1 ellen g. white isusov govor na gori · samo je strah od naroda sprijeŁio velikodostojnike da mu...

1

Ellen G. White

Isusov govor na Gori

ISUSOV GOVOR NA GORI2

NakladniciADVENTUS d.o.o.www.adventus.hr

i ZNACI VREMENA

Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËnoili u cijelosti, uz pisano dopuπtenje nakladnika.

UrednikDragutin Matak

PrijevodMilan ©uπljiÊ

LekturaLjerka Koren

KorekturaDarko FilËiÊ

PrijelomGENESIS, Zagreb

NaslovnicaKreπimir Godina

Harry Anderson, Propovijed na Gori

TisakSTUDIO MODERNA, Zagreb

3

Ellen G. White

Isusov govorna Gori

Drugo izdanje

Zagreb, 2005.

ADVENTUS


CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 252:286

WHITE, Ellen GouldIsusov govor na Gori / Ellen G.

[Gould] White ; [prijevod Milan ©uπljiÊ]. -2. izd. - Zagreb : Adventus : Znacivremena, 2005.

Prijevod djela: Thoughts from the Mount ofBlessing. - Kazalo

ISBN 953-7119-14-9 (Adventus)

451102204

Biblijski tekstovi navedeni suprema izdanju KrπÊanske sadaπnjosti.

5

KRISTOVIM U»ENICIMA,koje UËitelj i sad poziva daviπe cijene duhovno kraljev-stvo od zemaljskoga kraljev-stva, u nadi da Êe im ovestranice joπ jasnije prikazati

slavu Nevidljivoga.

7

RijeË unaprijed

Stotine tisuÊa primjeraka knjige Isusov go-vor na Gori naπle su svoje Ëitatelje na stotinjakjezika svijeta otkad se knjiga prvi put pojaviladavne 1896. godine.

Da UËiteljeve pouke, izreËene na Gori, nasta-ve prosvjetljivati, ohrabrivati i blagoslivljati Ëo-vjeËanstvo, æelja je ne samo spisateljice Ellen G.White, veÊ i onih kojima je ona povjerila skrbo svojoj duhovnoj ostavπtini.

Nakladnik

9

Predgovor

Propovijed na Gori nebeski je blagoslov svi-jetu — glas s Boæjega prijestolja. UpuÊena je Ëovje-Ëanstvu da mu bude zakon o duænostima i svjet-lost s Neba, nada i utjeha u oËaju, radost i okrjepau svim okolnostima i na svim æivotnim stazama.Propovjednik nad propovjednicima, najveÊi UËiteljovdje izgovara rijeËi kojima Ga je sâm Otac nadah-nuo.

Blaæenstva su Kristov pozdrav ne samo oni-ma koji vjeruju, veÊ i cijeloj ljudskoj obitelji. Izgle-da kao da je On na trenutak zaboravio da se nala-zi na ovome svijetu, a ne na Nebu, pa se posluæiopozdravom uobiËajenim u svijetu svjetlosti. Blago-slovi su tekli s Njegovih usana kao æivotodavnastruja koja je iznenada potekla iz zatvorenog vrela.

Krist nas ne ostavlja u nedoumici o karakter-nim osobinama koje Êe On uvijek priznavati iblagoslivljati. Od slavoljubivih miljenika svijetaKrist se okrenuo k onima koje su takvi odbacili,proglasivπi blaæenima sve one koji prime Njegovusvjetlost i æivot. Siromaπne duhom, krotke, smjer-ne, æalosne, prezrene i prognane Krist poziva u


svoje zaπtitniËko naruËje: “Doite k meni... i jaÊu vas okrijepiti.” (Matej 11,28)

Krist moæe promatrati bijedu svijeta nepoæalivπi πto je stvorio Ëovjeka. U ljudskom srcuOn vidi viπe, a ne samo grijeh i bijedu. Svojombeskrajnom mudrosti i ljubavlju Krist vidi mo-guÊnosti i visine koje Ëovjek moæe dosegnuti. Iakosu ljudska biÊa zlouporabila primljene blagoslo-ve i uniπtila dostojanstvo dano od Boga, Kristzna da Êe Stvoritelj ipak biti proslavljen njiho-vim otkupljenjem.

RijeËi koje je Krist izgovorio s Gore blaæen-stva saËuvat Êe svoju silu kroz sva vremena. Svakamisao je dragulj iz riznice istine. NaËela iznesenau ovoj propovijedi vrijede za sva vremena i zasve ljude. Krist je boæanski silno izraæavao svojuvjeru i nadu istiËuÊi jednu po jednu kategorijuljudi, blagoslovljenih zato πto su izgradili prave-dan karakter. ÆiveÊi æivotom Æivotodavca, vjeromu Njega svatko moæe dostiÊi ideal opisan Nje-govim rijeËima.

Ellen G. White

11

Na obronku Gore

Viπe od Ëetrnaest stoljeÊa prije Isusovog ro-enja u Betlehemu, okupila su se Izraelova djecau divnoj ©ekemskoj dolini da s gorâ, s obiju stranasluπaju glasove sveÊenika koji su izricali blago-slove i prokletstva — “blagoslov, budete li sluπalizapovijedi Jahve, Boga svoga... a prokletstvo, nebudete li sluπali...” (Ponovljeni zakon 11,27.28)I tako je gora s koje su bile izgovorene rijeËiblagoslova postala poznata kao Gora blaæenstava.Meutim, na Gerizimu nisu bile izgovorene rijeËikoje Êe postati blagoslov grjeπnom i jadnom svi-jetu. Izrael je propustio ostvariti uzviπeni idealkoji mu je bio postavljen. Netko drugi, a ne JoπuaNunov, morao je povesti Boæji narod u pravi spo-koj vjere. Gerizim nije viπe poznat kao Gora bla-æenstava. Sad je to ona bezimena gora pokraj Ge-nezaretskog jezera, s koje je Isus izgovorio rijeËiblagoslova svojim uËenicima i mnoπtvu.

Zamislimo taj prizor i, sjedeÊi s uËenicimana obronku Gore, pokuπajmo se unijeti u mislii osjeÊaje koji su ispunjavali njihova srca. Kadshvatimo πto su Kristove rijeËi znaËile onima koji


su ih sluπali, u njima Êemo nazrijeti novu æivosti ljepotu i otkriti pouke koje nam pruæaju.

Kad je Spasitelj otpoËeo svoju sluæbu, opÊe-prihvaÊena predodæba o Mesiji i Njegovom djelupotpuno je onesposobljivala narod da Ga prihvati.Duh prave poboænosti izgubio se u tradicijamai ceremonijama, a proroËanstva su tumaËena ponahoenju oholih srca prionulih uz svijet. Heb-reji su oËekivali Mesiju — ne kao Spasitelja odgrijeha, veÊ kao velikoga vou koji Êe sve narodepokoriti vlasti lava iz plemena Judina. Uzalud ihje Ivan Krstitelj pozivao na pokajanje silom kakvusu imali stari proroci, silom koja je potresala srca.Uzalud ih je na Jordanu upuÊivao na Isusa kaona Boæje Janje koje je uzelo na sebe grijehe svi-jeta. Bog je nastojao usmjeriti njihove misli naIzaijino proroËanstvo o Spasitelju muËeniku, alioni nisu htjeli sluπati.

Da su se uËitelji i voe u Izraelu podËiniliKristovoj preobraæavajuÊoj milosti, On bi ih uËi-nio svojim predstavnicima meu ljudima. Prvoje u Judeji bio najavljen dolazak Boæjega kraljev-stva te je upuÊen poziv na pokajanje. Izgnavπiiz jeruzalemskoga hrama one koji su ga oskvr-nuli, Isus se objavio kao Mesija — Onaj koji ÊeoËistiti duπu od prljavπtine grijeha i uËiniti daNjegov narod postane sveti hram Gospodinu. Alihebrejski voe nisu se htjeli poniziti i prihvatiti

13

poniznog UËitelja iz Nazareta. Kad je drugi putposjetio Jeruzalem, bio je izveden pred sinedrij.Samo je strah od naroda sprijeËio velikodostojnikeda Mu ne pokuπaju oduzeti æivot. Zato je, napu-stivπi Judeju, otpoËeo svoju sluæbu u Galileji.

Izgnavπi izjeruzalemskogahrama one kojisu ga oskvrnuli,Isus se objaviokao Mesija —Onaj koji ÊeoËistiti duπu odgrijeha i uËinitida Njegov narodpostane svetihram Gospodinu.

Tamo je radio neko-liko mjeseci prije negoπto je odræao propovijedna Gori. Vijest da je “bli-zu kraljevstvo nebesko”(Matej 4,17), koju je ob-javljivao po svoj zemlji,privuk la je pozornostsvih druπtvenih slojeva ijoπ viπe razgorjela pla-men njihovih slavoljubi-vih nada. Slava novogUËitelja preπla je granicePalestine i, bez obzira nadræanje glavara, proπirilose miπljenje da bi to mo-gao biti Otkupitelj kojemu su se nadali. Velikomnoπtvo pratilo je Isusa na svakom koraku, a odu-πevljenje naroda sve viπe je raslo.

Doπlo je vrijeme da i uËenici, najbliæi Kristovisuradnici, poËnu neposrednije sudjelovati u Nje-govu radu kako to veliko mnoπtvo ne bi ostalonezbrinuto, kao ovce bez pastira. Neki su se uËe-

NA OBRONKU GORE


nici pridruæili Isusu joπ u poËetku Njegove slu-æbe. Gotovo sva dvanaestorica bili su meusob-no povezani kao Ëlanovi Kristove obitelji. »ak ioni, zavedeni uËenjem rabina, zajedno s ostali-ma oËekivali su zemaljsko kraljevstvo. Nisu moglishvatiti Isusove postupke. Bili su zbunjeni i uzne-mireni πto se On uopÊe ne trudi osigurati za svojedjelo potporu sveÊenika i rabina te πto niπta nepoduzima da bi uspostavio svoju vlast kao ze-maljski vladar. Mnogo je joπ trebalo raditi s timuËenicima prije nego πto postanu spremni pri-hvatiti svetu odgovornost koja Êe im biti povje-rena kad se Isus uznese na nebo. Ipak, odgovorilisu na Kristovu ljubav i — premda su bili sporogasrca za vjerovanje — Isus je u njima vidio ljudekoje Êe moÊi obuËiti i pripremiti za svoje velikodjelo. A sad, buduÊi da su bili s Njim veÊ dovoljnodugo da mogu donekle uËvrstiti svoju vjeru uboæansku narav Njegova poslanja i buduÊi da jei narod dobio neoboriv dokaz Njegove moÊi, pri-premljen je put da se javno izloæe naËela Kristovakraljevstva, πto Êe im pomoÊi da shvate Njego-vu pravu narav.

Sâm, na brdu kraj Galilejskog jezera, Isus jeproveo cijelu noÊ u molitvi za te svoje izabrani-ke. U zoru ih je pozvao k sebi. IzgovarajuÊi rijeËimolitve i pouke, poloæio je ruke na njihove gla-ve u znak blagoslova te ih tako odvojio za evan-

15

eosko djelo. Zatim se zajedno s njima spustiona obalu jezera. Ondje se od ranoga jutra okup-ljalo veliko mnoπtvo.

Osim uobiËajenog mnoπtva iz galilejskih gra-dova, tamo su bili mnogi iz Judeje i iz samogaJeruzalema; iz Pereje i poluneznaboæaËkog De-

Sva su srcadrhtala u nadida Êe Izraeluskoro predsvim narodimabiti slavljen kaoGospodnjiizabranik, aJeruzalem bitiuzdignut kaoprijestolnicasvjetskogcarstva.

kapolisa; iz Idumeje, juæ-no od Judeje, i iz Tira iSidona, feniËkih gradovana obali Sredozemnogmora, a “... kad se Ëuloπto on Ëini”, oni “dooπeda ga Ëuju i da se izli-jeËe od svojih bolesti; ...jer je iz njega izlazila silakoja je lijeËila sve.” (Mar-ko 3,8; Luka 6,17-19)

BuduÊi da na ono-me dijelu uske obale, do-kle je mogao doprijetiNjegov glas, nije bilo do-voljno mjesta ni da GastojeÊi sluπaju svi koji suGa æeljeli Ëuti, Isus ih je poveo natrag premaobronku gore. Stigavπi do zaravni, gdje se to ve-liko mnoπtvo moglo udobno smjestiti, Isus je sjeona travu, a uËenici i narod slijedili su Njegovprimjer.

NA OBRONKU GORE


OsjeÊajuÊi da Êe se dogoditi neπto osobito,uËenici su se gurali oko svojega UËitelja. Doga-aji toga jutra uËvrstili su ih u uvjerenju da Êesad biti objavljen neki proglas o kraljevstvu kojeÊe On, kako su se iskreno nadali, uskoro uspo-staviti. Mnoπtvo je bilo ispunjeno osjeÊajem iπËe-kivanja, a na svim licima zrcalilo se duboko za-nimanje.

Dok su sjedili na zelenom obronku ËekajuÊida boæanski UËitelj progovori, srca su im bilapuna misli o buduÊoj slavi. Bilo je tu knjiæevni-ka i farizeja koji su æeljno oËekivali dan kad Êedobiti vlast nad omrznutim Rimljanima i prisvojitibogatstva i sjaj toga velikog svjetskog carstva. Si-romaπni poljodjelci i ribari nadali su se obeÊanjuda Êe njihove bijedne kolibe, oskudna hrana, te-goban æivot i strah od neimaπtine biti zamijenjenipalaËama punim izobilja i danima bezbriænosti.Nadali su se da Êe im Krist umjesto jedinog gru-bog ogrtaËa, koji im je danju sluæio kao odjeÊa,a noÊu kao pokrivaË, dati raskoπne i skupocjenehaljine njihovih osvajaËa.

Sva su srca drhtala u uznositoj nadi da ÊeIzrael uskoro pred svim narodima biti slavljenkao Gospodnji izabranik, a Jeruzalem biti uzdig-nut kao prijestolnica svjetskog carstva.

17

Blaæenstva

“Zatim otvori usta svoja i poËe ihovako uËiti: ‘Blago siromaπnima uduhu, jer je njihovo kraljevstvonebesko!’” (Matej 5,2.3)

Kao neπto strano i novo odjeknule su te rijeËiu uπima iznenaenog mnoπtva. Takvo uËenje biloje suprotno svemu πto su dotad Ëuli od sveÊenikaili rabina. U njemu nisu mogli naÊi niπta πto bilaskalo njihovoj uznositosti ili poticalo njihoveslavoljubive nade. Ali iz toga novog UËitelja zraËilaje snaga koja ih je oËaravala. Sama Njegova nazoË-nost πirila je miomiris boæanske ljubavi, poputcvijeta πto πiri svoj miris. Njegove su rijeËi padale“kao rosa na travu, kao kiπa πto natapa zemlju”.(Psalam 72,6) Svi su osjeÊali da je pred njimaOnaj koji Ëita tajne duπe, a ipak im pristupa snjeænim suosjeÊanjem. Otvorili su Mu svoja srca,a dok su sluπali, Sveti Duh im je otkrivao diopo dio znaËenja pouke koju je ËovjeËanstvo svihstoljeÊa trebalo nauËiti.

Vjerske voe u Kristovo doba smatrali su daimaju veliko duhovno blago. Molitva farizeja: “Bo-


æe, zahvaljujem ti πto nisam kao ostali ljudi” (Luka18,11) izraæavala je osjeÊaje toga druπtvenog sloja,a uvelike i osjeÊaje cijelog naroda. Ali u mnoπtvuokupljenom oko Isusa bilo je pojedinaca koji suosjeÊali svoje duhovno siromaπtvo. Kad se u Ëu-desnom ulovu ribe otkrila Kristova boæanska sila,Petar je pao pred Spasiteljeve noge uzviknuvπi:“Udalji se od mene, Gospodine, jer sam greπnik!”(Luka 5,8) I u mnoπtvu okupljenom na brdu biloje duπa koje su, suoËene s Njegovom neporoË-noπÊu, osjeÊale da su “nesretne, i bijedne, i siro-maπne, i slijepe, i gole” (Otkrivenje 3,17), pa suËeznule za “miloπÊu Boæjom u svoj spasiteljskojsnazi...” (Titu 2,11). Kristove rijeËi pozdrava pro-budile su u tim duπama nadu; vidjele su da Bogblagoslivlja i njihov æivot.

Isus je ponudio Ëaπu blagoslova onima kojisu mislili: “Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo;niπta mi ne treba” (Otkrivenje 3,17), ali su oniprijezirno odbacili milostivi dar. Onaj tko sebesmatra savrπenim, tko misli da je dovoljno do-bar i zadovoljava se svojim stanjem, niti ne Ëez-ne postati sudionik u Kristovoj milosti i praved-nosti. Uznositost ne osjeÊa da joj je bilo πto po-trebno pa zato zatvara srce Kristu i neizmjernimblagoslovima koje je On doπao podariti. U srcutakve osobe nema mjesta za Isusa. Oni koji suu vlastitim oËima bogati i dostojni poπtivanja, ne

19

traæe vjerom i ne primaju Boæji blagoslov. Osje-Êaju da su siti, a odlaze gladni. PomoÊ koju Kristmoæe pruæiti cijene oni koji znaju da se sami ni-kako ne mogu spasiti niti sami od sebe uËinitiijedno dobro djelo. To su siromaπni duhom, zakoje On kaæe da Êe biti blagoslovljeni.

BLA ÆENSTVA

»ovjeka kojemu pra-πta, Krist najprije vodina pokajanje, a djelo jeSvetoga Duha uvjeriti gada je grjeπan. Oni Ëija jesrca Boæji Duh uvjeriosvojim utjecajem, spo-znaju da u sebi nemajuniËeg dobroga, da je sveπto su ikad Ëinili biloproæeto samoljubljem igrijehom. SliËno bijed-nom cariniku, oni stoje po strani, ne usuujuÊise Ëak ni pogled usmjeriti k nebu, i viËu: “Boæe,smiluj se meni greπniku!” (Luka 18,13) Takvi pri-maju blagoslov. Pokajnik dobiva oprost, jer jeKrist “Jaganjac Boæji koji uzima grijeh svijeta”.(Ivan 1,29) Bog je obeÊao: “Budu l’ vam grijesikao grimiz, pobijeljet Êe poput snijega; kao pur-pur budu li crveni, postat Êe kao vuna.” “DatÊu vam novo srce, nov duh udahnut Êu u vas!”(Izaija 1,18; Ezekiel 36,26.27)

Kristove rijeËipozdravaprobudile su utim duπamanadu; vidjele suda Bogblagoslivlja injihov æivot.


O siromasima u duhu Isus kaæe: “Njihovo jekraljevstvo nebesko.” To kraljevstvo nije, kakosu oËekivali Kristovi sluπatelji, prolazno i zemalj-sko. Krist je ljudima otvorio duhovno kraljevstvosvoje ljubavi, milosti i pravednosti. Oznaka Mesi-jinog kraljevstva jest sliËnost sa Sinom ËovjeËjim.Njegovi podanici su siromaπni duhom, krotki,proganjani zbog pravde. Njima pripada nebes-ko kraljevstvo. Premda joπ nije sasvim dovrπeno,u njima je otpoËelo djelo koje Êe ih uËiniti “do-stojnima sudioniπtva u baπtini svetih u svjetlu”.(Koloπanima 1,12)

Svi koji osjeÊaju veliko siromaπtvo svoje duπei shvaÊaju da nemaju u sebi nikakvog dobra, mo-gu dobiti pravednost i snagu ugledavπi se na Isusa.On kaæe: “Doite k meni svi koji ste umorni ioptereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti”. (Matej 11,28)Isus vas moli da svoje siromaπtvo zamijenite bo-gatstvom Njegove milosti. Mi nismo dostojni Boæjeljubavi, ali je dostojan Krist, naπ Jamac. On moæesavrπeno spasiti sve koji dolaze k Njemu. Kakvogod bilo vaπe iskustvo u proπlosti, koliko god bileobeshrabrujuÊe vaπe trenutaËne okolnosti, akodoete k Isusu takvi kakvi jeste, slabi, bespomoÊ-ni i oËajni, naπ milostivi Spasitelj daleko Êe vamiziÊi u susret, zagrlit Êe vas rukama svoje ljuba-vi i ogrnuti plaπtem svoje pravednosti. PredstavitÊe vas Ocu, odjevene u bijelu odjeÊu svojega ka-

21

raktera. On se zalaæe za nas pred Bogom: “Jasam zauzeo mjesto ovoga grjeπnika. Ne gledaj tozalutalo dijete, veÊ gledaj mene.” Koliko god gla-sno Sotona govorio protiv naπe duπe optuæujuÊije za grijeh i polaæuÊi na nas pravo kao na svojplijen, Kristova krv govori mnogo silnije.

Kazat Êe: “Jedino je u Jahvi pobjeda i sna-ga... U Jahvi Êe pobijediti i proslavit se sve potom-stvo Izraelovo!” (Izaija 45,24.25)

“Blago onima koji tuguju, jer Êe seutjeπiti!” (Matej 5,4)

Tugovanje o kojemu je ovdje rijeË iskrenoje æaljenje zbog grijeha. Isus kaæe: “A ja, kad bu-dem podignut sa zemlje, sve Êu ljude privuÊi ksebi.” (Ivan 12,32) Kad je netko pokrenut da po-gleda Isusa raspetog na kriæu, shvaÊa svu grjeπ-nost ljudskog roda i spoznaje da je grijeh muËioi razapeo Gospodina slave. Uvia da je, iako vo-ljen neizrecivo njeænom ljubavlju, svojim æivo-tom davao sliku stalne nezahvalnosti i buntovni-πtva. Odrekao se svojega najboljeg Prijatelja izlouporabio najdragocjeniji dar Neba. Ponovnoje sâm razapinjao Boæjega Sina i probadao Nje-govo okrvavljeno i probodeno srce. Ponor grijeha,golem, mraËan i dubok, odvaja ga od Boga i onplaËe slomljena srca.

BLA ÆENSTVA


Tko tako tuguje, “utjeπit Êe se”. Bog namotkriva naπu krivnju da bismo mogli naÊi utoËiπteu Kristu, osloboditi se ropstva grijehu uz NjegovupomoÊ i radovati se u slobodi Boæjih sinova. Upravoj skruπenosti moæemo doÊi do podnoæjakriæa i ondje ostaviti svoje terete.

Spasiteljeve rijeËi objavljuju vijest utjehe ionima koji podnose nedaÊe ili su nekoga izgu-bili. Naπe tuge ne niËu iz zemlje. “Jer samo nera-do on poniæava i rascvili sinove Ëovjeka”. (Tu-æaljke 3,33) Kad Spasitelj dopusti da na nas nai-u kuπnje i nevolje, to nam je “za naπe (pravo)dobro, da bismo postali dionicima njegove sve-tosti”. (Hebrejima 12,10) Koliko god kuπnja iz-gledala gorka i teπka, ako se podnosi s vjerom,donijet Êe blagoslov. Okrutan udarac koji odnosizemaljske radosti, moæe nam usmjeriti pogled pre-ma Nebu. Koliko je onih koji nikad ne bi upo-znali Isusa da ih patnja nije natjerala da u Njemupotraæe utjehu!

Bog se sluæi æivotnim nedaÊama da bi uklo-nio neËistoÊu i grubost iz naπega karaktera. Re-zanje, oblikovanje, klesanje, glaËanje i dotjerivanjebolni su postupci πto ih nedaÊe obavljaju. Nijelako biti pritisnut uz kotaË brusilice, ali tako sekamen priprema za mjesto koje treba zauzeti unebeskom hramu. UËitelj ne troπi vrijeme i trudna neku bezvrijednu grau. On glaËa samo svoje

23

dragocjeno kamenje da bi postalo vrijedno pa-laËe.

Gospodin Êe pomoÊi svima koji se uzdajuu Njega. Ljudi vjere postiÊi Êe dragocjene po-bjede, nauËit Êe dragocjene pouke i steÊi drago-cjena iskustva.

Naπ nebeski Otac nikad ne zaboravlja onekoje je obuzela tuga. Kad se David penjao uz

BLA ÆENSTVA

Maslinsku goru, “sve pla-ËuÊi, pokrivene glave ibos” (2. Samuelova 15,30), Gospodin ga je sa-æaljivo promatrao. Davidje bio odjeven u kostri-jet, grubu tkaninu odkozje dlake, i savjest gaje optuæivala. Ti vanjskiznakovi poniznosti svje-doËili su o njegovoj du-

Koliko je onihkoji nikad ne biupoznali Isusada ih patnjanije natjeralada u Njemupotraæe utjehu!

bokoj skruπenosti. PlaËnim i bolnim rijeËima iznioje pred Boga svoju nevolju. Gospodin nije od-bacio svojega slugu. Nikad David nije bio takodrag Srcu beskrajne Ljubavi kao tada kad je, obu-zet griænjom savjesti, bjeæao da spasi svoj æivotod neprijatelja koje je njegov vlastiti sin podig-nuo na bunu. Gospodin kaæe: “Ja korim i karamsve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obratise!” (Otkrivenje 3,19) Krist podiæe skruπeno srce


i Ëisti ojaenu duπu sve dok ona ne postane Nje-govo prebivaliπte.

Ali kad naiu nevolje, koliki su meu namasliËni Jakovu! Mislimo da je to neprijateljeva ruka.U tami se slijepo borimo sve dok nam neponestane snage i viπe ne moæemo naÊi ni utjeheni izbavljenja. Boæanski dodir otkrio je Jakovuu osvit dana Onoga s kime se borio, Anelazavjeta, i on je plaËuÊi bespomoÊno pao na grudiBeskrajne Ljubavi da primi blagoslov za kojimje Ëeznula njegova duπa. I mi trebamo nauËitida su nevolje blagoslov, ne prezirati Gospodnjeukore niti klonuti kad nas On opominje.

“Da, blago Ëovjeku koga Bog odbaci... Onranjava, ali i ranu povija, udara, i svojom zacje-ljuje rukom. Iz πest Êe nevolja tebe izbaviti, niu sedmoj zlo te dotaknuti neÊe.” (Job 5,17-19)Krist prilazi svakoj ranjenoj duπi da je iscijeli.Æivot pun bolnih gubitaka, æalosti i patnje mo-æe se razvedriti dragocjenim otkrivanjem NjegovenazoËnosti.

Bog ne æeli da ostanemo pritisnuti nijemomboli, ranjena i slomljena srca. On æeli da podig-nemo pogled i gledamo Njegovo drago lice punoljubavi. Dragi Spasitelj stoji pokraj mnogih Ëijesu oËi tako obnevidjele od suza da Ga ne moguprepoznati. »ezne uzeti naπe ruke i potaknutinas da gledamo u Njega s jednostavnom vjerom,

25

dopuπtajuÊi Mu da nas vodi. Njegovo je srce otvo-reno za naπe duboke æalosti, tuge i nevolje. Spa-sitelj nas je ljubio vjeËnom ljubavlju i okruæivaonjeænom dobrotom. Srcem se uvijek moæemo oslo-niti na Njega i neprekidno razmiπljati o Njego-

BLA ÆENSTVA

voj njeænoj dobroti i lju-bavi. On Êe uzdignutiduπu iznad svakodnevnihtuga i nevolja i dati jojmir.

Mislite na to, napa-Êena i bolna djeco, i ra-dujte se u nadi, “jer sveπto je od Boga roenopobjeuje svijet.” (1. Iva-nova 5,4)

Blaæeni su i oni kojiplaËu zajedno s IsusomosjeÊajuÊi suÊut premasvijetu zbog njegovihpatnja i tugu zbog nje-

Krist prilazisvakoj ranjenojduπi da jeiscijeli. Æivotpun bolnihgubitaka, æalostii patnje moæe serazvedritidragocjenimotkrivanjemNjegovenazoËnosti.

govih grijeha. U takvom plaËu nijedna misao nijeposveÊena sebi. Isus je bio »ovjek boli i podnosioje duπevne patnje koje nijedan jezik ne moæe opi-sati. Njegov duh bio je rastrgan i ranjavan ljud-skim prijestupima. UsrdnoπÊu punom samopri-jegora trudio se ublaæiti bijedu i jade ËovjeËan-stva, a srce Mu je obuzimala teπka tuga dok je


promatrao mnoπtvo koje je odbijalo doÊi k Nje-mu i dobiti æivot. Svi Kristovi sljedbenici proÊiÊe kroz to iskustvo. BuduÊi da u sebi nose Nje-govu ljubav, suraivat Êe s Njim u spaπavanjuizgubljenih. Sudjelovat Êe u Kristovim patnjama,ali i u slavi koja Êe se javiti. BuduÊi da su s Njimbili jedno u Njegovu djelu i pili zajedno s NjimËaπu boli, sudjelovat Êe i u Njegovoj radosti.

Nevolje su nauËile Isusa da obavlja sluæbuutjeπitelja. U svakoj ljudskoj tuzi i On je tuæan,a “buduÊi da je sam trpio i bio kuπan, moæe po-moÊi onima koji stoje u kuπnji”. (Izaija 63,9; Heb-rejima 2,18) Svaka duπa koja se sjedinila s Nje-govim mukama ima prednost sudjelovati u tojsluæbi. “Zaista, kao πto se patnje Kristove preo-bilno izlijevaju na nas, tako preobilna biva i na-πa utjeha po Kristu.” (2. KorinÊanima 1,5) Go-spodin pruæa oæaloπÊenima osobitu milost. Nje-zinom silom omekπava srca i pridobiva duπe. Nje-gova ljubav otvara put ranjenoj i izmuËenoj duπite postaje melem onima πto tuguju. “Pa i pisaosam vam ovo isto da me ne raæaloste na momdolasku oni koji bi me trebali razveseliti, uvjerenza vas sve da je moja radost radost i vas sviju.Da, pisao sam vam u velikoj tuzi, u tjeskobi srcai s mnogim suzama, ne da vas raæalostim, veÊda upoznate preveliku ljubav koju imam premavama.” (2. KorinÊanima 2,3.4)

27

“Blago krotkima...” (Matej 5,5)U Blaæenstvima je objavljena razvojna crta

krπÊanskog iskustva. Oni koji su osjetili da imje Krist potreban, koji su plakali zbog svojih gri-jeha i zajedno s Kristom proπli kroz πkolu patnje,nauËit Êe se i krotkosti od boæanskog UËitelja.

Vrlinu krotkog i blagog podnoπenja neprav-de nisu cijenili ni neznaboπci ni Hebreji. RijeËiπto ih je Mojsije, nadahnut Svetim Duhom, kazaoo sebi — da je najkrotkiji Ëovjek na Zemlji — na-rod u to doba nije smatrao pohvalom. Ponajprijesu izazivale saæaljenje ili prijezir. Ali Isus progla-πava krotkost jednim od najvaænijih uvjeta za ula-zak u Njegovo kraljevstvo. Boæanska ljepota tedragocjene vrline otkrila se u Njegovu osobnomæivotu i karakteru.

Isus, sjajnost OËeve slave, “nije se ljubomornodræao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liπiouzevπi narav sluge i postavπi sliËan ljudima”. (Fi-lipljanima 2,6.7) Pristao je proÊi kroz najteæa isku-stva æivota koraËajuÊi usred sinova ljudskih — nekao kralj koji zahtijeva poËasti, veÊ kao Onaj Ëijije æivotni poziv sluæiti drugima. U Njegovu pona-πanju nije bilo ni traga laæne revnosti ili hladnestrogosti. Narav Iskupitelja svijeta bila je uzviπeni-ja od aneoske, a ipak su s Njegovim boæanskimveliËanstvom bile sjedinjene krotkost i poniznost,kojima je sve privlaËio k sebi.

BLA ÆENSTVA


Isus se odrekao sebe i nije se isticao nijednimsvojim djelom. U svemu se pokoravao volji svo-jega Oca. Kad je Njegovo poslanje na Zemlji biloveÊ pri kraju, mogao je reÊi: “Ja sam tebe pro-slavio na zemlji, izvrπivπi djelo koje si mi daoda uËinim.” (Ivan 17,4) Krist nas poziva: “Uzmitejaram moj na se i uËite od mene, jer ja sam krotkai ponizna srca.” “Ako, dakle, tko hoÊe iÊi zamnom, neka se odreËe samog sebe, neka uzmesvoj kriæ i neka me slijedi” (Matej 11,29; 16,24).Odbacimo zato svoje sebiËne interese s prijestoljai neka oni viπe ne vladaju duπom.

Onaj tko gleda na Kristovo samoodricanje iNjegovu poniznost srca, bit Êe prinuen reÊi, kaoπto je rekao Daniel kad je ugledao Onoga kojije bio sliËan sinovima ËovjeËjim: “Ostadoh samgledajuÊi to veliko vienje; onemoÊah, lice miproblijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.” (Daniel10,8) Samopouzdanje i samoisticanje, Ëime se hva-limo, prikazuju nam se tada u svoj svojoj odur-nosti, kao znaci robovanja Sotoni. »ovjek se ponaravi uvijek nastoji istaknuti i uvijek je spre-man boriti se za prvenstvo. Ali onaj tko uËi odIsusa, odrekao se sebe, oholosti i æelje za prven-stvom. U njegovoj duπi vlada mir, a njegovomosobnoπÊu upravlja Sveti Duh. Tada viπe ne teæi-mo za najviπim mjestom. Ne gajimo slavoljubivuteænju da nametljivoπÊu obratimo pozornost na

29

sebe, veÊ osjeÊamo da je naπe najviπe mjesto krajnogu Spasiteljevih. Tada gledamo u Isusa oËe-kujuÊi da nas Njegova ruka povede, osluπkuje-mo Njegov glas da nas uputi. Apostol Pavao je

BLA ÆENSTVA

stekao to iskustvo: “... jasam, naime, po zakonuumro Zakonu da æivimBogu, s Kristom sam ra-zapet na kriæ; æivim — aline viπe ja, nego Krist æi-vi u meni: æivot koji sa-da provodim u tijelu,provodim u vjeri u SinaBoæjega, koji mi je iska-zao ljubav i samoga sebeza mene predao — neprezirem milost Boæju,jer, ako opravdanje do-

Ako primimoKrista kaostalnog gostasvoje duπe, Boæjimir, kojinadmaπujesvaki um,saËuvat Êe naπasrca i misli uKristu Isusu.

lazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.” (Ga-laÊanima 2,19.20)

Ako primimo Krista kao stalnog gosta svojeduπe, Boæji mir, koji nadmaπuje svaki um, saËu-vat Êe naπa srca i misli u Kristu Isusu. Spasite-ljev æivot na Zemlji, iako ispunjen sukobima, bioje æivot mira. Dok su Ga razjareni neprijateljistalno progonili, On je govorio: “ Onaj koji meposla sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jerja uvijek Ëinim πto je njemu ugodno.” (Ivan 8,29)


Nikakva oluja ljudskog ili sotonskog gnjeva nijemogla poremetiti mir Njegova savrπenog zajed-niπtva s Bogom: “Ostavljam vam mir; mir, i tosvoj, dajem vam.” “Uzmite jaram moj na se i uËiteod mene, jer sam krotka i ponizna srca. TakoÊete naÊi pokoj svojim duπama, jer jaram je mojsladak, a moje breme lako.” (Ivan 14,27; Matej11,29)

Samoljublje uniπtava naπ mir. Dok naπa se-biËna narav æivi u nama, spremni smo je stalnobraniti od poniæenja i uvrede; ali kad smo mr-tvi i kad je naπ æivot skriven s Kristom u Bogu,neÊemo primati k srcu zanemarivanje i podcje-njivanje. Bit Êemo gluhi za ogovaranje i slijepiza porugu i uvredu. “Ljubav je strpljiva, ljubavje dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, neoholi se. Nije nepristojna, ne traæi svoje, ne raz-draæuje se, zaboravlja i praπta zlo; ne raduje senepravdi, raduje se istini. Sve ispriËava, sve vje-ruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikadne prestaje.” (1. KorinÊanima 13,4-8)

SreÊa koja potjeËe iz zemaljskih izvora pro-mjenjiva je kao πto su promjenjive okolnosti okojima ovisi. Ali Kristov mir je stalan i trajan.On ne ovisi o æivotnim okolnostima, o koliËinisvjetovnih dobara ni o broju zemaljskih prijate-lja. Krist je izvor æive vode, a sreÊa koja potje-Ëe od Njega nikad neÊe iznevjeriti.

31

Kristova krotkost, pokazana u domu, usreÊitÊe sve ukuÊane: ona ne izaziva svau, ne uzvra-Êa ljutito, veÊ stiπava razdraæeni temperament izraËi blagoπÊu πto je osjeÊaju svi koji su u kru-gu njezinog utjecaja. Svaku zemaljsku obitelj ukojoj se njeguje, ona Ëini dijelom velike nebes-ke obitelji.

BLA ÆENSTVA

Bilo bi nam kudika-mo bolje stradati zboglaænih optuæaba nego sa-mi sebi stvarati mukuosveÊujuÊi se svojim ne-prijateljima. Duh mrænjei osvete potekao je odSotone i moæe donijetisamo zlo onome tko gagaji. U poniznosti srca, u krotkosti koja je plodprebivanja u Kristu, krije se tajna blagoslova. “JerJahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenËavaponizne!” (Psalam 149,4)

Krotki Êe “naslijediti zemlju”. Æelja za uzvi-sivanjem unijela je grijeh u svijet i zato su naπipraroditelji izgubili vlast nad ovom lijepom Zem-ljom, svojim kraljevstvom. Krist je samoodri-canjem otkupio ono πto je bilo izgubljeno. UËinas da i mi trebamo pobijediti kao πto je Onpobijedio. (Otkrivenje 3,21) NjegujuÊi poniznosti samoodricanje, moæemo postati Kristovi suna-

Krist je izvoræive vode, asreÊa kojapotjeËe od Njeganikad neÊeiznevjeriti.


sljednici: “Zemlju Êe posjedovati krotki”. (Psa-lam 37,11)

Zemlja, obeÊana krotkima, neÊe biti sliËnaovoj, zamraËenoj sjenom smrti i prokletstva. “Alimi oËekujemo, prema njegovu obeÊanju, novanebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost.”“NeÊe biti viπe niπta prokleto. Prijestolje Boæjei Janjetovo bit Êe u gradu. Sluge Boæje klanjatÊe se Bogu i gledat Êe njegovo lice.” (2. Petrova3,13; Otkrivenje 22,3)

Tamo nema razoËaranja, nema boli, nemagrijeha, nema nikoga tko Êe reÊi da je bolestan.Nema pogrebnih povorki, nema plaËa, nema smr-ti, nema rastanaka, nema slomljenih srca. Ali tamoje Isus, tamo je mir. “NeÊe viπe gladovat i æea-ti, neÊe ih muËiti æega ni sunce, jer vodit Êe ihonaj koji im se smiluje, dovest Êe ih k izvorimavode”. (Izaija 49,10)

“Blago gladnima i æednimapravednosti, jer Êe se nasititi!” (Matej 5,6)

Pravednost je svetost, sliËnost Bogu, a “Bogje ljubav”. (1. Ivanova 4,16) To je usklaenost sBoæjim Zakonom, “jer zapovijedi su tvoje svepravedne” (Psalam 119,172), a ljubav je “ispu-njeni Zakon”. (Rimljanima 13,10) Pravednost jeljubav, a ljubav je svjetlost i æivot Boæji. Boæja

33

pravednost utjelovljena je u Kristu. PrimajuÊi Nje-ga, dobivamo pravednost.

Pravednost se ne stjeËe muËnim naporimani zamornim radom, darovima ili ærtvom, negose besplatno daje svakoj duπi koja je gladna i æed-na pravednosti. “O svi vikoji ste æedni, doite navodu; ako novaca i ne-mate, doite. Bez nova-ca i bez naplate kupitevina i mlijeka.” “NeÊeuspjeti oruæje protiv te-be skovano. ... To je baπ-tina slugu Jahvinih, toim je pobjeda od mene— rijeË je Jahvina.” “I evoimena kojim Êe ga nazi-vati: ‘Jahve, Pravda na-πa.’” (Izaija 55,1; 54,17;Jeremija 23,6)

Nijedna ljudska sila ne moæe niËim zadovo-ljiti glad i æe duπe. Ali Isus kaæe: “Evo stojimna vratima i kucam. Ako tko Ëuje glas moj i otvorivrata, uÊi Êu k njemu i veËerat Êu s njim, i onsa mnom.” “Ja sam kruh æivota. Tko dolazi k me-ni, sigurno neÊe ogladnjeti. Tko vjeruje u me,sigurno neÊe nikada oæednjeti.” (Otkrivenje 3,20;Ivan 6,35)

BLA ÆENSTVA

Kao πto umorniputnik upustinji Ëezneza izvorom i,naπavπi ga, gasiæe, tako ÊekrπÊanin bitiæedan Ëiste vodeæivota. Dobit Êeje od Krista kojije njezin izvor.


Kao πto nam je potrebna hrana da bismo odr-æali tjelesnu snagu, tako nam je potreban Krist,kruh s Neba, da nas okrijepi u duhovnom æivo-tu i da nam podari snagu za rad u Boæjem djelu.Kao πto tijelo neprestano prima hranjive sastoj-ke koji odræavaju æivot i snagu, tako i duπa moraodræavati neprestanu vezu s Kristom potpuno Muse pokoravajuÊi i oslanjajuÊi se na Njega.

Kao πto umorni putnik u pustinji Ëezne zaizvorom i, naπavπi ga, gasi æe, tako Êe krπÊaninbiti æedan Ëiste vode æivota. Dobit Êe je od Kri-sta koji je njezin izvor.

Kad upoznamo savrπenstvo Spasiteljevog ka-raktera, zaæeljet Êemo potpuno se preobraziti iobnoviti po uzoru na Njegovu neporoËnost. ©toviπe doznajemo o Bogu, to Êe uzviπeniji biti naπideal karaktera i usrdnija naπa Ëeænja da odraæa-vamo Boæji lik. Kad duπa teæi za Bogom, boæan-sko se spaja s ljudskim, a srce puno Ëeænje kaæe:“Samo je u Bogu mir, duπo moja, samo je u nje-mu nada moja.” (Psalam 62,6)

Ako ste svjesni potrebe svoje duπe, ako stegladni i æedni pravednosti, to je dokaz da je Kristu vaπemu srcu probudio æelju da Ga pozovetekako bi izlijevanjem Svetoga Duha uËinio za vasono πto sami ne moæete uËiniti. Ne moramogasiti æe na plitkim potocima, jer je upravoiznad nas velik izvor s Ëijih bogatih voda moæe-

35

mo obilno piti ako se samo malo uspnemo stazomvjere.

Boæje rijeËi su vrelo æivota. Ako i vi Ëezneteza tim æivim izvorima, sjedinit Êete se, uz pomoÊSvetoga Duha, s Kristom. Poznate istine otkritÊe vam svoje nove strane, biblijski tekstovi za-sjat Êe vam iznenada, kao bljesak munje, u no-

BLA ÆENSTVA

Boæje rijeËi suvrelo æivota.Ako i vi Ëezneteza tim æivimizvorima,sjedinit Êete se,uz pomoÊSvetoga Duha, sKristom.

vom znaËenju. Vidjet Êe-te povezanost drugih is-tina s djelom otkupljenjai znat Êete da vas Kristvodi, da je boæanski UËi-telj pokraj vas.

Isus je rekao: “A tkopije od vode koju Êu muja dati, sigurno neÊe ni-kad oæednjeti. ©toviπe,voda koju Êu mu ja datipostat Êe u njemu izvo-rom one vode πto strujiu æivot vjeËni.” (Ivan 4,14) Dok vam Sveti Duhbude otkrivao istinu, skupljat Êete najdragocjeni-ja iskustva i Ëeznuti da i drugima govorite o utjeπ-nim spoznajama koje su vam otkrivene. Kad sebudete naπli s njima, prenosit Êete im neke novemisli o Kristovu karakteru i radu. I onima kojiGa ljube i onima koji Ga ne ljube iznosit Êetenove objave o Njegovoj ljubavi punoj suosjeÊanja.


“Dajite, pa Êe vam se dati” (Luka 6,38), jerse o Boæjoj RijeËi kaæe: “Zdenac je u mom vrtu,izvor æive vode koja teËe s Libana.” (Pjesma nadpjesmama 4,15) Srce koje je jednom okusilo Kri-stovu ljubav stalno Ëezne da je okusi joπ viπe.Dok je dijelite, primat Êete je sve bogatije i obil-nije. Svaka objava Boga poveÊava sposobnost duπeda spoznaje i voli. Srce neprestano vapi: “KolikoÊe nas sigurnije spasiti od srdæbe sada kad smoveÊ opravdani njegovom krvi”, a Duh uvijek od-govara: “Jer ako smo izmireni s Bogom smrÊunjegova Sina dok smo joπ bili neprijatelji, mnogoÊemo se sigurnije, veÊ izmireni, spasiti njegovimæivotom” (Rimljanima 5,9.10) Naπ Bog se radu-je Ëiniti “neograniËeno viπe od onoga πto moæemomoliti ili misliti...” (Efeæanima 3,20) Kad se odre-kao sebe da bi spasio izgubljeno ËovjeËanstvo,Isusu je Sveti Duh bio dan u potpunosti. TakoÊe biti darovan i svakom Kristovom sljedbenikukad Mu potpuno preda srce da bude Njegovoprebivaliπte. Sâm Gospodin nam nalaæe: “... veÊse napunite Duhom” (Efeæanima 5,18), a ta zapo-vijed istodobno je i obeÊanje o ispunjenju. Ocuje bilo ugodno u Kristu “nastaniti svu puninu”i “po njemu ste i vi ispunjeni”. (Koloπanima 1,19;2,10)

Kao πto pljuskovi osvjeæavaju zemlju, takoje i Bog izlijevao obilje svoje ljubavi. “Rosite, ne-

37

besa, odozgo, i oblaci, daædite pravednoπÊu. Nekase rastvori zemlja da procvjeta spasenje, daproklija izbavljenje!” “Ubogi i bijedni vodu traæe,a nje nema! Jezik im se osuπi od æei. Ja, Jahve,njih Êu usliπiti, ja, Bog Izraelov, ostavit ih neÊu.U goleti bregova otvorit Êu rijeke, i posred do-lova izvore. Pustinju Êu pretvoriti u moËvaru, au vrela suπnu zemlju.” (Izaija 45,8; 41,17.18)

“Uistinu, svi mi primismo od njegove punine:milost za milost.” (Ivan 1,16)

“Blago milosrdnima, jer Êe postiÊimilosre!” (Matej 5,7)

Ljudsko srce je hladno, mraËno i bez ljubavi.Ako netko i pokaæe duh milosra i praπtanja, neËini to sâm od sebe, veÊ pod utjecajem boæan-skoga Duha koji djeluje na srce. “©to se nas tiËe,mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.” (1. Ivanova4,19)

Sâm Bog je izvor svake milosti. Njegovo jeime “milosrdan i milostiv”. (Izlazak 34,6) Ne po-stupa s nama onako kako smo zasluæili, ne pitajesmo li dostojni Njegove ljubavi, veÊ nas obasi-pa obiljem ljubavi da bi nas uËinio dostojnima.Bog nije osvetoljubiv. Ne æeli kazniti, æeli spa-siti. »ak i strogost koju pokazuje u svojoj Pro-misli pokazuje samo radi spasenja zalutalih. Æarko

BLA ÆENSTVA


æeli ublaæiti ljudske patnje i staviti svoj melemna njihove rane. Istina je da Bog “krivca nekaæ-njena ne ostavlja” (Izlazak 34,7), ali je zato vo-ljan oprostiti krivnju.

Milostivi su “dionici boæanske naravi” (2. Pet-rova 1,4), u njima Boæja milosrdna ljubav dolazido izraæaja. Svi oni Ëija su srca povezana suosje-Êanjem sa Srcem Beskrajne Ljubavi, nastojat Êese vratiti na pravi put. Kristova nazoËnost u duπinepresuπan je izvor. Gdje On prebiva, tamo sedobroËinstva umnaæaju.

Kad zalutale, iskuπane i jadne ærtve æelja igrijeha zovu u pomoÊ, krπÊanin se ne pita jesuli dostojne. Zapita se: πto mogu uËiniti za njihovodobro? U najbjednijima i najponiæenijima on vididuπe za Ëije je spasenje umro Krist i zbog kojihje Bog svojoj djeci povjerio sluæbu pomirbe.

Milostivi su oni koji imaju saæaljenja premasiromaπnima, napaÊenima i potlaËenima. Job ka-æe: “Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i siro-tu ostavljenu bez pomoÊi. Na meni bjeπe bla-goslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraÊah.Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristra-nost bje mi plaπtem i povezom. Bjeh oËi slijepcui bjeh noge bogalju, otac ubogima, zastupnikstrancima”. (Job 29,12-16)

Mnogima je æivot muËna borba. OsjeÊaju svo-je nedostatke, nesretni su i bez vjere. Smatraju

39

da nemaju na Ëemu biti zahvalni. Ljubazna rijeË,pogled pun suÊuti i razumijevanje bili bi mnogi-ma koji se bore i koji su osamljeni kao Ëaπa hlad-ne vode æednoj duπi. RijeË suÊuti ili Ëin dobro-te olakπat Êe terete koji tako teπko pritiπÊu umor-na pleÊa. A svaka rijeË i svako djelo nesebiËne

BLA ÆENSTVA

Ljubazna rijeË,pogled punsuÊuti irazumijevanjebili bi mnogimakoji se bore ikoji suosamljeni kaoËaπa hladnevode æednojduπi.

dobrote izraz su Kristoveljubavi prema izgublje-nom ËovjeËanstvu.

Milostivi Êe biti po-milovani. “Podaπna duπanalazi okrepu, i tko na-paja druge, sam Êe senapojiti.” (Mudre izreke11,25) Samilosna duπauæiva slatki mir. Æivot is-punjen nesebiËnom sluæ-bom za dobro drugihnjoj je blaæena nagrada.Sveti Duh koji prebiva uduπi i utjeËe na æivot,smekπat Êe tvrda srca i probuditi suosjeÊanje injeænost. Ono πto posijete, to Êete i æeti. “Blagoonome koji misli na uboga i slaba: u dan nevoljeJahve Êe ga πtititi i æiva saËuvati, sreÊu mu datina zemlji, i neÊe ga predati na volju duπmanima.Jahve Êe ga ukrijepiti na postelji boli, bolest muokrenuti u snagu.” (Psalam 41,2-4)


Tko je posvetio svoj æivot Bogu da bi sluæioNjegovoj djeci, povezan je s Onim koji upravljasvim zalihama svemira. Æivot mu je povezan zlat-nim lancem nepromjenjivih obeÊanja s Boæjimæivotom. Gospodin ga neÊe iznevjeriti u Ëasu mu-ke i potrebe. “A moj Êe Bog ispuniti u KristuIsusu svaku vaπu potrebu raskoπno prema svombogatstvu.” (Filipljanima 4,19) U Ëasu posljednjepotrebe milostivi Êe naÊi utoËiπte u milosti Spa-sitelja punog saæaljenja i bit Êe primljeni u vjeËnestanove.

“Blago onima koji su Ëista srca, jer ÊeBoga gledati!” (Matej 5,8)

Hebreji su strogo pazili na odræavanje obred-ne ËistoÊe, pa su i njihovi propisi bili pretjeranoteπki. Misli su im bile obuzete pravilima, ograni-Ëenjima i strahom od vanjskog oskvrnuÊa pa nisuni opaæali mrlju koju su sebiËnost i zloba ostav-ljale na duπi.

Isus nije spomenuo tu obrednu ËistoÊu kaouvjet za ulazak u svoje kraljevstvo, ali je isticaopotrebu za ËistoÊom srca. “A mudrost koja dolaziodozgo jest prije svega Ëista, zatim mirotvorna,blaga, dobrohotna, puna milosra i dobrih plo-dova, postojana i iskrena.” (Jakov 3,17). U Boæjigrad neÊe uÊi niπta πto oskvrnjuje. Oni koji jed-

41

nom budu stanovali u njemu, moraju veÊ ovdjebiti Ëistoga srca. U onome tko uËi od Isusa sveviπe Êe jaËati odbojnost prema nepromiπljenomponaπanju, nedoliËnim rijeËima i nepristojnim mi-slima. Kad Krist obitava u srcu, misli i ponaπa-nje bit Êe Ëisti i oplemenjeni.

Isusove rijeËi: “Blago onima koji su Ëista sr-ca” imaju i dublje znaËenje. Nije rijeË samo o

BLA ÆENSTVA

VeÊini ljudi sâmKrist je “poputkorijena izzemljesasuπene”, pa nevide u Njemuljepotu da bi se“u nj zaglédali”.

Ëistom srcu u smislu ukojemu svijet razumijeneporoËnost, dakle o os-loboenosti od onogaπto je puteno, neokalja-no poæudom, nego o Ëe-stitosti u skrivenim naka-nama i pobudama srca,o osloboenosti od oho-losti i samoljublja, oskromnosti, nesebiËno-sti, o sliËnosti djetetu.

Samo se sliËni meusobno cijene. Sve doku svojemu æivljenju ne prihvatite naËelo poær-tvovne ljubavi, koja je naËelo Boæjega karakte-ra, ne moæete Ga upoznati. Srce koje je Sotonaobmanuo, gleda na Boga kao na okrutno, nemilo-srdno biÊe. SebiËne osobine ljudi, Ëak i samogaSotone, pripisane su Stvoritelju punom ljubavi.“Zar misliπ” — kaæe Bog — “da sam ja tebi sliËan?”


(Psalam 50,21) Njegova dobronamjerna skrb ivodstvo smatraju se izraæavanjem samovolje iosvetoljubivosti. Tako se gleda i na Bibliju, riznicublaga Njegovoga milosra. Slava njezinih istina,koje su visoke kao nebo i doseæu do vjeËnosti,nije shvaÊena. VeÊini ljudi sâm Krist je “poputkorijena iz zemlje sasuπene”, pa ne vide u Nje-mu ljepotu da bi se “u nj zaglédali”. (Izaija 53,2)Kad je Isus bio meu ljudima kao objava BogaËovjeËanstvu, knjiæevnici i farizeji su Mu govorili:“Ne velimo li pravo — rekoπe — da si Samarijanaci da si opsjednut zlim duhom?” (Ivan 8,48) »aksu i Njegovi uËenici bili zaslijepljeni sebiËnoπ-Êu svojega srca te su sporo shvaÊali Onoga kojiim je doπao otkriti OËevu ljubav. Zato je Isus,iako usred ljudi, ipak hodio sâm. Samo je na Nebubio potpuno shvaÊen.

Kad Krist doe u svojoj slavi, zli Ga neÊemoÊi gledati. Svjetlost Njegove nazoËnosti, kojaje æivot onima πto Ga ljube, zlima je smrt. OËeki-vanje Njegova dolaska njima je “straπno iπËeki-vanje suda i osvetnog bijesa vatre”. (Hebrejima10,27) Kad se Krist pojavi, oni Êe traæiti da seskriju od lica Onoga koji je umro da ih otkupi.

Ali ljudi Ëija su srca oËiπÊena djelovanjemSvetoga Duha koji u njima boravi, potpuno suse promijenili. Oni mogu upoznati Boga. Moj-sije je bio skriven u “pukotini peÊine” (Izlazak

43

33,22) kad mu se otkrila Gospodnja slava. TakoÊemo i mi, kad budemo skriveni u Kristu, moÊigledati Boæju ljubav.

“Jahve ljubi Ëisto srce, i tko je ljubeznih usa-na, kralj mu je prijatelj.” (Mudre izreke 22,11)Mi Ga gledamo veÊ sad, ovdje, u vjeri. Kroz sva-

BLA ÆENSTVA

Oni koji su Ëistasrca videStvoritelja udjelima NjegovemoÊne ruke, uljepoti svega πtoispunjavasvemir.

kodnevna iskustva opa-æamo u djelima NjegovePromisli Njegovu dobro-tu i suÊut. PrepoznajemoGa u karakteru NjegovaSina. Sveti Duh uzima is-tinu o Bogu i o Onomekojega je On poslao teje otkriva naπemu razu-mu i srcu. Oni koji su Ëi-sta srca vide Boga nanov i privlaËniji naËin,kao svojega Otkupitelja,i dok promatraju neokaljanost i ljupkost Njego-va karaktera, nastoje odraæavati Njegov lik. U Nje-mu gledaju Oca koji Ëezne zagrliti sina pokajni-ka, a srca im se ispunjavaju neizrecivom radoπ-Êu i slavom.

Oni koji su Ëista srca vide Stvoritelja u djeli-ma Njegove moÊne ruke, u ljepoti svega πto ispu-njava svemir. U Njegovoj pisanoj RijeËi Ëitaju joπjasnije izvjeπtaje o objavi Njegovog milosra, Nje-


gove dobrote i milosti. Istine skrivene od mudrihi razumnih otkrivaju se djeci. Ljepota i dragocje-nost istine koju ne opaæaju svjetovno mudri, stal-no se otkrivaju onima koji iskreno, poput djece,teæe saznati i ispuniti Boæju volju. DobivajuÊi isami dio u boæanskoj prirodi, upoznajemo isti-nu.

Tijekom vremena koje im je Bog odredio daprovedu na ovome svijetu, oni koji su Ëista srcaæive kao da se nalaze u vidljivoj Boæjoj nazoËnosti.Gledat Êe Ga licem u lice i u buduÊem besmrt-nom stanju, kao πto ga je Adam gledao dok jehodio i razgovarao s Bogom u Edenu. “Sad vidi-mo u ogledalu nejasno, a onda Êemo licem u lice.”(1. KorinÊanima 13,12)

“Blago mirotvorcima, jer Êe se zvatisinovi Boæji!” (Matej 5,9)

Krist je “Knez mironosni” (Izaija 9,5). Njego-vo je poslanje vratiti Zemlji i Nebu mir πto gaje grijeh naruπio. “Dakle: opravdani vjerom u mi-ru smo s Bogom po naπem Gospodinu Isusu Kri-stu.” (Rimljanima 5,1) Tko god se odrekne grijehai otvori svoje srce Kristovoj ljubavi, postaje sudi-onik toga nebeskog mira.

Nema drugog temelja mira osim toga. Kristo-va milost, primljena u srce, suzbija svako neprija-

45

teljstvo, stiπava sukobe i ispunjava duπu ljubav-lju. Onoga tko je u miru s Bogom i sa svojimbliænjima nitko ne moæe uËiniti nesretnim. U nje-govu srcu neÊe biti zavisti, zlim sumnjiËenjimatu nema mjesta, mrænja ne moæe postojati. Srcekoje je u skladu s Bogom ispunjeno je nebes-kim mirom i πiri njegov blagoslovljeni utjecaj na

BLA ÆENSTVA

Onoga tko je umiru s Bogom isa svojimbliænjima nitkone moæe uËinitinesretnim.

sve oko sebe. Duh miraspuπtat Êe se kao rosa nasrca umorna i izmuËenaod svjetovnih sukoba.

Kristovi sljedbeniciposlani su u svijet s vi-jeπÊu mira. Svatko tko ti-him, nesvjesnim utjeca-jem svetoga æivota objav-ljuje Kristovu ljubav, sva-tko tko rijeËju ili djelom navodi drugoga da seodrekne grijeha i preda svoje srce Bogu, pripa-da graditeljima mira.

I “blago mirotvorcima, jer Êe se zvati sinoviBoæji”. Duh mira dokaz je njihove povezanostis Nebom. Okruæuje ih ugodno ozraËje KristoveliËnosti. Miomiris æivota i ljepota karaktera ot-krivaju svijetu da su oni Boæja djeca. Ljudi uvi-aju da su bili s Isusom: “... tko god ljubi, odBoga je roen i poznaje Boga.” “Ako tko nemaKristova Duha, nije Kristov”, ali “svi su oni koje


vodi Boæji Duh sinovi Boæji”. (1. Ivanova 4,7; Rim-ljanima 8,9.14)

“Tada Êe ostatak Jakovljev, meu brojnim na-rodima, biti kao lav meu πumskim zvijerima,kao laviÊ meu ovËjim stadima: svaki put kadprolazi, on gazi nogama, razdire, i nitko da odnjega izbavi.” (Mihej 5,7)

“Blago progonjenima zbogpravednosti, jer je njihovo kraljevstvonebesko!” (Matej 5,10)

Isus ne budi u svojim sljedbenicima naduda Êe steÊi zemaljsku slavu i bogatstvo, da Êeæivjeti bez nevolja, veÊ im pokazuje prednostizajedniËkog putovanja sa svojim UËiteljem sta-zama samoodricanja i poniæenja zato πto ih svijetne poznaje.

Njemu, koji je doπao otkupiti izgubljeni svi-jet, suprotstavile su se ujedinjene snage Boæjihi Ëovjekovih neprijatelja. Zli ljudi i zli aneli ustalisu u nemilosrdnoj uroti protiv Kneza mira. Iakosu svaka Njegova rijeË i svako djelo odisali boæan-skom samiloπÊu, ono Ëime se razlikovao od svi-jeta izazivalo je najogorËenije neprijateljstvo. Bu-duÊi da nije odobravao zadovoljavanje zlih sklo-nosti naπe naravi, izazivao je najæeπÊe protivlje-nje i mrænju. Tako je i sa svima onima koji hoÊe

47

poboæno æivjeti u Isusu Kristu. Nepomirljiv jesukob izmeu pravednosti i grijeha, ljubavi i mræ-nje, istine i laæi. Kad netko prikazuje Kristovuljubav i ljepotu svetosti, odvodi podanike Soto-ninog kraljevstva, a knez zla ustaje da bi mu sesuprotstavio. Sve one koji su nadahnuti Kristo-vim duhom, oËekuju progonstva i poniæenja. Ob-

BLA ÆENSTVA

lik progonstva s vreme-nom se mijenja, ali po-kretaËka sila — duh kojiga nadahnjuje — ista jeona koja je, poËevπi odAbelovih dana, nepresta-no ubijala Gospodnjeizabranike.

Kad se ljudi potrudeuspostaviti sklad s Bo-gom, uvidjet Êe da vrije-anje kriæa joπ nije prestalo. “Poglavarstva, Vlasti,Vrhovnici i zli duhovi koji borave u nebeskimprostorima” (Efeæanima 6,12) svrstali su se ubojne redove protiv svih onih koji se pokoravajunebeskom Zakonu. Zato, umjesto da izazivajuæalost, progonstva trebaju donositi radostKristovim uËenicima, jer im je to dokaz da idustopama svojega UËitelja.

Premda Gospodin nije obeÊao svojemu na-rodu æivot bez kuπnjâ, zajamËio mu je neπto puno

Kad netkoprikazujeKristovu ljubavi ljepotu svetosti,knez zla ustajeda bi mu sesuprotstavio.


bolje: “... i nek ti mir traje koliko i æivot!” “Dostati je moja milost, jer se moja snaga savrπeno oËi-tuje u slabosti.” (Ponovljeni zakon 33,25; 2. Korin-Êanima 12,9) Ako ste pozvani da zbog Njega pro-ete kroz ognjenu peÊ, Isus Êe biti s vama kaoπto je bio s trojicom vjernih u Babilonu. Oni kojiljube svojega Otkupitelja, radovat Êe se svakojprigodi da s Njim dijele poniæenje i sramotu. Lju-bav koju gaje prema svojemu Gospodinu Ëini slat-kima patnje zbog Njega.

Sotona je tijekom svih stoljeÊa progonio pri-padnike Boæjega naroda. MuËio ih je i ubijao,ali su oni umiruÊi pobjeivali. »vrstinom svojevjere otkrivali su Onoga koji je jaËi od Sotone.Sotona je mogao muËiti i ubijati tijelo, ali nijemogao ni taknuti æivot koji je bio skriven s Kri-stom u Bogu. Mogao je zatvoriti tijelo meu zi-dove tamnice, ali nije mogao svezati duh. MuËe-nici su gledali slavu koja Êe doÊi nakon tame igovorili: “Dræim, doista, da patnje sadaπnjega vre-mena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja Êese objaviti u nama.” “Uistinu, naπa nam sadaπ-nja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvan-redno veliku i vjeËnu slavu...” (Rimljanima 8,18;2. KorinÊanima 4,17)

Boæja slava — Boæji karakter — otkriva se ukuπnjama i progonstvu u Njegovim izabranicima.Vjernici Boæje Crkve, omrznuti i progonjeni od

49

svijeta, odgajaju se i discipliniraju u Kristovoj πko-li. Na Zemlji hode uskim stazama i proËiπÊava-ju se u peÊi nevolje. Idu za Kristom kroz bolnesukobe, podnose odricanja i doæivljavaju gorkarazoËaranja, ali njihova bolna iskustva uËe ih stra-hoti i bijedi grijeha pa ga gledaju s odurnosti.

BLA ÆENSTVA

BuduÊi da sudjeluju uKristovim patnjama, od-reeni su da budu sudi-onici i u Njegovoj slavi.Proroku je u svetom vi-enju bila pokazana slav-na pobjeda Boæjega na-roda: “Takoer spazihneπto kao stakleno morepomijeπano s vatrom ipobjednike... gdje stojena staklenom moru s citrama Boæjim. Oni pje-vaju pjesmu Mojsija, sluge Boæjega, i pjesmu Ja-njeta: ‘Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru,Boæe, SvemoguÊi! Pravedni su i ispravni tvoji pu-tovi, Kralju naroda!” “Ovo su — nato mi reËe —oni πto dolaze iz velike nevolje; oni su prali svojehaljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj. Zato stojepred prijestoljem Boæjim i sluæe mu dan i noÊu njegovu hramu. A Onaj koji sjedi na prijesto-lju spustit Êe se na njih da boravi s njima.” (Ot-krivenje 15,2.3; 7,14.15)

Boæja slava —Boæji karakter —otkriva se ukuπnjama iprogonstvu uNjegovimizabranicima.


“Blago vama kad vas budu grdili iprogonili i kad vam zbog mene budulaæno pripisivali svaku vrstu opaËine!”(Matej 5,11)

Joπ od svojega pada Sotona se sluæi prijeva-rom. Kao πto je πirio laæne predodæbe o Bogu,tako je preko svojih slugâ πirio laæne predodæbei o Boæjoj djeci. Spasitelj kaæe: “Jer zbog tebepodnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.” (Psalam69,8) Pogrde padaju i na Njegove uËenike.

Nitko nije bio tako okrutno klevetan kao Sin»ovjeËji. Podsmjehivali su Mu se i rugali zbogNjegove nepokolebljive posluπnosti naËelima sve-toga Boæjeg Zakona koji su oni bezrazloæno mr-zili. Krist je smireno stajao pred svojim neprija-teljima kazujuÊi da je poniæenje dio krπÊanskebaπtine, savjetujuÊi svojim sljedbenicima kako sesuoËiti sa strijelama pakosti i pozivajuÊi ih dane klonu u progonstvu.

Iako moæe naπkoditi dobrom glasu, klevetane moæe uprljati karakter. On je u Boæjoj vlasti.Sve dok ne pristanemo na grijeh, nema te sile,ni ljudske ni sotonske, koja bi mogla okaljati duπu.»ovjek Ëije se srce oslanja na Boga, u najbolni-jim kuπnjama i u najteæim okolnostima ostaje pot-puno isti kao πto je bio i u blagostanju, kad jeizgledalo da je okruæen Boæjom svjetloπÊu i za-

51

πtitom. Njegove rijeËi, pobude i njegova djela mo-gu biti pogreπno prikazivani i izvrtani, ali on nato i ne obraÊa pozornost zato πto se bori za neπtomnogo vaænije. SliËno Mojsiju, sve podnosi, jer

BLA ÆENSTVA

»ovjek Ëije sesrce oslanja naBoga, unajbolnijimkuπnjama i unajteæimokolnostimaostaje isti kaoπto je bio i ublagostanju,okruæen BoæjomsvjetloπÊu izaπtitom.

“ostade, naime, postojankao da promatra Nevid-ljivoga” (Hebrejima 11,27) ne gledajuÊi na vid-ljivo, “nego na nevidlji-vo, jer je vidljivo prolaz-no, a nevidljivo je vjeË-no”. (2. KorinÊanima 4,18)

Kristu je poznatosve πto su ljudi pogreπnoshvatili i prikazali. Nje-gova djeca mogu naÊisnage te smireno, strplji-vo i s povjerenjem Ëeka-ti, koliko god bili kleve-tani i prezirani, jer nemaniËega tajnog πto se neÊe otkriti, a onima kojiMu ukazuju Ëast, Bog Êe i sâm ukazati Ëast predljudima i anelima.

“Blago vama kad vas budu grdili i progonilii kad vam zbog mene budu laæno pripisivali sva-ku vrstu opaËine”, kaæe Isus. “Radujte se i kliËiteod veselja, jer vas Ëeka velika nagrada na nebesi-


ma!” Zatim je spomenuo proroke, koji su govo-rili u Gospodnje ime, kao “uzor strpljiva podno-πenja nevolja”. (Jakov 5,10) Abel, prvi krπÊaninmeu Adamovim potomcima, umro je kao mu-Ëenik. Henok je hodio s Bogom, a svijet ga nijerazumio. Noi su se rugali kao zanesenjaku kojiunosi nemir meu ljude. “Drugi, opet, iskusiπeizrugivanje i udarce i povrh toga okove i tamni-ce... Jedni biπe muËeni na kolu, odbijajuÊi oslo-boenje da postignu bolje uskrsnuÊe.” (Hebreji-ma 11,36.35)

Boæji glasnici progonjeni su tijekom svih sto-ljeÊa. ZahvaljujuÊi njihovim nevoljama, spozna-ja o Bogu πirila se na sve strane. Svaki KristovuËenik mora stupiti u te redove i nastavljati istodjelo znajuÊi da neprijatelji djela ne mogu uËi-niti niπta protiv istine, veÊ samo u prilog istini.Bog æeli da istina postane svima poznata i dabude predmet ispitivanja i pretresanja, Ëak akoje i prijezir naveo ljude na to. Ljudski umovi mo-raju biti uzdrmani. Svaki sukob, svaka kleveta,svaki napor da se ograniËi sloboda savjesti, tosu prigode kojima se Bog koristi da bi probu-dio umove koji bi se inaËe moæda uspavali.

Koliko puta se to potvrdilo u æivotu Boæjihvjesnika! Kad su, na poticaj Velikoga vijeÊa, za-suli kamenjem plemenitog i rjeËitog Stjepana, dje-lo evanelja nije propalo. Nebeska svjetlost koja

53

je obasjavala slavom njegovo lice i boæanska sa-milost kojom je odisala njegova molitva predsmrt, bile su kao oπtra strijela osvjedoËenja rev-nosnom Ëlanu Velikoga vijeÊa koji je tu stajao. I©aul, farizej progonitelj, postao je izabrano oru-e da donese Kristovo ime “i pred pogane, i kra-

BLA ÆENSTVA

ljeve, i sinove Izraelove”.(Djela 9,15) Poslije mno-go godina Pavao Êe kaostarac pisati iz tamniceu Rimu: “Jedni, istina,propovijedaju iz zavisti inatjecanja... propovije-daju Krista... neiskreno,s namjerom da poveÊa-ju bol mojih okova... Paπto biva? Niπta osim πtose na svaki naËin, bilopod izlikom bilo iskreno,Krist propovijeda.” (Fi-lipljanima 1,15.16.18) Pavlovim zatoËeniπtvomevanelje se proπirilo na sve strane, pa su duπebile pridobivene za Krista i u samoj carskoj pa-laËi. ZahvaljujuÊi Sotoninim naporima da ga uni-πti, sjeme RijeËi æivoga Boga, “... ne iz raspadljiva,nego iz neraspadljiva sjemena: rijeËju æivoga ivjeËnog Boga” (1. Petrova 1,23), bilo je posijanou srca ljudi. Poniæenjem i progonstvom Boæje dje-

Boæji glasniciprogonjeni sutijekom svihstoljeÊa.ZahvaljujuÊinjihovimnevoljama,spoznaja o Boguπirila se na svestrane.


ce Kristovo ime bilo je uzdignuto, a duπe su bilespaπene.

Velika je plaÊa na Nebu svima koji i u pro-gonstvima i poniæenju svjedoËe za Krista. LjudiËeznu za zemaljskim dobrima, a Isus im poka-zuje nebesku nagradu. Meutim, On je ne dajesamo u buduÊem æivotu — nagraivanje poËinjeovdje. Gospodin se javio Abrahamu: “Ne boj se,Abrame, ja sam ti zaπtita; a nagrada tvoja bit Êevrlo velika!” (Postanak 15,1) To je nagrada svimakoji idu za Kristom. Uspostaviti sklad s Gospo-dinom Emanuelom — s Onim “u kome se nalazisakriveno sve blago mudrosti i znanja”, u koje-mu “stanuje stvarno sva punina boæanstva ” (Kolo-πanima 2,3.9) — upoznati Ga i imati, dok se srcesve viπe otvara da bi primilo Njegove osobine,upoznati Njegovu ljubav i moÊ, imati Kristovoneizrecivo bogatstvo, shvaÊati sve viπe “... kojaje tu πirina, duljina, visina i dubina, i upoznatiljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da bude-te ispunjeni do sve punine koja dolazi od Bo-ga” (Efeæanima 3,18.19) — “to je baπtina sluguJahvinih, to im je pobjeda od mene — rijeË jeJahvina”. (Izaija 54,17)

Takva radost ispunjavala je srca Pavla i Siledok su oko ponoÊi, u tamnici u Filipima, molilii pjevali hvalu Bogu. Krist je bio kraj njih, a svjet-lost Njegove nazoËnosti rastjerala je tamu slavom

55

nebeskih dvora. Pavao, koji je gledajuÊi πirenjeevanelja zaboravljao svoje okove, piπe iz Rima:“I tomu se radujem a i radovat Êu se...” (Filiplja-nima 1,18) Iste rijeËi koje je Krist izgovorio naGori, ponovno odzvanjaju u Pavlovoj PoslaniciFilipljanima, usred njihovih progonstava: “Radujtese uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!”(Filipljanima 4,4)

“Vi ste sol zemlji.” (Matej 5,13)

Sol Ëuva i odræava hranu. Bog naziva svojudjecu solju. Time im æeli reÊi da im je dao svojumilost da bi postali orua za spaπavanje drugih.Bog je pred cijelim svijetom izabrao sebi narodne samo da bi ih mogao usvojiti kao svoje sinovei kÊeri, veÊ da bi svijet preko njih mogao primitispasonosnu milost. (Titu 2,11) Bog je izabrao Ab-rahama da bude ne samo Boæji osobiti prijatelj,veÊ i orue za objavljivanje posebnih prednostikoje je Gospodin æelio pruæiti narodima. Isus jeu svojoj posljednjoj molitvi za uËenike, neposred-no prije raspeÊa, rekao: “Ja sebe samog posve-Êujem za njih da i oni budu posveÊeni istinom.”(Ivan 17,19) OËiπÊeni istinom, krπÊani Êe imatispasonosne osobine koje Êe saËuvati svijet odpotpune moralne izopaËenosti.

BLA ÆENSTVA


Sol mora biti izmijeπana s namirnicom kojojje dodana, mora prodrijeti u nju i proæeti je dabi je mogla saËuvati. Tako Êe i osobni dodir idruæenje s ljudima uËiniti da spasonosna silaevanelja dopre do njih. Oni se ne spaπavaju kaoskupina, veÊ kao pojedinci. Sila je u osobnomutjecaju. Moramo se pribliæiti onima kojima æeli-mo pomoÊi.

Okusom soli prikazana je krπÊaninova æivotnasnaga — Isusova ljubav u srcu, Kristova praved-nost koja proæima æivot. Kristova ljubav je neza-dræiva i borbena. Ako je u nama, izlijevat Êe sena druge. Moramo im se toliko pribliæiti da senjihova srca mogu zagrijati naπim nesebiËnim za-nimanjem i ljubavlju. Iskreni vjernici πire æivo-tvornu energiju koja prodire i ulijeva novu mo-ralnu snagu duπama za koje rade. Sila SvetogaDuha, a ne ljudska snaga, obavlja tu preobrazbu.

Isus dodaje i ozbiljnu opomenu: “Ali ako solobljutavi, Ëime Êe se ona (zemlja) osoliti? Viπenije ni za πto, osim da se izbaci van da je ljudipogaze.” (Matej 5,13)

Dok je sluπao Kristove rijeËi, narod je mo-gao vidjeti bijelu sol kako svjetluca na stazama,baËena onamo zato πto je izgubila okus i postalaneuporabljiva. Time je toËno prikazano stanje fa-rizeja i djelovanje njihove religije na druπtvo. Pri-kazan je time i æivot svake duπe od koje je odstu-

57

pila sila Boæje milosti, duπe koja je ohladnjela iizgubila Krista. Kakvu god vjeru ispovijedala, blju-tava je i neukusna i anelima i ljudima. Baπ tak-vima Krist kaæe: “Oh kad bi bio studen ili vruÊ!Ali, jer si mlak — ni vruÊ ni studen — izbacitÊu te iz svojih usta.” (Otkrivenje 3,15.16)

BLA ÆENSTVA

Naπ utjecaj Êeuzdizati ljudskirod i donositimu blagoslovesamo onolikokoliko smo sesami posvetili ipredali Kristu.

Nemamo li æivu vje-ru u Krista kao osobnogSpasitelja, naπ utjecaj uovome nevjerniËkom svi-jetu neÊe se osjetiti. Nemoæemo drugima dationo πto sami nemamo.Naπ utjecaj Êe uzdizatiljudski rod i donositi mublagoslove samo onolikokoliko smo se sami po-svetili i predali Kristu.Tamo gdje nema djelotvorne sluæbe, iskrene lju-bavi i stvarnog iskustva, nema ni snage da se po-mogne, nema povezanosti s Nebom ni Kristovog“okusa” u æivotu. Sve dok nas Sveti Duh ne moæeuporabiti kao svoja orua da bi svijetu prenioistinu kakva je u Isusu, sliËni smo soli koja jeizgubila okus i postala potpuno bezvrijedna. Akonam nedostaju Kristove vrline, svjedoËimo svijetuda istina koju ispovijedamo nema sile da bi nasposvetila. I tako, dokle doseæe naπ utjecaj, onemo-


guÊujemo djelovanje Boæje RijeËi. “Kad bih ljud-ske i aneoske jezike govorio, a ljubavi ne bihimao, bio bih kao mjed πto jeËi, ili cimbal πtozveËi. Kad bih imao dar proricanja i znao svetajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere,tako da bih brda premjeπtao, a ljubavi ne bihimao, bio bih niπta. Kad bih na hranu siromasi-ma razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svojepredao da se saæeæe, a ljubavi ne bih imao, ni-πta mi koristilo ne bi.” (1. KorinÊanima 13,1-3)

Kad ljubav ispunjava srce, izlijevat Êe se nadruge — ne zato πto nam oni Ëine usluge, veÊzato πto nas ljubav pokreÊe na djelo. Ljubav mi-jenja karakter, upravlja pobudama, suzbija nepri-jateljstva i oplemenjuje osjeÊaje. Prostrana je kaosvemir, u skladu je s aneoskom ljubavi. Kad senjeguje u srcu, ljubav uljepπava cijeli æivot i po-svuda izlijeva svoj blagoslov. Jedino ljubav, i sa-mo ljubav, moæe nas uËiniti solju zemlji.

“Vi ste svjetlo svijetu.” (Matej 5,14)

Da bi pouke bile zanimljive i da bi privukaopozornost sluπatelja dok je uËio narod, Isus seËesto sluæio primjerima iz prirode koja ih je okru-æivala. Narod se okupio joπ u rano jutro. Suncese uzdizalo na plavom svodu i razgonilo sjenekoje su se skrivale po dolinama i uskim tjesna-

59

cima izmeu bregova. Rumenilo na istoËnoj stranineba joπ nije izblijedjelo. Zemlja je bila obasjanasjajnim sunËanim zrakama. S mirne povrπine je-zera odbijala se zlatna svjetlost, a ruæiËasti jutarnjioblaci zrcalili se u njoj. Svaki pupoljak, cvijet i

BLA ÆENSTVA

Ljubav mijenjakarakter,upravljapobudama,suzbija ne-prijateljstva ioplemenjujeosjeÊaje.

svaka olistala granËicablistali su od kapljica ro-se. Priroda se smijeπilablagoslovu novoga dana,a ptice na drveÊu umil-no su pjevale. Spasitelj jepogledao ljude ispredsebe, zatim sunce kojese raalo, i onda rekaosvojim uËenicima: “Viste svjetlo svijetu.” Kaoπto sunce ide naprijedsvojim putom ljubavi razgoneÊi sjene noÊi i bu-deÊi svijet na æivot, tako i Kristovi sljedbenicitrebaju iÊi naprijed u svojemu poslanju πireÊinebesku svjetlost na one πto su u tami zabludei grijeha.

U blistavom sjaju jutra na okolnim breæulj-cima sve jasnije su se ocrtavali gradovi i sela upot-punjujuÊi ljepotu krajolika. Krist je rekao: “NijemoguÊe sakriti grad koji leæi na gori.” A ondaje dodao: “Ne æeæe se svijeÊa da se stavi podvariÊak, nego na svijeÊnjak da svijetli svima u


kuÊi.” Meu Kristovim sluπateljima bilo je ponaj-viπe poljodjelaca i ribara, Ëija je siromaπna bora-viπta Ëinila samo jedna prostorija u kojoj je svje-tiljka s postolja svijetlila svima u kuÊi. Isus ka-æe: “Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudimada vide vaπa djela ljubavi te slave Oca vaπeg ne-beskog.” (Matej 5,14-16)

Grjeπnog Ëovjeka nikad nije obasjavala, nitiÊe ga ikad obasjati druga svjetlost osim one ko-ja se πiri od Krista. Isus, Spasitelj, jedino je svjetlokoje moæe odagnati tamu svijeta ogrezlog u gri-jeh. O Kristu, o RijeËi je zapisano: “U njoj bijaπeÆivot i Æivot bijaπe svjetlo ljudima.” (Ivan 1,4)Primanjem Njegova æivota uËenici su mogli po-stati pronositelji svjetla. Kristov æivot u duπi, Nje-gova ljubav otkrivena u karakteru uËinit Êe ihsvjetlom svijetu.

Ljudski rod nema vlastite svjetlosti. Bez Kristasmo kao nezapaljena svijeÊa, sliËni mjesecu ko-ji je okrenuo lice od sunca. Nemamo niti jednujedinu zraku svjetlosti kojom bismo mogli rasvi-jetliti tamu svijeta. Ali kad se okrenemo premaSuncu pravde, kad doemo u dodir s Kristom,duπa biva ozarena sjajem boæanske nazoËnosti.

Kristovi sljedbenici trebaju biti viπe od svjetlausred ljudi. Oni su svjetlo svijetu. Svima koji pri-zivaju Njegovo ime Isus kaæe: Dali ste se meni,a ja sam vas dao svijetu kao svoje predstavnike.

61

Otac je poslao Krista u svijet, a tako, kaæe On,“i ja njih poslah u svijet”. (Ivan 17,18) Kao πtoje Krist bio Posrednik za otkrivanje Oca, tako imi moramo biti sredstvo za otkrivanje Krista. Iakoje naπ Spasitelj veliki izvor blistave svjetlosti, nezaboravi, krπÊanine, da se On otkriva preko Ëo-vjeka! Boæji blagoslovi se izlijevaju preko ljud-skih orua. Krist je doπao na svijet kao Sin Ëo-

BLA ÆENSTVA

Isus, Spasitelj,jedino je svjetlokoje moæeodagnati tamusvijeta ogrezlogu grijeh.

vjeËji. Kad se ljudskapriroda sjedini s boæan-skom, ËovjeËanstvo mo-ra biti pokrenuto. Kristo-va Crkva i svaki pojedi-ni uËenik velikog UËite-lja od Neba su odree-na sredstva za otkrivanjeBoga ljudima. Aneli sla-ve Ëekaju da preko vasprenesu nebesku svjetlost i silu duπama koje suna rubu propasti. HoÊe li ljudsko orue propustitiispuniti djelo koje mu je odreeno? O, tada bi svi-jetu bio uskraÊen obeÊani utjecaj Svetoga Duha.

Krist nije zapovjedio svojim uËenicima: “Po-trudite se da vaπe svjetlo svijetli”, veÊ je kazao:“Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima da videvaπa djela ljubavi te slave vaπeg Oca nebeskog.”Stanuje li Krist u srcu, nemoguÊe je skriti svjetlostNjegove nazoËnosti. Ako oni koji govore da su


Kristovi sljedbenici nisu svjetlo svijetu, to je zatoπto ih je napustila æivotodavna sila. Ne mogu lidavati nikakvu svjetlost, to je zato πto su izgubilisvaku vezu s Izvorom svjetlosti.

U svim razdobljima “Duh Kristov... bijaπe unjima” (1. Petrova 1,11). Vjernu Boæju djecu Ëinioje svjetlom ljudima njihova naraπtaja. Josip je bionositelj svjetla u Egiptu. Svojom neporoËnoπÊu,dobrotom i djetinjskom ljubavi predoËavao je Kri-sta usred idolopokloniËkog naroda. Dok su Izra-elci putovali iz Egipta u ObeÊanu zemlju, ljudiËista srca meu njima bili su svjetlo okolnim na-rodima. Preko njih se Bog otkrivao svijetu. PrekoDaniela i njegovih prijatelja u Babilonu i prekoMordokaja u Perziji blistave zrake svjetla sjale suusred tame carskih dvorova. Tako su i KristoviuËenici postavljeni kao nositelji svjetla na putuu Nebo. Preko njih se OËeva milost i dobrotaotkrivaju svijetu obavijenom tamom pogreπnihshvaÊanja o Bogu. Kad vide njihova dobra djela,ljudi Êe biti ponukani slaviti Oca koji je na ne-besima, jer se pokazalo da je na prijestolju sve-mira Bog. Njegov karakter dostojan je hvale i opo-naπanja. Boæanska ljubav koja plamti u srcu ikrπÊanska uravnoteæenost koja se pokazuje u æi-votu sliËne su kratkom pogledu u Nebo, koji jeËovjeku omoguÊen iz svijeta da bi se mogao di-viti savrπenstvu Neba.

63

Ljudima tako biva omoguÊeno da vjeruju u“ljubav koju Bog ima u nama”. (1. Ivanova 4,16)Tako se Ëiste i preobraæavaju srca, nekad grjeπnai izopaËena, da bi bila pokazana bez mane “Ono-mu koji vas moæe oËuvati od pada neporoËne irazdragane pred njegovom slavom, jedinome Bogukoji nas je spasio po Isusu Kristu, naπem Gospo-dinu...” (Judina 24)

BLA ÆENSTVA

Spasiteljeve rijeËi:“Vi ste svjetlo svijetu”pokazuju da je On svo-jim sljedbenicima povje-rio sluæbu u cijelome svi-jetu. SebiËnost, oholosti predrasude podignulesu u Kristovo doba Ëvrsti visok zid razdvajanja iz-meu postavljenih Ëuva-ra svetih proroπtava i svih ostalih naroda na Zem-ljinoj kugli. Ali Spasitelj je doπao sve to izmijeniti.RijeËi koje je narod sluπao s Njegovih usana bilesu posve razliËite od svega πto su dotad sluπaliod sveÊenika i rabina. Krist ruπi zid razdvajanja,samoljublja i nacionalnih predrasuda propovije-dajuÊi ljubav prema svim pripadnicima ljudskeobitelji. On uzdiæe ljude iz uskog kruga u kojiih je zatvorila njihova sebiËnost uklanjajuÊi svezemaljske granice i umjetno stvorene razlike u

Aneli slaveËekaju da prekovas prenesunebesku svjetlosti silu duπamakoje su na rubupropasti.


druπtvu. Ne pravi nikakvu razliku izmeu susje-da i stranaca, prijatelja i neprijatelja. Krist nasuËi da svaku duπu kojoj je potrebna pomoÊ gle-damo kao svojega bliænjeg, a cijeli svijet kao svojepodruËje rada.

Kao πto SunËeve zrake prodiru i do najudalje-nijih kutaka Zemljine kugle, tako po Boæjoj na-redbi i svjetlost evanelja treba doprijeti do svakeduπe na Zemlji. Kad bi Kristova Crkva ispunjavalaplan naπega Gospodina, svjetlost bi obasjala svekoji se nalaze u tami i u dolini smrtne sjene.Kad bi se vjernici Crkve, umjesto da se zajednonastanjuju izbjegavajuÊi odgovornost i noπenjekriæa, raziπli po svim zemljama, kad bi pustilida preko njih zablista Kristova svjetlost i kad biradili kao πto je On radio na spaπavanju duπa,“evanelje o kraljevstvu” brzo bi bilo objavljenopo cijelom svijetu.

Tako Êe se ostvariti Boæja nakana da sebi iza-bere narod, poËevπi od Abrahama u dolinamaMezopotamije pa do nas u naπim danima: “...blagoslovit Êu te... i sam Êeπ biti blagoslov.” (Po-stanak 12,2) RijeËi πto ih je Krist uputio prekoproroka-evanelista, a samo su ponovljene u Pro-povijedi na Gori, odnose se na nas u ovome po-sljednjem naraπtaju: “Ustani, zasini, jer svjetlosttvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina.” (Iza-ija 60,1) Ako je tvoj duh obasjala Slava Gospod-

65

nja, ako si i ti veÊ promatrao ljepotu Onoga kojise “istiËe meu tisuÊama” — Onoga koji je “savod ljupkosti”, ako je tvoja duπa bila ozarena na-zoËnoπÊu Njegove slave, onda su i tebi upuÊenete UËiteljeve rijeËi. Jesi li s Kristom stajao naGori preobraæenja? Dolje u ravnici nalaze se duπekoje je Sotona zarobio; one Ëekaju da ih oslobodirijeË vjere i molitve.

BLA ÆENSTVA

Naπa duænost nijesamo promatrati Kri-stovu slavu, nego i go-voriti o Njegovim vrli-nama. Izaija nije samopromatrao Kristovu sla-vu, nego je i govorioo Njemu. Dok je Davidrazmiπljao, vatra jeplamtjela, a onda jeprogovorio svojim jezi-kom. RazmiπljajuÊi o Ëudesnoj Boæjoj ljubavi,morao je govoriti o onome πto je vidio i osje-tio. Tko moæe vjerom promatrati Ëudesni planotkupljenja, slavu jedinoroenog Boæjeg Sina, ane govoriti o tome? Tko moæe razmiπljati o nedo-kuËivoj ljubavi πto se otkrila na kriæu Golgoteprigodom Kristove smrti — da ne poginemo veÊda imamo vjeËni æivot — tko moæe to gledati ine naÊi rijeËi kojima bi veliËao Spasiteljevu slavu?

Kad bi Crkvaispunjavala plannaπegaGospodina,svjetlost biobasjala sve kojise nalaze utami.


“»uj! Bog veliËanstveni zagrmje, a u Hramunjegovu svi kliknuπe: Slava!” (Psalam 29,3b) Izra-elov pjesnik ljupko Ga slavi uz harfu: “Govoreo blistavoj slavi tvoga veliËanstva, i Ëudesa tvo-ja objavljuju. Kazuju strahovitu silu djela tvojih,veliËinu tvoju propovijedaju.” (Psalam 145,5.6)

Kriæ s Golgote treba biti visoko uzdignut predljudima tako da im obuzme um i da se njihovemisli bave njime. Tada Êe sâm Bog ispuniti bo-æanskom silom sve duhovne sposobnosti. Sve silebit Êe usredotoËene na pravi rad za UËitelja. Trud-benici Êe kao æiva orua, odreena da obasjajuZemlju, rasvijetliti svijet zrakama svjetla.

Krist prima, o, tako radosno, svako ljudskoorue koje Mu se hoÊe predati. On spaja ljudskos boæanskim da bi svijetu mogao objaviti tajnuUtjelovljene Ljubavi. PriËajte o tome, molite seza to, pjevajte o tome! Objavljujte svuda vijesto Njegovoj slavi i æurite i dalje prema nebeskimvisinama!

Strpljivo podnoπenje nevolja, primanje blago-slova sa zahvalnoπÊu, hrabro odolijevanje kuπnja-ma, svakodnevno oËitovanje duha krotkosti, do-brote, milosra i ljubavi — sve su to izvori svjet-losti kojom blista pravi karakter, nasuprot tamisebiËnog srca u kojemu nikad nije zasjala svjet-lost æivota.

67

Duhovna narav Zakona

“Nemojte misliti da sam doπaoukinuti zakon i proroke! Ne dooh daih ukinem, veÊ da ih ostvarim.” (Matej5,17)

Usred grmljavine i ognja Krist je objavio Za-kon na Sinajskoj gori. Boæja slava, sliËna ognjukoji saæiæe, poËivala je na njezinu vrhu, a gorase tresla od Gospodnje nazoËnosti. »ete Izraelove,pavπi niËice, sluπale su sa strahopoπtovanjem svetepropise Zakona. Koliko se od toga razlikovao pri-zor na Gori blagoslova! Pod ljetnim nebom, u ti-πini koju je naruπavala samo pjesma ptica, Isusje objaπnjavao naËela svojega kraljevstva. Onaj kojije toga dana govorio narodu jezikom ljubavi, otkri-vao mu je naËela Zakona objavljenog na Sinaju.

Prigodom objavljivanja zakona bilo je nuænoda Izrael, iskvaren dugim robovanjem u Egiptu,stekne ispravan dojam o Boæjoj sili i veliËanstvu.Bog mu se tada jednako otkrio i kao Bog ljubavi.

“... Doe Jahve sa Sinaja,sa Seira im se pokaza


i s gore Parana zasja.Zbog njih doe od kadeπkih zborova,sa svoga juga sve do Obronaka.Ipak ti ljubiπ narode,svi sveti njihovi u tvojoj su ruci.Pred tvojim su leæali nogama,iπli tobom predvoeni.”

(Ponovljeni zakon 33,2.3)

Upravo je Mojsiju Bog otkrio svoju slavu div-nim rijeËima koje su saËuvane kao nasljedstvostoljeÊa: “Jahve, Jahve! Bog milosrdan i milostiv,spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjernoπÊu, iska-zuje milost tisuÊama, podnosi opaËinu, grijeh iprijestup...”. (Izlazak 34,6.7)

Zakon dan na Sinaju bio je proglaπenje naËelaljubavi, otkrivanje nebeskog Zakona Zemlji. Stav-ljen je u ruku Posrednika i izgovoren glasom Ono-ga Ëijom silom ljudska srca mogu biti usklae-na s Njegovim naËelima. Bog je otkrio svrhu Zako-na kad se obratio Izraelu: “Budite narod meniposveÊen!” (Izlazak 22,30)

Meutim, Izraelci nisu shvatili duhovnu na-rav Zakona, pa je njihova takozvana posluπnostËesto bila samo poπtovanje formâ i obredâ umje-sto pokoravanja srca vrhovnoj vlasti ljubavi. Bu-duÊi da je Isus svojim karakterom i djelom ot-krivao ljudima svete, milosrdne i oËinske Boæje

69

osobine i ukazivao na bezvrijednost ceremonijalneposluπnosti, hebrejski voe Ga nisu primili nitisu razumjeli Njegove rijeËi. Smatrali su da se Kristolako odnosi prema zahtjevima Zakona, a kadim je iznio upravo one istine koje su bît njihovesluæbe, odreene od Boga, oni su Ga, gledajuÊi

DUHOVNA NARAV ZAKONA

samo na formu, optuæilida krπi Zakon.

Iako izgovorene smi-reno, Kristove rijeËi bilesu proæete ozbiljnoπÊu isnagom koja je potresa-la srca ljudi. OËekivali suda Êe Ëuti ponavljanjebeæivotnih tradicija i pre-tjeranih zahtjeva rabinâ,ali uzalud. Zapanjilo ihje Kristovo uËenje, “jer ih je uËio kao onaj kojiima vlast, a ne kao njihovi knjiæevnici”. (Matej7,29) Farizeji su uoËili golemu razliku izmeusvojega i Kristova naËina pouËavanja. Vidjeli suda veliËanstvenost, neokaljanost i ljepota istinesvojim dubokim i njeænim utjecajem sve viπeosvajaju srca. Spasiteljeva boæanska ljubav i njeæ-nost privlaËile su ljudska srca k Njemu. Rabinisu vidjeli da je Krist svojim uËenjem poniπtiosav smisao pouka koje su oni davali narodu. Onje ruπio zid razdvajanja koji je toliko laskao nji-

Zakon dan naSinaju bio jeproglaπenjenaËela ljubavi,otkrivanjenebeskogZakona Zemlji.


hovu ponosu i iskljuËivosti. Bojali su se da ÊeKrist, bude li Mu dopuπteno, potpuno odvojitinarod od njih. Slijedili su Ga, ispunjeni odluË-nim neprijateljstvom, traæeÊi prigodu da Ga omrz-nu mnoπtvu i tako omoguÊe Velikom vijeÊu daGa osudi i usmrti.

Uhode su pozorno pratili Isusa na Gori. Dokje On iznosio naËela pravednosti, farizeji su πiriliglasine da je Njegov nauk u suprotnosti s propi-sima koje je Bog dao na Sinaju. Spasitelj nije iz-govorio nijednu rijeË koja bi mogla poljuljati po-vjerenje u vjerovanja i uredbe koje su bile danepreko Mojsija, jer je svaka zraka boæanske svjet-losti, koju je veliki izraelski voa prenio naro-du, bila primljena od Krista. Dok su mnogi usrcu pomiπljali da je doπao ukinuti Zakon, Isusje iznosio svoje glediπte o boæanskim propisimarijeËima koje se ne mogu pogreπno razumjeti.“Nemojte misliti”, kazao je, “da sam doπao uki-nuti Zakon i Proroke!” (Matej 5,17)

Sâm Stvoritelj ljudi, Zakonodavac, izjavljujeda nije doπao ukinuti propise Zakona. Sve u pri-rodi, od Ëestice u sunËanoj zraci, do svjetova uvisini, podloæno je zakonu. O posluπnosti zako-nima ovise red i sklad u prirodi. Tako postoje ivelika naËela pravednosti koja upravljaju æivotomsvih razumnih biÊa. O prilagoavanju tim naËe-lima ovisi dobrobit svemira. Boæji Zakon je po-

71

stojao i prije nego πto je stvorena Zemlja. Anelise dræe njegovih naËela, a da bi i Zemlja bila uskladu s Nebom, ljudi moraju sluπati boæanskepropise. Krist je u Edenu upoznao Ëovjeka s pro-pisima Zakona “dok su klicale zvijezde jutarnjei Boæji uzvikivali dvorjani”. (Job 38,7) Krist nijedoπao na Zemlju pokvariti Zakon, veÊ svojom mi-


losti vratiti ljude posluπ-nosti njegovim odredba-ma.

Ljubljeni uËenik, ko-ji je na Gori sluπao Kri-stove rijeËi, piπe mnogokasnije, pod utjecajemSvetoga Duha, o Zakonukao o stalnoj obvezi:“Tko god poËinja grijeh,krπi zakon; grijeh je kr-πenje zakona”. (1. Ivano-va 3,4) Apostol Ivan objaπnjava da je Zakon okojemu govori “stara zapovijed koju ste primiliod poËetka”. (1. Ivanova 2,7) On govori o Zakonukoji je postojao joπ pri stvaranju i samo je bioponovljen na Sinajskoj gori.

Isus kaæe: “Nemojte misliti da sam doπaoukinuti Zakon i Proroke! Ne dooh da ih uki-nem, veÊ da ih ostvarim.” (Matej 5,17) On ovdjerabi rijeË “ispunim” u istom smislu kao i onda

Krist nije doπaona Zemljupokvariti Zakon,veÊ svojommilosti vratitiljude posluπnostinjegovimodredbama.


kad je Ivanu Krstitelju objavio svoju nakanu “dasve ispunimo πto je u skladu s voljom Boæjom”(Matej 3,15), to jest da ispuni mjeru zahtjeva Za-kona, da pruæi primjer savrπene usklaenosti sBoæjom voljom.

Njegovo poslanje bilo je “da uzveliËa i pro-slavi Zakon svoj”. (Izaija 42,21) On je bio odreenprikazati duhovnu narav Zakona, iznijeti njego-va dalekoseæna naËela i objasniti njegovu vjeË-nu obvezatnost.

Krist, kojega i najplemenitiji i najnjeæniji me-u ljudima samo blijedo odraæavaju, o kojemuje Salomon, nadahnut Duhom, pisao da je “bijeli rumen, istiËe se meu tisuÊama... i sav je odljupkosti” (Pjesma 5,10.16), o kojemu je David,gledajuÊi Ga u proroËkoj viziji, kazao: “Lijep si,najljepπi izmeu sinova ljudskih” (Psalam 45,3),Isus, jasna slika OËeve liËnosti, sjaj Njegove sla-ve, samoprijegorni Spasitelj bio je na svojemuputu ljubavi po ovome svijetu boæanskom lje-potom svojega karaktera æivi prikaz karakteraBoæjeg Zakona. U Njegovu æivotu se otkrilo daje nebeska ljubav, naËelo koje nas Ëini sliËnimaKristu, temelj Zakona vjeËne pravednosti.

“Jer, zaista, kaæem vam, dok opstoji nebo izemlja”, kaæe Isus, “ni jedna jota, ni jedna kovr-Ëica slova iz Zakona sigurno neÊe nestati, a dase sve ne ostvari”. (Matej 5,18) Svojom posluπ-

73

noπÊu Zakonu Krist je potvrdio njegovu nepro-mjenjivost i dokazao da svaki Adamov sin i sva-ka Adamova kÊi mogu Njegovom miloπÊu bitisavrπeno posluπni Zakonu. Na Gori je kazao daiz Zakona neÊe nestati ni kovrËica slova iz Zakona,a da se sve ne ostvari — sve πto je povezano sljudskim rodom, sve πto je u vezi s planom spa-


U Kristovuæivotu se otkriloda je nebeskaljubav, naËelokoje nas ËinisliËnima Kristu,temelj ZakonavjeËnepravednosti.

senja. Krist ne uËi da ÊeZakon ikad biti ukinut,nego nam usmjeruje po-gled na krajnju graniculjudskih vidika i uvjeravanas da Êe Zakon zadræatisvoj autoritet sve dok nestignemo do te granice.To Ëini zato da nitko nebi mogao pomisliti da jeNjegova zadaÊa ukinutipropise Zakona. Sve dokpostoji nebo i Zemlja,vrijedit Êe i sveta naËela Boæjega Zakona. Nje-gova pravednost Êe stajati “ko Boæji vrhunci” (Psa-lam 36,7) i bit Êe izvor blagoslova iz kojega serazlijevaju potoci da osvjeæe zemlju.

BuduÊi da je Boæji Zakon savrπen i stoga ne-promjenjiv, nemoguÊe je da grjeπni ljudi sami za-dovolje mjerila njegovih zahtjeva. Zato je Isus idoπao kao naπ Otkupitelj da bi, uËinivπi ih sudi-


onicima u boæanskoj naravi, doveo ljude u sklads naËelima Zakona Neba. Kad se odreknemo svo-jih grijeha i primimo Krista kao svojega Spasitelja,uzdiæemo Zakon. Apostol Pavao pita: “Ukidamoli tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Napro-tiv, tim Zakon utvrujemo.” (Rimljanima 3,31)

ObeÊanje Novoga zavjeta glasi: “Stavit Êu za-kone svoje u srca njihova i upisat Êu ih u pametnjihovu.” (Hebrejima 10,16) Iako je sustav sim-bola, koji je ukazivao na Krista kao na Boæje Janjekoje Êe ponijeti grijehe svijeta, trebao prestatiKristovom smrÊu, naËela pravednosti sadræana uDeset zapovijedi nepromjenjiva su kao i vjeËnoprijestolje. Nijedna zapovijed nije bila ukinuta,nijedna jota ni kovrËica slova nije nestala. TanaËela, u raju objavljena Ëovjeku kao veliki Za-kon æivota, ostat Êe neizmijenjena i u obnovlje-nom raju. Kad Eden ponovno procvjeta na Zemlji,svi koji æive pod Suncem poπtovat Êe Boæji Za-kon ljubavi.

“Dovijeka, o Jahve, rijeË tvoja ostaje, stalnapoput nebesa ... Djela ruku njegovih vjernost sui pravednost, stalne su sve naredbe njegove, utvr-ene za sva vremena, dovijeka, sazdane na isti-ni i pravdi ... Odavno znam za tvoje propise, dasi ih sazdao zasvagda.” (Psalam 119,89; 111,7.8;119,152)

75

“Stoga, tko god prekrπi i jednu odovih i najmanjih zapovijedi i nauËidruge da tako rade, bit Êe najmanji ukraljevstvu nebeskom...” (Matej 5,19)

To znaËi da takvome tamo neÊe ni biti mje-sta. Jer tko namjerno prekrπi jednu zapovijed,ne dræi u duhu i istini nijednu. “Uistinu, ako tkovrπi sav Zakon, a pogrijeπi samo u jednome, po-staje krivac za sve.” (Jakov 2,10)

Grijeh nije u veliËini djela neposluπnosti,nego i u najmanjem odstupanju od objavljeneBoæje volje, jer to odstupanje pokazuje da vezeizmeu duπe i grijeha joπ nisu raskinute. Srcesluæi dvojici gospodara. Time se, zapravo, onoodriËe Boga i buni se protiv zakona Njegove vla-davine.

Kad bi ljudima bilo dopuπteno zanemariti Go-spodnje zahtjeve pa da sami sebi propisuju pravilao duænosti, postojalo bi mnoπtvo razliËitih mjerilakoja bi zadovoljavala razliËite umove te bi vlastbila oduzeta iz Gospodnjih ruku. Ljudska voljapostala bi vrhovna, a uzviπena i sveta Boæja volja— Njegova nakana ljubavi prema Njegovim stvo-renjima — bila bi podcijenjena i prezrena.

Kad god ljudi biraju vlastiti put, sukobljava-ju se s Bogom. Za njih neÊe biti mjesta u nebes-kom kraljevstvu zato πto ratuju protiv temeljnih



naËela Neba. Ne poπtujuÊi Boæju volju, staju nastranu Sotone, neprijatelja Boga i ljudi. »ovjekÊe æivjeti — ne jednom rijeËju, ne mnogim rijeËi-ma, veÊ svakom rijeËju koju je Bog izgovorio.Ne moæemo biti sigurni odbacimo li ijednu rijeË,koliko god nam izgledala nevaæna. Nema nijed-ne zapovijedi u Zakonu koja Ëovjeku ne sluæi nadobro i sreÊu, i u ovome æivotu i u onome kojiÊe doÊi. Posluπnost Boæjem Zakonu je ograda kojaπtiti Ëovjeka sa svih strana i Ëuva ga od zla. Tkosamo na jednom mjestu ruπi tu ogradu koju jeBog podignuo, uniπtava njezinu moÊ da ga πtiti,jer je otvorio prolaz kroz koji neprijatelj moæeuÊi da bi pustoπio i razarao.

Usudivπi se prekrπiti Boæju volju samo u jed-noj toËki, naπi praroditelji su otvorili brane krozkoje je zlo prodrlo u svijet. Tko god bude slijedionjihov primjer, poænjet Êe sliËne posljedice. Boæjaljubav je temelj svake odredbe Njegova Zakona,a onaj tko odstupa od zapovijedi, prouzroËujevlastitu nesreÊu i propast.

77

“Jer, velim vam, ne bude li vaπapravednost veÊa od pravednostiknjiæevnika i farizeja, sigurno neÊeteuÊi u kraljevstvo nebesko.” (Matej5,20)

Knjiæevnici i farizeji proglaπavali su Isusa iNjegove uËenike grjeπnicima zbog nepoπtovanjarabinskih obreda i obiËaja. UËenike su Ëesto zbu-njivali i uznemirivali prijekori i optuæbe onih kojesu naviknuli poπtivati kao vjerske uËitelje. Isusje razotkrio prijevaru. Kazao je da je pravednostkojoj su farizeji pridavali toliku vrijednost bez-vrijedna. Hebreji su smatrali sebe osobitim, vjer-nim narodom koji uæiva Boæju naklonost, ali Kristje pokazao da je njihova religija liπena spasono-sne vjere. Sva njihova licemjerna poboænost, nji-hove ljudske izmiπljotine i obredi, Ëak ni hvali-savo ispunjavanje formalnih zahtjeva Zakona ni-su ih mogli uËiniti svetima. Nisu bili Ëistoga srca,nisu bili plemeniti, ni sliËni Kristu po karakteru.

Religija utemeljena na opravdanju djelima nemoæe dovesti duπu u skladnost s Bogom. Strogai kruta pravovjernost farizeja, bez skruπenosti,njeænosti i ljubavi, grjeπniku je bila samo kamenspoticanja. Bili su sliËni soli koja je izgubila okus.U njihovom utjecaju nije bilo sile koja bi saËuvalasvijet od pokvarenosti. Jedina prava vjera je ona



“koja oËituje svoju snagu ljubavlju” (GalaÊanima5,6) da oËisti duπu i, sliËno kvascu, preobrazikarakter.

Hebreji su sve to veÊ morali nauËiti iz u�

1 ellen g. white isusov govor na gori · samo je strah od naroda sprijeŁio velikodostojnike da mu...

Documents