1 douglas cooper ﬁivjeti boﬁju ljubav · istinitost postojanja boga i bo¾je ljubavi. u svojoj...

1

Douglas Cooper

ÆIVJETI BOÆJU LJUBAV

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:541

Black

2 • ÆIVJETI BOÆJU LJUBAV

NakladnikZNACI VREMENA

www.znaci-vremena.com

IzvornikLiving God’s Love

By Douglas CooperPacific Press Publishing Association

ISBN 978-0816301768

Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Znaci vremenaSva prava pridræana. Ova se knjiga smije umnoæavati,

djelomiËno ili u cijelosti, samo uz dopuπtenje nakladnika.

UrednikMario ©ijan

PrijevodMirjana RaneloviÊ

Lektura–urica GarvanoviÊ-Porobija

KorekturaLjiljana –idara

PrijelomMiroslav VukmaniÊ

TisakZNACI VREMENA

Zagreb 2013.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:542

Black

3

Douglas Cooper

ÆIVJETIBOÆJU LJUBAV

UËini svaki dan svojega æivota novim,bogatim i uzbudljivim iskustvom!

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:543

Black


CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 857316

ISBN 978-953-183-197-0

Ako nije drukËije naznaËeno, svi biblijski tekstovinavedeni su iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:544

Black

5

1Potreba za istinskom ljubavi

“Svjetiljka je Gospodnja duh ËovjeËji...”(Izreke 20,27)

Kalifornijski dræavni zatvor za narkomane izdalekaje joπ zadræao izgled lijepog hotelskog zdanja, πto je ne-kada i bio. U tom hotelu okruæenom breæuljcima, u bli-zini grada Corone, svojedobno su se okupljale najoda-branije holivudske zvijezde. Nakon nekog vremena za-nimanje za taj objekt se smanjilo. Posao je slabo iπaopa su ga razoËarani vlasnici ubrzo prodali.

Slikovito bistro jezero, okruæeno drveÊem Ëije se li-πÊe ocrtavalo u dubokoj sjeni, joπ je stvaralo ugoaj od-maraliπta. No, straæari u odorama, bodljikava æica i te-πka æeljezna vrata brzo su uvjerili posjetitelja da tamo-πnji stanovnici ne æive na tom mjestu dragovoljno.

Dok smo kao posjetitelji te ustanove Ëekali u redu,jedan od straæara svakome je priËvrstio gotovo nevid-ljivu naljepnicu s unutarnje strane ruËnog zgloba. Re-kli su nam da je to potrebno zato πto Êemo na odree-nom mjestu biti podvrgnuti posebnom pregledu ultra-ljubiËastim zrakama, i na sliËan Êemo naËin kasnije po-novno izaÊi na slobodu. To je bila konaËna potvrda daje ustanova u koju smo upravo ulazili — zatvor.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:545

Black


Dok smo prolazili kroz razliËite odjele i sluπali ob-jaπnjenja o teorijskim i stvarnim moguÊnostima rehabi-litacije narkomana, sati su brzo prolazili. Nakon nekogvremena jedan od sluæbenika uprave obavijestio nas jeda moæemo povesti neformalan razgovor s nekoliko pi-tomaca toga doma.

Tako sam upoznao Jima. Visok, zgodan muπkaracËetrdesetih godina, sa srebrnastom kosom na sljepooË-nicama, razlikovao se od svih ostalih.

Zamijetio sam tijekom razgovora da Jim πuti, doksu drugi zatvorenici slobodno govorili o sebi i svojimproblemima.

Jim nije niπta rekao, sve dok nije saznao da su nekiiz naπe skupine propovjednici. Kad se tiho nakaπljao,kao da proËiπÊava grlo, svi su ostali zamuknuli. Progo-vorio je ugodnim glasom:

“Prijatelji, æelim vam neπto ispriËati! Moæda Êe vamto biti korisno.

Po zanimanju sam lijeËnik. Imao sam dobro razvi-jenu privatnu ordinaciju u svojem gradu. Imao sam do-bru i odanu suprugu i dva zlatna sina. Uæivao sam po-πtovanje i povjerenje svojih sugraana i crkve kojoj sampripadao. U moju ordinaciju dolazilo je sve viπe paci-jenata. Spisak obavljenih pregleda postajao je sve dulji.Sve viπe vremena provodio sam s pacijentima. Ubrzo zasebe nisam mogao odvojiti ni pola dana u tjednu. Spa-vao sam na nogama. Izgledalo je kao da nema noÊi bezhitnog sluËaja i potrebe za nekom neodloænom inter-vencijom.

Na kraju sam, pokuπavajuÊi se osloboditi tereta, po-Ëeo uzimati pomalo droge. U poËetku je to bilo doistamalo, tek toliko da mi pomogne u lakπem obavljanjusvih teπkih duænosti koje sam imao tijekom dana. Nisambio zbog toga nimalo uznemiren. Bio sam siguran da

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:546

Black

7

mogu upravljati sobom. Ali prije nego πto sam toga po-stao i svjestan, bio sam u zamci. Viπe nisam mogaobez droge. Izgledalo mi je da bih se bez nje sasvim slo-mio. Kad bi mi se to dogodilo, uslijedio bi — misliosam — kraj.

Vjerovali ili ne, nisam znao πto Ëiniti, niti kamo kre-nuti. Shvatio sam da mi je prijeko potrebna pomoÊ. Os-jeÊao sam da se ne mogu povjeriti ni jednom drugomlijeËniku. Bojao sam se da me netko od njih ne oda,pa Êu izgubiti dozvolu za rad.”

Jim je zastao. Gledao je u svoje ruke. Za to vrijemeprostorijom je vladala nepomuÊena tiπina. Zatim je na-stavio:

“Odrastao sam u krπÊanskoj Crkvi. I kao lijeËnikodlazio sam na bogosluæja kad god bih imao vremena.

Shvatio sam da postoji samo jedan Ëovjek kojemumogu povjeriti svoj problem. Bio je to moj propovjed-nik. OdluËio sam ga posjetiti. Nadao sam se da Êe merazumjeti. Viπe od svega Ëeznuo sam za nekim tko bimi pomogao da se ËvrπÊe poveæem s Bogom. Znao samda je to jedini naËin da se izvuËem.

Ugovorio sam sastanak s propovjednikom i otiπaou njegov ured. Bio sam ispunjen osjeÊajem beznaa.Nisam viπe htio gubiti vrijeme. Rekao sam mu da uzi-mam drogu i da sam svjestan da se nalazim u opasnojneprilici te da ne vidim izlaz iz tog koπmara.

Mislim da sam bio previπe iskren. Nikada neÊu za-boraviti njegovu reakciju. Promatrao me je s neizmjer-nim uæasom i zaprepaπtenjem. Mrmljao je: ‘Oh, Boæemoj! Ne, Jime, ne ti!’

Onda mi je poËeo govoriti o tome kako je straπnoto πto Ëinim svojoj obitelji i Crkvi. Podrobno mi je obja-πnjavao kakve Êe to posljedice imati na moj ugled i slu-æbu. Zavrπio je podsjeÊajuÊi me da Êe tako straπna po-

POTREBA ZA ISTINSKOM LJUBAVI •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:547

Black


greπka nesumnjivo uzrokovati uniπtenje moje duπe upaklu.”

Jim je opet zastao. Kad je neπto kasnije nastavio,glas mu je bio tiπi i izgledao je joπ zamiπljeniji nego dosada.

“Nikada se u æivotu nisam osjeÊao toliko razoËara-nim, iznevjerenim, osamljenim. Otiπao sam k tom Ëovje-ku u oËajniËkom traganju za nekim tko Êe me sasluπati,tko Êe razgovorati sa mnom i tko Êe mi pomoÊi.

Bio sam svjestan da to πto Ëinim nije dobro. Znaosam da je to u Ëemu sam se naπao zlo i grijeh. Znaosam da s tim treba prestati. Zato sam i otiπao k njemu.Nitko me nije trebao podsjeÊati na ono πto sam veÊ isâm znao.

Ono πto se toga dana dogodilo mislim da je znatnopojaËalo moje duboko obeshrabrenje i povelo me k joπveÊem razoËaranju. Sasvim sam izgubio nadu da Êu seikada izvuÊi iz te strmoglave spirale niz koju sam sespuπtao — i naπao se ovdje. Molim vas, nemojte mepogreπno razumjeti! Ne pokuπavam ikoga okriviti, osimsamoga sebe. Ja sam upropastio svoj æivot. Otkad samovdje, nauËio sam puno o æivotu i o sebi. Koliko putasam poæelio da su prilike drukËije nego πto jesu. Mo-æda sam ih mogao promijeniti.”

S izrazom boli i razoËaranja koje nosi od dana ukoji je poπao traæiti pomoÊ od svog propovjednika, Jimje upro pogled u nas i rekao:

“Æelim vam samo neπto reÊi, prijatelji. Molim vas,ako neki narkoman ili bilo tko drugi kome je doistapotrebna vaπa pomoÊ doe k vama, nemojte mu dræatiprodike! Sasluπajte ga i volite ga takvog kakav jest! Mo-æda mu samo tako moæete pomoÊi.”

Prilike u kojima propustimo pokazati ljubav, prem-da Ëesto prou a da ih i ne zapazimo, uvijek su tragi-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:548

Black

9

Ëne. Zaπto? Zato πto je u srcu krπÊanstva Bog ljubavi,koji svoju ljubav æeli otkriti u naπim meusobnim od-nosima. Kad joj nemar, ravnoduπnost, predrasude, ilibilo koja druga prepreka ometa put, boæanska namjerase ne moæe ostvariti. A to je, ako se i samo jednomdogodi, previπe.

Plan nebeskog Oca jest da stigne do srca svih gre-πnih, nevoljnih i smrtnih ljudi. Taj plan zasniva se naNjegovoj djeci kao posrednicima kroz koje Êe se boæan-ska ljubav dijeliti svijetu. U svom najæivljem oblikuEvanelje je satkano od stvarne ljubavi meu ljudimakoja im se pokazuje tamo gdje jesu i takvima kakvi je-su. To je pravi evaneoski rad u svom najËiπÊem obli-ku.

Zanemarivanje ljubavi je ozbiljan problem, jer toznaËi stavljati na kocku neËiji vjeËni æivot. Ono moæe ucijelosti uniπtiti priliku koja bi posluæila Bogu da pri-vuËe k sebi neko ljudsko biÊe upravo u trenutku kadmu je to najpotrebnije.

To se zapravo dogodilo Jimu.Poemo li od bilo kog primjera, ostaje Ëinjenica da

veÊina ljudi ne moæe razumjeti niti doæivjeti Boæju lju-bav bez drugih ljudi. Ona se mora prenijeti do njih odzrcala nekog drugog æivota, prije nego πto im postanestvarna i prije nrgo πto budu mogli odgovoriti na nju.

Iz razloga koji su nam nedokuËivi, nebeski Otac jeodluËio da ovisi o nama, o tome kako Êemo danas usvojim ljudskim moguÊnostima pokazati kakav je On ikakva je Njegova ljubav.

Biblija kaæe: “Svjetiljka je Gospodnja duh ËovjeËji.”(Izreke 20,27) Dakle preko svojega naroda Otac æeli oba-sjati svijet svojom ljubavlju.

Moæeπ li razumjeti koliko je sudbonosno ne poka-zati pravu ljubav prema drugome? Taj propust moæe uËi-


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:549

Black


niti da u oËima drugog Ëovjeka bude umanjena i samaistinitost postojanja Boga i Boæje ljubavi.

U svojoj knjizi Happiness Wall to Wall (SreÊa od zi-da do zida, Znaci vremena, Zagreb 2012.), George E.Vandeman vrlo dojmljivo istiËe da je rastava braka,danas tako uobiËajeni raskid i slom ljudske ljubavi,tragiËna jer Bog “æeli tvojom ljubavi, oËe i majko, svojuljubav objasniti djetetu. Sada je u tome sprijeËen!” (str.34)

SjeÊam se kako sam pokuπavao posavjetovati jed-nog trinaestogodiπnjeg djeËaka. Izazivao je velike pro-bleme i u crkvi i u πkoli — bio je neugodan, grub inije æelio suraivati. Izgledalo je da mu se nitko neÊemoÊi pribliæiti.

Kad je taj djeËak bio sasvim mali, majka mu je umr-la, a otac ga napustio. Najranije godine svojega æivotaproveo je u sirotiπtu. Zatim je kao usvojeno dijete pre-lazio iz jedne obitelji u drugu. Na kraju je stigao u domjednog religioznog para koji je, usprkos velikom str-pljenju i iskustvu s djecom, odluËio odustati od poku-πaja da se skrbi o ovom nesretnom djetetu.

Jednog dana pokuπao sam razgovarati s tim dje-Ëakom u skuËenoj knjiænici u koju ga je ravnatelj πkoleposlao da me potraæi.

Joπ Ëujem sebe kako mu govorim koliko ga njegovnebeski Otac ljubi.

Priznajem, i sada se Ëudim kako mi se nije nasmi-jao u lice. Zasluæio sam to.

Onaj tko nikada nije doæivio ljubav zemaljskog ocai majke, vrlo teπko moæe predoËiti sebi nebeskog Ocapunog ljubavi. Postoje bezbrojne emotivne zapreke kojeznatno umanjuju vrijednost duhovnih istina. Kako lju-di mogu vjerovati da ih Bog koga ne vide voli, kad imoni koje mogu vidjeti nikad nisu pokazali ljubav na ne-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5410

Black

11

ki uËinkovitiji naËin? Barem onda kad im je to najviπebilo potrebno.

Tko je u takvom emotivnom i duhovnom beznau,mora najprije doæivjeti toplinu istinske ljudske ljubaviprije nego πto bude mogao ili htio odgovoriti na Boæjuljubav.

Danaπnji svijet je pun nesigurnosti. Nema ljubavi.Jedan od triju brakova u Sjedinjenim AmeriËkim Dræa-vama zavrπava rastavom, dok je veÊina ostalih takoernesretna. Mnoπtvo isprazno proæivljenih æivota posljedi-ca su raspada velikog Boæjeg dara meusobne ljudskeljubavi, raspada koji spreËava ljude da se upoznaju sBogom i Njegovom ljubavi.

Krivnja, strah i duboka zabrinutost su u porastu.Rak mrænje, buntovniπtva, nezadovoljstva, razoËaranjai nasilja svakodnevno napreduje. Zlo je postalo vrlo agre-sivno, drsko i nestrpljivo.

Posvuda se mogu zapaziti porazni rezultati. Oni sumnogo dublji od samih pogreπnih postupaka, prekrπajazakona, pogaæenog morala, pokazanog nepoπtovanja...

NajveÊa briga krπÊana nije novi moral koji dopuπtaeksploziju grijeha! Neπto znatno teæe nagriza srca une-sreÊenih stanovnika Zemlje. Biblija jasno govori o veÊojtragediji izazvanoj plimom zla koja Êe preplaviti svijetupravo pred drugi Kristov dolazak: “Razmahat Êe se be-zakonje i ljubav Êe kod mnogih ohladnjeti.” (Matej 24,12)

Najvaænija zadaÊa suvremenog krπÊanina ne sastojise u oplakivanju i jadikovanju zbog toga πto na sva-kom koraku raste plima zla. Od jadikovanja nema ni-kakve koristi. Umjesto toga, krπÊanin treba iskoristitipriliku da ispuni svoju uzviπenu zadaÊu i objavi Evan-elje, Radosnu vijest o Boæjoj ljubavi, naraπtaju koji nezna πto je ljubav, jer ju je razorna sila zla praktiËnoiskorijenila iz ljudskog æivota.


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5411

Black


Ljubav koju dobivamo od Isusa Krista trebamo podi-jeliti u ovom svijetu, da bismo se suprotstavili neiz-mjernom zlu koje danas zapaæamo i da bismo ga pobi-jedili. U ovo zavrπno doba moramo pomoÊi ljudima dau cijelosti doæive ovu vrstu ljubavi. Ne moæemo, ne smi-jemo propustiti duboko i stvarno voljeti ljude!

Ova knjiga napisana je zato da bi svima pomoglaispuniti ovu najvaæniju zadaÊu.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5412

Black

13

2NajveÊi grijeh

“I svaki svojim putem je hodio.”(Izaija 53,6)

To dijete trebalo je biti njezino prvo dijete. Soba kojase tako dugo pripremala za novoroenËe bila je dobrooËiπÊena, a pod ulaπten. Zidove su ukraπavale slike ra-zigranih ponija i πÊuÊurenih psiÊa.

Pozornost je privlaËila nova kolijevka. U punom sjajustajala je nasred sobe. Noge na kojima je stajala bilesu pokrivene bogato nabranom zavjesom od bijele svilekoju je krasila tanana traka. Unutra, nad paperjastimæutim pokrivaËem, stajala su dva para briæljivo isplete-nih vunenih cipelica. Jedan par bio je ruæiËaste, a drugiplave boje.

Kad je osjetila prvu bol, postala je uzbuena jer jetaj dugooËekivani dogaaj upravo zapoËeo. Ali Ëim suje primili u bolnicu, shvatila je da neπto nije u redu.LijeËnik joj je uzeo ruku, koja je sad postala toliko bli-jeda da su se plave vene jasno ocrtavale pod koæom.Dræao ju je tako nekoliko trenutaka ne progovorivπi ri-jeËi, na svoj profesionalan naËin, ali s neskrivenom pa-ænjom i suÊuti. Zatim joj je rekao da su nastupile nekepoteπkoÊe.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5413

Black


Bilo je nuæno da se odmah izvrπi operacija. Vrlo lju-bazno objasnio joj je da se operacija mora izvrπiti da bise spasio njezin æivot. Za dijete se viπe niπta nije moglouËiniti.

LijeËnik, koji je bio krπÊanin, kasnije je priËao ka-ko je ova vijest porazila mladu æenu. U velikoj muci idubokom beznau zatraæila je da odmah vidi svojegamuæa i sveÊenika. Prema nauku Crkve kojoj je pripa-dala, postojao je odreeni obred koji je trebalo obavitiu takvim okolnostima. BuduÊi da je bila odana vjerni-ca, s velikom ozbiljnosti traæila je da se obred izvrπi.

LijeËnik je odmah telefonom pozvao sveÊenika iobjasnio mu πto se dogodilo. Zamolio ga je da brzo do-e. »ovjek s druge strane æice odgovorio je da je trenu-tno vrlo zauzet. Rekao je da bi mu viπe odgovaralo dau bolnicu svrati sutradan, jer bi tada imao viπe vreme-na. Dodao je da u takvim okolnostima i sam lijeËnik,ili medicinska sestra, mogu obaviti prijeko potrebanobred nad djetetom. Zatim je spustio sluπalicu.

Za mnoge je grijeh ne vjerovati u ono u πto trebavjerovati, ili ne posluπati ono πto se doista treba poslu-πati. Takvi misle da se grijeh Ëini samo kad se krπiDeset zapovijedi. Ali takvo ograniËavanje znaËi nepra-vilno shvaÊanje grijeha. Ono je potpuni promaπaj u ra-zumijevanju njegove bîti i zloÊudnosti.

U Knjizi proroka Izaije piπe: “Poput ovaca svi smolutali...” (Izaija 53,6) Ove rijeËi govore da je svako ljud-sko biÊe greπno. Ali prorok se ne zadræava samo natom osnovnom nadahnutom zapaæanju. On u nastavkudaje dojmljiv biblijski opis grijeha: “... I svaki svojimputem je hodio.”

Ovo je odgovor na pitanje πto je grijeh! Grijeh jestaviti sebe samoga na prvo mjesto, a Boga i ostale nadrugo. Grijeh je hoditi vlastitim putom, bez obzira koli-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5414

Black

15

ko on bio “prav”, “dobar” ili “moralan”, a zanemarivatiili odbacivati put kojim Bog æeli da idemo.

Prema rijeËima Gospodina Isusa, Boæji put, bît krπ-Êanstva, jest voljeti Boga i voljeti ljude svim svojim sr-cem, duπom i miπlju. LogiËno je da je suprotnost krπ-Êanstvu, dakle bît grijeha — ne voljeti.

Zapravo, dogaa se ovako: mi Ëinimo grijeh ne po-kazujuÊi ljubav, buduÊi da smo zaokupljeni vlastitimpotrebama, zanemarujuÊi potrebe drugih ljudskih biÊa.To je “upravljanje po vlastitom putu”. Upravo to uËinioje onaj sveÊenik koji nije odmah poπao u bolnicu onogdana kad ga je pozvala mlada æena u trenutku svojevelike potrebe.

I svijet i Crkva prepuni su onih koji na taj naËinzakidaju Boga i ljude. VeÊina uopÊe ne shvaÊa greπnostsvojega sebiËno usmjerenog æivota. Pa Ëak je i veÊinaonih koji misle da su krπÊani, toliko strasno zaokuplje-na vlastitim potrebama, potpuno zaËahurena u ljuskusebiËnosti, da ih potrebe drugih nimalo ne zanimaju.

Vlada koju bi saËinjavali ljudi koji ovako misle idjeluju na kraju bi uniπtila i najjaËi narod.

Ako bi upravljaËke poloæaje u nekom poduzeÊuzauzimali ljudi koji se ne bi brinuli za dobro ostalih,ono bi vrlo brzo propalo.

Crkva Ëiji vjernici zanemaruju potrebe drugih, bezobzira na pravilnost i vrijednost njezine teologije, ne slu-æi ni Bogu niti ljudima. Mnogim iskrenim naporima dase objavi Evanelje Ëesto nedostaje ovaj nuæan, æivotnovaæan Ëimbenik — ljubav. Umjesto da ovu baklju preno-simo iz ruke u ruku, mi Ëesto nespretno rukujemonjom. Plamen ljubavi gotovo se ugasio.

Primjer koji potvruje takvo dræanje nalazi se u is-kustvu efeπke crkve. NaËin na koji su u poËetku njezi-ni vjernici sluæili Bogu bio je vrlo ugodan Gospodinu,

NAJVE∆I GRIJEH •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5415

Black


jer je otkrivanjem Kristovog duha nebeska svjetlost od-sjajivala u njihovoj ljubavi i suÊuti.

Naæalost, nastupilo je vrijeme zanemarivanja Boæjeljubavi. Umjesto nje pojavilo se neπto drugo. Uvukla sesebiËnost. Obzirnost prema bliænjima preokrenula se uugaanje sebi. KrπÊani u Efezu poËeli su zanemarivatisvoju najveÊu duænost — pokazivanje Boæje ljubavi svi-jetu. Prestali su pronositi Kristovu ljubav i suÊut. Na-pokon, izgubili su ono πto im je nekada bilo sve.

Plamen se ugasio.Tijekom svoje duge povijesti krπÊanska Crkva ne-

prestano je ponavljala ovu tragiËnu pogreπku. Najzad,evo jasne opomene da Êe i posljednja, laodicejska cr-kva, poËiniti istu sudbonosnu pogreπku. Ona Êe doÊi ustanje u kojemu Êe njezina najveÊa potreba biti stvar-no, djelotvorno iskustvo Boæje ljubavi. Vjerni svjedokmorat Êe je savjetovati i opominjati da se njezina jedi-na nada nalazi u revnosnoj potrazi za zlatom æeæenimu vatri — zlatom ljubavi.

Ova crkva je napredna crkva. “Bogat sam, nagomi-lao sam bogatstvo.” (Otkrivenje 3,17) Ona je uspjeπna.Sposobna. Samodovoljna. Sve ima. Niπta joj ne treba— osim ljubavi.

“Stanje mnogih, meu onima koji se nazivaju Bo-æjom djecom, upravo je predstavljeno u vijesti laodicej-skoj crkvi”, pisala je Ellen G. White. “Oni koji imajupoznate istine ne poznaju ovu vijest tako potpuno kakobi mogli. Oni ne dopuπtaju da Kristova ljubav proæmenjihova srca i njihov æivot.”

Danas Crkva ima struËne propovjednike, Ëija rje-Ëitost i sposobnost Ëine savrπenu cjelinu koja im omo-guÊava da uspjeπno objave istinu i ohrabrujuÊu vjeru.

Crkva ima struËne administratore — ljude Ëije up-ravljanje i poslovanje po vrijednosti ne zaostaje za oni-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5416

Black

17

ma koje ostvaruju rukovoditelji najuglednijih poduzeÊai ustanova.

Sve to dobro je i umjesno. Dakako, sve to uglavnomje i nuæno. Ali, recite mi: gdje su u Crkvi struËnjaci zapokazivanje boæanske ljubavi?

Gdje su oni koji mogu zadovoljiti duboke potrebesrca prestraπenih muπkaraca i æena u svijetu koji sesuoËava sa smrÊu? Gdje su oni koji se brinu? Oni kojiimaju razumijevanja? Oni koji imaju vremena sasluπa-ti? Oni koji znaju suosjeÊati i podnositi tuu nevolju?

Neki mladiÊ iz Harlema sreo se jednog dana na ugluulice s propovjednikom koji mu je Ëesto govorio da gaBog ljubi. Poπto mu je to i sad rekao, mladiÊ je odgo-vorio: “Zlo mi je i umoran sam od sluπanja ljudi kojigovore o ljubavi. Æelim vidjeti ljubav koja ima ruke inoge.”

Ima li u Crkvi nekog tko æeli pomoÊi ovome mladi-Êu?

Gdje su struËnjaci koji mogu, kao πto je to mogaoIsus, pretoËiti Boæju ljubav u rijeËi; rijeËi koje su moglirazumjeti ogrubjeli ribari ili nepismene prostitutke?

Gdje su osobe koje Êe moÊi odmah objaviti Boæjuljubav samim izrazom svojega lica i tonom svojega gla-sa?

Gdje, gdje su struËnjaci za ljubav? »ovjeËanstvo kojese nalazi na putu propasti veÊ dugo Ëeka njihov zakaπ-njeli izlazak na scenu najdubljih ljudskih potreba.

Svijetu niπta nije toliko potrebno kao ljudska biÊakoja su spremna otkriti Spasiteljevu ljubav. Cijelo Ne-bo Ëeka na muπkarce i æene Ëijom nesebiËnom pomoÊiBog moæe otkriti ovu nezadræivu silu krπÊanstva.

Bog je ljubav. A ti?

NAJVE∆I GRIJEH •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5417

Black


3Opredijeljeni za ljubav

“Ljubavlju vjeËnom ljubim te, zato ti saËuvahmilost.” (Jeremija 31,3)

Tog jutra moj dobar prijatelj, sveÊenik u jednoj veli-koj bolnici, uπao je u sobu tek primljene bolesnice. Pu-nija prosijeda æena pedesetih godina koju je zatekao usobi nije samo bila bolesna, veÊ i vrlo uplaπena i dubo-ko uznemirena.

ZastajuÊi pokraj njezinog kreveta, sveÊenik se nasvoj ljubazni naËin poËeo predstavljati.

Prije nego πto je to uspio i izraziti, æena je planula:“Ne æelim vidjeti nikakve sveÊenike. Imam ja svoju Cr-kvu. Volim put u koji vjerujem i ne æelim da mi se biloπto drugo propovijeda. Ne æelim da me posjeÊujete doksam ovdje u ovoj bolnici. Molim vas, ostavite me namiru!”

SveÊenik se polako okrenuo, spreman da napustisobu. Ali zastao je i tiho rekao: “Nisam vam doπao pro-povijedati. Doπao sam vam govoriti o Boæjoj ljubavi.”

Bolesnica se za trenutak trgnula. Njezina napetostkao da je popustila. Nasmijeπila se i kazala: “Dobro,onda uite i sjednite. Upravo mi sada treba puno Bo-æje ljubavi!”

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5418

Black

19

Moj prijatelj je svakodnevno posjeÊivao ovu bolesni-cu dok se nalazila u bolnici, jer je ona to æeljela. Meunjima se razvilo pravo, iskreno prijateljstvo, a sveÊenikje kasnije priËao da je ona ubrzo postala osoba potpu-no otvorena za Evanelje.

Psihologija jasno ukazuje da je najveÊa i najhitnijapotreba svakog ljudskog biÊa da bude voljeno i prihva-Êeno. Sve drugo u æivotu ovisi o tome kako je ova veli-ka potreba zadovoljena.

Sâm Bog usadio je u srca svih ljudi ovu dubokuæelju i potrebu za ljubavlju i druæenjem. To je zapravoBoæji sveobuhvatni dar Njegovoj djeci. Neosporna je Ëi-njenica da ta potreba postoji Ëak i u æivotu najokorjeli-jih osoba, Ëak i onih koji misle da su sami sebi dovolj-ni.

U trenucima svoje agonije i iskuπenja u Getsema-niju, Krist je Ëeznuo za suosjeÊanjem svojih uËenika.Æelio je da netko bude kraj Njega, da se brine za Njegai da Ga razumije. Naæalost, nije bilo nikoga.

Samostalan i odluËan, apostol Pavao je Ëesto æudioza suosjeÊanjem i prijateljstvom kad je, obavljajuÊi pio-nirski rad za Boga, bio pritisnut poteπkoÊama i osam-ljenoπÊu.

Bog je u sve nas usadio snaænu æelju da budemovoljeni. Otac je tako omoguÊio i svoj ulazak u naπ æivot.

Tko god traæi Boga, Ëini to zato da zadovolji svojupotrebu za ljubavlju i prihvaÊanjem. U skladu s ovomistinom Otac sve ljude privlaËi k sebi.

Ovo je i temelj na kojemu krπÊani moraju zasnova-ti sve svoje napore da uspostave Boæje kraljevstvo u sr-cima svojih prijatelja. Svi koji doæive da budu spaπeni,bit Êe spaπeni zahvaljujuÊi ljubavi. A ljubav poËinje uBogu: “Ljubavlju vjeËnom ljubim te, zato ti saËuvah mi-lost.” (Jeremija 31,3)

OPREDIJELJENI ZA LJUBAV •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5419

Black


Samo ljubav moæe poruπiti zapreke. Samo ljubav ot-vara vrata ljudskih srca za istinu, jer ona ispunjavanjihovu najveÊu potrebu. Svakom ljudskom biÊu potre-bno je mnogo ljubavi!

Bog ima dovoljno ljubavi da zadovolji sve potrebesvijeta koji je toliko æeli. Bog ima dovoljno ljubavi da jesvakome daruje u izobilju.

Postoji samo jedan problem.Ljubav nije stvarna i ona nema svoju vrijednost ako

se ne pokaæe. Iz razloga poznatog samo Njemu, Bog jeuËinio da u pokazivanju svoje ljubavi ovisi o svojem na-rodu. On je svoje dragocjeno blago stavio u zemaljskeposude. Izabrao je ljudska biÊa da prenose Njegove bla-goslove svijetu. Njegova slava treba svijetliti kroz njih irastjerati tamu grijeha. Bog æeli da ljudska biÊa pomo-gnu greπnicima, onima kojima je potrebna sluæba lju-bavi, i da ih vode k Njemu.

Bog æeli da Ëovjek postane posrednik, prenositelj to-pline i ljubavi svijetu: “Svjetiljka je Gospodnja duh Ëo-vjeËji...” (Izreke 20,27)

Doista je tragiËno πto je Boæji narod toliko puta pro-pustio izvrπiti svoju jedinstvenu, Bogom danu ulogu.Æalosno je πto je tako Ëesto propuπtao pokazati Boæjuljubav. SebiËnost i hladnoÊa gotovo su ugasili plamenljubavi. Neki koji tvrde da su krπÊani, zaboravili su daBog od njih oËekuje da predstavljaju Krista.

©to znaËi predstavljati Krista? To znaËi otkrivatiBoæju ljubav ljudima, kao πto je to Krist Ëinio. Ta ljubavje bila sila koja je sve ljude privlaËila k Njemu. Izrazljubavi na Njegovom licu, ljepota Njegovog karaktera kojase mogla zapaziti u izrazu lica i tonu glasa privlaËila jesve koji joπ nisu bili ogrezli u nevjerstvu.

BezgraniËna Boæja ljubav bila je omiljeni predmetKristovog kazivanja. On je govorio o njoj, otkrivao je

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5420

Black

21

svojim æivotom, On sâm bio je Ljubav. Kristov posebnidar ljudima bila je ta iznimna moguÊnost promatranjastvarne Boæje naravi. Objavljivanje te æive istine, u kojojse otkrila OËeva æelja da zadovolji najveÊu Ëovjekovupotrebu, bila je i svrha Njegovog dolaska na Zemlju.

To dragocjeno poznavanje Boga, ta ljubav doæivlje-na s Bogom, veliki je dar povjeren Boæjem narodu. Bogæeli da ga podijelimo sa svijetom.

Svaki krπÊanin treba biti prenositelj ljubavi!Ponegdje i ponekad je ova nebeska vizija koju Otac

ima za nas gotovo izgubljena. Mi ljudi naglaπavamo onoπto je manje vaæno.

Najlakπe je poËiniti najveÊi grijeh, jer je to najtana-nija promjena u Ëovjekovom æivotu i najteæe ju je pre-poznati u sebi. Druπtvo Êe brzo natjerati ubojicu dasagleda svoj zloËin. Preljubnik zna u svom srcu da jeprevario. Lopov koji ima imalo razuma zna da njegovadjela nisu moralna i praviËna. Ali kad je u pitanju onajtko krπi zakon ljubavi, tada jedino tihi glas savjesti mo-æe doprijeti do njegova okorjelog srca. Taj njeæni glasmoæe se lako uπutkati. Trajno.

Zbog Ëovjekove sklonosti i teænje da stalno æivi samoza sebe, okorjelost i bezosjeÊajnost rastu u nama kaoskriveni rak. Postajemo nezainteresirani za potrebe dru-gih i jedva smo svjesni πto se s nama zbiva. Primjerice,lijeËnik se moæe u tolikoj mjeri priviknuti na rutinskoobavljanje svojega posla, da Êe s vremenom postati ne-osjetljiv te ubrzo viπe neÊe lijeËiti bolesnike, veÊ samoobavljati profesionalno pruæanje pomoÊi za ukoËena le-a, Ëir na probavnim organima ili slomljenu potkolje-niËnu kost. Viπe neÊe biti svjestan potrebe da lijeËi ljude.Devet desetina onih koji su doπli k njemu sa svojimstrahovima i bojaznima, imaju veÊe potrebe i poteπkoÊeod onih koji se mogu lijeËiti tabletama ili skalpelom.


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5421

Black


»ak ni propovjednici nisu otporni na najveÊi grijeh.Propovjednik za godinu dana moæe istroπiti jedan autoostvarujuÊi “dobar crkveni program”. On moæe brinutiza proraËun, odræavati odborske sjednice, propovijedatidoktrinalno ispravne propovijedi o stanju mrtvih, a daistodobno potpuno zanemari stanje æivih, stanje ljudi iznjegovog stada s njihovim stvarnim potrebama, stanjenaroda kojemu je potreban netko, bar propovjednik, kaoosoba koja se stvarno brine, osoba koja se trudi razu-mjeti. Ljudima je potreban netko tko je spreman razgo-varati o æivotnim vrijednostima, netko tko Êe se molitis njima i za njih viπe nego πto mu to duænost nalaæekad ih jednom u godini, po odreenom redu, posjeti nadvadesetak minuta.

Propovjednik lako moæe steÊi unutarnji osjeÊaj kakoneÊe biti uspjeπan sve dok mu se ne pruæi prilika dajednog dana “sluæi” u kakvoj “velikoj crkvi”. Meu pro-povjednicima je takoer uobiËajena misao da neÊe bitiuspjeπni ako se jednom ne nau iza nekog crkvenogadministrativnog stola. Tek tu, smatra se, Ëovjek moæeimati prednost da istinski i silno sluæi Bogu.

Iako su takvi poloæaji moæda nuæni za praktiËan radCrkve, i iako neki doista moraju sluæiti na taj naËin,nepobitna je istina da jedan takav ured moæe vrlo lakopostati mjesto udaljavanja od ljudi i njihovih stvarnihpotreba.

GovoreÊi o sklonosti prema ravnoduπnosti u odno-su na druge, dr. David Duffie u knjizi Psihologija i krπ-Êanska religija piπe: “Ponekad lijeËnik pokazuje viπe za-nimanja za postavljanje znanstvene dijagnoze nego zapruæanje pomoÊi nesretnom ljudskom biÊu. On tako po-staje ‘dobar’ znanstvenik, ali slab lijeËnik. Isto iskuπe-nje pojavljuje se i u radu propovjednika. On moæe po-stati tako revan za Ëisti nauk, da zanemari njegovu

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5422

Black

23

praktiËnu primjenu u ljubavi prema duπama vjernika,postajuÊi tako ‘dobar’ teolog, ali loπ propovjednik.”

Nitko, bez obzira na kakvom se poloæaju nalazio,nije osloboen iskuπenja da postane nemaran premadrugima. UskraÊivanje ljubavi, naπa nehumanost pre-ma drugima naπ je najveÊi grijeh.

RijeË “nehumanost” obiËno predoËava sliku nekebespomoÊne, vezane ærtve koja je izloæena muËenju. TarijeË podsjeÊa na sprave za muËenje, lomaËe na gomilidrva i barbarske postupke poput onih u velikim seoba-ma naroda. Tada je i nastao straπan obiËaj da se rukei noge osuenoga na smrt veæu za konje. »etiri snaæneæivotinje, potjerane u galop u razliËitim pravcima, ras-trgnule bi, raπËetvorile bespomoÊnu osobu.

Uvijek sam o takvom djelu mislio kao o krajnjoj ok-rutnosti, pravom primjeru Ëovjekove neljudskosti pre-ma Ëovjeku. Nisam shvaÊao da bi se ova optuæba moglauputiti i meni, da je i moj najveÊi grijeh nehumanostprema bliænjem.

Nisam sebe smatrao Ëovjekom koji bi uæivao u zlo-stavljanju nekoga. Nisam sebe nikada smatrao okrut-nim po naravi. Takva misao nikada nije zapekla mojusavjest, jer sam bio siguran da za tako neπto ne bihmogao biti optuæen niti kriv.

Tek kad sam shvatio da krπÊanstvo nije viπe negoono πto je Krist rekao, da se ljubav prema Bogu i ljubavprema bliænjima izraæava najprije u sluæenju njihovimpotrebama, razumio sam da bi moj najveÊi grijeh doi-sta mogao biti ono πto smo primijetili.

PromatrajuÊi sebe iz takve perspektive, uoËio samsvoj nedostatak ljubavi. Vidio sam kako sam Ëesto pro-puπtao priliku da pokaæem brigu za bilo koga osim zasebe. Napokon sam shvatio da sam se gotovo sasvimuputio “svojim putovima”. Otkrio sam da sam, prema


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5423

Black


biblijskom odreenju, duboko u sebiËnoj greπnosti. Na-ravno, za to vrijeme dræao sam sve Boæje zapovijedi iæivio “dobrim”, “moralnim” æivotom.

Shvatio sam: nije bilo toliko zlo ono πto sam Ëinio.Zlo je bilo ono πto nisam Ëinio, ono πto sam uskratiodrugima. Upravo je to bilo pogreπno i zlo.

Na kraju, sagledavajuÊi sebe u cijelosti, mogao samsamo zavapiti: “OËe, oprosti mi πto sam bio tako neËo-vjeËan prema svojim bliænjima!”

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5424

Black

25

4©to je ljubav

“On mu odgovori: ‘Ljubi ...!’”(Matej 22,37)

O ljubavi, Ëini se, postoji puno viπe predrasuda ipogreπnih shvaÊanja nego o bilo Ëemu drugom. Jednaod najljepπtih istina koju Bog moæe otkriti tebi i menijest da ljubav nije takva kakvom smo je uvijek moædazamiπljali.

Za mnoge se ljubav moæe najbolje opisati kao topliosjeÊaj jedne osobe prema drugoj. Ako ne osjeÊaπ na-klonost, dobru volju ili suÊut prema nekome, tada tuosobu, smatra se, ne voliπ.

To je odreenje ljudske ljubavi. To je, takoer, i po-greπno odreenje krπÊanske ljubavi. KrπÊanska ljubavnije samo osjeÊaj. Ona je zapravo svjesno stanje umapredanog Bogu. Ona je odreeno stanje volje podreenoBoæjoj volji.

Voljeti, to jednostavno znaËi iskoristiti moÊ izborakoju nam je Bog dao da, bez obzira na osjeÊaje, kaæe-mo i uËinimo ono πto je najviπa dobrobit za drugoga.

»ista i sveta ljubav nije osjeÊaj. Ona je naËelo.NajveÊa Boæja zapovijed ne glasi: “Trebaπ osjeÊati

ljubav!” nego “Ljubi!” Sve dok naπ um djeluje, mi mo-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5425

Black


æemo dræati ovu zapovijed. To Ëinimo svojom odlukomda ljubimo Boga i druge ljude.

Mnogi iskreni krπÊani ozbiljno se brinu o svojimosjeÊajima prema Bogu. Velik broj njih je razoËaran iobeshrabren, jer im izgleda da nikada nisu doæivjeli onudubinu osjeÊaja koju jedan krπÊanin treba imati premaNjemu. Takvi neprestano osjeÊaju krivnju πto je vrijed-nost njihove ljubavi i topline koju osjeÊaju prema BoguËesto beznaËajna.

U toj svojoj nedoumici oni znaju da treba voljetiBoga viπe nego bilo koga drugoga i bilo πto drugo. Ipak,oni ne uspijevaju postiÊi Ëak niti onoliko ljubavi premaNjemu koliko imaju prema nekim ljudima, bez obzirana sav trud i napor koji su uloæili u tom pogledu. Nijemalo onih koji su se tako razoËarali zbog prividne ne-sposobnosti da dræe zapovijed o ljubavi, da su odustaliod krπÊanstva. ZakljuËili su da nikada neÊe moÊi lju-biti Boga onoliko koliko misle da bi to trebalo. Zato suse pomirili s miπlju da za njih nema nade.

Kad sam se i sâm naπao u prigodi da analiziramsebe, na kraju sam morao priznati da sam osjeÊajnodublje vezan za svoju æenu nego za Boga. »esto samosjeÊao topliju i njeæniju ljubav prema njoj nego premaNjemu. Moji osjeÊaji prema njoj imali su veÊu emotiv-nu snagu nego oni koje sam imao prema Bogu.

Meutim, shvatio sam da sam, usprkos tome, kori-stio i uporno nastavljao koristiti moÊ svojega razuma,odluËujuÊi svakodnevno stavljati Boga na prvo mjestou svojem æivotu. OdluËio sam Njega postavljati ispredsamoga sebe, ispred svoje supruge i svoje djece. Sadznam da je to zapravo znaËilo ono: najviπe voljeti Nje-ga.

Ako je ikada doπlo do sukoba izmeu onoga πto jemoja æena æeljela da uËinim i Boæje volje, odluËivao sam

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5426

Black

27

da Boæju volju stavljam ispred njezine. Prema tome,premda je moja emotivna povezanost s mojom æenommoæda i bila veÊa, ipak je moja ljubav prema Bogu biladublja. Kroz izraze moje volje i mojih postupaka poka-zalo se da sam odluËio prvo mjesto u svom æivotu datiBogu.

Iako Ëesto moæe izgledati da je Bog, koga nikadanismo vidjeli, ponekad vrlo udaljen od nas, moramo Gai dalje voljeti viπe nego ikoga i iπta na svijetu, jedno-stavno zato πto smo odluËili da u naπem æivotu budetako. Stoga u skladu s tim ostvarujemo svoju odluku,stavljajuÊi uvijek Boæju volju na prvo mjesto — ne oba-ziruÊi se na osjeÊaje.

To je jedini moguÊi naËin da volimo i one koje ina-Ëe ni zbog Ëega ne bismo voljeli — one osobe koje namemotivno niπta ne znaËe i koje u nama Ëak izazivajunegativne osjeÊaje.

Tako je Isus Krist mogao ustrajati u ljubavi i premaonima koji su Ga pljuvali, onima koji su Ga biËevali iprolijevali Njegovu krv, prema ljudima opsjednutim de-monima koji su Ga ubili.

Njegovi postupci i rijeËi jasno su govorili tim bijed-nicima: “Moæete mi uËiniti πto god æelite, ali upamtite:niπta, doslovno niπta πto Êete mi uËiniti neÊe biti dovolj-no snaæno da me natjera da vas prestanem voljeti. Idalje Êu se dræati svoje odluke da vas ljubim, da govorimvaπim srcima i radim za vas, kao πto to i sad Ëinim.”

Kad je zaπao u zavrπnu krizu, Isus nije æelio bitiodvojen od zajednice koju je imao s Ocem i nije æelioumrijeti za te neprivlaËne, grube, nezasluæne greπnike.Zapravo, On se usrdno molio Ocu da, ako postoji bilokakva druga moguÊnost, ne podnese ovu ærtvu.

Tu konaËnu, bolnu odluku Isus nije donio zato πtoje æelio proÊi kroz stradanje. Upravo zato πto je toliko

©TO JE LJUBAV •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5427

Black


volio Oca, Isus je odluËio uËiniti ono πto je Otac odNjega oËekivao. Neka bude volja Tvoja, bez obzira naosjeÊaje!

NajveÊe djelo ljubavi koje je svemir ikada vidio nijebilo zasnovano na osjeÊajima! Ovo neshvatljivo Ëudo,djelo o kojemu Êe s dubokim strahopoπtovanjem raz-miπljati i ljudi i aneli kroz beskrajnu vjeËnost, bilo jerezultat Isusove odluke i spremnosti da snagom svoje-ga uma odluËi staviti Boæju volju na prvo mjesto, iznadosjeÊaja i sklonosti.

Ovim neusporedivim Kristovim djelom otkriveno jesvim ljudima za sva vremena πto je bît Boæje ljubavi.

Uzviπeni boæanski primjer pokreÊe nas da i sami od-luËimo voljeti one za koje moæda nemamo tople osje-Êaje, koji nam se moæda suprotstavljaju; bez obzira nato πto Ëine ili nam govore, i bez obzira kako nam mr-ski mogu postati.

»ovjek ne moæe shvatiti takvu ljubav. To je nesum-njivo dio tajne Boæanstva. Koliko god se trudili, ljudskasrca takvu ljubav nikada neÊe moÊi izgraditi. Ipak,usprkos toj Ëinjenici, Isus je odluËno zapovjedio svojimuËenicima: “Ljubite svoje neprijatelje!” (Luka 6,27) Nje-gova zapovijed sadræi uvjerenje da moæemo uspjeπnovoljeti i onda kad bismo po svojoj naravi mrzili. On Êenam dati snagu da prema svim ljudima postupamo sljubavlju. Upravo onako kao πto je On Ëinio.

Booker Washington, poznati ameriËki crnaËki pe-dagog, jednom je rekao: “Nikome neÊu dopustiti da metako nisko spusti da ga zamrzim.”

Ljudi koji su slijedili stope svojega Gospodina istvarno voljeli, usprkos neprijateljstvu i mrænji, moglisu to ostvariti samo zato πto su kao ovaj Ëovjek ËvrstoodluËili da to tako bude. Bog je poπtovao tu njihovuodluku i dao im nadnaravnu snagu da je ostvare rije-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5428

Black

29

Ëju i djelom. Dakle, krπÊanska je ljubav vladavina umanad osjeÊajima. »ovjek koji ima Isusovog duha postajesposoban opredijeliti se za takvu bezuvjetnu, trajnu lju-bav, koja se ne moæe ograniËiti nikakvom vrstom osje-Êaja.

KrπÊanin tako postaje sposoban da prema ljudimauvijek postupa s ljubavlju i da ne odgovara na njihovuneljubaznost.

Kakav dragocjeni dar! To je ljubav. Ljubav u svojojpravoj veliËini. Osloboena ljubav, nesputana promje-njivim osjeÊajima! Blago podijeljeno Boæjim sinovima.Sada.

To je tvoje i moje nasljedstvo koje treba podijeliti sovim svijetom suoËenim sa smrÊu.

©TO JE LJUBAV •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5429

Black


5Bezuvjetna ljubav

“Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time πtoje Krist, dok smo joπ bili greπnici, umro za nas.”

(Rimljanima 5,8)

OËekivao sam da Êe to biti zanimljiv razgovor. Mladiteolozi na praksi, sa svojim profesorima, dolazili su izraznih ustanova juæne Kalifornije. Neki od njih radilisu u duπevnim bolnicama, drugi u zatvorima za æene imuπkarce; neki, meu kojima sam bio i ja, sluæili su uopÊoj bolnici.

BuduÊi da su svi obuhvaÊeni ovim programom bilipropovjednici, ili studenti teologije, oËekivao sam da Êeto biti skup ljudi opredijeljenih da saËuvaju tradicio-nalne vrijednosti. VeÊ na prvom sastanku moje su sepretpostavke obistinile. Svi su bili lijepo odjeveni. Mno-gi su imali crna ili tamnosiva odijela, lijepe kravate idobro ulaπtene cipele. Skupina je izgledala upravo ona-ko kako sam oËekivao da Êe izgledati propovjednici istudenti teologije pred diplomskim ispitom.

S jednom iznimkom. Bio je to Paul.Kad je uπao u prostoriju, zaËudio sam se. Izgledao

je kao da je upravo stigao s festivala rock-glazbe. Kosamu je padala na ramena. Umjesto pristojnog odijela,

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5430

Black

31

na sebi je imao loπe skrojene hlaËe od zelenog samta istaru koπulju s crvenim i bijelim prugama.

Najprije sam pomislio da je πtiÊenik jedne od us-tanova u kojima smo sluæili te da ga je propovjednikdoveo da bi uz njegovu pomoÊ zorno prikazao kako trebavoditi savjetodavni razgovor, ili neπto sliËno. Zamislitemoje iznenaenje kad je doπao red na njega da se pred-stavi. Ustao je i tada smo shvatili da je rijeË o studentuteologije koji se priprema za pastorski rad u posebnimustanovama. Ovaj mladiÊ uskoro Êe biti specijalist zapruæanje pomoÊi ljudskim duπama?! O, ne!

A onda se u mojoj duπi poËelo neπto zbivati. Stva-rao se nekakav otpor. ©to taj mladiÊ misli da predstav-lja? Zaπto je doπao na ovakav sastanak? Bila je to uvre-da. Kako Êe se samo s takvom kosom susretati s boles-nicima u bolnici u kojoj treba raditi? Bio sam izbezum-ljen.

Moram priznati da mi se ta neobiËna osoba nije svi-djela. Poæelio sam da ode, ili na neki naËin promijenisvoj izgled, da bude kao i ostali.

U tom trenutku pomislio sam da nikada ne bih mo-gao biti prijatelj s Paulom. Moje neprijateljstvo premanjemu bilo je dosta snaæno. Bojim se da me je to spre-Ëavalo da ga iskreno volim kao drago ljudsko biÊe. Umeni kao da je njegov izgled precrtao svaku moguÊnostda mu govorim o bilo kakvoj dubljoj namjeri koju Bogmoæe imati s njegovim æivotom.

Zapravo, on se previπe razlikovao od mene. Nije is-punio moja oËekivanja. Nisam odobravao njegov izgled.Nije mi se sviao. Nisam bio spreman prihvatiti ga ta-kvog kakav je bio.

Moæda se moj stav prema Paulu nikada ne bi promi-jenio da se jednom nisam naπao pokraj njega u dvora-ni dok smo se kao skupina vraÊali s ruËka. Predstavili

BEZUVJETNA LJUBAV •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5431

Black


smo se jedan drugome i zapoËeli razgovor. Napokon,mogao sam biti iskren prema njemu.

Otvoreno sam mu rekao da mi se njegov izgled nesvia i naveo razgovor na to kakav odnos moæe uspo-staviti s osobama kojima treba pruæiti pomoÊ. Za samonekoliko minuta saznao sam dosta o Paulu. Bio je is-kren, otvoren i slobodno je govorio o sebi. Objasnio mije da nema dovoljno novca i da mora puno raditi da bise πkolovao. Svirao je u nekom sastavu u predgrauLos Angelesa. Njegova duga kosa pomagala mu je u tomposlu. A jedino dobro odijelo koje je imao morao je Ëu-vati za nastupe.

Dok je govorio o svom praktiËnom radu u bolnici ukoju je bio rasporeen, stekao sam dojam da je vrlozainteresiran za sudbinu ljudi i da im stvarno æeli po-moÊi.

Dok smo razmjenjivali iskustva, osjeÊao sam kakomi Paul postaje sve bliskiji. Do kraja naπega razgovoramoji prijaπnji osjeÊaji ljutnje i otpora potpuno su ne-stali. »ak smo postali dobri prijatelji. I dalje nisam vo-lio njegovu dugu kosu, ni njegov neuredan izgled, alimi se on svidio i poËeo sam ga razumijevati i prihva-Êati.

Zatim sam poËeo ozbiljno razmiπljati. ©to bi bilo danismo poveli ovaj razgovor? ©to bi bilo da Paul nije imaostrpljivosti da mi objaπnjava neke pojedinosti iz svojegaæivota? Bi li mi i dalje bio neprivlaËan? Koliko puta sambio takav prema nekom drugom? Odbacujem li Ëestoneke osobe samo zato πto one ne izgledaju onako kakomislim da bi trebale izgledati? Ili zato πto se njihovavjerovanja razlikuju od mojih? Moæda imaju ideje kojemi se ne sviaju? Ili navike koje ne odobravam? Jesuli moji odnosi s ljudima, protoËnici kroz koje Bog æeliizraziti svoju ljubav prema ljudima, Ëesto ograniËeni

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5432

Black

33

zbog mojih negativnih osjeÊaja i reakcija, ili nedostatkasimpatije i razumijevanja?

Iskustvo koje sam tog dana doæivio s Paulom pomo-glo mi je moæda viπe nego bilo πto drugo da kristalnojasno shvatim da istinska ljubav ne postavlja uvjete.Bezuvjetna ljubav je dovoljno velika i dovoljno dubokada prihvaÊa ljude takve kakvi jesu — jednostavno zatoπto postoje. Tuæno je πto je ovo vrlo rijetka pojava, Ëaki u Crkvi. Naπa ljudska ljubav tako je uvjetna. Na ovomsvijetu od ljudi oËekujemo da posjeduju odreene vri-jednosti prije nego πto pokaæemo spremnost da ih vo-limo. ProsjeËna osoba je veÊ od svojega roenja progra-mirana da voli samo pod uvjetom. Posljedica toga je darastemo s osjeÊajem da svaku ljubav moramo “zaraditi”.Moramo je zaraditi svojim dobrim ponaπanjem, ugaa-juÊi drugima, ili jednostavno svojom uljudnoπÊu. Ovonas, naravno, samo uvodi u zaËarani krug.

BuduÊi da je u nas duboko usaen dojam da mo-ramo “zadovoljiti” svoje roditelje, prijatelje ili bilo kogadrugog da bismo bili voljeni, mi oËekujemo da tako idrugi budu spremni ugoditi nama, ako æele naπu ljubav.

Ovaj duboko ukorijenjeni stav Ëini da je po ljud-skom nemoguÊe voljeti bilo koga tko se ne slaæe s na-ma, ili tko drukËije vjeruje, ili postupa onako kao πto,po naπem prosuivanju, ne bi trebalo postupati.

To πto svi ljudi imaju potrebu ne samo da buduvoljeni nego i da vole, Ëesto nas navodi na iznimne na-pore u postupanju s ljudima. Pokuπavamo ih promije-niti i uklopiti u ono πto æelimo da oni budu, kako bi-smo ih tada mogli voljeti. Zato posvuda vidimo ljudekako pokuπavaju promijeniti, upravljati, vladati i nad-gledavati druge.

Naæalost, to je Ëesto podsvjesni motiv kod mnogihtakozvanih “svjedoËenja”. »ini nam se da nam je duæ-


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5433

Black


nost iÊi “mijenjati” svijet — promijeniti ljude tako dabismo ih mogli voljeti, da bi ih Bog mogao voljeti i dabi, ako se stvarno uspiju dovoljno promijeniti, bili “spa-πeni”.

Ako ti i ja postupamo na taj naËin, krivi smo πtoizvrÊemo sliku o Boæjem karakteru. Predstavljamo lju-dima Boæju ljubav kao uvjetnu, kao πto je naπa.

Ali Njegova ljubav nije takva — i to je radosna vi-jest!

Moæda mislimo da jest. Moæda o Boæjoj ljubavi ga-jimo ovu ozbiljnu zabludu joπ od vremena kad smo slu-πali kako nam netko, zato πto smo bili nemirni, kaæe:“Ti, nevaljali djeËaËe! Zar ne znaπ da te Isus ne moæevoljeti kad se tako ponaπaπ!” Takvi ljudi niti razumijuniti su iskusili dubinu bezuvjetne Boæje ljubavi.

Ipak, tijekom godina takvi su utjecaji oblikovali naπstav. Napokon, i mi smo postali osobe koje prenose po-greπno i opasno uvjerenje da ljudi moraju zadovoljitiodreene uvjete da bi bili dostojni Boæje ljubavi.

To nije vijest koju nam je Otac dao da je objavimo.Bog nikoga od nas nije zaduæio da mijenja ljude. Onsamo traæi i zapovijeda da ih volimo. Takve kakvi jesu.Upravo kao πto On Ëini.

Za vrijeme svoje zemaljske sluæbe Isus Krist nikadanije ni pokuπao nadgledati bilo koga. Njegova vijest nijebila: “Promijenite se da bi vas Otac mogao voljeti”, niti“Promijenite se da bi vas Otac mogao spasiti!” Ljudi kojisu bili dirnuti Njegovim iznimnim æivotom nisu se po-kajali da bi ih On mogao voljeti; oni su se pokajali,odbacili grijeh i otpoËeli se mijenjati zato πto ih je Onvolio! Obilno! Bezuvjetno!

Kristova ljubav prema Ëovjeku bila je tako postoja-na, tako istinska, tako spontana, da ih je mogao pri-hvaÊati takve kakvi jesu. S grijesima i manama.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5434

Black

35

Isus je imao opravdan razlog da svoju sluæbu po-sveti “finim” ljudima tadaπnjeg druπtva. Onima koji suuæivali blagoslove i pripadali uglednima, onima koji suse dobro odijevali i Ëesto se kupali i Ëiji je ugled bioËist kao i njihov izgled.

Lako je mogao naÊi uvjerljive izgovore da se ne druæis osobom kakva je bila Marija Magdalena. Mogao je la-ko zakljuËiti da se Njegov poloæaj i utjecaj ugroæavajutime πto Ga mogu vidjeti u druπtvu s jednom takvomæenom! To bi moglo imati loπ utjecaj na Njegov karak-ter. Moglo je omesti Njegovu sluæbu za nekog mnogozasluænijeg. Zaπto bi troπio svoje vrijeme baveÊi se talo-gom ljudskog druπtva, kad je pred Njim bilo samo neko-liko kratkih mjeseci da obavi svoje vaæno poslanje naZemlji?

Zar nije mogao zakljuËiti da bi bilo puno priklad-nije kad bi k Mariji poslao neku biblijsku uËiteljicu daje posavjetuje i razgovara s njom. Mogao je tu zadaÊupovjeriti nekom od utjecajnijih crkvenih sluæbenika. OniÊe veÊ pronaÊi naËin za postupanje s takvom osobom.Moæda je o njoj mogao obavijestiti i socijalnog radnika.

SreÊom za nju, i za nas, Spasitelj nije ograniËavaosvoju ljubav. Ta je ljubav bila na raspolaganju i pijan-cu, i lopovu, i prostitutki, kao i svakoj drugoj osobi.Bila je to Boæja ljubav koja ne zna za zapreke, ljubavkoja ne zahtijeva, nego prihvaÊa. Ljubav koja ne odba-cuje i ne osuuje, veÊ podiæe i iscjeljuje.

BuduÊi da je svoj æivot proæivio na tako dojmljiv na-Ëin, On ga je i poloæio u najveliËanstvenijem izraæava-nju bezuvjetne ljubavi koju je svemir ikada vidio i kojuÊe vidjeti.

“Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time πtoje Krist, dok smo joπ bili greπnici, umro za nas.” (Rim-ljanima 5,8)


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5435

Black


U svjetlu Boæje spremnosti da nas toliko ljubi i danam, takvima kakvi jesmo, u naπem jadnom i greπnomstanju, toliko praπta, sasvim je neprihvatljivo naπe oËe-kivanje da se bilo tko mijenja ili stjeËe kakve zaslugeprije nego πto Êemo mi postati spremni da mu pokloni-mo naπu oskudnu ljudsku ljubav.

Takvo postupanje zasluæuje daleko viπe prijekora,Ëak viπe i od sramnog postupka duænika iz Kristove us-poredbe. Svojim loπim poslovanjem taj Ëovjek je nago-milao dugova u ukupnom iznosu od, otprilike, danaπ-njih πest milijuna dolara. Milostivi kralj oprostio mu jesav dug za koji mu je osobno bio odgovoran. Da ne bii duænik i njegova djeca bili prodani kao roblje, u cije-losti mu je otpisao dug.

Istog tog dana se taj Ëovjek, kojemu je darovanatolika milost i oprost duga, susreo sa svojim prijate-ljem koji mu je dugovao iznos jednodnevne zarade.

Zgrabivπi Ëovjeka koji je dugovao tako malo novca,ovaj je duænik — kojemu je upravo bio oproπten velikidug — zahtijevao da mu odmah isplati svotu. I poredtoga πto je jadnik molio i obeÊavao da Êe vratiti Ëimbude mogao, ovaj ga je strpao u zatvor. Na taj naËinonemoguÊio je da mu novac doista bude vraÊen. »ovje-ku kome je oproπten veliki dug to je donijelo zadovolj-stvo osvete.

Kralj je uskoro za sve doznao. Pozvao je slugu kojinije htio praπtati, ponovno mu pripisao dug i osudio gana izdræavanje kazne. RijeËi osude koju je kralj izgovo-rio imaju iznimnu vrijednost za sve nas, nezasluæne gre-πnike, nespremne da opraπtamo i prihvaÊamo: “Zar nijetrebalo da se i ti smilujeπ svome drugu kako sam se ija tebi smilovao?” (Matej 18,33)

Ako Bog moæe voljeti i prihvatiti mene takvog kakavjesam — sebiËnog, zlog, buntovnog, neljubaznog, kriti-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5436

Black

37

Ëki raspoloæenog, neposluπnog i nevjernog; tko sam jada osuujem, ne prihvaÊam i ne volim svoje bliænje?

William Shakespeare je rekao: “Mani se osuivanja,jer smo svi geπnici.”

Neshvatljiva Ëinjenica da je Boæja bezuvjetna ljubavuËinila da mi On sve oprosti, meni potpuno nezasluæ-nom, Ëini me vrlo ganutim. Kako bih sada mogao iz-govoriti ijednu grubu rijeË osuujuÊi nekoga, bez obzi-ra koliko mi se moæda ne svia njegov izgled ili ono πtoradi i vjeruje?

Moj dug prema Bogu je tako velik, a prituæbe kojeimam na druge u usporedbi s njim toliko su neznatnei siÊuπne, da im moram dopustiti da se istope i nesta-nu pod utjecajem topline OËeve duboke samilosti.

Tek kad to uËinim, poËinjem uËiti kako treba us-vojiti Boæji naËin pokazivanja ljubavi prema drugima.

Boæja ljubav je jedina besplatna ljubav koja postojina svijetu. Udaljena od Boga, ljudska ljubav — bezobzira na to koliko je Ëista i kakvi je snaæni osjeÊajiprate — uvijek podrazumijeva i jedno “ako”, prikvaËenopoput ceduljice s cijenom.

Ovo uniπtava njezinu moguÊnost da zadovolji i svedruge, a ne samo povrπne potrebe onih kojima je nami-jenjena. Ona ne moæe iscijeliti. Ne moæe podignuti. Nemoæe spasiti. OgraniËena je da voli samo one koji “zaslu-æuju”, i to samo dok je “zasluæuju”. Njezina nedovoljnostnapokon ostavlja ljude da propadnu bez nade.

Katherine Porter u svom djelu Brod luaka kroz je-dnu od osoba, koja nije osobito mio tip, gorko uzviku-je: “Voli me! Voli me usprkos svemu! Bez obzira volimli te ili ne! Bez obzira jesam li takva da mogu biti vo-ljena, bez obzira moæeπ li voljeti! »ak i ako ne postojiljubav, voli me!” Ovaj zov leæi duboko u srcu svakogljudskog biÊa koje ne poznaje ljubav svojega nebeskog


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5437

Black


Oca. Na ovaj zov nijedno ljudsko biÊe ne moæe odgovo-riti sámo. Meutim, kad god ti i ja pozitivno odgovori-mo na taj oËajniËki, moæda Ëak i neizraæen poziv,moæemo biti sigurni da to Bog Ëini u nama i preko nas,da bi svoju spasonosnu i bezuvjetnu ljubav podijelio sasvijetom.

“Ljubite i vi pridoπlicu, jer ste i sami bili pridoπliceu zemlji egipatskoj.” (Ponovljeni zakon 10,19)

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5438

Black

39

6Voljeti usprkos poteπkoÊama

“A vama koji me sluπate kaæem: ‘Ljubite svojeneprijatelje!’ ... Ako ljubite one koji vas ljube,kakvu nagradu zasluæujete?” (Luka 6,27.32)

Dvojica psihijatara, koji su imali ordinacije u istojzgradi, Ëesto su se ujutro zajedno vozili istim dizalom.Onaj koji je izlazio prvi, svaki put bi se okrenuo i plju-nuo na svojega kolegu. Drugi bi izvukao maramicu iobrisao se prije nego πto bi izaπao na sljedeÊem katu.

Poπto je iz dana u dan promatrao takav prizor, nekiËovjek koji se vozio s njima viπe nije mogao odoljeti svo-joj znatiæelji: “Doktore, to uopÊe ne mogu razumjeti”,rekao je jednog dana kad je prvi psihijatar izaπao nasvom katu, “recite mi, zaπto vaπ kolega svakoga jutrapljuje na vas?”

“Ne znam”, odgovorio je psihijatar, “to je njegov pro-blem!”

U suvremenom druπtvu biti tolerantan priliËno jepopularno. Ta povrπna tolerancija prema tuim stavo-vima, vjerovanju i ponaπanju postaje sve uobiËajenija.Dogaaj s dvojicom psihijatara, meutim, jednostavnoprikazuje ozbiljan nedostatak tolerancije koja postoji sa-ma zbog sebe. Naravno, tolerantan stav prema ljudima

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5439

Black


je nuæan. Ali nedovoljan. Zamislite u kakvoj bismo ne-volji bili kad bi nas Bog samo prihvaÊao takve kakvijesmo, greπni, a da niπta ne uËini kako bi nas izbavioiz takvog stanja.

Isto tako, naπ tolerantni psihijatar nije trebao takolako prelaziti preko neobiËnog naËina ponaπanja svo-jega kolege. Trebao se pobrinuti oko njega i poduzetineπto Ëime bi mu pomogao.

On je, istina, bio tolerantan prema neugodnoj oso-bi, πto je dobro; ali propustio je za tog Ëovjeka uËinitineπto viπe — pomoÊi mu.

KrπÊani imaju isti problem.Tolerirati nekog tko nas moæda gnjavi i tko nas ne

privlaËi za nas je svakodnevna pojava. Najzad, zaklju-Ëujemo mi, njihov je problem πto su takvi, a mi ÊemouËiniti sve da podnesemo njihove nedostatke.

Meutim, kad je u pitanju nastojanje da se druæi-mo s njima — ukazujuÊi im ljubav i paænju, pruæajuÊiim pomoÊ da duhovno, tjelesno i duπevno napreduju —to je veÊ neπto sasvim drugo. Za to je potrebno neπtoviπe, znatno viπe. To se rijetko Ëini.

Mi se uglavnom trudimo svoju naklonost usmjeritizanimljivim, privlaËnim osobama — onima koji lijepo mi-riπu, koji se znaju lijepo ponaπati i lijepo govoriti, kojise dobro odijevaju, imaju lijepo poËeπljanu kosu i uvi-jek Ëiste zube.

Æelimo njihovo druπtvo. Volimo ih pozivati u goste.Oni su “naπ tip ljudi”. S njima imamo puno zajedniË-kog. Misle kao i mi. Takve osobe nas privlaËe.

Nema mjesta za stare, ruæne, dosadne, siromaπne,intelektualno slabije. Nema mjesta za one koji su ponaπoj ocjeni nemoralni ili nepoæeljni iz bilo kojeg razlo-ga. Takve ostavljamo da budu sami. Mi uspijevamoprema njima biti pristojni. PrimjeÊujemo da postoje.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5440

Black

41

Reda radi rukujemo se s njima. Pokroviteljskim tonompitamo ih za zdravlje. Prisiljavamo se zainteresirati zaono πto nam govore. Ali u svemu tome jasno im dajemodo znanja da od njih oËekujemo da ostanu na odstoja-nju i ne prilaze nam bliæe. »ak i æivotinjama koje ima-mo kao kuÊne ljubimce dopuπtamo toliko, pa i viπe.

Kad su pojedinci u pitanju, smatramo Ëak opravda-nim to πto ih odbacujemo. To je sluËaj s onima kojipokazuju neprijateljstvo prema nama, onima koji su uvi-jek kritiËki raspoloæeni, onima koji uvijek stvarajunapetost svojom trajnom sklonoπÊu da proturjeËe, oni-ma koji govore tako da poniæavaju sve ljude, koje nemoæemo prihvatiti jer previπe govore. Zbog mnogih seneugodno osjeÊamo jer premalo govore ili se neuglae-no ponaπaju, nepristojni su, oholi i hvalisavi.

NeprivlaËne osobine ljudi koje ne volimo jesu izgo-vor, opravdanje πto ih odbacujemo.

Moæemo li ne samo podnositi i prihvaÊati takve lju-de, veÊ ih i voljeti i sluæiti im?

Naπu sposobnost da volimo uvjetuje neπto drugo.To su osobe od kojih uvijek oËekujemo da budu simpa-tiËne i zasluæe naπu ljubav. Smatramo da se u njih uvi-jek moæemo pouzdati i da Êe uvijek biti vrijedne naπepaænje. Takve su naπe supruge, naπi muæevi, naπa dje-ca, naπ najbolji prijatelj, naπ propovjednik. Kako postu-pamo kad i oni iznenada u naπim oËima prestanu bitivrijedni ljubavi? HoÊe li to uzrokovati prestanak naπeljubavi kad iz nekog osobnog razloga prestanu biti ugo-dne osobe kakve su obiËno bili?

Bio je to jedan od najljubaznijih i najrazboritijih lju-di koje sam ikada sreo. Tog propovjednika poπtovali susvi koji su ga znali. Srednjih godina, ali znatne energijei oduπevljenja, πirio je oko sebe duh zrelog autoriteta iæivahnog poleta. Te osobine usmjerio je u pozitivnim

VOLJETI USPRKOS POTE©KO∆AMA •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5441

Black


smjerovima: u rad za Crkvu i ljude kojima je sluæio.Bio je pun razumijevanja. Nisam znao nijednu prilikuu kojoj je propustio da bude istinski prijatelj i strpljivsa svima s kojima je suraivao. Osim jednom.

Bio sam meu onima koji su vodili jednotjedno kam-piranje za mlade. To kampiranje pretvorilo se u isku-stvo koje se moglo nazvati ispitom izdræljivosti. Vrijemeje bilo loπe. Neprestano je padala kiπa i puhao vjetar,πto je izazvalo velike neugodnosti kad god bi se nekaaktivnost trebala obaviti na otvorenom prostoru.

©atori su prokiπnjavali. Bilo je sve hladnije. Polaz-nici su negodovali. Bilo je vrlo teπko. Na dan kad jetrebalo zavrπiti kampiranje, priroda kao da nam je od-luËila prirediti veliku zavrπnicu. Snaæni naleti vjetra, pra-Êeni obilnom kiπom, dostigli su svoj vrhunac upravo uvrijeme kad je voa kampiranja, spomenuti propovjed-nik, æurno nastojao postiÊi i uËiniti sve πto je bilo ob-vezatno pred oËekivani odlazak.

Nekima izmeu mladih bilo je lakπe da ostanu suhii koliko je moguÊe utopljeni, nego da izvrπe svoje kam-perske obveze koje su se nametale tog neugodnog ju-tra. »ak su i neki od voa pokazali viπe zanimanja zaposlove zbog kojih su morali ostati u πatoru, ili blizulogorske vatre.

Oduπevljenje koje nam je voa pokuπao uliti maloje koga u kampu pokrenulo.

Postojao je spisak obveza koje je trebalo izvrπiti. Pro-povjednik je vjerojatno dræao na umu i poteπkoÊe dokojih bi sigurno doπlo ako bi prostor kad mladi oduostao neuredan. Æurio je po cijelom krugu, sâm obavlja-juÊi mnoge poslove, uzalud traæeÊi pomoÊ. Potpuno mo-kar, prozebao i jadan, muËio se i dalje.

I ja sam radio vani, na kiπi. Dogodilo se da je voaprolazio kraj mene upravo kad sam bio u najveÊem po-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5442

Black

43

slu. Odmah je zapazio da ga ne obavljam onako kakoje to on zamislio. RaËunao je da se moæe osloniti namene, a sad je, eto, izgledalo da sam ga i ja iznevjerio.Nisam siguran u odreivanju onoga πto ga je izazvalo,ali upravo u tom trenutku taj je Ëovjek postupio vrlo“ljudski”. Izraz njegovog, obiËno ljubaznog lica, postaoje surov. U oËima mu se vidio æestok gnjev.

Bio je sav napet od bijesa. Priπao je bliæe mjestuna kojem sam stajao i teπkim, ljutitim tonom uputiomi je strogi ukor. Zatim se brzo okrenuo i otiπao.

Nisam se ni pokuπao braniti. Vjerojatno zato πto mise nije pruæila prilika, ili moæda zato πto sam bio izne-naen. Upravo sam bio svjedok Ëudnoj, ali ne tako ri-jetkoj pojavi. Gledao sam kako osoba koja se moæe vo-ljeti postaje ona druga, koja se ne moæe voljeti.

Nikada prije ovaj Ëovjek nije mi dao nijedan povodda ga ne volim, ili da prema njemu osjeÊam neπto dru-go osim najtoplijeg prijateljstva. Uvijek mu je pripadalapunina moje ljubavi i poπtovanja.

Sad sam imao izgovor, opravdanje da ga ne volim.Nije potrebno reÊi: do veËeri, kad je cijela zbrka pro-

πla, taj je propovjednik opet postao strpljiva, ljubaznaosoba, kao πto je to uvijek i bio. Iako mi se nikad nijeispriËao, njegov stav i svi postupci jasno su mi davalido znanja da mu je bilo æao zbog svega πto se dogodilo.

Dokle god teËe vrijeme, javljat Êe se i prigode u ko-jima Ëak i najdraæe osobe u svojem æivotu, moæda pri-vremeno, neÊemo moÊi voljeti. Moæda Êe se oni samoza trenutak odvojiti od svojega zajedniπtva s Isusom, itada Êe se njihova stara narav razmahati i pokazati.

Koliko je znaËajno za sve nas da znamo kako po-stupamo i koliko volimo u prigodama kao πto je bilaova? HoÊe li nas ponaπanje drugih navesti da odgovo-rimo na isti naËin? HoÊemo li negativno reagirati, jer


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5443

Black


naπ “izgovor” kojim opravdavamo takav postupak postajesve “jaËi”? Mogu li ljudi uËiniti ili reÊi neπto πto Êe uz-rokovati uskraÊivanje naπe ljubavi?

Kaæe se da je najteæi poduhvat na svijetu voljetiljude. To je istina, jer to uvijek znaËi voljeti greπnike. Aipak, svi smo takvi. To znaËi voljeti zle, sebiËne, grube,ponosite, prevarante, nezahvalne, razdraæljive, sve onekoji nose obiljeæje pale ljudske naravi. Ta obiljeæja seËesto pokazuju Ëak i u ponaπanju onih od kojih oËeku-jemo bolje.

Ti i ja moramo iskreno priznati: nismo sposobnivoljeti takve greπnike. Prigode postaju priliËno teπke akose ispostavi da je i tvoja supruga, ili tvoj suprug, jedanod njih. Ili se pokaæe da su i naπa djeca takva. Ili naπpropovjednik. Ili Ëovjek iz susjednog ureda. Ili stara go-spoa, naπa prva susjeda.

Svojom sposobnoπÊu da volimo samo pod uvjetom,mi ne moæemo voljeti ljude koji su mnogo puta doka-zali svoje nesavrπenstvo. Ljudi Êe nas sigurno razoËa-rati jer neÊe zadovoljiti mjerilo koje smo postavili prijenego πto smo razvili svoju ljudsku ljubav.

BuduÊi da su sve osobe s kojima se druæimo ponaravi nesavrπeni i obiËni smrtnici — ukljuËujuÊi i oso-bu s kojom smo u braku, i one koje smo donijeli nasvijet, i koje sluπamo u crkvi — ne moæemo imati pra-vu, postojanu ljubav ni prema kome od njih.

KrπÊanin ne moæe dugo Ëitati Bibliju a da ne zapa-zi kako ona zahtijeva da budemo viπe od onoga πto je-smo, viπe od ljudi. Ona neprestano poziva na uzviπeniji,svetiji naËin æivljenja i jasno kaæe da Isus Krist æeli uÊiu nas i ostvariti u nama nadnaravnu kakvoÊu.

Biblija tvrdi da nismo postigli nikakav uspjeh akovolimo samo one koji nas vole. “Ako ljubite one kojivas ljube, kakvu nagradu zasluæujete? I greπnici ljube

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5444

Black

45

one koji njih ljube.” (Luka 6,32) Biblija nam ukazujena neograniËenu, nepromjenjivu ljubav, ljubav koja na-dilazi sve prirodne osjeÊaje, i koju Otac æeli ugraditi unaπ æivot. Ta je ljubav neshvatljiva ljudskoj naravi. Toje ljubav koja Êe uËiniti da volimo i one koje je pone-kad ili uvijek teπko voljeti.

»udesno je da se ova jedinstvena sposobnost dajesamo kao dar. Ona je proizvod osobne, spasonosnezajednice s Isusom.

NesebiËna ljubav je najveÊi dar koji Bog moæe dati.Ova ljubav nije rezultat trenutaËnih prilika. Ona je bo-æansko naËelo, trajna sila. Oni koji ne prime Isusa, nemogu je pokazati niti stvoriti. Samo oni koji se podËineIsusovoj ljubavi, moÊi Êe je pokazati drugima.

GovoreÊi o plodu Boæjeg Svetog Duha u æivotu krπ-Êana, apostol Pavao stavlja ljubav na prvo mjesto: “Plodsu Duha: ljubav, radost, mir strpljivost, blagost, dobrota,vjernost krotkost, uzdræljivost.” (GalaÊanima 5,22.23)

Ljubav nastaje djelovanjem Boæje sile u onima kojeje osvojila Njegova ljubav. Boæji Duh stvara izvore izkojih u Ëovjekovom æivotu nastaju tokovi boæanske lju-bavi.

Zbog osjeÊaja duænosti, ili neke krivnje, Ëesto sesvim silama trudimo voljeti i one koje je teπko voljeti.Ali sve to na kraju postaje beskorisno. KonaËno se mo-ramo zaustaviti kod istinitog ali bolnog zakljuËka da jenemoguÊe da samo svojom ljubavlju volimo druge, kaoπto nam je nemoguÊe da sami zadobijemo spasenje. Ninajiskrenijim naporima neÊemo moÊi to postiÊi. Potreb-no je najprije neπto drugo.

U ostvarenje te æelje ne treba krenuti trudeÊi se davolimo jedni druge. U naπa srca se najprije treba uselitiBoæja ljubav. Kad se naπe “ja” bude utopilo u Kristu,tada Êe iz nas poteÊi rijeka istinske ljubavi.


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5445

Black


Ova spoznaja predstavlja trajno olakπanje! Kakav jeteret pao s lea! Osloboen sam pritiska da Ëinim neπtoπto znam da moram, a po ljudskom iskustvu za to ne-mam nikakvih sklonosti. Sad znam da mi je to πto jetoliko vaæno, a πto sâm nikada nisam mogao ostvariti,postalo blisko, kao veliËanstveni dar mojega Spasitelja!

DramatiËan, ali tako Ëesto previan dio Isusove Ra-dosne vijesti, jest istina da Evanelje u tebi i meni Ëinida istinski volimo — nemoguÊe postaje moguÊe.

Ako gledamo na Isusa, moÊi Êemo sve jasnije upo-znavati Boga. GledajuÊi Boga, doæivljavamo promjene ipostajemo sve sliËniji Njemu. Dobrota i ljubav premadrugim ljudima postaju tako naπe prirodne osobine.

Ti i ja moæemo uistinu voljeti!

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5446

Black

47

7Ljubav je djelovanje

“U Jahvu se uzdaj i Ëini dobro.”(Psalam 37,3)

PokuπavajuÊi pomoÊi nekom zakoniku, Isus Krist jedao cjelovit pogled na narav ljubavi. Dogodilo se to urazgovoru s Ëovjekom koji je, kao i mnogi drugi, mogaoizgovoriti prave rijeËi o znaËenju ljubavi, ali nije znaokako treba voljeti.

Premda je tom prigodom ovaj Ëovjek odbacio Isusovuvijest, usporedba koju je Isus ispriËao preæivjela je vje-kove kao neusporedivi prikaz Boæjeg razumijevanja pra-ve ljubavi.

Evo jedne od njezinih suvremenih inaËica:“Jednog dana neki profesor teologije doπao je Isusu

pokuπavajuÊi Ga iskuπati pitanjem: ‘Doktore, πto Ëovjektreba uËiniti da bi bio spaπen?’

Isus je odgovorio: ‘©to kaæe Biblija? Kako je ti tuma-Ëiπ?’

Profesor je odgovorio: ‘Ljubi svojega Boga svim svo-jim srcem, duπom, snagom i umom, i svojega bliænjegakao samoga sebe.’

‘To je toËno’, odgovorio je Isus, ‘neka ti to postanenavika i bit Êeπ spaπen.’

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5447

Black


Meutim, pokuπavajuÊi istaknuti svoj stav, profe-sor teologije je upitao: ‘Ali... ali, ... tko je moj bliænji?’

Onda se Isus zagledao u njega i rekao: ‘Nekog suËovjeka koji je putovao pustim autoputom napali pljaË-kaπi. Oteli su mu novËanik i sasvim novo odijelo, pretu-kli ga i odvezli se njegovim automobilom, ostavljajuÊiga u nesvijesti na rubu autoputa.

Dogodilo se da je upravo tada istim putom prolaziojedan propovjednik, bijelac. Kad je vidio unesreÊenog,joπ jaËe je pritisnuo papuËicu gasa i projurio. Nije pro-πlo puno vremena nakon toga, i istim putom prolazioje crkveni starjeπina. Kad je vidio πto se dogodilo tomËovjeku, i on je nagazio papuËicu gasa.

A onda je stigao jedan crnac koji je putovao timistim putom. Zaustavio se, iziπao iz auta i priπao ovomjadniku. Sve πto je vidio duboko ga je potreslo. Donioje kutiju za prvu pomoÊ, zavio mu rane πto je boljemogao, vodom iz svoje termosice isprao je krv, a zatimga poloæio na zadnje sjediπte svojega automobila. Pove-zao ga je u obliænji grad, smjestio u bolnicu i rekaoosoblju: Dobro se starajte o ovom bijelom Ëovjeku nakojega sam naiπao na autoputu. Evo, ovo je sav novackoji sad imam kod sebe, vi zapiπite sve πto potroπite zanjega, pa ako on ne moæe platiti, poπaljite raËun namoju adresu.

Da si ti bio na mjestu Ëovjeka koji je pretrpio na-pad pljaËkaπa, kojega bi od ove trojice — propovjedni-ka, starjeπinu, ili crnca prolaznika smatrao svojim bli-ænjim?’

Profesor teologije je rekao: ‘Pa, naravno, tog cr...ovaj... Ëovjeka koji se lijepo ponio.’

‘Dobro’, odgovorio mu je Isus, ‘idi i ti poËni æivjetitako!’” (Vidi The Cotton Patch Version of Luke and Acts,46.47)

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5448

Black

49

Cijela Biblija govori o Boæjoj ljubavi prema ljudimakoja se pokazala u djelima uËinjenim za dobro ljudi.Biblijski pisci se sa strohopoπtovanjem dive velikimdjelima ljubavi: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac is-kazao, da se zovemo djeca Boæja. A to i jesmo!” (1. Iva-nova 3,1)

“Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time πtoje Krist, dok smo joπ bili greπnici, umro za nas.” (Rimlja-nima 5,8)

“Nitko nema veÊe ljubavi od ove: poloæiti vlastiti æi-vot za svoje prijatelje.” (Ivan 15,13)

Isus je znao da Êe Boæju ljubav najbolje prikazatiako je stavi u okvir dinamiËne radnje. O sebi je rekao:“Po primjeru Sina »ovjeËjega, koji nije doπao da mu slu-æe, nego da on sluæi i da dadne svoj æivot kao otkupmjesto svih!” (Matej 20,28)

Drugi izvjeπtaj o Njemu istiËe: “Kako je Isus proπaoËineÊi dobro i ozdravljajuÊi sve koje avao bijaπe tla-Ëio...” (Djela 10,38)

Takav naËin aktivnog æivota Bog i danas oËekujeod svojih sljedbenika. On æeli da stvarno volimo. Ali miËesto izgubimo iz vida tu boæansku viziju. George Smallje pisao:

»itao sam u jednoj Knjizikako je Ëovjek po imenu Isusiπao i Ëinio dobro.Uznemiruje me toπto ja zadovoljansamo idem.

Isus Krist Ëinio je dobro iz jednog jedinog razloga— On je bio dobar. Na takvu vrstu ljubavi, na takvadobra djela On poziva i nas. Dobra koja smo ti i ja

LJUBAV JE DJELOVANJE •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5449

Black


spremni uËiniti Ëesto su neËim pokrenuta. »inimo dru-gima dobro zato πto su i oni neπto dobro uËinili nama.Nekome Ëinimo dobro zato πto “znamo da bi tako tre-balo”, i da Êemo se “osjeÊati krivima ako ne Ëinimo”.Ili, πto je joπ neprikladnije, nekima moæda Ëinimo do-bro da bismo ih zaduæili da oni uËine nama uslugu, dabismo mogli traæiti od njih i vrπiti na njih pritisak dauËine ono πto æelimo, ili postanu ono πto hoÊemo.

Ako Êemo voljeti onako kao πto je to Isus Ëinio, ni-kada neÊemo Ëiniti dobro da bismo time ostvarili nekisvoj cilj ili da bi to bilo nagraeno. U naπe doba, kojese odlikuje materijalizmom i komercijalizmom, ovo jesvakako neobiËan stav.

Dr. Sakae Kubo piπe: “Isus nije sklapao prijatelj-stvo s ljudima da bi ih zadobio da dolaze u crkvu. Nijeiscjeljivao niti Ëinio dobro da bi ih oduπevio da se pri-kljuËe Njegovom pokretu. Sigurno je da su to mnogiuËinili, ali zbog toga πto su bili privuËeni Njegovom sna-gom ljubavi. Ali njihov odgovor nije odluËivao o Isuso-vim dobrim djelima.

PriËa o milostivom Samarijancu pokazuje nam ka-ko trebamo Ëiniti dobro. Samarijanac nije gledao ima lifotografa, nisu li sluËajno nazoËni reporteri iz nekogËasopisa, niti je najprije dobro pogledao Ëovjeka da vidihoÊe li ga moÊi dovesti u svoju crkvu, niti je raËunaoda Êe imati koristi ako dobro postupi s njim. On je vidioËovjeka u nevolji i pomogao mu u dobroti svojega srca.Njegova dobrota nije imala podrijetlo u nekoj drugoj po-budi.” (Sakae Kubo, Review and Herald, 20. srpnja1967., str. 3)

Isus je bio ljubav na djelu.KrπÊanska ljubav je ljubav na djelu.Keith Miller daje ovu jednostavnu ali duboku de-

finiciju: “KrπÊanska ljubav je djelo koje ljubazni Bog æeli

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5450

Black

51

da uËinimo za tue dobro, da bi se ispunila Njegovavolja za tu osobu. Moje izvrπavanje tog djela u Kristo-vim oËima bit Êe ljubav, a ne moji topli osjeÊaji izraæe-ni u takvom postupku.” (Keith Miller, A Second Touch,str. 86) Ljubav Ëini dobro drugima samo zato πto po-stoje, zato πto im je to potrebno, bez ikakvih primisliπto bi oni mogli nama uzvratiti, bez razmiπljanja kakveosjeÊaje prema njima gajimo. To je ljubav kakvu je Isuspokazivao. To je bît krπÊanstva.

Nije zato Ëudo πto Biblija kaæe i ovo: “»isto i neoka-ljano bogosluæje pred Bogom i Ocem sastoji se u ovo-mu: pohaati sirote i udovice u njihovoj nevolji i Ëuvatisamoga sebe Ëistim od ovog svijeta.” (Jakov 1,27)

Prije mnogo stoljeÊa psalmist je savjetovao: “U Jah-vu se uzdaj i Ëini dobro.” (Psalam 37,3) Iz ovoga jasnoproizlazi da su uzdanje, vjera i nauk sami po sebi bezroda. A mi tako Ëesto stavljamo naglasak na vjerova-nje, izostavljajuÊi djela!

Kao i onaj zakonik, mnogi trebaju uvidjeti da samosposobnost propovijedanja Ëistih teoloπkih istina i ob-javljivanje proroËkih obeÊanja nikada ne mogu postatizamjena za ljubav na djelu.

Isus je na poseban naËin otkrio Petru ovu istinu udogaaju opisanom u Ivanu 21,15-17: “Poπto su doru-Ëkovali, Isus upita ©imuna Petra: ‘©imune, sine Ivanov,ljubiπ li me viπe nego ovi?’ ‘Da, Gospodine — odvratimu — ti znaπ da te ljubim.’ ‘Pasi jaganjce moje!’ reËemu Isus. Upita ga drugi put: ‘©imune, sine Ivanov, ljubiπli me?’ ‘Da, Gospodine — odvrati mu — ti znaπ da teljubim.’ ‘Pasi ovce moje!’ reËe mu Isus. Upita ga treÊiput: ‘©imune, sine Ivanov, ljubiπ li me?’ Raæalosti sePetar πto ga upita po treÊi put: ‘Ljubiπ li me?’ pa mureËe: ‘Gospodine, ti znaπ sve. Ti znaπ da te ljubim.’ ‘Pasiovce moje!’ reËe mu Isus.”


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5451

Black


UËenici su uæivali u objedu koji im je Gospodin pri-premio — ljubav na djelu zadovoljava praktiËne potre-be — kad je tiπinu prekinulo Kristovo otvoreno pitanje.

GledajuÊi Petra, negdaπnjeg ribara, Krist je upitao:“Ljubiπ li me?”

UËenik je bio iznenaen takvim pitanjem. Zar svojuodanost veÊ nije dokazao? Zar Isus nije znao da Petarsilno vjeruje u Njega?

Pored iznenaenja koje je doæivio, Petar je bio i du-boko uvrijeen. Brzo je odgovorio: “Gospodine... Ti znaπda te ljubim.”

Odgovor pokazuje da je uËenik smatrao ovo pitanjesuviπnim i nepotrebnim. Najzad, zar nije njega, Petra,Isus javno pohvalio za mudar odgovor onom prigodomkad je ispitivao uËenike πto Njegovi sljedbenici misle oNjegovom podrijetlu?

Tada je Petar dokazao svoju nepokolebljivu vjeru uIsusa, istiËuÊi da je On Krist, Sin Boga æivoga.

Ali sad je izgledalo da Gospodin sumnja u ËistoÊuPetrove vjere. Kako je to moguÊe?

Da smo tada ti i ja bili na Isusovom mjestu, mibismo na Petrov zabrinuti odgovor zasigurno izgovorilineπto uobiËajeno, kao primjerice: “I ja tebe volim.” Zatimbismo nastavili put i dopustili da se sve zaboravi. Mibismo u takvoj prigodi postupili sliËno onome πto Ëini-mo kad nam naπe dijete prie i kaæe: “Volim te, tata!”Na ovu izjavu obiËno dolazi odgovor: “I tata tebe voli!”

Ali da je Krist toga dana odgovorio tom pohabanomfrazom koju ljudi obiËno izgovaraju, prihvaÊajuÊi ljud-ski naËin izraæavanja ljubavi, Petru — a i nama danas— bilo bi uskraÊeno duboko duhovno iskustvo i pou-ka.

Petar bi kao i drugi iπao dalje, a nikad ne bi shva-tio ni doæivio znaËenje i vrijednost prave ljubavi.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5452

Black

53

Isus je znao da Petar ima snaænu vjeru u Njega.Znao je da Ga ovaj uËenik voli na svoj ljudski naËin.Tog dana Gospodin nije ispitivao odanost svojega uËe-nika, kao πto je to Petar u prvom trenutku sa zebnjompomislio.

Umjesto da na Petrovu izjavu odgovori nekom uobi-Ëajenom frazom, Isus je izrekao jednostavnu reËenicusastavljenu od triju rijeËi. Njome je Petru, ostalim uËeni-cima okupljenim oko vatre na obali, i nama danas, re-kao sve πto se moæe reÊi o ljubavi.

Ljubazno, ali odluËno, Spasitelj mu je zapovjedio:“Pasi ovce moje!” Time je zapravo rekao: “Petre, postojineπto jako vaæno Ëemu te danas æelim nauËiti. Ako vje-rujeπ, ako voliπ, tada u toj ljubavi uËini neπto. Jer, vidiπ,Petre, ljubav nije neki lijep osjeÊaj, to nije ono πto samoosjeÊaπ prema nekome tko ti se svia. Ljubav je onoπto Ëiniπ.” Drugim rijeËima, ako me voliπ, ako si zaistamoj uËenik, tada Êe to biti pokazano i potvreno timeπto Êeπ pokazati ljubav u aktivnoj sluæbi za dobro i po-trebe drugih.

Mnogi misle da je ljubav uobiËajeni ishod iskrenogvjerovanja i revne posluπnosti. Poput Petra, takvi sma-traju da je njihova ljubav dostigla najviπi domet, naro-Ëito kad je u pitanju ljubav i odanost Bogu. Oni misleda njihova ljubav nema nedostataka, jer im je vjera,kao i Petrova, duboka i pravilna.

Nijedno drugo razumijevanje ne moæe viπe od ovogadoprinijeti da Crkva padne u laodicejsko stanje zado-voljstva. Nijedna druga misao ne moæe tako uspjeπnosprijeËiti dolazak Boæjega kraljevstva.

Ovaj Isusov pokuπaj da otkrije pravu ljubav jednaje od posljednjih poruka koju je uputio svojim uËenici-ma prije uzaπaπÊa na Nebo. Ova Ëinjenica pokazuje ko-liku vaænost je pridao znaËenju prave ljubavi.


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5453

Black


On je æelio da svi razumiju veliko i osnovno krπ-Êansko naËelo o nuænosti da se ljubav pokaæe na djelu.

Mnoge je istine Gospodin mogao otkriti svojim uËe-nicima za vrijeme posljednjeg zajedniËkog objeda kojije s njima imao na Zemlji. Na mnoge vaæne istine mo-gao ih je podsjetiti. Tom prigodom mogao je s njimaizvrπiti pregled nekoliko osnovnih uËenja.

Umjesto toga, On je æelio provjeriti jesu li razumjeliπto je najvaæniji Ëimbenik Boæje ljubavi. To isto æelio bipostiÊi i s nama.

Kad Isus Krist opet doe, i joπ jednom se licem klicu sretne sa svojim narodom, ono πto Êe Ga najprijezanimati ogledat Êe se u Njegovoj æelji da spozna ukolikoj su mjeri ta ljudska biÊa razumjela i vjerno sli-jedila pouku koju je onog dana dao na obali:

“Kad Sin »ovjeËji doe sa svojim sjajem u pratnjisvih anela, sjest Êe na prijestolje svoje slave. Tada Êese pred njim skupiti svi narodi, a on Êe ih razluËitijedne od drugih kao πto pastir luËi ovce od jaraca. Po-stavit Êe ovce sebi s desne strane, a jarce s lijeve.” (Ma-tej 25,31-33)

Zapazite oπtru razliku koja se pojavljuje u vjeËnojsudbini onih koji Êe saËinjavati dvije potpuno odvojeneskupine:

“Nakon toga Êe kralj reÊi onima s desne strane: ‘Do-ite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljev-stvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta! ...Tada Êe reÊi i onima s lijeve strane: Idite od mene, pro-kleti, u oganj vjeËni πto je pripravljen avlu i anelimanjegovim!” (Matej 25,34.41)

Pitanje koje se nameÊe glasi: U Ëemu je razlika?©to je bilo najvaænije u odluËivanju tko Êe dobiti nepro-cjenjivi dar vjeËnog æivota, a tko osudu na vjeËnu smrt?

©to je osnova Boæjeg zavrπnog suda?

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5454

Black

55

RijeËima koje bi i malo dijete moglo razumjeti, Bogslika portret onih kojima Êe biti dopuπteno da uu uvjeËno Boæje kraljevstvo.

Zaπto Êe neki Ëuti radosne rijeËi dobrodoπlice: “Uiteu kraljevstvo”? HoÊe li to biti zato πto su vjerovali upravu istinu i bili posluπni slovu Zakona?

Ne! Boæja nemjerljiva, neiskazano vrijedna nagradabit Êe dodijeljena u skladu s Ëovjekovom povezanoπÊus Isusom Kristom.

“‘Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah æedan inapojiste me; bijah putnik i primiste me; bijah gô, iobukoste me; bijah bolestan i pohodiste me; bijah utamnici, i dooste k meni.’ Tada Êe mu reÊi pravednici:‘Gospodine, kad te vidjesmo gladna pa ti dadosmo je-sti, ili æedna pa ti dadosmo piti? Kad li te vidjesmo kaoputnika i primismo te? Ili gola pa te obukosmo? Kad lite vidjesmo bolesna ili u tamnici te doosmo k tebi?’Kralj Êe im odgovoriti: ‘Zaista, kaæem vam, meni ste uËi-nili koliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanjebraÊe.” (Matej 25,35-40)

Prema Boæjoj rijeËi, tvoja i moja spremnost za vjeËniæivot jasno se moæe vidjeti u naËinu na koji pokazuje-mo ljubav. Dok Bog razmatra æivot svih ljudi koji suikada æivjeli, On ne pita kakvu su vjeru ispovijedali.Umjesto toga, On pita πto su Ëinili. Jesu li æivjeli Kri-stovim æivotom? Jesu li æivjeli za sebe ili za druge? Jesuli se bavili ukazivanjem pomoÊi drugima? Jesu li se ba-vili djelima ljubaznosti? Jesu li radili iz ljubavi, stav-ljajuÊi druge ispred sebe, odriËuÊi se svojih æelja za do-bro drugih?

Ako izvjeπtaj pokaæe da su tako Ëinili, oni Êe ËutirijeËi: “Dobro, valjani i vjerni slugo! ... Doite, blagoslo-vljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vamje pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,23.34)


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5455

Black


Biblija ne kaæe: “Jer bijah gladan, a vi ste mi po-mogli da dobijem socijalnu pomoÊ.” Ona kaæe: “Dado-ste mi jesti.”

Ne kaæe: “Bijah æedan, a vi ste mi pokazali bunarpun hladne vode.” Biblija jednostavno kaæe: “Napojisteme.”

Ne stoji napisano: “Bijah putnik, ili stranac, a viste me preporuËili dobrotvornom druπtvu, ili odveli unajbliæe prihvatiliπte Crvenog kriæa.” Doslovno stoji: “Pri-miste me!”

Pismo ne kaæe: “Bijah gol, a vama je bilo neugodnopa ste okrenuli glavu.” Ona kaæe: “Obukoste me.”

Ne kaæe: “Bijah bolestan, a vi ste se molili za menei dali novËani prilog koji mi je omoguÊio lijeËniËku po-moÊ.” Pismo kaæe: “Pohodiste me!”

Ne kaæe: “Bijah u tamnici, ili u zatovoru, a vi stemislili na mene pa ste mi slali poklone.” Ona kaæe: “Do-oste k meni.”

Premudri Sudac cijelog svemira reÊi Êe onima kojiÊe naslijediti Njegovo kraljevstvo: “Vi me volite, a tu lju-bav pokazali ste na djelu. UËinili ste je stvarnom onimπto ste Ëinili za druge. Ne zato πto ste htjeli zaraditimoju ili njihovu naklonost, veÊ zato πto ste bili uz njihdok su bili u nevolji. Pasli ste moje ovce.”

Mnogi koji Êe se naÊi u skupini izgubljenih i za ko-je nema nade na nebeskom Sudu nisu bili “loπi” ljudi.Moæda je njihova teologija bila ispravna. Redovito su od-lazili na bogosluæja.

Ali izgubit Êe sve!Zaπto?Jer ih njihova ljubav nikada nije pokrenula na dje-

lovanje. Oni nisu niπta Ëinili za Boga i bliænje. Ljubavza koju su tvrdili da je imaju — nikad nisu pokazali!Dakle, nije je uopÊe niti bilo.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5456

Black

57

TragiËno je, ali oni neÊe biti spaπeni — jer su pro-pustili da Ëine dobro i podijele Boæju ljubav s drugima.

Oni koji sada niπta ne Ëine, u ono vrijeme neÊe ima-ti πto reÊi. Shvatit Êe da su zakinuli Boga za sluæbudugu koliko i njihov æivot. Shvatit Êe da nisu izvrπilinikakav utjecaj u korist dobra. Shvatit Êe da nikoganisu doveli Isusu. Shvatit Êe da to πto nisu uËinili ni-πta za Boga ne moæe donijeti nagradu, nego vjeËni gubi-tak. Oni Êe umrijeti sa zlima, bez obzira na to πto suza sebe tvrdili da su Isusovi sljedbenici. To je tragiËnaslika skupine koja, poput Petra, misli da ljubi. U tojskupini su ljudi koji su uvijek mislili da je ljubav sa-mo sebiËni osjeÊaj, i koji se nikad nisu trudili shvatitikako ljubiti znaËi uËiniti neπto za onoga tko je u nevo-lji.

U najveliËanstvenijem izraæavanju prave ljubavi ko-ju je svemir ikada vidio, Bog je jednom zauvijek jasnopokazao da je uËinjeno djelo bît ljubavi.


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5457

Black


8Ljubav je povjerenje

“Sve poπtujte, braÊu ljubite.”(1. Petrova 2,17)

U knjizi Kristov duh u meuljudskim odnosima, Ja-mes Bishop piπe o dogaaju koji se odigrao u indijskomgradu Madrasu, 1937. godine.

Canon Goldsmith bio je Ëovjek posveÊen Bogu i omi-ljen kao propovjednik u tom gradu. Jednoga dana jeËovjeku koji je radio u njegovom domu dao odreenusvotu novca za kupnju namirnica. Ali umjesto da kupii donese namirnice, Ëovjek je nestao s novcem. Gold-smith je bio vrlo æalostan. Danima je traæio tog Ëovjeka.Kad je doznao gdje se nalazi, otiπao je k njemu i ljuba-zno rekao: “Æao mi je πto sam ti davao tako slabu pla-Êu za tvoj rad, pa si bio primoran to uËiniti! Vrati se inastavi raditi za mene, a ja Êu te bolje plaÊati!”

Takvim izrazom ljubavi i povjerenja Ëovjek je bio sa-svim pobijeen. Pokajao se za svoje djelo i vratio seGoldsmithu. Postao je tako odan da se Goldsmith uvi-jek mogao na njega osloniti. Postao mu je prijatelj ibrat za cijeli æivot.

Kako bismo ti i ja brzo otpisali tog Ëovjeka sklonogkrai! Sigurno bismo ga prijavili policiji. Bilo bi nam

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5458

Black

59

drago da ga uhvate i kazne. Moæda bismo i drugimapriËali o “tim ljudima” u koje se nikada ne moæe imatipovjerenja.

NaËin na koji je Canon Goldsmith postupio premasvojemu Ëovjeku ne moæe se nazvati ljudskim. Bio jenadljudski. U naπoj naravi je æelja da se rijeπimo takveosobe, ili da je vidimo kaænjenu. Spremnost da takvomËovjeku pruæimo joπ jednu priliku i opet mu ukaæemopovjerenje strana je naπemu srcu. Bog je ovako govorioo varljivosti naπe ljudske naravi, nespremne na praπta-nje i ukazivanje povjerenja: “NeÊu viπe gnjevu dati ma-ha, neÊu opet zatrti Efrajima; jer ja sam Bog, a ne Ëo-vjek.” (Hoπea 11,9)

Moramo priznati da se samo djelovanjem Boæjeg Du-ha u æivotu jedne osobe moæe izgraditi takav stav i milo-stivi postupak kakav je pokazao Canon Goldsmith. SamoBoæja ljubav moæe uËiniti da se u tebi i meni stvoripovjerenje prema onima koji su nas razoËarali i to bimogli ponovno uËiniti.

Osoba koja je pokazala najveÊe povjerenje koje jeikada postojalo bio je Isus Krist. On je uæivao prednostiveÊe nego bilo tko drugi. Pa ipak, to Ga nije sprijeËiloda pokaæe povjerenje. Njegov æivot jasno pokazuje da jebolje imati povjerenja u ljude, pa makar nas oni i izne-vjerili, nego se kloniti usavrπavanja meuljudskih od-nosa, ne pokazujuÊi povjerenje.

Isus je imao povjerenje u ©imuna, razdraæljivog, na-glog, hvalisavog ribara. Imao je povjerenja Ëak i u Za-keja, malog skupljaËa poreza, goropadnog, podmitljivogi spremnog na prijevaru. I u Mariju, æenu slabog mora-la.

Upravo zahvaljujuÊi Njegovom povjerenju doπlo je doodluËujuÊe promjene u æivotu tih ljudi. Spasiteljevo po-vjerenje postalo je vrata njihovog spasenja.

LJUBAV JE POVJERENJE •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5459

Black


Krist je svoje povjerenje izlagao riziku. Njegovo po-vjerenje obuhvaÊalo je i Judu, iako je od poËetka znaoda Êe Ga taj Ëovjek izdati. U Judine ruke stavio je svojnovac. Judi je povjerio i svoj ugled. Povjerio mu je Ëaki svoj æivot. U svim tim podruËjima Juda je iznevjerioNjegovo povjerenje. A Isus mu je ipak ukazivao povje-renje, iako je sve unaprijed znao.

I mi, koji smo toliko puta dokazali svoju bezvri-jednost, spaπavamo se povjerenjem, Boæjim povjerenjemu nas; povjerenjem koje niËim nismo zasluæili!

Povjerenje je bitan sastojak krπÊanske ljubavi. Za-pravo, bez povjerenja ljubav i ne postoji. “Ljubav je djelopovjerenja,” pisao je Erich Fromm, “i tko god ima malopovjerenja, ima i malo ljubavi.”

Ljubav djeluje kroz povjerenje. Niπta drugo kao po-vjerenje ne moæe tako dobro posluæiti da svojim bliæ-njima pokaæemo koliko vjerujemo u njihovu vrijednost.Povjerenje obavjeπtava o stvarnim ili moguÊim vrijedno-stima koje zapaæamo kod drugih. Za svoje bliænje nemoæemo niπta uËiniti bez povjerenja.

Veliki dio Radosne vijesti koju kao krπÊani imamoje vijest da Ëovjek ima neprocjenjivu vrijednost. Svakoljudsko biÊe je neizmjerno vrijedno. Bog svakog Ëovjekatoliko cijeni da bi poslao svojega Sina da umre samoza njega — za bilo koje od svih ljudskih biÊa koja suikada æivjela.

Nasuprot tome, mi moæemo biti vrlo okrutni. Prela-zimo preko njeænih struna neËijih osjeÊaja kao da oniuopÊe i ne postoje. UpuÊujemo hladne rijeËi duπamakojima treba naπa suÊut i razumijevanje. Olako odba-cujemo sve ono πto bi moglo biti znaËajno Ëovjeku kojinam je poklonio svoje povjerenje. Malo ili uopÊe ne raz-miπljamo o tome πto Ëinimo ako ruπimo neËije dra-gocjene snove. Vrijeamo ljudska biÊa koja su stvorena

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5460

Black

61

na Boæju sliku i koja sâm Bog poπtuje, i u tome na-lazimo zabavu i zadovoljstvo.

Kako smo neobazrivi jedni prema drugima! Kadbismo samo ponizili svoje “ja” pred Bogom i pokazaliljubaznost i suÊut prema drugim ljudima, vidjeli bismokako se stotine ljudi odluËuju za Boga tamo gdje je sadasamo jedan.

Prema Isusovom uzoru, svaku osobu s kojom u æi-votu dolazimo u dodir moramo smatrati posebnom, je-dinstvenom i vrijednom. Moramo shvatiti da svatko za-sluæuje da mu poklonimo ono πto je najbolje.

Bog svima daruje najbolje; svima bez razlike. ZaNjega svatko ima posebnu, neprocjenjivu vrijednost.

Neka vjerouËiteljica pitala je jednog dana svoje uËe-nike: “Zaπto nas Bog sve toliko voli?” Nakon kratko-trajne tiπine, progovorila je jedna djevojËica: “Zato πtoOn svakoga od nas ima samo po jednog.”

Znati da je Bog poslao svojega Sina da umre za bilokoje greπno ljudsko biÊe, znaËi znati neπto o vrijednostikoju svatko od nas ima u Boæjim oËima.

Kad bismo samo mogli razumjeti neprocjenjivu vri-jednost pojedinca! Kad bismo i jedan drugoga moglipromatrati u pravoj vrijednosti — dvostruko vrijednim— jer Bog je svakoga stvorio na svoju sliku i svakogaje otkupio ærtvom svojega Sina Isusa Krista!

Tko moæe reÊi kolika je vrijednost jedne duπe? Raz-miπljaj o Getsemanskom vrtu u kojem je Isus proæivlja-vao duge sate boli i nadljudskih muka boreÊi se za sva-koga od nas. Razmiπljaj o naπemu Spasitelju na kriæu!Razmiπljaj o Njegovom uskliku u kojemu se izrazila svaNjegova patnja: “Boæe moj! Boæe moj, zaπto si me osta-vio!” (Marko 15,34) Razmiπljaj o Njegovoj ranjenoj glavii tijelu. Krist je izloæio opasnosti sve. Da otkupi nasljude, izloæio je opasnosti i samo Nebo. Spoznaja da bi


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5461

Black


Krist umro za jednog jedinog greπnika trebala bi te po-krenuti da i sâm poËneπ cijeniti vrijednosti jedne duπe.

IstiËuÊi vrijednost jedne duπe, mi joj moramo po-kloniti svoje povjerenje. Samo tako moÊi Êemo pokazatiljudima vrijednost koju imaju ili bi je mogli imati. ©toje veÊe naπe povjerenje, viπe raste vrijednost koju vidi-mo u ljudima.

Kad nekome poklonite svoje povjerenje, to Êe mureÊi, jasnije nego bilo πto drugo: “Ti si vaæna osoba.Imaπ veliku vrijednost. Cijenim te zbog onoga πto jesi iπto moæeπ postati.”

Biblija zapovijeda da poπtujemo svakoga: “Sve po-πtujte.” (1. Petrova 2,17) Ovo se moæe ispuniti samo takoπto Êemo pokloniti svoje povjerenje svim ljudima. Lju-dima se ne moæe niËim ukazati takva Ëast kao πto seto moæe nepokolebljivim povjerenjem. Moramo znati daljudi imaju vrijednost i, bez obzira na pogreπke koje supoËinili, moramo im pokloniti povjerenje, vjerujuÊi dasu sposobni za neπto bolje. To ih moæe nadahnuti i po-krenuti da postanu ono πto joπ nisu.

Psiholog Bonaro Overstree je rekao: “Mi nismo samoËuvari svojega brata; na bezbroj veÊih i manjih naËinastvaramo osobnost svojega brata.” Povjerenje je oruekoje nam je Bog dao da bismo pomogli ljudima u rastudo visine Njegovog lika, kad prihvate moguÊnosti kojeimaju kao stvorena i otkupljena Boæja djeca.

Kad svojim stavom koji zauzmemo prema njima po-kaæemo koliku vrijednost imaju u naπim oËima, mi lju-de koji æive oko nas Ëinimo boljima ili loπijima. Razmi-πljaj o tome πto je postao Ëovjek sklon krai kome jeCanon Goldsmith ukazao svoje povjerenje! Ralph WaldoEmerson je pisao: “Ukaæite povjerenje ljudima, i oni Êebiti iskreni prema vama. Postupajte prema njima kaoda su veliki, i oni Êe se pokazati velikima!”

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5462

Black

63

Svaka osoba pokazuje odreene vrijednosti svojegakaraktera i osobnosti, kao i odreene sposobnosti kojemogu procvasti uz iskrenu podrπku i ohrabrenje kojeÊemo im ukazati. Isus je uvijek traæio najbolje u ljudima.Nikada se nije zadræavao na slabostima. Uvijek je poku-πavao otkriti samo ono πto je najbolje. Na taj naËin ot-krio nam je jednu od najuzviπenijih uloga ljubavi.

Ljubav uvijek pokazuje povjerenje i uvijek najpovolj-nije tumaËi tue pobude i postupke. Apostol Pavao jerekao i ovo: “Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva;ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se.” (1. KorinÊa-nima 13,4)

Moramo traæiti dobro u drugima. Moramo to oËe-kivati od njih. Moramo se odnositi prema njima kao pre-ma onima koji imaju neprocjenjivu vrijednost. To je kljuËza otvaranje njihovog povjerenja i pouzdanja u nas. Istotako, to je kljuË za otvaranje njihovog srca za Evane-lje. Kako rijetko traæimo ono πto je najbolje u drugima!Kako je traæenje onoga πto u ljudima nije dobro posta-lo sastavni dio æivota!

SjeÊaπ li se postupka starijeg brata u usporedbi oizgubljenom sinu? Kad je otac, presretan πto se lutalicavratio, naredio da se pripremi velika gozba kako bi seproslavio povratak, stariji sin nije htio u tome sudje-lovati. Pismo kaæe: “On se razljuti i ne htjede uÊi.” (Luka15,28) Njegov stav jasno pokazuje da bi on, kad bi biona oËevom mjestu, odbacio izgubljenog sina. Toliko gaje odbacio kao svog brata da je, govoreÊi o njemu, hla-dno rekao ocu: “Taj tvoj sin...”

Takav stav pun nepovjerenja predstavljao je poku-πaj da se otac uvjeri kako mlai sin opet pokuπava iz-vuÊi dio obiteljskog bogatstva. Stariji sin æelio je uka-zati ocu kako ne Ëini dobro πto prima Ëovjeka koji jeproigrao ukazano povjerenje.


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5463

Black


Ali otac je imao povjerenja u izgubljenog sina. Us-prkos straπnim pogreπkama koje je mladiÊ poËinio, i zlakoje mu je nanio, ocu nije bilo niπta vrednije od vlasti-tog djeteta, onoga koji se izgubio — ali se i “naπao”.

Dao mu je najbolje πto je imao: najbolju odjeÊu iskupocjeni prsten. Pozvao je susjede i glazbenike da su-djeluju u posebnoj gozbi. Ne samo da se nije stidio svo-jega sina, veÊ je uËinio sve da ukaæe najveÊu Ëast tommladiÊu.

“Sve poπtujte...” kaæe Pismo. »ak i izgubljene. Kadbismo samo mogli vidjeti ljude kroz OËev pogled bes-krajne ljubavi, tada bismo sve gledali kao Njegovu dje-cu, a naπu braÊu i sestre!

Moæemo tvrditi da smo Boæja djeca; ali ako su naπetvrdnje istinite, onda naπeg brata koji je bio izgubljen imrtav moramo smatrati æivim i pronaenim. On je po-vezan s nama najËvrπÊim vezama, jer ga Bog priznajeza svojega sina. Ali, ako poriËemo svoju vezu s njim,pokazujemo da smo samo najamnici u domaÊinstvu, ane djeca u Boæjoj obitelji.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5464

Black

65

9Osloboeni da bismo voljeli

“Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista Êete bitislobodni.” (Ivan 8,36)

“Svjetiljka je Gospodnja duh ËovjeËji.” (Izreke 20,27)Da, ali Ëovjek mora biti osloboen, izbavljen iz tamnicesebiËnosti, osloboen okova straha i neizvjesnosti prijenego πto Bog moæe preko njega ugrijati æivote drugih.

Ljubav prema drugima, ta neobiËna ljubav koju Bogstavlja u nas, stvorena je tako da moæe biti pokrenutasamo iz prave ljubavi prema samom sebi. Ako vam ovozvuËi Ëudno, sjetite se da je Isus svakome od svojihsljedbenika zapovjedio: “Ljubi svoga bliænjega kao sa-moga sebe!” (Matej 19,19) Bez ijedne rijeËi objaπnjenjaOn je istaknuo naËelo prave ljubavi, naËelo koje je toli-ko vaæno, a ipak se tako bojaæljivo prihvaÊa.

Krist je znao da Êe moguÊnosti Njegovih uËenika dau svojem æivotu pokaæu Boæju ljubav biti ometane, netoliko zbog toga πto oni neÊe moÊi voljeti kako im jezapovijedio, veÊ najprije zbog nedostatka sigurnosti uæivotu, πto Êe biti posljedica nedostatka prave ljubaviprema sebi.

Isus je znao da oni koji su nesigurni nemaju sna-gu volje niti snagu osjeÊaja potrebnu za istinsku lju-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5465

Black


bav prema drugima. Snaga koju bismo usmjerili Bogu,kad bismo se posvetili sluæbi za druge, lako se ispraznikratkim spojem izazvanim vlastitim strahovima, frustra-cijama, krivnjama i brigama.

Prava ljubav prema sebi i prava unutraπnja sigur-nost bitan je uvjet za razvoj ljubavi prema drugima. Akonetko nema sigurnosti u sebe, ako sebi ne pridaje do-voljno paænje, ili se moæda Ëak i mrzi, on ne moæe voljetiniti druge.

Gospodin je ljubav prema sebi smatrao toliko va-ænom da ju je istaknuo kao nuæan uvjet za posluπnost.KrπÊaninu je zapovjeeno da voli druge kao πto voli se-be. Dakle, ta zapovijed obuhvaÊa i ljubav prema sebi.

Naæalost, usprkos Ëinjenici da to ima dalekoseænoznaËenje, mnogi se osjeÊaju vrlo neugodno kad raz-miπljaju o tome da vole sami sebe. OsjeÊaju krivnju ipri samoj pomisli da tu ljubav trebaju pokazivati i nje-govati u svojem æivotu. Oni tu ljubav nikad nisu doæiv-jeli kao æivotnu, pozitivnu snagu, πto je Isus æelio dabude. To smanjuje njihovu sposobnost da djeluju kaoizvor ljubavi.

Dr. Robert H. Felix, bivπi ravnatelj Nacionalnog in-stituta za mentalno zdravlje u Washingtonu, dao je je-dnu od najjednostavnijih definicija ljubavi prema sebi:“Ljubav prema sebi je osjeÊaj dostojanstva, pripadanja,vrijednosti, dovoljnosti — sa zdravim osjeÊajem poniz-nosti.”

OËito da je Isus ovu ljubav dræao jednostavnom iprirodnom krπÊanskom vrijednoπÊu te je nije Ëak nitipokuπao odrediti. On je samo zahtijeva od svih nas ko-ji vjerujemo da smo Njegovi.

Krist je znao da je ljubav prema sebi jedna odnajboljih darova koje krπÊanstvo poklanja. Znao je dase to samo po sebi razvija, kao dio bogate duhovne cje-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5466

Black

67

line, kod svakoga tko Ga iskreno odluËi prihvatiti kaoGospodina, Spasitelja i Prijatelja. Zato jedino krπÊaninpoznaje pravu ljubav, jer mu je otkriveno kako na pra-vi naËin moæe voljeti sebe. Njemu je od Boga darovanata sposobnost koja oslobaa, upravo kao i sposobnostda voli druge. I jedno i drugo darovi su Svetoga Duha.

“Kad bi ljudi imali zdravu ljubav prema sebi, umje-sto πto nose svoj tajni teret samoprijezira, novËanasredstva koja se stjeËu u blagajnu naπe bolnice sma-njila bi se na polovicu.” — rekao je Alexander Reid Mar-tin, upravitelj jedne psihijatrijske klinike u New Yorku.

Vaæan dio Radosne vijesti — dio koji mi krπÊani,naæalost, ne objavljujemo kako bismo trebali — jest daBog æeli neprocjenjivo vrijedan dar ljubavi prema sebidarovati svakom nesigurnom greπniku, optereÊenomkrivnjom i omalovaæavanjem vlastite osobnosti.

Zaπto se toliko usteæemo objaviti taj dar?Zar Isus nije govorio o “blagom jarmu” i “lakom bre-

menu”?Zar nije niπta osigurao za one nevoljne duπe Ëiji je

æivot besmislen i beznadan? Beznadan zbog onoga πtoæele postiÊi, ali to ne mogu. Beznadan zbog duboke po-trebe da podijele ljubav koju je Bog usadio u sræ njiho-ve osobnosti, ali koju ne mogu dati jer ne poznaju sta-zu ljubavi prema sebi, s koje bi je usmjerili prema dru-gima. Njih oËekuju nove veliËine ljubavi, ali oni to nemogu dostiÊi jer nisu upoznati s pravim izvorom stvar-ne ljubavi prema sebi.

Kad govorimo o ljubavi prema sebi, ako to uopÊeikada Ëinimo, onda to izraæavamo priguπeno, kao da seispriËavamo ili pravdamo. ObiËno to izbjegavamo, govo-reÊi o neËem “puno vaænijem”, o neËem zbog Ëega namneÊe biti neugodno, kao πto je potreba da volimo drugeili budemo posluπni Zakonu.

OSLOBO–ENI DA BISMO VOLJELI •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5467

Black


Meutim, izbjeÊi biblijsku istinu o ljubavi prema se-bi znaËi uskratiti ljudima neπto πto im je potrebno dabi mogli voljeti druge. Ima ljudi za koje bi ova zamisaomogla biti najvaænija vrijednost koju krπÊanstvo nudi,jer upravo to moæe biti ono πto im je najviπe potrebno.

»ovjek udaljen od Isusa Krista, iako sposoban dasagleda vaænost ljubavi prema sebi, ne moæe je podig-nuti na pravu visinu, πto Boæje dijete moæe ostvariti la-ko. On to ne moæe, isto kao πto ne moæe voljeti osobekoje prema ljudskom iskustvu nije moguÊe voljeti.

Isus je prorekao da Êe se svijet diviti snazi ljubavikoju Êe pokazati Njegovi sljedbenici. “Ako imadneteljubavi jedan prema drugom, po tom Êe svi poznati daste moji uËenici”, rekao je Isus. (Ivan 13,35) To je isti-na, jer Boæja djeca u ljubavi prema sebi imaju slobodui silu da svoju ljubav i Boæju ljubav ugrade u æivot dru-gih. Ako ne prihvatiπ taj dar ljubavi prema sebi, neÊeπmoÊi na pravi naËin predstaviti Krista i Njegovu istinu.Tada Êe tvoj æivot govoriti: “Znaju da smo krπÊani ponaπim moralnim naËelima”, ili “Znat Êe da smo krπÊanipo ËistoÊi naπega nauka.”

Ali neÊe znati po tome.Kad poËne primati beskrajnu, bezuvjetnu Boæju lju-

bav, Ëovjek prvo osjeti ljubav prema sebi. Plamen Boæjesveobuhvatne, nepokolebljive ljubavi koja svakoga pri-ma jedina je iskra koja u jednoj osobi moæe razbuktatiljubav prema samom sebi. Toplina tog nebeskog pla-mena dolazi s vrha Golgote.

Kad Ëovjek poËne razumijevati da ga Bog voli, prem-da je greπnik, kad Ëuje Isusov glas kako ga s kriæa zovei kako ga njeæno naziva voljenim sinom, on sebe poËi-nje gledati u novom svjetlu, dobiva novu sliku o vlas-titoj vrijednosti i sagledava vaænost koju mu Bog pri-daje.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5468

Black

69

Niπta u povijesti ËovjeËanstva nije tako jasno pri-kazalo vrijednost ljudskog biÊa kao smrt Isusa Krista.Osobno prihvaÊanje te ærtve vjerom i uvid u njezinu veli-Ëinu i snagu jedino je iskustvo koje u ljudsko srce mo-æe ugraditi temelj za zdravu ljubav prema samom sebi.

Jednostavno reËeno, znam da mogu voljeti sebe jerme Isus Krist voli i zove me voljenim sinom. Zapravo,kad sebe promatram u tom svjetlu, nemam drugoga iz-bora osim da pokaæem ljubav prema sebi. Napokon, tkosam ja da na bilo koji naËin podcijenim nekoga kogaBog toliko voli da je dao svog jedinoroenog Sina daumre za njega?

Isto tako, znam da me Otac voli jer je On ljubav.Ne zato πto sam posebno dobar ili πto to posebno za-sluæujem. Voli me takvog kakav jesam, sa svim mana-ma, grijesima i poteπkoÊama. Ta spoznaja daje mi slo-bodu da i ja sebe isto tako volim. Mogu voljeti sebeiako znam da sam nesavrπen. Ne moram viπe preziratisebe zbog grijeha koji sam poËinio. Bog to ne Ëini. Za-πto bih onda ja? Najzad, On je jedini savrπen i On bijedini, da to æeli, imao pravo gledati s prijezirom namene zbog moje nesavrπenosti.

Ipak, On to ne Ëini. On ne odobrava moje mane islabosti, ali me je spreman prihvatiti takvog kakav je-sam.

S druge strane, buduÊi da sam nesavrπen, kao onajduænik iz usporedbe, nemam prava omalovaæavati bilokoga tko nije savrπen, ukljuËujuÊi i samoga sebe.

Dakle, Bog mi je spremno oprostio veliki dug da, usvjetlosti onoga πto je On uËinio za mene, nemam pravone oprostiti samome sebi. Kad bih tako Ëinio, to bi bilou potpunoj suprotnosti s Boæjim naËinom postupanja.

Ljudi Ëesto izgube zdrav razum jer si “ne mogu ne-πto oprostiti”. OsjeÊaj krivnje danas uniπtava mnoge


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5469

Black


ljude — tjelesno, duπevno i duhovno. Svijet je pun obes-hrabrenih, poremeÊenih ljudi koji mrze sebe ili ono πtosu uËinili. Njihov æivot je pakao koji veÊ sad postoji,jer su nesposobni oprostiti samima sebi.

Koliko je takvima potrebno da Ëuju Radnosnu vijesto tome da se viπe ne moraju muËiti! Bog je veÊ rijeπiotaj problem. On im je oprostio. Kad Bog nekome pra-πta, tada je to stvarno oproπteno. Sve πto je potrebnojest da vole sebe kao πto ih On voli. Potpuno, bezuvje-tno, nepokolebljivo. Isus im je ovu prednost osiguraosvojom smrÊu na kriæu. On je joπ daje kao besplatandar svima koji se odluËuju vjerovati u Njega i Njegovodjelo.

“A svima koji ga primiπe dade vlast da postanu djecaBoæja: onima koji vjeruju u njegovo ime.” (Ivan 1,12)

Ti moæeπ voljeti Boæjeg sina, zar ne? Onda moæeπvoljeti i sebe, jer i ti si jedan od njih!

Spoznaja da si prav pred Bogom, da si opravdanvjerom, jedan je od najveÊih izvora unutraπnje sigur-nosti, ali isto tako i najveÊi izvor ljubavi prema sebi iprihvaÊanja samoga sebe.

“Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista Êete biti slobo-dni.” (Ivan 8,36)

BuduÊi da ti je Bog sve oprostio, slobodan si voljetisebe!

Samo ova spoznaja oslobodit Êe te da voliπ i druge.Izbavljen si da voliπ! Sad moæeπ otpoËeti sluæbu lju-

bavi za druge, jer imaπ pravi temelj iz kojega potjeËe taljubav. Sad moæeπ upoznavati ljude s Bogom i Njego-vom ljubavlju, jer si izbavljen da budeπ ono πto jesi uIsusu Kristu.

Onaj kome je Bog oprostio sve ne mora se truditida ostavi dobar dojam na druge. Ne mora se boriti dabi zadobio njihovo odobravanje. Ne mora se brinuti i

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5470

Black

71

ugaati im kako bi ga prihvatili u svoje druπtvo. Viπenije prisiljen traæiti ljudsku podrπku ili potvrdu. On jeizbavljen od takvih zamki kao πto su ovisnost i nesi-gurnost u sluæbi drugima.

Meutim, ako netko ne cijeni i u cijelosti ne pri-hvaÊa dar ljubavi prema sebi koji mu Bog daje i kojimga oslobaa, vjerojatno Êe ostati nesposoban da vrπiGospodnju zapovijed i objavi ono πto je i sâm primio.NeÊe moÊi æivo svjedoËiti. Bojat Êe se susreta s ljudimana bilo kojem podruËju, duhovnom ili emotivnom. Po-stat Êe sklon povlaËenju. Ustezat Êe se uspostavljati bli-skije veze s ljudima, jer Êe se stalno bojati da ne budeodbaËen. Odbacivanje je uvijek muËno i bolno za sveone Ëija ljubav prema sebi nije dostigla visinu koju jojje Bog odredio.

PiπuÊi o tome zaπto se ljudi boje Ëak i razgovaratijedni s drugima, ili zaπto im je tako teπko imati po-vjerenja u druge, Adris Whitman je rekla: “Glavni uz-rok tome je naπ strah. Pogledajte dvojicu ukoËenih lju-di koji sjede jedan kraj drugoga u avionu ili vlaku. Svakiod njih boji se progovoriti.”

Ona navodi rijeËi Rabbi Joshue Liebmana i kaæe:“Bojimo se da Êemo biti podcijenjeni, odbaËeni, razot-kriveni.” (Christian Herald, prosinac 1986.)

Nitko tko je siguran u Isusovu ljubav neÊe se bojatiljudi i njihovog odbacivanja — neÊe imati taj strah kojiguπi potrebu za svjedoËenjem, za objavljivanjem, zapokazivanjem ljubavi. NeÊe morati troπiti snagu prikri-vajuÊi svoju nesavrπenost i pokuπavajuÊi zadobiti odo-bravanje drugih. Umjesto toga, potpuno je slobodan bitiono πto jest, bez maske ili pokrivala, bez objaπnjavanjaili isprika.

Njegovo predano biÊe postat Êe protoËnik za slobo-dan protok Boæje ljubavi i milosti!


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5471

Black


Takav osjeÊaj slobode mnogi ne mogu ni zamisliti.Biti potpuno slobodan od zamki straha i nesigurnosti— to je za njih nedostiæno. Oni mogu primjenjivati svevrste intelektualnih vjeæbi ne bi li uvjerili sebe da suslobodni i neovisni — Ëak mogu povjerovati i da to je-su. Ali, ipak nisu. U svakodnevnom æivotu susreÊemovrlo obrazovane osobe s izoπtrenim spoznajama, koje sesmatraju dovoljno zrelima i sposobnima da se oslobodesvake ovisnosti i nesigurnosti. Takvi istiËu svoju samo-dovoljnost. Istina je, meutim, da su oni samo zamije-nili jednu skupinu strahova i ovisnosti drugom, kojanije tako uoËljiva. Bar ne njima samima.

Samo Isus oslobaa ljude da budu ono πto jesu —da budu takvi kakve ih je Bog stvorio. Bez Njega ni-smo slobodni i ne moæemo to biti.

Imaπ li uopÊe pravu sliku o tome πto znaËi moÊi sesuoËiti licem u lice sa svakim Ëovjekom i reÊi: “SavrπeniBog na Nebu toliko me ljubi da me je primio takvogkakav jesam. To mi daje pravo da oËekujem da me i ti,koji sudjelujeπ sa mnom u mojoj ljudskoj nesavrπeno-sti, prihvatiπ na isti naËin.”

»ovjek koji je opravdan vjerom nije nikom podre-en. On se ne treba pretvarati. Nije mu potrebna nika-kva obrana.

“Ako je Bog za nas, tko Êe biti protiv nas? ... TkoÊe podiÊi tuæbu protiv izabranika Boæjih? Bog koji ihopravdava?” (Rimljanima 8,31.33) Dakle, nema razlogada se bojimo bilo koga, ili da se smatramo niæim oddrugih. To je radosna vijest! A joπ bolja vijest je Ëinje-nica da nam to daje pravo da volimo svakog Ëovjeka!

“U ljubavi nema straha; naprotiv, savrπena ljubaviskljuËuje strah.” (1. Ivanova 4,18)

UniπtavajuÊi teret straha i nesigurnosti vlada u su-vremenom svijetu samo zato πto je tako malo ljubavi.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5472

Black

73

To πto ima malo ljubavi nije Boæja krivnja. On je lju-bav, i æeli ispuniti svu Zemlju prisutnoπÊu svoje lju-bavi. Krivnja je u tebi i meni πto ne traæimo viπe ljuba-vi za sebe i ne dijelimo je s drugima.

To moramo priznati. Naπ strah od ljudi preËesto jebio zapreka koja nas je spreËavala da ih volimo za Isu-sa.

Nije potrebno da se mi, koji tvrdimo da smo naπliljubav u Bogu i da nas je primio kao svoje sinove ikÊeri, bojimo ljudi. Potrebno nam je viπe Jakovljeve hra-brosti i sigurnosti. Jakov se svu noÊ borio s Bogom,dok nije dobio osvjedoËenje da su mu grijesi oproπtenii darovani blagoslovi. Jakov je u toj borbi nadvladao.To ga je uvjerilo da moæe pobijediti i ljude. Viπe se nijebojao bratovog gnjeva. Gospodin je postao njegova ob-rana.

Bog te æeli uvjeriti da i ti moæeπ nadvladati ljude.Ne iskoriπtavati ih, veÊ ih iskreno voljeti — za Njega.Odbaciti ovu sigurnost, ovo obeÊanje i ovaj dar znaËipodleÊi osjeÊaju straha i nesigurnosti, a to Êe te sprije-Ëiti da slobodno voliπ ljude.

“Ne postoji niπta Ëega se toliko bojim kao uplaπe-nih ljudi”, pisao je pjesnik Robert Frost.

Tko god se osjeÊa umanjenim i odbaËenim, ne mo-æe njegovati pravilne meuljudske odnose. Za nas kojise æelimo iskreno druæiti s ljudima i tako objaviti lju-bav i Boæju istinu, ovo je vrlo ozbiljna tema za razmiπ-ljanje.

Kako smo sretni πto Otac daje sigurnost nesigurni-ma i hrabrost uplaπenima! Daje nam svoju snagu dane bismo bili slomljeni onim πto drugi misle ili kaæu onama, ili onim πto nam uËine. “U Jahvu se uzdam ineÊu se bojati: πto mi moæe uËiniti Ëovjek?” (Psalam56,12)


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5473

Black


“BiËu zla jezika uklonit Êe tebe, ispred otimaËa bezstraha Êeπ biti. Suπi i studeni ti Êeπ se smijati i oddivljih zvijeri strahovati neÊeπ.” (Job 5,21.22) Tko se mo-æe tako ponaπati, taj je siguran. Bog kaæe da ti to mo-æeπ.

Zaπto? Jer si opravdan vjerom. Nitko ti ne moæeniπta uËiniti. Ti si pobjednik s nebeskim Bogom. Ne mo-raπ se bojati ljudi niti nepredvidivih okolnosti. Slobo-dan si voljeti.

Ne postoji slobodnija osoba od one koja zna kakovoljeti. Neizreciv je utjecaj takvog æivota. Nema granicenjegovoj snazi, snazi koja gradi i uzdiæe samo dobro.

Spisateljica Eugenia Price u jednoj od svojih knjigasvjedoËi o utjecaju koji je njezina prijateljica imala nanjezin æivot — prijateljica koja je oËito imala sigurnostu Boæjoj ljubavi i u ljubavi prema sebi:

“Bila sam neiskazano sretna πto sam imala tu sta-riju prijateljicu tijekom svih godina mojega krπÊanskogæivota. Ona mi je pomogla da i ja dobijem slobodu —kroz njezinu ljubav. ... Njezina ljubav bila je trajna po-moÊ, koja mi je bila nuæna da napredujem u hrabrosti,dok sam na svoj naËin uËila da se uzdiæem u Boæjojljubavi. Ona je nepokolebljiva osoba, potpuno rastere-Êena, puna svete radosti od samog Boga — i voli me.Ni u πto od ovog ne mogu sumnjati. Znam da me onanikad ni za πto ne bi osudila. Kad god se pojavila po-treba da me ukori, upuÊivala me je izravno na Boga.Njezina ljubav potiËe moje odluke. Obara me kad tre-bam biti oborena i tjera me da neprestano aktivno tra-æim πirinu slobode u Bogu, da bih Ga sve viπe i viπepoznavala.” (Make Love Your Aim, Zondervan, 1967., str.40) Eugenia Price je doista bila sretna πto je imala pri-jateljicu koja joj je pomogla da se bolje osobno upoznas Bogom.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5474

Black

75

Kako Otac æeli imati one koji Êe za Njega Ëiniti toisto! On zna da mnogi izmeu Njegove izgubljene djecene mogu doæivjeti Njegovu ljubav ukoliko je ne vide uonima koji æive oko njih.

Bog nas Ëeka da ih zavolimo, kao πto volimo samisebe.


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5475

Black


10Odvaæno voljeti sada

“Jao vama kad vas svi ljudi budu hvalili.”(Luka 6,26)

Ako je tvoj æivot spokojan i udoban, ako su svi tvojiodnosi s ljudima uglavnom dobri i ako smatraπ kakonemaπ nijednog neprijatelja — moæe biti da joπ nisi pra-vo Boæje dijete!

Neki ljudi ponose se Ëinjenicom da su prema njimasvi ljubazni. Oni to Ëesto uzimaju kao snaæan dokazsvog uspjeπnog duhovnog iskustva. Za njih je najvaæ-nije zadobiti odobravanje i uspostaviti dobre odnose saπto viπe ljudi. Takvi zakljuËuju da su dobri vjernici akose svakome sviaju.

Ali Biblija ipak neπto stavlja iznad zadobivanja pri-jatelja i vrπenja utjecaja na ljude. To je izvrπavanje Bo-æje volje. Ovo treba biti na prvom mjestu.

Isus je rekao da je Njegovo djelo da izvrπi volju Ono-ga koji Ga je poslao. Za Njega je to bilo najvaænije odsvega πto je radio i govorio. On je za to æivio. Gospodinje znao da Êe takav stav Ëesto izazivati sukobe. Opo-menuo je svoje sljedbenike da Êe svatko od njih tkoodluËi uzdiÊi Boæju volju iznad svega u æivotu — kaoπto je On to Ëinio — moÊi oËekivati sukob sa svijetom.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5476

Black

77

Ne usteæuÊi se niti ispriËavajuÊi, rekao im je: “Nemojtemisliti da sam doπao donijeti na zemlju mir! Nisam do-πao da donesem mir, nego maË. Da, doπao sam da ras-tavim sina od njegova oca, kÊerku od njezine majke isnahu od njezine svekrve. »ovjeku Êe biti neprijateljinjegovi ukuÊani.” (Matej 10,34-36)

Neugodne rijeËi. Vrlo uznemiravajuÊe. Mnogi ih nemogu doslovno prihvatiti. Zato ih uljepπavaju tvrdeÊi dasu simboliËne, ili ih pokrivaju umirujuÊim frazama. Maloih je koji su spremni æivjeti u neslozi s bilo kim, a naj-manje s Ëlanovima svoje obitelji. VeÊina od onih kojidolaze u crkvu smatraju da prava poboænost nije takovelika i nedostiæna da bi izazvala pojavu teπkih i nerje-πivih prilika.

VeÊ godinama se objavljuju mnogobrojne knjiæice ukojima se nabrajaju Boæja obeÊanja. Odræane su bez-brojne ohrabrujuÊe propovijedi s divnim obeÊanjem si-gurnosti koje Isus daje. »udno je da se i u knjigama iu propovijedima zanemaruje obeÊanje u kojemu je Gos-podin naglasio da postati Njegov sljedbenik znaËi bezsvoje volje upadati u poteπkoÊe kad su u pitanju odno-si s drugim ljudima.

Ako misliπ da Êe se ljudi prema tebi lijepo ponaπatizato πto si poboæan i zato πto se trudiπ sluæiti Bogu teda Êeπ zbog toga biti poπtovan, prihvaÊen i cijenjen —grijeπiπ.

“Isus je svojim uËenicima obeÊao”, kaæe jedan pisac,“da neÊe imati straha, da Êe biti sretni, ali i da Êe upa-dati u nevolje.”

Isus je iπao i Ëinio dobro i samo dobro. Bio je savr-πeno ljubazan i suosjeÊajan. U odnosu prema svim lju-dima pokazivao je ljubav. Pa ipak, padao je u viπe nevo-lja i sukoba nego bilo tko na svijetu prije i poslije Nje-ga. Isus, Knez mira, bio je srediπte oluje.

ODVAÆNO VOLJETI SADA •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5477

Black


VeÊ u svojim mladim godinama iz osobnog iskustvaje upoznao muËninu sukoba zbog “razlike u glediπti-ma” s vlastitom majkom i ocem. »ineÊi ono za πto seosvjedoËio da je Boæja volja, provodeÊi vrijeme “u kuÊiOca svoga” (Luka 2,49), Isus se sukobio s planovimakoje su za Njega imali Njegovi zemaljski roditelji. To jeizazvalo izravan sukob s njima. Bio ih je prisiljen uko-riti, πto nije bilo nimalo lako tako osjetljivoj Osobi kaoπto je bio On.

Nitko nikad nije bio toliko pogreπno shvaÊen kaoIsus Krist. Nitko toliko pogreπno predstavljan, nitko to-liko pogreπno priman.

Izgleda neshvatljivo da æivot potpune ljubavi moæeuËiniti da Ëovjek bude izbjegavan, preziran, pa Ëak iomrznut. Ali tako je. To se dogodilo Isusu i, moramoshvatiti, kad ti i ja poËnemo pokazivati Boæju ljubavljudima, to Êe se svakako dogoditi i nama.

Kroz vjekove odzvanjaju ove iskrene rijeËi: “Ako vassvijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. ... Sjetitese rijeËi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veÊi od svoga gospo-dara!’ Ako su mene progonili, i vas Êe progoniti.” (Ivan15,18.20)

Nije lako voljeti. To je vrlo skupo. Ako ljubav neplaÊaπ nikakvom cijenom, onda zapravo i ne voliπ.

Biblija kaæe: “A i svi koji hoÊe poboæno æivjeti u Kri-stu Isusu bit Êe progonjeni.” (2. Timoteju 3,12) Ako pri-hvatiπ Bibliju tako kako je napisana, shvatiti Êeπ da toupravo znaËi: ako se nisi suoËio s kakvim progonstvomili nevoljom, moæda i ne æiviπ kao pravi Kristov sljedbe-nik.

Ako je tvoj æivot ugodan i bez nevolja, ako od svihuæivaπ odobravanje, prihvaÊanje i pohvale, onda vjero-jatno u tvom duhovnom æivotu ima ozbiljnih problema.Moæda si Ëak u opasnosti izgubiti vjeËni æivot. Sigurno

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5478

Black

79

se ne usuujeπ veÊ sada u punoj mjeri æivjeti æivotomobogaÊenim Boæjom ljubavlju.

Nije onda Ëudo πto je Isus rekao: “Blago vama kadvas ljudi zamrze, kad vas izopÊe, pogrde i odbace vaπeime kao zlo zbog Sina »ovjeËjega!” A zatim dodaje. “Jaovama kad vas svi ljudi budu hvalili.” (Luka 6,22.26)

Kad nema nikakvog protivljenja usmjerenog na nas,to je siguran znak da se ne usuujemo za Boga uËinitibilo πto, makar i od najmanjeg znaËaja.

Crkva je moæda dobro prihvaÊena u druπtvu zahva-ljujuÊi naporu da se dobro predstavi. To πto ljudi hvaleCrkvu zbog njezinih dobrih Ëovjekoljubnih djela i usta-nove koje osniva i odræava nije razlog da se radujemo izakljuËimo da smo u cijelosti ispunili Boæju volju. Ne-mojmo postati zadovoljni sobom i uzvikivati: “Nije li todivno kako nas Bog blagoslivlje!” To πto smo poznati inaπiroko prihvaÊeni moæda bi nas trebalo pokrenuti naozbiljno preispitavanje.

Zaπto su se vatre progonstva, koje su nekad takosilno plamtjele, sada ugasile? Moæda zbog toga πto seCrkva uklopila u svjetovne standarde pa i nema Ëimepokrenuti protivljenje? Moæda popularna religija nije istaona kakvu je imala prva krπÊanska Crkva? Moæda jekompromis s grijehom otupio “maË” o kojemu govoriKrist? Zar su velike istine Biblije tako olako prihvaÊeneda sada ima tako malo æive poboænosti u Crkvi? Ako bise oæivjela vjera i sila prve krπÊanske Crkve, bi li tomoæda oæivjelo i duh progonstva? Bi li se plamen pro-tivljenja opet razbuktao?

Ako æelimo shvatiti sukob koji je prisutan u krπ-Êanstvu, moramo sagledati njegovu pravu revolucio-narnu snagu. Iako mnogi izbjegavaju tako snaæne rije-Ëi, pravo krπÊanstvo je u bîti snaga koja mijenja. Onomijenja Ëovjekov prirodni smisao za vrednovanje i sve


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5479

Black


postavlja drukËije. Ono mijenja njegova zanimanja, po-bude, ciljeve, nade i snove — sve πto se pojavljuje kaobitno u njegovom postojanju — i ukrπta ih s ciljevimanjegovih bliænjih ili Ëlanova njegove obitelji.

Sljedbenik Isusa Krista svoju pozornost i povjere-nje pridaje nebeskom kraljevstvu, dok ih ostali ljudiusmjeravaju zemaljskim vrijednostima. U æivotu Boæjegdjeteta nadmoÊno vlada Isus, dok u æivotu drugih vla-daju sebiËni prohtjevi i potreba za ËaπÊu — bez obzirakoliko oni izgledaju moralno i religijski postupaju is-pravno.

»ovjek koji se opredijelio za Boga gleda svijet krozdrukËije naoËale — kroz leÊe za ispravljanje. Za Kristo-vog sljedbenika njegov automobil nije njegov, kao πtonisu ni njegove ruke ni njegov æeludac. Za Ëovjeka kojitako ne misli, ovo je nemoguÊe.

»ovjek koji se sjedinio s Kristom je samilosna oso-ba, a u ovom svijetu samilost se smatra slaboπÊu. Onje iskren, u svijetu koji iz dana u dan postaje sve viπeneiskren. On je Ëist, u svijetu koji uæiva u vlastitoj pr-ljavπtini.

Okruæen ljudima koji su okrenuti samo sebiËniminteresima, takav Ëovjek posveÊuje sebe dobru drugih.

U vrijeme kad se u svijetu izjavljuje da viπe nemamoralne sigurnosti i ËistoÊe te da svaka vrijednost po-staje relativna, Boæje dijete vjeruje u stavove o istini igrijehu, o svjetlosti i tami, o moralu i nemoralu.

Spasiteljev sljedbenik zna da grijeh nije neka pro-pala zamiso, nego osnovni ljudski problem. Njemu nijepotrebno odobravanje svijeta, a ne mari Ëak niti za vla-stiti æivot — ako treba birati izmeu tog prihvaÊanja ikompromisa sa svojim uvjerenjima. Posluπnost Boæjemzakonu i izvrπavanje Boæje volje vaænije mu je od sa-mog æivota; ne zato πto je svojeglav, ne zato πto umiπlja

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5480

Black

81

da je u pravu a svi ostali grijeπe, veÊ zato πto neizmjernoljubi svojega Boga.

KrπÊanski muËenici iz proπlosti nisu umirali za isti-nu, niti za neku zamisao, naËelo, uvjerenje, ili za Crkvu.Oni su umirali za jednu Osobu. Mogli su Ëak i umrijeti,jer su se usudili voljeti. Njega. Duboko i nepromjenjivo.

Tko god toliko voli Boga, doista æivi kao stranac naovome svijetu. Tko ne odustaje od ove iznimne zamisli,bez obzira koliko je u suprotnosti s njegovom naravi injegovim æeljama, uskoro Êe biti potpuno osvojen njo-me. Thomas Stearns Eliot je rekao: “U svijetu prolazno-sti onaj tko krene u suprotnom smjeru izgleda kao bje-gunac.”

Tko god æivi u suprotnosti s omiljenim stavovima,zamislima i tradicijom, mora naiÊi na poteπkoÊe.

“Ja ne mogu reÊi da me Bog vodi”, pisao je refor-mator Martin Luther. “On me gura naprijed; vuËe me.Ja nisam svoj gospodar. Æelim æivjeti u miru, ali baËensam u srediπte nemira i preokreta.”

Ako hoÊeπ obraniti Boæju Ëast i ako ostaneπ uz is-tinu bez obzira na cijenu, naÊi Êeπ se u nevolji. I Isusje tako proπao. Ako propuπtaπ priliku osuditi zlo i akoπutiπ kad se traæi tvoj utjecaj da bi se obranilo istinitood pogreπnog, izbjeÊi Êeπ mnoge probleme. Ali ipak, toÊeπ platiti velikom cijenom. Moæda najveÊom. Svojomvlastitom duπom.

Ugodna opuπtenost i lagodnost æivota mnogima us-kraÊuju razumijevanje zapanjujuÊe istine: u svijetu sevodi æestoka borba. Njihov naËin æivota u lagodnosti kaoda poriËe Ëinjenicu da su sile dobra i sile zla upravo ubespoπtednoj borbi za prevlast na Zemlji.

Moramo shvatiti da æivimo u posebnim uvjetima. Naπizbor Krista kao Voe naπega æivota ukljuËuje nas u tusveopÊu borbu.


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5481

Black


Sotona poziva sve svoje zle snage i unosi u borbusve πto ima. Zaπto nailazi na tako malo otpora? Zaπtosu Kristovi sljedbenici ravnoduπni?

Moæemo odgovoriti: zato πto se ne dræe blizu svogVojskovoe. Nemaju mnogo od Njegovog duha. Ne po-kazuju æelju da suzbiju neprijatelja i ne gnuπaju senjegovih putova. Ne suoËavaju se sa zlom onako kakoje to Isus Ëinio i nisu spremni na nepopustljiv otporgrijehu. Oni i ne shvaÊaju straπnu silu zla koju Sotonaima. Ne mogu vidjeti otrovnu narav neprijatelja cijelogsvemira. Ne mrze zlo i ne misle na njegovu zloÊudnostsilnih razmjera.

Zbog takvog nemara i neoprostivog sljepila, sile zlasada zauzimaju bojiπnicu brzinom koja bi nas trebalapokrenuti na uzbunu. Greπnost nezadræivo buja i, kaoπto je Biblija prorekla, ljubav mnogih se hladi.

Bogu su potrebni ljudi koji Êe imati smjelosti vo-ljeti sada! Smjelosti voljeti usprkos mrænji i neizmjer-nom zlu. Smjelosti voljeti Isusa. Smjelosti voljeti sebekao sinove i kÊeri Boæje. Smjelosti voljeti i one koje jeteπko voljeti. Smjelosti voljeti i svoje neprijatelje. Smje-losti voljeti Ëak i po cijenu neprihvaÊanja u druπtvu.Smjelosti voljeti Ëak i ako bi ih to stajalo æivota!

U ovom teπkom sukobu najbolje oruæje svakog Bo-æjeg djeteta jest ljubav. Bez nje smo nezaπtiÊeni i nemoæemo postiÊi niπta. Ako naπa srca nisu zapaljena lju-bavlju, jednog dana Êe naπ ravnoduπni æivot skliznutipreko ruba izgubljene vjeËnosti, zato πto nikada nismoniπta uËinili za Boga. Naπa neosjetljivost i ravnoduπ-nost, naπ propust da se osobno zainteresiramo za ve-liku borbu, makar u njoj bili i ranjavani, napokon ÊeuËiniti da izgubimo sve.

Ali ako izaberemo Boæju ljubav da s njom æivimo uovom uznemirenom svijetu, neizbjeæno Êemo se naÊi u

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5482

Black

83

borbi, u najæeπÊem sukobu. Bit Êemo izloæeni nepresta-nim, ciljanim i silovitim napadima æestokog, najlukavi-jeg i najokrutnijeg neprijatelja koji je u svemiru ikadapostojao. Mi koji smo naËinili idol od ugodne sigurno-sti, ubrzo Êemo nauËiti πto znaËi imati maË umjesto mi-ra. Poput Martina Luthera bit Êemo baËeni u vrtlog, upreokret i sukob. To je neizbjeæno.

Kao πto jasna svjetlost razgoni mrak, tako istina raz-goni zabludu. To dvoje ne moæe iÊi zajedno. Voljeti iuzdizati jedno, znaËi mrziti i boriti se protiv drugog.

Ljudi uspavane savjesti osjeÊaju se zato neugodnouznemirenima. Oni koji se ne mogu pomiriti s posto-jeÊim stanjem u Crkvi ili svijetu uvijek su uznemiravalireligiozne osobe koje vole udobnost. Oni koji su odabralilagodnost spavaju sve vrijeme dok se oblikuje opsadazla, predrasuda, mrænje, nemorala i sebiËnosti. Malo sepokrenu ako ih budite iz njihove obamrlosti. UzmiËu usvakoj prilici izbjegavajuÊi se ukljuËiti u sukob koji biih mogao skupo stajati.

S druge strane, istinski Boæji sljedbenici, nezadræividuhovni reformatori — svaki Ilija, Jeremija, Stjepan, Pa-vao, Martin Luther — svi su oni svojim suvremenicimaizgledali kao uzroËnici problema.

“Kad Ahab ugleda Iliju, reËe mu: ‘Jesi li ti onaj kojiupropaπÊujeπ Izraela?’” (1. o Kraljevima 18,17) Izopa-Ëeni kralj Boæjeg izabranog naroda, koji je veÊ iπao pu-tem otpada, optuæuje Ëovjeka potpuno podËinjenog Bo-æjoj volji da je uzroËnik poteπkoÊa, nesloge i uznemi-renosti u narodu. Takve optuæbe nastavit Êe se ponav-ljati sve dok se sukob izmeu dobra i zla napokon nezavrπi.

Moramo shvatiti da nevolje ne moraju uvijek zna-Ëiti da neπto nije u redu u naπem odnosu s Bogom.Moramo shvatiti bibilijski nauk o progonstvu zbog pra-


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5483

Black


vednosti. Moramo to dræati prirodnim dijelom æivota obo-gaÊenog Boæjom ljubavlju u ovom svijetu u kojem sveviπe vlada suprotno naËelo, u svijetu koji ne æeli lju-bav.

»ak ni Boæju ljubav.»ak ni njezin snaæan izraz u osobnosti Boæjeg Si-

na, raspetog Isusa Krista.Ako Boæje dijete osiromaπi u ljubavi kad naie na

protivljenje, ono ne donosi rod pobjede u korist Krista.Ako se ovo dogodi, sve njegove najbolje namjere, svanajzvuËnija vjerovanja nemaju nikakvoga znaËenja.

IduÊi za ljubavlju, doÊi Êeπ do konaËnog zakljuËkada prava ljubav — agape — nije slabost veÊ snaga. Toni izbliza nije nekakav mlak, lijep osjeÊaj, niti ugodnouæivanje, poput opuπtajuÊeg hobija ili cvjetnog vrta.Ljubav je naporno, teπko, odgovorno zanimanje za kojeradno vrijeme neprestano traje. To je neπto sliËno po-kuπaju da se golim rukama pomakne planina. Voljetiljude jest najteæi rad na svijetu. Taj rad ponekad moæeizgledati obeshrabrujuÊ i besplodan. Ali ako si pravoBoæje dijete, odluËit Êeπ se za njega, bez obzira na po-sljedice. Tako je Ëinio Isus.

Biblija kaæe: “Neka nam ne dodija Ëiniti dobro, jerÊemo u svoje vrijeme æeti ako sad ne malakπemo.” (Ga-laÊanima 6,9) Dræi se ovog obeÊanja. I nastavi voljeti!

Razumijevanje naËela ljubavi pripremit Êe te da imaπpravu radost u nevoljama i sukobima. Nevolje mogupostati znak da te Bog ukljuËuje u neko djelo koje Muje vrlo znaËajno. Da nije tako, ne bi nailazio na protiv-ljenje.

“Blago progonjenima zbog pravednosti”, rekao jeIsus, “jer je njihovo kraljevstvo nebesko! Blago vamakad vas budu grdili i progonili i kad vam zbog menebudu laæno pripisivali svaku vrstu opaËine! Radujte se

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5484

Black

85

i kliËite od veselja, jer vas Ëeka velika nagrada na ne-besima! Ta, tako su progonili i proroke koji su æivjeliprije vas!” (Matej 5,10-12)

Budi zadovoljan kad dou poteπkoÊe, istiËe BoæjarijeË! One su pravom vjerniku znak da je iskreno pre-dan i dokaz da je doista ukljuËen u Boæje djelo vraÊa-nja izgubljenog sjaja planetu Zemlji! PoteπkoÊe nisu bri-nule apostola Pavla:

“Zato uæivam u slabostima, u uvredama, u nevolja-ma, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim zaKrista. Jer kada god sam slab, onda sam jak.” (2. Korin-Êanima 12,10)

Trebamo bolje shvatiti Ëinjenicu da nevolja, kao pri-rodni ishod djelovanja Boæje ljubavi, donosi napredakBoæjem djelu. Napredak dolazi kad god se suoËimo sprotivljenjem.

“Svi koji su civilizaciju ponijeli naprijed, bili suæestoki ljudi”, rekao je jednom poznati propovjednik Pe-ter Marshall, “oni koji su se bunili u parkovima, natrgovima, pribijali optuæbe na javnim zgradama. Svje-sno su ulazili u sukob, jer su ih straπno pogaale po-greπke koje su vidjeli u druπtvu i Crkvi.” (John DoeDisciple, str. 105)

»ovjek koji je iz osobnog iskustva znao za visokucijenu odvaænosti posveÊene Bogu bio je Martin Luther.Jednom prigodom je rekao: “Mir ako je moguÊe, ali is-tina pod svaku cijenu!”

Biblija otkriva Ëinjenicu da su prvi Kristovi sljed-benici dostigli takvu mjeru duhovnog rasta da se nisubojali pokazati ljubav i poærtvovno æivjeti za Boga.OdluËni ne dopustiti da im æivot proe uzalud, ustraj-no su se suoËavali sa Sotoninim izazovima, prijetnjamai napadima, dok su poganski svijet obasipali Boæjomljubavlju. Umjesto prihvaÊanja postojeÊeg stanja, takvim


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5485

Black


su postupanjem proæeli cijeli svijet spasonosnom isti-nom.

Nebeski Otac iπËekuje svoju djecu da im podari istutakvu silu. On Ëeka svoj narod da voli za Njega sada.

Kao πto je Ëinio Isus.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5586

Black

87

11

Ljubav i izazov neprijateljstva

“Ako netko tvrdi: ‘Ljubim Boga’, a mrzi svogabrata, laæac je; jer tko ne ljubi svoga brata koga

vidi, ne moæe ljubiti Boga, koga ne vidi. Ovuzapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka

ljubi i svoga brata!” (1. Ivanova 4,20.21)

Dva Ëovjeka redovito su dolazila u istu crkvu. Obo-jica su bili savjesni poslovni ljudi koji su se bavili is-tim obrtom. Obojica su vjerovala da njihova pravilnostu poslovanju potvruje njihovu poboænost. I doista, uradu su bili savjesni i poπteni.

Jednoga dana obojica su bila pozvana zbog nekogmanjeg posla. Naravno, samo je jedan mogao ugovoritiposao. Æena onoga koji nije zakljuËio ugovor bila je du-boko razoËarana. Zaradom koju bi dobili od tog poslanabavila bi jedan vrlo lijepi predmet koji je veÊ odavnopriæeljkivala. Kad su ponude javno objavljene, pokazalose da je postojala priliËna razlika meu cijenama kojesu ova dva Ëovjeka ponudila. RazoËarana æena zaklju-Ëila je da je suparnik sigurno ponudio tako nisku cijenusamo da njezin muæ ne bi dobio posao. Rekla je to svo-jem muæu.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5587

Black


Ali ona nije znala da je taj Ëovjek, konkurent ilisuparnik, zaista dao ponudu s niæom cijenom nego obi-Ëno jer je æelio da taj posao iskoristi kao priliku danjegov sin, koji je uËio isti zanat, vjeæba pod nadzorom.Æena je svoju pretpostavku prenijela svojemu muæu ito nije proπlo bez posljedica. RazmiπljajuÊi o svemu, muæje prihvatio pretpostavku svoje æene kao jedini pravilanzakljuËak.

SljedeÊeg tjedna u crkvi, bez ikakvog objaπnjenja,taj Ëovjek je iznenada odustao sudjelovati u sluæbi sasvojim suparnikom. Vjerovao je da je njegov postupakispravan jer je bio u skladu s onim πto osjeÊa. Kad biobavljao sluæbu zajedno s njim, to bi znaËilo da ga po-dræava u nepoπtenju. Takav postupak njegova savjestne bi odobrila.

»ovjek koji je dobio posao ubrzo je uvidio da serodilo neprijateljstvo. Potresen i uvrijeen, reagirao jetako πto je izbjegavao svojeg nekadaπnjeg prijatelja.Mislio je: bolje je da se ne izlaæem kuπnji da uËinimneπto πto bi joπ viπe izazvalo tog Ëovjeka.

Viπe se nisu sastajali u predvorju crkve. BuduÊi dasu sjedili u istom redu, obojica su osjetila olakπanjekad se jedan od njih odluËio preseliti u drugi red. Sa-da su za vrijeme sluæbe sjedili sa svojim obiteljima nasasvim suprotnim krajevima crkve. Ljudi ih viπe nisumogli vidjeti kako se rukuju nakon bogosluæja, kao πtosu inaËe godinama Ëinili.

Ostali vjernici uoËili su da se neπto dogaa. ÆeleÊipokazati prijateljstvo, opredijelili su se za jednu ili dru-gu stranu.

OsjeÊajuÊi da se dogaa neπto vrlo ozbiljno, uoËa-vajuÊi da kod ove dvojice vjernika opada zanimanje zaduhovno, propovjednik je odluËio jedne veËeri posjetitijednoga od njih. Dok je bio u njegovoj kuÊi, drugi Ëo-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5588

Black

89

vjek, koji je stanovao u blizini, sluËajno je prolazio iprimijetio propovjednikov automobil ispred kuÊe svoje-ga protivnika. Odmah je zakljuËio da je propovjednikstao na njegovu stranu. Æurno se vratio kuÊi i bez od-laganja sjeo napisati pismo propovjednikovom pretpo-stavljenom. U njemu je iznio kako njihov propovjednikpravi razliku meu vjernicima, podræava nepoπtenje iunosi razdor u crkvu.

Uznemireni duænosnik, koji nikada ranije nije Ëuoza poteπkoÊe u toj crkvi, telefonirao je propovjedniku iizloæio mu primjedbe u vezi s njegovim radom. Opome-nuo ga je da mora biti mnogo paæljiviji u postupanju snekima od svojih vjernika.

Propovjednik, koji je æelio uspjeti u svojoj sluæbi,postao je vrlo neraspoloæen. Tvrdio je da je samo poku-πavao biti poπten prema ovoj dvojici koji su sada bili uotvorenom neprijateljstvu. Njegovo oduπevljenje za radu toj crkvi sasvim se ugasilo i zato je poËeo provoditisve viπe vremena u drugim crkvama u svom okrugu.ZakljuËio je da mora biti znatno oprezniji, da se ne smijemijeπati u problem izmeu dvojice svojih vjernika i ta-ko izazvati joπ veÊi sukob.

Brojnost vjernika na molitvenim sastancima i bogo-sluæjima u toj crkvi poËela je opadati.

Propovjednik je ranije isplanirao poseban evangeli-zacijski rad u toj crkvi, koji je trebalo obaviti tijekomzime. Ali kad je sagledao prilike, odustao je od svojegaplana. Jedan od razloga bilo je i ozbiljno slabljenje nov-Ëane moÊi te crkve. Crkveni blagajnik je s puno pote-πkoÊa namirivao redovne izdatke za odræavanje zgrade.

Vjernici su izgubili volju pozivati u crkvu svojeprijatelje. Mnogi su smatrali da bi posjetitelji mogli os-jetiti hladnoÊu i oËitu nezainteresiranost jednih za dru-ge. Te godine kao da je sve zamrlo. Ljubavi je nestalo.

LJUBAV I IZAZOV NEPRIJATELJSTVA •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5589

Black


Sposobnost svih vjernika crkve da pokazuju Boæjuljubav u svom druπtvu skoro se potpuno izgubila. Du-hovni rast mnogih bio je zaustavljen i uniπten. Sve tonastalo je zbog toga πto se jedan nepotreban nespo-razum proπirio kao rak.

Isus je napomenuo svojim sljedbenicima da se neboje opasnosti koje prijete tijelu, veÊ onih koje prijeteduπi, duhovnoj strani jedne osobe. Niπta ne uniπtavaduhovnost pojedinaca, obitelji ili Crkve kao πto to moæepojava i razvoj neprijateljstva.

Apostol Ivan je napisao: “Ako netko tvrdi: ‘LjubimBoga’, a mrzi svoga brata, laæac je; jer tko ne ljubi svo-ga brata koga vidi, ne moæe ljubiti Boga, koga ne vidi.Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, nekaljubi i svoga brata!” (1. Ivanova 4,20.21)

Naπa ljubav prema Bogu nerazdvojno je povezana snaπom ljubavlju prema ljudima. NemoguÊe je imati dvi-je meusobno odvojene veliËine ljubavi — jednu premaBogu, a drugu prema ostalim ljudskim biÊima. Ne mo-æeπ voljeti Boga, a da isto tako ne voliπ ljude, niti mo-æeπ iskreno voljeti ljude, a da isto tako ne voliπ Boga.

Viπe nego πto to razumijemo, naπa ljubav prema lju-dima neposredno odsjajuje naπu ljubav prema Bogu.Ovo naËelo neÊe u cijelosti shvatiti Ëak niti mnoπtvootkupljenih na Sudnjem danu. Isus je na to mislio dokje govorio kako Êe Njegovi pravi sljedbenici biti iznena-eni kad im bude ukazao na ljubav koju su djelatnopokazivali ljudima u nevolji. Ljubav ukazanu nevoljni-ma On cijeni kao ljubav poklonjenu izravno Njemu. “Za-ista, kaæem vam, meni ste uËinili koliko ste uËinili jed-nomu od ove najmanje braÊe.” (Matej 25,40)

Vrijednost naπe ljubavi prema ljudima pokazuje iotkriva vrijednost naπe ljubavi prema Bogu. Ivan, kojije iskusio veliku dubinu ljubavi, pisao je: “Ako ljubimo

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5590

Black

91

jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i njegova je ljubavu nama savrπena.” (1. Ivanova 4,12) Prema Boæjoj pro-cjeni, savrπenstvo je savrπeno voljeti — voljeti najboljeπto moæemo u svakom trenutku, πto Êe naπ karakterpretvoriti u sliku i priliku Isusa Krista.

Samo onaj tko nesebiËno voli svojega brata, istin-ski ljubi Boga. Duh koji pokazujemo u postupanju pre-ma drugima pokazuje kakav duh imamo u Boæjim oËi-ma.

“Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju nje-govu...” (Izreke 17,5) “Grijeπi tko prezire bliænjega svo-ga...” (Izreke 14,21)

Ako si uvrijedio prijatelja, moraπ sagledati svoju po-greπku. Zatim trebaπ traæiti oprost od Boga, jer tvoj pri-jatelj pripada Bogu. VrijeajuÊi njega, uvrijedio si njego-vog Stvoritelja i Otkupitelja.

Licemjerna tvrdnja da ljubimo Boga ne moæe na-doknaditi nedostatak ljubavi prema ljudima, Ëak i pre-ma neugodnim ili greπnim ljudima koji su nas dubokouvrijedili. Bog od tebe traæi da Njegovu ljubav uËiniπopipljivom i stvarnom, time πto Êeπ voljeti svakoga, Ëaki one s kojima se ne slaæeπ i koji ti se ne sviaju.

Ljudi su kao mala neposluπna djeca. Ljubav im jenajpotrebnija kad je najmanje zasluæuju. Bog hoÊe daoni koji tvrde da su Njegovi pokaæu ovu vrstu ljubavi,koja traje usprkos pojavi pogreπaka, uvreda i gnjeva.To ima velik znaËaj za svakog pojedinca — za onogakoji ukazuje ljubav i za onoga kome se ljubav daje.

Dopustiti da srdæba ili zlovolja prema nekome uniπtiljubav koju imamo prema toj osobi, znaËi uniπtiti diotemelja naπe ljubavi prema samom Bogu. Zlovolja, ogor-Ëenje i gnjev prema drugima ne mogu se u krπÊanskomæivotu uzimati olako niti zanemariti. Nuæno je da sepoduzmu pravi koraci.


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5591

Black


“Neka sunce ne zae nad vaπom srdæbom!” savje-tuje apostol Pavao. (Efeæanima 4,26) On je poznavaoopasnost koju donosi neprijateljstvo: uniπtenje naπeg od-nosa s Bogom. Zato savjetuje: “Neka se ukloni od vassvaka vrsta gorËine, gnjeva, srdæbe, vike i psovke, sasvakom vrstom zloÊe!” (Efeæanima 4,31)

Onaj tko æeli sudjelovati u prenoπenju Boæje ljubavisvijetu mora postati spreman uvijek dobro postupatiprema svojim neprijateljima. Ovo je nuæno za æivot uBoæjem kraljevstvu danas, kao i za ulazak u kraljev-stvo koje Êe doÊi.

Kad se Isus Krist vrati, On neÊe na neki nadnaravninaËin darovati vjernima sposobnost uspostavljanja do-brih odnosa s ljudima. Zapravo, On Êe se vratiti da bicijelom svemiru objavio da su neka od Njegove djecenauËila voljeti — dovoljno voljeti da mogu kao i Kristæivjeti s osobama koje im se protive, s kojima se neslaæu i koje im se ne sviaju. Krist Êe ih doÊi proglasitispremnima da im se povjeri nebesko kraljevstvo.

Da bi jedan Ëovjek pravilno postupio prema svojimneprijateljima, on najprije mora razumjeti i iskusiti op-roπtenje. Ako æeliπ zauzeti pravilan stav kad se suoËiπs neslaganjem, ogorËenjem i gnjevom, moraπ se poisto-vjetiti s oproπtenjem koje je pokazano na kriæu.

Oproπtenje ne moæe biti ograniËeno na jedan po-stupak u jednom trenutku. Ne moæeπ ga samo prizvatikad ti zatreba da se suoËiπ s krizom koju je netko iza-zvao. Oproπtenje nije statiËno. Ono je dinamiËno. To jenaËin æivljenja. Pravi vjernici æive neprestano opraπta-juÊi. To i Bog Ëini.

Ako je Boæje praπtanje stalno prisutno i neprestanodostupno u Ëovjekovom æivotu, zaπto ne bi bilo i naπe?Praπtanje je dio Boæje naravi — kao i njeænost, milost,pravda i ljubav. Praπtanje mora biti neodvojiv dio ka-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5592

Black

93

raktera Boæjeg djeteta, njegov stav u svakoj æivotnoj pri-godi.

Bog je spreman svoj oprost darovati svakome, usvakom trenutku. Njegovo praπtanje je uvijek tu. KadËovjek doe k Bogu, naÊi Êe Ga uvijek spremnog naopraπtanje. Bog daruje oprost ljudima i prije nego πtoga zatraæe. Ali to ne znaËi da Boæje praπtanje stalno nestoji na raspolaganju. Besplatno darovani oprost vodiËovjeka na pokajanje.

Ti i ja svoj oprost Ëesto ostvarujemo pod uvjetom.Æelimo najprije vidjeti dokaz da je nekom æao i da traæioprost. Tek tada smo spremni oprostiti, ali samo poduvjetom da se taj koji traæi oprost dovoljno pokajao ida nas to, kao i naËin na koji je traæio oprost, moæezadovoljiti.

Primjer koji je Bog dao podsjeÊa nas da u æivotumoramo imati toliko spremnosti za praπtanje, da ljudi-ma oprostimo i prije no πto nam uËine neπto naæao.Tako je naπ Otac pripremio oprost za naπe grijehe i prijenego πto smo sagrijeπili. To je puno bolje nego opra-πtati ljudima tek kad su nas uvrijedili, puno bolje negoboriti se da im oprostimo tek kad su zatraæili oprost.

Samo onima koji æive praπtajuÊi, darovan je oprost,kaæe Biblija: “Kad stojite i molite, oprostite ako πto imateprotiv koga, da i vama Otac vaπ nebeski oprosti vaπegrijehe.” (Marko 11,25)

“Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorËine, gnjeva,srdæbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloÊe! Mjestotoga budite jedan prema drugom prijazni, puni milosr-a! Opraπtajte jedan drugome, kao πto je i Bog vamaoprostio u Kristu!” (Efeæanima 4,31.32)

Boæje stalno dostupno, dragovoljno darovano cjelo-vito praπtanje, kojim je obuhvatio tebe i mene, stvarau nama toplinu koja prodire do dna, topeÊi naπe nepri-


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5593

Black


jateljstvo prema drugima. To je ta Boæja ljubav koja nasproËiπÊava.

Mi Ëesto govorimo o vrijednosti i ljepoti Boæjeg op-raπtanja grijeha. Pa ipak, mi koji s uæivanjem govorimoo tome, Ëesto propuπtamo i sami Ëiniti tako. Naæalost,mala vrijednost naπeg praπtanja stvara duboki jaz ne-povjerenja u umovima onih kojima je najviπe potrebnoosvjedoËenje i doæivljaj tog istinskog oblika praπtanja.Ljudima danas ne samo da je prijeko potrebno da videljubav “koja ima ruke i noge”, nego i praπtanje “kojeima ruke i noge”. Mnogi Êe morati doæivjeti naπe iskre-no ljudsko praπtanje, prije nego πto razviju svoje povje-renje u Boæje praπtanje.

Nebeski Otac kaæe: “A ja, ja radi sebe opaËine tvojebriπem, i grijeha se tvojih ne spominjem.” (Izaija 43,25)Iz ovoga zakljuËujemo da je zaboravljanje vaæan dio pra-πtanja. »ovjek treba opraπtati isto tako potpuno kao iBog.

Praπtanje, tvrdi Eileen Guder, je vrlo skupo. To znaËida se Ëovjek koji praπta mora odreÊi svojih “prava”. Kadgod nemamo volju potpuno oprostiti, to je dokaz da uop-Êe ne æelimo oprostiti. Tvrdimo da su naπa “prava” pre-krπena. Ali moramo shvatiti da Ëovjek nema takvih pra-va. Nijedan mrtav Ëovjek ih nema, a Boæja djeca su ljudikoji su mrtvi svome “ja”. Boga su, u Njegovoj savrπenojËistoÊi i nevinosti, vrijeali viπe od svih. On ima “pra-va” vraÊati milo za drago, a ne opraπtati — viπe negobilo tko drugi. Ali On ne koristi to svoje “pravo”; Onuporno daruje potpuni oprost. »ak i onima koji Ga naj-viπe vrijeaju. Moæemo li onda ti i ja uporno zahtijevatisvoje “pravo” i ne opraπtati zato πto su naπa “prava”prekrπena?

Kao i u svim drugim duhovnim pitanjima, za opra-πtanje je potrebnija volja nego osjeÊaji. »ovjek moæe us-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5594

Black

95

pjeπno nekom oprostiti, a da njegovi osjeÊaji ne buduu skladu s tim. On je odluËio oprostiti i uporno ostajepri svojoj odluci. Boæja sila mu stoji na raspolaganjuda ga ojaËa u tome. Pravo opraπtenje najbolje dolazikao odgovor na molitvu. Ne moæemo praπtati u svojojsili. To nam je isto tako nemoguÊe kao πto je nemoguÊeda sami zaradimo svoje spasenje, kao πto je naπomvlastitom snagom nemoguÊe voljeti one koji se ne dajuvoljeti. Ljudi potpuno ovise o Bogu, jer im samo Onmoæe dati dar praπtanja drugima.

Isusovi sljedbenici mole se za one koji ih namjernoiskoriπtavaju. Njegovi uËenici otkrivaju da molitva uni-πtava gorËinu. Ona snaæno izvlaËi otrov mrænje i nepri-jateljstva iz ljudskog srca. Za osobu koja nam je nani-jela zlo, Ëinimo prvi korak da je zavolimo tek onda kadpostane objekt naπe iskrene molitve. Ljubav se ne temeljina osjeÊajima. Ljubav je naπa odluka da kaæemo iuËinimo ono πto je najbolje za drugoga. Molitva za ne-koga je, zapravo, izraz ljubavi. Kad se molimo, Bog ËiniËudo. Ne samo za tu osobu, veÊ i za nas same. Onmoæe istopiti i naπu najæeπÊu mrænju i æelju za osvetom— toplinom svoje samilosti. I to tamo gdje se najsporijetopi — na podruËju naπih osjeÊaja. Naπoj odluci da op-raπtamo, i djelu koje Bog Ëini da stvarno oprostimo,prikljuËit Êe se konaËno i naπ osjeÊaj spremnosti dapraπtamo.

»injenica da je Otac spreman toliko uËiniti u namapotvruje koliko Mu je stalo do prave vrijednosti naπihmeuljudskih odnosa. Jedna izreka kaæe: “PoznavatiËovjeka znaËi voljeti ga.” ©to bolje poznajemo neku oso-bu, bolje shvaÊamo njezine pobude i postupke i boljejoj moæemo oprostiti pogreπke i propuste — Ëak i kadsu usmjereni protiv nas. Biblija kaæe da je Isus naπVeliki sveÊenik i zato nam moæe opraπtati, jer je iskusio


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5595

Black


naπu ljudsku narav. Da bi nam oprostio, Boæji Sin jedoista postao Ëovjekom. IzjednaËio se s naπim sklono-stima i potrebama. Bio je jedno s Bogom, a ipak se snama povezao vezama koje se nikad neÊe raskinuti.

Ovo potpuno izjednaËenje s palim ËovjeËanstvom ËiniBoæje praπtanje stvarnim u æivotu svih nas, iako ga ni-smo zasluæili. Otac se prisno povezao s ljudskim rodomda bi svoj dar praπtanja uËinio stvarnim za sve nas.Tako i mi ne smijemo izbjegavati upoznavanje i izjed-naËavanje s ostalim smrtnicima, da bismo uËinili stvar-nim i postojanim svoj dar praπtanja drugima.

Mnoge naπe napetosti, razdraæljivost i ogorËenja po-sljedica su nesporazuma s ljudima. VeÊinu tih nespo-razuma mogli bismo odstraniti kad bismo ih se, uz po-moÊ Boæje milosti, uporno i strpljivo trudili shvatiti. Kadbismo mogli proËitati tajnu povijest naπih neprijatelja,u æivotu svakog Ëovjeka naπli bismo dovoljno tuge i pat-nje da se razoruæa svako naπe neprijateljstvo.

ZahvaljujuÊi takvom razumijevanju Ëak i svojih mu-Ëitelja, Isus se mogao moliti: “OËe, oprosti im, jer neznaju πto Ëine!” (Luka 23,34) Na isti naËin, uvid u mo-æda teæak pa Ëak i tragiËan æivot onoga koji nas je uvri-jedio ili nam nanio zlo, mogao bi nam pomoÊi da mudarujemo svoje oproπtenje.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5596

Black

97

12Ljubav koja popravlja

“Naprotiv, provodimo u æivot istinu u ljubavi...”(Efeæanima 4,15)

Zamislite ovakvog lijeËnika: kod jednog od svojih pa-cijenata nepogreπivo je postavio dijagnozu ozbiljne, æi-votno opasne bolesti. Ovo opasno stanje moglo bi sepopraviti samo kad bi se odmah pristupilo krirurπkomzahvatu. Ipak, umjesto da odmah obavi operaciju, ovajlijeËnik πalje svog pacijenta da se neko vrijeme odmarau poznatom ljetovaliπtu i daje mu savjet da se opusti iuæiva na toplom suncu. ©to mislite o takvom lijeËniku,ako uz to imate na umu Ëinjenicu da bi blagovremenaoperacija imala razmjerno mali rizik, a da bi posljediceodlaganja operacije mogle biti sudbonosne?

I zdravstveni radnici i cjelokupna javnost s neodo-bravanjem bi gledali na takvog lijeËnika. Pa ipak, ti ija moæda postupamo upravo tako na podruËju duhov-nosti i osjeÊaja.

Isus je doπao na ovaj svijet s porukom da je “blizukraljevstvo nebesko!” (Matej 4,17) Netko je imao smje-losti da bude tako praktiËan da to Boæje kraljevstvo pro-glasi kraljevstvom dobrih odnosa. Isus je doπao izgra-diti pravi odnos izmeu ËovjeËanstva i Boga. Vjernoj Bo-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5597

Black


æjoj djeci lako je sagledati znaËenje ovog Njegovog djelauËinjenoga za greπnike. Ali Isus je isto tako doπao iz-graditi pravi odnos i meu ljudskim biÊima. Ljudi suskloni zanemariti znaËenje ovog uzviπenog djela.

Biblija posebno naglaπava da je grijeh sve ono πtoËovjeka odvaja od Boga. Isto tako, grijeh odvaja Ëovje-ka od Ëovjeka.

Isus je potvrdio da je grijeh, bilo da je uËinjen pro-tiv Boga ili protiv Ëovjeka, duhovna bolest s kojom setreba suoËiti i koju treba lijeËiti. On je æelio da NjegoviuËenici postanu uspjeπni ne samo u uspostavljanju do-brih odnosa s Bogom, veÊ i s ljudima. Cijeli Novi zavjetzapravo viπe naglaπava zloÊudnost grijehâ koji uniπta-vaju meuljudske odnose, nego takozvanih “velikih” tje-lesnih grijeha poput preljuba i pijanstva. Ipak, mi seviπe uæasavamo i viπe osuujemo grijehe tijela nego gri-jehe duha. Skloni smo zanemariti ili jednostavno “otpi-sati” oholost, neprijateljstvo, samoopravdanje...

Apostol Pavao je, meutim, ovo nabrojio zajedno sostalim grijesima: “Poznata su djela tijela. To su: blud-nost, neËistoÊa, raspuπtenost, idolopoklonstvo, vraËanje,neprijateljstva, svaa, ljubomornost, srdæba, sebiËnosti,razdori, stranËarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbei ovima sliËna, na koja vas unaprijed upozoravam, ka-ko sam i prije upozorio: oni koji Ëine takva djela neÊebaπtiniti kraljevstva Boæjega.” (GalaÊanima 5,19-21)

U svojoj knjizi Æivjeti u ljubavi, Eileen Guder tvrdida gnuπanje koje neki vjernici pokazuju prema tjeles-nim grijesima zapravo moæe biti naËin kojim odvraÊajupozornost od mnogo ozbiljnijih problema u svojem æi-votu: “Poput Adama i Eve u vrtu, trudimo se sakritisvoju pravu golotinju — svoju duhovnu bijedu pred Bo-gom. Uvijek uzdiæemo neki takozvani ‘moral’ da bismoprikrili svoj unutraπnji nemoral — ne neki oËiti pogan-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5598

Black

99

ski oblik nemorala, veÊ duboki nemoral stavljanja svo-ga ‘ja’ u srediπte svega, nemoral oholosti, nestrpljivostii srdæbe.” (str. 107)

Ona takoer istiËe da je to πto Crkva podnosi dvamjerila za procjenjivanje grijeha — jedan za grijehe ti-jela, a drugi za grijehe duha (odnosno stava), razlog πtonevjernici krπÊane smatraju licemjerima. “Oni vrlo jasnovide kako se mi samozadovoljno mirimo s grijesima sta-vova i temperamenata. Znaju naπu tvrdnju da to i nijetako straπno. A πto je najteæe, mi to Ëesto opravdavamonekakvom krπÊanskom pravednoπÊu. Takvo izvrtanje spravom zasluæuje prijezir svijeta. Govorimo o Boæjoj lju-bavi, a oni nam se smiju jer je tako malo vide u na-πem æivotu.” (str. 108.109)

Velika je nesreÊa πto se naπe ljudsko gledanje nagrijeh toliko razlikuje od Boæjega. Njega viπe uæasavajugrijesi duha, stavova, jer tako lako i brzo mogu povri-jediti i uniπtiti odnose meu ljudima, kao i odnos iz-meu ljudi i Njega. Bog sve procjenjuje upravo onakokako jest. Mi preziremo pijanca. Govorimo mu da Êe ganjegov grijeh uniπtiti za vjeËnost. Ali ponos, sebiËnost ipohlepu Ëesto ostavljamo neukorenima. Ove grijehe Bogposebno prezire. Oni su doslovna suprotnost Njegovomkarakteru ljubavi i nesebiËnom ozraËju bezgreπnih biÊa.Predugo smo ravnoduπno i namjerno dræali oËi zatvore-nima za greπne stavove i nedostatke u karakteru.

Kao πto smo vidjeli, praπtanje je prvo naËelo postav-ljanja dobrih odnosa s ljudima. Ali postoji i drugo na-Ëelo. Praπtanje i prihvaÊanje nisu uvijek dovoljni. Da bidoπlo do zalijeËenja i obnavljanja odnosa, ponekad jenuæna joπ jedna veliËina.

Drugo Isusovo veliko naËelo dobrih meuljudskihodnosa otkriva nam ovu dodatnu dimenziju: “Ako ti bratsagrijeπi, poi te ga ukori nasamo.” (Matej 18,15)

LJUBAV KOJA POPRAVLJA •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:5599

Black


Netko nam moæe sagrijeπiti ne samo time πto Êe nasuvrijediti, veÊ i time πto Êe grijeπiti protiv Crkve, uvrije-diti naπega brata ili sestru, ili naπega susjeda. Kad bi-smo sigurno znali da netko planira ubojstvo, ne bismooklijevali neπto poduzeti. Ovaj osjeÊaj odgovornosti zadruge trebamo pokazati i onda kad jedan Ëovjek vrije-a drugoga grijesima svojih sklonosti i svojim stavovi-ma. Naπa je duænost, a to je Ëak i zapovijed, da idemoi u ljubavi ponudimo savjet i promjenu koja bi donijelabolja rjeπenja.

Isus oËekuje da onaj kome je naneseno zlo poeËovjeku koji je to zlo uËinio i nasamo mu ukaæe nakrivnju. Naæalost, obiËno su naπ odgovor i postupanjeupravo suprotni. ObiËno zahtijevamo da “kriva” stranadoe i zatraæi oprost. Smatramo svojim “pravom” oËeki-vati baπ to. Ali Isus pred nas iznosi zaËuujuÊu spo-znaju — Njegov sljedbenik nema takva “prava”. Svaka-ko ne “prava” koja bi ga spreËavala praπtati, prihvaÊatii odræavati dobre odnose, jer on je u “pravu”, a onajdrugi je “kriv”.

Isusov sljedbenik mora pokazati Boæju ljubav pre-ma svima. To je najvaænije. Niπta drugo nije toliko va-æno, Ëak ni njegov ponos. Isusovo uËenje da osoba kojojje uËinjeno zlo mora biti pokretaË obnove prekinutihodnosa i da mora ispravljati grijehe u stavovima kao ione poËinjene neposrednim djelom, daje novi naglasakovoj Ëinjenici.

Æelju da drugi o njemu imaju dobro miπljenje i æe-lju da postigne ugodan poloæaj u druπtvu, Ëovjek poku-πava ostvariti izbjegavajuÊi opasnosti koje mu se moguisprijeËiti na putu. Ali oni koji iskreno slijede »ovjekaiz Galileje, ubrzo Êe uvidjeti tu Ëudnu novu prednost.Oni su pozvani da Ëine naizgled nelogiËne i neprirodnepostupke — kao πto je predaja da bi se pobijedilo, odu-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55100

Black

101

stajanje da bi se saËuvalo, umiranje da bi se æivjelo.UËiniti prvi korak, poÊi u ljubavi onome tko te je oz-biljno uvrijedio ili ti nanio zlo, s Ëistom namjerom daga podigneπ i uspostaviπ joπ ËvrπÊe prijateljstvo — tozahtijeva da predaπ svoj ponos, da odustaneπ od svojih“prava” i umreπ svojoj prirodnoj potrebi za osvetom.Kako to otkriva divan naËin da u sebi pobijediπ nepri-jateljstvo! Niπta drugo ne moæe tako brzo i uspjeπnouguπiti neprijateljstvo kao osobni, neposredni izlazakpred onoga koji je postao njegov uzroËnik. Niπta drugokao to ne moæe tako brzo obnoviti poremeÊene ljudskeodnose. Niπta drugo ne moæe tako dobro proËistiti do-vod kroz koji protjeËe Boæja ljubav.

Prvi praktiËan korak u pokazivanju naπe ljubaviprema neprijateljima, onima koji nas zlostavljaju, jestda im oprostimo. Drugi korak, prema boæanskoj zapo-vijedi, jest da poemo njima s ukorom koji iscjeljuje.Naravno, to uvijek sa sobom nosi opasnost nailaæenjana otpor. Isus je znao da bi se to moglo dogoditi. On jeËak dao savjete πto treba uËiniti u takvom sluËaju (vidiMatej 18,15-17). SreÊom, onaj tko slijedi Kristov savjet,imat Êe od toga koristi, bez obzira bude li prihvaÊennjegov pokuπaj da postigne izmirenje ili ne. Svojim po-stupkom on izvrπava svoju moralnu i duhovnu obvezui priliku za sluæbu. Tako se oslobaa trajnog neprija-teljstva. To je isto tako praktiËan i oËit pokazatelj ko-liko je stvarna i istinita spremnost uvrijeene osobe daoprosti. Oni koji vrijeaju pravu Boæju djecu trebajuvidjeti i doæivjeti takvu vrstu “odmazde”. To moæe uËi-niti da im Boæja ljubav i praπtanje postanu bliski istvarni.

Nije li Isus svojim æivotom meu ljudima pokuπaoupravo to pokazati? Nevini Bog bio je duboko povrije-en sebiËnoπÊu i grijehom naπega svijeta. Pa ipak, Isus


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55101

Black


je — predstavljajuÊi nevinu stranu kojoj je nanesenozlo — donio oprost. On nas je doπao osloboditi naπegreπnosti, naÊi se s nama licem k licu, ukazati nam nanaπu krivnju, oprostiti, podariti nam moguÊnost da sepopravimo i krenemo novim, boljim putom. Boæji gnjevi neprijateljstvo prema grijehu otkrili su se u sluæbi lju-bavi prema pobunjenom svijetu.

SuoËavajuÊi se danas sa zlom i nepravdom, Boæjadjeca neprekidno trebaju slijediti Isusov primjer. S lju-bavlju moramo poÊi onima koji su nam uËinili zlo, oni-ma za koje smo odgovorni, i ponuditi im dragovoljno ibezuvjetno praπtanje i promjenu. Moæda Êemo biti od-bijeni, kao πto je to doæivio i Isus, ali mnogi Êe i odgo-voriti. Kroz takvo njihovo iskustvo nastat Êe nova di-menzija æivota, sadaπnjeg i buduÊeg. Uzviπena je to slu-æba za ljude Ëiji su æivoti duboko dirniti Boæjom ljubav-lju i staranjem.

Ipak mnogi od nas se boje takve sluæbe. OsjeÊamoda je to prilika kad moæemo doæivjeti joπ teæu uvredu.»esto pokuπavamo uguπiti gnjev i “ispravljati” na nebi-blijski, uobiËajen ljudski naËin. Kad nam netko nanesezlo, trudimo se to “jednostavno zaboraviti”. Smatramoda je to pravo i jedino rjeπenje. Mislimo da je bolje za-tvoriti oËi pred zlom nego se boriti s njim. Nekad mo-æda i jest tako, ali u mnogim prilikama nije. Bez lju-bavi Êe i kukaviËki zanemareno zlo donijeti joπ viπe zla.Ima prilika kad je, kao πto kaæe poslovica, πutnja zlato,ali ima prilika kad je to samo obiËno kukaviπtvo.

Moæda nam nedostaje hrabrosti da se izloæimo opa-snosti koju donosi napor za poboljπanje odnosa. Ili semoæda za to dovoljno i ne brinemo. Ili se moæda, πto jejoπ teæe, u nama nakupilo toliko neugodnih osjeÊaja da,usprkos naporu da oprostimo, ne moæemo uspostavitinikakav dodir s neugodnom osobom.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55102

Black

103

Ipak, trud guπenja netrpeljivosti i neprijateljstvaprema drugima nije krπÊanski naËin rjeπavanja proble-ma u meuljudskim odnosima. Neprijateljstvo moramoodbaciti, da ono ne bi uniπtilo nas.

“TipiËna bolest ovog naraπtaja je neuroza”, kaæeGeorge Vandeman u knjizi SreÊa od zida do zida. “MnogilijeËnici se slaæu da pola njihovih pacijenata pati odneuroze. ... ©to je neuroza? Jednostavno govoreÊi, osobaje neurotiËna kad neπto potiskuje, umjesto da to odstra-ni.” (str. 86)

Neprijateljstvo i gnjev, ako ih se ne rijeπimo, izazvatÊe duπevnu i duhovnu bolest. Kao πto smo razumjeli,priguπeno neprijateljstvo uniπtava dobre meuljudskeodnose, kao i odnos s Bogom.

Bog je mogao priguπiti svoj gnjev prema strahotikoju je stvorila pojava grijeha na Zemlji. Mogao je pri-guπiti svoje razoËaranje i negodovanje i odluËiti da ne-ma niπta s naπim greπnim planetom. Ali On tada ne bibio Bog. Ne bi bio najveÊa ljubav. On nas je toliko volioda se osobno zauzeo oko greπnih ljudi, a svoje ogorËe-nje pretvorio u stvaralaËko i iscjeljujuÊe djelovanje unaπu korist.

Osoba koja na biblijski naËin niπta ne Ëini premasvojoj netrpeljivosti, propuπta pokazati Boæju ljubavsvojim æivotom. Ako se trudi u sebi priguπiti neprija-teljstvo, ono Êe rasti kao farizejski kvasac, dok se ucijelosti ne pokaæe na nezdrav i razoran naËin. Joπ odvremena kad je Kain oduzeo æivot svojemu bratu, ljudiruπilaËki daju oduπka svom neprijateljstvu. Posljedicesu tjelesna, duπevna i duhovna smrt. U πirem opseguto nazivamo ratom.

Kad god se zanemare Isusova naËela, netko biva po-vrijeen. Ne batinom, puπkom ili otrovom. ProsjeËanËovjek radije Êe se opredijeliti za neπto ugodnije, neπto


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55103

Black


manje uoËljivo. Njegov naËin, Ëesto izvrπen nesvjesno,ogleda se najprije u govoru u kojem se s omalovaæava-njem govori o osobi koja ga je povrijedila. Naravno, ne-gativan govor o nekome tko nije nazoËan neÊe govor-nika odvesti na elektriËnu stolicu. To je tako spontan iπiroko prihvaÊeni naËin kojim svatko sebi omoguÊavaolakπanje. Nama to izgleda sasvim prirodno, poput di-sanja. Ali ako bolje pogledamo, zakljuËit Êemo da je ogo-varanje ne samo uobiËajen naËin davanja maha gnje-vu, veÊ i kukaviËki, nekrπÊanski i nepoπten odnos pre-ma drugom Ëovjeku.

Prirodna ljudska inaËica za ubojstvo Ëovjeka jestubojstvo njegovog ugleda i poloæaja. Mudri Ëovjek kaæe:“Smrt i æivot u vlasti su jeziku. ... Klevetnikove su rije-Ëi kao poslastice: spuπtaju se u dno utrobe.” (Izreke18,21.8)

Ako odeπ nekome za kog znaπ da Ëini zlo i pomog-neπ mu da sagleda to πto smatraπ njegovom krivnjom,to Êe biti tvoja sluæba Bogu. Ali otiÊi nekome drugomei umanjiti vrijednost neËije osobnosti, vjerujuÊi da tajËovjek Ëini zlo, jedan je od najveÊih grijeha protiv Bogai Ëovjeka koji moæeπ uËiniti, bez obzira kako si obaz-rivo i “ljubazno” to uËinio.

William Jordan je pisao: “Ima jastuka mokrih odsuza, ima slomljenih srca u tiπini u kojoj nema uzvikaprosvjeda, ima osjetljivih duπa koje su savijene od jada,ima starih prijatelja koji su ostavljeni i idu svojim osam-ljeniËkim putom s umrlim nadama i uspomenama kojesu samo bol, ima teπkih nesporazuma koji Ëine da cijeliæivot izgleda mraËan — a to su samo neki od jada iziπliiz pogreπke poËinjene jezikom.”

Govoriti o drugome negativno znaËi osuivati ga. ZaKristovog sljedbenika osuivanje je isto πto i ubojstvo,kraa ili preljub. “Nemojte suditi, da ne budete sueni!”

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55104

Black

105

glasi boæanska opomena koju ne smijemo zanemariti.(Matej 7,1) “BraÊo, ne ocrnjujte jedan drugoga! Tko ocr-njuje svoga brata ili sudi svoga brata, ocrnjuje Zakon isudi Zakon. A ako sudiπ Zakon, nisi vrπilac Zakona,nego njegov sudac. ... A tko si ti koji sudiπ bliænjega?”(Jakov 4,11.12)

Zlo koje dolazi kao posljedica naπeg pogreπnog us-mjeravanja gnjeva i neprijateljstva, velika je tragedija.Ali ono πto se propuπta, πto bi moglo biti kad bi sepostupalo po Kristovim naËelima — to je joπ veÊa tra-gedija. U meuljudskim odnosima neizbjeæno se doga-aju pogreπke i nesporazumi. Bog to praπta, ako je po-kajanje iskreno i praÊeno æeljom da se uËini bolje. Ipak,premda Bog opraπta pogreπke i propuste, On ne moæenadoknaditi dobra, blagoslove, duhovni napredak i is-cjeljenje do kojeg je moglo doÊi da je Njegov narod æi-vio u skladu s Njegovim naËelima.

Suvremenoj Crkvi nuæno je potrebna veÊa vizija za-divljujuÊih razmjera ljubavi i prijateljstva pripremljenihza one koji Êe se usuditi pokazati Boæju ljubav ustraj-nim i hrabrim postupanjem, uzdizanjem boæanskih na-Ëela i naporima za izgradnju dobrih odnosa s drugimljudima.

Sliku o tome daju nam Isusove rijeËi. Razmisli onjima: “Ako ti brat sagrijeπi, poi te ga ukori nasamo.Ako te posluπa, dobio si svoga brata.” (Matej 18,15)

Takav iskreni pristup doprinijet Êe uËvrπÊivanju do-brih odnosa. Pogreπno je miπljenje da se takvim pristu-pom ne moæe ojaËati prijateljstvo i da Êe donijeti viπeπtete nego koristi. Gospodin je rekao da nije tako. “Akote posluπa”, zadobit Êeπ pravog brata.

Prije mnogo vremena mudri Ëovjek je pisao: “Ne koripodsmijevaËa, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavo-li.” (Izreke 9,8)


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55105

Black


Kad odemo nekome, kao πto nas Isus uËi, mi mutim svojim postupkom govorimo da nam je istinski sta-lo do njega. Time uspjeπno pokazujemo svoju skrb, do-kazujemo koliko daleko smo spremni iÊi i kakvu smoopasnost spremni preuzeti u njegovu korist.

S druge strane, ako ne idemo, otkrivamo da nismostvarno oprostili toj osobi, ili da ne marimo za nju. »eπ-Êe je u pitanju ovo drugo. Nezainteresiranost je najveÊineprijatelj dobrih odnosa meu ljudima, kao i izmeuËovjeka i Boga. Kad ne poduzimamo niπta, otkrivamosvu svoju ravnoduπnost. A kad smo postali ravnoduπni,onda, naravno, ne moæemo voljeti. A veÊ smo se uvjerilida naπa neodluËnost za ljubav i dobre odnose s Bogomi ljudima predstavlja samu bît grijeha.

VeÊina krπÊana izgleda nikad nije shvatila da Bogsmatra sluæbom ljubavi svaki odlazak nekome i ponu-du da se u ljubavi poprave naruπeni odnosi. Mi to obi-Ëno smatramo vrlo neugodnom duænoπÊu, a ne sluæ-bom. Ipak, Biblija kaæe: “Jer koga Jahve ljubi, onoga ikori, kao otac sina koga voli.” (Izreke 3,12)

Kao krπÊani mi gajimo tradicionalno uvjerenje daizvrπavamo Gospodnje djelo u svijetu. OsjeÊamo se ugod-no kad god se pojavi ova pomisao: radimo Boæji posao,svjedoËimo, propovijedmo, pouËavamo. One koji idu “svedo kraja zemlje” kao misionari, proglaπavamo radnici-ma za Boga. UoËavamo vrijednost rada za Boga i bliænjei to pokazujemo hraneÊi gladne, odijevajuÊi gole i izvr-πavajuÊi svoje crkvene duænosti. Ali ako Bog kori i pro-ËiπÊava one koje ljubi, da bi im pomogao da duhovnorastu, a ti i ja se potpuno posveÊujemo izvrπavanju Bo-æjeg djela; zar nije onda prirodno da se ponekad i misuoËimo s ljudima kako bismo im ukazali na pogreπkeu njihovom æivotu i pomogli im da ih pobijede i boljeizvrπavaju Boæju volju? To je naπa duænost.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55106

Black

107

ObiËno smatramo da je “korenje i opominjanje” slu-æba koju Êe Bog obaviti u æivotu onoga kome je potre-bno — bez naπe pomoÊi. Ne usteæemo se govoriti, pone-kad gotovo hvalisavo, o tome kako nas Bog moæe upo-trijebiti u sluæbi “spaπavanja” greπnika. Ipak, kad se na-emo u prigodi da uËinimo neπto od vjeËne koristi zasvojega brata, onda smo skloni miπljenju kako naπa po-moÊ nije potrebna Bogu. PlaπeÊi se moguÊih negativnihposljedica — kritike, neuspjeha, predrasuda, odbijanja— tako se povlaËimo i propuπtamo priliku da se uklju-Ëimo u sluæbu ljubavi koja popravlja.

»esto zaboravljamo da nalazimo i nadvlaujemo sli-Ëne zapreke i u naπim drugim sluæbama. Zaboravljamoda su, bez posebne sile Svetoga Duha, i druge sluæbe,kao i ova, osuene na besplodnost i neuspjeh. Moædamislimo da te druge sluæbe moæemo lakπe prihvatiti iispuniti bez sudjelovanja Svetoga Duha. Smatramo daje prisutnost Duha bitna za uspjeh samo u posebnoosjetljivim sluæbama. Nije li Ëinjenica da se ne uklju-Ëujemo u sluæbu ispravljanja neoborivi dokaz da se neoslanjamo na Svetoga Duha i u drugim podruËjima na-πe sluæbe za Boga?

Iako izraze “sluæba ispravljanja” ili “dosljedna kri-tika” ne nalazimo u Bibliji, Pismo spominje ovo podru-Ëje duhovnog djelovanja. Pavao je poticao Timoteja nesamo da obavlja Boæje djelo propovijedanjem RijeËi, veÊje isto tako rekao: “... Kori, prijeti, opominji u svoj str-pljivosti i svakoj vrsti pouke”. (2. Timoteju 4,2) On ovakosavjetuje krπÊane u Kolosi: “Neka rijeË Kristova obilnostanuje u vama! PouËavajte i opominjite jedan drugogasa svom mudroπÊu!” (Koloπanima 3,16)

Koliko je vremena proπlo otkad te je brat u Kristuupozorio na neki tvoj nedostatak, u æelji da ti pomogneda potpunije i savrπenije izvrπavaπ Boæju volju i obav-


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55107

Black


ljaπ Njegovo djelo? Da te je brat, pokuπavajuÊi to, uko-rio, kako bi postupio? Jesi li duπevno i duhovno do-voljno postojan da dopustiπ drugome da ti otvoreno ka-æe ono πto je uoËio kao tvoju naroËitu slabost koja teometa da budeπ sliËniji Kristu? Moæeπ li prihvatiti tuemiπljenje kako da postaneπ bolji svjedok, bolji otac ilimajka? Moæeπ li sagledati silno dobro koje bi takve pri-like mogle donijeti, kad bi bile uËinjene iskreno i u pra-voj ljubavi, pod utjecajem Svetog Duha?

AvijatiËari se s vremena na vrijeme podvrgavaju, ka-ko se to u poslovnom svijetu naziva, struËnoj provjeri.Od pilota se tada oËekuje da potvrdi svoje sposobnostidok kraj njega sjedi pilot nadleæan za provjeru. Iskusniinstruktor ga upuÊuje i savjetuje kako da svoju duæ-nost obavlja bolje i sigurnije. Piloti takve letove za pro-vjeru smatraju velikim doprinosom veÊoj struËnosti i si-gurnosti.

Duhovni “letovi za provjeru” pod nadzorom onih ko-jima je stvarno stalo do uspjeha moæda i nisu tako loπazamisao. To bi krπÊanima povremeno dobro doπlo. Kadbi bili obavljeni u duhu ljubavi i milosti, oni bi una-prijedili sluæbu za Boga i druge ljude.

Bog je upotrijebio Akvilu i Priscilu da svojim djelomljubavi posluæe za rast i popravljanje rjeËitog propo-vjednika Apolona. Iako je apostol bio “rjeËit i silan uknjigama”, on ipak nije sasvim toËno objavljivao Evan-elje svojim sluπateljima u Efezu. Mada Apolon nije uËi-nio niπta loπe, njemu je bila potrebna nova svjetlost.Ovo dvoje poznatih i neobrazovanih ljudi — bili su pro-izvoaËi πatorskog platna — uËinili su vaæno djelo zaBoga odluËivπi pozvati Apolona i ukazati mu na ozbi-ljan nedostatak u njegovom propovijedanju.

Veliki propovjednik primio je kritiku dobro. Ona muje pomogla da duhovno uzraste. Ovo zakljuËujemo uoËa-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55108

Black

109

vajuÊi promjenu koja je nastala u njegovom propovi-jedanju i veliku milost koju su mnogi preko njega pri-mili (vidi Djela 18,24-28). Iz ovoga vidimo da se kritikakoja ispravlja, poput kruænih valova koji nastaju kad umirnu vodu bacimo kamen, nastavlja πiriti i utjecati namnoge æivote, nakon onih koje je najprije neposrednodotaknula.

“Kritika iznesena pod utjecajem Svetoga Duha i smoralnom odgovornoπÊu je kao sluæba jedna od naj-neugodnijih i ona moæe najviπe stajati”, piπe C. Round-hill u Ëasopisu KrπÊanstvo danas (7. sijeËnja 1972., str.8).

Isti autor primjeÊuje kako u Pavlovom æivotu nala-zimo mnoge primjere ljubavi u djelu ispravljanja. Oniotkrivaju koliko je apostol bio osjetljiv za potrebe dru-gih: “On je javno ukorio Petra pred antiohijskom cr-kvom zbog trenutnog odstupanja od Ëistog Evanelja,jer je potjecalo iz straha od javnog mnijenja i imalo jeutjecaja na druge... Za javno odstupanje bio je potre-ban i javni ukor (vidi GalaÊanima 2,11-14). Petar zbogtoga nije bio ljutit na Pavla, a to se vidi iz njegovihkasnijih rijeËi o Pavlu u njegovoj drugoj poslanici (2.Petrova 3,15). Marko je takoer osjetio oπtricu Pavlovemoralne odgovornosti kad je kod Pamfilije napustio nje-ga i ostale suradnike (Djela 15,36-40). Ovaj ukor moædaje kasnije doprinio da Marko postane vrlo koristan su-radnik (2. Timoteju 4,11). Ljubav koja ima cilj dobrodrugoga, ponekad Êe morati sjeÊi da bi iscijelila.”

Nema sumnje, autor navedenog teksta rijeËju “sjeÊi”ukazuje na mnoge koji se usteæu izvrπiti sluæbu isprav-ljanja, poput lijeËnika kojeg smo spomenuli u poËetkuovog poglavlja, koji izbjegava kirurπki zahvat iz strahada kod bolesnika ne izazove bol. Mi ne æelimo kod dru-goga izazvati bol.


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55109

Black


»ak je i neustraπivi Pavao izrazio bojazan da je do-sljedna kritika, koju je pod utjecajem Svetoga Duha mo-rao iznijeti, moæda bila preoπtra. Kad je poslao pismoKorinÊanima, Pavao se uplaπio da je moæda predubokosjekao, iako je æelio samo pomoÊi. Bojao se da bi tovjernike u Korintu moglo joπ viπe otuiti. »ak je ujednom trenutku htio povuÊi svoje rijeËi. Pavao je znaoda je crkva u Korintu podijeljena i smatrao je to ne-zahvalnoπÊu i izdajom, jer je od njih oËekivao odanosti podrπku. OsjeÊao je kakva opasnost prijeti crkvi u kojuse uvukao grijeh. Zato je smatrao svojom duænoπÊu daim ukaæe na Boæje negodovanje prema grijehu. Pa ipak,bojao se da je moæda bio preoπtar.

Apostol je iπao tako daleko da je vjernicima u Ko-rintu otkrio ovaj svoj unutarnji sukob, trudeÊi se daim pomogne da shvate kako sve to radi u revnosti kojumu nameÊe ljubav prema njima. Njegov uzvik, koji odje-kuje kroz vjekove, bît je svakog uzvika onih koji se usu-de stupiti u to boriliπte za Boga i preuzeti tu bolnu imuËnu sluæbu ispravljanja: “Da, pisao sam vam u veli-koj tuzi, u tjeskobi srca i s mnogim suzama, ne da vasraæalostim, veÊ da upoznate preveliku ljubav koju imamprema vama.” (2. KorinÊanima 2,4)

Veliki Boæji Ëovjek tuæi zbog boli koju zna da Êe iza-zvati, ali hrabro i ustrajno ostvaruje svoju zadaÊu, osna-æen spoznajom da je ispravljanje koje Êe doÊi i koje jeplaÊeno tako visokom cijenom zapravo ishod djelovanjaiscjeljujuÊe ljubavi. Pavao je Ëinio ono πto je morao —usprkos neugodnosti i usprkos nedostatku radosti —jer je u svojoj dubokoj ljubavi æelio stvarno dobro timljudima, bez obzira na cijenu i bol koju Êe pretrpjetioni ili on.

Ti i ja se takoer moramo prihvatiti uloge isprav-ljanja kao izraza ljubavi. Pavlovi ukori KorinÊanima bili

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55110

Black

111

su upuÊeni s ciljem da “upoznaju preveliku ljubav” kojuje imao prema njima. Mi koji æelimo pokazati Boæjuljubav u æivotu, trebamo Ëiniti isto. Kad bismo tako dje-lovali, ne bi viπe bilo ustezanja.

Ipak, nasuprot drugim sluæbama koje radimo zaBoga, ovu nikad neÊemo obavljati s radoπÊu. Ona jedoista nuæna za duhovni rast drugih, a i nas samih.Biblija i suosjeÊa i potiËe kad kaæe: “Doduπe, svako ka-ranje za sada ne priËinja se neËim πto donosi radost,nego æalost. Ali kasnije onima koji su njime uzgajanidonosi plod pun mira — pravednost.” (Hebrejima 12,11)

Prije mnogo vremena Bog je zapovjedio jednommladom Ëovjeku da pozove ne samo jednu osobu negocijeli narod da se popravi. “ViËi iz sveg grla”, rekao jeIzaiji, “ne suspreæi se! Glas svoj poput roga podigni. Ob-javi mom narodu njegove zloËine, domu Jakovljevu gri-jehe njegove.” (Izaija 58,1) Sudbina Boæjeg naroda i sud-bina Boæjeg plana za svijet tada je bila na kocki. I joπje uvijek tako.

Djeca koju roditelji ne ispravljaju doista su zane-marena. Ima mnogo mladih koji rastu u stezi i ljubavi.To je djetetu Ëvrst dokaz da je voljeno i da se za njeganetko brine. »ak i tinejdæeri, tvrde struËnjaci za njiho-vo ponaπanje, æele da im se kaæe kad pogrijeπe. OnioËekuju od svojih roditelja da ih isprave, usprkos Ëi-njenici πto u takvim prigodama gunaju.

Nije li moæda isti sluËaj i s mnogima koji grijeπeprotiv ljudi, protiv sebe, ili protiv Boga? Moæda oni istotako æele, iako samo podsvjesno, imati nekoga tko Êese brinuti za njih i zato imati slobodu da ih ispravlja.Nije li upravo to naËin da se mnogi poprave, uzrastu iiscijele?

Isus je najbolji primjer u sluæbi ispravljanja. Isusbi uzeo Ëovjekov grijeh i svojim djelovanjem ga pretva-


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55111

Black


rao u sredstvo za usmjeravanje te osobe prema nebe-skom kraljevstvu. On je stao nasuprot laæi, preljuba,gnjeva, ponosa; i upravo je to vodilo muπkarca ili æenubliæe Bogu. Isus je naiπao na oπtro trnje, ali se uvijektrudio pretvoriti ga u krunu!

Nikodem, Ëovjek koji je bio posebno ispravan u pi-tanjima vjere i dræanja Zakona, poznati duhovni voabesprijekornog morala i karaktera, osjetio je maË du-ha. Isus se usudio iznenaditi ga Ëinjenicom da njemu,Nikodemu, nije poznat niti prvi korak u nauku o spa-senju.

Isus se takoer sreo s bogatim mladim zakonikom.S nekoliko dobro odabranih rijeËi, usmjerenih izravnonjegovoj savjesti, potaknuo ga je da se prvi put iskrenosuoËi sa samim sobom. Da je prihvatio ovaj Kristov ne-pogreπivi poticaj, u æivotu ovog mladiÊa nastale bi ko-rjenite promjene. Naæalost, mladiÊ nije æelio biti isprav-ljen. Ali imajte na umu da ovaj postupak nije sprijeËioIsusa da i dalje pronosi svoju poruku ljubavi.

Moglo se oËekivati da Ga i æena na zdencu neÊeprihvatiti. Sigurno je Isus ovu æenu uplaπio i zbunio,vjerojatno viπe nego mladog zakonika. Njegov slobodanpristup mogla je smatrati drskim ponaπanjem. Pa ipak,u svojoj naglaπenoj osjetljivosti za ljude Isus je uoËioda ova osamljena i zbog grijeha odbaËena æena traæineπto viπe od æivota.

Isusov izravan pristup problemu koji ju je muËione samo da je doveo do dramatiËne promjene u njezi-nom æivotu, nego je izazvao i veliko duhovno buenje unjezinom gradu! Otkriti æeni da je preljubnica priliËnoje neobiËan naËin da se zapoËne evaneoski posao scijelim jednim gradom! Ali to je provjereni naËin da sepokaæe moguÊnost zbivanja Ëuda u iscjeljujuÊoj sluæbiBoæje ljubavi.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55112

Black

113

Pouku nalazimo i u naËinu na koji je Isus postu-pao s farizejima. Otvoreni ukori koje im je neustraπivoupuÊivao najsnaæniji su i najoπtriji ukori koje je ikadaitko uputio. Æidovi su se, osim svinja, najviπe klonilizmija kao neËistih æivotinja. Isus se nije ustezao svrstatimnoge vjerske voe svojega vremena meu otrovnice.To je uËinio u nazoËnosti ljudi koji su im bili privræeni.Isto tako, rekao im je da su licemjeri, izopaËeni u du-bini duπe. Ispisivanje njihovih grijeha jedina je prigodaspomenuta u Evaneljima u kojoj je Isus pisao. On ihje svojim prstom jasno ispisao na praπnjavoj jeruzalem-skoj ulici!

Uvrijeeni i rasreni Njegovom otvorenom osudom,neki od njih su tvrdo odluËili ubiti Isusa. Drugi, iakotrenutno ispunjeni ogorËenjem i duboko povrijeeni,cijelim su biÊem bili pokrenuti Njegovim pronicavim ri-jeËima. Isus je potresao njihov unutraπnji æivot, u ne-kim sluËajevima tako dobro da je Sveti Duh uπao unjih i izvrπio svoje djelo. Mnogi od farizeja kojima jebila upuÊena Isusova poraæavajuÊa kritika postali sunakon Njegovog uzaπaπÊa Njegovi odani sljedbenici.

Kroz Kristovu sluæbu ispravljanja ti i ja moæemoupoznati æivotna naËela koja Êe upravljati naπim poku-πajima da drugima donesemo iscjeljenje, rast i spasenje.Ako ih se dræimo, to Êe biti vodilja koja jamËi sigur-nost da Êe samo dobro drugih biti krajnji ishod tih æivot-nih prigoda u kojima nas Bog poziva da ukorom dotak-nemo njihove æivote.

Drugo pravilo koje uoËavamo u Kristovom æivotu iNjegovom iscjeljujuÊem postupanju — ispravljanju, jestda nama samima mora postati jasno da samo Boæjaistina moæe napasti i sjeÊi tamo gdje je potrebno, a neosoba koja iznosi istinu. Sama istina je dovoljno oπtrada uspjeπno ukloni sve πto nije potrebno. Sve drugo je


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55113

Black


previπe tupo i previπe oπteÊuje. “Uistinu je æiva i djelo-tvorna rijeË Boæja. Ona je oπtrija od svakoga dvosjeklogmaËa i prodire do rastavljanja duπe i duha, i zglobovai moædine, i moæe suditi nakane i misli srca.” (Hebreji-ma 4,12)

Ovo ne znaËi da od biblijskih tekstova moramo pra-viti biË kojim Êemo tuÊi prekrπitelja. To znaËi da naπavijest ljubavi i ispravljanja neËijeg æivota, ili njegovogvjerovanja, mora biti Ëvrsto zasnovana na Boæjoj rijeËi.Mi smijemo nositi samo vijest koju Biblija jasno iznosi.Kad ljudima stanemo nasuprot, iznoseÊi vlastito miπ-ljenje ili prijedloge koje bi oni trebali ugraditi u svojæivot, to je najËeπÊe licemjeran naËin da im izrazimosvoje neprijateljsvo i svoju æelju da ih vidimo promije-njene, ili podeπene tako da su viπe u skladu s nama, ane s Boæjom rijeËju. Mi nismo dobili zadaÊu mijenjatiljude kako bismo ih lakπe mogli prihvatiti. Naπa je pred-nost da pomaæemo drugima u rastu kako bi mogli bitiprihvaÊeni kao stanovnici nebeskog kraljevstva.

Kad Biblija govori o sluæbi ispravljanja, ona otkrivaËinjenicu da ta sluæba mora biti utemeljena na RijeËi:“Neka rijeË Kristova obilno stanuje u vama! PouËavajtei opominjite jedan drugoga sa svom mudroπÊu.” (Kolo-πanima 3,16) “Propovijedaj rijeË — pristupi (k vjernici-ma) — bilo da im je zgodno, bilo nezgodno — kori, pri-jeti, opominji u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke.”(2. Timoteju 4,2) Nigdje ne postoji nikakvo opravdanjeda drugima moæemo upuÊivati ukore i davati savjete iz-nad jasno istaknutih naËela i putokaza iz Pisma.

TreÊe pravilo koje je ucrtano u Kristov æivot i dava-nje iscjeljujuÊeg ispravljanja govori da ono mora bez iz-nimaka biti sprovedeno u istinskoj boæanskoj ljubavi.Sve mora biti po naËelu da “provodimo u æivot istinu uljubavi” (Efeæanima 4,15). Isus je uvijek iznosio istinu

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55114

Black

115

ljudima, Ëak i kad ih je ona moæda vrijeala, ali neprikrivajuÊi Boæju ljubav. Isus nije preπutio niti rijeËistine. Uvijek ju je iznosio s ljubavlju, beskrajnom str-pljivoπÊu, paæljivo i ljubazno. Nikada nije bio nepristo-jan, niti je pokazao nepoπtovanje prema drugome. Ni-kada nije izgovorio nijednu teπku ili nemilu rijeË. Nikadanije izazvao bol. Nije napadao niti osuivao ljudskeslabosti. Isus je govorio istinu, i to je Ëinio samo u lju-bavi. Razotkrivao je laænu poboænost, nedostak vjere izloÊu. Ali dok je izgovarao i najoπtrije ukore, u Njego-vom glasu osjeÊale su se suze.

Isus nas poziva da pokaæemo Boæju ljubav svijetuonako kao πto je On Ëinio. Njeæno ali silno, i samo zaiscjeljenje drugih. Kaæe se da je iskrenost bez ljubaviokrutnost, a ljubav bez iskrenosti sentimentalnost. Bo-æja djeca znaju da prava ljubav obuhvaÊa iskrenost, aboæanska iskrenost sadræi ljubav. “Kritiziranje treba bitipoput kiπe”, pisao je Frank Clark, “dovoljno njeæno danjeguje Ëovjekov rast, a ne da ga u korijenu uniπti.”

Sposobnost uspjeπnog sastavljanja istine i ljubavisamom je Ëovjeku nemoguÊe. Ti i ja to ne moæemo po-stiÊi, kao πto ne moæemo zaraditi svoje spasenje, kaoπto ne moæemo na pravi naËin voljeti sebe, voljeti osobekoje nas odbacuju ili oprostiti ono πto je neoprostivo.To je potpuno izvan naπeg domaπaja. “Jer neÊete govo-riti vi, nego Êe Duh Oca vaπega govoriti preko vas.” (Ma-tej 10,20)

Kad dopustimo Duhu da nas upotrijebi, kad smospremni preuzeti rizik izvoenja tog vaænog i osjetljivogzadatka za Boga, æivoti koji su inaËe nedokuËivi moædaÊe se otvoriti OËevoj pravednosti. Moæda Êemo zadobitipobjedu za Boæje kraljevstvo, do koje inaËe nikada nebi doπlo. Prva bol i gnjev, koji prate ovaj rad, mogubiti bolovi raanja, glasnici novog æivota, novog roenja


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55115

Black


u Kristu! Ljubav i istina Êe se sjediniti da izvrπe posaosjeËenja i obrezivanja. Ali to Êe se zbiti samo zato dadonesu ozdravljenje i spasenje!

Neki govore “u ljubavi”, ali boje se reÊi istinu. Nji-hove rijeËi su beznaËajne. Drugi govore “istinu”, ali neu ljubavi. Njihove rijeËi uniπtavaju. Ali miloπÊu Boæjommoæemo govoriti istinu u ljubavi.

A kad tako Ëinimo, dogaaju se Ëuda.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55116

Black

117

13Ljubav je ispovijedanje

“Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomui molite jedan za drugoga da ozdravite.”

(Jakov 5,16)

Te sparne veËeri, sjedeÊi u molitvenom domu jedneprotestantske zajednice, uæivao sam u svojoj poboænojnaklonosti prema ljudima koji su dolazili na prouËa-vanje. Bili smo polaznici seminara “Dobar krπÊanin”. Uistom redu sjedili smo mi, studenti s glatko izbrijanimlicima koja su pokazivala naπu sposobnost da tumaËi-mo Evanelje po Ivanu s grËkog izvornika.

Sjedili smo odjeveni u sveËana odijela, s kravata-ma, dobro ulaπtenim cipelama i briæno zaËeπljanom ko-som. Mirisali smo na losione poslije brijanja i tonike zakosu.

Nikada ranije ni na kojem mjestu nisam vidio tolikoraznolikih ljudi koji se uklapaju u sliku koju zamiπlja-mo kad Ëitamo biblijski tekst o potrebi da hranimo gla-dne i odijevamo gole. Svi su bili tu — alkoholiËari, nar-komani, prostitutke i obiËni besposliËari.

Uglaeni muπkarac koji je stajao naprijed u sivomodijelu, s oπtro izglaËanim rubovima hlaËa, propovije-dao je jednoliËno. Teπko ga se moglo pratiti. Moje misli

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55117

Black


lutale su od pouke koju bih mu volio dati da popravivisinu glasa do pitanja je li itko ikada proveo istraæiva-nje o prisutnosti na takvim bogosluæjima i usporedio jes brojem onih koji su nakon toga Ëekali u redu za ve-Ëeru.

Moje razmiπljanje prekinuto je neoËekivanim, goto-vo zapanjujuÊim tonom naπeg govornika. »itao je bib-lijske tekstove kojima je oËito æelio ostaviti dojam nasluπatelje. “Poput ovaca svi smo zalutali...”, objavio je(Izaija 53,6). Podignuvπi obrve bacio sam pogled na stu-denta koji se nalazio kraj mene. On je polako klimaoglavom, kao da potvruje da se slaæe s mojim neizgo-vorenim rijeËima da je ovo svakako tekst koji sasvimodgovara skupu kakav je bio ovaj koji smo promatrali.“Pa neka to Ëuju”, πapnuo sam mu. “Istina ne moæenikome naπkoditi.”

“... I svaki svojim putem je hodio”, nastavio je pro-povjednik, osnaæujuÊi moje misli o ljudskoj degradacijikoja me je okruæivala.

“... Jer su svi sagrijeπili i liπeni su Boæje slave.” (Ri-mljanima 3,23) — Opet odgovarajuÊi redak.

Zatim, kad je govornik stiπao svoj glas i preπao naprimjenu ovih tekstova, moje misli nastavile su lutati.Kad je propovijed bila zavrπena, naπa skupina je na br-zinu razgledala prigodnu izloæbu i poËela se razilaziti.IzlazeÊi iz dvorane, jedan od studenata, mojih prijate-lja, primijetio je: “Nas su uËili da takvu vrstu rada tre-ba prepustiti drugima.”

“Rekao bih da smo mi doista sretni”, brzo sam od-govorio. Ostale dobro njegovane glave klimajuÊi su sesloæile.

Kasno te veËeri, kad sam se vratio u stan, sa zado-voljstvom sam napisao izvjeπÊe o svom dvosatnom pri-sustvovanju bogosluæju. Popunio sam joπ jedan obra-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55118

Black

119

zac, i nakon dugog dana sa zadovoljstvom sam iskori-stio priliku da se napokon spustim u krevet.

Ali san mi nije lako dolazio.Iz nekog razloga rijeËi tog neuvjerljivog propovjed-

nika vrtjele su mi se po glavi. “Poput ovaca svi smozalutali...” “... Jer su svi sagrijeπili i liπeni su Boæje sla-ve.” SjeÊao sam se kako je dugo promatrao posljednjired, u kojem smo sjedili mi studenti, kada je rekao:“Tko god je veËeras prisutan u ovoj prostoriji, greπnikje.” SjeÊao sam se kako sam time bio zbunjen i pitaose zaπto mu nitko nije rekao da smo mi gosti njegovogseminara. Napokon sam utonuo u nemiran san.

U danima koji su uslijedili, rijeËi tog jednostavnogpropovjednika nisu mi silazile s uma. Nastavljale suobavljati svoj posao kroz nataloæene naslage mojega “ja”,dok nije doπlo vrijeme da viπe nisam mogao izdræati nji-hov pritisak. Napokon su me natjerale da se suoËim sËinjenicom koju nikada prije nisam htio priznati: ja samgreπnik!

Sva teæina ove iznenadne unutraπnje spoznaje pro-kopala je prolaz kroz moj ponos i samozadovoljstvo iomoguÊila mi da sagledam sebe kakav stvarno jesam— greπan, sebiËan, ohol, pun neprijateljstva, bez ljuba-vi i strpljivosti i nespreman prihvatiti druge.

OËajan i bez nade, na kraju sam iziπao pred Bogas onim πto je nedostajalo kad sam Mu prije dolazio —s iskrenoπÊu. Kad sam vidio sebe kakav stvarno jesam,nije mi ostala nijedna druga moguÊnost. Mogao sam sa-mo priznati svoju veliku nepraviËnost i bijedu.

Tada je nastala potpuna promjena. Prije nego πtose to dogodilo, Isus mi je samo upola bio potreban. Na-ravno, teoloπki sam znao da svojom posluπnoπÊu Boæ-jim zapovijedima, slaganjem s naËelima Crkve i sluæ-bom Bogu ne mogu zaraditi spasenje.

LJUBAV JE ISPOVIJEDANJE •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55119

Black


Ali kad je u pitanju istinsko duhovno iskustvo, do-pustio sam svemu tome da podigne zapreku izmeu Kri-sta i mene. ZakljuËio sam da sam, buduÊi da sve toizvrπavam, sasvim dobar vjernik. Izgledalo mi je da Êemi na neki naËin moja vjernost pomoÊi da doem malobliæe Bogu nego ostali ljudi koji nisu bili tako vjernikao πto sam to ja za sebe mislio.

Bog me je morao opomenuti mojom vlastitom bije-dom. ZahvaljujuÊi rijeËima onog propovjednika napo-kon sam primio k znanju kakva sam zapravo osoba.Sada znam da bez obzira koliko sam posluπan, kolikoje pravilno moje vjerovanje, s koliko poærtvovnosti slu-æim, nikada neÊu biti bolji nego neka druga osoba —bilo da je lopov, prostitutka ili alkoholiËar. Pokazalo seda je pristojna odjeÊa koju sam nosio zapravo traljava.Bez obzira na moj vanjski uredni izgled, bio sam predprodornim Boæjim pogledom samo bijedni greπnik.

Sad znam da mi je potrebno onoliko oprosta kolikogod mogu dobiti. Potrebno mi je isto kao i “najgoroj”osobi na svijetu. Jednako mi je toliko potreban IsusKrist kao Spasitelj. Mogu se samo potpuno osloniti naNjega kao Spasitelja, kao i ono mnoπtvo bijednika saseminara. Uvidio sam da nisam ni u kakvoj duhovnojprednosti u usporedbi s njima.

Mi ljudi nismo svjesni razmjera svoje greπnosti. Nepriznajemo dovoljno.

Isto tako, sjeÊam se prilike kad sam prvi put bioprisutan na jednom skupu anonimnih alkoholiËara. Vrlopoπtovani voa iz naπe Crkve istupio je i predstavio se.Nikad neÊu zaboraviti koliko sam bio iznenaen.

“Ja sam Tom”, rekao je. “Ja sam alkoholiËar.”Sve u meni pobunilo se protiv takve izjave. Poæelio

sam viknuti da on to nije. Æelio sam reÊi drugima sveo njegovom dobrom karakteru. Znao sam da godinama

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55120

Black

121

nije popio niti kap alkohola. Æelio sam mu reÊi da sene smije tako poniæavati.

Tom je nastavio. Mirno je ispriËao okupljenima ka-ko je prestao piti Ëim je svoju ruku stavio u ruku bo-æanske sile. Rekao je da, Ëak i nakon svih tih godinauspjeπne borbe protiv alkohola, on zna da se nikadane moæe pouzdati u sebe, jer bio je, i sad je, i uvijekÊe biti po naravi alkoholiËar.

Nakon toga Tom mi je ispriËao da samo iskrenimpriznanjem svoje slabosti pred drugim ljudima, koji setakoer bore s istim problemom, on i svi ostali iz dru-πtva anonimnih alkoholiËara uspijevaju postiÊi pobjeduu osobnoj borbi protiv alkohola. Od tog vremena Ëestoiznova razmiπljam o pravoj iskrenosti koja se jasno vi-djela na tom sastanku. OsjeÊao sam duh jedinstva iprijateljstva kod tih muπkaraca i æena koji su se bezustezanja zajedniËki suoËavali sa svojim stanjem i svo-jom potrebom. Ponos, sebiËnost i pretvaranje nisu mo-gli postojati u istom ozraËju u kojem su se Ëula prizna-nja: “Ja sam alkoholiËar.”

Poznajem mnoge osobe u naπem gradu koje su sepromijenile zahvaljujuÊi djelovanju tog druπtva. Znammnoge ljude koji su, kao i Tom, bili njegovi Ëlanovi, nezbog pomoÊi koju su mogli dobiti, veÊ samo zbog dru-gih. Svojom iskrenoπÊu i otvorenim ispovijedanjem onisu pruæili ruku pomoÊi drugima koji su se borili.

Kakvo bi tek bilo bogosluæje na kome bi propo-vjednik ustao i rekao: “Ja sam Tom. Ja sam greπnik.”

Naπa bogosluæja Ëine pjevanje, molitve i propovije-di. Svaki spomenuti oblik ima svoju posebnu vrijednost.Meutim, jesi li ikada bio prisutan na skupu na koje-mu je odvojeno vrijeme i stvoreno ozraËje za ispovije-danje grijeha i pogreπaka? Kad bi bilo tako, koliko bivjernika zagubilo kljuË od svog auta upravo u vrijeme


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55121

Black


kad treba krenuti na bogosluæje? Ova zamisao nije niuobiËajena niti ugodna. Ali Biblija kaæe nama, kao πtoje rekla mnogim naraπtajima do sada: “Prema tome, is-povijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za dru-goga da ozdravite!” (Jakov 5,16)

Ispovijedanje ima visoku cijenu. Ono ide do pukestvarnosti, do visine na kojoj ponos i ego zaista nema-ju mjesta. Ispovijedanje te prisiljava da umreπ svome“ja”.

Ispovijedanje boli. Ono, dio po dio, izvlaËi omiljenegrijehe van.

Zar to doista mora biti tako teπko? Priznavanje vri-jea ponos. Mrtav Ëovjek nema ponosa. A pravi vjernicisu mrtvi sebi.

Bog je priznavanje predstavio kao put æivota. OnhoÊe da æivimo sa stalnim ispovijedanjem Njemu i, ka-da je potrebno, drugima. To je jedini put da se osiguraNjegov stalno dostupan i stalno potreban oprost. Gre-πni kakvi jesmo, ne moæemo niti jednog trenutka bitibez Njega. Bog nam ne moæe oprostiti ako Ga ne pri-hvatimo, a ne moæemo Ga prihvatiti ako nismo priznalisvoje grijehe.

Æivot sa stalnom potrebom za ispovijedanjem nu-æan je u uspostavljanju stalne ljubavi prema Bogu. Istotako, ispovijedanje je potrebno za naπ odnos ljubavi pre-ma drugima. Kao πto priznanjem svojih pogreπaka Bogudobivamo Njegov oprost, tako priznanjem svojih po-greπaka ljudima dobivamo njihov oprost.

U svojoj molitvi ispovijedanja ne moæeπ se ograni-Ëiti samo na pokajanje zato πto si kao trinaestogodiπ-njak ukrao neku manju svotu novca, ili πto si prekju-Ëer rekao grubu rijeË bratu. Kad istinski priznajeπ,moæeπ reÊi puno viπe. Morat Êeπ shvatiti da si po pri-rodi greπnik, uvijek sklon grijehu, i moÊi Êeπ æivjeti pra-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55122

Black

123

vedno samo ako se potpuno, neprestano oslanjaπ naKrista.

Isto tako, u naπem priznavanju ljudima bît sveganalazi se u spremnosti da sagledamo silnu raπirenostbolesti grijeha. S ovim na umu priznanje dobiva novuulogu u naπoj sluæbi Bogu. KrπÊanin ne mora priznatidrugima greπna djela poËinjena u proπlosti koja nema-ju veze s njima. To πto bi oni za njih doznali bez ika-kve je vrijednosti; moæda bi ih moglo i povrijediti.

Ali krπÊanin treba priznati svoje sebiËne sklonosti,ugaπenu savjest, nedostatak ljubavi. On tako moæe do-biti olakπanje i podrπku, a svojim priznanjem slobodu ipobjedu od Boga. Isto tako, u tome moæe sagledati svojenajdublje potrebe i primiti iscjeljujuÊu terapiju, zahva-ljujuÊi posebnim molitvama koje Êe ostali vjernici upu-titi za njega. Tako Bog gleda na javna priznanja u kru-gu vjernika.

Osim priznanja Bogu nasamo, i javnih priznanja ukrπÊanskoj zajednici, postoji i ispovijed srca srcu. Isusje na to mislio kad je rekao: “Dakle: ako doneseπ darsvoj na ærtvenik i tu se sjetiπ da ti brat ima neπto protivtebe, ostavi dar tu pred ærtvenikom, hajde i najprije seizmiri s bratom, pa onda doi i prinesi svoj dar!” (Ma-tej 5,23.24)

Isus je ovim istaknuo da darovi nemaju vrijednostpred Bogom ako nismo u dobrim odnosima sa svim lju-dima. Ispovijed nasamo je put koji je Bog pokazao vjer-niku da bi doπao u sklad s onim kome je uËinio naæao.Ovo obnavlja dobre odnose. I duhovni æivot ponovnoteËe.

U Boæjim oËima je vrijednost priznavanja tako velikada ga je On uËinio sastavnim dijelom bogosluæja. Onnam ne ostavlja da biramo hoÊemo li tako Ëiniti li ne.Kao πto nam zapovijeda da se molimo, svjedoËimo i pro-


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55123

Black


uËavamo RijeË, Biblija nam isto tako zapovijeda da seispovijedamo: “Prema tome, ispovijedajte grijehe jedandrugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite!” (Jakov5,16) Ispovijedanje mora biti sastavni dio naπeg æivotaako æelimo dobiti zdravlje — duhovno, duπevno i tjele-sno. Ono ovisi o tome hoÊemo li prihvatiti ovaj savjetili ne.

Nije li moæda uzrok nedostatka duhovnog, emotiv-nog i Ëak tjelesnog zdravlja u suvremenoj Crkvi to πtose tako malo ispovijedamo? Jesmo li u Crkvi stvorilitakvo ozraËje da se otvorenost i iskrenost potpuno obes-hrabruju?

VeÊina ljudi vodi æivot tihog beznaa. Ovo je istinao mnogim ljudima na svijetu danas, i u duπevnom i uduhovnom smislu, u Crkvi i izvan nje. Dok ne presta-nemo glumiti poboænost i ne poËnemo iskreno sagle-davati svoje pravo stanje i potrebe, dok ne poËnemopriznavati svoje grijehe jedan drugome i zajedniËki seboriti protiv njih kako to Bog æeli, izborit Êemo malopobjeda.

Naπe razumijevanje ispovijedanja ne treba biti kru-to. To ne treba biti neπto u Ëemu se pretjeruje, ne tre-ba ga pretvarati u licemjerna svjedoËenja o nedoliËnimdogaajima, zbog Ëega Êemo kasnije æaliti πto smo ihspomenuli.

Postoje tri oblika ispovijedanja. Grijesi mogu biti ta-kvi da ih moæemo iznijeti samo Bogu. Oni mogu biti itakvi da ih treba priznati i onome kome smo sagrijeπili.Ili mogu biti javni prekrπaji koje treba javno priznati.

Ako se priznanje uËini u odgovarajuÊem obliku, onoÊe tada odgovarati Boæjoj zamisli — postat Êe jedna odnajveÊih sila za prenoπenje ljubavi i duhovnog zdravlja.Priznanje stvara ozraËje u kojem Sveti Duh moæe us-pjeπno djelovati u Ëovjekovom æivotu.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55124

Black

125

Nerazumijevanje i ustezanje od Ëina ispovijedanjamoæda potjeËe od Ëinjenice da je to, na prvi pogled, mo-æda jedino podruËje duhovnog æivota i iskustva u kojemnema neposrednog Isusovog primjera koji bismo moglislijediti. Postoji Kristov primjer za molitvu, suoËavanjes grijehom, opraπtanje, ukoravanje i ispravljanje te po-kazivanje ljubavi prema onima koji je ne zasluæuju. Aline i za priznavanje grijeha. Isus nikada nije poËinio gri-jeh. Meutim, moæemo slijediti Gospodnji primjer po-πtenja, otvorenosti i slobode u priznavanju potreba i sla-bosti. Ovako gledano, iako Ëist i bez grijeha, Krist jeæivio s priznavanjem. Kako se onda usuujemo mi, kojismo greπnici, æivjeti bez spremnosti priznavanja?

Isus je otvoreno govorio o gotovo nesavladivim ku-πnjama i pritiscima s kojima se morao suoËiti. One stra-πne noÊi u vrtu, s teretom cijeloga svijeta koji je paona Njega, Krist je priznao svoju slabost i ranjivost. Os-jeÊaj potrebe za podrπkom gotovo Ga je nadvladao. Ipak,bio je toliko jak da je potraæio podrπku svojih najbliæihuËenika.

“Povede sa sobom Petra i obojicu Zebedejevih sinova.Meutim ga spopade æalost i tjeskoba. Tada im reËe:‘Æalosna je duπa moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijtesa mnom!’” (Matej 26,37.38)

Isus se bojao, osjeÊao se slabim pred golemim za-datkom koji Ga je oËekivao i zato je iskreno pred svojimsljedbenicima i pred samim Bogom traæio, ako je mo-guÊe, da ga mimoie.

Ovim nezaboravnim primjerom Isus je pokazao daispovijedanje ide dalje od priznavanja grijeha i pogreπa-ka Bogu, drugoj osobi, ili zajednici. Njegov æivot otkrioje da naËelo ispovijedanja zahtijeva potpunu iskrenostpred Bogom i pred ljudima kad su u pitanju naπe sla-bosti i potreba da se oslonimo na Boga.


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55125

Black


Bog mrzi pretvaranje. Ananija i Safira pretvarali suse da su odani vjernici mlade krπÊanske crkve. Naokovjerni ljudi, Ëiji moral i Ëestitost vjerojatno nikada nebi doπli u pitanje pred ostalim vjernicima, pokuπali suprevariti i zakinuti Boga. Svojim æivotima platili su ci-jenu koju je Bog traæio za pretvaranje.

Æalostan u srcu zbog farizejskog licemjerja i laæi,Isus je uputio najoπtrije ukore naËinu na koji su javnopokazivali svoju unutraπnju izopaËenost. Ali uËinio jeto s beskrajnom ljubavlju.

U svojoj propovijedi na Gori Isus je rekao da nijedankoji se pokazuje da je ono πto nije, ili Ëije rijeËi ne ot-krivaju njegove prave osjeÊaje, nije u istini. Sve πto Bo-æje dijete Ëini treba biti jasno kao sunËeva svjetlost.

Ipak, samo Boæjom miloπÊu moæemo æivjeti bez pre-tvaranja da smo bolji ili drukËiji nego πto zapravo je-smo i na pravi naËin uspjeπno pokazati Boæju ljubav usvojem æivotu.

Zadobivati ljude da priznaju istinu o sebi bio je je-dan od najveÊih zadataka koje je Isus imao. Mnogi tonikada nisu uspjeli jer nisu priznali svoje grijehe. Ilinikada nisu priznali svoju potrebu za Isusom kao Spa-siteljem. Kod drugih je Isus izazvao potrebu za prizna-njem i oni su postali Njegovi sljedbenici.

Mnogi danas propuπtaju sve jer se boje prave isti-ne o sebi i svojim potrebama.

Kako je tragiËno da se razlog πto mnogi oklijevajunalazi u njihovoj jakoj æelji da dou do onoga πto imnedostaje — do ljubavi i prihvaÊanja. Iz straha da Êebiti odbaËeni kad drugi budu doznali pravu istinu onjima, ne otkrivaju svoju pravu osobnost ni pred kim,Ëak niti pred Bogom.

To je pogreπno usmjerena potreba za ljubavlju iprihvaÊanjem. VeÊina ljudi tako oËajno æeli ljubav da

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55126

Black

127

Êe uËiniti gotovo sve da je dobije, ukljuËujuÊi i pretva-ranje da su ono πto nisu, ili predstavljanje da su bolji,predaniji, ljubazniji nego πto stvarno jesu. Oni se pre-tvaraju pred ljudima, pred Bogom, pa Ëak i pred so-bom.

Ti si kao Boæje dijete u znaËajnoj prednosti dapostaneπ otvoren i iskren. Uvjeren si da te Bog prihva-Êa takvog kakav jesi. Kako je onda lako i pred ljudimabiti takav kakav jesi. Ova sloboda da budeπ to πto jesijedna je od najviπe okrepljujuÊih darova koje ti Bog da-je. Ne moraπ ostvarivati posebne uspjehe, boriti se ka-ko bi uvjerio druge da misle o tebi da si neπto πto za-pravo nisi — jer u Kristu si ti sve ono πto trebaπ biti.

Osoba koja ne moæe priznati istinu o sebi rob jebez nade, sputan teretom æivljenja u laæi. Nije Ëudo πtoBiblija kaæe da ispovijedanje donosi zdravlje! Kad senetko ispovijedi Bogu, on dobiva Boæju ljubav i praπta-nje — postaje potpuno slobodan i sve bliæi Bogu. Kadnetko moæe biti iskren pred druπtvom i slobodno pred-staviti sebe i svoje potrebe, on ima Ëvrstu osnovu zadobro zdravlje i sve tjeπnju zajednicu s ljudima.

Meusobno priznavanje, povjerenje i dijeljenje po-treba Ëine da ljudi priu bliæe jedni drugima. Duh ot-vorenosti stvara ozraËje u kojem moæe djelovati BoæjiDuh, sjedinjujuÊi æivote ljudi meusobno i s Bogom.Ispovijedanje je uvijek bilo dio oæivljavanja, dio svakeznaËajne zajednice koja je dovodila do promjene æivota.

Po zakonu ljudskog æivljenja, zakonu koji je uspo-stavio sam Stvoritelj, iskrenost i ispovijedanje stvarajuljubav, bliskost, jedinstvo i zajedniπtvo. Ne biti iskren iotvoren znaËi ne voljeti.

Apostol Pavao je primjer duhovnog voe Ëiji je æivotbio otvoren i jasan. On nije nastojao skrivati svoje pro-bleme i slabosti. Pavao, najobrazovaniji od novozavjet-


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55127

Black


nih pisaca, najbolji teolog, najuspjeπniji misionar i pro-povjednik Radosne vijesti, bio je ponizan i dovoljno ot-voren da u Pismu mladom propovjedniku, pripravnikuTimoteju, prizna: “Krist Isus doe na svijet da spasigreπnike. Od njih sam prvi ja.” (1. Timoteju 1,15)

Kad svijet bude uvjeren u bezgraniËnu iskrenostvjernika jednih prema drugima, mnogi Êe biti privuËenitom iscjeljujuÊem i osvjeæavajuÊem zajedniπtvu. Ljudi da-nas teæe za tim, i u Crkvi i izvan nje. Mnogi su umorniod pretvaranja. Oni æele naÊi sredinu u kojoj Êe slo-bodno biti ono πto jesu.

Zar Crkva ne treba biti tvrava izgraena da zaπtitii uzdigne takvu vrstu zajedniπtva i ljubavi? Zar ljudi idalje trebaju iÊi u barove i na sastanke za skupnu te-rapiju, pokuπavajuÊi pronaÊi to zajedniπtvo? Ne treba liCrkva, blagoslovljena darovima Svetoga Duha, biti tomjesto? Ne bi li Crkva trebala biti poznata po zajed-niπtvu? NeÊe li ona biti svjetionik koji Êe izgubljene ljudevoditi iz mraka u svjetlost? U zajednicu Isusa Krista, uozraËje Neba i Nove zemlje? U zajednicu koja jedinamoæe ispuniti prazna srca osamljenih?

Bez otvorenosti, opuπtenosti i priznavanja, Crkva nemoæe dovesti greπnike u svoju zajednicu i ne moæe iz-vrπiti zadaÊu propovijedanja istine.

Ispovijedanje, koje predstavlja osnovu buenja, ob-nove, evangelizma, svjedoËenja, prijateljstva i zajedni-πtva, zasluæuje svoje pravo mjesto u Crkvi.

Biblija pokazuje da πto je Ëovjek duhovno jaËi, veÊaje i njegova sklonost k ispovijedanju. U Pismu Ëesto su-sreÊemo opise grijeha i slabosti divova vjere. Nalazimonjihovo ispovijedanje Bogu, svojim suvremenicima i na-ma. Sve je to jasno i snaæno zapisano nadahnutim pe-rom koje je vjerno saËuvalo sve njihove pobjede za Bo-ga. Adam, Mojsije, David, Ilija, Jona, Izaija, Ivan, Petar,

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55128

Black

129

Pavao i mnogi drugi ostavili su za sobom izvjeπÊa o svo-jim borbama. Iz njihove slomljenosti i priznanja izvireduhovno zdravlje i æivot za mnoge.


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55129

Black


14Ljubav je zajedniπtvo

“Ali ako u svjetlu æivimo, kao πto je on u svjetlu,u zajednici smo jedan s drugim, i krv nas njegova

Sina, Isusa, Ëisti od svakoga grijeha.”(1. Ivanova 1,7)

Uspjeh ili neuspjeh Kristovog poslanja na naπem svi-jetu ovisio je o tome hoÊe li Ga ljudi vjerovati kao Boæ-jeg Sina. Kad Ga ne bi uzvjerovali, Njegov æivot, Njego-va beskonaËna ærtva i Njegovo uskrsnuÊe bili bi uzalud-ni.

Kako je mogao dokazati tako sumnjiËavom svijetuda je On Mesija koji je doπao spasiti ËovjeËanstvo? Sveto morao je postiÊi za tri godine, πto je vrlo malo vre-mena za tako iznimno poslanje.

Okupio je zajednicu od dvanaest ljudi koji, osim Ju-de, nisu imali ni obrazovanja niti izgraenog ponaπanjai koji su se meusobno razlikovali po sklonostima ikarakteru. S naπeg ljudskog glediπta i iskustva, teπkomoæemo zamisliti bolju metodu za izvrπenje tako velikei uzviπene Isusove zadaÊe.

Mogli bismo oËekivati da Êe Isus zadobivati podanikei dokazivati svoju boæansku narav samo pomoÊu veli-kih djela i Ëuda. Ali nalazimo da je On Ëinio Ëuda samo

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55130

Black

131

da bi ispunio osnovne ljudske potrebe, a ne zato da bise osobno dokazivao. Isus je znao da je Bog stoljeÊimapokazivao Izraelu Ëuda, a oni su se i dalje protivili Nje-govoj volji. Krist je znao da nadnaravna djela, bez ob-zira koliko pozornosti i odobravanja mogu izazvati, ne-Êe biti dovoljna da stvore naπe povjerenje u Njega kaovjeËnog Spasitelja.

Isus je mogao ograniËiti svoju sluæbu na logiËnoizlaganje istine o sebi. Mogao je imati sasvim uvjerljivlogiËni sustav i Ëvrste dokaze. Ali On je znao da sámorazumijevanje istine ne moæe promijeniti æivot ljudi i pri-premiti ih za Nebo. Cjelokupno nastojanje Boæanstva dapremosti jaz do ËovjeËanstva koje je propadalo zahti-jevalo je viπe.

Da, Krist je mogao doÊi u ljudskom tijelu, Ëiniti Ëu-desa i propovijedati istinu. To bi pobudilo zanimanje iobavijestilo ljude o vjeËnim temama. Ali Bog je odluËione samo osvojiti misli i razum, veÊ i zadobiti srca.

Kako? Time πto Êe poslati Isusa Krista da na svije-tu uspostavi zajednicu ljubavi kakva nikada nije bilaviena niti se mogla zamisliti.

Bog je ljubav. “Da, Bog je tako ljubio svijet da jedao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedankoji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16)Bog najbolje djeluje u ljubavi. On je uËinio ono πto Êenajuspjeπnije zadobiti ljude za vjeËnost.

Najbolji nebeski Dar, koji je doπao otkriti Boæju lju-bav, zapoËeo je svoje poslanje stvarajuÊi malu zajed-nicu od dvanaest ljudi.

Isus je æelio dirnuti i pokrenuti πto viπe ljudi. Tre-balo je osvojiti cijeli svijet. Ali iako je cijeli svijet stajaopred Njim, On je odluËio usmjeriti svoje napore naotkrivanje Boæje ljubavi maloj skupini ljudi. Isus je znaoda povjerenje u Njegovo boæanstvo, i uspjeh Njegovog

LJUBAV JE ZAJEDNI©TVO •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55131

Black


pothvata za sve ljude svijeta, ovisi ponajprije o Njego-vom uspjehu u radu s Njegovim uËenicima. Uspostav-ljanje novih vrijednosti, stvaranje zajednice s Bogom imeusobnog zajedniπtva ljudi koji se brinu i vole dava-lo je naroËiti obris Njegovoj sluæbi.

Neposredno pred svoju smrt Isus je u molitvi iz-raæavao Ocu svoju teænju za takvim jedinstvom i blis-koπÊu meu svojim sljedbenicima. On je te vrijednostidræao najsnaænijim dokazima pred svijetom da je doistaBog doπao kao Ëovjek, da je potpuno izrazio svoju lju-bav i opredijeljenost za spasenje ljudskog roda. “Da svibudu jedno”, molio je Krist, “Kao πto si ti, OËe, u meni,i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, dasvijet vjeruje da si me ti poslao!” (Ivan 17,21)

Gospodin je znao da Êe ljudi vjerovati Radosnoj vi-jesti i da Êe krπÊanstvo izazvati promjenu u svijetu samoako greπnici budu privuËeni æivotom onih koji Êe nadjelu pokazivati Boæju ljubav u nesebiËnoj, jedinstvenojzajednici koja se brine za svakoga. Njegov je plan bioda Boæju ljubav pokaæe u stvarnoj ljubavi koju Êe Nje-govi sljedbenici imati jedni prema drugima. Njegovesljedbenike sjedinjuje Njegova ljubav. A kad svijet viditu ljubav, sâm Êe svjedoËiti da je Gospodin u toj zajed-nici.

U zavrπnim trenucima svojeg zemaljskog æivota,prilikom uspostavljanja VeËere Gospodnje meu onimazbog kojih Êe poloæiti sebe, Isus je istaknuo osobitu,najuoËljiviju znaËajku po kojoj Êe Njegov narod biti po-znat u svijetu: “Ako imadnete ljubavi jedan prema dru-gome, po tom Êe svi poznati da ste moji uËenici.” (Ivan13,35)

Isus je unaprijed vidio da Êe ova zajednica ljubavi,koju je On zapoËeo meu Dvanaestoricom, postati ve-liki, privlaËni, silni dokaz svijetu i svemiru da Boæja

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55132

Black

133

ljubav moæe biti trajno usaena u ljudska srca. Ona jepostala pokretaËka snaga u æivotu ljudi koja ih privlaËik Njemu.

Krist je nama, svojim sljedbenicima, dao odgovor-nost da pokaæemo postojanje svoje vjere i postojanje svo-jega Spasitelja naËinom na koji Êemo se odnositi jedanprema drugome.

Trebamo shvatiti veliËinu Kristove brige o vrijedno-sti zajednice koja postoji u Njegovo ime. Trebamo shva-titi da se On skrbi o njoj, da sve svoje ulaæe u nju.Kad budemo mogli uvidjeti njezinu stvarnu vrijednost,morat Êemo se upitati: U kojoj mjeri je zajedniπtvo ka-kvo je Isus zamislio prisutno u suvremenoj Crkvi? Je limolitva Spasitelja koji je uskoro trebao biti ærtvovan (“Dasvi budu jedno ... da svijet vjeruje da si me ti poslao”)dobila odgovor u æivotu krπÊana naπeg naraπtaja?

Nije dobila. Ne dovoljno. NajveÊa potreba u suvre-menoj Crkvi jest njezina potreba za ljubavlju, za jedin-stvom i zajedniπtvom. Svijetu danas nije niπta tolikopotrebno kao dokaz o Kristovoj ljubavi, dokaz koji do-lazi preko ljudi. Cijelo Nebo Ëeka na ljude preko kojihÊe Bog moÊi otkriti ovu silu krπÊanstva.

Zar takvo zajedniπtvo mora ostati samo san? KadaÊe postati stvarnost? Na osnovi rijeËi samoga Gospodi-na znamo da ne moæemo iskusiti puninu duhovnog æi-vota, a niti istinski posvjedoËiti o Boæjoj ljubavi, dok seto ne ostvari.

Osnovno praktiËno pitanje koje nam se nameÊe jest:Moæemo li ti i ja odmah uËiniti neπto, neπto Ëime bi seomoguÊilo stvaranje ovog toliko potrebnog zajedniπtva?Ili Êemo samo gledati i sjediti ËekajuÊi da to uËini Bog?

George Webber u knjizi Crkva na zadatku kaæe ova-ko: “Nikakav odnos ljubavi se ne moæe razviti ako nepostoji konstrukcija na kojoj moæe rasti.” Ovo je osnov-


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55133

Black


no naËelo ljudskog postupanja. To je istina bilo da jerijeË o ljubavi izmeu dvije osobe, ili izmeu Ëovjeka iBoga, ili izmeu viπe ljudi, kao πto je to sluËaj u æivotuCrkve. Bog nam je dao odgovornost da stvaramo ozra-Ëje koje Êe najbolje posluæiti Svetom Duhu da razvijezajednicu ljubavi meu nama. Bog je odgovoran za vino,ali mi se moramo pobrinuti za posudu. Bog Êe zapalitiplamen, ali mi smo odgovorni da pribavimo svijeÊu.”

Kojim sredstvom se moæe najbolje ostvariti krπÊan-sko zajedniπtvo? “Uvjeren sam”, kaæe Howard Snyder uËasopisu KrπÊanstvo danas, “da Êe se koinonia (zajedni-πtvo) Svetog Duha vjerojatno dogoditi kad se krπÊanibudu neformalno sastajali u malim skupinama.” Law-rence Richards u knjizi Novo lice Crkve piπe: “Prirodnasnaga zajedniπtva skupine i nadmoÊna sila Svetoga Du-ha koja radi kroz darovite pojedince, oslobaa, mijenjai otvara vjernike jedne prema drugima i prema Bogu.Probuenje Crkve zahtijeva probuenje u æivotu vjerni-ka. Da bi se ovo dogodilo, Crkva mora postati Crkva, amala skupina je idealna za to.” (str. 173)

Keith Miller u knjizi Okus novog vina kaæe: “Mi (umaloj skupini) otkrili smo da krπÊanstvo uopÊe nije re-ligija, veÊ stvarni kreativni æivot, æivot u kojemu imamoslobodu biti iskreni prema sebi, meusobno se prihva-Êati i voljeti, voljeti Boga jer je æivi Krist usred nas ...i zadobiva nas za sebe i za svoj svijet. Iznenada smoimali za reÊi neπto stvarno, neπto πto smo vidjeli i Ëuli!Zajedno!”

Zatim, na kraju knjige, kaæe: “Ako iskreno æeliπ bu-enje u svojoj crkvi, tada Êeπ morati uspostaviti æivu,rastuÊu zajednicu ljudi koji su njeæno stavljeni u vinonovog æivota. Ova obitelj bit Êe duhovni dom, pravo sre-diπte Kristove crkve u koju Êe doÊi i drugi ljudi, da bibili voljeni i nanovo roeni.”

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55134

Black

135

VeÊ smo zakljuËili da je Isus usadio dubinu, ka-kvoÊu i toplinu u meuljudske odnose kakvi nikada prijenisu vieni. On je odluËio osnovati malu skupinu oddvanaest ljudi. Nezaboravno je prikazao silu i moguÊ-nosti malih skupina bogobojaznih ljudi. On je uËio datakav sastav ima naroËitu kakvoÊu koja Ëini Ëuda unaπem æivotu. “Jer gdje su dvojica ili trojica sabranaradi mene, tu sam ja meu njima.” (Matej 18,20)

Pavao oËekuje da krπÊani budu duboko povezani je-dni s drugima, da jedan drugoga snaæe i podupiru uzajedniπtvu. “Nosite bremena jedan drugoga, te Êete ta-ko ispuniti zakon Kristov!” (GalaÊanima 6,2)

Bog koristi pojedince da preko njih spasi ljude, aliOn æeli da pojedinci pomognu svojoj braÊi u njihovomduhovnom sazrijevanju u zajednici. On æeli da steknuduhovni uvid u posveÊenje, pomaæuÊi im u okviru du-hovne zajednice ljubavi. Isus je znao da Êe iskrenosttog zajedniπtva ponekad biti i bolna. “Propovijedaj rijeË— pristupi (k vjernicima) — bilo da im je zgodno, bilonezgodno — kori, prijeti, opominji u svoj strpljivosti isvakoj vrsti pouke.” (2. Timoteju 4,2) “Neka rijeË Kri-stova obilno stanuje u vama! PouËavajte i opominjitejedan drugoga sa svom mudroπÊu!” (Koloπanima 3,16)

Bez zajedniπtva koje je Isus pokazao svojim uËeni-cima neÊemo moÊi doæivjeti potpune, silne, uzviπene vri-jednosti ljubavi za koju je Gospodin æelio da postaneobiljeæje Njegovih sljedbenika. Bez obzira koliko Crkvaima istinit nauk, ili kako je uspjeπna i aktivna njezinaorganizacija, bez takve zajednice ljubavi ona neÊe ispu-niti svoju zadaÊu.

“BuduÊi da moramo dijeliti da bismo istinski voljeli,moæda naπim crkvama nedostaje ljubavi zato πto nemaprigoda u kojima bi svatko podijelio s drugima svojaiskustva i terete. Kad se naπa srca πire da bi obuhva-


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55135

Black


tila radosti i tuge ostalih iz naπe skupine, osim naπeobitelji i onih koje volimo, otkrit Êemo kako rastu i na-πe sposobnosti da volimo one koji nisu s nama. Kadjedni drugima govorimo o Boæjoj ljubavi, otkrivamo danam je sve lakπe govoriti o radostima krπÊanskog putasvima s kojima se susreÊemo.” (The Ministry, sijeËanj1970., str. 20.21.)

Kad se jave novi poËeci probuenja i reforme, to senajprije ostvari u duhovnom zajedniπtvu. S druge stra-ne, kad se zajedniπtvo umanji ili zanemari, i plamenbuenja se gasi.

Ivan, uËenik koji je upoznao vrijednost Boæje ljuba-vi izravno od Isusa, pisao je prije mnogo vremena: “Aliako u svjetlu æivimo, kao πto je on u svjetlu, u zajed-nici smo jedan s drugim.” (1. Ivanova 1,7)

Ako hoÊemo u svojem æivotu pokazati Boæju ljubav,moramo to Ëiniti zajedno. Ovo zajedniπtvo znaËi mnogoviπe od zauzimanja iste mekane klupe u crkvi tijekombogosluæja. Bogosluæja su Ëesto formalna, jer nam jetako dobro i ugodno. Nitko se ne mora osobno ukljuËitii preuzeti odgovornost. Ovo je strano biblijskoj zamislipo kojoj svi vjernici predstavljaju sveÊenstvo i premakojoj svatko sluæi svima drugima. UkoËenost i hladniformalizam krajnja su suprotnost fanatizmu, ali i jednoi drugo su opasne sotonske obmane.

Preko tjedna vjernici trebaju predano obavljati evan-eoski rad. Zatim u crkvi mogu razmijeniti svoja isku-stva. Takav skup moæe biti kao hrana gladnima. Onmoæe unijeti novi æivot i svjeæu snagu. Kad krπÊani shva-te svoju veliku potrebu da rade kao πto je Krist radioza ljudska biÊa, njihovi radosni izvjeπtaji bit Êe ispu-njeni snagom.

Osim propovijedanja, Crkva treba dati priliku svi-ma koji ljube Boga da izraze svoju zahvalnost i oboæa-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55136

Black

137

vanje. Vjernici to mogu uËiniti molitvom i osobnim svje-doËenjem. Svatko treba osjeÊati da je njegova pomoÊ ustvaranju æivog bogosluæja dobrodoπla. Umjesto da na-πa bogosluæja postanu samo puka formalnost, mi tre-bamo razmjenjivati misli, svjedoËiti o svakodnevnim is-kustvima i stvoriti priliku za izraæavanje hvale. Tako ob-jedinjeni u Kristu, bit Êemo ojaËani za borbu s nevo-ljama i kuπnjama. Mi nismo Boæja djeca ako se povla-Ëimo u sebe. Svatko od nas je dio cijelog ËovjeËanstva.SvaËije iskustvo bit Êe u velikoj mjeri odreeno isku-stvom ostalih vjernika. Ako se okupljamo s ciljem daovako sluæimo Bogu, primit Êemo viπestruke blagoslo-ve. Takvo zajedniπtvo donijet Êe nam zadovoljstvo. Bo-æja ljubav blistat Êe iz nas. Svi mi æeljno oËekujemoisto Nebo kao svoj vjeËni dom. Stoga veÊ sada moæemoimati najljepπu i najrazumniju zajednicu. Naπe jedin-stvo moæe izazvati Ëuenje na Zemlji.

Ova zajednica ljubavi s drugom Boæjom djecom, ovajpredokus Neba veÊ tu na Zemlji — i to je dar milosti.Naπ Otac æeli da doæivimo ovo osvjeæenje, promjenu, is-cjeljujuÊu ljubav. On æeli da to pokaæemo u svojem æi-votu. Kada ne æelimo i ne traæimo taj dar, to iskustvoljubavi, mi ga zapravo odbacujemo.

Neka nas Bog saËuva od toga iskuπenja!


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55137

Black


15Ljubav je i osjeÊaj

“Radujte se s onima koji se raduju! PlaËite sonima koji plaËu!” (Rimljanima 12,15)

Gospoa Woodrum æivjela je kao 55-godiπnja udo-vica u Chicagou. Svoj æivot je zavrπila bacivπi se s balko-na svojega stana koji se nalazio na dvanaestom katu.

Kad je iskakala, nasmijeπila se i mahnula domaru.U njezinoj sobi pronaena je ova poruka: “Ne mogu

viπe izdræati niti jedan dan u osamljenosti. Nemam pri-jatelja. Ne primam nikakvu poπtu. Nitko me ne nazivatelefonom. Ne mogu to viπe izdræati.”

Njezini susjedi su rekli: “Nismo znali da se tako os-jeÊala.” Susjedi gospoe Woodrum pravi su primjer ne-dostatka ljubavi u ljudskom druπtvu. Ne mariti za tueosjeÊaje znaËi ne mariti za tu osobu. Ne moæemo isto-dobno voljeti i ne mariti.

Ljudi æive u podruËju osjeÊaja. Tu se nalaze naπanadanja, potrebe, osobna obiljeæja, naπe pravo ja. Istotako u tom podruËju naπ æivot moæe najbræe i najdub-lje dodirnuti æivote drugih.

Mi ljudi smo biÊa obdarena osjeÊajima. Kad bi mu-πkarac birao æenu za sebe samo po razumu, Ëinjenica-ma i logici, tada bi bilo sasvim dovoljno da u kompju-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55138

Black

139

tor ubaci podatke o sebi i o nekoliko æena, i prepustistroju da mu odabere suputnicu.

Ali mnogi su kad se zaljube u potpunoj suprotnostis logikom. Ljudska biÊa privlaËe se meusobno i tadase izmeu njih razvijaju osjeÊaji. Muπkarac ili æenastupaju u brak zato πto osjeÊaju da je ta druga osobajedina koju æele, ne provjeravajuÊi puno njegove ili nje-zine vrijednosti.

Ako nekom poslu oduzmemo osjeÊaj uæitka, izazovai zadovoljstva, on postaje mukotrpan. Oduzmite osje-Êaje braku, i on Êe postati muËna zajednica.

Muπkarac i æena mogu imati zajedniËke zamisli,vjerovanja, novac, hranu — a da ipak ostanu stranci.Ali, ako se meu njima razvila ljubav, i ako ih povezu-ju osjeÊaji, tada im brak donosi radost.

OsjeÊaji koje Ëovjek ima prema nekoj osobi mogunadvladati njegovo miπljenje o njoj. ©to moja suprugamisli o mojoj inteligenciji, darovitosti, sposobnostima itjelesnom izgledu, nije toliko vaæno kao ono πto ona osje-Êa prema meni kao muæu. Ako su njezini osjeÊaji pre-ma meni dobri i topli, tada moja nesposobnost brzograËunanja, ili sviranja glasovira, ili moj krivi nos nisuodluËujuÊi za opstanak naπe zajednice.

Na temelju Ëega zakljuËujeπ u koga moæeπ imati po-vjerenja kao u najboljeg prijatelja? Zar to nije osoba zakoju osjeÊaπ da ti je najbliæa?

Psiholozi su otkrili da su osjeÊaji, manje ili viπe,bît ljudskog æivota. Da bi nekog dobro poznavao, moraπpoznavati njegove osjeÊaje. Upoznaj se s onim πto ne-tko ima u mislima, i moÊi Êeπ s njim razgovarati o ide-jama. Ali ako se upoznaπ s njegovim osjeÊajima, znatÊeπ πto mu je u srcu.

U ovom vremenu, kad smo se poËeli baviti komuni-kacijama, idejama, stavovima i vjerovanjima, nuæno su

LJUBAV JE OSJE∆AJ •

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55139

Black


nam potrebni ljudi koji Êe djelovati u podruËju osjeÊa-ja, ljudi koji su spremni aktivno djelovati i koji shva-Êaju da je najbolja dimenzija osjeÊaja — ljubav. Treba-mo doæivjeti osjeÊaje drugih i to im pokazati na naj-dojmljiviji i najpraktiËniji naËin.

“Radujte se s onima koji se raduju! PlaËite s onimakoji plaËu!” kaæe Boæja rijeË (Rimljanima 12,15).

Isus je tako Ëinio. On se unosio u osjeÊaje drugih.“Nemamo, naime, nekoga velikog sveÊenika koji ne bimogao suosjeÊati s naπim slabostima ...” (Hebrejima4,15)

Isus je pokazivao ljubav, milost i suÊut u svakomsvom postupku. Njegovo srce je uvijek suosjeÊalo s Ëo-vjeËanstvom. Uzeo je na sebe naπu ljudsku narav da bizadovoljio naπe potrebe. Siromaπni i poniæeni se nisubojali doÊi k Njemu. Njegova ljubav privlaËila je i maludjecu. Oni su se rado penjali u Njegovo krilo i netremi-ce gledali u Njegovo ljubazno, strpljivo i misaono lice skojega je zraËila ljubav.

Isus nije preπutio nijednu rijeË istine. Ali uvijek jegovorio s ljubavlju i paænjom, promiπljeno i ljubazno.Nikada nije bio grub. Nikada nije izgovorio nijedan ukor,a da to stvarno nije bilo potrebno. Nije mario za sebe.Uvijek je mislio o drugima. Za Njega je svaki pojedinacbio dragocjen. On je uvijek u sebi nosio svoje boæan-stvo. Ali isto tako On se njeæno brinuo za svakog poje-dinca iz ljudskog roda.

Ako ti i ja kao Krist pokazujemo duboku ljubav pre-ma drugima, tad Êemo se ukljuËiti u sluæbu suÊuti iosjeÊaja. IÊi Êemo drugim ljudskim biÊima, kao πto jeto Ëinio Isus, naπ Veliki sveÊenik, s iskrenim suosjeÊa-njem za njihove slabosti. To ne znaËi da Êemo zbog togaizgubiti svoje osobno obiljeæje. To Êe nam pomoÊi dashvatimo osjeÊaje drugih.

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55140

Black

141

Moramo se staviti na njihovo mjesto. Moramo do-æivjeti njihove osjeÊaje, ponijeti njihove terete, razoËa-ranja, radosti i tuge. Kad se ovako postupa, bliskost iprijateljstvo nastaju spontano i brzo. Ovo iskustvo mo-æe stvoriti zajednicu u kojoj se istina i Evanelje mogunajuspjeπnije objaviti.

Æivoti se ne mogu promijeniti intelektualnim pou-Ëavnjem, bez obzira na sposobnost onoga koji pouËavai toËnost njegovog nauka. Æivoti se mijenjaju samo podutjecajem ljubavi. Gladna duπa moæe najbræe i najboljeosjetiti stvarnost ljubavi kad vidi da ti i ja dovoljno bri-nemo o njoj i da smo svjesni onoga πto joj je najvaænijei najpotrebnije.

Ako æelimo promijeniti ËovjeËanstvo, moramo ga naj-prije razumjeti. To moæemo ostvariti samo pomoÊu su-Êuti, vjere i ljubavi. Samo tako moÊi Êemo doÊi do ljudii uzdignuti ih.

Kao πto smo veÊ vidjeli, raditi ili govoriti samo onoπto je najbolje za druge, bez obzira na to πto osjeÊamoprema njima, predstavlja izraz Boæje ljubavi. Da bismoovo postigli, potrebno je da se potpuno oslonimo na Bo-ga i usvojimo Njegovu ljubav.

Ljubav nije stvarna ako se ne otkrije i ne izrazi.Kao Boæja djeca kojoj je zapovjeeno da vole, imamoobvezu prema Bogu nauËiti kako na najbolji moguÊi na-Ëin moæemo izraziti svoje osjeÊaje prema drugima, i tosamo za njihovo dobro. Isus se unosio u osjeÊaje dru-gih. SuosjeÊao je s njima. On je nama otkrio taj put.

Pokazivanje ljubavi ima svoju cijenu; ono zahtijevapotpuno i stvarno zauzimanje za druge. »esto nisamza to raspoloæen. Po naravi æelim biti s ljudima samokad trebam zadovoljiti vlastite emotivne i tjelesne po-trebe, a ne da bih im sluæio. NaËelo ljubavi strano jeonome πto bih ja po svojoj naravi odluËio Ëiniti.


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55141

Black


“Volimo stvari i koristimo ljude,” kaæe izreka, “a tre-balo bi koristiti stvari i voljeti ljude.” Kad vodimo raËunao tuim osjeÊajima, pokazujemo brigu za njih kao oso-be. Tada ih ne moæemo koristiti ili promatrati kao stvari.

Naπa narav nam nalaæe da se prema drugima od-nosimo sukladno osjeÊajima koje oni izazivaju u nama.Isus je ovo preokrenuo. On je pokazao da postati izvorBoæje ljubavi znaËi preispitati sebe i otkriti kakve osje-Êaje stvaramo kod drugih.

Ovo moæe biti vrlo teπko. To se naroËio moæe uoËitiu prigodi kad bismo radije govorili o svojim osjeÊajima,ili kad drugi osjeÊaju neπto neugodno, neπto πto ni sa-mi ne bismo voljeli osjeÊati. Ako bi netko plakao, a mise æelimo smijati, naravno da nam je teπko “plakati sonima koji plaËu”.

Svatko æeli slobodu da radi po svom i da se ne mi-jeπa s drugima viπe nego πto mu je potrebno. Ipak, Bib-lija nas uËi da ne gledamo “samo na svoju vlastitu ko-rist nego i na korist drugih”. (Filipljanima 2,4) Ona ta-koer kaæe: “Ni jedan od vas ne æivi samom sebi i nijedan ne umire samom sebi.” (Rimljanima 14,7)

Bog je tako stvorio ljude da jedni o drugima ovise.Potrebni smo jedni drugima tjelesno, duhovno i duπev-no. “A teπko jednomu! Ako padne, nema nikoga da gapodigne.” (Propovjednik 4,10) Bog oËekuje od nas da sepribliæimo ljudima: “Ljubite srdaËno jedan drugoga brat-skom ljubavi!” (Rimljanima 12,10)

Krist je uËio da Ëlanovi Njegove duhovne obitelji mo-raju meusobno biti bliæi nego krvni srodnici. “On imodgovori: ‘Tko je moja majka i moja braÊa?’ Tada pogle-da naokolo, one πto su sjedili u krugu oko njega, tereËe: ‘Evo moje majke i moje braÊe. Jer tko god vrπivolju Boæju, on mi je brat, sestra i majka’” (Marko 3,33-35)

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55142

Black

143

Kao Boæja djeca svi pripadamo jednoj obitelji. Svismo djeca istog nebeskog Oca, s istom blaæenom na-dom na besmrtnost. Veze koje nas povezuju trebaju bitivrlo bliske i njeæne. Pribliæimo se onima kojima je potre-bna naπa pomoÊ.

Sreo sam mnoge — Ëak i u Crkvi — s kojima posvojoj naravi ne bih volio biti blizak. Moje prirodnesklonosti govorile su mi da ih dræim na odstojanju. Posvojoj naravi smatrao sam: Ako bi se ti ljudi izvan Crkveæeljeli pribliæiti mojim idejama i vjerovanjima i tako seprikljuËiti mojoj Crkvi, ne bih imao niπta protiv. Alisvako dalje upuπtanje u druæenje s njima ne odgovaramojoj naravi. Ali Krist je doπao promijeniti naπe priro-dne sklonosti!

Razmotrimo to. Ima ljudi koji djeluju odbojno. ©tobi bilo sa mnom kad bih se previπe zbliæio s nekim tkoima nezdrave osjeÊaje? Ili s nekim tko me zbunjuje? ©tobih radio kad bi ta osoba razvila laænu ovisnost o me-ni? ©to bih uËinio kad bih se zbliæio s ljudima u Crkviili izvan nje toliko da me upoznaju kakav stvarno jesami otkriju da nisam sve ono πto oni misle da jesam?

Netko je naπe vrijeme nazvao “emotivno ledeno do-ba”. Mislimo da je vrlina ostati po strani. »ak i u Crkvi,bilo πto da se dogodi, hvalimo osobu koja je sposobnaostati bezosjeÊajna i hladna.

Onaj tko ne moæe osjeÊati, spoznati svoje osjeÊaje iosjeÊaje drugih, nije stvarno æiv. Britanski sociolog izdevetnaestog stoljeÊa John Ruskin napisao je: “Najjed-nostavnija razlika izmeu Ëovjeka i Ëovjeka jest da je-dan osjeÊa viπe od drugoga.”

Zanimanje za ljudske osjeÊaje i otkrivanje te spo-znaje ljudima, otkrivanje da znamo kako im je, jedanje od najboljih naËina za pokazivanje Boæje ljubavi uæivotu.


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55143

Black


Koliko zanimanja imamo za tue osjeÊaje, toliko Êe-mo ljubavi moÊi pokazati. Koliko uskraÊujemo svojusuÊut, toliko je velik naπ propust.

Za mene je to bio poËetak jednog sretnog dana.Nebo je izgledalo naroËito plavo. Pjesme ptica privlaËilesu moju pozornost i pruæale mi zadovoljstvo viπe negoobiËno. Vedra lica koraËao sam prema bolnici.

Sve je iπlo dobro. Nekoliko dana prije toga moja su-pruga je donijela na svijet djeËaka. Pripremali smo seda odemo na æeljno iπËekivano putovanje i pokaæemomalog oduπevljenoj baki i djedu. Æivot je bio lijep.

ProvjeravajuÊi popis pacijenata u bolnici u kojoj samradio kao propovjednik, primijetio sam jedno ime kojeje bilo upisano nakon mojeg juËeraπnjeg posjeta. Iz kar-tona sam zakljuËio da je rijeË o mladoj æeni. Po zani-manju je bila medicinska sestra, kao i moja supruga.Bila je vjernica Crkve kojoj sam i ja pripadao. Zaklju-ËujuÊi da netko tako mlad kao πto je ona ne moæe bitiprimljen u bolnicu zbog neke ozbiljne bolesti, i oËeku-juÊi ugodan razgovor s osobom s kojom mogu naÊi mno-go zajedniËkih tema, uπao sam u njezinu sobu.

Kad sam se predstavio novoj pacijentici kao propo-vjednik, ljepuπkasta djevojka pozdravila me je prijatelj-skim osmijehom. Sjedila je na stolcu u jednom suncemobasjanom uglu svoje bolniËke sobe i Ëitala knjigu. Nje-zino tamnoputo lice i leæerno ponaπanje potvrivali sumoj zakljuËak da njezini zdravstveni problemi nisu ve-liki. Brzo smo zapodjenuli razgovor. Razgovarali smo obolniËkoj opremi i πalili se kako bi njezin ego sada mo-gao stradati dok se o njoj skrbe druge medicinske se-stre.

Poπto je neko vrijeme Ëavrljala, djevojka je utihnu-la. Zatim je, gledajuÊi me pravo u oËi, rekla: “Moæda sepitate zaπto sam primljena ovamo. Imam rak. VeÊ je do-

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55144

Black

145

sta uznapredovao prije nego πto je otkriven. LijeËniciËine sve da uspore njegovo napredovanje, ali rekli sumi da je sve samo pitanje vremena.”

Bio sam zaËuen. Nisam htio prihvatiti to πto samËuo. Nisam æelio prihvatiti neπto tako neugodno. Jednatako ljupka djevojka mora se suoËiti s neizbjeænom smr-Êu. Ova bolesnica imala je u mene dovoljno povjerenjada mi otkrije teret koji ju je pritiskao. Otvoreno mi jerekla ono πto je njezina najveÊa briga, ono za πto subili vezani njezini najdublji osjeÊaji. Kako da postupim?©to je trebalo reÊi?

Moj odgovor me joπ uvijek proganja. Nakon neugo-dne πutnje promrmljao sam: “Oh,... uh,... shvaÊam.”

Zatim, nakon duge neugodne tiπine, pitao sam je:“U kojoj si se πkoli osposobila za medicinsku sestru?”

Brzo je odgovorila na moje pitanje. Nakon joπ ne-koliko uglavnom bezmislenih rijeËi s moje strane, oti-πao sam.

Moæe li se u suÊuti osjeÊati jadnije, ne znam. Umje-sto da svoj odgovor temeljim na njezinim osjeÊajima,temeljio sam ga na svojim. To πto mi je rekla πokiralome je i uËinilo da se osjeÊam neugodno. Nije se uklo-pilo u moje raspoloæenje. Bilo je neugodno. Ustuknuosam. Nisam mogao prihvatiti nastalu nepriliku i uklju-Ëiti se. Preπao sam preko onog πto je rekla.

Ponio sam se nemarno prema jednoj Boæjoj kÊeri utrenutku njezine najveÊe potrebe. Presjekao sam sebisvaki put da joj posluæim.

©to sam mogao reÊi? Same rijeËi i nisu tako vaæne.Trebao sam joj se naÊi kao potpora u njezinoj straπnojbrizi. To je kljuË za osnivanje svih odnosa koje uspo-stavljamo i imamo.

BuduÊi da voljeti znaËi brinuti se za tue osjeÊaje,trebao sam joj barem pokazati da razumijem njezine


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55145

Black


osjeÊaje. Trebao sam joj pokazati da to znam. Trebaosam na pravi naËin pokazati svoju brigu za njezine osje-Êaje.

Umjesto da mislim samo na sebe, na svoju vlastituneugodu, trebao sam na prvo mjesto staviti nju. Trebaosam shvatiti da u takvim okolnostima svatko doæivljavaveliki strah, ne samo za sebe veÊ i za one koje voli.

Trebao sam reÊi neπto πto bi otvorilo put naπem dru-æenju, umjesto da ga zatvorim. Najzad, ona bi razumje-la da sam pokuπavao saznati kako se osjeÊa. Osjetilabi da sam bio spreman pomoÊi joj da ponese svoj teæakteret. Mogli smo razgovarati o problemima koji muËenjezino srce. Da sam zadobio njezino povjerenje, mogaosam je hrabriti iz Boæje rijeËi i pomoÊi joj da se oslonina Njegovu ljubav koja ne iznevjerava.

BuduÊi da tog dana nisam uspio otkriti Boæju lju-bav, prilika za to bila je gotovo izgubljena. Ali nakonnekoliko dana, kad sam je ponovno posjetio, stekla jedovoljno povjerenja u mene da mi kaæe πto je za njunajvaænije.

Dopuπtenje da do nas dou pravi osjeÊaji ljudi ipokazivanje naπeg zanimanja za njih, kao i pokazivanjeda suosjeÊamo s njima, najbolji je i najpraktiËniji na-Ëin da pokaæemo ljubav.

Jedan propovjednik morao je prenijeti tragiËnu vi-jest ocu i majci o smrti njihovog dvanaestogodiπnjegsina. DjeËak se utopio za vrijeme zajedniËkog ljetova-nja. GovoreÊi kasnije o tome, roditelji su rekli: “Propo-vjednik nam nije propovijedao, nije nam Ëitao biblijskeretke, niti nam je govorio da budemo hrabri. On je sa-mo plakao i æalovao s nama. Uvijek Êemo ga voljeti zbogtoga.”

Kad dijelimo svoje osjeÊaje s drugima, tad zapravodajemo ono πto je nabolje u nama. To je najbolji dar

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55146

Black

147

koji moæemo dati drugima. Za Boæju djecu to znaËi di-jeliti s ljudima svoj vjeËni æivot u Kristu.

Premda je puno lakπe dati novac, polovnu odjeÊu,ili Ëak objavljivati vijest o spasenju, ono πto je ljudimastvarno potrebno jest duboko i otvoreno zajedniπtvo,naπa ljubav koja se otkriva tako πto Êemo s njima dije-liti osjeÊaje.

To je skupo. To isto tako moæe biti teæak rad —duπevno i emotivno. Ali u svakom odnosu Bog nas is-probava, On nam pokuπava pomoÊi da uzrastemo i po-stanemo vjerni upravitelji Njegove ljubavi.

Boæje dijete nastoji spoznati osjeÊaje da bi boljerazumjelo sebe i druge ljude, i da bi razvilo i poboljπaloodnose jedinstva i zajedniπtva koji inaËe ne bi drukËijemogli postojati.

Kad otkrivamo tue osjeÊaje, poistovjeÊujemo se snjima i razumijemo ih, moÊi Êemo postiÊi najveÊe do-bro, primiti najveÊe blagoslove i objaviti najveÊe istine.

Isus je to imao na umu dok je radio s Dvanaesto-ricom. Prvi uËenici znatno su se razlikovali u naravi inavikama. Ali oni su trebali postati uËitelji svijeta. Isusje znao da za uspjeπno objavljivanje Evanelja ti ljudimoraju najprije doæivjeti jedinstvo misli, osjeÊaja i ra-da.

DjelujuÊi na podruËju osjeÊaja, moæemo zadobiti po-vjerenje ljudi i tako otvoriti put za objavljivanje istiniteBoæje ljubavi. Oni koji su uspjeπni u ophoenju s lju-dima, moÊi Êe ih uspjeπno upoznati sa svojim dubokimpoznavanjem Boga.

Jedan od najboljih vjesnika Boæje ljubavi bio jeapostol Ivan. Tko god æeli u svojem æivotu pokazati Bo-æju ljubav, imat Êe koristi ako prouËava Ivanov æivot.On je dobro djelovao u podruËju osjeÊaja. Biblija otkri-va da su Isus i Ivan razvili duboko zajedniπvo. Ivan,


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55147

Black


najmlai od Dvanestorice, dopustio je Kristu da potpu-no otvori njegov æivot i tako se stvorilo Ëvrsto prijatelj-stvo izmeu njega i Gospodina. To prijateljstvo bilo jeiznimno upravo zbog toga πto se razvilo u podruËju osje-Êaja, kao i u svim drugim podruËjima.

Naπa ljubav prema Bogu treba uzrasti tamo gdjepostoji — na podruËju osjeÊaja, kao i na podruËju volje.Na svijetu ne postoji jaËa sila od ujedinjene volje, ra-zuma i osjeÊaja pod utjecajem Boæje ljubavi.

Ivan je od Gospodina nauËio znaËenje odnosa u po-druËju ljubavi. Njegovi zapisi otkrivaju da je Boæja lju-bav topla i osobna. Njegove poslanice odiπu duhom lju-bavi. Isus je preko njega objavio najveÊe duhovne isti-ne.

U Ëemu je bila Ivanova tajna? Kako je doπao takoblizu Isusa? Kako je mogao objavljivati Boæje spasono-sne istine i tako osvojiti mnoga srca? Isus voli one kojistvarno predstavljaju Oca. A Ivan je izmeu svih uËenikamogao najbolje govoriti o OËevoj ljubavi. Otkrio nam jeπto je osjeÊao duboko u duπi.

Kad ljudima otkrivamo Boæju ljubav na podruËjuosjeÊaja, kao πto je to Ivan Ëinio, tada vrlo brzo moæemoobjaviti Evanelje. Zato treba praktiËnim, svakodnevnimæivotom objaviti i uzdignuti vrijednost Boæje ljubavi.

Ne moramo se bojati ili stidjeti da na taj naËin do-lazimo u dodir s ljudima. Imajmo na umu da tako mo-æemo najbolje voljeti ljude, najbolje zadovoljiti njihovepotrebe i najuspjeπnije im objaviti vjeËne istine. To jeevaneoski rad u najboljem obliku.

Nedostatak osjeÊaja prema ljudima Biblija opisujekao pokazatelj grijeha u æivotu pojedinaca koji “su se,izgubivπi svaki Êudoredni osjeÊaj, predali raspuπtenostida sa svom pohlepom Ëine neËistoÊu svake vrste” (Efe-æanima 4,19). Isus je dao sliËnu opomenu: “Razmahat

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55148

Black

149

Êe se bezakonje i ljubav Êe kod mnogih ohladnjeti.”(Matej 24,12) Samo Krist moæe izlijeËiti ravnoduπnost,koja predstavlja ozbiljan nedostatak u Ëovjekovom ka-rakteru.

Apostol Pavao nas upuÊuje da uËimo u Kristovojπkoli. “Mjesto toga budite jedan prema drugom prija-zni, puni milosra! Opraπtajte jedan drugome, kao πtoje i Bog vama oprostio u Kristu!” (Efeæanima 4,32)

Bog æeli danas imati ljude koji Êe dopustiti da ihproæme Njegova boæanska toplina. Ta toplina Êe dospjetido nas dok na podruËju osjeÊaja aktivno objavljujemo iotkrivamo Njegovu ljubav svim ljudima.

“... I ljubav Êe kod mnogih ohladnjeti.” (Matej 24,12)HladnoÊa je nedostatak osjeÊaja, a to nema puno vezes razumom. Ljudska srca postaju hladna. Kad smo ugri-jani Boæjom ljubavlju, a onda prenosimo tu toplinu dru-gima. To moæe promijeniti svijet, kao πto se i dogodilou vrijeme prve krπÊanske Crkve. Moæemo se uhvatiti zaobeÊanja koja postoja u Njegovoj RijeËi i u vjeri krenutinaprijed. Ti i ja moæemo postati provodnici vjeËne Bo-æje ljubavi.

Ako u svoje srce primimo Boæju istinu, ona Êe ople-meniti naπe æelje, oËistiti naπe misli i omekπati naπunarav. Ona Êe oæivjeti sposobnosti naπega uma i datisnage naπoj duπi. PoveÊat Êe naπu sposobnost da osje-Êamo i volimo.

“Jer ovo je poruka koju smo Ëuli od poËetka: ljubi-mo jedan drugoga! ... Ako ljubimo jedan drugoga, Bogostaje u nama, i njegova je ljubav u nama savrπena.”(1. Ivanova 3,11; 4,12)


D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55149

Black


Ü

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55150

Black

151

Kazalo

1. Potreba za istinskom ljubavi ................................ 5

2. NajveÊi grijeh ....................................................... 13

3. Opredijeljeni za ljubav ........................................ 18

4. ©to je ljubav ........................................................ 25

5. Bezuvjetna ljubav ................................................ 30

6. Voljeti usprkos poteπkoÊama............................... 39

7. Ljubav je djelovanje............................................. 47

8. Ljubav je povjerenje ............................................ 58

9. Osloboeni da bismo voljeli ................................ 65

10. Odvaæno voljeti sada ........................................... 76

11. Ljubav i izazov neprijateljstva ............................ 87

12. Ljubav koja popravlja ......................................... 97

13. Ljubav je ispovijedanje ...................................... 117

14. Ljubav je zajedniπtvo ........................................ 130

15. Ljubav je i osjeÊaj ............................................. 138

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55151

Black


www.znaci-vremena.com

D.Cooper p20 07.10.2013, 17:55152

Black

1 douglas cooper ﬁivjeti boﬁju ljubav · istinitost postojanja boga i bo¾je ljubavi. u svojoj...

Documents