalendar koji je povezivao solarnu godinu (neto vie od 365dana) s lunarnim mjesecom (neto manje od 30 dana). Budui da je kalendar biovaan radi poslova i ostalih svjetovnih potreba, njegova preciznost bila je nunaprvenstveno kako bi se odredio toan dan i trenutak nastupanja Nove godine idrugih festivala i tovanja bogova.

Mezopotamski astronomi -sveenici oslanjali su se na sloenu sfernu astronom-iju, kako bi izmjerili i uspostavili meusobne odnose zamrenih kretanja Sunca,Zemlje, Mjeseca i planeta. Zemlju su zamiljali kuglom s ekvatorom i polovima.Nebo je takoer bilo podijeljeno zamiljenim linijama ekvatora i polova. Prolazaknebeskih tijela bio je povezan s ekliptikom, zamisao visine orbite Zemlje okoSunca po nebeskoj sferi: ekvinocij ( trenutak kada Sunce u svom prividnomgodinjem kretanju na sjever i jug prelazi nebeski ekvator) i solsticij (vrijemekada se Sunce tijekom svog prividnog godinjeg kretanja du ekliptike nalazi nasvojoj najvioj deklinaciji sjeverno ili juno). Svi ovi astronomski pojmovi ko-riste se i danas.

No, kalendar ili domiljate metode za njegovo izraunavanje nisu izmisliliBabilonci i Asirci. Njihovi kalendari, ba kao i dananji, potjeu iz Sumera. Tamo

159

su znanstvenici pronali kalendar, u upotrebi od najranijih vremena, koji je bioosnova svih kasnijih kalendara. Glavni model kalendara bio je kalendar Nippura,centralnog sjedita Enlila. Na dananji kalendar je nainjen prema modelu Nip-purskog kalendara.

Sumerani su smatrali da Nova godina poinje tono u trenutku kada Sunceprelazi proljetni ekvinocij. Profesor Stephen Langdon ("Tablets from the ArchivesofDrehem") otkrio je da zapisi koje je ostavio Dungi, vladar Ura oko 2.400 prijeKrista govore o tome kako je Nipurskim kalendarom odredeno nebesko tijeloijim zalaenjemje bilo mogue tono odrediti trenutak nastupanja Nove godine.On je zakljuio da se to dogodilo "moda 2.000 godina prije vladavine Dungi",to jest, oko 4.400 godina prije Krista !

Je li zaista mogue da su Sumerani, bez obzira to nisu znali za nikakveinstrumente, posjedovali sofisticirana astronomska i matematika znanja kojasu nuna u sfernoj astronomiji i geometriji? Njihov jezik dokazuje daje zaistabilo tako.

U sumerskomje postojao izraz DUB kojije u astronomiji oznaavao obujamsvijeta od 360 stupnjeva i s tim u vezi su govorili o zaobljenosti ili luku neba. Zasvoje astronomske i matematike proraune povukli su AN .UR, zamiljeni nebeskihorizont prema kojem su mogli mjeriti izlaske i zalaske nebeskih tijela. Okomitona taj horizont povukli su zamiljenu uspravnu liniju NU.BU.SAR.DA, uz po-mo koje su dobili toku zenita AN.PA. Otkrili su linije koje mi nazivamomeridijanima i nazvali ih "stupnjevane/poredane preke", a paralele su nazvali"srednje linije neba". Paralelu koja oznaava ljetnji solsticij, na primjer, nazvalisu AN.BIL (vatrena toka na nebu).

Akadska, huritska, hetitska i ostala knjievna remek djela drevnog Bliskogistoka, bez obzira radi li se o prijevodima ili prikazima sumerskih originala,obiluju sumerskim posudenicama koje se odnose na nebeska tijela i pojave.Babilonski i asirski uenjaci koji su sastavljali popise zvijezda ili zapisivali pro-raune planetamih kretanja, esto su biljeili sumerske originale na ploicamakoje su prepisivali ili prevodili. 25.000 tekstova posveenih astronomiji i astrologijikoji su navodno bili ukljueni u Aurbanipalovu knjinicu u Ninivi esto sadrepotvrdu sumerskog porijekla.

Glavni astronomski niz kojeg Babilonci nazivaju "Dan gospodnji" bio jeprepisan, kako navode njegovi pisari, sa sumerske ploice napisane u vr-ijeme Sargona Akadskog, u treem tisuljeu prije Krista. Ploica koja sedatira u vrijeme tree dinastije Ura, takoder iz treeg tisuljea prije nae ereopisuje i popisuje niz nebeskih tijela tako jasno, da modernim uenjacimanije bilo teko prepoznati tekst kao klasifikaciju zvijeda Ursa Major, Zmaj,Lira, Labud i Cefej i Trokut na sjevemom nebu; Orion, Mali Pas, Hidra,

160

DVANAESTI PLANET

Gavran i Kentaur na junom nebu, te poznata zvijea zodijaka u sredinjempojasu neba.

U drevnoj Mezopotamiji tajne znanja o nebu uvali su, prouavali i prenosiliastronomi -sveenici. Stoga je prikladno da su tri znanstvenika kojima pripadazasluga vraanja ovih izgubljenih kaldejskih znanja bili jezuitski sveenici Jo-seph Epping, Johann Strassman, i Franz X. Kugler. Kugler je u svom remek -djelu ("Sternkunde und stemdienst in Babel") analizirao, odgonetnuo, sredio iobjasnio veliki broj tekstova i popisa. U jednom sluaju, matematiki "obmuvinebo unatrag", uspio je pokazati da su popisi od trideset i tri nebeska tijela nababilonskom nebu iz 1.800 pr.n.e., bili uredno poslagani prema dananjim skupi-nama.

Nakon mukotrpnog rada na odijeljivanju grupa i podgrupa, svjetska astron-omska zajednica sloila se 1.925. da se nebo, onako kako ga vidimo sa Zemljepodijeli u tri podruja: sjevemo, sredinje ijuno, a skupine zvijezda u osamdeseti osam zvijea. Proizlazi da u takvom ureenju nema nita novo,jer su Sumeranibili prvi koji su podijelili nebo u tri pojasa ili puta: sjevemi put su nazvali premaEnlilu, juni prema Eai, a sredinji put je bio Put Anua, a svakom pojasu supridruili razliita zvijea. Dananji sredinji pojas koji se sastoji od dvanaestzvijea zodijaka tono odgovara Anuovom putu, unutar kojeg su Sumeranigrupirali zvijezde u dvanaest kua.

U davna vremena, ba kao i danas, ova pojava je bila povezana s konceptomzodijaka. Veliki krug koji Zemlja ini oko Sunca bio je podijeljen u dvanaestjednakih dijelova, svaki od po trideset stupnjeva. Zvijezde koje se mogu vidjeti usvakom od ovih dijelova, ili kua, okupljene su zajedno u nekom zvijedu, kojeje dobilo ime prema obliku kojeg tvore.

Zvijea i njihove podvrste, te pojedine zvijezde unutar zvijea stigle su uzapadnu civilizaciju nosei imena i opise posuene iz grke mitologije, i nijeudno da je Zapad skoro dvije tisue godina smatrao Grke zaslunima za ovopostignue. Ali, danas je jasno da su rani grki astronomi tek prisvojili u svojjezik i mitologiju ve postojeu astronomiju koju su preuzeli od Sumerana. Sjetimose kako su Hiparh, Eudokso i ostali doli do svojeg znanja. akje i Tales, najstar-iji ugledni grki astronom, za koga se kae da je predvidio potpunu pomrinuSunca, 28. svibnja 585. prije Krista, a koja je zaustavila rat izmeu Lidijaca iMedijaca, dozvoljavao da su izvori njegovog znanja predsemitskogmezopotamskog porijekla, dakle, da potjeu od Sumerana.

Naziv zodijak stigao nam je od grkog zodiakos kyklos (ivotinjski krug) jerje izgled zvjezdanih skupina bio izjednaen s oblicima lava, ribe, itd. Ali ti zami-ljeni oblici i imena potjeu od Sumerana, koji su dvanaest zvijea zodijaka na-zivali UL.HE (sjajno krdo):

161

DVANAESTI PLANET T KNII~A ZFMALJSKE KRONIKF:

1. GU.AN.NA (nebeski bik) -Bik2.MASH. TAB.BA (blizanci) -Blizanci3.DUB (rakova klijeta) -Rak4. UR. GULA (lav ) -Lav5.AB.SIN (njen otac bio je Sin) -Djevica6.ZI.BA.AN.NA (nebeska sudbina) -Vaga7. GIR. TAB (koji epa i ree) -korpion8.PA.BIL (koji brani) -Strijelac9.SUHUR.MA (koza-riba) -Jarac1 0. GU ( gospodar voda) -Vodenjak11.SIM.MAH (ribe) -Riba12.KUMAL (koji boravi u poiju) -Ovan

Slikovni prikazi ili znakovi zodijaka, kao i njihovi nazivi ostali su praktinonedimuti od njihovog uvoenja u Sumeru. (sl. 93)

GIR.TAB~ :

SkorpJ.on

AB.SIN

Djevica

SUHUR.HASHKoza -riba

st.93

1f;?

DVANA&'ffi PLA!\"ET

Sve do razvoja teleskopa europski astronomi priznavali su, poput Ptolomeja,samo devetnaest zvijea na sjevernom nebu. Do 1.925, kada je dolo do usagla-avanja oko sadanje klasifikacije, priznato je dvadeset i osam zvijea koja senalaze u onom podruju neba koje su Sumerani nazivali Put Enlila. Ne treba nasiznenaditi otkrie da su, za razliku od Ptolomeja, stari Sumerani prepoznali, iden-tificirali, grupirali, imenovali i popisali sva zvijea sjevernog neba.

Od nebeskih tijela koja se nalaze na Putu Enlila dvanaest se smatralo da pri-padaju Enlilu, kao paralela za dvanaest zodijakih nebeskih tijela na Anuovomputu. Isto tako najunom dijelu neba, na Eainom putu bilo je popisano dvanaestzvijea, uz napomenu da pripadaju bogu Eai. Pored ovih dvanaest glavnih Eain-ih zvijea, navedeno je jo nekoliko, iako ne toliko koliko danas poznajemo.

Eain put je predstavljao ozbiljne probleme asiriolozima koji su se prihvatiliogromnog zadatka da odgonetnu drevno znanje astronomije, ne samo u okvirimamodernog znanja, ve i na temelju onoga kako je nebo izgledalo prije nekolikostotina ili tisua godina. Promatrajui juno nebo iz Ura ili Babilona, mezopotamskiastronomi mogli su vidjeti tek neto vie od pola junog neba; ostatak je ve bioispod horizonta. Pa ipak, ako smo ih pravilno prepoznali, neka od zvijea izEainog puta nalaze se nisko ispod horizonta. No, tu se javlja jedan vei problem;ako su, kako pretpostavljaju znanstvenici, Mezopotamci vjerovali (kao kasnijeGrci) da je Zemlja bila masa suhe zemlje smjetena na kaotinoj tmini donjegsvijeta (grkog Hada), ravni disk preko kojeg se nebo nadvilo u polukrugu, u tomsluaju tamo uope ne bi trebalo biti junog neba!

Ogranieni pretpostavkom da su Mezopotamci bili vjerni pristupu ravne Zem-Ije, moderni uenjaci nisu mogli dozvoliti svojim zakljucima da ih odvedu pre-vie ispod linije ekvatora koja dijeli sjever od juga. Dokazi nam ukazuju na to datri sumerska puta u potpunosti okruuju nebo Zemlje koja je okrugla, a ne ravna.

Godine 1.900. T. G. Pinches podnio je izvjee u "Royal Asiatic Society" daje uspio skupiti i sastaviti kompletan mezopotamski astrolab (u doslovnom znaen-ju, "koji uzima zvijezde"). Pokazao je da se radilo o krunom disku, podijeljen-orn poput pite u dvanaest dijelova i tri koncentrina kruga, to na kraju predstav-lja polje od trideset i est dijelova. Cijeli prikaz imao je izgled rozete s dvanaestlistova, od kojihje svaki imao na sebi napisan naziv mjeseca. Pinches ihje oznaiobrojevima od I do XII radi lakeg snalaenja, poevi s Nisannu, prvim mjesec-orn mezopotamskog kalendara. (sl. 94)

Osim toga, na svakom od trideset i est dijelova pisalo je ime ispod kojeg senalazio mali krug, a oznaavao je da se radi o imenu nebeskog tijela. Ta imena sukasnije pronaena u mnogim tekstovima i popisima zvijezda i moemo biti sigur-ni da se radi o imenima zvijea, zvijezda ili planeta.

Svaki od trideset i est diielova takoer je imao i broj napisan ispod imena

163

DVANAESTI PLANET KNJIGA ZEMALJ8KE KRO"I~E

~\\--

--

NI AfUl. II(U

3 20?/

~

@ rl. \. T ..~ \'Dc

t ~r, @ ~~' ~?

I~/ ~

.'1

~ .'~ i~ @ i ~ ..

1- ~.~ \,@@

...liIt i"' ,:

f.0

..

~

,,@-~ do'- ~ 'o-..~Ii\~,-.\-@ '""6 ~\ 4"~,

.,~...

--'

~

(!)., (i\ /\"'/Otl

~.-~

~ ~'.l111\

@ ""

0,.~-~

"'

-

\/\

,L94

nebeskog tijela. U unutarnjem krugu bili su brojevi od 30 do 60; u sredinjemkrugu, od 60 (kojeg su zapisivali kao 1) do 120 (ovaj broj 2 u seksagezimalnomsustavu znai 2 x 60 = 120) i u vanjskom krugu, brojevi od 120 do 240. to supredstavljali ti brojevi?

Gotovo pedeset godina nakon Pinchesovog izlaganja astronom i asiriolog 0.Neugebauer (" A History of Ancient Astronomy: Problems and Methods") mogaoje samo rei da "cijeli tekst predstavlja neku vrstu shematskog prikaza neba. ..usvakom od trideset i est polja nalazi se naziv zvijea ijednostavni brojevi ijeznaenje jo nije razjanjeno". Vodei strunjak na tom podruju, B. L. Van derWaerden ("Babylonian Astronomy: The Thirty-Six Stars") razmiljao je o oit-

164

DvAl\'AEb'TI PLA!XET

orn kretanju brojeva u nekom ritmu i mogao je samo sugerirati da brojevi imajuneke veze s trajanjem dana.

Ovu zagonetku moemo rijeiti samo ako odbacimo ideju da su mezopotamcivjerovali kako je Zemlja ravna ploa i priznamo da je njihovo poznavanje as-tronomije bilo jednako dobro kao i nae, ne stoga to bi oni imali bolje instru-mente od nas, ve zato to su njihov izvor informacija bili Nefili.

Pretpostavljamo da su zagonetni brojevi predstavljali stupnjeve nebeskog Iuka,gdje je sjevemi pol predstavljao poetnu toku, a da je astrolab bio planisfera,prikaz kugle na ravnoj povrini.

Kako se brojevi poveavaju i smanjuju, oni koji se nalaze u suprotnim dijelov-ima na Putu Enlila (npr. Nisannu 50, Tashritu 40) daju zbroj 90; brojevi na PutuAnua daju zbroj 180, a brojevi na Putu Ea daju zbroj 360 (npr. Nisannu 200,Tashritu 160). Ovi su nam brojevi previe bliski da bismo ih krivo razumjeli; onipredstavljaju dijelove kompletnog obujma kugle; etvrtina puta iznosi 90stupnjeva, polovina 180 stpnjeva, a puni krug 360 stupnjeva.

Brojevi koji su iskazani kod Enlilovog puta tako su spojeni u parove kako bipokazali da se taj sumerski dio sjevemog neba protezao 60 stupnjeva od Sjever-nog pola i graniio s Putem Anua na 30-omstupnju iznad ekvatora. Put Anua bioje jednako udaljen od ekvatora s obje strane, pruajui se 30 stupnjeva juno odekvatora. Zatim, dolje junije i najudaljenije od sjevemog pola, nalazio se PutEae, dio Zemlje i nebeske kugle koji se nalazi ispod 30. stupnja juno odjunog pola.

Brojevi na dijelu Puta Eae dajuzbroj od 180 stupnjeva u Addaru(veljaa -oujak) i Ululu (kolo-voz -rujan). Jedina toka udal-jena od sjevemog pola za 180stupnjeva, bez obzira idemoIi na jug sa istoka ili zapa-da,jest Juni pol. A to moe Ibiti tono samo ako govor- Iimo o kugli. I

a. Put Anua, nebeski pojasSunca. 1Jianeta i zv!jea zodijaka

b. Put Enlila. sjeverno nebost.95

C. Put Ea, juno nebo

165

DVAI\/AR"TI PIAI\/RT -T J(NIT("1A 7.FMATI~I{F J(R"NTI{F

Precesija je pojava koju uzrokuje pomicanje zemljine osi sjever -jug zbogega Sjevemi pol (onaj koji je usmjeren prema Sjevemjai) i Juni pol opisujuveliki krug na nebu. Prividno usporenje Zemlje u odnosu na zvijea iznosi ot-prilike pedeset sekundi luka u jednoj godini, ili jedan stupanj u sedamdeset idvije godine. Veliki krug, tj. vrijeme potrebno da Zemljin sjevemi pol ponovopokazuje prema istoj zvijezdi Sjevemjai stoga traje 25.920 godina (72 x 360) iastronomi ga nazivaju Velikom godinom ili Platonovom godinom ( oito je i Pla-ton znao za tu pojavu).

Izlaenja i zalaenja zvijezda kao i precizno odreivanje proljetnog ekvi-nocija (najavljuje tadanju Novu godinu) bili su povezani s kuama zodijaka ukojima su se pojavljivali. Proljetni ekvinocij kao i ostale nebeske pojave zbogprecesije se iz godine u godinu usporavaju, a konano se uspore za cijelu kuuzodijaka jednom u 2.160 godina. Nai astronomi i dalje koriste nultu toku trop-skog zodijaka (poetak znaka Ovna) koja je oznaavala proljetni ekvinocij oko900 godine prije Krista, ali se ta toka do sada pomakla znatno u kuu Riba.Otprilike oko 2.1 00. godine proljetni ekvinocij poet e se pojavljivati u prethod-noj kui Vodenjaka. Upravo na to se misli kada kaemo da ulazimo u doba Voden-jaka (sl. 96). 2100 AD

,&C. 23820 BCElO .

~C, ,,\ '\\Ci' T AOU..~ ~.l660n').Q ,,\ tu' r 8(' ~.. -..'

I ('.....,

,('0., ~

'so .P.f\. 00

~ .9(''?

~