1 valentin w. schoen crni oraoznaju za sebe. vulkani, djelomiŁno visoki i do 5.500 me-tara,...

1

Valentin W. Schoen

CRNI ORAO

2 • CRNI ORAO

NakladnikZNACI VREMENA

www.znaci.vremena.com

IzvornikDer schwarze AdlerValentin W. Schoen

UrednikMario ©ijan

PrijevodMilan ©uπljiÊ

LekturaMarijan MalaπiÊ

KorekturaLjiljana –idara

PrijelomMiroslav VukmaniÊ

TisakZNACI VREMENA

Zagreb 2014.

3

Valentin W. Schoen

CRNI ORAODrugo izdanje

4 • CRNI ORAO

CIP zapis dostupan u raËunalnomkatalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice

u Zagrebu pod brojem 875836

ISBN 978-953-183-072-0

5

Predgovor

Vihor Drugoga svjetskog rata odnio je Valentina V.Schoena, pisca ove knjige, s obala BaltiËkoga mora napodruËje kontinentalne NjemaËke. Mnogo godina djelovaoje kao ugledni propovjednik u adventistiËkim crkvama uBerlinu. Svoju novu domovinu naπao je zatim u Sjedinje-nim AmeriËkim Dræavama i nastavio se baviti svojim omi-ljenim zanimanjem, propovijedanjem Evanelja.

Kasnije ga je Generalna konferencija Crkve adventistasedmoga dana pozvala da radi u Odjelu za crkvene sluæbe.Kao ravnatelj ovoga Odjela proputovao je svih pet konti-nenata. Sve svoje snage posvetio je dugoroËnom zadatkuosposobljavanja krπÊana da svoju vjeru u Isusa Krista pri-kaæu svojim æivotnim primjerom.

Sredinom sedamdesetih godina posjetio je Europu inavratio u NjemaËku. Predavanjima i seminarima, koje jetom prigodom dræao, naveo je tisuÊe svojih sluπatelja dasvojim poznanicima kaæu i posvjedoËe da ih Bog traæi inudi im vjeËni æivot u svom vjeËnom kraljevstvu. Bezbroj-ne muπkarce i æene ohrabrio je da prodube svoje duhovnoiskustvo i da prihvate Isusa kao pratitelja i pomoÊnika usvom svakidaπnjem æivotu.

U to je vrijeme Valentin Schoen obeÊao da Êe jednogadana neka svoja iskustva objaviti u obliku knjige. Knjigaje trebala prikazati πto Isus moæe uËiniti za osobu koja Muse preda.

6 • CRNI ORAO

Tako je nastalo djelo koje upravo Ëitate — knjiga CrniOrao.

Ovaj napeti istiniti izvjeπtaj iz juænoameriËkih planinajasno potvruje ono πto Valentin Schoen zapravo æeli po-stiÊi u svom krπÊanskom æivotu i u svojoj propovjedniËkojsluæbi: ljudima tako pribliæiti Bibliju da preko nje upozna-ju Krista i da Mu povjere svoj æivot.

Ljude i doæivljaje iz ove knjige Ëitatelj doæivljava kaosvojevrsno ponavljanje povijesti ranog krπÊanstva. Kao ne-kada stanovnici Jeruzalema, tako su ovdje jednostavni ru-dari, seljaci, Ëak i ustanici, navedeni da se suoËe s duhov-nim i vjerskim strujanjima, sa shvaÊanjima i predrasudamasvoga vremena. I oni dolaze do zakljuËka, kao i ljudi izvremena apostola, da je Biblija u sva vremena jedini sigur-ni putokaz. Biblija nam svima pomaæe da shvatimo istinekoje nam je Bog otkrio, tako da moæemo odluËiti slijeditiIsusa Krista — bez obzira na cijenu kojom Êemo moratiplatiti tu odluku.

Nakladnik objavljuje drugo izdanje ove knjige upuÊu-juÊi izraze zahvalnosti piscu i sa æeljom da se u æivotusvakoga njezinog Ëitatelja, na dobro cijeloga svijeta, ispuneIsusove rijeËi: “Ali, primit Êete snagu poπto Duh Svetidoe na vas, pa Êete mi biti svjedoci ... sve do kraja zemlje.”(Djela 1,8)

7

1Teror

“Jer misli vaπe nisu moje misli,i puti moji nisu vaπi puti, rijeË je Jahvina.

Visoko je iznad zemlje nebo,tako su puti moji iznad vaπih putova,

i misli moje iznad vaπih misli.”

(Izaija 55,8.9)

“Mama, tata, doite brzo!” — povikao je mali Pedro,uzbuenim glasom i pun straha, Ëim je iz kolibe izaπao udvoriπte. “Doite brzo! Sve gori!”

Bio je u pravu. Iznad okolnih breæuljaka nebo je biloobojeno krvavocrvenim odsjajem plamena. Izgledalo je dapoæar nadmaπuje sve πto su ljudi toga kraja ikad vidjeli.

“Da, sine, vjerojatno je Crni Orao sa svojim ljudimaponovno udario. Bile su mu potrebne namirnice, ljudi suih odbili dati i poæar je njegov odgovor. Tako on radi svakiput kad mu se ljudi suprotstave ili nisu spremni s njimsuraivati” — objasnio je otac.

I tako su stajali i kao bespomoÊni svjedoci promatralikako vatrena stihija uniπtava sve pred sobom, nemoÊni dapotrËe i pomognu svojim susjedima.

8 • CRNI ORAO

“Kamo sve to vodi?” — pitao se José po tko zna kojiput.

“Bojim se da Êe jednoga dana nevolja pogoditi i nas,jer ustanicima nismo dali znaËajniju potporu niti smo impruæili vidljivu pomoÊ!” — izrazila je svoje strahovanjemajka.

Crni Orao! Svima je to ime bilo poznato. Nosio ga jevoa ustanika, boraca za slobodu. Dræavna je uprava njegai njegove ljude praktiËno stavila izvan zakona. Policija inacionalna garda pokuπavale su prodrijeti u neprohodneplaninske predjele i uhvatiti Crnoga Orla da bi tako slo-mile pokret otpora. Meutim, ustanici su pruæali ogorËeniotpor. Svaki su se put uspijevali izvuÊi iz obruËa. Njihovje voa postao legendarna liËnost koju su ljudi visokocijenili iako ih je istodobno obuzimao paniËni strah prisamu spomenu njegova imena. Smatrali su ga neuhvat-ljivim, odvaænim, lukavim i okrutnim. S pravom su ga sepribojavali i kao borca i kao narodnog tribuna.

U Andama je poznavao svaku stazu. Nije bilo vrha nakoji se nije popeo ni prolaza kojim nije proπao. Njegovi sunapadi bili izvoeni munjevitom brzinom. Dok bi policijauspjela organizirati neki uËinkovitiji protuudar, Crni bi Oraobio veÊ daleko u planinama, izvan vidika i dohvata za-kona. Njegova je taktika bila uvijek dobro promiπljena.Zajedno sa svojim ljudima napokon se pretvorio u vrloozbiljan dræavni problem. Njegovim borcima za sloboduposveÊivani su krupni naslovi u novinama, bili su stalnatema razgovora u obiteljima, na radnim mjestima i u cije-loj okolici. Crni Orao jednostavno je postao sastavnimdijelom æivotne stvarnosti svega stanovniπtva. Poneke sumajke Ëak njime plaπile svoju zloËestu djecu: “Ako nebudeπ dobar, doÊi Êe Crni Orao i odvesti te!”

9

I tako je Crni Orao postao simbol svega πto je ulije-valo strah, svega Ëega se trebalo Ëuvati, svega πto je treba-lo izbjegavati. Kad bi se njegovo ime samo spomenulo,djeca bi se smirivala, a lica odraslih odmah bi se uozbi-ljila.

Meutim, ustanici su morali — da bi se obranili iprehranili — uz borbu zadovoljavati i svoje osnovne æivo-tne potrebe. Doπlo je zato do pravog terora, do stalnihprepada na rudarske naseobine.

Svaki koji bi odbio pruæiti pomoÊ borcima za slobodu,morao je snositi posljedice. Stalni sukobi ispunili su brdai doline jezivim ozraËjem straha od uniπtenja.

TEROR •

10 • CRNI ORAO

2Seoba

“Znajte: Jahve Ëudesno uzvisuje prijatelja svoga;Gospodin Êe me usliπiti kad ga zazovem.”

(Psalam 4,4)

Æivot na malom seoskom imanju u planinskom rajuvisoko u Andama postajao je sve teæi. Besane noÊi redalesu se jedna za drugom. Nesigurnost i sve veÊe brige ispu-njavale su misli i postupke Joséa i njegove obitelji.

Zadnji tjedni bili su posebno teπki i uzbudljivi. I mladii stari u obitelji, kao i u cijeloj okolici, nisu se ugodnoosjeÊali, pritiskao ih je neki uæasan teret, bili su krajnjeuznemireni. Svakidaπnje poslove obavljali su puni nape-tosti, sve razgovore obiljeæavala je briga, strah se osjeÊaou svakom pokretu.

Tako se jednostavno dalje nije moglo! Pritisak se viπenije mogao izdræati, neπto se moralo dogoditi! Ali, πto dase uËini? Da odu iz sela? Ovdje su bili kod svoje kuÊe, tusu bili njihovi korijeni, njihovo tlo, ovdje su bili roeni,ovdje su odrasli! Ovo je njihov svijet. TisuÊe sitnica okonjihove seoske kuÊe, stara ograda sve do male uzvisine —sve to je ipak Ëinilo cijeli njihov æivot! Oni pripadajuovamo! Ovdje su æivjeli i njihovi preci mnogo prije dola-

11

ska πpanjolskih osvajaËa, davno prije osnivanja Nove Gra-nade.

Ovdje su se uzdizala tri prekrasna planinska lanca, do-maÊi su ih ljudi nazivali Kordiljerima; zapoËinjali su dale-ko na jugu i vijugavo se pruæali prema sjeveru, doticalisrednjoameriËku prevlaku, koja ovaj kontinent dijeli naSjevernu i Juænu Ameriku i prostirali se sve do obala Ka-ripskoga mora. Te su planine okruæivale ove ljude otkakoznaju za sebe. Vulkani, djelomiËno visoki i do 5.500 me-tara, obiljeæavali su granicu. Jaguari, pume i divljaË ugustim πumama od davnine su bili ukljuËeni u njihovæivot. Zapjenjeni slapovi i brze matice ukraπavali su kaodragulji plemensko podruËje ovih Indijanaca, i posebnosu bili prirasli srcu indijanskog plemena »ibËa. Kako bise mogli otrgnuti od sve te ljepote i od toga komadazemlje koji im je toliko znaËio? Ipak, izgledalo je kao dapostoji samo jedan izlaz, samo jedno rjeπenje svih njiho-vih problema: da napuste svoju djedovinu!

Bilo je to jednoga kasnog poslijepodneva. José je sa-zvao svoju obitelj da zajedniËki razmotre sljedeÊe odlu-ËujuÊe korake. Razgovor se ipak sveo na to da im objaviπto je veÊ odluËio: “Æelimo li preæivjeti, ostaje nam samojedan izlaz: moramo otiÊi odavde! Sutra Êemo rano ujutrokrenuti na put, veÊ oko podne moramo se naÊi daleko odnaπe doline!” »lanovima obitelji nije preostalo niπta drugonego da prikupe svoje male zaveæljaje i da ponesu ono πtosmatraju najvaænijim i najpotrebnijim. Poslije ovoga krat-kog dogovora José se pobrinuo da pripremi kola i konje.

Nije to bilo prvi put da José pomiπlja na seobu. VeÊ jemnogo puta obilazio udaljene doline u potrazi za odgova-rajuÊim domom koji bi unajmio i pretvorio barem u pri-vremeno obiteljsko boraviπte. Raspitivao se i za moguÊno-

SEOBA •

12 • CRNI ORAO

sti zaposlenja. Tijekom svoga zadnjeg odlaska u glavnigrad provincije u predgrau je pronaπao malu kuÊu kojamu se uËinila prikladnom, Ëak mu je bilo ponueno i mje-sto pazikuÊe. Meutim, nikome nije progovorio ni jednujedinu rijeË o svojim planovima. Neopaæeno i potajno oba-vio je sve pripreme za iznenadni odlazak. Veliki dio svojeimovine veÊ je bio pripremio i zapakirao i znao je toËnokoliko Êe mu vremena trebati da natovari dvoja kola. Uko-liko bude potrebno, moÊi Êe krenuti za vrlo kratko vrije-me.

Poπto je José obznanio Ëlanovima svoje obitelji svojukonaËnu odluku, zavladala je duboka tiπina. Nije se viπeniπta ni moglo kazati. “»uli ste πto vam je otac rekao.” —mati se obratila djeci. “Krenimo odmah na posao!”

Svi su pokuπavali, koliko god su im snage dopuπtale,pomiriti se s neizbjeænim. Pakirali su svoje stvari da bi bilispremni za pokret sljedeÊeg jutra. Nije to bila neka rado-sna veËer, suznih oËiju kretali su se po kuÊi. Bilo je, ipak,mnogo vaænije izbjeÊi opasnost i preæivjeti nego se grËe-vito hvatati za naviknuto i uobiËajeno, bez obzira kolikoim je ono priraslo srcu.

José je izaπao iz kuÊe. Æelio je biti sam. Trebao seoprostiti od mnogobrojnih malih i velikih prijatelja. Ko-liko se god mogao prisjetiti proπlosti, uvijek je stari velikihrast kao neki dragi prijatelj stajao u uglu vrta. Joséovotac, on sam i njegova djeca odrasli su u sjeni njegovihgrana. Lagano je πuπtalo liπÊe hrasta pokretano veËernjimlahorom. Nikad nije José osjeÊao tako duboku ljubav pre-ma tom starom drvetu kao te posebne veËeri.

I cvijeÊe u lijehama iza kolibe, staromodne vratnice,veliki, plosnati kamenovi stuba koje su se spuπtale premaizvoru, koje je njegov djed prije mnogo godina postavio.

13

DrveÊe, ograda, stijene — izgleda da je sve nekako naslu-Êivalo πto se zbiva. Æalost je leæala kao pokrivaË nad cije-lim imanjem. Veliki borovi pored ulaza u kolibu kao da supitali: “Zar baπ morate otiÊi?”

José se popeo na breæuljak i sjeo na poznati panj. Koli-ko se puta ovdje veÊ odmarao, kolike je sretne trenutke uæivotu ovdje proveo! Sad je osjeÊao kako mu se grlo steæedok vodi ovaj nijemi razgovor s drveÊem i stijenama.

Kako mi je teπko, kako mi je bolno od vas rastati se!Volim svakoga od vas i nadam se da Êemo se jednogadana opet vidjeti.

Sa suzama u oËima pozdravljao se sa svima. Uspome-ne iz djetinjstva i mladosti vratile su mu se u sjeÊanje inapokon ga potpuno obuzele. Pokuπao se osloboditi doj-mova i sjeÊanja iz svoje proπlosti i uËinio je uzaludan na-por da se opusti. Hladan znoj oblio ga je pri pomisli da jeto njegova posljednja veËer na posveÊenom obiteljskomtlu i da viπe nikad neÊe s toga mjesta promatrati zalazakSunca.

»ak ni cvrkutanje ptica nije odjekivalo onako radosnokao obiËno. José je bio neizrecivo tuæan pri pomisli da Êemorati izgubiti sve to πto mu je bilo tako dragocjeno.

Kad se vratio u kolibu, zatekao je Mariju, svoju æenu,kako neutjeπno plaËe. Oblivena suzama, stalno je ponav-ljala: “O, Dios mio! O, Boæe moj, zaπto moramo iÊi odav-de?” José ju nije mogao utjeπiti; naprotiv, æalost njegovihnajmilijih samo je poveÊala teret koji je na njemu poËivao.I tako je posljednja veËer u njihovoj planinskoj kolibi osta-la æalosna uspomena u njihovu sjeÊanju.

Danima je razmiπljao, nadao se i pokuπavao pronaÊinekakvo drukËije rjeπenje. Ni njemu niπta nije bilo teæe odrastanka s ovim mjestom. Meutim, nije imao drugoga

SEOBA •

14 • CRNI ORAO

izbora ako se æeli skloniti od terora Crnoga Orla. Mirolju-bivi svijet planina i bregova pretvorio se u bojno polje.Svakim novim danom stanje je postajalo sve teæe, a bu-duÊnost nije obeÊavala niπta bolje. Za Joséa, koji se osje-Êao odgovornim za svoju obitelj, nije bilo vaænijega poslanego da svoje najmilije zaπtiti i zbrine, koliko god je to unjegovoj moÊi. Naravno, duboko u njegovu srcu tinjala jenada da Êe se jednoga dana vratiti u svoje drage planine.

Posljednja noÊ u starom kraju bila je nemirna. Nitkonije mogao spavati, svi su se veÊ prije zakazanog vremenanaπli na nogama. Trebalo je brzo i neprimjetno djelovati.Susjedi nisu smjeli niπta znati o njihovu iznenadnomodlasku. Æeljeli su da po moguÊnosti odu neprimijeÊeni.Na vratima kolibe ostavili su poruku da se obitelj nalazi naizletu i da Êe se ubrzo vratiti.

Bilo je ipak veÊ oko deset sati kad su krenuli. Sve πtosu mogli uzeti bilo je natovareno na dvoja kola. DvijemaËke uplaπeno su provirivale iz jedne papirnate kutije.Samo se pas radovao; trËao je stazom naprijed i natrag dabi odræao korak s konjima koji su muËno napredovali us-kim planinskim puteljkom. Na tom neravnom putu kola suse opasno propinjala, posebno kad je trebalo prijeÊi prekoplaninskih potoka. Zatim su krenuli strmom stazom uz-brdo i, poslije teπkih manevara, ponovno opasnom nizbr-dicom.

»esto su morali zastati da pregledaju kola, da zategnudaske, da ponovno veæu teret. Kasnije su nailazili na ve-like karavane mazgi koje su prenosile kavu, duhan i æita-rice. Sve πto je raslo na planinama, moralo se iznositi natræiπte. Ponekad su sretali divlje svinje i podivljale pse kojibi ih najËeπÊe samo kratko pogledali i odmah se izgubili ugustiπu.

15

Kad se konaËno smraËilo, bili su joπ daleko od glavno-ga grada provincije. José je zaustavio konje i sazvao obi-telj.

“Dalje danas ne moæemo putovati.” Ugledao je, naime,πumarak cedrovog drveÊa i zato je predloæio: “Gledajte,tamo je sigurno mjestaπce, vrlo blizu ceste. Tu moæemoprenoÊiti; one tri stijene pruæit Êe nam ugodan zaklon. Ni-tko nas tamo neÊe traæiti. MoÊi Êemo mirno spavati jersmo vrlo umorni i zasluæili smo odmor.”

“Tata!” — javio se mali Pedro. “Koliko Êemo joπ sutramorati putovati dok ne stignemo u grad?”

“Ako sve bude iπlo kako treba, bit Êemo oko podne ilitijekom prvih poslijepodnevnih sati na mjestu. A sad sepripremite za noÊ prije nego πto se sasvim smraËi. Tamomeu stijenama podiÊi Êemo logor.”

José se prvo pobrinuo za stoku. Umorne konje oslobo-dio je opreme tako da su se i oni mogli odmoriti.

“A kako je s nama, mamice? HoÊemo li i mi dobitineπto za jelo?” — sa smijeπkom se José obratio svojojæeni.

“Svakako! Jelo i piÊe je u koπari ispod sjedala u dru-gim kolima.” Svi su promatrali majku dok je pripremalaobrok. Prostrli su πareni indijanski pokrivaË po travi i nanjemu su se naπle sve slastice iz koπare. Krumpirova sa-lata, jaja, avokado i kruh od punoga pπeniËnog zrna. Sveje prekrasno mirisalo. Dok su jeli ovaj ukusni obrok, barna trenutak su smetnuli s uma da je njihovo putovanjezapravo bijeg.

“Pst!” — odjednom se javio otac.Iz grmlja se Ëulo neobiËno πuπtanje. Zar ih je netko

primijetio? Uplaπeno su se pogledali. Razgovor je smjestautihnuo i poËeli su se pitati nisu li im moæda banditi ili

SEOBA •

16 • CRNI ORAO

ustanici na tragu. Od straha su zaboravili i na jelo. Meu-tim, niπta se nije dogodilo.

Tijekom noÊi poËela je padati jaka kiπa. José je znaoda ih tropski pljuskovi mogu iznenaditi u svako doba izato je bio spreman. Za nekoliko trenutaka uspio je raπiritiveliko πatorsko krilo i priËvrstiti ga za okolno drveÊe takoda je pod njim obitelj naπla siguran zaklon. Naslonili su seleima jedni na druge, bilo im je toplo i osjeÊali su sesigurnima.

Kako su bili sretni πto ovu pustolovinu nisu moralidoæivjeti sami! Viπe nego ikada osjeÊali su da ovise jednio drugima.

“Zajedno Êemo uspjeti!” Tako ih je otac stalno hra-brio. Te su im rijeËi pomagale i ulijevale sigurnost. U te-πkim æivotnim nevoljama osjeÊaj zajedniπtva i povezanostiznaËi daleko viπe od kuÊa, njiva, konja i drugih materi-jalnih dobara.

Nisu puno razgovarali o onome πto doæivljavaju, ali sudobro znali teæinu svojega poloæaja. Sigurno Êe se moratinaviknuti na ovaj novi naËin æivota. Nije se radilo samo otome da se Ëovjek preseli s jednoga mjesta na drugo, veÊi da se navikne na potpuno novi naËin æivota. I upravozato morao se pojaËati i njihov osjeÊaj zajedniπtva, svi-jest da tvore cjelinu, da jedni bez drugih ne mogu opstati.»esto se dogaa da upravo zajedniËki svladane teπkoÊezbliæavaju pripadnike obitelji. Da, tako su se i oni osje-Êali u toj tamnoj noÊi, za vrijeme kiπe koja ih je oblije-vala na obroncima andskih planina. Tek su tada postalistvarno svjesni πto im obitelj znaËi.

José cijele noÊi nije uspio sklopiti oËi. OsjeÊao je du-boku odgovornost prema svojim najmilijima. Zato je stra-æario dok su se drugi odmarali.

17

»im se Sunce pokazalo na istoËnoj strani neba, svi subili na nogama, spremni za nastavak putovanja. Poπto suiza sebe ostavili vijugavu neravnu planinsku stazu, prednjima se otvorio prekrasan pogled na πiroku ravnicu kojaih je odvajala od uzvisina zapadnih Kordiljera. José je zasvojih putovanja u glavni grad Ëesto uæivao u ovom po-gledu, ali za djecu je ova igra prirode znaËila izvanredandoæivljaj. Pred njima se otvarao novi svijet s nesluÊenimtajnama.

Izmeu visokih planinskih lanaca pruæali su se plodnibreæuljci, ukraπeni bijelim cvjetovima drveÊa jarumo. Iznjih su provirivali crveni krovovi naseljeniËkih koliba. »o-vjeku je jednostavno zastajao dah dok je u sebe upijao svutu ljepotu. Osim toga, trebalo je zastati i doruËkovati, datisebi mali ugodni predah.

Nizbrdo je iπlo lakπe i bræe. Nije viπe trebalo izbjega-vati lokve pune blata na planinskim putovima jer ih je sadadoËekala prava cesta, poploËana i osposobljena za promet.Nakon nekoliko sati kola su se napokon zaustavila predjednom priliËno zapuπtenom seoskom kuÊom. José se na-smijeπio: “Ovo je naπ novi dom!”

U oËima Ëlanova obitelji nije se moglo zapaziti nekoveliko oduπevljenje. Da bi umorne putnike malo ohrabrio,José je dodao: “Za nekoliko dana sve Êe izgledati sasvimdrukËije. PriËekajte samo trenutak. Idem po kljuËeve dabismo mogli uÊi!”

Trenutak se oduæio viπe od dva sata. KonaËno se Josévratio s kljuËevima i pozvao ih da uu. Kad im je otvoriovrata, zapravo ih je pozvao u novi æivot, u nova iskustva.Teror i nesigurnost æivota u planinama ostali su daleko zanjima. Pred njima se pruæala neizvjesnost novoga æivota.

SEOBA •

18 • CRNI ORAO

3Privikavanje na novi æivot

“Prepusti Jahvi putove svoje,u njega se uzdaj, i on Êe sve voditi.”

(Psalam 37,5)

Jedne oblaËne, olujne veËeri bjegunci su poËeli Ëistitiprljave podove u oronuloj seoskoj kuÊi.

Sve je bilo prekriveno debelim slojem praπine, na svesu strane leæale gomile smeÊa. Ipak, na kraju su mogliunijeti pod krov svoje stvari da bi se u novoj sredini neka-ko smjestili. Nisu bili previπe oduπevljeni; svatko je svojdio posla obavljao πutke, trudeÊi se ipak da pomogne iostalima, koliko je to mogao. U najmanju ruku, barem jesvatko veÊ prve noÊi naπao za sebe mjesto za spavanje.Makar su imali krov nad glavom.

“Nemojte sve ovo previπe tragiËno primati!” — hra-brio ih je otac. “Posljednjih nekoliko dana bilo nam jeteπko, ali sutra Êe sigurno sve bolje izgledati. Kad sasvimraspakiramo stvari, sve Êe doÊi na svoje mjesto. I tadaÊemo se opet osjeÊati kao kod kuÊe.”

Obitelj je sluπala oËeve rijeËi, ali nije izgledalo kao davjeruje onome πto im je govorio. José je zato izaπao izkuÊe pobrinuti se za konje, za kokoπi, za maËke i za psa,

19

koje su poveli u svoj novi kraj. Mala nadstreπnica iza kuÊebila je jednostavno ali prihvatljivo skloniπte za æivotinje.Izgledalo je kao da i one osjeÊaju da nije tako jednostavnopreseliti se i naÊi mjesto pod Suncem za sebe i svoje.

Kad se José vratio u kuÊu, djeca su veÊ bila pozaspala.Roditelji su i dalje imali na sebi odjeÊu koju su nosili zaputovanja. Bila je to veÊ druga noÊ koju su provodili izvansvojega doma.

SljedeÊeg jutra nestalo je tamnih oblaka. Prekrasni izla-zak Sunca kao da je znaËio svojevrsno obeÊanje da zaje-dno s novim danom zapoËinje i nova bolja buduÊnost.

Vlasnik imanja, koji je Joséu ponudio zaposlenje nasvom poljoprivrednom dobru, predloæio mu je da u neko-liko iduÊih dana urede kuÊu kako bi se u njoj ugodnijeosjeÊali. Tek nakon toga trebao se José javiti na posao.

Upravo su prionuli na ËiπÊenje zemljiπta oko kuÊe kadsu se pojavile dvije prijateljski raspoloæene æene. Pribliæilesu se Mariji i upitale: “Tek ste stigli? To nam je kazaogospodin Santos!”

“Da, sinoÊ smo stigli. Danas smo prvi dan ovdje. Kaoπto vidite, tek se smjeπtamo.”

“Drago nam je πto ste ovdje. Ja se zovem Lucia, a ovoje Gloria. Mi pripadamo AdventistiËkoj crkvi i nadamo seda Êete se ovdje ugodno osjeÊati. Ako vam na bilo kojinaËin moæemo pomoÊi, samo nas pozovite.”

“Znam kako vam je!” — umijeπala se Gloria. “Takvopreseljenje uopÊe nije jednostavno. I mi smo se doselili tekprije nekoliko godina. Ljudi su nas prijateljski primili i bilisu nam spremni pomoÊi. To nam je pomoglo da se lakπesnaemo. Sad nam se ovdje stvarno svia.”

“José, José! Doi malo ovamo!” — Maria je pozvalacijelu obitelj da joj predstavi svoje goπÊe.

PRIVIKAVANJE NA NOVI ÆIVOT •

20 • CRNI ORAO

“Joπ vam jednom svima izraæavamo svoju srdaËnu do-brodoπlicu!” — ponovila je Lucia. “U ponedjeljak Êemovas ponovno posjetiti. Tada Êete sigurno veÊ znati πto vamje potrebno. ©to se nas tiËe, uËinit Êemo sve πto do nasstoji da se ovdje πto ugodnije osjeÊate. Neka vas Bog bla-goslovi!” Tim su se rijeËima oprostile.

“»udno!” — primijetila je Maria zamiπljeno. Tako sr-daËan doËek joπ nikad nisu doæivjeli niti su uopÊe raËunalida Êe biti tako prijateljski primljeni. Ona ovdje nije nikogapoznavala i zato je bila ne samo iznenaena, veÊ upravozadivljena. Sve je to djelovalo na nju kao tople zrake Sun-ca nakon mraËnoga, kiπnog dana. Sve su teπkoÊe za trenoka bile zaboravljene. OsjeÊala se lako i opuπteno.

“Znaπ, José, nikad nisam ni pomislila da Êe se netkoza nas zainteresirati, da Êe se potpuno strani ljudi zauzetiza nas, kao πto su uËinile ove dvije æene. Moæda ovdjesteknemo i nove prijatelje.”

“Naravno!” — oduπevio se i José. “Nisam li vam stal-no govorio da Êe sve izaÊi na dobro! Vjerujeπ li mi sada?”

Sa smjeπkom mu je odgovorila: “Da, vjerujem da sibio u pravu!”

Kratak posjet i iskazivanje susjedske srdaËnosti — i toje bilo sve! Tako je obitelj pronaπla upravo ono πto im jeza novi poËetak bilo najvaænije.

Kako su i obeÊale, u ponedjeljak su se ponovno poja-vile obje æene, Lucia i Gloria. José je veÊ preuzeo svojeradno mjesto na poljoprivrednom dobru, ali Maria i djecabili su kod kuÊe i radovali su se posjetu. Najmanja djecaobje su goπÊe veÊ smatrala dijelom obitelji.

“Evo, Maria, svjeæe peËeni kruh za vas!”“Puno vam hvala! Toliko se radujem. Vi ste tako lju-

bazne i to nam je posebno drago. Vi ste nam pomogle da

21

nekako lakπe svladamo te teπke trenutke u naπem æivotu.Uite i sjednite!”

U kuÊi su Lucia i Gloria veÊ na prvi pogled vidjele daobitelji joπ mnogo toga nedostaje. U mislima su sastavilepopis stvari koje bi bile od velike pomoÊi njihovim novimprijateljima. U kuÊi zapravo i nije bilo namjeπtaja. Bila suim na raspolaganju samo dva tronoπca, ali nije bilo stola,kreveta niti posteljine. U kuhinji je nedostajalo posua ipribora bez kojega je kuhanje bilo skoro nemoguÊe. Odje-Êa djece i to πto su hodala bosa pomogli su im da shvatekoja bi im vrsta pomoÊi dobrodoπla. Posjet je uistinu biovrlo koristan.

Tijekom sljedeÊega tjedna na prijateljski i vrlo takti-Ëan naËin obitelj je dobila obilnu pomoÊ. Uspostavljeno jesrdaËno prijateljstvo. KrπÊanska uvjerenja obiju æena doπlasu tom prigodom do izraæaja, jer su se Ëesto zajedno mo-lile Bogu da blagoslovi novi poËetak obitelji u novoj oko-lini. Za jednoga posjeta Gloria je spomenula sastanke nakojima vjernici i njihovi prijatelji zajedno prouËavaju Bi-bliju. Za sve njih ova prouËavanja imaju veliku vaænost.

“Na prouËavanja moæe doÊi svatko” — dodala je Lucia.Sastajemo se nedjeljom, srijedom i petkom. Bilo bi namvrlo drago kad biste i vi doπli!”

“Ne znam hoÊemo li moÊi doÊi. U svakom sluËajurazgovarat Êu s Joséom. Onda Êu vam odgovoriti.”

Te se veËeri José vrlo kasno vratio kuÊi. Bio je na smrtumoran. Maria mu je ipak ispriËala πto se sve dogaalo.Govorila mu je i o posjetu i o pozivu da dou u adventistiË-ku crkvu. Tamo Êe moÊi Ëitati Bibliju zajedno s ostalima.

“Znaπ, José, Lucia i Gloria su bile tako ljubazne premanama. Trebamo bar jedanput otiÊi k njima da bismo poka-zali koliko se radujemo njihovoj pomoÊi. ©to ti misliπ?”


22 • CRNI ORAO

“U pravu si. Stvarno su puno uËinile za nas. Osimtoga, ne moæe nam naπkoditi ako jedanput odemo k njima.Nisi li spomenula tri veËeri tjedno? To mi se ipak Ëinimalo previπe, zar ne?”

“Pa nisam ni mislila da odlazimo svake veËeri. JednaÊe biti dovoljno!”

“Dobro! Tko zna πto Êe nam donijeti iduÊi tjedan. Moæ-da Êu opet morati raditi duæe, kao veËeras. Najbolje je daodemo sljedeÊe nedjelje, a djecu Êemo povesti sa sobom.”

“Da, i djecu! Lucia kaæe da za djecu ima neπto poseb-no!”

Kratko vrijeme nakon toga, Maria i Gloria su se srelena trænici. Maria je ispriËala svojoj prijateljici o razgovorus Joséom i o namjeri da sljedeÊe nedjelje dou svi zajednou crkvu.

“Vrlo se radujem tomu, Maria! »ekat Êu vas kod ulazai naÊi Êu vam mjesto!”

Zatim joj je potanko objasnila kako mogu stiÊi do crkve.Maria i José su æivjeli u predgrau. Prema tome, crkva

je bila priliËno udaljena od njih.Gloria je veÊ stajala na ulazu i Ëekala ih. Razveselila

se kad ih je vidjela i odmah ih je povela prema njihovimmjestima. Onda su vjernici poËeli pjevati. Pjevanje im seveoma svidjelo. Maria je Ëak bila duboko dirnuta opuπte-nim, radosnim ponaπanjem vjernika. José i Marija nisunikad ranije pribivali nekom protestantskom bogosluæju.

Stalno su se pogledavali osmjehujuÊi se radosno. Bioje to za sve njih izvanredan doæivljaj.

Godinama su æivjeli u planinama, u potpunoj osami.Zato su ih toplina i ljubaznost ovih ljudi joπ viπe privlaËili.

Prva je pjesma morala biti vrlo omiljena jer su je sviznali napamet:

23

“Glasnici, trubom oglasite znak,Isus Êe doÊi po nas,Putnici, nosite svjetlost kroz mrak,Sam Isus ide po nas!”

Melodija je bila ugodna, a rijeËi su izraæavale velikuradost i sigurnost da Êe se Isus uskoro opet pojaviti naovom svijetu.

Zatim su molili, a onda je na red doπlo Ëitanje Biblije.Pastor mjesne crkve dao je uvod u Ëitanje. “Dragi prijate-lji, danas Êemo se potruditi da malo pozornije razgledamosvijet u kojemu æivimo!”

Govorio je da su mnogi iskreni i poπteni ljudi u pro-πlosti i sadaπnjosti doπli do zakljuËka da buduÊnost naπecivilizacije nije ruæiËasta. »ak ni struËnjaci ne mogu pro-naÊi izlaz iz sve izraæenije gospodarske i ekoloπke krize.Ozbiljni znanstvenici predviaju da Êe doÊi do neizbjeænesveopÊe katastrofe. Kamo Êe nas sve to konaËno odvesti?

MraËna sjenka nadvija se nad veÊinom zemalja u svi-jetu. Narodi su nemirni i boje se da Êe se u bliskoj buduÊ-nosti suoËiti s teπkim problemima.

Pastor je kao dokaz navodio novinske Ëlanke i radijskei televizijske reportaæe. Sve je to navodilo na zakljuËak dase nevolje umnoæavaju i da Êe njihovo uklanjanje biti sveteæi problem.

“VeËeras Êemo Ëitati iz Biblije koji veliki dogaaj Ëo-vjeËanstvo joπ treba oËekivati. Taj Êe dogaaj utjecati nacijeli naπ planet i na svakoga od nas. Mislim pritom naponovno pojavljivanje Isusa Krista na ovoj Zemlji.”

Sad su tek Maria i José shvatili pjesmu: “Glasnici,trubom oglasite znak!” Dotada o tome nisu ni Ëitali nitisluπali. Sad je ovo iznenadno otkriÊe privuklo njihovu


24 • CRNI ORAO

pozornost. Za vrijeme Ëitanja Biblije doæivljavali su stalnaiznenaenja. Samo su se zgledali i pokuπavali shvatiti onoπto Ëuju.

Od ranoga djetinjstva sluπali su od roditelja — i ucrkvi — da Êe se svjetska povijest bez bitnih promjenanastavljati unedogled. Tako su ih uËili i tako su vjerovali.

Nakon smrti Ëovjek odlazi na Nebo uz uvjet da jeredovito iπao u crkvu i da je primio propisane svete sa-kramente. Ukoliko je to propustio, zavrπio bi u paklu. Ovedvije moguÊnosti bile su jedina Ëovjekova sudbina; odvjeËnosti su Ëovjeku bile odreene. Svega su se toga Joséi Maria te veËeri ponovno sjetili.

Onda je pastor usmjerio njihove misli na Isusa Krista,Boæjega Sina. Kao dijete bio je roen u Betlehemu. »inise da mnogi ljudi — Ëak i krπÊani — ne mogu objasnitizaπto je bilo potrebno da Bog postane Ëovjekom i da kaoËovjek æivi na Zemlji, na planetu koji je sam prethodnostvorio. Onaj tko ovo ne moæe shvatiti, uvijek Êe se pitatikakvog je smisla imalo Kristovo utjelovljenje, utjelovlje-nje Boæjega Sina.

“Sigurno se sjeÊate” — nastavio je pastor — “da smoproπloga tjedna razgovarali o tome kako je Ëovjek, Boæjestvorenje, zlorabio svoju slobodnu volju i tako pao podvlast Sotone. Boæjem neprijatelju to je pruæilo veliku za-dovoljπtinu, jer on je tvrdio da je Ëovjek preslab te da svestvoreno pati od odreenih slabosti.

Ovaj prigovor otad je stalno iznoπen Bogu. »ovjektvrdi da se od njega previπe traæi i da nitko ne moæe ispu-niti oËekivanja. Æivotna pravila koja je Bog postavio, pre-ma tome, nepravedna su i neostvariva.

Da bi poniπtio ovaj prigovor, Isus Krist, Boæji Sin,doπao je na Zemlju. On je æivio æivotom koji je bio savr-

25

πeno usklaen s voljom Njegova nebeskog Oca. »ak se iu najveÊoj krizi Ëvrsto dræao zapovijedi svoga Oca. Svo-jim æivotom odbacio je sve prigovore protiv Boga. Iako bise æivot Boæjega Sina na Zemlji, kao i Njegova smrt nakriæu, mogli prikazati kao poraz, u stvarnosti je nama lju-dima na taj naËin bio omoguÊen povratak Bogu.

Dok je joπ æivio na Zemlji, Isus je Ëesto govorio otome da Êe se jednoga dana ponovno pojaviti na oblacima.Evo kako to Biblija potvruje: ‘Neka se ne uznemirujevaπe srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kuÊi Ocamoga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bihvam rekao: Idem da vam pripravim mjesto! Kad odem tevam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uzmem k sebi ida vi budete gdje sam ja.’” (Ivan 14,1-3)

Zatim je pastor govorio o posljednjim Isusovim dani-ma na Zemlji. UoËi raspeÊa na Golgoti Isus je bio uhva-Êen. Bilo mu je postavljeno izazivaËko pitanje: “Zaklinjemte æivim Bogom da nam rekneπ jesi li ti Mesija, Sin Bo-æji?” Isusov je odgovor glasio: “Ti kaza! Ali ja vama ka-æem da Êete poslije ovoga vidjeti Sina »ovjeËjega gdjesjedi s desnu SvemoguÊega i gdje dolazi na oblacima ne-beskim.” (Matej 26,63.64)

Prije nego πto je bio osuen i pogubljen, Isus je joπjednom objavio da Êe ponovno doÊi. Zatim je bio prove-den uskim jeruzalemskim ulicama, od Pilatove palaËe pre-ko Via Dolorose sve do Golgote i tamo je prinio svoj æivotkao ærtvu da bismo mi ljudi bili osloboeni krivnje.

Nakon mraËnoga petka i mirne subote osvanulo je pre-krasno jutro uskrsnuÊa. “On æivi!” — otad se radosno po-zdravljaju krπÊani.

Poslije uskrsnuÊa proveo je Gospodin joπ neko vrije-me sa svojim uËenicima. Jednoga dana odveo ih je na vrh


26 • CRNI ORAO

Maslinske gore. Tu su posljednji put razgovarali, On ih jeblagoslovio i ohrabrio.

UËenici su promatrali kao se On uzdiæe prema nebu.Onda su se pojavili aneli da utjeπe oæaloπÊene uËenike.©to su im mogli reÊi?

Okupljeni su otvorili Biblije i zajedno Ëitali: “Dok suoËiju uprtih u nebo gledali kako odlazi, najedanput stadoπekraj njih dva Ëovjeka u bijelu i rekoπe im: ‘Galilejci, zaπtostojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen nanebo izmeu vas opet Êe se vratiti isto onako kako ste gavidjeli da odlazi na nebo.’” (Djela 1,10.11)

To je bilo Ëvrsto obeÊanje. Bog je ljudima Ëesto davaoobeÊanja i uvijek ih je ispunjavao. Pastor je dalje Ëitao:“Bog nije Ëovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi sekajao. Zar on kada rekne, a ne uËini, zar obeÊa, pa neispuni?” (Brojevi 23,19) Tome je joπ dodao: “Moæemo seËvrsto osloniti na Boga jer Êe On odræati svoju rijeË!”

U sva vremena krπÊani su vjerovali da Êe Isus ponov-no doÊi. Apostol Pavao vidi u tome “blaæenu nadu”.

U Poslanici Titu stoji: “Baπ se tim oËitova milost Bo-æja u svojoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgajada se odreËemo bezboænosti i svjetskih poæuda te æivimoumjereno, pravedno i poboæno u ovom svijetu kao ljudikoji iπËekuju blaæeno ispunjenje nade, naime, pojavu sjajavelikoga Boga, naπega Spasitelja, Isusa Krista.” (Titu 2,11-13)

Maria i José, kao i mnogi drugi posjetitelji, bili suzaprepaπteni ovim rijeËima, jer joπ nikad nisu Ëuli ovakojasnu izjavu o drugom Kristovu dolasku. Zaπto se o ovoj“blaæenoj nadi” tako malo propovijeda i govori?

Pastor je proËitao joπ neke biblijske tekstove: “Jedna-ko Êe se i Krist, poπto je prinesen samo jedanput da uzme

27

grijehe sviju, drugi put pokazati, bez odnosa prema grije-hu, onima koji ga iπËekuju da im dadne potpuno spasenje.”(Hebrejima 9,28) “Jer Êe sam Gospodin za zapovjedniË-kim zovom, s glasom arkanela i sa zvukom trube BoæjesiÊi s neba, i najprije Êe uskrsnuti umrli u Kristu. ZatimÊemo mi æivi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni uzrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako Êemo zauvi-jek biti s Gospodinom.” (1. Solunjanima 4,16.17)

Mogla su se naslutiti pitanja koja su muËila sluπate-lje: Kakvo su uvjerenje imali ostali apostoli? ©to suvjerovali prvi krπÊani? Jesu li svi propovijedali istu “bla-æenu nadu”?

Odgovor je dao tekst iz Petrove poslanice: “Uistinu,nismo vam navijestili moÊ i dolazak naπega GospodinaIsusa Krista dræeÊi se lukavo izmiπljene bajke, nego jersmo bili oËevici njegova (boæanskog) veliËanstva.” (2.Petrova 1,16) I apostol Ivan potvruje: “Ljubljeni, sadasmo djeca Boæja, a πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Aliznamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni, jer Êemo gavidjeti onakva kakav jest.” (1. Ivanova 3,2)

U posljednjoj knjizi Biblije Ivan izvjeπÊuje kako mu jeu jednom vienju bilo pokazano ostvarenje ovoga obeÊa-nja: “Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet Êe ga svako oko,i oni koji su ga proboli. Zbog njega Êe proplakati svi naro-di na zemlji.” (Otkrivenje 1,7)

“Ovo nisu moje rijeËi!” — naglasio je pastor. “Ovo jeBoæja poruka ljudima. Kakav Êe to biti dan! Svi Êe gaugledati. Svi! A kako je s vama? Radujete li se i vi πto ÊeGospodin ponovno doÊi? Jeste li Ga spremni doËekati?”

Maria i José su se meusobno pogledali. Nisu mogli osvemu razgovarati, ali su im se misli rojile. Prvi put unjihovu æivotu bilo im je upuÊeno ozbiljno pitanje pove-


28 • CRNI ORAO

zano s vjerom. ©to bi trebali odgovoriti? ©to su uopÊemogli odgovoriti? Nisu znali.

José je mislio: Da smo Bibliju ranije Ëitali, sigurnobismo znali da Êe Isus ponovno doÊi.

Maria je bila posebno dirnuta podatkom da Êe Ga svividjeti. To znaËi, mislila je, da Êu Ga i ja vidjeti! Kao daje Ëuo njezine misli, pastor je nastavio: “Jer Êe dolazakSina »ovjeËjega biti sliËan munji πto sijevne na istoku irasvijetli sve do zapada.” (Matej 24,27) I neÊe se pojavitisam! Isus je rekao: “Kad Sin »ovjeËji doe sa svojim sja-jem u pratnji svih anela, sjest Êe na prijestolje svoje sla-ve.” (Matej 25,31)

A zaπto Êe Isus ponovno doÊi? Apostol Ivan je u vie-nju dobio odgovor: “Dolazim uskoro i sa sobom nosimplaÊu da svakome platim prema njegovu djelu!” (Otkrive-nje 22,12)

Pastor je jasno pokazao da Êe Isus obnoviti izgubljeniraj. Njegov drugi dolazak oznaËit Êe kraj svim nevoljamai svim æalostima. Kako Êe se sva Zemlja radovati tomdanu, najavio je veÊ odavno prorok Izaija: “I reÊi Êe se uonaj dan: Gle, ovo je Bog naπ, u njega se uzdasmo, on nasje spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! KliËimo iveselimo se spasenju njegovu.” (Izaija 25,9)

Te veËeri nije ostalo tajna da postoji i druga stranamedalje. Biblija ne ostavlja nikakve sumnje da se Ëovjekmora odluËiti za Boga ili protiv Njega, i da nitko neÊe bitiprisiljavan æivjeti naËinom æivota koji je Bogu ugodan.

Ivan kaæe unaprijed: “Sa svojih se mjesta pokrenuπesve gore i svi otoci. Zemaljski kraljevi, velikaπi, vojskovo-e, bogataπi, moguÊnici, svi — robovi i slobodni — sakriπese po πpiljama i gorskim peÊinama: ‘Padnite na nas i sakrijtenas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Janjetove

29

srdæbe, jer doe veliki dan njihove srdæbe’! Tko moæeopstati?” (Otkrivenje 6,14-17)

Maria je Ëvrsto stegnula ruku svoga muæa. Pogledalisu se, svjesni da se moraju odluËiti ili za Boga ili protivNjega.

A onda su rijeËi Biblije ponovno privukle njihovu po-zornost. Sluπali su πto je Pavao napisao vjernicima u Korin-tu: “Kazujem vam tajnu: svi neÊemo umrijeti, ali Êemo sesvi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednjetrube; zatrubit Êe truba i mrtvi Êe uskrsnuti neraspadljivi,a mi Êemo se preobraziti.” (1. KorinÊanima 15,51.52)

Na tim rijeËima temelji se nada svih krπÊana u svavremena: mrtvi Êe uskrsnuti neraspadljivi, a oni koji æividoËekaju Krista preobrazit Êe se i postati besmrtni. »la-novi obitelji i prijatelji, koje je smrt rastavila, ponovno Êese vidjeti. Neopisivo Êe biti veselje po cijeloj Zemlji.

Sastanak se pribliæavao kraju. Pastor je zamolio svojesluπatelje da joπ jednom otvore svoje Biblije: “»itajte, mo-lim vas, posljednje poglavlje gdje se sva Boæja obeÊanjasjedinjuju u jedno: ‘Dolazim uskoro!’ Dva puta isto obe-Êanje!

TreÊi put isti glas uzvikuje: ‘Da, dolazim uskoro!’ Po-sljednje rijeËi Svetoga pisma rijeËi su molitve: ‘Amen!Doi, Gospodine Isuse!’ (Otkrivenje 22,21) Isus Krist iNjegov ponovni dolazak æelja su svih krπÊana!”

Maria i José su znali da je i njima upuÊeno pitanje:“HoÊete li se i vi moliti: ‘Amen! Doi, Gospodine Isuse?’”Bez ikakva glasnog dogovora, oboje su zakljuËili: Da, i miÊemo Ëekati dolazak naπega Gospodina Isusa Krista!

Na povratku kuÊi jedva da su razgovarali. Meusobnosuprotne misli obuzimale su ih dok su razmiπjali o svemuπto su Ëuli i doæivjeli. Djeca su za razliku od njih bila


30 • CRNI ORAO

oduπevljena; zajedno s ostalima sluπala su divne priËe inauËila pjevati prekrasne pjesme.

“Tata, je li se i tebi svidjelo?” — upitao je Pedro.“Kod nas je bilo vrlo lijepo!”

“©to su vama priËali?”“Najprije smo Ëuli priËu o jednoj velikoj obitelji. Svi

su bili pastiri. Jedan od najmlaih zvao se Josip i njega suprodali kao roba. Morao je proÊi kroz mnoge nevolje, alije kasnije postao vrlo moÊan. Bog mu je pomogao. Bilo jevrlo zanimljivo.”

“ZnaËi, i vama se svidjelo!”“Da, tata! Nadamo se da Êemo opet iÊi. Znaπ, gospoa,

koja nam je priËala priËe, pozvala nas je. Pitala nas je ikako se zovemo. Tata, hoÊemo li opet iÊi?”

“Vidjet Êemo! OdluËili smo da Êemo iÊi na to mjestosamo jedanput.”

Te veËeri vladala je u kuÊi neuobiËajena tiπina. Misliroditelja i djece stalno su se bavile onim πto su Ëuli idoæivjeli. José je rekao svojoj æeni: “Mi se nismo ni u snunadali da Êe se Isus ponovno pojaviti na ovomu naπemustarom planetu. Uvijek su nam govorili da Êe sve trajationako kao πto jest — za sva vremena. Ljudi Êe se raati,æivjeti i umirati, i to Êe se stalno ponavljati.”

“Da, i ja se sjeÊam toga. Kod nas se u kuÊi stalno otome govorilo. Jedan je roak jednom negdje Ëuo da Êese naπ planet moæda sudariti s nekim drugim planetom ibiti potpuno razoren ili da Êe cjelokupni æivot na Zemljibiti uniπten nekom sveopÊom eksplozijom. To je bilo sve.”

“Ti misliπ o prvotnoj eksploziji koja je izazvala evolu-ciju? ZnaËi, oni misle da Êe se to joπ jednom dogoditi, alisa suprotnim ishodom?”

“Da, tako nekako!”

31

“Ali, Maria, zar ne piπe u Bibliji da Bog ima sasvimodreeni plan s ovim planetom? Isusove izjave ukazuju nato da Bog sve Ëvrsto dræi u svojoj ruci i da Êe se sveodvijati po Njegovoj volji, neovisno o tome πto ljudi mislei govore!”

“Da, tako sam i ja shvatila, iako mi je to teπko prihva-titi!”

Bilo je veÊ kasno. Nisu mogli zaspati, pa su i daljerazgovarali. “José, meni se svia ono πto piπe u Bibliji,posebno obeÊanje da Êe Isus ponovno doÊi. Ali nekako sebojim svega, ne znam πto Êe se s nama dogoditi.”

“Bojiπ se?” — José je pokuπao prikriti svoje misli, jerje i sâm bio pogoen. Nakon duæeg razmiπljanja dodao je:“Maria, razmiπljao sam. Trebamo nabaviti Bibliju i sami jeËitati!”

“»udno! To sam i ja pomislila. Kad se sretnem saæenama, reÊi Êu im da æelimo kupiti Bibliju. One sigurnoznaju gdje se ta knjiga moæe nabaviti.”

U utorak su Lucia i Gloria ponovno doπle u posjet. Zavrijeme veËere Maria je obavijestila Joséa: “Rekla sam imda bismo æeljeli kupiti Bibliju. Lucia je odmah ponudila danam je pokloni. Donijet Êe je u crkvu u srijedu naveËer inada se da Êemo se tamo sresti. ©to ti misliπ o tome?”

“Misliπ li da bismo trebali otiÊi joπ jedanput u tu cr-kvu?”

“Nakon danaπnjega posjeta i buduÊi da nam je LuciaobeÊala Bibliju ... mislim da bismo trebali!”

“JuËer i danas na poslu stalno sam razmiπljao o tomeda Êe Isus ponovno doÊi. Pastor nam treba reÊi kad Êe seto dogoditi. To bih rado æelio znati!”

Djeca su sa zanimanjem sluπala ovaj razgovor. “Tata,moæemo li i mi s vama? I mi bismo htjeli Ëuti nove biblij-


32 • CRNI ORAO

ske dogaaje. Osim toga, gospoa nas je pozvala da do-emo!”

“Zanimljivo! Izgleda kao da bismo svi æeljeli iÊi. Do-bro, onda budite gotovi prije πest sati. Morat Êemo pjeπa-Ëiti, a udaljenost je priliËno velika. I ja Êu se morati vratitis posla neπto ranije.”

Izgleda da su te veËeri svi radosno oËekivali sutraπnjidan, posebno najmlai. Kasnije, kad su djeca veÊ pozaspa-la, José i Maria su ostali budni.

“Maria, Ëujeπ li me?”“Da!”“Ako je istina ono πto je pastor rekao o Isusu, zaπto

bismo se trebali bojati Njegova dolaska? Kad je Isus prviput bio na Zemlji, hodao je praπnjavim stazama i posjeÊi-vao ljude u njihovim kolibama. Tjeπio je æalosne, lijeËiobolesne i slijepe. Zar neÊe onda i nama pomoÊi?”

“Zar te uznemiruje misao o Njegovu dolasku?”“Da, nesiguran sam, bojim se da nisam sasvim spre-

man!”“Razumijem te, José! Isus Êe doÊi po drugi put da

uzme k sebi one koji Ga vole i koji Ga slijede. On neÊeponovno umrijeti na kriæu, veÊ Êe se pojaviti kao Kralj nadkraljevima i Gospodar nad gospodarima da osnuje svojekraljevstvo koje Êe zauvijek trajati. Onaj koji bude spre-man, æivjet Êe vjeËno. Potpuno razumijem tvoju zabrinu-tost.”

“A kako se ti osjeÊaπ, Maria? Bi li ti bila spremna kadbi On doπao sljedeÊega tjedna?”

“Voljela bih biti spremna. Vjerujem da Êe nam BogpomoÊi da se spremimo! Upravo bih zato htjela πto viπesaznati. Htjela bih uËiniti sve πto Bog od mene oËekuje.”

“U pravu si. Prepustimo to Bogu. Laku noÊ.”

33

I tako je uistinu bilo. Mirno su zaspali u oËekivanju daÊe se neπto veliko dogoditi i u nadi da Êe dobiti odgovorna svoja pitanja.

SljedeÊeg jutra svi su u mislima veÊ bili na veËernjembogosluæju. José je rano otiπao na posao obeÊavπi da Êe sena vrijeme vratiti kuÊi. Dan je protekao mirno i u 18,30sati krenuli su prema crkvi.

Lucia ih je Ëekala na ulazu. Djeca su objasnila: “Tata,mi veÊ znamo kamo trebamo iÊi. Dvorana za mlade nalazise na drugoj strani. Kasnije Êemo vas ovdje priËekati.”

Roditelji su bili srdaËno doËekani: “Dobrodoπli, Mariai José! Evo poklona koji smo vam obeÊali! Drago nam jeda ste s nama!”

Lucia je predala Mariji prekrasnu Bibliju. “Nadam seda Êe i tebi i tvojoj obitelji posluæiti na blagoslov!”

“SrdaËno zahvaljujemo za vaπu ljubaznost. To je naπaprva Biblija!”

Kad su svi zauzeli svoja mjesta, Maria je otvorila knji-gu. Na prvoj je stranici proËitala: “S najboljim æeljamaMariji, Joséu i njihovoj obitelji. Vaπa prijateljica Lucia.”

José se nasmijeπio, a Mariji se niz obraze skotrljalonekoliko suza radosnica. Sad su imali svoju Bibliju i moglisu i kod kuÊe Ëitati Boæju rijeË.

Opet se puno pjevalo. Na taj su naËin vjernici izraæa-vali svoje povjerenje u Boga i svoju nadu u drugi Kristovdolazak. Pjesma je Joséu i njegovima sada znaËila mnogoviπe, jer je i u njihovim srcima gorjela ista nada.

“Dragi prijatelji!” — obratio se vjernicima pastor kadje s Biblijom u ruci izaπao za propovjedaonicu. “KolikoÊemo dana ili godina joπ morati Ëekati? Jesmo li razmiπ-ljali o Kristovu obeÊanju? Jesmo li se molili da budemospremni za taj veliki dogaaj?”


34 • CRNI ORAO

“Danas Êemo razmiπljati o pitanju koje su nekada po-stavili uËenici: ‘Kaæi nam kada Êe to biti? Kakav Êe bitiznak tvoga dolaska i svrπetka vijeka?’ Kada, Gospodine?Koliko nam je vremena preostalo da se spremimo? Ova supitanja krπÊani svih vremena stalno postavljali.”

Po licima svojih sluπatelja pastor je mogao zapaziti dai njih ova pitanja posebno zanimaju.

“Meutim, kad su Isusu postavili ova pitanja, uËenicinisu æeljeli saznati toËno vrijeme Kristova dolaska, veÊznakove koji Êe mu prethoditi. O vremenu svoga dolaskaIsus je vrlo jasno rekao: ‘©to se tiËe onog dana i Ëasa, otome nitko niπta ne zna; ni aneli nebeski, ni Sin, veÊjedino Otac. Zato i vi budite pripravni, jer Êe Sin »ovjeËjidoÊi u Ëas kad se ne nadate.’ (Matej 24,36.44)

Onda im je objasnio: ‘Razumijte ovu usporedbu naprimjeru smokve! »im joj granje postane njeæno i potjeraliπÊe, znate da je ljeto blizu. Tako i vi, kad vidite sve ovo,znajte da je blizu — na samim vratima!’ (Matej 24,32.33)

Ali πto je Isus mislio kad je rekao ‘sve ovo’? Evane-lje po Luki daje nam odgovor: ‘Pojavit Êe se znaci nasuncu, mjesecu i zvijezdama. Na zemlji Êe narodi biti utjeskobi i neizvjesnosti zbog huke morskih valova. LjudiÊe umirati od straha u oËekivanju onoga πto Êe zadesitisvijet, jer zvijeæa nebeska Êe se uzdrmati. Tada Êe vidjetiSina »ovjeËjega gdje dolazi na oblaku s velikom moÊi islavom. — Kada to poËne bivati, uspravite se i podigniteglave, jer je blizu vaπe osloboenje.’ (Luka 21,25-28)

Matej ovako prenosi Isusove rijeËi: ‘Odmah poslijenevolje tih dana sunce Êe pomrËati, mjesec neÊe sjati, sneba Êe zvijezde padati i nebeska zvijeæa Êe se uzdrmati.Tada Êe se ukazati na nebesima znak — Sin »ovjeËji; tadaÊe proplakati sva plemena na zemlji i vidjet Êe Sina »o-

35

vjeËjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moÊii slavom.’ (Matej 24,29.30)

Ovdje je naveden cijeli niz znakova i svi su se jedanza drugim veÊ ispunili.

Pod ‘nevoljom’ se podrazumijeva progonstvo koje sukrπÊani doæivljavali u srednjem vijeku. Ono je poËelo 538.god. po Kr. kad je car Justinijan priznao vlast pale Crkve.Pravi krπÊani su otada na razne naËine proganjani i mu-Ëeni. Tijekom daljnjih 1200 godina skoro stotinu milijunavjernika, koji su se Ëvrsto dræali Biblije, palo je kao ærtvainkvizicije i crkvenih moÊnika.

19. svibnja 1780. pomrËalo je Sunce. Znanstvenici ikroniËari opisuju ovaj dogaaj kao ‘izuzetan i neobjaπ-njiv’. Povijest biljeæi ovaj dan kao ‘tamni dan’. I kao πtoje bilo proreËeno, sljedeÊe je veËeri i Mjesec izaπao ‘krva-vocrven’.

U noÊi 13. studenoga 1833. zabiljeæena je nevienameteorska kiπa. Svi oni koji su æivjeli u to doba i proma-trali taj prizor, smatrali su da je doπao kraj svijeta.

Apostol Pavao je bio u pravu kad je pisao vjernicimau Solunu: ‘Ali vi, braÊo, niste u tami da bi vas onaj danmogao iznenaditi kao lopov.’” (1. Solunjanima 5,4)

“Ali” — nastavio je pastor — “osim ovih spektakular-nih znakova postoji joπ cijeli niz svakidaπnjih zbivanja ko-ja pokazuju da æivimo u posljednjim danima svjetske po-vijesti.” PoËeo je zatim navoditi biblijske tekstove.

Maria se okrenula Joséu: “Imaπ li papir i olovku? Pri-biljeæila bih sve te tekstove da bismo ih kasnije mogliËitati iz naπe Biblije!” José se nasmijeπio Mariji i potvrdioda se slaæe s njezinom odlukom.

I drugi su biljeæili tekstove. Sve dotad José i Maria tonisu ni zapaæali. Vidjelo se da nazoËni veoma ozbiljno


36 • CRNI ORAO

pristupaju prouËavanju Biblije. Napokon, rijeË je o æivotui smrti.

Pastor je nastavio:“1. ‘I znanje Êe se umnoæiti.’ (Daniel 12,4 — DK)

Nevieno je danaπnje umnoæavanje znanja na podruËju zna-nosti i tehnike. Mi æivimo u vremenu kad su ljudi nauËilisamo pritiskati dugmad. Uz pomoÊ elektronike moæemoslati slike i rijeËi brzinom svjetlosti oko cijele Zemlje. Go-vori se i o elektronskim ‘oËima’ i ‘mozgovima’.

IzraËunavanja, za koja su nekad ljudima bila potrebnastoljeÊa, sad se obavljaju za nekoliko sekundi. Stotinamagodina ljudi su æivjeli po istom uzorku postiæuÊi samoneznatna poboljπanja. U posljednjih stotinu godina pove-Êalo se ljudsko znanje mnogo viπe nego tijekom ukupnepovijesti ljudskoga roda na planetu Zemlji.

2. ‘Na zemlji Êe narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti.... Ljudi Êe umirati od straha u oËekivanju onoga πto Êezadesiti svijet.’ (Luka 21,25-27) Nemiri i ratovi: svijet sedanas nalazi u stanju uznemirenosti. Na sve strane susre-Êemo se s ratovima i terorom.

3. ‘Bit Êe tada kao u Lotovo vrijeme. ... Isto Êe se takodogoditi u onaj Dan u koji se pojavi Sin »ovjeËji.’ (Luka17,28.30) Danas se u svijetu zapaæa nezapamÊeno naza-dovanje i raspad morala. Ljudi Ëine ono πto se nekad mo-glo vidjeti u Sodomi i Gomori: homoseksualnost, narko-manija, samoubojstvo, opsjednutost seksom, trudnoÊa ma-loljetnica, preljub i sve viπe nasilnih pobaËaja.

4. ‘Razmahat Êe se bezakonje.’ (Matej 24,12) Nasiljei zloËini: statistike pokazuju da se bezakonje i nasilniπtvobrzo umnoæavaju. U gradovima je kriminal u porastu; po-litiËari i odgajatelji viπe ne znaju kako da ga zaustave.Napuπtenu ili ubijenu djecu nalazimo na ulicama ili u kan-

37

tama za smeÊe. Skoro tri Ëetvrtine svih zloËina kao πto suprovale, krae, ubojstva i silovanja otpada na mladeæ, anjihov se broj naglo umnoæava.

5. ‘Duh izriËito veli da Êe u posljednja vremena nekiotpasti od vjere i pristati uz prijevarne duhove i avolskenauke.’ (1. Timoteju 4,1) Spiritizam i sotonizam πire se.Ljudi i æivotinje prinose se na ærtvu Sotoni.

6. ‘Bit Êe velikih potresa zemlje, a u raznim mjestimabit Êe kuge i gladi.’ (Luka 21,11) Broj elementarnih nepo-goda umnoæava se. Na svim kontinentima haraju orkani,tsunamiji, potresi i velike poplave. Svakog dana tisuÊe lju-di umiru od neizljeËivih bolesti.

7. ‘Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat Êese po svem svijetu, svim narodima za svjedoËanstvo, i tadaÊe doÊi svrπetak.’ (Matej 24,14) Boæja posljednja porukacijelom svijetu propovijeda se danas na viπe od 900 jezikai narjeËja narodima u svim dijelovima naπega planeta. Ra-dosna vijest glasi da Êe Isus uskoro doÊi. Suvremena sred-stva komuniciranja omoguÊuju da ona dopre do svih ljudi.

U posljednjoj knjizi Biblije Ëitamo: ‘Uto spazih ne-koga drugog anela gdje leti u najviπem dijelu neba noseÊijednu neprolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo navije-stiti stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jezi-ku i puku.’ (Otkrivenje 14,6)

Crkva adventista sedmoga dana smatra se pozvanomda ispuni ovo proroËanstvo. U koji god kraj da odete, naÊiÊete adventistiËke crkve, πkole i bolnice. Misionari rade nasvim kontinentima, sposobni su se svakom narodu obratitina njegovom jeziku i objaviti mu Radosnu vijest o drugomKristovom dolasku.”

Ono πto su te veËeri saznali iz Boæje rijeËi omoguÊiloje sluπateljima da shvate da se danas moæe pratiti ispunje-


38 • CRNI ORAO

nje znakova o kojima je Isus govorio te da je Njegov do-lazak pred vratima.

“Mislite o tome” — naglasio je pastor — “πto se do-godilo ljudima koji su æivjeli prije potopa. Oni su znali daÊe potop doÊi. Noa im je to godinama navjeπÊivao, ali onimu nisu povjerovali. Vi sada znate da Êe Isus ponovnodoÊi. Nadam se da i vjerujete u tu poruku.

Isus je jednom iznio vaænu usporedbu. Deset djevo-jaka, koje su bile pozvane na svadbu, Ëekale su dolazakzaruËnika. Ali njega nije bilo i sve su pozaspale. Kad jenapokon ipak stigao, samo ga je pet djevojaka spremnodoËekalo. Isus ih naziva ‘mudrima’, dok drugih pet naziva‘ludima’. S ovim dogaajem Isus povezuje svoj poziv: ‘Da-kle: bdijte, jer ne znate dana ni Ëasa!’” (Matej 25,13)

Pastor je zatim najavio i temu sljedeÊeg sastanka: ©toIsus sada radi na Nebu? Zaπto se vratio na Nebo? ©to namBiblija moæe o tome reÊi? Ima li to kakve veze s Boæjimplanom da ljude pomiri sa sobom?

Pozvao je sve nazoËne da ostanu i na molitvenom bo-gosluæju poslije prouËavanja. Maria je uhvatila Joséa zaruku i kazala: “»ini mi se da bismo i mi trebali ostati!”

Pjevali su i molili se. Mnogi posjetitelji zatim su za-uzeli mjesta u prvim redovima. Drugi su se uputili svojimkuÊama. Za mnoge je to bio izuzetan doæivljaj da moædaprvi put u æivotu kleknu i da u molitvi zatraæe od Boga daih oslobodi grijeha i krivnje. Poπto se pastor pomolio zasve nazoËne, rekao je: “Neka vas sve Gospodin blagoslo-vi!” Zatim se svatko mogao moliti za sebe i za druge dabudu spremni za Gospodnji dolazak.

U meuvremenu djeca su vani Ëekala roditelje. Lucijaje vodila brigu oko njih. “Tata, opet je bilo vrlo lijepo!Kako se vama svidjelo?”

39

“Da, Pedrito, i mi smo puno nauËili. Lucia, hvala ti natvom staranju i ljubaznosti!”

“Neka vas Bog blagoslovi! Nadam se da Êemo se us-koro vidjeti!”

VeÊ su krenuli svatko na svoju stranu, kad se Mariaiznenada okrenula i viknula: “Lucia, hvala ti za Bibliju!”

Nikad se obitelj nije osjeÊala tako sretnom. Ne samodjeca, veÊ su i roditelji bili nekako razdragani. Za takokratko vrijeme stekli su toliko lijepih uspomena i nadah-nuli se prekrasnom nadom.

Novo prijateljstvo dalo je i novu vrijednost njihovuæivotu. Nisu viπe bili sami.

Bilo je veÊ kasno kad su stigli kuÊi. Umorna djecabrzo su otiπla u krevet i pozaspala. Maria i José sjeli su sasvojom novom Biblijom za stol. José je otvorio svoju bi-ljeænicu.

Posljednji biblijski tekst koji je zabiljeæio nalazio se uEvanelju po Mateju 25,13. Sad ga je pokuπao pronaÊi, aliiπlo je vrlo teπko jer nikad ranije nije otvarao Bibliju. Na-pokon je pronaπao tekst i pozorno ga proËitao: “Bdijte, jerne znate ni dana ni Ëasa!”

Prvi put u æivotu imao je Bibliju u ruci i Ëitao iz nje.Bio je duboko ganut.

Maria ga je sluπala. OsjeÊala je da se dogaa neπtoprekrasno. Nakon nekoliko trenutaka razmiπljanja i oni sulegli, ali nisu mogli zaspati.

“José, jesi li zapazio kako je pastor stalno naglaπavao:‘Tako kaæe Biblija!’ ili: ‘U Boæjoj rijeËi stoji napisano!’ Tosam primijetila veÊ na prvoj propovijedi. Mi, znaËi, nismosluπali ono πto je Ëovjek izmislio, veÊ ono πto nam je Boggovorio i πto nam je æelio otkriti. Tako sam sretna πto i miimamo Bibliju u kuÊi!”


40 • CRNI ORAO

“U pravu si! I na mene je to ostavilo dubok dojam. Mi,dakle, ne razmiπljamo o idejama ili umovanju Ëovjeka;pastor nam ne govori o svojim uvjerenjima, veÊ nam pre-nosi boæanske misli!”

“To mi je neπto tako novo i dosad nedoæivljeno. Zaπtonam nisu tako govorili u naπoj Crkvi?”

“I joπ neπto, Maria! O tome sam mnogo razmiπljao.Izgleda da sve ima svoje vrijeme — pa i u naπemu æivotu.Mi smo æivjeli u planinama, odvojeni od svijeta. Onda sepojavio Crni Orao i poËeo stvarati nevolje. On nas je na-tjerao da napustimo zaviËaj. Ovdje, u ovoj dolini, pronaπlismo neπto novo i vaæno, neπto o Ëemu nismo ni sanjali.Crni je Orao sve to pokrenuo. I ne znajuÊi, on je posluæioda se ostvare boæanske zamisli.”

»udna misao prostrujala je tada njegovim umom. “Jed-noga lijepog dana, kad vidim Crnoga Orla, izrazit Êu musvoju zahvalnost. Sigurno Êe se iznenaditi kad Ëuje kakose sve to dogaalo.”

“Kako bi bilo lijepo kad bi mu mogao ispriËati svojeiskustvo i dati mu, moæda, Bibliju. Samo, teπko mi je po-vjerovati da bi se taj Ëovjek mogao zanimati za duhovnestvari.”

“Tko zna? Pastor je rekao da je Bogu sve moguÊe!”Zavladala je tiπina. Svatko se zaokupio svojim misli-

ma. Zapazili su da su se i djeca promijenila. Otkako supoËela odlaziti na sastanke, bila su puno paæljivija i spre-mnija da pomognu. Boæji Duh i druæenje s krπÊanskomdjecom djelovali su i na njihovo ponaπanje. Cjelokupnoraspoloæenje u kuÊi iznenada se promijenilo. A sve se todogodilo tako brzo! Bili su sretni. S tim su mislima kona-Ëno zaspali.

41

4Nada

“Jer pred Jahvinim su oËima Ëovjekovi putovi,i on motri sve njegove staze.”

(Izreke 5,21)

SljedeÊeg jutra José je ustao i izaπao iz kuÊe da nahra-ni stoku. Dok je radio, razmiπljao je: “Zaπto se Krist vrationa Nebo? Zaπto nije ostao na Zemlji, zaπto objavljivanjeRadosne vijesti nije uzeo u svoje ruke, zaπto ga nije samdo kraja obavio? ©to On uopÊe radi na Nebu?”

Sva ta pitanja trebala su dobiti odgovor u petak.“To bih volio saznati ” — kazao je samomu sebi. Ali,

to je znaËilo da ponovno treba otiÊi na sastanak! Kad jekasnije o tome razgovarao s obitelji, ustanovio je da se ioni bave sliËnim mislima.

Puni radosna iπËekivanja krenuli su u petak naveËer ucrkvu. Maria je nosila novu Bibliju, José se opremio bilje-ænicom i olovkom.

Djeca su se kao i obiËno veselila πto Êe vidjeti svojenove prijatelje. Stigli su malo prekasno i vjernici su veÊpjevali kad su se sreli s Lucijom.

Pastor je zapoËeo svoje izlaganje rijeËima: “Znam daste i veËeras doπli samo zato πto volite naπega nebeskog

42 • CRNI ORAO

Oca. Naπa Êe tema zato za sve nas biti vrlo znaËajna: Zaπtose Isus vratio na Nebo?”

Podsjetio je okupljene na dvije Ëinjenice koje je proπliput spomenuo:

1. Isus je rekao svojim uËenicima: “Ova Radosna vi-jest o Kraljevstvu propovijedat Êe se po svem svijetu.”(Matej 24,14) Upravo zato dao im je nalog: “Zato idite iuËinite sve narode uËenicima mojim! Krstite ih u ime Ocai Sina i Duha Svetoga! UËite ih da vrπe sve πto sam vamzapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetkasvijeta.” (Matej 28,19.20) To znaËi da Kristovi sljedbeniciimaju duænost da Radosnu vijest o spasenju objave svimnarodima i plemenima na Zemlji.

2. Isus je obeÊao svojim sljedbenicima: “Kada odem tevam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uzmem k sebi dai vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3)

Ono πto Isus Ëini na Nebu ljudi Ëesto ne mogu shvatiti.Boæji neprijatelj, Sotona, poduzeo je sve πto je bilo unjegovoj moÊi da vjernim ljudima nametne pogreπne mislio Kristovoj nebeskoj sluæbi. Potrudio se da njihov pogledskrene s Neba i da im nametne bajke i ljudska nagaanjau obliku obreda i obiËaja, da ono πto je vaæno zamijenisporednim ili Ëak laænim. »ak im je ponudio ljude kaoposrednike izmeu Boga i ljudi. Upravo zato u njihovim jeoËima Kristova nebeska sluæba postala nevaænom, spo-rednom. Ali kad netko pozorno prouËi Boæju rijeË dobivajasan odgovor na pitanje: Zaπto se Isus vratio na Nebo iπto On tamo Ëini?

Bog æeli da mi razumijemo Njegovu RijeË. Sam jeIsus jednom rekao: “Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene sli-jedi, sigurno neÊe iÊi po tami, nego Êe imati svjetlo kojevodi u æivot.” (Ivan 8,12) I apostoli svjedoËe: “Ali vi,

43

braÊo, niste u tami da bi vas onaj dan mogao iznenaditikao lopov.” (1. Solunjanima 5,4.5) “A vi ste... izabranirod... da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iztame u svoje divno svjetlo.” (1. Petrova 2,9)

Ni Krist nas nije ostavio u neznanju u odnosu na svojusluæbu na Nebu poslije uzaπaπÊa.

Pastor je svoje sluπatelje pogledao odluËno u oËi: “Go-spodin zahtijeva od tebe, i od tebe, i od tebe, da vjerujeπu ono πto ti je On otkrio u svojoj RijeËi! Biblija je vodiËkoji nas treba izvesti iz tame. Bog nam govori preko svogaSvetog pisma i odgovara na naπa pitanja; mi trebamo samoËitati i moliti Boga da nam pomogne da sve ispravno ra-zumijemo.”

Nije, dakle, mjerodavno ono πto ljudi æele nametnutiBibliji, veÊ ono πto Bog æeli pokazati ljudima. Biblija sa-ma sebe tumaËi. Bog iskrenima “otkriva dubine i tajne”(Daniel 2,22).

Kako Biblija odgovara na pitanje: Zaπto se Isus vrationa Nebo i πto On tamo Ëini? Kako da razumijemo NjegovoobeÊanje: “Idem da vam pripravim mjesto?”

Da bi lakπe odgovorio na ova pitanja, pastor se poslu-æio πkolskom ploËom.

1. “Krist, naime, nije uπao u Svetinju nad svetinjamanapravljenu rukom, koja je samo slika prave, nego u samonebo, da posreduje za nas pred licem Boæjim.” (Hebrejima9,24)

Mnogi krπÊani nikad nisu Ëuli za Hram na Nebu niti zasluæbu koja se vrπi u njemu. Pravo Svetiπte, kojega susvetiπta i hramovi ovdje na Zemlji samo simboli, nalazi sena Nebu.

2. “Uto se otvori hram Boæji πto se nalazi u nebu ipokaza se njegov KovËeg saveza u njegovu hramu, te uda-

NADA •

44 • CRNI ORAO

re munje, grmljavine, gromovi, potres zemlje i velika tu-Ëa.” (Otkrivenje 11,19)

Apostol Ivan u jednom je od svojih vienja vidio ne-besko Svetiπte. Prvo zemaljsko svetiπte, ©ator, podigli suIzraelci nakon izlaska iz Egipta. Mojsije je dobio od Bogapotanke upute o tomu. “Neka mi sagrade Svetiπte da moguboraviti meu njima. Pri gradnji Prebivaliπta i svega unjemu postupi toËno prema uzorku koji ti pokaæem.” (Iz-lazak 25,8.9)

Sve πto se dogaalo u zemaljskom svetiπtu simboliËkije prikazivalo ono πto se zbiva na Nebu. Tako je bio pred-stavljen plan spasenja ËovjeËanstva od grijeha i smrti. NaZemlji je veliki sveÊenik obavljao najvaæniju sluæbu uSvetiπtu: posredovao je izmeu Boga i ljudi. Nakon svogapovratka na Nebo Isus je preuzeo upravo tu ulogu, kao πtogovore i sljedeÊi tekstovi:

3. “... Kamo je uπao za nas u svojstvu preteËe Isuspoπto je zauvijek postao veliki sveÊenik, sliËan Melkise-deku.” (Hebrejima 6,20)

4. “Glavno je u ovom izlaganju: imamo takva velikogsveÊenika koji sjede s desne strane prijestolja VeliËanstvana nebesima, sluæbenik Svetiπta i pravog ©atora, onogakoji podiæe Gospodin, a ne Ëovjek.” (Hebrejima 8,1.2)

5. “Prema tome, braÊo, buduÊi da mi snagom krvi Isu-sove otvoreno moæemo uÊi u Svetinju nad svetinjama...”(Hebrejima 10,19)

Mi imamo pravo obratiti se neposredno Kristu. Nije-dan drugi posrednik ne moæe zauzeti Njegovo mjesto.

6. “Uistinu takav nam je veliki sveÊenik i trebao: svet,nevin, neokaljan, sasvim razliËit od greπnika i uzviπenijiod nebesa, koji ne mora kao veliki sveÊenici prinositi ærtvesvaki dan, najprije za svoje grijehe, zatim za grijehe naro-

45

da, jer je to uËinio jedanput zauvijek prinoseÊi samogasebe.” (Hebrejima 7,26.27)

Nekadaπnji veliki sveÊenici u Izraelu morali su prvoprinositi ærtve za oprost svojih grijeha, a tek su onda mogliprinositi ærtve za druge.

Nama viπe nije potrebno prinositi æivotinjske ærtve.Krist je prinio samoga sebe na kriæu. K Njemu trebamodoÊi i osloniti se na Njegovu posredniËku ærtvu. I takomoæemo dobiti oprost svojih grijeha.

7. “Jer je jedan Bog, jedan je i posrednik izmeu Bogai ljudi: Ëovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkupmjesto sviju.” (1. Timoteju 2,5.6)

8. “Zato je on posrednik jednoga novog saveza: da,poπto je nastupila smrt za otkupljenje prekrπaja, ... oni kojisu pozvani prime obeÊanje — vjeËnu baπtinu.” (Hebrejima9,15)

Krist je jedini posrednik izmeu Boga i ljudi. Bez Nje-ga bismo zauvijek bili izgubljeni. Samo On moæe uklonitiponor izmeu Boga i ljudi zato πto je svojom smrÊu platiocijenu Ëovjekove krivnje.

9. “BuduÊi dakle da imamo uzviπena velikog sveÊe-nika, Isusa, Sina Boæjega, koji je proπao kroz nebesa, dræi-mo se Ëvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime,nekog velikog sveÊenika koji ne bi mogao suosjeÊati snaπim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu(kao i mi), samo πto nije sagrijeπio. Dakle: pristupajmo spouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosre inaemo milost za pravodobnu pomoÊ!” (Hebrejima 4,14-16)

Na ove rijeËi oslanjali su se vjernici svih vremena.Preko Isusa primamo oprost svojih grijeha, kod Njega na-lazimo savjet i pomoÊ. On nikoga neÊe razoËarati.

NADA •

46 • CRNI ORAO

10. “DjeËice moja, ovo vam piπem da ne poËinite gri-jeha. Ali ako tko i poËini grijeh, imamo zagovornika kodOca: Isusa Krista, pravednika. On je ærtva pomirnica zanaπe grijehe; ne samo za naπe nego za grijehe svega svije-ta.” (1. Ivanova 2,1.2) Krist je naπ Zagovornik, naπ Brani-telj. Preko Njega se moæemo pribliæiti Bogu. Vrata su namotvorena (vidi Otkrivenje 2,8)!

Pastor je zakljuËio: “VeËeras sam vam predstavio Po-srednika koji vas voli i koji se za vas stara. On vam moæepomoÊi, On vas æeli spasiti. Ako se On nudi da bude vaπPosrednik i Branitelj, prihvatite Njegovu ponudu. Sad zna-te gdje Ga moæete naÊi.

Imajte na umu: vrata su otvorena, ali neÊe ostati za-uvijek otvorena. Kad Krist zavrπi svoju sluæbu, vratit Êe sena Zemlju, ali ne viπe kao SveÊenik, veÊ kao Kralj.”

U svemu skupu nije bilo ni jednoga koga pastorovpoziv nije dirnuo. Joséu i Mariji sad je postalo jasno danije dovoljno da samo neπto znaju o Kristu. »ovjek morauspostaviti s Njim neposredan odnos i vjerovati u Njegovuærtvu. Tek tada moæe biti spaπen.

Pastor je uputio ozbiljnu opomenu: “Dragi prijatelji,nitko od vas ne bi trebao veËeras otiÊi kuÊi a da ne prihvatiIsusa Krista kao svojega Posrednika! Ukaæite Mu svojepovjerenje, neka ta odluka postane temelj vaπe vjere. Isusvas nikad neÊe iznevjeriti. Neka vam Bog pomogne i nekavas blagoslovi!”

Molitvenom sastanku te veËeri pribivalo je mnogo vi-πe vjernika negoli prethodnog puta. I José i Maria odluËilisu ostati. Pastor je joπ jedanput naglasio koliko je vaænozapoËeti æivot iznova. Sve Êe se tada promijeniti: neprave-dni Êe se postupci izbjegavati, krivnja priznavati, loπe na-vike odbacivati. S oprostom krivnje i grijeha u srce Ëovje-

47

ka uselit Êe se mir. Na taj Êe naËin spasenje postati opip-ljivo.

Kad se netko obrati Bogu i prihvati Krista kao svogaSpasitelja, to se vidi po njegovu naËinu æivota, po njego-voj obitelji, po njegovim susjedima. ObraÊenje je prekra-san doæivljaj. Obiljeæje novoga Ëovjeka postaje novi æivots novim vrijednostima, novim odnosima i novom nadom.

José i Maria prepoznali su Boæji glas u Njegovoj Ri-jeËi. U njima se zbila veliËanstvena promjena, jer su osje-tili duboku unutraπnju æelju da Ëine samo ono πto Isus odnjih traæi. U njima se rodila iskrena Ëeænja za pravim krπ-Êanskim æivotom. Svakoga je dana ta æelja jaËala. Tri pro-povijedi postigle su ono πto prije toga nitko nije mogao nisanjati.

Uvijek im se iznova vraÊalo u sjeÊanje ono πto je pas-tor Ëitao iz Biblije: Da, Sin »ovjeËji doπao je da traæi ispasi πto je izgubljeno. Otvoreno moæemo uÊi u Svetinjunad svetinjama. On je naπ Posrednik. Vrata su otvorena.

“©to trebamo Ëiniti da bismo dobili vjeËni æivot?” —pitali su se sada. Apostol Petar je joπ davno odgovorio nato pitanje: “Obratite se!” (Djela 2,37.38) Biblijski tekst,proËitan na posljednjem bogosluæju, stalno im se vraÊao usjeÊanje: “Istina Êe vas osloboditi!” (Ivan 8,32)

Ta je veËer bila prekretnica u njihovu æivotu. Kod ku-Êe su joπ jednom preπli sve biblijske tekstove koje je Josépribiljeæio. Iznenada je skoËio i pogledao Mariju: “Jesmoli mi zbilja jedini koji su æivjeli u tako straπnom neznanjuo svemu πto spada u istinski krπÊanski æivot?”

Maria je zamiπljeno odvratila: “Vjerujem da je sveovo samo poËetak mnogih prekrasnih iskustava koja Êemojoπ steÊi. Vrlo mi je drago πto su nas Lucia i Gloria pozvalena te sastanke. Propovijedi su poËele joπ prije nekoliko

NADA •

48 • CRNI ORAO

mjeseci. Trebali bismo pitati πto smo propustili. Pastor Êenas sigurno pouËiti. Zar ga za to ne bismo trebali zamoli-ti?”

“Da, trebali bismo zatraæiti da nas netko posjeÊuje kodkuÊe, jer æelimo saznati sve πto smo dosad propustili.”

“José, jesi li uopÊe zapisao gdje se nalaze dva poslje-dnja veËeraπnja teksta? Ako se dobro sjeÊam, nalaze se uposlanicama Rimljanima i Hebrejima!”

José je potraæio u svojoj biljeænici i doista ih je naπao.Zajedno su Ëitali: “Jer je plaÊa grijeha smrt, a milosni darBoæji jest æivot vjeËni u Kristu Isusu, Gospodinu naπemu.”(Rimljanima 6,23) “Odatle slijedi da moæe zauvijek spa-savati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek æivi daposreduje za njih. Uistinu takav nam je veliki sveÊenik itrebao.” (Hebrejima 7,25.26)

“SjeÊaπ li se, José, kako je pastor rekao da se svi mo-ramo moliti za sebe i za svoju obitelj da budemo spremnikad Isus doe?” Marija je priznala da se veÊ nekolikoputa, kad bi ostala sama, molila Bogu da i nju i njezinuobitelj spremi za taj veliki dogaaj.

I José je njoj priËao o svojim molitvama u kolibi i upolju. Rekao je: “Dok sam joπ bio mali, nikada se kodkuÊe nismo molili. Moji su roditelji odlazili u crkvu, tamosu palili svijeÊe pred kipovima svetaca i traæili od njih dase mole za sve nas.”

“Tako je bilo i kod nas. Ne mogu se sjetiti da sam seikad molila sa svojim roditeljima.”

“Zar se ne bismo onda trebali moliti i zajedniËki kaoobitelj, kad veÊ imamo svojega Zagovornika na Nebu?Bog Êe nam sigurno u tome pomoÊi. Djeca veÊ spavaju, alinas dvoje moæemo kleknuti i zajedniËki se pomoliti Bogu,zar ne?”

49

Bio je to dirljiv doæivljaj, kad su te noÊi po prvi putzajedno kleknuli na molitvu. José je molio: “Boæe, koji sina Nebu, nauËi nas kako da molimo...” PoËeo je razgova-rati s Isusom kao s Prijateljem, molio se za oprost i obeÊaoBogu da Êe biti posluπan Njegovoj RijeËi i da Êe se poko-riti Njegovu vodstvu. Istodobno je zahvalio i za Posred-nika i Zagovornika Isusa Krista.

I tako su razgovarali s Bogom a nisu ni slutili da Bogpreko molitve osposobljava muπkarce i æene da æive pra-vednim æivotom. Slabi postaju jaki kad se pribliæe Bogu.

I Maria se molila: “Dragi Gospodine Isuse, primi nasi pomozi nam.”

Nema dvojbe da su se i nebeska biÊa radovala gleda-juÊi ovo dvoje iskrenih biÊa koja je Boæji Duh pokrenuo utih nekoliko posljednjih dana da traæe spasenje. Velike stvarimogu se zbiti u vrlo kratkom vremenu.

Kad su ustali s molitve, zagrlili su se. Onda je Josérekao: “»ini mi se da je ovo sve pokrenuo Crni Orao.Zahvalimo se Bogu za Crnoga Orla!”

“VeÊ si nekoliko puta naglasio da je Providnost sveovo divno vodila. Ja bih radije kazala da je Bog sve po-krenuo. On se samo posluæio Crnim Orlom da u naπemæivotu izazove ovu promjenu. I ja sam zahvalna Bogu zaNjegovu brigu.”

“U pravu si! Boga moramo staviti na prvo mjesto. Ali,zar nije neobiËno kako se On sluæi ljudima?”

Tijekom sljedeÊih deset tjedana obitelj je saznala joπmnogo vaænih podataka o Bibliji i o krπÊanskom nauku.Dotad niπta nisu znali o velikoj borbi izmeu dobra i zla,izmeu Krista i Sotone, o povezanosti biblijskih proro-Ëanstava i svjetovne povijesti, o ljudskoj naravi, o smrti iuskrsnuÊu, o Boæjem zakonu i boæanskom danu odmora

NADA •

50 • CRNI ORAO

— suboti, o poruci triju anela i o velikom posljednjemSudu, o opravdanju ljudi vjerom u Krista, o posljednjojCrkvi, o Gospodnjoj veËeri, o Svetome Duhu, o krπtenju ijoπ o mnogo Ëemu drugome.

Maria i José prihvatili su biblijsku poruku i bili sukrπteni. I tako su sada pripadali krπÊanima koji Ëekaju dru-gi Kristov dolazak. Nakon krπtenja prvi put su javno po-svjedoËili svoju vjeru, hvalili su Boga i zahvaljivali Muπto je tako Ëudesno upravljao njihovim æivotom.

Ali sve je to bilo tek poËetak!

51

5Susret

“Istinom me svojom vodi i pouËi me,jer si ti Bog, moj Spasitelj:

u tebe se pouzdajem svagda.Spomeni se, Jahve, svoje vjernosti

i ljubavi svoje dovijeka.”

(Psalam 25,5.6)

Bilo je to jednoga prekrasnoga ljetnog jutra u glavnomgradu provincije. Ulice su bile pune zaposlenih ljudi. IJosé je doπao kupiti sve πto im je bilo potrebno za doma-Êinstvo. Uzeo je za to slobodno prijepodne.

Iznenada je zastao — kao da ga je munja oπinula! Pato nije moguÊe, pomislio je kad je prepoznao Ëovjeka kojimu je dolazio u susret. Bio je to glavom i bradom CrniOrao. Joséovo je srce zakucalo dvostruko bræe. Tako neπtonikako nije oËekivao.

Koliko se veÊ puta Crni Orao usuivao siÊi u grad dabi kupio zalihe za sebe i za svoje ljude u brdima! Da,ljudima u gradu njegovo lice nije bilo poznato, a i on sesâm ponaπao neupadljivo. Ipak, njegove oËi odavale su daga muËi strah, da se osjeÊa nesigurnim. Stalno je gledaooko sebe, spreman potrËati ukoliko to bude potrebno.

52 • CRNI ORAO

José nije znao πto da uËini. Zapravo, veÊ je odavnoodluËio da Êe Crnom Orlu izraziti svoju zahvalnost za sveπto mu se dogodilo. Ali sad je bio u nedoumici. “Trebamli ga mirno propustiti da proe, ili da sebe, moæda, uvalimu nevolju? ©to Êe se dogoditi kad primijeti da sam gaprepoznao? Pa on je vrlo opasan Ëovjek!” Sve πto je doæi-vio u brdima, Joséu se vratilo u sjeÊanje. Strah i zabrinu-tost skoro su ga svladali.

Razmak izmeu dvojice ljudi stalno se smanjivao; bilisu veÊ vrlo blizu. Uto je Crni Orao zastao pred jednimizlogom. José je veÊ htio proÊi pokraj njega, ali je izne-nada usporio korak. U djeliÊu sekunde morao je odluËitiπto da uËini. Oblio ga je znoj.

“©to Êe se dogoditi ako mu se javim? Gospodine Isu-se, πto da radim?” — poËeo se moliti.

Sad je veÊ i José stigao do izloga pa je zastao pokrajCrnoga Orla. Ljudi na ulici nisu se na njih osvrtali, jedno-stavno su prolazili. Nekoliko metara od njih neki je Ëasnik,praveÊi æive kretnje rukama, razgovarao s policajcem naduænosti.

“O, Boæe, pomozi mi!” — molio je José u sebi. Pogle-dao je zatim Crnog Orla i rekao mu mirnim glasom:

“©to radiπ ovdje?”HoÊe li se sada dogoditi neπto straπno? Leima su bili

okrenuti mnoπtvu na ulici. José se usudio upitati joπ jed-nom: “Kako se moglo dogoditi da te danas ovdje sret-nem?”

“Tko si ti? Odakle me poznajeπ?” — upitao je CrniOrao.

“Poi sa mnom i sve Êu ti ispriËati. Moæemo otiÊinekamo gdje Êemo biti sigurni, gdje nas nitko neÊe pro-matrati!”

53

“Sigurni? Da me sluËajno ne æeliπ zaπtititi? Pa ja uop-Êe ne znam tko si ti!”

José se okrenuo i preπao preko ulice. Crni Orao jepoπao za njim. “Kamo me vodiπ?”

“Budi bez brige. Sve Êe biti dobro!”Bez rijeËi su krenuli dalje zajedno i na sljedeÊem kriæa-

nju skrenuli s glavne ulice. Uska staza vodila je uzbrdoprema predgrau gdje su se nalazile radniËke kolibe. Iπlisu dalje sve dok nisu stigli do livade. Vladala je tiπina.Samo se José u sebi molio: “O, Boæe, pomozi mi da sepravilno ponaπam i da kaæem ono πto trebam reÊi!”

Nakon nekoga vremena Crni je Orao ponovno upitao:“Pa kamo mi to zapravo idemo?”

“Budi bez brige. Idemo mojoj kuÊi gdje moæemo slo-bodno razgovarati.”

Obojica su se povremeno ogledavala kao da se æeleuvjeriti da ih nitko ne slijedi.

“Stigli smo!” — rekao je José kad su uπli u dvoriπtenjegove male seoske kuÊe. Brzo su uπli. Nikoga nije bilo.Maria je bila na trænici, a djeca u πkoli.

“Sad se nalazimo u mom skromnom domu.” — objas-nio je José. “Tako neπto danas nisi oËekivao, zar ne? I zamene je ovo iznenaenje.”

“©to li hoÊeπ? I tko si ti uopÊe? Ja te ne poznajem...”“Samo smo se jedanput sreli i to prije mnogo vreme-

na. Meutim, ipak sam te prepoznao. Bio sam u skupiniljudi koja te je sluπala kad si na jednom proplanku dræaogovor. Traæio si jake mlade ljude za svoj odred boraca.”

“Zaπto si me doveo ovamo?”“Ne brini! Objasnit Êu ti. VeÊ dugo razmiπljam o tebi

i æelio sam te vidjeti. Danas sam te sluËajno sreo. Morabiti da je to Boæja providnost. Vrlo se radujem πto si doπao

SUSRET •

54 • CRNI ORAO

pod moj krov da ti se mogu zahvaliti. Zbog nemira, kojisu nastali u planinama tvojim djelovanjem, morali smonapustiti zaviËaj i ovdje u glavnom gradu provincije os-novati novi dom.”

Crni Orao nije znao πto bi odgovorio na te rijeËi. Nijeimao ni pojma πto se to ovdje zbiva.

“Da, Crni Orle!” — nastavio je José. “Ti si nam one-moguÊio da ostanemo u brdima. Uplaπili smo se tebe itvojih ljudi i pobjegli smo da saËuvamo æivot. Ali tako jemoralo biti! Bog te je upotrijebio da bi nas doveo na mje-sto na kojemu Êemo naÊi neπto mnogo dragocjenije odmaterijalnih dobara.”

“Ovo je nevjerojatno!” — mislio je Crni Orao. “Izgledada ovaj Ëovjek nije pri zdravoj pameti.” Glasno je upitao:“O Ëemu ti to zapravo govoriπ?”

José mu je potanko ispriËao o nemirnim noÊima u pla-ninama i o strahu svoje obitelji, i kako su doπli do odluke,koja im je skoro slomila srce, da napuste imanje i da po-Ënu æivot ispoËetka.

Opisao je svojemu neobiËnom gostu kako su se teπkosnalazili. Svladan osjeÊajima priËao je José Crnom Orlu io susretu s Boæjom rijeËju i o novom æivotu koji je zapo-Ëeo. Crni je Orao πuteÊi sluπao.

“Znaπ, Crni Orle” — nastavio je José — “ne æalim sei ne ljutim se na tebe. Naprotiv, æelio bih ti se zahvaliti!Hvala ti za sve πto si uËinio za nas, a to je veliko djelo zamene i moju obitelj. Mi smo æivjeli gore u brdima i nismoznali da Êe Isus uskoro doÊi na Zemlju. Ali kad smo odan-de otiπli, otkrili smo sve to i sad se radujemo divnoj nadiu Boæje kraljevstvo. Htio bih ti reÊi joπ neπto, Crni Orle:ti si sve to pokrenuo! Mi smo se sreli s Kristom i Njego-vom RijeËju. Nisi li i ti Ëuo da Êe Isus ponovno doÊi?”

55

Crni je Orao bio zbunjen. Ostao je bez rijeËi. NeπtosliËno nije mu se joπ nikada dogodilo. Nikako nije mogaoshvatiti kakve on veze ima s vjerskim iskustvom ovogaËovjeka.

A José je nastavio objaπnjavati: “Bog pokatkad takopostupa. On pretvara neko æalosno iskustvo, neki gorakdoæivljaj u novi poËetak i radostan trenutak. Ti si, CrniOrle, bio ukljuËen u Boæji plan. Bez svoga znanja upoznaosi nas s Biblijom.”

Crni Orao ni dalje nije shvaÊao ni poËetak ni svrπetakcijele ove priËe. Da bi zavrπio razgovor, rekao je: “A πtoÊeπ sada uËiniti?” Mislio je o svojoj sigurnosti, kako da seizvuËe iz ovoga neugodnog poloæaja.

José je rekao: “Moj prijatelju, poπto sam ti zahvalio zatvoju pomoÊ, moæeπ iÊi. Neka te Bog blagoslovi! Ti siveliki Ëovjek i pokuπavaπ pronaÊi rjeπenje politiËkih pro-blema koji nas sve muËe. Nadam se da Êeπ shvatiti da jeKristov drugi dolazak jedino rjeπenje svih naπih problema.Ali, prije nego πto kreneπ, æelio bih se moliti za tebe!”

José je sagnuo glavu, stavio je ruke na otvorenu Bibli-ju i poËeo se moliti. Nikad se joπ nitko nije molio zaCrnoga Orla. Njemu se sve Ëinilo kao neki san, ali se nijemogao oteti dojmu izgovorenih rijeËi. Nije ni Ëuo sve πtoje José govorio; mislio je samo o tome kako da se izvuËeiz ove prostorije.

A onda je joπ Ëuo rijeËi: “... Gospodine, pomozi mu dashvati da Ti i njega voliπ. Vodi ga sigurnim putom donjegovih ljudi i blagoslovi ga. Amen!”

José je otiπao do vrata, otvorio ih i rekao joπ jedanput:“Hvala ti, Crni Orle. Neka te Bog blagoslovi!”

Crni je Orao skoËio i bez rijeËi izjurio na dvoriπte.Krenuo je praπnjavim putom sve do druge strane grada

SUSRET •

56 • CRNI ORAO

gdje ga je jedan od njegovih ljudi Ëekao s dva konja. Ne-koliko puta zastajao je da baci joπ jedan pogled na ne-uglednu kuÊu u kojoj je doæivio ovo nezaboravno isku-stvo. Bezuspjeπno se pokuπavao otresti ovih Ëudnih uspo-mena.

José je sada ostao sam. Maria se joπ nije vratila. Raz-miπljao je o proteklom satu, i dalje uzbuen, sav u znojui prenapet. Jedan teπki æivotni ispit ostao je iza njega i zatoje osjeÊao potrebu da razgovara s Bogom. Crni Orao jenekad bio njegov veliki neprijatelj, a sad se molio za njegakao za prijatelja kojega bi æelio vidjeti u Boæjem kraljev-stvu. Kad se obitelj okupila, on se joπ molio.

Da li da im kaæe πto se dogodilo? UËinio je to i nitkomu nije povjerovao. Da je Crni Orao bio ovdje, u njihovojkuÊi? José ih je zamolio da o tomu nikomu ne priËaju.Nitko ne smije doznati za ovaj susret.

Meutim, za Crnog je Orla ovo bio izgubljeni dan.Kupnju nije stigao obaviti, veÊ je odmah poæurio svojemuprijatelju i suborcu. Bez daha je stigao na ugovoreno mje-sto.

“©efe, stigao si u pravi trenutak. Jesi li sve nabavio?Gdje su nam cigarete i...”

“Bilo je preopasno!” — prekinuo ga je Crni Orao.“Nisam uspio obaviti ono πto sam namjeravao. Bilo bibolje da odmah nestanemo odavde, da ne bismo zapali uteπkoÊe.”

“Zaπto?”“Netko me je prepoznao od ljudi koji su nekad æivjeli

u planinama. Poæuri se, moramo brzo nestati odavde!”Bila je hladna i olujna veËer kad su stigli u planine i

sreli se s ostalima.“Je li sve u redu, πefe?”

57

“Jest!”Kratki odgovor sve je razoËarao. Prepustio je svoga

konja jednomu od svojih ljudi i otiπao brzo do male brvna-re u kojoj je bio smjeπten njegov glavni stoæer. Prije negoπto je uπao, pogledao je prema nebu. Nekako mu je danasdrukËije izgledalo. Ni on sam nije bio isti. Obuzimala gaje neka njemu tua nesigurnost. Susret s jednostavnimseljakom u glavnom gradu duboko ga je potresao. Rekaoje samomu sebi: Taj me je Ëovjek prepoznao, a nije pozvaopoliciju! Kako bi se to moglo objasniti? Pustio me je daodem? Zaπto? Je li se uplaπio za svoj æivot? »emu sve oneljubazne, iako Ëudne rijeËi?

U brvnari je i dalje o svemu razmiπljao. Prvi put jerazoËarao svoje ljude: doπao je bez cigareta i alkohola.Nije bio ni sâm zadovoljan sobom, a ljudi su ga promatralii odmah zapazili da neπto nije u redu.

Ponovno je izaπao i bacio pogled na zvjezdano nebo.©to je ono rekao seljak? “Ne postoji nikakvo potpuno rjeπe-nje naπih materijalnih i politiËkih problema sve do Kristovadolaska.” Stalno je sebi ponavljao: Isus Êe ponovno doÊi nanaπu Zemlju. Odakle taj neobrazovan Ëovjek moæe to znati?Tko mu je to rekao? Pokuπao je sve to jednostavno zabora-viti. Ovo je ovdje ipak njegov svijet. Nasmijeπio se i rekaosamomu sebi: “I dalje Êu se boriti. To je moj æivot, to jemoj zadatak.”

Slijedila je nemirna noÊ. RijeËi seljaka nisu mu izla-zile iz sjeÊanja. Misli su mu se preplitale: “Ja sam mu,dakle, uËinio uslugu... da nae Krista... i on mi je za tozahvalio... Ëudno, πto se sve nae na ovom svijetu... IsusKrist... treba doÊi ponovno... da, tako mi je rekao... odaklebi on takvo neπto mogao znati?... To joπ nikad nisam ni odkoga Ëuo! ...”

SUSRET •

58 • CRNI ORAO

Prolazili su dani, a zatim i tjedni. Za besanih noÊiproæivljavao je Crni Orao stalno iznova svoj neobiËni po-sjet seljakovoj kuÊi. »udna su ga pitanja muËila: o religiji,o samomu sebi. Kao da ga netko stalno iznova poziva dapotanje ispita ono πto je doæivio.

Jednoga dana morao je razmiπljati o Bogu, neπto ga jevuklo snaænije nego ikad. “Zna li Bog da sam ja ovdje? Ilisam se rodio potpuno sluËajno? Kakav smisao ima mojæivot? Postoji li joπ neπto osim ovoga æivota?” A onda sesjetio: “Isus Êe ponovno doÊi! Kakve Êe posljedice imatiNjegov dolazak za mene?”

Iznenada je postao svjestan da su sve ove misli nastalekao posljedica susreta sa seljakom. Njegove brige i nje-gov nemir jaËali su, ali nikome nije priËao o tome. Æivotje tekao bez ikakvih promjena. Njegovi su se ljudi moraliboriti za svoj æivot i za svoju hranu. Prepadi su zato bilisvakodnevni. Sukobi sa seljanima postajali su sve oπtriji.

Ljudi su primijetili da se njihov voa promijenio. Mno-ge postupke viπe nije dopuπtao zbog moralnih razloga. Go-vorio je da je on borac za slobodu, a ne zloËinac. Odluke otomu πto je dobro a πto zlo snaæno su ga pritiskale.

Jedne veËeri, mjesecima kasnije, rekao je Crni Oraojednomu od svojih ljudi: “Manolo, sutra moram iÊi u grad.Pripremi konje. Krenut Êemo vrlo rano da bismo izbjeglimoguÊa iznenaenja.”

“Dobro, sve Êe biti spremno!”“I kaæi Héctoru da preuzme odgovornost za moje od-

sutnosti!”SljedeÊeg su dana veÊ rano ujutro stigli do svojega

uobiËajenog skroviπta na prilazu gradu.“Ti ostani ovdje!” — zapovjedio je Crni Orao. “Nadam

se da Êu se ubrzo vratiti, najdalje do podneva!”

59

“©efe, ovaj put nemoj zaboraviti zalihe!”Crni Orao poπao je prema gradu. Vodila ga je samo

jedna misao: da se ponovno susretne s nepoznatim selja-kom. Ali gdje on stanuje? Toliko je veÊ vremena proπlo dase viπe nije mogao toËno sjetiti kojim putom treba poÊi. Izato je prvo krenuo uzduæ glavne ulice u nadi da Êe pro-naÊi stazu kojom su prije toliko tjedana zajedno proπli. Tuje bila jedna trgovina, da, toga se joπ mogao sjetiti! Preπaoje preko ulice i na sljedeÊem kriæanju krenuo stazom. Ovdjenegdje to mora biti! Put je vodio prema radniËkom naselju.Ponaπao se iznenaujuÊe smireno toga jutra.

Iznenada je izgubio stazu. Vratio se i joπ jednom kre-nuo od poËetka.

“Moram ga vidjeti i s njime razgovarati. Boæe, pomozimi da naem njegovu kuÊu.” Crni je Orao bio iznenaenkad je shvatio da se moli Bogu! Okolica mu se Ëinilanepoznatom, ali je znao da ide u pravom smjeru. Na slje-deÊem se kriæanju zaustavio. Osvrnuo se oko sebe i odjed-nom prepoznao malu seljaËku kuÊu.

Osjetio je iznenadno i Ëudno zadovoljstvo. Pitanja suse rojila: ©to Êe Ëovjek pomisliti kad me ugleda? HoÊe lime ismijati? Mogu li stvarno imati u njega povjerenja?

I tako je stajao kao Ëelik Ëvrst Ëovjek koji je poveo ratprotiv jednog diktatorskog reæima, koji je sanjao o uspo-stavljanju prave demokracije. »ovjek protiv kojega su sejedinice policije i nacionalne garde uporno borile — sad jeoklijevao! Morao je biti oprezan. Joπ je jedanput proπaomimo kuÊe. Vidjelo se da je napet kao struna.

A onda je zastao. Poπto sam veÊ ovdje, najbolje bi biloda odmah uem. Joπ jedanput je pogledao oko sebe, aonda je pokucao.

“Crni Orle! Ui, molim te, dobrodoπao!”

SUSRET •

60 • CRNI ORAO

José je bio iznenaen i obradovan. »ovjek, kojega jesreo prije mnogo tjedana, sad je sam doπao k njemu.

“Da, evo mene opet! Ne znam uopÊe trebam li ti reÊi,i kako bih ti rekao πto hoÊu. Jednostavno sam morao doÊida bih ti postavio neka pitanja. Nadam se da ne smetam nitebi ni tvojoj obitelji!”

“Ne, ne! Radujem se πto si doπao!”Joséove oËi blistale su od uzbuenja. Tjednima se mo-

lio i nadao da Êe Boæji Duh pokrenuti ovoga Ëovjeka iprobuditi u njemu æelju da sazna neπto viπe kako bi ubu-duÊe mogao sluæiti Bogu i svojim bliænjima. Sad je znaoda je Bog usliπao njegove molitve.

I sada stoji pred njim taj snaæni Ëovjek, Ëvrste volje,odluËan da, ako bude potrebno, smjer dogaaja i silompromijeni.

“Nisam se viπe toËno sjeÊao gdje je tvoja kuÊa. Kona-Ëno sam je tek sada pronaπao.”

“Dobro je πto si doπao tako rano! Upravo sam se spre-mao otiÊi. ©to mogu uËiniti za tebe?”

“Moj posljednji posjet ovoj kuÊi bio je za mene puniznenaenja. Bio sam potpuno zbunjen. Ono πto si mi re-kao i naËin kako si se za mene molio, sve me je to zaoku-pljalo tjednima. Spomenuo si da postoji samo jedno rjeπe-nje naπih problema i kazao da Êe Isus uskoro doÊi da sveuzme u svoje ruke. Æelio bih sada saznati odakle ti to sveznaπ! Tko ti je to ispriËao?”

“Trenutak, Crni Orle! Sjedni, moram izaÊi na veran-du.”

“Kako se ti zapravo zoveπ?”“José.”“José, budi oprezan. Nikomu ne govori da sam ovdje.

Znaπ na πto mislim?”

61

“Razumijem! ZakljuËat Êu i prednja vrata, tako da nasnitko ne moæe iznenaditi!”

José se za trenutak udaljio. Rekao je Mariji da obavijestinjegovog poslodavca da je zbog neoËekivanog razloga spri-jeËen doÊi na vrijeme na posao.

“Crni Orle, nitko ne zna da si ti ovdje, Ëak ni mojaæena Maria. Ona je otiπla obavijestiti moga poslodavca daÊu danas kasnije stiÊi na posao.”

“Da” — nastavio je Hoze — “sjeÊam se da sam tipriËao o skorom Isusovu dolasku na Zemlju. Ta vijest jemene uzbudila kad sam je prvi put Ëuo. Vjerujem da se toi s tobom dogodilo.”

José je ispriËao πto je sve saznao u posljednje vrijeme.On je sad veÊ znao πto su sve proroci najavili o buduÊnostisvijeta i πto o tomu piπe u Bibliji, a posebno u Knjiziproroka Daniela. PriËao je kako je i sâm bio iznenaenonim πto je Ëuo. U sva vremena ljudi su se nadali da Êe,kad zavladaju pravednost i mir, æivjeti boljim æivotom.Oni su o tome razgovarali, za to su se borili, sluæili su sei silom da to postignu, ali bez trajnoga uspjeha. Dolazio jepreokret za preokretom, ali ni nakon toga nije nastajaoneki bolji svijet.

Crni je Orao pozorno sluπao. José je doista bio u pra-vu. Uvijek i na svakom mjestu ljudi su se pitali: Kakoizgleda buduÊnost naroda i cijeloga svijeta? Kakvo se rje-πenje moæe naÊi za probleme naπega planeta?

José je upitao: “Jesi li ikada Ëitao Bibliju?”“Ne, nikada!”“Nisam ni ja. Nisam sve dok se nismo preselili ovamo

i poËeli odlaziti na vrlo zanimljiva predavanja. Samo tre-nutak. Donijet Êu svoju biljeænicu. Moæda Êu onda bitisposobniji odgovoriti na tvoja pitanja.”

SUSRET •

62 • CRNI ORAO

José je pokazao na Bibliju koja je leæala na stolu idodao: “Ovo je naπa prva Biblija. Nikad ranije nismo imalitu knjigu.”

Onda je poËeo: “Ljudi Ëesto govore: ‘Tko moæe znatiπto Êe se dogoditi?’ Mi to ne znamo, ali zna Bog.”

“Upravo to sam te i htio pitati!” — prekinuo ga je CrniOrao. “Odakle ti znaπ πto Êe se uskoro dogoditi?”

“Ne znam to ja, veÊ nam je veliki dio svjetske povi-jesti zapisan u Bibliji. Ali prije nego πto odgovorim natvoja pitanja, æelio bih ti proËitati dva biblijska teksta, je-dan iz Starog, a jedan iz Novoga zavjeta!

Prorok Amos kaæe: ‘Niπta ne Ëini Jahve Gospod a daosnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima.’ (Amos3,7) Petar potvruje: ‘Tim dræimo vrlo sigurnim sve pro-roπtvo. Vi dobro Ëinite πto upirete u nj pogled kao u svje-tiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan idok se ne pomoli Danica u vaπim srcima. Prije svega ovoznajte: nijedno proroËanstvo sadræano u Pismu nije stvarsamovoljnog tumaËenja, jer nikad neko proroËanstvo nijedoπlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Bo-ga, potaknuti od Duha Svetoga.’” (2. Petrova 1,19-21)

“Trenutak!” — umijeπao se Crni Orao. “Jesi li ti menepravilno shvatio? HoÊeπ li odgovoriti na moja pitanja?”

“Da, sigurno! Znaπ, ja nisam teolog, veÊ obiËan rad-nik. Ali htio bih ti prvo pokazati tri osobine Biblije, takoda je i ti shvatiπ:

1. Bog svoje planove otkriva svojim prorocima. U Bib-liji ima mnogo proroËanstava.

2. »ovjek dobro Ëini ako pazi na ono πto Bog govori.Mnogi su pozorno prouËavali proroËanstva i doπli su douvjerenja da Êe se sve dogaati upravo onako kao πto je toBog nagovijestio.

63

3. Nijedno proroËanstvo nije proizvod ljudske mud-rosti. Bog je govorio, a mnogo puta Ëak ni proroci nisushvaÊali ono πto je Bog preko njih najavljivao.”

Onda je José upitao: “Znaπ li tko je bio Nabu-kodonozor?”

“Nikad nisam Ëuo za njega.”José je ispriËao Crnom Orlu o vladaru prvoga svjet-

skog carstva, Babilona. Nabukodonozor je svladao velikevojske i osvojio mnoge zemlje. Na vrhuncu svoje moÊiupitao se da li Êe kraljevstvo koje je osnovao vjeËno trajati.To je, zapravo, i bio cilj njegove borbe. Jedne noÊi ovaj jeoholi, ambiciozni vladar usnio Ëudan san. Kad se probu-dio, bio je pod snaænim dojmom svoga sna, ali se nijemogao sjetiti πto je usnio.

Kralj se zabrinuo i potraæio je savjet Ëarobnjaka i as-trologa. Ali oni mu nisu mogli pomoÊi. Biblija izvjeπtava:“I objavi se tajna Danielu u noÊnom vienju.” (Daniel2,19) Bog je proroku Danielu pokazao san sa svim poje-dinostima, tako da ga je mogao ispriËati caru i protumaËiti:

“Ti si, o kralju, imao vienje: Gle, kip, golem kip, vrloblistav, stajaπe pred tobom, straπan za oËi. Tome kipu glavabijaπe od Ëistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra odmjedi, gnjati od æeljeza, a stopala dijelom od æeljeza, dije-lom od gline. Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen ada ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od æeljezai gline, te ih razbi. Tada se smrvi najednom æeljezo i glina,mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti,i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaπe u kipudario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.” (Daniel2,31-35)

“Crni Orle, moæeπ li objasniti πto ovaj san znaËi?”“Ne, ne mogu!”

SUSRET •

64 • CRNI ORAO

“A æeliπ li saznati? To je odgovor na tvoje pitanje.”“Naravno.”“Danielu je san protumaËio sam Bog.” José je Ëitao:

“To bijaπe sanja; a njezino Êemo znaËenje reÊi pred kra-ljem. Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dadekraljevstvo, silu moÊ i slavu — i u Ëije je ruke stavio, gdjegod se naπli, sinove ljudske, æivotinje poljske, ptice nebe-ske, i postavio te gospodarom nad svim time — ti si glavaod zlata. Poslije tebe ustat Êe drugo kraljevstvo, slabije odtvoga, pa treÊe, od mjedi, koje Êe gospodariti svom ze-mljom. A Ëetvrto kraljevstvo bit Êe tvrdo poput æeljeza,poput æeljeza koje sve satire i mrvi; kao æeljezo koje raz-bija, skrπit Êe i razbit Êe sva ona kraljevstva. Stopala kojasi vidio, dijelom glina a dijelom æeljezo, jest podijeljenokraljevstvo; imat Êe neπto od ËvrstoÊe æeljeza prema ono-me πto si vidio æeljezo izmijeπano s glinom. Prsti stopala,dijelom æeljezo a dijelom glina: kraljevstvo Êe biti dijelomËvrsto a dijelom krhko. A πto si vidio æeljezo izmijeπano sglinom: oni Êe se mijeπati ljudskim sjemenom, ali se neÊedræati zajedno, kao πto se ni æeljezo ne da pomijeπati sglinom. U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podiÊi Êekraljevstvo koje neÊe nikada propasti i neÊe prijeÊi na nekidrugi narod. Ono Êe razbiti i uniπtiti sva ona kraljevstva,a samo Êe stajati dovijeka — kao πto si vidio da se kamens brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka, te smrvio æelje-zo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopÊio kraljuπto se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumaËenje joj po-uzdano.” (Daniel 2,36-45)

José je objasnio ono πto je i sam tek saznao o kipu izsna, da je to simbol povijesti svijeta.

ProroËko ispunjenje zapoËelo je veÊ s prvim carstvom,Babilonom, Nabukodonozorovim carstvom. Babilonsko

65

Carstvo, koje je od 605. do 538. god. pr. Kr. vladalo tadapoznatim svijetom, bilo je glava od zlata.

Nakon toga vladali su Perzijanci i Medijci (prsa odsrebra na kipu) od 538. do 331. god. pr. Kr. Kasnije sepojavio mladi Aleksandar Makedonski i ukinuo perzijskuprevlast u bitki kod Arbele. Od 331. do 168. god. pr. Kr.GrËka je vladala svijetom. Tada su rimske vojske svladaleGrke. Rimsko je Carstvo vladalo æeljeznom rukom od 168.god. pr. Kr. do 476. god. po Kr. Povijest potvruje da jesvijetom vladao car August kad se u Betlehemu rodio Isus.

Rimsko se Carstvo na kraju raspalo na deset manjihdræava. One su pripadale Hunima, IstoËnim Gotima, Za-padnim Gotima, Francima, Vandalima, Svevima, Burgun-dima, Herulima, Anglima i Sasima, i Lombardima.

Jedno je jasno: biblijska se proroËanstva toËno ispu-njavaju. A ono πto zaprepaπÊuje: podjela Rimskoga Car-stva i danas je vidljiva na zemljovidu Europe.

U povijesti su mnogi europski dræavnici pokuπavaliujediniti Europu, ali bez uspjeha. Napoleon je kanio zavla-dati svijetom, njegove vojske daleko su doprle. Ipak je nakraju bio jadno poraæen. Njegov san nije se ispunio. Euro-pa je ostala podijeljena. Britansko Kraljevstvo nije imaloniπta viπe uspjeha. A kako je zavrπio Hitler sa svojim sno-vima o vlasti? Europa se ne da ujediniti, jer je tako pro-roËanstvo potvrdilo: “Ali se neÊe dræati zajedno!” (Daniel2,43)

“U Bibliji se sve to o politici moæe proËitati?” — upi-tao je Crni Orao.

“Da, i veÊina vladara, zajedno sa svojim vojskovoa-ma, nije htjela prihvatiti ono πto im je Bog preko prorokagovorio. Neki su se rugali odbacujuÊi proroËanstva kaoproizvod bolesnoga ljudskog uma. Ali dogaalo se sve ka-

SUSRET •

66 • CRNI ORAO

ko je bilo proreËeno. Ali za mnoge je bilo prekasno da uto povjeruju.”

“Da li bih ja trebao povjerovati?”“Ako Boæju rijeË prihvatiπ ozbiljno kao πto sam to ja

uËinio, povjerovat Êeπ. Ja se tome iskreno nadam. Razmi-sli malo: velika svjetska carstva dokaz su vjerodostojnostiBiblije. Izvjeπtaji o tome ostali su nam da bismo moglidonijeti vlastite odluke za buduÊnost.”

“I πto Êe biti s tom buduÊnoπÊu?”“Najvaænije pitanje jest: Tko Êe biti sljedeÊi vladar

svijeta? Mi æivimo u posljednjim danima povijesti svijeta.Tu se, Crni Orle, krije i odgovor na tvoje pitanje! IsusKrist Êe biti sljedeÊi vladar svijeta! On Êe ponovno doÊi.On je Kamen koji je udario u stopala kipu. Ljudska borbaza prevlast i preæivljavanje doÊi Êe svomu kraju, kao πto jeto u Bibliji najavljeno: ‘U vrijeme onih kraljeva BogNebeski podiÊi Êe kraljevstvo koje neÊe nikada propasti.’(Daniel 2,44) Razumijeπ li? Krist Êe uskoro doÊi. Mi semoramo pripremiti za Njegov dolazak.”

José je Ëitao iz Biblije ono πto je bilo reËeno o drugomKristovu dolasku i o znacima koji Êe mu prethoditi. Ovoje na Crnoga Orla izazvalo jak dojam. Ono πto je Ëitao bilomu je potpuno novo. Iznenada je osjetio da stoji pred pi-tanjem: HoÊu li biti spreman kad se Isus pojavi?

“Kamen moæe udariti svakog trenutka” — nastavio jeJosé. “Za one koji ne vjeruju bit Êe to straπno, ali vjerni Êeslaviti jer Êe prestati svaka æalost i svaka tuga. Kristovisljedbenici oslonili su se na Kamen, na Krista, i zato se netrebaju bojati.” (Matej 7,24; Psalam 62,2.7; Psalam 28,1;1. KorinÊanima 10,4)

Sve je to zvuËalo vrlo uvjerljivo. José je nastavio: “CrniOrle, vjerujem cijelim srcem da nas je Boæja providnost

67

povezala. Ne Ëini li se i tebi tako? Svakog sam se danamolio za tebe. Ti si meni pomogao, a sad se ja trudim datebi pomognem. ©to ti misliπ o tome?”

Crni Orao bio je dirnut. “José, bez obzira πto me je nato navodilo, jednostavno sam imao potrebu vidjeti te. Onoπto si mi jutros ispriËao doista je uvjerljivo. Razmiπljaosam o onomu πto si mi rekao prije nekoliko tjedana, alinisam u tome mogao pronaÊi neki smisao. Sad shvaÊam:Bog je stvorio plan i trudi se da ga ostvari.”

“Drago mi je da sam ti bar malo pomogao. Bog Êe tedalje voditi ako Njegove rijeËi shvatiπ ozbiljno. I ja sampostao sasvim drugi Ëovjek otkako æivim zajedno s Kri-stom. To je divno, nije li?”

“I ti stvarno vjerujeπ da se veliki nebeski Bog brine zasvakoga Ëovjeka pojedinaËno?”

“Vjerujem. On i tebe voli. On voli sve poπtene i iskre-ne ljude.”

“Zna li Bog sve πto sam dosad Ëinio i πto Ëinim sada?”“Sve! Kada sam to shvatio, kleknuo sam pred Gospo-

dina i zamolio Ga da mi oprosti svaku nepravdu koju samuËinio i da mi pomogne da odsada æivim u skladu s Nje-govom voljom. Otad mi u tome svakog dana pomaæe.”

José je osjetio da je njegov posjetitelj ganut. Bez rijeËisu se pogledali. Razgovarali su o povijesti svjetskih car-stava, o ratovima i narodima. VeÊina se naroda samo tru-dila da osigura svoju vlast, da nae rjeπenje svojih proble-ma, ali je æivot na Zemlji ipak postajao sve teæim. Nikakavnapredak znanosti i nijedna druπtvena reforma, bar dosad,nisu uspjeli ukloniti bolesti, glad i nepravdu.

Svemu tomu nasuprot stoji Boæja rijeË. Biblijska proro-Ëanstva najavljuju da Êe sve biti dobro tek kad se Isus vratina Zemlju.

SUSRET •

68 • CRNI ORAO

José je Crnom Orlu rekao sve πto je znao o drugomKristovu dolasku i o Kristovom djelu na Nebu. Rekao muje da je Biblija potpuno promijenila njegov æivot i njegovpogled na buduÊnost. Ova osobna ispovijed ostavila jedubok dojam na borca za slobodu. Njemu je postalo jasnoda je izgubljen i da mu je potrebna pomoÊ.

Upitao je: “©to bih trebao uËiniti da to isto doæivim?”“ZapoËni novi æivot u Isusu Kristu!”“©to to znaËi?”“To znaËi pokajati se, traæiti oprost, obratiti se Bogu.

... HoÊeπ li me opet posjetiti?”“Smijem li?”“Ti si dobrodoπao u svako doba!”“Æelio bih saznati πto to znaËi vjerovati i iskusiti oslo-

boenje od krivnje!”“Dobro! Traæit Êemo odgovor u Boæjoj rijeËi. IspriËat

Êu ti i svoje iskustvo.”Vrijeme je doista brzo proπlo. VeÊ je bilo blizu podne

i Crni se Orao morao vratiti k svojim drugovima.Joπ jedan biblijski tekst æelio mu je José podariti za

put. “©to, dakle koristi Ëovjeku ako dobije cijeli svijet, aizgubi svoj æivot? Tko se postidi mene i mojih rijeËi predovim preljubotvornim i greπnim naraπtajem, toga Êe se iSin »ovjeËji postidjeti kada doe u slavi svoga Oca sasvetim anelima.” (Marko 8,36.38) Zatim su se zajednopomolili Bogu.

“Misli o tome, Crni Orle, da Êe svaki koji uzvjeruje uIsusa Krista biti spaπen,” — naglasio je José na rastanku.

Joπ posljednji stisak ruke. “Hvala ti, José! Od srca tihvala!” José je otvorio vrata i njegov je posjetitelj krenuoprema gradu.

69

6Odluka

“Pronikni me svega, Boæe, srce mi upoznaj,iskuπaj me i upoznaj misli moje:

pogledaj, ne idem li putem pogubnim,i povedi me putem vjeËnim!”

(Psalam 139,23.24)

Prigodom njihova sljedeÊeg susreta José je govorio osukobu izmeu Krista i Sotone na Nebu kao i o borbiizmeu dobra i zla na ovomu svijetu. Crni Orao bio jevidljivo zadivljen, Ëak potresen onim πto je Ëuo. Jedva daje mogao povjerovati u sve to!

“Ti kaæeπ da je sve zapoËelo na Nebu! Da je na Nebuizbio rat!”

“Da.”“»udno! Sve ono πto sam dosad Ëuo, sve ono πto mi

je bilo reËeno, obiljeæava Nebo kao mjesto savrπenstva,kao raj. A ti mi sada kaæeπ da je na Nebu bjesnio rat.Odakle ti to? I gdje je to Nebo o kojemu ti govoriπ?”

“Prije vrlo kratkog vremena i ja sam postavljao ta istapitanja. I vjeruj mi, nije bilo lako pronaÊi nekoga tko bi mimogao dati prihvatljiv odgovor. Tek sam u Bibliji prona-πao prava objaπnjenja.”

70 • CRNI ORAO

“Ti si ih sam pronaπao?”“Ne, bilo bi bolje da sam rekao: naπao sam nekoga tko

mi je ukazao na biblijski odgovor!”“Kako stoji s mojim pitanjima?”“Ti si postavio dva pitanja. Æelim na njih odgovoriti

pojedinaËno i zapoËet Êu s posljednjim.”“Dakle, gdje je Nebo o kojemu stalno priËaπ?”“Biblija govori o razliËitim nebesima. Jedno nebo jest

atmosfera oko naπeg planeta, kao πto je napomenuto uizvjeπtaju o stvaranju: ‘I ptice krilate nek polete nadzemljom, svodom nebeskim.’ (Postanak 1,20) Zatim, po-stoji i zvjezdano nebo (Postanak 22,17) koje prouËavajuastronomi i istraæivaËi svemira veÊ stoljeÊima. GledajuÊizemaljskim oËima, to je drugo nebo.”

“Postoji li i neπto drugo, osim zvijezda i planeta?”“Da, informacije o tomu nalazimo u Bibliji: ‘Eto, Jah-

vi, Bogu tvome, pripada nebo, i nebo nad nebesima, zem-lja, i sve πto je na njoj.’ (Ponovljeni zakon 10,14) ‘Ta ne-besa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti.’ (2.Ljetopisa 6,18)

Apostol Pavao govori o jednom Ëovjeku koji je stigaosve do treÊega neba (2. KorinÊanima 12,2).”

José je izveo sljedeÊi zakljuËak: “TreÊe Nebo je Boæjeboraviπte. Tamo se nalazi Stvoriteljevo prijestolje. OdatleBog upravlja cijelim svemirom. Jesi li zadovoljan odgo-vorom?”

“Da, izgleda mi razumno to objaπnjenje o tri neba. Ali,prije nego πto odgovoriπ na pitanje o ratu na Nebu, posta-vio bih ti joπ jedno pitanje koje me muËi. Ti si nekolikoputa naglaπavao da je Sotona, Boæji neprijatelj, odgovoranza sve nevolje koje su zadesile svijet, za sva ubojstva i zasvu mrænju. Jesam li te dobro shvatio?”

71

“Jesi. Nisam ti mnogo govorio o Boæjem neprijatelju,jer sam smatrao da i sam znaπ sve o tom tiraninu i onjegovu podrijetlu.”

“Potpuno suprotno. Niπta ne znam o tome. Skoro sambio spreman povjerovati da Sotona postoji samo u maπtipraznovjernih ljudi.”

“I ja sam tako mislio dok nisam poËeo prouËavati Bo-æju rijeË. Uistinu je zadivljujuÊe πto se sve moæe otkritiprouËavajuÊi tu knjigu!”

“I πto si otkrio?”“Sotona je nevidljivi vladar ovoga naπeg svijeta!”“Kako to?”“Uz pomoÊ poæude i nepravde skoro da je sve ljude

uËinio svojim slugama!”“Trenutak, José! ©to to govoriπ? Zar mi nisi upravo

rekao da je Bog vladar cijelog svemira? Sam sebi proturje-Ëiπ kad kaæeπ da Sotona upravlja ovim svijetom!”

“Ne, ne proturjeËim! VeÊina ljudi ne shvaÊa pravunarav sukoba izmeu Krista i Sotone, oni ne znaju kako jei kada sve zapoËelo i kako Êe se zavrπiti.”

“HoÊeπ li time reÊi da postoji neko biÊe koje se zoveSotona? Ja sam smatrao da je avao samo loπe raspoloæe-nje, negativan osjeÊaj, ono πto nazivamo zlom!”

“Ne, Crni Orle, on je stvarno biÊe. Sotona je Boæjestvorenje. Biblija ga naziva Neprijateljem, Varalicom i Kle-vetnikom.”

“Ako je tako, odakle se on pojavio? Ako je Bog svestvorio, onda je stvorio i Sotonu. A ako je stvorio Sotonu,onda je odgovoran i za sve zlo koje je Sotona prouzroËiona svijetu.”

“Odgovor glasi: Bog nije odgovoran! Dat Êu sve odsebe da ti to objasnim. Bog nije odgovoran za zlo; On nije

ODLUKA •

72 • CRNI ORAO

stvorio Sotonu, veÊ je od stvorenoga biÊa nastao avao,kao πto od voljenog djeteta nastaje prijestupnik koji ubijai otima. I tako smo stigli do tvojega prvog pitanja: ©to jeNebo i πto se tamo dogodilo?”

“Sigurno pod tim podrazumijevaπ treÊe Nebo u koje-mu se nalazi Boæje prijestolje. Kako se zlo tamo pojavilo?O tome nikad niπta nisam Ëuo i sve mi se Ëini neobjaπnji-vim.”

José je uzeo Bibliju u ruke. “Sve je to zapisano u ovojknjizi. Sukob izmeu dobra i zla, koji i danas traje, zapo-Ëeo je na Nebu. Lucifer, starjeπina anela, stvoreno biÊe,podigao se protiv Boga i Njegove vladavine. Ono πto suproroci Izaija i Ezekiel napisali o nekim svjetskim vlada-rima, odnosi se i na Sotonu:

‘Kako pade sa nebesa, Svjetlonoπo, sine Zorin? Kakoli si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcugovorio: Uspet Êu se na nebesa, povrh zvijezda Boæjihprijesto Êu sebi diÊi. Na zbornoj Êu stolovati gori na kraj-nom sjeveru. UzaÊi Êu u visine oblaËne, bit Êu jednakViπnjemu.’ (Izaija 14,12-14) ‘Sine ËovjeËji, zakukaj tuæalj-ku nad tirskim kraljem. Reci mu: Ovako govori Jahve Go-spod: Gle, ti bjeπe uzor savrπenstva, pun mudrosti i Ëude-sno lijep! U Edenu, vrtu Boæjem, ti æivljaπe, resio te dra-gulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis,safir, smaragd i zlato. NaËinjeni bjehu bubnjevi i frule, nadan ti roenja bjehu pripravljeni. Postavih te kao raskri-ljena keruba zaπtitnika: bio si na svetoj gori Boæjoj, hodiosi posred ognjena kamenja. Savrπen bjeπe na putima svo-jim od dana svojega roenja dok ti se u srcu ne zaËe opa-Ëina. (...) Zato te zbacih sa gore Boæje, istrgoh te, kerubezaπtitniËe, ispred ognjenoga kamenja. Srce ti se uzoholizbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega

73

blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kralje-vima.’” (Ezekiel 28,12-18)

José je pogledao Crnoga Orla. “Jesi li Ëuo: Sotona jebio kerub, svjetlonoπa, odatle mu i ime Lucifer. Bio jesavrπen, bez mane, imao je prednost da stoji pred Boæjimprijestoljem. Drugim rijeËima: æivio je s Bogom u savrπe-nom skladu. Ali sve se to promijenilo. Lucifer se uzoholiozbog svoga poloæaja i svoje mudrosti.

Kao stvoreno biÊe uæivao je slobodu koju mu je Bogdao, ali je zloupotrijebio svoju prednost. Pomislio je damoæe postati kao Bog. Pri pokuπaju da uzvisi sebe, pretvo-rio se u Boæjeg neprijatelja. Æelio je zauzeti mjesto Najvi-πega. Snagom svoje uvjerljivosti privukao je mnoge anelena svoju stranu. Tvrdio je da je Bog nepravedan jer nastojisvim stvorenim biÊima nametnuti svoju volju. Ta Sotoninapobuna prouzroËila je rat na Nebu.”

José je ponovno uzeo Bibliju u ruke i poËeo Ëitati:“Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim

anelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi aneliprihvatiπe borbu, ali je ne mogoπe izdræati. I mjesta za njihviπe nije bilo u nebu. Bijaπe zbaËen veliki Zmaj, staraZmija koja se zove avao — sotona, zavodnik cijelogasvijeta — bijaπe zbaËen na zemlju i bijahu zbaËeni s njimenjegovi aneli.” (Otkrivenje 12,7-9)

Crni Orao je pozorno sluπao. José je nastavio objaπnja-vati: “Ovo je, dakle, taj rat na Nebu! Lucifer se pretvoriou Zmaja, a to je drugo ime za Sotonu. Krist, ovdje nazvanMihael, pobijedio ga je i zbacio na Zemlju, na naπ planet.I svi pali aneli, oni koji su se njemu prikljuËili, doæivjelisu istu sudbinu. Ti su se aneli pretvorili u demone. Alitime sukob izmeu dobra i zla joπ nije bio zavrπen. »itaj-mo dalje:

ODLUKA •

74 • CRNI ORAO

‘Tada, obuzet gnjevom protiv Æene, Zmaj ode da vodirat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih kojivrπe Boæje zapovijedi i Ëuvaju Isusovo svjedoËanstvo.’ (Ot-krivenje 12,17) I tako je naπa Zemlja postala bojno polje.”

“Tko je ta æena na koju se Sotona naljutio?”“Æena je simbol zajednice vjernika, iskrenih krπÊana.

Sotona ih mrzi i æeli ih uniπtiti. Ali o tomu moæemo raz-govarati sljedeÊi put.”

“Ali, zaπto je Bog, svemoguÊi Bog, ostavio Lucifera uæivotu? Zaπto ga nije odmah uniπtio? Onda bi rat na Nebubio jednom zauvijek zavrπen.”

“Da, Bog je to mogao uËiniti. Imao je tu moÊ, ali senije njome posluæio.”

“A zaπto nije?”“Da je to uËinio, kako bi onda dokazao svemiru da

Lucifer nije bio u pravu? ©to bi onda druga razumna biÊazakljuËila?”

“Vjerojatno to da je Bog silan i da ne trpi neposluπ-nost!”

“Da, ali Bog nije tiranin, veÊ Bog ljubavi. On æeli daGa biÊa koja je stvorio vole, da Mu sluæe iz ljubavi.”

“Meni to nekako izgleda kao da je Bog samoga sebestavio pred sud!”

“Da, tako je! Bog se naπao u ulozi optuæenoga, pa jeodluËio Sotoni ostaviti dovoljno vremena da se pokaæe upravoj svjetlosti. Tako Êe svemir imati priliku shvatiti dasu optuæbe protiv Boga bile laæne i da Sotona nije u pravu.Cijeli svemir uvuËen je u vrtlog ovoga sukoba, i svakiËovjek mora sudjelovati u borbi.

I pred nama je izbor. Mi moæemo stati na Boæju stranui teæiti za onim πto je dostojno poπtovanja, Ëasno i poπteno.Ili se moæemo pridruæiti Boæjem neprijatelju, klevetniku, i

75

svima onima koji slijede svoje sebiËne ciljeve. To namujedno objaπnjava zaπto su zatvori po cijelom svijetu puni,zaπto se na sve strane dogaaju ubojstva i prepadi.”

“HoÊe li ovaj sukob stalno tako trajati?”“NeÊe! Biblija govori o danu Suda i kaæe da je taj dan

blizu. Svi koji su prezirali ono πto je pravedno i dobro, bitÊe uniπteni, zajedno sa Sotonom i njegovim palim aneli-ma. Piπe da Êe biti baËeni u ‘ognjeno jezero’ (Otkrivenje20,14.15).”

“To mi nekako liËi na pakao!”“Da! DoÊi Êe do velikoga svemirskog spremanja i Ëiπ-

Êenja. Iz tog ognja nastat Êe novi svijet. U tome novomsvijetu neÊe viπe biti zla, neÊe viπe biti Sotone ni njegovihdemona. Apostol Ivan imao je priliku da u vienju razgledatu novu Zemlju. On o tome piπe: ‘Potom opazih novo neboi novu zemlju.’” (Otkrivenje 21,1)

“Ti si jednom rekao da Êe pravednici naslijediti Zem-lju!”

“Dobro je da se toga joπ uvijek sjeÊaπ! Da znaπ, CrniOrle, i ja bih htio biti tamo. Upravo zato sam prihvatioIsusa kao svojega Spasitelja i Gospodina, zato Ga volim izato sam dragovoljno odluËio dræati Boæje zapovijedi!”

“A πto je sa Sotonom? Zar te on ne napastuje?”“Ja znam da on Ëini sve πto je u njegovoj moÊi da mi

oteæa æivot. Ali otkako vjerujem u Boga, otkako Ga slu-πam, postao sam Njegovo vlasniπtvo. Nebeski Otac obeÊaoje da Êe πtititi ono πto Njemu pripada. Ima toliko divnihobeÊanja na koja se mogu osloniti, obeÊanja o tome da Êese borba zavrπiti i da Êe Isus konaËno doÊi i uzeti nas svek sebi.”

“Da, José, vidim da ti svoj æivot s Kristom vrlo ozbilj-no shvaÊaπ!”

ODLUKA •

76 • CRNI ORAO

“Dobro vidiπ. Crni Orle, i tebe bih rado vidio meustanovnicima nebeskoga kraljevstva. Bog te voli. Imaj naumu: mnogo je bolje biti na Gospodnjoj strani!”

“Kad bih ti sada rekao da me sve to uopÊe ne zanimai da ne mogu vjerovati u Boga, bi li i dalje troπio svojevrijeme na mene?”

“Sve dok si spreman sluπati, ima nade. Govorio sam tio najdubljim iskustvima mojega æivota samo zato πto tesmatram svojim pravim prijateljem.”

“Neπto bih ti rekao, José. U tvojoj sam kuÊi osjetiobarem neπto od Boæje nazoËnosti. Mnogo toga se u momæivotu veÊ dosad promijenilo.”

“Radujem se πto to Ëujem. Prije nego πto odeπ, htio bihti predati svoj mali dar, kao prijatelju. Taj dar vrijedi mno-go. Nadam se da Êe ti se svidjeti i da Êeπ ga od danassvakoga dana upotrebljavati.”

Predao je Crnom Orlu mali zaveæljaj.“Kakvo je to iznenaenje?”“To je Biblija. Æelim da je uzmeπ. Moja æena Maria

napravila je zaveæljaj. Moæeπ ga prebaciti preko ramena inositi uvijek sa sobom.”

“To je vrlo ljubazno od tebe. Hvala ti. Sad mogu sâmËitati iz Boæje rijeËi, kako to ti kaæeπ. Joπ jedanput ti hva-la!”

Tijekom nekoliko sljedeÊih tjedana dolazio je Crni Oraojoπ mnogo puta u Joséov dom, a nekoliko je puta dolazioi na bogosluæja u crkvu. VraÊao se uvijek s nekom novomspoznajom u svoj tabor. José, skromni krπÊanin, pribliæiomu je biblijske istine koje su njegov æivot i æivot njegoveobitelji na tako divan naËin promijenile. Svi su oni vjeromstekli novu nadu koja vrijedi viπe od svega zlata, srebra idragulja ovoga svijeta. Bili su spremni za Boæje kraljev-

77

stvo. Dok su svoju vjeru dijelili s drugima, postajali su joπËvrπÊi u svom povjerenju i u svojoj radosti.

José se radovao svakom novom susretu s Crnim Or-lom.

ODLUKA •

78 • CRNI ORAO

7Avantura

“K Jahvi su svagda oËi moje upravljene,jer mi nogu izvlaËi iz zamke.”

(Psalam 25,15)

Tijekom ljetnih mjeseci obojica su imala dovoljno po-sla. Tjedni su bili ispunjeni iznenadnim posjetima i pla-niranim biblijskim prouËavanjima. José i Crni Orao(njegovo pravo ime ostalo je tajna) vodili su iscrpne raz-govore i stjecali zajedniËko miπljenje o pitanjima o kojimaranije nikad nisu razmiπljali.

Obojica su se izlagala velikim opasnostima jer njihovisusreti nisu mogli ostati nezapaæeni. Ali to je bio tek po-Ëetak.

Doπla je jesen i poljski su radovi bili zavrπeni. Urod jebio prikupljen, poËinjalo je zimsko razdoblje odmora. Joséje napokon naπao vremena i za domaÊe poslove. Dostatoga bilo je zanemareno.

Jednoga jutra — bilo je joπ rano i José je bio sam —netko je pokucao na vrata. José je odπkrinuo vrata za jedanprst i pogledao van.

“Dobro jutro, José!” — tiho mu se obratio Crni Orao.“Jesi li sâm? Je li zrak Ëist? Jasno mi je da sam doπao

79

iznenada, kao i mnogo puta ranije. Imaπ li vremena zamene?”

“Ui! »ovjek s planina kod mene je uvijek dobrodo-πao!” — odgovorio je José.

“Danas sam sâm!” Crni je Orao pokazao prema ogra-di. “Moæeπ vidjeti da je moj konj privezan na ulazu. Danasme viπe nitko ne Ëeka pod velikim cedrom.”

José je primijetio da Crni Orao izgleda umoran, aliopuπten. Rekao je: “Doista si me iznenadio. Proπlo je veÊnekoliko tjedana otkako smo se vidjeli i zajedno prouËa-vali Bibliju. Molio sam se Bogu za tebe i nadam se da jesve dobro s tobom i tvojim ljudima.”

“Zbilja? Ti si molio za mene i moje drugove?”“Da! Izgleda da je u posljednje vrijeme vrlo tiho gore

u planinama. U vijestima se niπta ne Ëuje o borcima zaslobodu.”

“U pravu si, doista je postalo mirnije. Zato sam imaovremena razmisliti o sebi i o svemu o Ëemu smo zajednoËitali i razgovarali. U tome mi je posebno pomogla Biblijakoju si mi darovao.”

“Tome se radujem! Ali, prije nego πto budemo razgo-varali, mislim da bi bilo dobro da se malo odmoriπ. Sigur-no si cijelu noÊ jahao i osjeÊaπ se umornim.”

“Da, mislim da bi to bilo dobro. Zbilja sam umoran.”“Prvo Êu ti dati da neπto pojedeπ!”“Ti si doista ljubazan i paæljiv. Tako je: nekoliko zalo-

gaja i malo poËinka dobro Êe mi doÊi. Ovog puta moraosam dugo jahati jer smo promijenili boraviπte u planinamai naπli smo novo skloniπte. Sad smo joπ viπe u planinamai joπ dalje od civilizacije.”

Poπto se Crni Orao malo okrijepio, José ga je odveo usobicu svojega sina. Tu je veÊ za nekoliko minuta zaspao.

AVANTURA •

80 • CRNI ORAO

José je izaπao odvesti konja u staju, poloæiti mu sijenai dati vode. OsjeÊao je da je Crni Orao neuobiËajeno ne-miran. José ga je mogao razumjeti, i on sam je bio u sliË-nom poloæaju. Tada je i njegovo srce bilo obuzeto nekomposebnom vrstom brige. Postalo mu je jasno da je na svomæivotnom putu naiπao na znak STOP. Bi li to trebao bitikraj svemu? Ili s druge strane toga tajanstvenog i neobi-Ënog znaka postoji joπ neπto? Novi æivot? Nebo? Pakao?

I njega su muËila pitanja: Od Ëemu ovisi sve πto se snama dogaa? HoÊemo li za sve πto smo uËinili biti po-zvani na odgovornost?

Vjerojatno se Crni Orao nikad ranije nije bavio sliË-nim mislima kao, uostalom, ni José. On je jednostavno biozaokupljen time da od svog æivota neπto stvori. Ali kad jeËuo boæansku poruku, svladali su ga strah i nemir, Ëak ibol. José je znao da se svi ljudi prije ili kasnije morajusuoËiti s ovim pitanjima. Dok je njegov gost spavao, moliose Bogu za njega i za sebe: Boæe, budi nam milostiv, po-mozi mi da mogu uËiniti neπto za ovoga Ëovjeka!

Poπto je jedan sat odspavao, Crni se Orao malo odmo-rio, ali je i dalje bio nemiran i uzbuen.

“Mogu li dobiti Ëaπu vode?”José je stavio posudu s mlijekom na stol.“Hvala! Sada se osjeÊam neπto bolje. Znaπ, José, mo-

rao sam doÊi k tebi, jer mi je prijeko potrebna pomoÊ!”“Imaπ li nevolja sa svojim ljudima?”“Samo uobiËajene sitne svae. Ali imam teπkoÊa sa

samim sobom. Mnoga me nerijeπena pitanja zastraπuju,viπe nego ikada!”

Joséov je predosjeÊaj dakle bio u pravu. Neπto se do-gaalo u srcu toga Ëovjeka. Boæji Duh ga je uznemiravao.Snaga Biblije i Joséovih tumaËenja djelovali su na srce i

81

na osjeÊaje Crnoga Orla. Neko novo poimanje raslo je unjemu i njegove su se misli kretale duhovnim putevima.Viπe od svega izoπtravala se njegova savjest i budila izdugogodiπnjega sna.

José je bio duboko potresen gledajuÊi πto Radosna vi-jest o Kristu moæe postiÊi. ZapoËelo je obraÊenje jednogaËovjeka. Crni je Orao stekao uvjerenje da je mnogo odonoga πto je dotada Ëinio bilo pogreπno. Iskreno se kajao,osjeÊao je potrebu da ispravi uËinjene nepravde ako tobude moguÊe. Boæja sila obavljala je na njemu djelo obra-Êenja. José je to jasno vidio. Objasnio je to bez oklijeva-nja: “Crni Orle, Bog te zove, a tvoje srce odgovara. Takoje bilo i sa mnom!”

José je donio svoju Bibliju. No prije nego πto ju jeotvorio, pomolili su se Bogu da im pripremi misli da razu-miju ono πto Ëitaju i o Ëemu razgovaraju. Otvorio je zatimEvanelje po Mateju i naπao tekst u kojemu Isus poziva:“Doi i slijedi me!” (Matej 19,21)

“©to doista znaËi slijediti Krista, objasnit Êu ti kasnije.Sad je najvaænije da nas Bog poziva i da nam se obraÊa narazne naËine. Pokatkad se pritom sluæi izvanjskim utjeca-jima, kao u sluËaju nas dvojice. On nam govori i prekonaπe savjesti; On usmjerava naπe misli kad Ëitamo Bibliju.Bog je i tebi govorio.”

“Da, siguran sam da je tako. Zato sam i doπao k tebi!©to sada trebam Ëiniti?”

“Ti si sebi postavio najvaænije pitanje s kojim se svakiËovjek mora suoËiti kad Ëuje boæanski poziv. Æelio bih dati sâm Isus odgovori: ‘Zaista, kaæem vam, ako ponovo nepostanete kao mala djeca, sigurno neÊete uÊi u kraljevstvonebesko.’” (Matej 18,3)

“©to to znaËi? Je li tu rijeË o obraÊenju?

AVANTURA •

82 • CRNI ORAO

“ObraÊenje je neπto vrlo vaæno. Kristov preteËa, IvanKrstitelj, pozivao je: ‘Izie vrijeme i pribliæi se carstvoBoæje; pokajte se i vjerujte evanelje!’ (Marko 1,15 —DK) I naπe se vrijeme ispunilo. Isus Êe se vratiti na Ze-mlju. Zato se i nama upuÊuje poruka: ‘Pokajte se i vjerujteevanelje!’ Ja sam se pokajao i povjerovao Evanelje. Umom æivotu je doπlo do promjene, ja sam se obratio.”

“Obratio... a kako je to? ©to si to doæivio? Æelimznati πto se od mene oËekuje?”

“Molim te da zapaziπ: prvo je bio upuÊen poziv napokajanje. To je vaæan korak na putu obraÊenja.”

“A πto znaËi pokajanje?”“Pokajanje znaËi da je Ëovjeku iz dubine srca æao zbog

svega πto je uËinio protiveÊi se Boæjoj volji. Zajedno spokajanjem javlja se i promjena misli pod utjecajem Sve-toga Duha. Krist je svojim sljedbenicima obeÊao da Êe imposlati Svetoga Duha koji Êe im otvoriti oËi da uvide πtoje grijeh a πto je pravednost i da ih uvjeri da postoji boæan-ski sud (Ivan 16,8).

Tek vjerom u Isusa Krista pokajanje postaje iskreno.PokajniËki raspoloæen Ëovjek Ëezne za oprostom svoje kri-vnje. Oprost u Isusu Kristu oslobaa nas prokletstva gri-jeha, koje je povezano s krivnjom. Upravo zato na mnogomjesta Ëitamo u Bibliji: ‘Blaæen onaj kome je grijeh otpu-πten, kome je zloËin pokriven!’ (Psalam 32,1) Dok je æiviona Zemlji, Isus je govorio onima koji su traæili oprost:‘Ohrabri se, sinko! Oproπteni su ti grijesi!’ (Matej 9,2) Tome podsjeÊa na Petrovu propovijed na Dan duhova: ‘Ob-ratite se i povratite se da vam se izbriπu grijesi!’” (Djela3,19)

“Opet Ëujem istu rijeË: obratite se! ©to ona na krajukrajeva znaËi?”

83

“Ona znaËi okrenuti se, krenuti novim putom!”“A kako treba razumjeti izraz ‘da vam se izbriπu gri-

jesi’?”“Ti veÊ znaπ da ljudi govore o Ëistoj savjesti. Mogu ti

reÊi: dobro je imati Ëistu savjest. To sam na sebi iskusio.Morao sam ispraviti svoje greπke i nauËiti moliti se kaoDavid: ‘»isto srce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnoviu meni!’ (Psalam 51,12) Pavao je u svojoj Poslanici Korin-Êanima opisao obraÊenje kao jedan od najznaËajnijihdogaaja u æivotu: ‘Dakle, ako je tko u Kristu, on je novistvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.’ (2. KorinÊani-ma 5,17) Vjernicima u Rimu rekao je: ‘Tako i vi smatrajtesebe mrtvima grijehu, a æivima Bogu u Kristu Isusu!’”(Rimljanima 6,11)

Crni je Orao bez rijeËi sluπao.“Ne priËam li ti ja previπe?” — upitao ga je José.“Ne, ne!”“Ne umaraju li te moje rijeËi?”“Ne, nipoπto! Samo sam pokuπao shvatiti objaπnjenje

obraÊenja i pomirenja s Bogom. Stvarno je divno to πto migovoriπ!”

“Ne znam jesi li primijetio, ali ja sam ti govorio osvom iskustvu. Tako je to bilo sa mnom. Svaka rijeË uBibliji meni je vaæna. A Isus i tebi kaæe: ‘Zaista, zaista,kaæem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne moæe vidjeti kra-ljevstva Boæjega!’ (Ivan 3,3).”

“Odozgo ne rodi?”“Da. To znaËi ne poËne æivjeti novim æivotom, s no-

vim mislima i novim osjeÊajima. Pravo obraÊenje potpunaje promjena naravi. Mnogi se ljudi zovu krπÊanima, iakonikad nisu doæivjeli novoroenje. Ja sam ga doæivio, avjerujem da Êeπ ga i ti doæivjeti!”

AVANTURA •

84 • CRNI ORAO

Crni je Orao pozorno sluπao. Danaπnji razgovor bio jekratak, ali vaæan.

“Jesam li odgovorio na tvoja pitanja?” — htio je znatiJosé.

“Jesi. OsjeÊam da me neπto pokreÊe. Dok sam te slu-πao, otkrio sam razloge svojemu beznau posljednjih tje-dana. Ono πto si mi Ëitao iz Biblije toËno se odnosi namene.”

“Jesi li spreman moliti se zajedno s Davidom: ‘»istosrce stvori mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni’? Joπse dobro sjeÊam kad sam se prvi put tako molio. Bog moæeto uËiniti i On je to za mene uËinio. Prorok Habakukpotvruje: ‘Pravednik æivi od svoje vjere.’ (Habakuk 2,4)

I apostol Pavao je nakon svoga obraÊenja bio siguran:‘Æivim — ali ne viπe ja, nego Krist æivi u meni: æivot kojisada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Boæjega,koji mi je iskazao ljubav i samoga seba za mene predao.’(GalaÊanima 2,20) Jesi li poËeo vjerovati? Vjerujeπ li uono πto sam ti Ëitao iz Biblije?”

“José, prije nisam ni u πto vjerovao, ni u πto povezanos religijom, ali sada...”

“Hajdemo se, Crni Orle, zajedno pomoliti! Ja Êu poËe-ti, a onda moæeπ ti sâm razgovarati s Bogom!”

Obojica su kleknula. Kad je José zavrπio svoju moli-tvu, jedan trenutak vladala je tiπina. Tada je Crni Oraoizgovorio svoju prvu molitvu: “Gospodine, stvori mi Ëistosrce. Amen!”

Kad su ustali, Ëvrsto su se zagrlili. Sada su uistinupostali prijatelji.

“José, toliko sam ti zahvalan na svemu πto si za meneuËinio. Sad sam duboko uvjeren da nas je Boæja provid-nost povezala. Nikada to neÊu zaboraviti.”

85

“NeÊu ni ja!”“Joπ ti nisam rekao zaπto sam baπ danas doπao k tebi.”“Ima li kakvih novosti u planinama?”“Moram priznati da sam se prigodom svojih posjeta

tvojoj kuÊi izlagao velikoj opasnosti. Sad moram biti opre-zan i viπe ne mogu dolaziti u tvoj dom barem neko vrije-me. Ali imam jednu molbu i nadam se da me neÊeπ odbiti.Znam da ti svoju vjeru u Bibliju doista ozbiljno shvaÊaπ.

Posljednjih tjedana razgovarao sam sa svojim ljudimao tome, ali nisam im bio u stanju sve to tako lijepo obja-sniti kao ti. Pomislio sam da bi bilo dobro kad bi ti mogaobarem nekoliko dana provesti s nama. Bi li bio spreman touËiniti? Rekao si da u ovom trenutku ne moraπ iÊi na po-sao. ©to misliπ o tome?”

José se osjeÊao kao gromom oπinut. Nije mu ni u snupalo na um da se odvaæi na takvo πto.

“Da idem... s tobom? U planine?”“Da! Moæda je to u skladu s Boæjom voljom!José je ostao bez rijeËi. U planinama bi moglo doÊi do

sukoba izmeu ustanika i nacionalne garde! Osim toga,bilo je krajnje opasno iÊi u planine. Stavit Êe na kocku isvoj æivot. ©to da uËini? Kolebao se izmeu dviju moguÊ-nosti.

Crni Orao ga je poËeo nagovarati: “Mislio sam da Êeπse obradovati kad te zamolim da mojim ljudima objaviπbiblijsku poruku!”

José je πutio. Sjetio se rijeËi pastora koje je prije krat-kog vremena Ëuo: Svaki je krπÊanin Isusov vjesnik dokdrugima navjeπÊuje Radosnu vijest.

“Traæim li previπe od tebe?”Ni dalje nije bilo odgovora. Joséu su u uπima odzva-

njale rijeËi: “Vi ste svjetlo svijeta!” — “Vaπe svjetlo neka

AVANTURA •

86 • CRNI ORAO

tako zasja pred ljudima da vide vaπa djela ljubavi te slavevaπeg Oca nebeskog.” Sjetio se i obeÊanja: “Bog Êe poslatisvoje sluge kojima niπta neÊe biti teπko ukoliko se radi ospasenju bliænjih!”

Opet je Ëuo Crnoga Orla kako govori: “©to je onda smojom molbom?”

KonaËno je odluËio: “Idem s tobom! Tvoja ponuda jedoπla tako iznenada da sam morao o svemu razmisliti. Alisad sam odluËio. Idem s tobom.”

“Dobro. Dok se ti budeπ spremao, ja Êu se dotle pobri-nuti za svoga konja!”

José je osjeÊao da je Boæja ruka na djelu. Oslonio sena Boæje vodstvo i bio je siguran da Êe ispuniti boæanskiplan ako spoznaje do kojih je na tako divan naËin doπao uglavnom gradu provincije odnese i borcima visoko gore ubrdima. Ta ga je misao pripremila da prinese, ako budepotrebno, sve na ærtvu.

Bilo mu je potrebno nekoliko minuta da se presvuËe ida stavi u torbu svoju Bibliju, biljeænicu i jedan niz biblij-skih tema. ZakljuËao je zatim ulazna vrata, izveo svogakonja iz staje i osedlao ga novim sedlom. To je sedlo ku-pio tek prije nekoliko dana. Sad su obojica bila spremnada krenu na put.

U posljednjem trenutku José se sjetio: “Crni Orle, mo-ram obavijestiti svoje. Maria i djeca vratit Êe se tek kasnoposlijepodne. Vratit Êu se u kuÊu da im ostavim poruku.”

Otvorio je ponovno ulazna vrata i uπao u kuÊu. NapapiriÊu je napisao poruku: “Moram otiÊi u jedan kratkiposjet i uskoro Êu se vratiti. Vaπ José.” PapiriÊ je stavio nakuhinjski stol.

Oba su Ëovjeka izgledala kao radnici koji odlaze naposao. Nakon kratke molitve, u kojoj su se preporuËili

87

Bogu da ih Ëuva u odlasku i u povratku, pozorno su pogle-dali oko sebe. Sve je izgledalo mirno. José i Crni Oraokrenuli su zatim prema planinama.

PredveËer su se Maria i djeca vratili kuÊi. Maria jecijeloga dana radila u dobrotvornoj organizaciji Adra, pasu djeca nakon πkole navratila po nju.

Kad su se pribliæili kuÊi, primijetili su da su prozorineosvijetljeni i da su vrata zakljuËana. Joséa nije bilo kodkuÊe. Iznenaeno su Ëitali poruku koju im je ostavio. Nijeobjaπnjavao kamo ide ni zaπto ide. Ipak, drugi dio poruke:“Uskoro Êu se vratiti!” malo ih je utjeπio.

“Mama, siguran sam da Êe se tata vratiti prije negoodemo u krevet!” — rekao je Pedro.

“Da, sigurno Êe se uskoro vratiti kuÊi!”Istodobno su se jahaËi koji su prije nekoliko sati na-

pustili grad muËno uspinjali neravnom i krivudavom pla-ninskom stazom. Put ih je vodio strmo uzbrdo, nije bilo nigovora da bi se do veËeri mogli vratiti u grad.

Na jahaËima se nije moglo izvana zapaziti niπta pose-bno ili sumnjivo. Crni Orao, koji se sada nalazio u svomcarstvu, poznavao je sve skrivene prolaze. On je vodio, aJosé ga je slijedio na udaljenosti od pedesetak metara. Slu-æili su se rijetko koriπtenim putovima da bi izbjegli neæe-ljene susrete s pripadnicima Nacionalne garde. Bilo je toopasno jahanje podruËjima na kojima su se Ëesto vodileborbe.

José je znao da su bez zaπtite, tjeπio se jedino BoæjimobeÊanjem: “Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri seplaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim, i pomaæem ti,podupirem te pobjedniËkom desnicom.” (Izaija 41,10) Spovjerenjem se oslonio na Boæje vodstvo i na NjegovupomoÊ.

AVANTURA •

88 • CRNI ORAO

Korak po korak vratio se u sjeÊanju u svoj nekadaπnjiæivot. Nedaleko se nalazio njegov nekadaπnji dom. Osje-Êaji su ga preplavili i njegovo je srce poËelo kucati ubrza-no.

Kako bi bilo divno joπ jednom vidjeti staru planinskukolibu i prekrasne breæuljke! Ipak, to je zasad bilo nemo-guÊe. ObeÊao je da Êe otiÊi u logor boraca za slobodu iobjaviti im boæansku poruku. On je na neki naËin bio nasvom prvom misionarskom putovanju.

Sati su prolazili. Nisu imali nikakve moguÊnosti dameusobno razgovaraju. Kad su stigli do rijeke, koju jetrebalo pregaziti, Crni Orao se zaustavio. Dok je njegovkonj pio, pribliæio se i José. Kad je i drugi konj sagnuoglavu da se napije, jahaËi se se pogledali bez rijeËi. Oboji-ca su bila umorna.

Crni je Orao prvi progovorio. “Satima veÊ putujemo,José. I mi i naπi konji zasluæujemo mali predah.”

“I ja tako mislim, a ovdje je zbilja dobro mjesto daËovjek malo protegne noge.”

“Moæemo dopuniti i Ëuture za vodu!”“Moæemo se umiti i oprati ruke!”Sjeli su na stijene pokraj vode i uæivali u okoliπu i u

toplini Sunca.“José, tako si tih. O Ëemu stalno razmiπljaπ?”“O mnogoËemu, o proπlosti, sadaπnjosti i o buduÊno-

sti!”“Bojiπ li se πto si samo sa mnom na ovom bojnom

polju?”“Samo s tobom? Ne znaπ li, prijatelju, da mi nikada

nismo sami? Pa ni sada!”“O Ëemu govoriπ? Ovdje nema nikoga osim nas dvo-

jice!”

89

“Volio bih da moæemo vidjeti i ono πto je nevidljivo,jer bismo tada oko sebe vidjeli nebeska biÊa!”

“Neπto kao duhove?”“Zar joπ nisi Ëuo za anele, tko su oni i πto Ëine?”“Za anele? Da, kad sam bio dijete, majka mi je o

njima priËala.”“Sigurno se sjeÊaπ velikog sukoba izmeu Krista i So-

tone. Tad sam ti govorio i o anelima.”“Ah, da! I Lucifer je bio aneo. I zato πto je zlorabio

svoju slobodnu volju, postao je avao. Morao je biti zba-Ëen s Neba zajedno s treÊinom anela, svojih sljedbenika.”

“Lijepo je da se tako dobro svega sjeÊaπ. Ti pali anelipostali su demoni i zapoËeli svoje zlokobno djelo. Vjernianeli, s druge strane, obavljaju dragocjene zadatke. Naj-manje dvojica su sada s nama.”

“©to to znaËi? Dva anela su s nama?”“Jednoga je Bog dodijelio meni, a drugoga tebi. Oni

su uvijek s nama.”S tim je rijeËima José priπao svom konju i uzeo svoju

Bibliju iz torbe na sedlu. PoËeo je Ëitati: “Pazite da neprezrete ni jednoga od ovih malenih, jer aneli njihovi,kaæem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca mo-ga nebeskog.” (Matej 18,10)

“Vidiπ li?” — nastavio je objaπnjavati. “Njihovi ane-li! To se odnosi na onoga koji je meni dodijeljen, i naonoga koji tebe prati. Zar se ne radujeπ πto uvijek imaπ uzase nevidljivog pratioca?”

“Ti misliπ da je taj moj aneo uvijek bio uz mene i daje vidio sve πto sam ja Ëinio?”

“Upravo tako.”Sjenka je preπla preko lica Crnoga Orla. Ove su ga

rijeËi teπko pogodile. On je Ëesto lakomisleno i bezobzirno

AVANTURA •

90 • CRNI ORAO

postupao, i sad se svega toga sjetio. José je osjetio njegovunelagodu i pokuπao mu je pomoÊi.

“Kad sam prvi put Ëuo neπto o anelima, bio samduboko postien. Traæio sam oprost, a sigurnost da sampomiren s Bogom vodila me je k obraÊenju. Tek kad sunaπi nedostaci uklonjeni, moæemo se mirno suoËiti s Bo-gom i s naπim bliænjima.”

Zavladala je tiπina. José je pokazao na Bibliju i obja-snio da je to knjiga koja govori o anelima.

“Æelio bih ti proËitati kako su aneli pomagali ljudi-ma, kako su ih vodili i πtitili. U Sodomi je nekad æivioËovjek po imenu Lot. Taj je jednom doæivio izvanrednisusret s anelima. Nevidljivi aneli postali su vidljivi iponudili mu savjet i pomoÊ.

Sluπaj malo kako je to opisano u Bibliji: ‘Kako zorapuËe, aneli navale na Lota govoreÊi: — Na noge! Uzmisvoju æenu i svoje dvije kÊeri koje su ovdje, da ne budeπzatrt kaznom grada!’ (Postanak 19,15) Aneli su ga zaπti-tili da ne pogine. Sigurno se sjeÊaπ Daniela koji je biobaËen u lavsku jamu. Kasnije je posvjedoËio: ‘Moj je Bogposlao svog Anela; zatvorio je ralje lavovima, te mi nenaudiπe.’” (Daniel 6,23)

Ove su rijeËi izvrπile snaæan dojam na Crnog Orla.“Izgleda da su aneli vrlo silni, kad su bili u stanju Ëinitimnoga Ëuda. Stvarno je dobro imati ih kraj sebe!”

“Molim te, sluπaj dalje πto Boæja rijeË obeÊava: ‘Jeranelima svojim zapovjedi da te Ëuvaju na svim putovimatvojim.’ (Psalam 91,11) Na drugom mjestu stoji: ‘AneoJahvin tabor podiæe oko njegovih πtovalaca da ih spasi.’(Psalam 34,8) I mi se moæemo u svako doba osloniti naGospodina. Njegovi Êe nas aneli Ëuvati i sigurno dovestido cilja. I kada jednom Isus doe na Zemlju, neÊe biti sam.

91

Sam je rekao: ‘Sin »ovjeËji ima doÊi u slavi Oca svoga upratnji anela.’” (Matej 16,27)

Ovaj kratki razgovor obojicu je vidljivo osvjeæio i Joséje prikupio novu hrabrost da se suoËi s onim πto ga jeoËekivalo. Crni Orao je ustao i rekao: “Sad Êe naπi anelimorati krenuti zajedno s nama. SljedeÊi sati bit Êe odlu-ËujuÊi. »im se smrkne, zastat Êemo da se odmaramo svedo izlaska Sunca.”

Kad je doπlo vrijeme da naËine noÊni logor, naπli sujedno sigurno mjesto meu stijenama. Crni Orao je na tommjestu Ëesto zastajao da se skloni preko noÊi. Oko njih jebilo priliËno mirno, ali jedva da su mogli spavati.

SljedeÊeg jutra bili su spremni nastaviti putovanje. Po-sljednji dio puta viπe nije bio opasan, jer su se nalazili napodruËju kojim su vladali borci za slobodu. Svi su se ra-dovali kad su oni konaËno stigli u glavni πtab pokreta otpo-ra. Ljudi su bili sretni πto im se vratio voa. Manolo, njegovzamjenik, obavijestio je Crnog Orla πto se u meuvremenudogaalo. Zatim je José predstavljen nazoËnima.

Manolo je samo rekao: “Sigurno ste umorni. Dat Êemovam da neπto pojedete, a onda moæete leÊi u sijeno i spa-vati.”

Dok je José doslovce padao s nogu od umora, Ëlanovinjegove obitelji kod kuÊe bili su vrlo zabrinuti. José se nijevratio! Maria je bila u velikoj neprilici. Nakon besane noÊidjeci je bilo teπko objasniti zaπto se otac nije vratio kuÊi.Pokuπala je utjeπiti najmlae: “Vjerojatno Êe veÊ biti ovdjekad se vratite iz πkole!”

Ali, kad se spustila noÊ, obitelj je i dalje uzaludnoËekala. Otac se nije vraÊao.

A πto se dogaalo s Joséom? Zajedno s ostalima doπaoje na veËeru. Nije se baπ ugodno osjeÊao. S jedne strane

AVANTURA •

92 • CRNI ORAO

bojao se za svoju obitelj s kojom nije mogao uspostavitivezu, a s druge se plaπio onoga πto ga oËekuje. Ali mu jepomalo ipak bilo drago πto se nalazi u svojim dragim pla-ninama.

Dotad je José vidio samo neke od boraca za slobodu.Stalno su dolazili novi sa svojih straæarskih mjesta. Od-mah su zapaæali da je neki stranac u logoru. Iznenaeni izbunjeni, zagledali su se meusobno, razgovarali su samooprezno i tiho.

“Tko je taj Ëovjek?” — upitao je Emilio dok je sjedaopokraj Carlosa.

“Ne pitaj me! O tom novom nitko nas nije obavije-stio.”

“Nadam se da ga nije vlast poslala da nas uhodi!” —proπaptao je Raúl.

“Moramo pitati Manola. On je bio nazoËan kad jestranac stigao i sigurno Êe znati o kome se radi. Moæda Êenam se pridruæiti i zajedno se s nama boriti!” — pokuπaoje Ramón objasniti problem.

“Zapovjednik s njim razgovara ljubazno i opuπteno!”— dodao je Alfredo.

“Budite mirni i Ëekajte!” — predloæio je Luis. “CrniOrao pozorno provjerava svakoga tko nam se hoÊe pridru-æiti.”

“A moæda se ipak radi o uhodi. Nipoπto ga ne smijemoispuπtati iz vida” — bilo je opÊe miπljenje.

Ljudi koji su sebe nazivali borcima za slobodu potje-cali su iz razliËitih druπtvenih slojeva i dolazili su iz ra-zliËitih pobuda. Bili su jedinstveni samo po svojim poli-tiËkim pogledima i ciljevima. Æeljeli su sruπiti totalitarnireæim u svojoj zemlji i uspostaviti demokraciju. Poneki suimali visoku naobrazbu i bili su najrazliËitijih zanimanja.

93

Bilo je i onih koji su potjecali iz poljoprivrednih krajevai onih koji su predstavljali radniπtvo.

I po nacionalnosti su se razlikovali. Carlosovi, Mari-ovi i Armandovi predci bili su ©panjolci ili Talijani, Raúl,Andrés i Pueblo bili su njemaËke i indijanske krvi. Svi suse ukljuËili u borbu da bi postigli svoje zajedniËke politi-Ëke ideale.

Poslije jela ustao je Manolo i objavio: “Pozor, ljudi!Zapovjednik vas poziva da ostanete i da se okupite. Onæeli razgovarati s vama i iznijeti vam neke novosti. Zapola sata trebate biti na zbornom mjestu!”

ToËno na vrijeme borci su se okupili na uobiËajenommjestu. Smijali su se, priËali, puπili i uæivali u prigodi dabudu zajedno. Ali kad se pojavio voa, smjesta su se umi-rili.

“Posjedajte!” — zapovjedio je Crni Orao. “Ljudi, dragomi je da ste svi æivi i zdravi. Obavili ste dobar posao nautvrivanju naπega logora. »estitam! Sigurno ste zapazilida je u posljednje vrijeme intenzitet sukoba neπto oslabio.Razlog je vjerojatno u tome πto vlada u glavnom graduima velikih problema. Parlament je razjedinjen i javljajuse sve veÊe teπkoÊe. Izgleda da se sve razvija u naπu ko-rist.”

Crni je Orao tada iznio joπ neke novosti o razvojudogaaja na nacionalnom i politiËkom podruËju i narediosvojim borcima da za neko vrijeme umanje svoje aktivno-sti.

“Moæemo se nadati najboljemu. Moæda Êe se uskorodogoditi i neπto neoËekivano, pa Êemo se moÊi vratiti svo-jim obiteljima i prijateljima!”

Zatim je sa πirokim osmjehom na licu pogledao premaJoséu i nastavio: “Osim toga, æelio bih vam reÊi neπto o

AVANTURA •

94 • CRNI ORAO

sebi. Prije nekoliko tjedana govorio sam vam o ozbiljnimproblemima s kojima sam se suoËio tijekom svoga posjetaglavnom gradu provincije. Tom sam se prigodom sreo sjednim Ëovjekom koji je moja vjerska razmiπljanja uputiou sasvim novom smjeru, dao im jednu novu, nesluÊenudubinu. Nekima od vas pokuπao sam to objasniti, ali bezvelikoga uspjeha. Neki ste se Ëak i smijali mojim novimvjerskim razumijevanjima. Ovoga sam tjedna tog Ëovjekaponovno posjetio i zamolio ga da poe sa mnom. I moæeteli vjerovati? Evo ga ovdje s nama! Dopustite mi da vampredstavim svoga prijatelja Joséa!”

Joséu je rekao: “Ti si prihvatio moj poziv. Meni tomnogo znaËi. Sad se nalaziπ meu hrabrim borcima izplanina!”

Ponovno se zatim okrenuo iznenaenim borcima: “Onmi je, naime, izrazio svoju zahvalnost πto smo mu pomoglida u svom æivotu otkrije neπto doista vrijedno. Mi smopridonijeli da on sazna neπto o Ëemu prije toga nije nisanjao.”

S toplim osmjehom na licu zavrπio je: “Joπ jedanput,José, vrlo mi je drago πto si doπao!”

©to se Crnoga Orla tiËe, doËek je bio doista srdaËan,ali se na licima boraca za slobodu ogledalo oklijevanje,nezadovoljstvo i odbojnost. Vjera im nije niπta znaËila;politika je bila sve!

José je ustao i mirno rekao:“Moæda mi neÊete vjerovati, ali vi ste zbilja pridonijeli

da upoznam Isusa Krista. Kod Njega sam naπao istinu,pravdu i nadu za buduÊnost. Za to bih svima vama æeliozahvaliti!”

Ljudi nisu vjerovali svojim uπima. Zbunjeno su se po-gledavali.

95

“IspriËaj im πto si doæivio!” — predloæio je Crni Orao.“Misliπ li da tvoji ljudi æele sluπati o mojim æivotnim

borbama?” — iznenadio se José.“Da! PriËaj nam!” — Ëulo se sa svih strana.Takvu priËu borci za slobodu nikad dotada joπ nisu

sluπali. ObraÊenje... Novi æivot... Bez daha su sluπali dokje José opisivao πto se dogaalo njemu i njegovoj obitelji.Bila je to priËa o Boæjoj ljubavi i o Njegovom staranju zaljude.

Sastanak je potrajao izvanredno dugo. Kad je Crni Oraoraspustio svoje ljude, na sve su se strane Ëuli uzbuenirazgovori. Bilo je negativnih i pozitivnih komentara. Nekisu osjeÊali da su ih Joséove rijeËi ganule i potaknule nadaljnje razmiπljanje. Æeljeli su se s njime bolje upoznati dabi dobili odgovore na svoja pitanja; prije svih na ona kojase odnose na Bibliju, na proroËanstva i na buduÊnost na-πega planeta.

SmraËilo se i navukla se magla. Ljudi su se povukli ukolibu i zapalili petrolejsku svjetiljku. José je uzeo u rukesvoju Bibliju i jedna skupina mlaih i starijih boraca oku-pila se oko njega. Do duboko u noÊ sjedili su i prouËavalibiblijska proroËanstva.

José je ove borce za slobodu poveo u proπlost, nabojna polja nekadaπnjih naraπtaja. PriËao im je o narodimai njihovim vojskama, o njihovim naporima da osigurajusvoju prevlast. Spomenuo je i velikog vladara i osvajaËaNabukodonozora, i ispriËao im je o njegovu snu koji namomoguÊuje uvid u povijest svijeta sve do njezina vrhunca,Kristovog drugog dolaska na Zemlju.

Ljudi su bili zadivljeni. Sve je to za njih bilo novo.Prije nego πto je napustio kolibu, José se joπ pomolio Bo-gu s njima.

AVANTURA •

96 • CRNI ORAO

Raúl je upitao: “Kako stojimo sutra naveËer? Ne bi-smo li se mogli sastati da nastavimo razgovor? Æelio bihsaznati viπe o toj knjizi, o Bibliji, a posebno o skoromKristovom dolasku!”

Svi su pogledali prema Crnom Orlu koji je pozornopromatrao svoje ljude. Ono πto je vidio, ispunilo ga jeradoπÊu, pa se sloæio: “Nemam niπta protiv! Moæemo seopet sastati poslije veËere!”

I José je bio zadivljen. Te je noÊi mnoge sate proveou razmiπljanju i u molitvi.

SljedeÊeg jutra, joπ prije doruËka, neki borci okupili suse oko Joséa. »uli su, naime, za veËeraπnji sastanak ukolibi i htjeli su znati mogu li se i oni pridruæiti ostalima.

“José, ja sam Eduardo!” — predstavio se jedan odnjih. “Moji prijatelji ispriËali su mi o sinoÊnjem razgovoruu kolibi. HoÊe li ti smetati ako veËeras Pueblo i ja budemonazoËni?”

“Svi su dobrodoπli, ukoliko zapovjednik drukËije neodluËi. Najbolje je da njega pitate!”

O tome se brzo proËulo u logoru, pa su joπ neki odlu-Ëili upustiti se u novu i naizgled vrlo uzbudljivu pustolo-vinu traæenja nove istine. Crni Orao se s time sloæio. Joséi Crni Orao preko dana su prouËavali biblijske teme.Razmiπljali su pritom πto je najbolje da kaæu okupljenimana veËeraπnjem sastanku.

José je prelistavao priruËnike i svoju biljeænicu i po-lako je njegova tema dobivala zavrπni oblik. Æelio je oveljude navesti da ozbiljno krenu u potragu za istinom. Poπtoje dugo vremena razmiπljao i molio se, donio je odluku:potraga za istinom bit Êe njegov cilj.

Moæda Êe mu na taj naËin uspjeti da ovim borcimapribliæi vjerska pitanja i biblijske istine. Kako je to pastor

97

u glavnom gradu provincije Ëinio? Pisalo je: ©to je istina?Samo prava istina ima vrijednost, spoznati istinu jest naj-vaænije. Svaku je toËku podupirao dugim nizom biblijskihtekstova. Tek sada je José bio dovoljno pripremljen daodræi svoje predavanje.

U dogovoreno vrijeme koliba je bila dopola puna. Lju-di su djelovali opuπteno, æivo su razgovarali, neki su pu-πili. Iako mu je to smetalo, José u tom trenutku nije mogaoniπta uËiniti.

“Prije nego πto poËneπ, æelio bih svojim ljudima reÊijoπ neπto vaæno!” — javio se Crni Orao.

“Ljudi, drago mi je da su se mnogi od vas veËerasovdje okupili. Æelim naglasiti da niste obvezni biti ovdje.To je vaπa osobna odluka. U vjerskim pitanjima ne izda-jem nikakve naredbe. Æelim da se to dobro naglasi. Je li tojasno?”

Svi su πutjeli.“ZnaËi, nema pitanja! Mislim da smo se razumjeli. A

sada, José, da te Ëujemo!”José je zapoËeo: “SinoÊ mi je bilo vrlo ugodno s vama.

Ustanovio sam da su mnogi od vas πkolovaniji od mene ida se, prema tome, bolje razumijete u svjetsku povijest.Kako se onda moglo dogoditi da tako malo znate o BoæjojrijeËi? Izgleda da vam je Biblija potpuno nepoznata. Joπjednom postavljam isto pitanje: zaπto?”

Potpuna tiπina. José je imao neodoljivu æelju da pozo-ve ljude da ustanu na molitvu, ali je osjeÊao da bi gapogreπno shvatili. OdluËio je da Êe se s njima moliti tek nakraju sastanka, cijeli je skup ionako bio potpuno neforma-lan.

“Prijatelji!” — nastavio je José. “Vi æivite ovdje uplaninama, borite se i podnosite ærtve zato πto vjerujete da

AVANTURA •

98 • CRNI ORAO

podupirete pravednu ideju. Mnogi vaπi sunarodnjaci vamse dive. Nadam se da Êete uvijek imati hrabrosti stati nastranu pravde!”

Ljudi su se pogledali, osjetili su se polaskanima. Joséim se svidio iako nisu shvatili πto on to zapravo hoÊe. Aonda su Ëuli njegove rijeËi:

“Oduvijek je bjesnio sukob izmeu istine i zablude,pravde i nepravde, dobra i zla. U taj sukob svi smo miukljuËeni. Vi se sigurno sjeÊate da smo sinoÊ razgovaralio velikim ljudima iz proπlosti.”

Iznio je najvaænije Ëinjenice iz drugoga poglavlja Knji-ge proroka Daniela i onda upitao:

“Æelite li doæivjeti da istina pobijedi?”“Da!” — uzviknuli su svi.“Volite li istinu?”“Da!”“©to dræim u svojoj ruci?”“Bibliju!”“Tko od vas ima Bibliju?”Nitko se nije javio.“Tko je od vas veÊ Ëitao ovu knjigu?”I opet se nije podigla niti jedna ruka.“Kako se to moglo dogoditi? Zar vi niste krπÊani? Bib-

lija je temelj krπÊanskog vjerovanja!”Crni je Orao podigao ruku. “Ja imam Bibliju. Ti si mi

je poklonio.”“Prema tome, ovdje imamo dvije Biblije! Prekrasno!

Naime, obje su nam potrebne!”Vratio se zatim svojoj temi. “Kad je bio na Zemlji,

Krist je rekao: ‘A kada doe on, Duh Istine, uvest Êe vasu svu istinu.’ (Ivan 16,13) Osim toga obeÊao je: ‘UpoznatÊete istinu, a istina Êe vas osloboditi.’ (Ivan 8,32) Kad sam

99

o tome prvi put Ëuo, dobio sam neodoljivu æelju da sa-znam cijelu istinu. Æelio sam se osloboditi svake nejasno-Êe u pitanjima koja se odnose na æivot i na smrt.”

Ljudi su ga pozorno sluπali. Tako kao José joπ nitkonikad nije s njima razgovarao.

“Isus Krist vrlo se Ëesto molio svom Ocu za nas, u tosam siguran. Jedna od Njegovih molitava glasila je: ‘Posvetiih istinom; tvoja je rijeË istina.’ (Ivan 17,17) U svijetu imatako mnogo neistine, nepoπtenja i zablude, pa i na vjer-skom podruËju. Ali, kao πto nam svjetionik pokazuje put umrkloj noÊi, tako nas vodi i Boæja rijeË, Biblija, putom dosvake istine.”

“Stani!” — prekinuo ga je Raúl. “Ja imam jedno pita-nje! SinoÊ si obeÊao da Êeπ nam ispriËati neπto viπe odrugom Kristovu dolasku. HoÊe li biti neπto od toga?”

“Iznenaen sam. Zar vas to doista zanima? Mislio samda se ovdje nitko ne zanima za vjerska pitanja!”

“Sad vidiπ da se zanimamo, u najmanju ruku menezanimaju!”

“Dragi Raúle, nisam zaboravio svoje obeÊanje od si-noÊ! Nada krπÊana tema je o kojoj bih viπe od svega æeliogovoriti. Ali, imam posebnu namjeru s kojom tako nagla-πavam vaænost istine. Evo kako stvari stoje: Kristov drugidolazak skoro je zaboravljena istina, koja tek mora bitiponovno otkrivena. Ako ona ostane sakrivena, ne bismo semogli pripremiti za taj veliki dogaaj, a to bi bilo sud-bonosno. Imajte malo strpljenja, odmah Êu prijeÊi na tutemu.”

José je prelistavao svoje zabiljeπke. “Prvo bih vamproËitao neke biblijske tekstove koji su na mene ostavilidubok dojam. Prorok Hoπea veÊ je davno shvatio: ‘Jerpravi su putovi Jahvini.’ (Hoπea 14,10) I pisac Psalama bio

AVANTURA •

100 • CRNI ORAO

je uvjeren u Boæju pravednost, jer je rekao: ‘Zato hodimpo odredbama tvojim.’ (Psalam 119,128) Kao i David, i mibismo trebali moliti: ‘Istinom me svojom vodi i pouËi me.’(Psalam 25,5) Istina dovodi do spoznaje: ‘Blago Ëovjekukoji je stekao mudrost i Ëovjeku koji je zadobio razbori-tost.’ (Izreke 3,13)

»injenica je: ‘Zli ljudi ne razumiju pravice, a koji tra-æe Jahvu, razumiju sve.’ (Izreke 28,5) Prorok Daniel go-vori o tomu da Ëovjek treba poπtovati boæansku istinu(Daniel 9,13). Kad upoznamo istinu, postaje vaæno da poistini æivimo (2. Ivanova 4). Krist opominje: ‘Hodite dokimate svjetlo!’” (Ivan 12,35)

Usmjerivπi pogled prema Crnom Orlu, José je upitao:“Jeste li spremni saznati viπe o istini?” Ljudi su se zgle-dali.

José im je ispriËao: “Æivio jednom neki rimski kapetanimenom Kornelije. O njemu piπe u Bibliji. Dugo je tajËovjek pokuπavao saznati istinu i molio je Boga da to po-stigne. Bog je usliπao njegove molitve. Objavio je Korne-liju da se apostol Petar nalazi u Jopi. Kapetan ga je pozvaou svoj dom i kad je Petar stigao, Kornelije mu je objasnio:‘Ja sam nato odmah poslao ljude k tebi, i ti si dobro uËinioπto si doπao. Sada smo, dakle, svi mi skupljeni pred Bo-gom da Ëujemo sve πto ti je Gospodin zapovjedio.’ (Djela10,33)

Kako je s vama? Æelite li i vi posluπati Boga i traæitiistinu kao nekada oni ljudi?”

Ponovno su se borci pogledali a onda potvrdili. Æeljelisu Ëuti i vjerovati.

“SjeÊate li se da sam vam Ëitao ono πto je Isus rekao:‘A kada doe on, Duh Istine, uvest Êe vas u svaku isti-nu?’”

101

José je zastao u govoru. Tiπina je vladala u kolibi.“Prije nego πto ispriËam o Kristovu drugom dolasku

na ovaj svijet, trebali bismo zamoliti Boæjeg Duha da nasvodi u tom razgovoru. Zato Êemo sagnuti glave, zatvoritioËi i ja Êu se moliti u ime svih!”

Molitva je bila kratka, jednostavna, dojmljiva. Raspo-loæenje u kolibi potpuno se promijenilo. Ljudi su pozornosluπali, nitko viπe nije puπio.

José je sjeo na veliki drveni sanduk. S biblijskim pri-ruËnikom u ruci i otvorenom Biblijom na koljenima objaπ-njavao je borcima za slobodu ono πto je i njega prije takokratkog vremena duboko potreslo.

“SjeÊate li se simbola, kipa, koji je opisan u drugompoglavlju Knjige proroka Daniela i opisuje velika svjetskacarstva? Pri kraju svoga sna, Nabukodonozor je vidio kakoje veliki kamen udario kip u stopala i potpuno ga uniπtio.”

“Da, i rekao si da je taj kamen Isus Krist i da Êe Onpotpuno promijeniti tijek svjetske povijesti.”

“Vi ste doista pozorni sluπatelji!”“Odakle znaπ da je Isus taj kamen?”“To pitanje sam i ja sam sebi postavio prije nekog

vremena. Nitko mi nije priËao o tom kamenu, ni kod kuÊe,ni u πkoli, niti u crkvi. Ali sve je zapisano u Bibliji! Ovaknjiga sadræi odgovore na naπa pitanja. Ako te odgovorene znate, znaËi da niste dovoljno pozorno prouËavali Bib-liju!”

“Kaæi nam kako stoji stvar s kamenom?”“U Bibliji se slika kamena pojavljuje nekoliko puta.

Prorok Izaija zamjerio je izraelskom narodu: ‘Jer si zabo-ravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svojesnage.’ (Izaija 17,10) I apostol Pavao govori o kamenu:‘Pili su, naime, iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta

AVANTURA •

102 • CRNI ORAO

stijene bijaπe Krist.’ (1. KorinÊanima 10,4) To znaËi: stijenaje simbol, slika Isusa Krista. Kad On doe, s Njim Êe doÊii Boæje kraljevstvo.”

Zatim je José priËao o mnogim znakovima vremenakoji Êe prethoditi Kristovu drugom dolasku. Posebnu jevaænost pridao rijeËima apostola Pavla:

“Ali ovo znaj: u posljednje Êe doba nastati teπka vre-mena, jer Êe ljudi biti samoæivi, lakomi, umiπljeni, oholi,psovaËi, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bezljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani,neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji po-æude mjesto ljubitelji Boga. Oni Êe saËuvati vanjski oblikpoboænosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni!”(2. Timoteju 3,1-5) Ipak je najvaæniji znak: “Ova Radosnavijest o Kraljevstvu propovijedat Êe se po svem svijetu,svim narodima za svjedoËanstvo, i tada Êe doÊi svrπetak.”(Matej 24,14)

“Najvaæniji znak skoroga Kristovog dolaska” — po-novio je José — “jest propovijedanje Radosne vijesti pocijelom svijetu. Po cijelom svijetu, na svim otocima, ljudimogu Ëuti evaneosku poruku preko radija, televizije i najavnim propovijedanjima. O tome mogu Ëitati u tisku i uliteraturi. Ono πto se danas dogaa u svim zemljama svi-jeta, nikad se nije dogaalo.

Jedna vjerska zajednica, koja se naziva Crkva adven-tista sedmoga dana, odredila je sebi zadatak da poruku odrugom Kristovom dolasku objavi svim narodima i ple-menima po cijelom svijetu.”

“A kada Êe Krist doÊi? HoÊe li to biti joπ za naπegæivota?”

“Mi ne znamo kojega Êe se dana i sata to dogoditi, aliznamo da Êe to biti uskoro!”

103

Kao zakljuËak cijelog razmatranja, José je ponovio:“Prijatelji, mi æivimo u ozbiljno i neobiËno vrijeme.NeoËekivani dogaaji brzo se smjenjuju, i uskoro Êe seneπto veliËanstveno zbiti. Isus Êe se vratiti na ovu Zemlju.Prije nego πto se zajedniËki pomolimo, proËitao bih vamjoπ ono πto je sam Isus rekao: ‘Razumijte ovu usporedbuna primjeru smokve! »im joj granje postane njeæno i potjeraliπÊe, znate da je ljeto blizu. Tako i vi, kad vidite sve to,znajte da je blizu — na samim vratima!’” (Matej 24,32.33)

“A zaπto On treba doÊi ponovno?” — upitao je jedanod sluπatelja.

“Da bi uËinio kraj svakoj nepravdi na svijetu. Tadaviπe neÊe biti ni rata.”

“HoÊe li tada poËeti i nebesko kraljevstvo?”“Na iduÊem Êemo sastanku govoriti o toj novoj Zem-

lji. Vjerujem da svi æelimo biti spremni za Kristov dola-zak, zar ne?”

José je pozvao borce na zavrπnu molitvu i time jeveËernji sastanak bio zavrπen. Ponaπanje boraca bilo jevrlo razliËito. Neki su bili duboko potreseni, neki su izra-æavali sumnje ili iznosili prigovore. José i Crni Orao krenulisu prema svojoj kolibi. Tri starija borca poπla su za njima.

“ZapovjedniËe, æeljeli bismo razgovarati s Joséom!”“VeËer je bila naporna, svima nam je potreban od-

mor!”“Ali, zapovjedniËe, sutra i prekosutra mi imamo slo-

bodan dan!”“U redu, onda, ali nemojte ga predugo zadræavati!”“José, postavili bismo ti nekoliko pitanja!”Ipak je i Crni Orao ostao s njima budan. Razvio se

æivahan razgovor izmeu Joséa i ljudi koji su iskreno teæiliza istinom o Bogu, o Bibliji i o Kristu.

AVANTURA •

104 • CRNI ORAO

Kad su se konaËno rastali, bilo je veÊ kasno. José jenapokon dobio priliku da se odmori i da razmisli o sebi io svojoj obitelji. Brinuo se za svoje i nadao se da Êe seLucia i Gloria i drugi vjernici pobrinuti za Mariju i zadjecu. Bio je potpuno siguran da Êe Bog zaπtititi njegovenajdraæe dok on u planinama bude za Njega svjedoËio. Toga je uvjerenje tjeπilo.

105

8Æivot i nauk

“Jahve je sama dobrota i pravednost:greπnike on na put privodi.On ponizne u pravdi vodii uËi malene putu svome.”

(Psalam 25,8.9)

U meuvremenu osvanuo je petak. José je veÊ Ëetiridana bio odsutan od kuÊe. Jednu noÊ proveo je u πumi,zatim su slijedila dva zanimljiva dana s pobunjenicima idvije nemirne noÊi u samoÊi.

Ljudi jedva da su razgovarali o gerilskom ratu ili obilo kakvim planovima. Na dnevnom je redu najviπe biostranac s njegovim Ëudnim predavanjima o buduÊem svi-jetu i o drugom dolasku Isusa Krista.

Neki meu borcima smatrali su da su im ove raspravenametnute, bili su razdraæljivi i priliËno neljubazni. Drugisu opet bili oduπevljeni i uvjereni da ovaj Ëovjek misliiskreno kad govori o svojoj vjeri.

Oko podne José je razgovarao s Crnim Orlom o krajutjedna i napomenuo mu koliko on ozbiljno shvaÊa danodmora. “Jesi li svojim ljudima govorio o vrijednosti ivaænosti dana odmora?”

106 • CRNI ORAO

“Nisam. Ipak se sjeÊam onoga πto si mi priËao o svomotkriÊu. Nisam te tada dovoljno ozbiljno shvatio!”

“Ti znaπ da nismo sposobni odræati trajan odnos s Bo-gom ako ne πtujemo Njegove zapovijedi. Zapovijedi sujednostavno sastavni dio krπÊanskog æivota. SjeÊaπ li se dasmo jednom razgovarali o Sudu, koji je povezan s Kristo-vim uzaπaπÊem na Nebo i s Njegovom sluæbom u nebes-kom Svetiπtu?”

“Da. Ali htio bih joπ viπe saznati o Boæjoj volji i oposluπnosti Njegovom Zakonu. Ne bismo li mogli veËeraso tome razgovarati?”

“To sam i ja htio, ali su mi neki od tvojih ljudi posta-vili pitanja o stanju umrlih. Pokuπao bih ta pitanja veËerasobjasniti. HoÊemo li i veËeras imati sastanak?”

“Naravno! Manolo ga treba najaviti. Svi oni koji na-kon obavljenih dnevnih poslova i zadataka æele doÊi, mo-gu pribivati!”

“Skupina se priliËno poveÊala. Bilo bi bolje da se oku-pimo u velikoj kolibi. Zar ne bismo mogli postaviti neko-liko klupa da ljudi mogu sjesti? Kad bih imao kakav stoliÊ,bilo bi mi lakπe sluæiti se Biblijom i mojim biljeπkama. Bili to bilo moguÊe?”

“Naravno! Imamo nekoliko stolova. Na raspolaganjusu nam i kerozinske svjetiljke. Trebao bi Manolo to sveorganizirati. Ja moram obiÊi joπ neka vanjska straæarskamjesta, ali nadam se da Êu prije zalaska Sunca biti u logo-ru. Æelio bih i ja sudjelovati u razgovorima.”

»im je zapovjednik otiπao, ljudi su poËeli prilaziti Jo-séu i obasipati ga mnogim pitanjima. Primijetili su, naime,da ne puπi i da ne jede sve πto oni jedu.

“José, dræiπ li ti neku dijetu? UopÊe nisi dotaknuo naπeglavno jelo!

107

“Vi me zbilja pozorno promatrate!”“Svakako, po mnogo Ëemu se razlikujeπ od nas!”“Biblija mi je dala spoznaje iz mnogih æivotnih pod-

ruËja. Bog, koji nas je stvorio, propisao nam je smjernicepo kojima bismo trebali æivjeti. On zna πto je najbolje zanaπe zdravlje. Nakon ruËka objasnit Êu vam πto nam otome govori Boæja rijeË!”

Poslijepodne Êe stranac govoriti o puπenju i prehrani!Ova se vijest proπirila brzinom vjetra.

“To je neki neobiËan Ëovjek!” — primijetio je Héctor.“Pogledajte, njegova religija prodire u svaki djeliÊ njego-vog æivota!”

Bilo je to zanimljivo poslijepodne jer su jelo i piÊeuvijek privlaËne teme. José je zapoËeo izvjeπtajem o stva-ranju i pokazao da je Bog za ljude predvidio samo najboljuprehranu. “I doda Bog: ‘Evo, dajem vam sve bilje πto sesjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna πto u sebinose svoje sjeme: neka vam bude za hranu!’” (Postanak1,29)

“Kao πto vidite” — nastavio je José — “ljudi su se upoËetku hranili vegetarijanski, biljnom hranom. Jeli su vo-Êe, æitarice, oraπaste plodove, povrÊe i æivjeli su stotinegodina, sve dok nije doπlo do velikog potopa.”

“Zar uopÊe nisu jeli meso?” — upitao je Carlos.“Nisu. UopÊe nisu ubijali æivotinje da bi se njima hra-

nili.”“Onda nisu uspijevali dugo preæivjeti!”“Varaπ se! Dogaalo se neπto sasvim suprotno. Kao

πto sam veÊ rekao: æivjeli su desetak puta duæe od nas!”“Je li to zbilja istina?” — æelio je znati Paolo.“Doista je istina. Mogu vam navesti godine æivota po-

jedinih ljudi koji su æivjeli prije potopa: Adam je æivio 930

ÆIVOT I NAUK •

108 • CRNI ORAO

godina, ©et 912 godina, Jered 962 godine, Metuπalah 969godina, Noa 950 godina.”

“To je nevjerojatno! Viπe od 900 godina!”“Zaπto mi ne æivimo tako dugo?”“To je dobro pitanje. Ljudi su kasnije æivjeli kako se

njima svialo, a ne kako im je Bog preporuËio.”“Kada su se ljudi poËeli hraniti mesom?”“Poslije potopa, kad je vegetacija na Zemlji bila uni-

πtena. Bog je ljudima odobrio neke dodatne namirnice,izmeu ostaloga i meso odreenih æivotinjskih vrsta.”

“©to to znaËi odreenih æivotinjskih vrsta?”“Biblija se sluæi pojmovima ‘Ëisto’ i ‘neËisto’ kad go-

vori o æivotinjama.” José je Ëitao iz Biblije kako je Noibilo zapovjeeno da uzme po sedam parova Ëistih æivoti-nja i samo po jedan par neËistih æivotinja u svoju lau(Postanak 7). Nakon izlaska Izraelaca iz ropstva u EgiptuBog je svom narodu dao opπirne upute o mesnoj hrani(Levitski zakonik 11 i Ponovljeni zakon 14). O neËistimæivotinjama Bog je rekao: “Njihova mesa nemojte jesti nitise njihove strvine doticati — za vas su one neËiste.” (Le-vitski zakonik 11,8)

“©to znaËi neËist?”“To znaËi da to meso nije zdravo. Bog je rekao: ‘Ta ti

si narod posveÊen Jahvi, Bogu svome; Jahve je odabraotebe izmeu svih naroda na zemlji da budeπ njegov narod,njegova predraga svojina. Niπta odvratno nemojte jesti.’(Ponovljeni zakon 14,2.3) Sve ove upute bile su dane dabi se saËuvalo Ëovjekovo zdravlje, ali se njihovim dræa-njem istodobno iskazivalo i πtovanje svetoga Boga.”

Nastala je æivahna rasprava, ali José im je ipak uspioprikazati da su ova pravila isto toliko znaËajna za suvre-mene krπÊane kao πto su bila i za ljude u davnini. Raspra-

109

vu je zavrπio opomenom apostola Pavla: “Prema tome,bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da πto drugo Ëinite, sveËinite na slavu Boæju!” (1. KorinÊanima 10,31)

“Kako je s puπenjem i pijenjem?”“O tome Êemo razgovarati drugi put. Æelio bih vam

pomoÊi da se oslobodite tih opasnih navika. Ali sad je veÊkasno. Nadam se da Êemo se vidjeti veËeras!”

“Imaj na umu da joπ nisi odgovorio na naπe pitanje ouskrsnuÊu!” — podsjetio ga je Raul.

“Da, i o tome Êemo razgovarati!”VeËernji sastanak bio je bolje posjeÊen nego πto se

oËekivalo. Znimanje je bilo toliko da je bilo teπko naÊiljude koji Êe zaposjesti straæarska mjesta. Neki su moralizauzeti druge poloæaje, jer ni borbe nisu sasvim prestale.Narodna garda mogla je napasti u svakom trenutku.

VeËer je bila olujna, kiπovita. U kolibi je, meutim,sve bilo u najboljem redu. Manolo je sa svojim ljudimadonio na suncu peËene cigle i na njih postavio daske takoda su ljudi mogli sjediti udobno. Bio je tu i stol sa staromsvjetiljkom, kao πto je José poæelio. Sve je izgledalo ure-dno i Ëisto. Na Joséovo veliko iznenaenje nitko nije pu-πio. Kakve li promjene za tako kratko vrijeme!

“Prijatelji” — otpoËeo je José svoj govor — “vrlo samugodno iznenaen πto je toliko vas doπlo veËeras. Nadamse da niste ovdje samo zato da biste pobjegli od kiπe, veÊda naete odgovore na vaæna æivotna pitanja! Pozivam vasda se zajedno pomolimo Bogu kako bi nam Njegov Duhpomogao razumjeti Njegovu RijeË i naÊi prave odgovore;da to ne budu naπi, veÊ Njegovi odgovori!”

Ljudi su sjeli i pognuli glave. José se molio da im Bogpomogne shvatiti istinu o æivotu i o smrti, da im pokaæeput koji vodi u Njegovo vjeËno kraljevstvo.

ÆIVOT I NAUK •

110 • CRNI ORAO

Onda je poËeo: “Prvo bih vam proËitao jedno obeÊanjekoje je Krist dao svojim sljedbenicima: ‘Jer gdje su dvo-jica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja meu njima.’(Matej 18,20) Dobro je znati da ovdje nismo sami. Krist jes nama. On je bio s nama i juËer, a i onoga dana kad samdoπao k vama. »vrsto vjerujem u ove Njegove rijeËi.”

Iz najdaljeg ugla kolibe zaËulo se gunanje. Alfredo jebio nezadovoljan. Dogaaji posljednjih dana potpuno suomeli sve njegove planove. Njegovo omiljeno zanimanjebilo je kartanje. Ljudi su na kartanje troπili skoro sve svojeslobodno vrijeme. Sad su Ëak i neki od njegovih najboljihprijatelja slijedili tog stranca s Biblijom.

I on je sjedio, zajedno s joπ nekima koji nisu bili do-voljno hrabri da se otvoreno predaju svojoj uobiËajenojzabavi.

Joséu sve to nije promaklo. Posljednjih mu je dananeljubazno ponaπanje nekih ljudi viπe puta privlaËilo po-zornost.

Zato je rekao: “Primijetio sam da je nekima moja na-zoËnost ovdje u logoru neugodna, da su Ëak nepovjerljiviprema meni. Ja se nisam pojavio iz svemirskih prostora.Ova je zemlja moja domovina od mojega roenja. Neki suod vas moæda pomislili da se ja ne snalazim u ovom svije-tu zato πto hodam okolo s Biblijom u ruci. To nije toËno,jer sam tek s Biblijom i s Bogom u svom srcu shvatiostvarnost æivota, bît pravoga krπÊanstva. Doπao sam ova-mo zato πto me je pozvao Ëovjek koji vas vodi.

Ako osjeÊate da ne moæete imati povjerenja u mene,ako vas moje rijeËi o Kristu ljute, ja sam spreman odmahsutra otputovati svojoj kuÊi, vratiti se svojoj obitelji. Osimtoga, nisam doπao da bih vas na bilo πto primoravao. Pra-vom krπÊanstvu to i nije potrebno. Svatko od vas slobodno

111

moæe odluËiti. A sad me sluπajte. Æelim da budemo prijate-lji, dobri prijatelji! Ako vam se Ëini da je moja vjera po-greπna, ispravite me, dokaæite da sam u krivu. Vi me mo-æete svojim znanjem uvijek pritjerati do zida. Sigurno po-tjeËete iz krπÊanskih obitelji, zato biste trebali znati u πtovjerujete. Ja se opredjeljujem za krπÊanstvo u skladu sBiblijom, i o tome bih htio s vama razgovarati.”

Zavladala je potpuna tiπina u prostoriji, Ëak je i sku-pina u uglu πutjela.

“Da li da otputujem sutra ujutro?”“Ne, José! Ostani! Mi te rado sluπamo!” — ovaj od-

govor Ëuo se iz redova onih koji su sjedili u blizini stola.“Imajte uvijek na umu da vas nitko ne primorava da

sudjelujete u naπim razgovorima!”“To mi znamo! Zapovjednik je to odmah u poËetku

naglasio. Prema tome, molimo te da nastaviπ!”“U redu, ali ne bih htio da netko bude nezadovoljan!”“©to je s uskrsnuÊem?” — javio se Raul nestrpljivo.

“O tome si govorio u vezi s drugim Kristovim dolaskom!”“Da, sjeÊam se toga. Vi ste mi u posljednja tri dana

postavljali mnogo pitanja. Ali prije nego πto progovorim ouskrsnuÊu, æelio bih ja vama postaviti nekoliko pitanja.Slaæete li se?”

“Samo naprijed!”“©to se dogaa s Ëovjekom kad umre?”“Upravo smo o tome juËer meu sobom razgovarali.

Andrés, koji je veËeras na straæi, zna priliËno o religiji i ocrkvenom nauku. On kaæe da kad netko umre odlazi ili naNebo ili u pakao. Ima i onih koji moraju iÊi u Ëistiliπte dabi se proËistili prije nego πto budu primljeni na Nebo.”

“Je li moæda spomenuo koliko Êe dugo ostati u Nebuili u paklu?”

ÆIVOT I NAUK •

112 • CRNI ORAO

“Jest. Zauvijek! Dobri Êe zauvijek æivjeti na Nebu, azli odlaze u pakao da bi, kako to on kaæe, tamo vjeËnogorjeli u mukama.”

Mario je tome joπ dodao: “To me podsjeÊa na pogrebmoga ujaka. Stavili su ga u vrlo skup lijes. SveÊenik je,meutim, rekao okupljenoj rodbini: ‘Nemojte plakati. Onje sada veÊ u raju i gleda vas s Neba!’”

Umijeπao se i Eligio: “José, ako sam dobro Ëuo, sveviπe ljudi danas vjeruje da mi poslije smrti odlazimo uneki svijet duhova. Odatle moæemo naπim voljenima upu-Êivati poruke i stupati s njima u razgovor. Barem takotvrde spiritisti. Ima toliko mnogo razliËitih miπljenja. ©toti vjerujeπ? Osim toga, ako je netko veÊ u raju ili u paklu,zaπto je onda uopÊe potrebno uskrsnuÊe?”

José se okrenuo Mariju: “Ti se sjeÊaπ pogreba svogaujaka, vidio si ga u lijesu. Njegovo tijelo bilo je mrtvo. Paπto je onda otiπlo na Nebo?”

“Njegova duπa!”“Drugim rijeËima, samo je Ëovjekovo tijelo smrtno,

zar ne?”“Ja to ne znam!”“Mi æelimo znati πto se toËno dogaa. Zato Êemo od-

govor potraæiti u Bibliji. ‘Al kad Ëovjek umre, ostaje po-koπen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?’ (Job 14,10)Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima piπe o smrtnom tijelu(Rimljanima 6,12). Na temelju tih rijeËi jedno je sigurno,da smo svi smrtni! Ali, πto je na meni smrtno? ©to sedogaa s duπom?”

“©to je uopÊe duπa?”“Da bismo odgovorili na to pitanje, moramo se vratiti

na poËetak, u vrijeme kad je Zemlja bila stvarana. ‘Jahve,Bog, napravi Ëovjeka od praha zemaljskoga i u nosnice mu

113

udahne dah æivota. Tako postane Ëovjek æiva duπa.’ (Posta-nak 2,7) Pojam duπa ovdje je uporabljen umjesto pojmabiÊe, stvorenje. Sva stvorena biÊa, i ljudi i æivotinje, imajuu sebi dah æivota, æivotnu silu.

Mudri je Salomon shvatio: ‘Jer zaista, kob ljudi i zvi-jeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i diπujednakim dahom, i Ëovjek niËim ne nadmaπuje zvijer, jerje sve ispraznost. I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svisu postali od praha i u prah se vraÊaju.’ (Propovjednik3,19.20) Ali kamo odlazi duh ili dah æivota kad Ëovjekumre? Odakle je doπao? Odgovor glasi: ‘I vrati se prah uzemlju kao πto je iz nje i doπao, a duh se vrati Bogu, kojiga je dao.’ (Propovjednik 12,7) On, dakle, dolazi od Bogai vraÊa se Bogu.”

“HoÊeπ li time reÊi da dah æivota uopÊe ne pripadanama, veÊ Bogu?”

“Da, to sam mislio! Biblija tvrdi da je samo Bog bes-mrtan. Zanimljivo je kako Isus naziva smrt.”

“Reci nam!”“Isus je imao dobroga prijatelja koji se zvao Lazar.

Kad je jednoga dana umro, Isus oæaloπÊenima nije rekaoda je Lazar otiπao na Nebo. Ne, On je umjesto toga kazao:‘Naπ prijatelj Lazar spava, ali ja idem da ga probudim.’(Ivan 11,11)”

“Pa je li ga zbilja probudio?”“Isus ga je dozvao natrag u æivot, buduÊi da je Lazar

veÊ viπe od Ëetiri dana leæao u grobu.”“Je li, prema tome, Lazar veÊ bio na Nebu?”“Ne! On je Ëetiri dana leæao u grobu, u snu, bez svije-

sti. On nije bio ni na Nebu ni u takozvanom svijetu du-hova, veÊ je jednostavno bio mrtav. Zato i nije mogao datinikakav izvjeπtaj o takozvanom æivotu poslije smrti.”

ÆIVOT I NAUK •

114 • CRNI ORAO

“Prema tome, to znaËi da nakon smrti ne odlazimo niu Nebo ni u pakao, niti u nekakav svijet duhova?”

“Biblija kaæe da spavamo! Dalje stoji o istoj temi:‘Izie li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraÊa, i pro-padaju sve misli njegove.’ (Psalam 146,5) ‘Jer meu mr-tvima tko te se sjeÊa, u Podzemlju tko ti hvale pjeva?’(Psalam 6,6) ‘Æivi barem znaju da Êe umrijeti, a mrtvi neznaju niπta, niti imaju viπe nagrade, jer se zaboravlja ispomen na njih. I πto god nakaniπ uËiniti, uËini dok moæeπ,jer nema ni djela ni umovanja, ni spoznaje ni mudrosti uPodzemlju u koje ideπ.’” (Propovjednik 9,5.10)

“Polako, José, nemoj tako brzo! HoÊeπ li nam to reÊida ne postoji ni Nebo niti pakao?” Taj uzbueni povikodjeknuo je iz mraËnog ugla prostorije.

“To ja nisam rekao! Trebali bismo prije svega ustano-viti πto Biblija kaæe o stanju mrtvih. Boæja rijeË jasno tvrdida smo potpuno mrtvi kad umremo. Tada nema razmiπlja-nja, ni sjeÊanja, ni planova, ni rada, niti putovanja!

Tijekom stoljeÊa pojavila su se razna ljudska nauËa-vanja o stanju poslije smrti. Prvobitne biblijske izjave ljudisu potpuno promijenili i tako izazvali veliku zbrku u krπ-Êanstvu. Neposredno uoËi reformacije Crkva je zapoËelaveliku akciju prikupljanja novËanih sredstava. Bilo je ob-javljeno da se pokojnicima, koji se nalaze u paklu, moæepomoÊi ukoliko æivi priloæe novac Crkvi. Na taj naËin,tako je Crkva tvrdila, oni mogu biti izbavljeni iz paklenogognja i premjeπteni na Nebo. Ovaj pothvat Crkve poznat jeu povijesti kao trgovina oproπtajnicama.”

“Pa to je nevjerojatno!”“A na Ëemu se zasniva nauËavanje o paklenim muka-

ma? Na priËi o bogataπu i siromaπnom Lazaru, koju je Isusjednom ispriËao da bi svojim sluπateljima ukazao na tvr-

115

doÊu njihovih srca. Ovoj priËi jednostavno je pripisan drugismisao.”

“Ah, ma koga joπ zanima πto se dogaa poslije smrti?Kad umremo, umrli smo i gotovo!”

“Tako mnogi misle! Sve im je svejedno, æive ravno-duπno, bez nade, ali puni straha!”

“Ti onda misliπ da sa smrÊu nije sve gotovo?”“Upravo tako! Poslije smrti oËekuje nas neπto prekra-

sno! Grob neÊe moÊi nas i naπe najmilije vjeËno dræati usvojim okovima. Ima mnogo ljudi koji bi æeljeli da smrtoznaËava kraj svega, ali neÊe biti tako! Ne æelim vamnipoπto iznositi svoje pretpostavke, veÊ vam æelim reÊi πtoBog u Bibliji kaæe o ovom pitanju. Ne navjeπÊujem vamneki nauk o kojemu se sve dosad nikada nije niπta Ëulo,veÊ istinu koja je oduvijek poznata. Moramo zato uzetidovoljno vremena da potanko razmotrimo prekrasne bi-blijske tekstove koji razjaπnjavaju ovaj problem.”

“VeÊ u Bibliji” — nastavio je José — “postavlja sevaæno pitanje: ‘Kad umre Ëovjek, zar uskrsnut moæe?’ (Job14,14) U svakom ljudskom biÊu tinja nada, jest, Ëak i uv-jerenje, da smrt nije kraj svega. Moralo bi joπ neπto posto-jati nakon toga, zar ne? I postoji!”

“Da, jedanput si neπto govorio o uskrsnuÊu!”“U redu. Prvo Êemo vidjeti postoji li doista uskrsnuÊe

i πto Êe se tada zapravo dogoditi. Prorok Ezekiel dobio jenalog: ‘Zato prorokuj i reci im: ovako govori Jahve Go-spod: Ja Êu otvoriti vaπe grobove, izvesti vas iz vaπih gro-bova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu!’ (Eze-kiel 37,12) Sam Isus rekao je: ‘Ja sam uskrsnuÊe i æivot.Tko vjeruje u mene, ako i umre, æivjet Êe.’ (Ivan 11,25)

Naglaπavao je i dalje: ‘Zaista, zaista kaæem vam, do-lazi Ëas, i veÊ je tu, kada Êe mrtvaci sluπati glas Sina

ÆIVOT I NAUK •

116 • CRNI ORAO

Boæjega, i koji ga budu posluπali, æivjet Êe. Ne Ëudite setomu! Dolazi, naime Ëas kada Êe svi koji poËivaju u gro-bovima Ëuti njegov glas te iziÊi iz njih: koji su Ëinili dobro,na uskrsnuÊe — na æivot; koji su Ëinili zlo, na uskrsnuÊe— na propast.’ (Ivan 5,25.28.29) Jeste li Ëuli? Svi Êe uskr-snuti! Bez obzira vjerovali vi u to ili ne vjerovali!”

“Ovo veÊ postaje zanimljivo!” — Ëuli su se glasovi.José je objaπnjavao dalje: “Ima joπ nekih tekstova u

Bibliji koji govore o uskrsnuÊu. Joπ je proroku Danielubilo reËeno: ‘Tada Êe se probuditi mnogi koji snivaju uprahu zemljinu; jedni za vjeËni æivot, drugi za sramotu, zavjeËnu gadost.’ (Daniel 12,2) Kada je Lazar leæao mrtav ugrobu, Isus je rekao Marti: ‘Uskrsnut Êe brat tvoj — od-govori joj Isus. Znam da Êe uskrsnuti — odvrati mu Marta— o uskrsnuÊu, u posljednji dan.’ (Ivan 11,23.24)

Apostol Pavao vjernicima je u Korintu ovako objasniouskrsnuÊe mrtvih: ‘Tako je i s uskrsnuÊem mrtvih: sije seu raspadljivosti, uskrπava u slavi.’ (1. KorinÊanima 15,42)I dalje: ‘BuduÊi da je po Ëovjeku doπla smrt, po »ovjekudolazi i uskrsnuÊe mrtvih. Jer kao πto u Adamu svi umiru,tako Êe u Kristu svi oæivjeti. Svaki u svom redu: prvenacKrist, potom, u vrijeme njegova dolaska, Kristovi pripad-nici. Zatim Êe doÊi svrπetak, kada preda — poπto uniπtisvako poglavarstvo, svaku vlast i silu — kraljevstvo Bogui Ocu. Da, on mora kraljevati, dok ne poloæi svoje nepri-jatelje pod svoje noge. Neprijatelj koji Êe posljednji bitiuniπten jest smrt.’” (1. KorinÊanima 15,21-26)

“Drugim rijeËima” — zakljuËio je José — “vjeËni seæivot ne dobiva kad netko umre, veÊ Êe ga primiti nakonuskrsnuÊa. Nadam se da ste pozorno sluπali ono πto jereËeno o vremenu... o Njegovu dolasku! Raule, time jetvoje pitanje o uskrsnuÊu dobilo djelimiËan odgovor.”

117

“VjeËni æivot, prema tome, ne dobivamo kad umremo,veÊ u trenutku kad Êemo uskrsnuti?”

“Tako je. Ima joπ Ëinjenica o uskrsnuÊu: ‘Jer Êe samGospodin sa zapovjedniËkim zovom, s glasom arkanela isa zvukom trube Boæje siÊi s neba, i najprije Êe uskrsnutiumrli u Kristu. Zatim Êemo mi æivi, mi preostali, biti sku-pa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospo-dinu i tako Êemo zauvijek biti s Gospodinom.’ (1. Solunja-nima 4,16.17)

Isto uvjerenje dijelio je joπ prorok Izaija prije viπetisuÊa godina: ‘Tvoji Êe mrtvi oæivjeti, uskrsnut Êe tijela.Probudite se i kliËite, stanovnici praha!’ (Izaija 26,19) SamIsus dao je obeÊanje: ‘Volja je Oca mog da svaki koji vidiSina i vjeruje u nj dobije æivot vjeËni i da ga ja uskrisimu posljednji dan.’ (Ivan 6,40)

Zar to nije prekrasna nada? Zaπto bismo trebali nadotvorenim grobom reÊi: ‘Zbogom, prijatelju, viπe se nikadneÊemo vidjeti!’ Zar ne bi bilo bolje da uzviknemo: ‘Do-vienja, majko, vidjet Êemo se kad Isus doe!’ ApostolPavao potvrdio je ovu nadu: ‘Jer, ako vjerujemo da je Isusumro i uskrsnuo, tako Êe i Bog one koji su umrli ujedinjenis Isusom dovesti s njim.’” (1. Solunjanima 4,14)

Manolo je imao u ruci Bibliju Crnoga Orla, ali je vrloteπko uspijevao pronalaziti tekstove. On je sjedio sasvimnaprijed, ispred samoga stola, i pratio je predavanje s ve-likim zanimanjem.

“José, jesam li dobro shvatio da neÊe uskrsnuti samopravednici, veÊ svi? Ovdje u Evanelju po Ivanu stoji dasu jedni Ëinili dobro, a da su drugi Ëinili zlo!”

“U pravu si. Svi Êe ustati, pa i mi, ukoliko umremoprije Isusova dolaska. Postoje dva uskrsnuÊa. Molim te,Manolo, Ëitaj nam iz svoje Biblije ono πto je napisano u

ÆIVOT I NAUK •

118 • CRNI ORAO

posljednjoj knjizi Svetoga pisma, u Otkrivenju, u dvade-setom poglavlju, u Ëetvrtom i petom retku!”

Manolo je Ëitao: “Oni oæivjeπe i kraljevaπe s KristomtisuÊu godina. Ostali mrtvaci ne oæivjeπe dok se nije navr-πilo tisuÊu godina. Ovo je prvo uskrsnuÊe. Blaæen i svettko je dionik ovoga prvog uskrsnuÊa! Nad ovima drugasmrt nema vlasti, nego Êe biti sveÊenici Boæji i Kristovi is njime Êe kraljevati tisuÊu godina.”

“Jeste li Ëuli?” — upitao je José. “Izmeu dva uskrs-nuÊa proÊi Êe tisuÊu godina. Za to vrijeme izbavljeni Êebiti s Kristom na Nebu. Ima nekih teologa koji vjeruju daÊe tih tisuÊu godina, takozvani milenij, biti doba bla-gostanja ovdje na Zemlji. Ti teolozi vjerojatno nisu po-zorno Ëitali Boæju rijeË!

U knjizi Otkrivenje Ëitamo da Êe Zemlja biti opusto-πena (Otkrivenje 16,18-20). VeÊ je prorok Izaija nagovije-stio da Êe Zemlja u to vrijeme biti nenastanjena i prazna(Izaija 24,3). To je vrijeme koje Êe Sotona provesti u zaro-bljeniπtvu (Otkrivenje 20,1-3). Zapravo neÊe imati prilikuda bilo koga zavodi. NeÊe mu preostati niπta drugo negoda razmiπlja o svomu razornom djelu i da Ëeka svoju ka-znu. Manolo, molim te, Ëitaj iz istoga poglavlja Ëetrnaestii petnaesti redak. Ti tekstovi opisuju nam πto Êe se dogo-diti potom.”

Manolo je glasno Ëitao: “Tada su Smrt i Podzemnisvijet bili baËeni u ognjeno jezero — ognjeno jezero, to jedruga smrt. I tko se god ne nae upisan u knjizi æivota, bîbaËen u ognjeno jezero.”

“Dakle, to je pakao!” — uzviknuo je José. “Ali nesada, nego tisuÊu godina nakon Kristova drugog dolaskanastat Êe pakao! Sve Êe izgorjeti. Prorok Malahija veÊ jeu svoje doba proricao: ‘Jer, evo dan dolazi poput peÊi

119

uæaren; oholi i zlikovci bit Êe kao strnjika: dan koji se bliæispalit Êe ih — govori Jahve nad vojskama — da im neÊeostati ni korijena ni granËice. I gazit Êete bezboænike kaoprah pod nogama u dan koji spremam — govori Jahve nadvojskama.’ (Malahija 3,19.21) U ovaj oganj bit Êe baËenSotona sa svim svojim pomoÊnicima (Otkrivenje 20,10).”

“Je li to pakao o kojemu se govori u Bibliji?”“Jest. Kad proËitate da Êe bezboænici gorjeti vjeËno,

onda se na taj naËin istiËe njihovo vjeËno uniπtenje. Mu-ke neÊe trajati vjeËno, ali Êe svi izgorjeti i pretvoriti se uprah i pepeo. Iz tog Êe ognja proiziÊi nova Zemlja.

Ivan je imao prednost vidjeti tu novu Zemlju u vie-nju. On je ovako opisuje: ‘Potom opazih novo nebo i novuzemlju, jer su iπËezli prvo nebo i prva zemlja: mora viπenema. Tada Ëuh jak glas πto dolazi od prijestolja kako viËe:Evo stana Boæjeg meu ljudima! On Êe stanovati s njima:oni Êe biti njegov narod, i on sâm, Bog bit Êe s njima. OnÊe otrti svaku suzu s njihovih oËiju. Smrti viπe neÊe biti;neÊe viπe biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijetproe.’” (Otkrivenje 21,1.3.4)

“Zar nisi ranije neπto govorio o drugoj smrti?”“Da. Tako piπe i u Bibliji. Mnogi Êe ljudi dva puta

umrijeti. Ja sam odluËio biti iskreni krπÊanin, a ako budepotrebno, i umrijeti za Krista. Ali æelim ustati u prvomuskrsnuÊu! ©to ste vi odluËili?”

Tiπina bez daha zavladala je u prostoriji. Borci za slo-bodu nikad nisu ovakvo neπto Ëuli, nikad im to nije bilotako jasno i razumljivo objaπnjeno. Napokon je jedan odnjih upitao: “Zaπto nam predstavnici velikih crkava nisurekli to πto si nam ti veËeras proËitao iz Biblije?”

“Idi i pitaj njih! Oni se radije povode za svojim zami-slima i ne vjeruju onomu πto Biblija kaæe.”

ÆIVOT I NAUK •

120 • CRNI ORAO

Raúl, koji je sjedio u prvim redovima, bio je dubokoimpresioniran, iako joπ nije bio sasvim uvjeren. “Kako on-da objaπnjavaπ iskustva sa svijetom duhova, ili susrete sumrlima? HoÊeπ li tvrditi da je sve to samo prijevara?”

“Nipoπto. Svijet duhova uistinu postoji.”Eligio je ustao i povikao: “»injenica je da su ljudi

razgovarali s mrtvima! »uo sam jednoga svoga susjedakad je priËao o takvim svojim doæivljajima!”

Drugi je dodao: “Jedan nastavnik u mojoj πkoli predcijelim je razredom ispriËao πto mu se dogodilo na spiri-tistiËkoj seansi. Sve je izgledalo tako stvarno. Kako bi seto moglo objasniti?”

Luis je sve dotad πuteÊi sluπao, ali kad se poËelo raz-govarati o nadnaravnim pojavama, potpuno se probudio:“Neki Ëovjek u mom gradu stalno je govorio: ‘Jedva Ëe-kam da napustim svoje tijelo i da se prikljuËim svijetuduhova!’ On je doπao odnekud iz Azije i vjerovao je uneku dalekoistoËnu filozofiju.”

“Dakle, kako vidite” — odvratio je José — “svijetduhova veÊ je mnoge opËinio.”

“U naπem susjedstvu” — umijeπao se i Carlos — “biloje domova koji su se sluæili ouja daskom. Kad su odluËilida je viπe ne upotrebljavaju, doπlo je do velike buke uormarima i sobama, Ëuli su se koraci i vidjele Ëudne poja-ve. Kako bi se mogli objasniti uzroci tih Ëudnih pojava?”

José je odgovorio: “Znate li kako je i kada sve topoËelo? Znate li gdje je nastalo nauËavanje o æivotu posli-je smrti? U Edenskom vrtu. Evo πto o tome piπe: ‘Zmijabijaπe lukavija od sve zvjeradi πto je stvori Jahve, Bog.Ona reËe æeni: Zar vam je Bog rekao da ne smijete jestini s jednog drveta u vrtu? Æena odgovori zmiji: Plodovesa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla πto

121

je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajteu nj, da ne umrete! Nato Êe zmija æeni: Ne, neÊete um-rijeti!’ (Postanak 3,1-4)

I upravo tu se krije poËetak nauËavanja o besmrtnostiduπe. U mnogim crkvama nailazimo na vjerovanje da jeljudska duπa besmrtna, iako takvo vjerovanje stoji u oπtrojopreci s biblijskim naukom. Spiritizam tvrdi da je on diomodernoga krπÊanstva. Sva nadnaravna iskustva temeljese na ovoj teoriji. Zmija je bila prvi medij, prvo biÊe kojeje ostvarilo vezu izmeu ljudi i svijeta duhova.”

“Ali, José, ako ti duhovi nisu duπe umrlih, πto su on-da?” — æelio je saznati Mario.

José je zamolio Manola da Ëita iz Otkrivenja. “Uto sezametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anelimamorao voditi protiv zmaja. Zmaj i njegovi aneli prihva-tiπe borbu, ali je ne mogoπe izdræati. I mjesta za njih viπenije bilo u nebu. Bijaπe zbaËen veliki Zmaj, stara Zmijakoja se zove avao — sotona, zavodnik cijeloga svijeta —bijaπe zbaËen na zemlju i bijahu zbaËeni s njime njegovianeli.” (Otkrivenje 12,7-9)

“To je svijet duhova, svijet demona!” — objasnio jeJosé. “I mi se moramo Ëuvati toga svijeta! Velika vojskademona kreÊe se Zemljom. Bog je vjerne stalno opomi-njao da ne stupaju u vezu s demonima. Iskustvo izraelskogkralja ©aula u tome nam je straπan primjer. O njemu mo-æemo Ëitati u 1. Samuelovoj, 28. poglavlju, i u 1. Ljetopi-sa, 10. poglavlju. Izgubio je æivot zato πto se nije dræaoBoga, veÊ je traæio pomoÊ spiritistiËkog medija, vraËari-ce.”

Armando je bio preneraæen: “HoÊeπ li reÊi da naπipokojni roaci i prijatelji ne mogu dolaziti u naπe kuÊe ipokazivati se kao utvare?”

ÆIVOT I NAUK •

122 • CRNI ORAO

“Pogledajmo πto Biblija kaæe, Armando. Evo πto u njojpiπe: ‘Kao πto se oblak gubi i raspline, tko u ©eol sie, viπene izlazi. Domu svome natrag ne vraÊa se nikad, njegovoga mjesto viπe ne poznaje.’ (Job 7,9.10)

Armando ipak nije odustajao: “»uo sam od ljudi da seËak i sam Krist pojavljivao na tajnim spiritistiËkim sean-sama. Moæemo li u to vjerovati?”

José je odgovorio: “Kad je govorio o znakovima svo-jega drugog dolaska, Isus je upozorio svoje uËenike naspiritistiËke pojave: ‘Jer Êe mnogi doÊi pod mojim ime-nom i reÊi: Ja sam Mesija, i mnoge Êe zavesti. Ako vamtko tada rekne: Sluπaj! Mesija je ovdje ili ondje — nevjerujte, jer Êe se pojaviti laæni mesije i laæni proroci te ÊeËiniti tolike Ëudesne znakove da bi zaveli, kad bi bilomoguÊe, i same izabranike. Eto, kazah vam unaprijed! Za-to, reknu li vam: Eno ga u pustinji! — nemojte izlaziti!Eno ga u tajnim odajama! — nemojte vjerovati.’ (Matej24,5.23-26) Ovo je biblijski odgovor na tvoje pitanje.

O odnosu prema nadnaravnim pojavama joπ je izrael-ski narod dobio uputu: ‘Neka se kod tebe ne nae ... nitkotko bi bajao, zazivao duhove i duπe predaka ili se obraÊaona pokojnike. Jer, tko god takvo πto Ëini, gadi se Jahvi;zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bogtvoj.’ (Ponovljeni zakon 18,10.11)

Kasnije je i prorok Izaija upozorio: ‘Reknu li vam:Duhove pitajte i vraËe koji πapÊu i mrmljaju — Dakako,narod mora pitati svoje bogove i za æive u mrtvih se ras-pitivati — Uza Zakon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne reknetako, zoru neÊe doËekati.’ (Izaija 8,19.20)

Nikad se ne bismo smjeli u to upuπtati! A zaπto? Tkose krije iza duhova? Biblija objaπnjava: ‘Jer su ovo duhoviavolski koji Ëine Ëudesa!’” (Otkrivenje 16,14 — DK)

123

Armando je cijelo vrijeme stajao otraga i pozorno slu-πao. Dok je razmiπljao o smrti i o Boæjem neprijatelju kojije prouzroËio sve ovo zlo, osjetio je potrebu da postavipitanje: “José, ne mogu sve to razumjeti. Ako je Bog takosvemoÊan, kako Ga ti prikazujeπ, zaπto nije uniπtio zlo veÊu samom zaËetku?”

“To se pitanje vrlo Ëesto postavlja. I juËer smo gaovdje Ëuli kad smo razgovarali o sukobu izmeu dobra izla. Ja problem postavljam ovako: Bog je to lako mogaouËiniti, no da li bi tada svi vjerni aneli, stanovnici drugihsvjetova i cijeli svemir bili duboko uvjereni da je Bog upravu, da Ga je Njegov neprijatelj oklevetao? Bi li timebilo dokazano da su optuæbe protiv Boga bile laæne?

Moæda bi se mnogi Ëak stavili na stranu Boæjeg nepri-jatelja! Meutim, vrijeme je trebalo dokazati da je Bog upravu.

Cijeli svemir morao je dobiti priliku da se uvjeri kamovode Sotonina oholost i njegova neposluπnost! I doista:sve se odvijalo upravo onako kao πto je to Bog predvidio.Zlo i njegovi sljedbenici sami su sebi izrekli presudu. Svremenom smo i mi postali svjesni uæasnih posljedicapobune. Kao slobodna biÊa svi smo mi u stanju odluËivatio svojoj sudbini. Nikoga se ne prisiljava da slijedi Boæjeupute. Mi moæemo odluËivati na temelju svoje slobodnevolje. I ti to moæeπ!”

Onda se José okrenuo Manolu: “Kao obrazovan Ëovjek,πto bi nam ti mogao reÊi o stanju umrlih na temelju onogaπto si danas Ëuo?”

“Moram priznati da je pitanje vrlo sloæeno. Ali, poπtosmo Ëuli odgovor iz Biblije, jedno je jasno: Ëovjek je smr-tan. Kad umre, onda je mrtav! Biblija se, opisujuÊi to sta-nje, sluæi pojmom spavanja u grobu, smrtnog sna. I nema

ÆIVOT I NAUK •

124 • CRNI ORAO

ni raja ni pakla za ljude sve dok Isus ne doe po drugi putna Zemlju. Kad se On pojavi, umrli vjernici ustat Êe izgroba, a oni æivi preobrazit Êe se i zajedno s uskriπenimaotiÊi na Nebo. Æivi nevjernici tada Êe umrijeti i zajedno sostalima poËivati u grobu sve dok ne proe tisuÊu godina.

Krist i vjerni tada Êe ponovno siÊi na Zemlju. I dogo-dit Êe se drugo uskrsnuÊe, oæivljavanje nevjernika. Sotonai njegovi demoni konaËno Êe izgorjeti u ognju pakla. Aliiz tog Êe ognja izaÊi nova tvorevina, nova Zemlja, Boæjekraljevstvo, pravi raj. Jesam li dobro shvatio?”

“Ni sam ne bih mogao to bolje objasniti. Dan Sudanad nevjernicima brzo Êe doÊi. Tad Êe se jasno vidjeti tkostoji na Ëijoj strani — na Boæjoj strani ili na strani ne-prijatelja. Vrijeme prolazi. Svatko se od nas treba opre-dijeliti. Na Ëijoj strani ja stojim, to veÊ znate. Ja se radu-jem Boæjem kraljevstvu koje Krist priprema. Razmiπljajteo svemu πto smo Ëitali o novoj Zemlji! Evo Ëemu se janadam: ‘Ali mi oËekujemo, prema njegovu obeÊanju, novanebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost.’ (2. Petro-va 3,13) VeÊ je priliËno kasno. Mislim da bi bilo dobro dase zajedno pomolimo Bogu i da poemo na poËinak!”

VeÊina je otiπla uzbueno razgovarajuÊi. Ostali su seokupili oko Joséa i proveli s njime u razgovoru sljedeÊihpola sata.

José je bio umoran. Cijeli dan proveo je s ljudima.Kad je uπao u svoju malu sobu, pomislio je na dom. Sjetiose svoje obitelji i pomolio se toplo za nju.

A kod kuÊe Joséovi nisu znali πto da misle niti komeda se obrate. Maria je vjernicima prenijela sva svoja stra-hovanja. Svi su se molili za Joséa i nadali se da je joπ uæivotu. Bilo je to vrijeme brige i straha za obitelj i zavjernike.

125

9SvjedoËanstvo i sluæba

“Sve su staze Jahvine istina i ljubav,za onog koji Ëuva Savez njegov i propise.”

(Psalam 25,10)

SljedeÊeg jutra José je krenuo u dugaËku πetnju pobrdovitoj okolici. Bila je subota, njegov blagdan. U misli-ma je bio s obitelji i sa svojom crkvom koju je tolikovolio. Kako je samo Ëeznuo da bude s njima, da pjeva i dase moli Bogu!

Tiho je pjevuπio sam za sebe. Ljudi, koji su se nalaziliu blizini, gledali su ga i sluπali.

“ZapovjedniËe, πto se dogaa s Joséom? »ini mi se daneπto nije s njim u redu” — obratio se jedan borac CrnomOrlu.

“©to se to dogodilo? Jeste li ga vidjeli?”“Od jutros ga promatramo. Ne sudjeluje u uobiËaje-

nim poslovima. Nije se pojavio ni na doruËku. Misliπ li daga muËi neki problem, pa se zato povukao u samoÊu?”

“Ne mislim da je tako” — objasnio im je Crni Orao.“Danas je njegov blagdan. U meuvremenu ste morali pri-mijetiti da je José iskreni krπÊanin koji se Ëvrsto dræiBiblije. Subota je njegov dan odmora. Imajte na umu: to

126 • CRNI ORAO

je prvi dan odmora koji on ne provodi sa svojom obiteljii u svojoj crkvi. Nije mu lako da upravo danas bude sam.Morate ga shvatiti. I mi smo veÊ dugo odvojeni od naπihvoljenih. Joséove misli i njegovo srce danas su dolje udolini.”

“Ali zaπto on danas svetkuje dan odmora? Nedjelja jetek sutra!”

“VeÊ sam vam rekao da je subota njegov blagdan. Onje adventist sedmoga dana. Adventisti dræe Deset zapovije-di po Bibliji, onako kako ih je Bog dao ljudima. MoædaÊemo veËeras imati priliku s njim porazgovarati, pa Êete gasami moÊi pitati. On Êe vam sve objasniti. Za ruËkom Êuvam to predloæiti. Tad Êemo vidjeti πto Êe ljudi odluËiti.”

Zapovjednik se udaljio. Meu ljudima se odmah po-veo æivahan razgovor.

“Jeste li Ëuli? On bi da veËeras imamo novi sastanak!”“Pa, ËovjeËe, kamo Êe nas to odvesti?”“Da!” — javio se Carlos. “Te takozvane sastanke odr-

æavamo svake veËeri. U posljednje vrijeme ne govorimo nio Ëemu drugome osim o religiji. VeÊ mi je dosadilo!”

“Ni meni to ne odgovara” — dodao je netko. “Mislimda bismo trebali imati i malo vremena za sebe i za karte!”

“U pravu si! Pozovi ostale da se dogovorimo. Mislimda su Roberto, Arcadio i joπ neki priliËno ljuti zbog svegaπto se ovdje dogaa.”

“Æelimo se opet malo zabavljati!”“Tako je! Traæit Êemo od zapovjednika slobodnu ve-

Ëer!”Tako su i uËinili. I drugi su im se prikljuËili, jer im je

druπtvena veËer subotom bila prirasla srcu.Joπ tijekom prijepodneva José se vratio u logor. Jutro

je proveo sam sa svojom Biblijom.

127

Dok se susretao s razliËitim skupinama, sluπao je kakose ljudi dogovaraju na koji Êe naËin provesti veËer. Stekaoje dojam da su borci veÊ pomalo siti njegovih vjerskihpredavanja.

Stoga se odmah uputio u ured Crnoga Orla.“Crni Orle, sluπao sam kako ljudi uzbueno razgova-

raju i otvoreno traæe da im se ova veËer ostavi na slobodnoraspolaganje. Predlaæem zato da im veËeras daπ priliku dase pozabave svojim igrama koje im oËito donose mnogozadovoljstva. Osim toga, izgleda mi da mnogima ne odgo-vara moja nazoËnost. Ti dobro znaπ da ja nikomu ne æelimbiti na teret!”

“Ali, José, ima i drugih koji se zanimaju za ono πto imti govoriπ! Oni radije sluπaju tebe nego da kartaju. Ti znaπda nitko ne moæe svima ugoditi. Pa ako se nau samodvojica ili trojica koji æele provesti vrijeme s tobom uzBibliju, jesi li spreman ostati s njima?”

“Naravno.”“Ja u svakom sluËaju æelim sluπati kako ti tumaËiπ

Bibliju, pa Êemo vidjeti hoÊe li se naÊi joπ netko tko Êe utome uæivati!”

“Ali, molim te, bez prisile! Moæda sam veÊ predugoovdje ostao, trebao bih sutra krenuti kuÊi.”

“José, kaæem ti joπ jedanput: Ëak i kad te nijedan odboraca ne bi htio sluπati, ja æelim biti s tobom! Moæda seviπe nikad neÊemo sresti, a ja bih æelio dobiti odgovor nasvoja pitanja. Zar mi ne æeliπ pomoÊi?”

“Crni Orle, ti znaπ da bih ja sve uËinio da tebi pomo-gnem. Spreman sam ostati joπ nekoliko dana s tobom itvojim ljudima.”

“Dobro. ©to se ljudi tiËe, njihovo je pravo da slobodnoodluËuju. Tko æeli veËer provesti po svom izboru, moæe to

SVJEDO»ANSTVO I SLUÆBA •

128 • CRNI ORAO

uËiniti. Tko odluËi da Êe radije tebe sluπati, neka doe uveliku kolibu!”

“Ti si zapovjednik i znaπ kako treba postupati s ljudi-ma” — sloæio se José.

Za ruËkom se razgovaralo i o veËernjem programu.Izgledalo je da su svi zadovoljni. Svatko je mogao slobo-dno odluËiti πto Êe Ëiniti.

»im je José napustio blagovaonicu, priπao mu je Raúl.“José, πto radiπ poslije podne? Neki od nas rado bi stobom razgovarali. Imaπ li vremena za nas? Moæemo lise naÊi?”

José mu je obeÊao da Êe se naÊi u tri sata.Tako su svi, pa i José, dobili na raspolaganje malo

vremena za sebe. José se mogao moliti i pripremiti se zanovi susret s ljudima.

Istodobno druga skupina boraca vodila je u blizini spa-vaonice æivu raspravu. Razgovaralo se o Joséu.

“Jesam li dobro Ëuo da je taj Ëovjek adventist?” —upitao je Alfredo.

“Da! Zapovjednik ga je tako predstavio.”“Adventist... Znate, u mom gradu postoji Adventisti-

Ëka crkva. Usput reËeno, to je jedna od najbolje odræava-nih zgrada u cijelom gradu.”

“Jesi li odlazio na njihova bogosluæja?”“Nisam, ali znam da mnogi tamo odlaze. Ljudi u gra-

du dosta priËaju o tim adventistima.”“Doista zanimljivo” — prekinuo ga je Ramon. “U

blizini grada u kojemu æivi moj brat nalazi se adventisti-Ëka πkola s internatom. Kad smo nedavno posjetili roake,bili smo pozvani na adventistiËki koncert. ©kola ima pre-krasan zbor, a i orkestar je izvanredan. Svidjelo mi se, imnogo je ljudi bilo nazoËno.”

129

I Pedro se iznenada sjetio: “U malom mjestu iz kojegadolazim postoji Crkva adventista sedmoga dana. Vjernicisu vrlo marljivi, posjeÊuju stare i bolesne, donose im hra-nu i pomaæu u kuÊnim poslovima. Na crkvenom kombijunalazi se naziv ‘Dobrotvorno druπtvo’, ili neπto sliËno.”

“Izgleda da tih adventista ima na svakom koraku!” —primijetio je Eligio. “Tijekom posljednjega dræavnog pra-znika zajedno s ostalima stupala je i jedna adventistiËkaizviaËka Ëeta u prekrasnim odorama. ©to ti adventisti svene Ëine!”

Joπ jedan borac imao je neπto reÊi: “Tamo gdje ja æi-vim, mnoga djeca tijekom πkolskih praznika odlaze u nji-hovu Ljetnu biblijsku πkolu. Nastava se odræava u adven-tistiËkoj crkvi. SjeÊam se da adventisti uvijek odlaze ucrkvu s Biblijom u ruci. Mnogi ih zato nazivaju narodomKnjige.”

Sad je Alexander bio na redu: “Ne znam ima li u na-πem gradu adventista, ali ujak mi je pisao da su nakonvelikoga potresa koji je razorio cijeli grad adventisti biliprvi da pomognu i da su ponovno sagradili preko stotinuporuπenih zgrada.”

Ljudi su se zgledali. Odjednom su znali iznenaujuÊemnogo o adventistima i njihovim djelatnostima, ali niπta onjihovu vjerovanju. ©to ti ljudi uopÊe vjeruju? Pitanje jeizgledalo nerjeπivo.

“Zapovjednik je rekao da moæemo pitati Joséa πto ad-ventisti vjeruju!”

“Ali mi to veÊ znamo! José nam je priËao o drugomKristovu dolasku u bliskoj buduÊnosti.”

“Pokazao nam je πto u Bibliji piπe o smrti i o uskrs-nuÊu. Izgleda da su adventisti zbilja ljudi Biblije. Drugecrkve nauËavaju potpuno drukËije.”


130 • CRNI ORAO

“Znate πto, ljudi!” — predloæio je Eligio — “trebamoga pokuπati πto duæe zadræati u naπoj sredini kako bismoπto viπe saznali o vjerovanju i nauËavanju AdventistiËkecrkve!”

“VeËeras Êe se opet odræati sastanak. Siguran sam daÊe nam José joπ neπto otkriti o svojoj Crkvi. Ja Êu svakakobiti na sastanku. Imat Êemo mu priliku postavljati pitanja,zar ne?”

Ljudi su poËeli govoriti svi u isto vrijeme. “Ja Êu seprikljuËiti Joséu i zapovjedniku!” — “I ja Êu doÊi, jer æe-lim saznati zaπto se zovu adventisti sedmoga dana!” — “Ija bih to æelio. Napeto oËekujem ovu veËer!”

Poslije podne Raúl i viπe od trideset ljudi Ëekali suJoséa u sjeni velikoga hrasta. José je oËekivao Raúla inajviπe joπ dvojicu-trojicu prijatelja. Zato je bio vrlo izne-naen kad je zatekao veliku skupinu ljudi razne starostikoji su æeljeli prouËavati Boæju rijeË da bi pronaπli istinu.A upravo to je José najviπe volio raditi subotom. Trebaloje to biti blagoslovljeno poslijepodne za ove ljude kojinikad dotada religiju nisu ozbiljno shvaÊali.

Iznenada je José postao svjestan da ga je Boæja pro-vidnost poslala da obavi ovu sluæbu u planinama. Poslje-dnjih su se dana ljudi, koji su na temelju svojih politiËkihuvjerenja postali borci za slobodu, podijelili u dvije sku-pine. Jedni su se smatrali ugroæeni Joséovim pojavljiva-njem, njegovim tumaËenjima i vjerovanjima. Meutim, iz-nenaujuÊe je velik bio i broj onih koji su svoj odnosprema Bogu i biblijskom nauku ozbiljno uzeli u razmatra-nje.

S osmijehom i radosna srca pristupio je José skupinikoja ga je Ëekala. “Ljudi, ne znam πto bih rekao! Zbiljasam iznenaen. Mislio sam da Êe samo nekolicina vas po-

131

æeljeti svoje vrijeme provesti sa mnom i ovom prekrasnomknjigom.” José je podigao Bibliju. “Vidjeti ovdje tako velikuskupinu, doista je divno. Neka vas sve Bog blagoslovi,prijatelji!”

“I mi se radujemo πto si ti ovdje!” — uzvratio je Raúl.“Izgleda” — primijetio je José — “ da je ovo bio

ugodan, miran dan za sve vas, ali ne i za mene. Zabrinutsam za svoju obitelj. Ovdje sam veÊ priliËno dugo i trebaobih se vratiti u dolinu i nastaviti svoj uobiËajeni æivot.”

“Nemoj, José, ostani barem joπ nekoliko dana!” —zamolili su ga svi u jedan glas.

“Ovaj dan, da znate” — José je mislio na svoj danodmora — “veoma mi je na srcu. Uz Boæju pomoÊ veËerasÊu vam o tome viπe govoriti, ili moæda tek sutra. VidjetÊemo...”

©to se tiËe poslijepodneva, José je bio svjestan da Êese raspravljati o goruÊim, Ëak kritiËnim pitanjima. Okonjega su bili ljudi Ëvrstih uvjerenja koji su se borili zavisoke politiËke ciljeve. Bili su to ljudi mudri, ambiciozni,proraËunati, i πto je sasvim naravno, vrlo realistiËni.

A sad su se suoËavali sa stvarnim problemom. Nisumogli objasniti ni sebi ni drugima πto se to iznenada snjima dogodilo. Pojavio se neki seljak sa svojom Biblijomi poËeo ih ispitivati o njihovu odnosu prema Bogu, premaNjegovoj RijeËi i pravom krπÊanskom æivotu. Teπko sumogli shvatiti da jedan tako neπkolovan Ëovjek kao πto jeJosé moæe biti tako upuÊen u biblijski nauk. Za samo je-dan tjedan José je zadobio poπtovanje i povjerenje boracaza slobodu. Nijedan od njih nije mogao postaviti nikakavprigovor njegovim tumaËenjima.

Da bi razgovoru dao odreenu teæinu, José je nekolikoputa naglasio koliko je vaæno da se Ëovjek podrobno upo-


132 • CRNI ORAO

zna s Boæjom rijeËju. Istinski sljedbenici Isusa Krista nedaju se zavesti tajanstvenim i nejasnim teorijama niti ljud-skom misaonom akrobatikom.

“Vi ste sigurno veÊ zapazili da vam nikad nisam izno-sio svoje miπljenje, veÊ uvijek ono πto stoji u Bibliji. BoæjarijeË sama otkriva, objaπnjava i tumaËi osnovne smjernicekrπÊanske vjere. Iskreni krπÊani uvijek znaju u πto vjeruju.Oni se u svom svakidaπnjem æivotu upravljaju prema bo-æanskim savjetima koje su proËitali u Njegovoj RijeËi. Up-ravo je zato krπÊanski æivot tako dinamiËan.”

Toga poslijepodneva svi su borci za slobodu osjetiliizazov. Religija tim ljudima dotad uopÊe nije padala naum. Politika, da! O njoj su mogli razgovarati satima. Nji-hov san bio je da æive u demokratskoj zemlji. Sad su sa-znali koje vrijednosti neπto znaËe u æivotu krπÊanina i kojesmjernice postavlja Boæja rijeË. Temelji njihova ponaπanjatako su bili uzdrmani.

“©to ti podrazumijevaπ pod æivotom u skladu s krπÊan-skim pravilima?” — Ëulo se pitanje iz prvih redova.

“Da bi netko bio vjerodostojni krπÊanin, treba znatibiblijski nauk i Ëiniti ono πto Bog od njega zahtijeva. Toni u kom sluËaju nije lako u svijetu punom zloËina i po-kvarenosti. Potrebna je hrabrost da Ëovjek æivi onako kaoπto vjeruje. Bez oslanjanja na Boga to se uopÊe ne moæepostiÊi.

Na prvom je mjestu vjera, a nje nema bez Boæje po-moÊi. Pavao je pisao crkvi u Rimu: ‘Pravednik Êe æivjetiod vjere.’ (Rimljanima 1,17) U Poslanici Hebrejima obja-snio je πto je vjera: ‘Vjera je jamstvo za ono Ëemu senadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo. Zbognje su stari postigli pohvalno svjedoËanstvo.’” (Hebrejima11,1.2)

133

“ZnaËi li to” — upitao je netko — “da, ako neπtovidimo i smatramo istinitim, imamo vjeru?”

“To je dobro pitanje. Nije dovoljno da netko samorazumije istinu i da je uvjeren u istinu. Tek kad poËnedjelovati u skladu s tim uvjerenjem, moæe se reÊi da jeprihvatio vjeru. U Bibliji Ëitamo: ‘Kao πto je tijelo mrtvobez duπe, tako je i vjera mrtva bez djela.’ (Jakov 2,26)

To bi se moglo i ovako prikazati: razum je lijeva rukanaπega biÊa, a vjera je desna. S jedne strane zakljuËujemorazumno, i dobro je da je tako. UËimo i razumijevamo. Alitek kad spoznamo istinu i kad æivimo u skladu s njom, tektada moæemo reÊi da imamo vjeru. Æelio bih vam proËitatijoπ nekoliko biblijskih tekstova koji se bave ovom tema-tikom.

Kralj David molio je: ‘Pravilima me svojim nauËi... io Ëudesima Êu tvojim razmiπljat.’ (Psalam 119,26.27) Pa-vao je pisao vjernicima u Efezu: ‘Zato ne budite bezumni,nego uoËavajte πto je volja Gospodnja!’ (Efeæanima 5,17)

Sam je Isus zahtijevao od ljudi: ‘Posluπajte i razumij-te!’ (Matej 15,11) Bog je preko proroka Izaije poslao svojuporuku Izraelcima: ‘Jer vi ste moji svjedoci, rijeË je Jahvi-na, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovalii uvidjeli da sam to ja.’ (Izaija 43,10)

Pavao je pisao svojemu prijatelju Timoteju: ‘... ali sene stidim, jer znam komu sam vjerovao.’ (2. Timoteju 1,12)Crkvi u Kolosi napisao je, poπto se uvjerio u njihovu vjer-nost: ‘Zato i mi od onoga dana u koji smo to Ëuli neprestajemo moliti za vas i prositi da vas Bog napuni pot-punom spoznajom svoje volje sa svakovrsnom mudrosti iduhovnim razumijevanjem.’ (Koloπanima 1,9)

Ovdje je uglavnom rijeË o razumijevanju, shvaÊanju,prepoznavanju i znanju. Ovi se pojmovi stalno sreÊu u


134 • CRNI ORAO

Bibliji. I πto mislite! Ja sam se i za vas molio, a vi nisteo tome ni znali. Æelio bih da i vi doæivite ono isto πto samja doæivio s Bogom i Njegovom RijeËju. Prvo moramorazumjeti Bibliju, tada Êemo je prepoznati kao istinu i iztoga Êe se roditi æiva vjera. A sada, Raúle, jutros si mispomenuo da me neπto æelite pitati!”

Ali prije nego πto je Raúl uspio doÊi do rijeËi, povikaoje netko iz skupine: “Ja imam jedno pitanje, a moæda Ëaki nekoliko! Moji prijatelji kaæu da si govorio o Boæjemneprijatelju i kako je on postao avao. Ja sam tada bio nastraæi i nisam mogao pribivati sastanku. Moje pitanje gla-si: ©to je on bio dotad? Je li se on oduvijek zvao Sotona?”

“Kaæi mi, molim te, kako se zoveπ?”“Arcadio!”“U redu, Arcadio. Drago mi je da si danas s nama. Zar

ti prijatelji nisu znali objasniti to pitanje?”“Nisu!”“Onda ga vjerojatno ni ja nisam dovoljno jasno pro-

tumaËio. Sotona je nekad bio jedno od najviπih nebeskihbiÊa, Ëuvar Boæjega prijestolja. Bog ga je stvorio, bio jelijep i pametan. Njegovo ime nije bilo Sotona ili avao,veÊ Lucifer — Svjetlonoπa. Opis koji daje prorok IzaijatoËno mu odgovara: ‘Kako pade sa nebesa, Svjetlonoπo,sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naro-da? U svom si srcu govorio: Uspet Êu se na nebesa, povrhzvijezda Boæjih prijesto Êu sebi diÊi. Na zbornoj Êu stolo-vati gori na krajnom sjeveru. UzaÊi Êu u visine oblaËne, bitÊu jednak Viπnjemu.’ (Izaija 14,12-14)

Neki od vas veÊ znaju ove tekstove. Ja sam vam nedav-no pokuπao objasniti kako se jedno stvoreno biÊe podigloprotiv Boga, kako je zlouporabilo svoju slobodu da bi za-dobilo vlast nad nebeskim biÊima i zasjelo na Boæje prije-

135

stolje. Svima koji su pristali uz njega davao je velika obe-Êanja i, doista, veliki broj anela stao je na njegovu stra-nu.”

“Ali, José, zaπto ga Bog nije odmah uniπtio i tako uzaËetku uguπio pobunu?”

“I o tome smo opπirno razgovarali, Arcadio! Bog je tomogao uËiniti, ali kako bi to ocijenila ostala stvorenja?Moæda bi rekla: Lucifer je vjerojatno bio u pravu, ali jeBog bio silniji pa ga je uniπtio! Bog ga je zato ostavio uæivotu. I Lucifer je pokazao svoje pravo lice. Laænost nje-govih optuæbi protiv Boga postala je oËita i cijeli svemirvidio je da Bog nikoga ne prisiljava na posluπnost. On æelida Mu sluæimo dragovoljno, iz ljubavi.”

“©to se dogodilo s anelima koji su sudjelovali u po-buni?”

“Od njih su postali zli duhovi koji sluæe Sotoni kaodemoni.”

Iznenada su svi poËeli govoriti istodobno. Svatko jehtio neπto znati. PoËela je vruÊa rasprava.

“©to je s nauËavanjem o paklu?” — uzviknuo je Enri-que. “Ja se s tim ne mogu sloæiti. Kako bi Bog, kojega tiprikazujeπ kao Prijatelja, mogao uæivati gledajuÊi kako seNjegovi neprijatelji muËe u vjeËnom ognju? Je li to Bog ukojega ti vjerujeπ, José?”

“Ne, Enrique, u takvog Boga ja ne vjerujem? I gdje jetaj pakao o kojemu govoriπ? Gdje je? Prema onome πtopiπe u Bibliji, nema nikakvoga paklenog ognja u kojemuse peku duπe. Zar nisi bio nazoËan kad smo razgovarali ostanju umrlih?”

“Ne, nisam!”“Ovo ponovno pokazuje kako se malo zna o biblij-

skom nauku. Sva moguÊa neznaboæaËka mudrovanja uvu-


136 • CRNI ORAO

kla su se u Crkvu i izopaËila pravu sliku. Moj Bog jestBog ljubavi. Najvaænija izjava u povijesti ËovjeËanstva gla-si: ‘Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedino-roenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊda ima æivot vjeËni. Jer Bog nije poslao svoga Sina nasvijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu.’(Ivan 3,16.17)

Prije nego πto odem odavde, nadam se da Êu vamispriËati viπe o Isusu Kristu, Boæjemu Sinu. A sad bih naEnriqueovo pitanje dao biblijski odgovor: ‘Æivota mi mo-ga — rijeË je Jahve Gospoda — nije meni do smrti bezboæ-nikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da æivi.Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zaπto daumrete, dome Izraelov!’ (Ezekiel 33,11) Naglaπavam joπjednom: ‘Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog lju-bav.’ (1. Ivanova 4,8)

Prema tome, ovako izgleda moja slika Boga: On jeljubazan, strpljiv, milostiv, prije svega to je Bog ljubavi, kojipomaæe i spaπava. Osim toga, Boæja ljubav pokazuje se iputem Njegove pravednosti. Zar nije pravda ono za πto sevi borite? Jednoga dana Bog Êe nam dati savrπenu prave-dnost. Nepravednici i prijestupnici sami sebi izriËu presudu.

U Bibliji stoji: ‘S neba se zaista oËituje gnjev Boæji nasvaku bezboænost i nepravednost ljudi koji istinu prijeËenepravednoπÊu. Jer njima je oËito ono πto se moæe doznatio Bogu: Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova senevidljiva svojstva, njegova vjeËna moÊ i boæanstvo, pro-matrana po njihovim djelima, opaæaju od postanka svijeta.Tako nemaju isprike. Jer iako su upoznali Boga, nisu muiskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu. Naprotiv, postalisu isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srcepotamnjelo.’” (Rimljanima 1,18-21)

137

“Ali πto je ipak s tim ognjem?”“Ne mogu reÊi da nema nikakvoga ognja u kojemu Êe

izgorjeti sve zlo. DoÊi Êe dan Suda. Oni koji su Ëinilidobro bit Êe nagraeni, a oni koji su Ëinili zlo bit Êe ka-ænjeni. Isus je to ovako objasnio svojim uËenicima: ‘Kaoπto se ljulj skuplja i baca u oganj, tako Êe biti i na svrπetkusvijeta. Sin Êe »ovjeËji izaslati svoje anele da pokupe iznjegova kraljevstva sve zavodnike i zlikovce te da ih baceu ognjenu peÊ, gdje Êe biti plaË i πkrgut zuba.’ (Matej13,40-42) On je sâm opisao πto Êe se dogoditi prigodomNjegova dolaska: ‘Tada Êe reÊi i onima s lijeve strane:Idite od mene, prokleti, u oganj vjeËni πto je pripravljenavlu i anelima njegovim!’ (Matej 25,41)

Ovdje se spominje vjeËni oganj, a to znaËi da se tajoganj neÊe ugasiti dok ne obavi svoj zadatak. I u vezi saSodomom i Gomorom i s razorenjem Jeruzalema spominjese neugasivi oganj. To nam pruæa dobar primjer kako valjarazumjeti taj izraz. Mi znamo da Sodoma i Gomora danasne gore. Ni Jeruzalem ne gori. Oganj se ugasio poπto je unjemu izgorjelo sve πto je trebalo izgorjeti.”

“©to je onda vjeËna kazna o kojoj se govori u nekimcrkvama?”

“Sigurno se sjeÊate da smo govorili o stanju umrlih.Nakon drugoga uskrsnuÊa umrijet Êe bezakonici drugomsmrÊu i to Êe za njih biti kraj svega. Ta smrt, ta posljednjakazna, vrijedi za sva vremena, ona je vjeËni, konaËni sud.”

“Ti izgleda vrlo dobro poznajeπ Bibliju. Ima li u njoji neπto o vjeËnim mukama?”

“Nema. Izraz ‘vjeËne muke’ ne pojavljuje se u Bibli-ji.”

“Zar nisi spomenuo da Êe i Boæji neprijatelj biti uni-πten?”


138 • CRNI ORAO

“Jest, tako je. Ono πto je prorok Ezekiel simboliËkigovorio o tirskom kralju i o njegovu gradu odnosi se za-pravo na Sotonu: ‘Pretvorit Êu te u uæas, i viπe te neÊe biti.Traæit Êe te, ali te viπe nikad neÊe naÊi! — rijeË je JahveGospoda.’ (Ezekiel 26,21) ‘Pustih oganj posred tebe da teproædre. Pretvorih te na zemlji u pepeo na oËi onih πto temotre.’” (Ezekiel 28,18)

“José, gdje Boæji neprijatelj ima svoje uporiπte? Jasam uvijek mislio da je on gospodar pakla, ali ti kaæeπ dane postoji neki sadaπnji pakao: pa gdje je on onda?”

“I na to pitanje nalazimo odgovor u Bibliji. Stoji na-pisano: ‘Bijaπe zbaËen veliki Zmaj, stara Zmija koja sezove avao — sotona, zavodnik cijeloga svijeta — bijaπezbaËen na zemlju i bijahu zbaËeni s njime njegovi aneli.’(Otkrivenje 12,9) To smo veÊ jednom Ëitali. U Knjizi oJobu nalazimo: ‘Jahve tad upita Satana: ‘Odakle dolaziπ?’— ‘Evo prooh zemljom i obioh je’, odgovori on.’ (Job1,7) Gdje se, dakle, sada zadræava Sotona? Na Zemlji —na naπem svijetu!”

Emilio je stalno dizao ruku, ali ostali su ga uvijek pre-duhitrili sa svojim pitanjima. KonaËno je i on doπao na redsa svoji pitanjem:

“José, dosta si govorio o uskrsnuÊu. Htio bih znati da liÊe uskriπeni biti pravi ljudi od krvi i mesa ili neka duhovnabiÊa?”

“Moæda Êeπ se iznenaditi, ali odgovor se i na to pitanjenalazi u Bibliji. I ja sam istraæivao taj problem. Bog namje preko proroka Ezekiela otkrio: ‘Ovako govori Jahve Go-spod ovim kostima: Evo, duh Êu svoj udahnuti u vas, ioæivjet Êete! Æilama Êu vas ispreplesti, mesom obloæiti,koæom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas, i oæivjet Êete— i znat Êete da sam ja Jahve!’ (Ezekiel 37,5.6) To moæe

139

uËiniti samo Stvoritelj, i to Êe se i dogoditi na dan uskrs-nuÊa.”

“A πto Êe se dogoditi s vjernima koji su joπ u æivotu?”“I o tome smo veÊ Ëitali prije nekoliko dana. Apostol

Pavao je pisao vjernicima u Korintu: ‘Pazite! Kazujemvam tajnu: svi neÊemo umrijeti, ali Êemo se svi preobra-ziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube; zatru-bit Êe truba i mrtvi Êe uskrsnuti neraspadljivi, a mi Êemose preobraziti.’ (1. KorinÊanima 15,51.52) Bog Êe naπusmrtnost pretvoriti u besmrtnost. Zar to nije divno?”

Nitko nije ni zapazio kako je vrijeme brzo proπlo. Pi-tanja su pokazivala koliko su ljudi bili obuzeti æeljom dase upoznaju s biblijskim naukom. Zanimale su ih mnogepojedinosti o kojima dotad nisu Ëuli. U Joséu je jaËalouvjerenje da ga je sâm Bog poslao u planine.

Skupina se joπ zadræala na okupu da bi razgovarala osvemu, a posebno o drugom Kristovom dolasku. Svakakosu æeljeli saznati hoÊe li taj dogaaj biti vidljiv svim ljudi-ma.

Andrés, koji dotad nije pribivao sastancima, posebnose zanimao za vrijeme Kristova dolaska. Njemu je JoséproËitao: ‘Zato i vi budite pripravni, jer Êe Sin »ovjeËjidoÊi u Ëas kad se ne nadate.’ (Matej 24,44) Isus Êe doÊi,dakle, iznenada i za vjernike i za nevjernike. Nitko ne znatoËno vrijeme Njegova dolaska. Upravo zato moramo bitispremni u svako doba.

“VeÊ je kasno!” — rekao je konaËno José. “Nadam seda ste zadovoljni odgovorima koje je sâm Bog dao prekosvoje RijeËi. Ako se slaæete, rado bih se s vama pomolioprije nego πto se rastanemo!”

Sloæili su se. José se molio da Bog blagoslovi svakogpojedinaËno. Molio se da dopuste Svetomu Duhu da dje-


140 • CRNI ORAO

luje na njihovo srce i da ih tako pripremi za Kristov dola-zak. José je u svojoj molitvi molio i za obitelji i prijateljeboraca od kojih su veÊ tako dugo bili razdvojeni. Svi subili ganuti njegovim rijeËima.

“Sjetite se” — rekao je na kraju José — “da je za-povjednik rekao da veËeras moæete biti slobodni. Uæivajteu svojemu slobodnom vremenu!”

“Zar ti nakon veËere neÊeπ biti u velikoj brvnari?”“Bit Êu tamo u sluËaju da neki od vas ipak poæele

zajedno sa mnom prouËavati Boæju rijeË.”Dok su se ljudi razilazili, Raúl i Andrés priπli su Joséu.“Nikad joπ nisam imao Bibliju u svojoj ruci” — pri-

znao je Raúl. “Mogu li malo prelistati tvoju?”José mu je pruæio Bibliju. Mladi Ëovjek bio je vidljivo

uzbuen. Otvorio je knjigu negdje u sredini i oËi su mu sezadræale na rijeËima: “Jahve je pastir moj: ni u Ëem ja neoskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora.Na vrutke me tihane vodi i krijepi duπu moju. Stazamapravim on me upravlja radi imena svojega...” (Psalam 23)

Kad je proËitao do kraja, José mu je rekao: “Raúle,nadam se da Êe rijeËi ovoga psalma jednoga dana postatitvoje osobno iskustvo. Kad se povjeriπ Bogu, osjetit Êeπkako te On divno vodi u æivotu. To ti tvrdim!”

“Misliπ li ti to ozbiljno?”“Ne samo da mislim, veÊ znam!”“Jahve je pastir moj...” — ponavljao je Raúl stalno

dok su se bavili pripremama za veËeru. Viπe nego ikadæelio je upoznati Bibliju.

Rekao je ostalima: “Æelio bih imati svoju Bibliju da jesam Ëitam.”

“I ja!” — pridruæio mu se Andrés. “Moji roditelji imalisu Bibliju. Dobili su je kao vjenËani dar od prijatelja. Ali

141

nitko u kuÊi nije nikad Ëitao tu knjigu. Sad bih ipak radoimao jednu u rukama.”

“Moæemo zamoliti Joséa da nam dopusti da se u me-uvremenu sluæimo njegovom. Sigurno Êe nam dopustiti.”

“Postoji ovdje joπ jedna Biblija, zapovjednikova!”Naravno, vlasnici su rado posudili svoje Biblije dru-

gima. I tako su obje Biblije krenule od ruke do ruke, Joséje dao i svoje biljeπke i priruËnike. Ljudi su pravili svojezabiljeπke i biljeæili tekstove da bi ih kasnije mogli samiprouËiti.

Mnogi su htjeli πto prije doÊi do Biblije. Dogovorili suse s Joséom da im poπalje barem nekoliko komada Ëim sespusti u dolinu.

José je ostao sam da bi se pripremio za veËernje pre-davanje i da bi se molio Bogu.

U meuvremenu su Roberto, Leonor i Oscar kovalisvoje planove. Nije im odgovaralo ono πto se u posljednjevrijeme dogaalo. Razgovarali su i s drugima i zakljuËilida se prviπe govori o vjeri, o Bogu i o Bibliji. Umjesto dase razmatraju politiËka pitanja i stvaraju planovi, mnogovremena gubilo se na vjerske teme. Æeljeli su da se topromijeni. Isprva su namjeravali svoje nezadovoljstvo iz-raziti zapovjedniku i od njega zatraæiti da Joséa smjestapoπalje kuÊi kako bi se u logor vratilo uobiËajeno stanje.

“Sastat Êemo se veËeras” — predloæio je Oscar. “Dokse drugi budu zadræavali u kolibi, moÊi Êemo postavitisvoje zahtjeve.”

“U pravu si. NeÊe nam biti lako uvjeriti zapovjednika,jer je izgleda i on sam upetljan u taj posao!”

“Ako se to nastavi, potkopat Êe se borbeni moral cijeleskupine. PoËet Êemo gubiti ljude i moæda Êemo moratiodustati i od ciljeva za koje se borimo!”


142 • CRNI ORAO

“Tako je, Roberto! Rasprava sa zapovjednikom, a moæ-da i sa svima ostalima, hitna je i neodgodiva!”

“Ja Êu sutra ujutro razgovarati s njim. Nadajmo senajboljemu!”

OdluËili su tom “kriæarskom pohodu”, kako su ga na-zvali, πto prije uËiniti kraj. Stanje se pogorπava, mislili su.

“Nismo sami!” — dometnuo je jedan. “I drugi se ljutezbog svega πto se dogaa. Razgovarao sam s Jorgeom iFranciscom. I oni su istoga miπljenja. I oni Êe nam pruæitipodrπku.” Bili su priliËno sigurni u uspjeh svoga pothva-ta.

Usprkos neraspoloæenju nekolicine, te veËeri okupilose skoro stotinu ljudi u kolibi. Sastanak joπ nije bio poËeokad je uπao Crni Orao. »inilo se da je zbog neËega uzbu-en, ali bio je nasmijeπen.

“Æao mi je πto sam zakasnio. Sluπao sam vijesti. Sigur-no biste i vi æeljeli Ëuti πto se dogaa u glavnom gradu.Stanje postaje sve napetije. Predsjednik je povukao naci-onalnu gardu s planina i postavio je u samo srediπte grada.To je dobro za nas. Otpor diktatoru i njegovu kabinetupojaËao se. Neki Ëlanovi Vlade podnijeli su ostavke. Izgle-da da se sve razvija u naπu korist. Ipak, neko se vrijemetrebamo primiriti, promatrati i Ëekati. PovlaËenje trupa iznaπega podruËja joπ ne znaËi da viπe nismo izloæeni nika-kvoj opasnosti. Naprotiv, moramo biti joπ oprezniji negodosad. Ipak, neko Êemo vrijeme biti na miru. U meuvre-menu moæemo se posvetiti sebi i malo odahnuti.

Vanjske straæe ostaju. Ja Êu obaviti pregled drugih je-dinica i za nekoliko Êu vas dana obavijestiti πto se dogaau glavnom gradu i πto nam je Ëiniti. Nadam se da Êe sveuskoro biti zavrπeno i da Êemo moÊi krenuti kuÊama. Dajoπ jedanput naglasim: posljednje vijesti vrlo su povoljne

143

za nas. Ostanite i dalje u stanju pripravnosti i na raspo-laganju ako to bude potrebno!”

Zatim se okrenuo: “José, doπli smo tebe sluπati. VeËe-ras oËekujemo neπto posebno.”

Bila je to uzbudljiva veËer. PolitiËke novosti sve su ihoraspoloæile.

José je pristupio malom stolu i stavio svoju Bibliju isvoje biljeπke u krug koji je osvjetljavala stara kerozinskasvjetiljka. Uzeo je zatim stolicu koja mu je bila namijenje-na i odnio je Crnom Orlu. “VeËeras bih æelio stajati dokbudem razgovarao s tvojim ljudima, Crni Orle. Ti kao za-povjednik zasluæujeπ mjesto za sjedenje.” Crni je Oraoprihvatio ponuenu stolicu.

José se obratio ljudima i pozvao ih na molitvu. Moliose Bogu da uËini da Njegova nazoËnost postane vidljivadok budu prouËavali Njegovu RijeË. Zahvalio je i za vijestiiz glavnoga grada koje su, moæda, bile uvod u prekretnicuu politiËkom stanju u zemlji. Zamolio je Boga da bude i snjihovim obiteljima i da ih zaπtiti.


144 • CRNI ORAO

10Vjera i savjest

“Svet je tvoj put, o Boæe:koji je bog tako velik kao Bog naπ?”

(Psalam 77,13)

Zrak u kolibi bio je svjeæ. Ljudi su bili otvoreni idobro raspoloæeni. »ak su ispunili i Joséovu æelju da nepuπe dok traje sastanak.

José je poËeo: “Joπ jednom ste me iznenadili. Tolikovas se okupilo. Nadam se i molim da nitko ne bude razoËa-ran. Posljednjih dana postavili ste mi mnogo pitanja. Da-nas bih æelio ja vas neπto pitati. Odgovor Êe biti od koristii meni i vama.”

“Slaæemo se. Kako glasi tvoje pitanje?” — odgovorilisu svi u jedan glas.

“Vidite. Osim svojega Sina, koji je postao naπe spa-senje, Bog je svakomu od nas udijelio neπto dragocjeno.Ali samo rijetki zahvaljuju za taj dar. Znate li o Ëemu jerijeË?”

“Ne znamo. Kaæi nam!”“Bog je ljudima dao savjest.”“A πto je to?”“O, Eduardo! Zar ti zbilja ne znaπ πto je savjest?”

145

“Moæda i znam, ali nisam baπ siguran. Zar to nije nekavrsta svijesti koja nam govori πto je dobro a πto zlo?”

“Doista si je dobro opisao!”“Ali, José!” — uzviknuo je Raul. “Mi se pokatkad

pozivamo na svoju savjest da bismo se opravdali. Kadnekoga optuæite da je uËinio neπto loπe, on se skoro uvijekbrani tvrdnjom da mu je savjest Ëista.”

“Dobro je da tako iscrpno poznajete svoju savjest. Toje svojevrsni unutraπnji glas, sudac koji odluËuje jesu linaπe misli, rijeËi i naπa djela u skladu s moralom. Ima ljudikoji sluπaju glas svoje savjesti i postupaju u skladu s njim.Drugi ga namjerno ne sluπaju ili Ëak pokuπavaju uguπitiglas svoga unutraπnjeg savjetnika. Kaæem vam, prijatelji,da je u svakom sluËaju najbolje sluπati svoju savjest. Mu-dri su se ljudi uvijek tako ponaπali pa se nadam da Êete ivi to Ëiniti.”

“Moæemo li se zbilja uvijek osloniti na svoju savjest?”“Kad se njezin glas jasno Ëuje, svakako! Ali u mnogih

je ljudi savjest otupjela i zato Ëine pogreπku za pogreπkom.Na taj naËin napokon potpuno uniπtavaju svoju sposobnostpravilnog opredjeljivanja. Pavao je pisao svojemu mladomsuradniku Timoteju: ‘Ovu ti zapovijed stavljam na srce,sine Timoteju, suglasno prijaπnjim proroËanstvima koja seodnose na te: Bij, ojaËan njima, plemenit boj! »uvaj vjerui dobru savjest! Ovu su neki odbacili i doæivjeli brodolomvjere.’ (1. Timoteju 1,18.19) Kasnije je rekao: ‘»istima jesve Ëisto, a onima koji su okaljani i nevjernici niπta nijeËisto, nego su im okaljani i razum i savjest.’ (Titu 1,15)

Hebrejima je uputio molbu: ‘Molite za nas! Uvjerenismo, naime, da imamo dobru savjest, odluËni da se u sve-mu doliËno vladamo.’ (Hebrejima 13,18) Kad su Pavlazatvorili i doveli pred rimskog namjesnika Feliksa, rekao

VJERA I SAVJEST •

146 • CRNI ORAO

je: ‘Zato se i sam trudim da uvijek imam Ëistu savjest ipred Bogom i pred ljudima.’” (Djela 24,16)

“Ja sam jednom Ëuo kako je netko rekao da je savjestkao aneo zaπtitnik u Ëovjekovoj unutraπnjosti koji pazi, iu svakom je trenutku spreman opomenuti nas” — ubacioje netko.

“Da, Ëista savjest pred Bogom ima neprocjenjivu vri-jednost. Upravo zato trebate znati da ja sada Ëiste savjestivama tumaËim Bibliju.”

U kolibi je zavladala napeta tiπina. Izgledalo je da sesvatko za trenutak pozabavio razmiπljanjem o svojoj sa-vjesti.

“Vi Êete shvatiti zaπto toliko naglaπavam vaænost pra-vilnoga ocjenjivanja uloge savjesti!” — nastavio je José.“Osim toga, siguran sam da Êete razumjeti zaπto se ja me-u vama ponaπam na neuobiËajen naËin.”

José je objasnio zaËuenim ljudima kako se Boæji ne-prijatelj svim silama potrudio da u nauk Crkve ubaci nekeobrede koji se uopÊe ne slaæu s Boæjom rijeËju. Tim nezna-boæaËkim obiËajima Sotona je unio zabunu meu ljude itako onemoguÊio da se boæanski plan spasenja u potpu-nosti ostvari.

“Meutim” — objaπnjavao je José dalje — “Boæja jerijeË svjetlo koje razgoni tamu. Naπe spasenje ovisi o tomehoÊemo li prepoznati svjetlost i shvatiti da nam ona dolaziod Boga. Psalmist piπe: ‘Tvoja rijeË nozi je mojoj svje-tiljka i svjetlo mojoj stazi.’ (Psalam 119,105)

I Isus je rekao neπto sliËno: ‘Joπ je malo vremena svje-tlo meu vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas ne biosvojila tama! Tko je u tami, ne zna kamo ide. Dok imatesvjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!’” (Ivan12,35.36)

147

“José, kakvo je to svjetlo o kojemu ti govoriπ? ©topodrazumijevaπ pod svjetlom?” — htio je saznati Eloy.

“To je istina koju nalazimo u Bibliji. Ona nam pomaæeda prepoznamo πto je ispravno, a πto nije ispravno.”

Iznenada se zaËuo æamor meu ljudima. Izgledalo jekao da svatko hoÊe neπto reÊi.

José je smireno nastavio: “Joπ jedno objaπnjenje svje-tla treba uzeti u obzir, dragi Eloy! ‘Jer je zapovijed svje-tiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su æivota.’”(Izreke 6,23)

Manolo je veÊ dugo pokuπavao doÊi do rijeËi: “Znaπ,José, veÊ odavno æelim saznati zaπto nam je Bog dao svete svoje zapovijedi. Sad razumijem: one su tu zbog naπegadobra, zar ne?”

“ToËno. Sigurno se sjeÊate da smo proπli tjedan razgo-varali o nuænosti i o svrsi Boæjega zakona, a bilo je rijeËii o anelu koji je zlorabio svoju slobodu i ustao protivBoga i Njegova Zakona. Bog je, meutim, sve vrijemeulagao napore da ljude pravilno usmjeri i zaπtiti. Desetzapovijedi pokazuju Ëovjeku kako bi trebao æivjeti, onetvore temelj pravoga krπÊanskog æivota. Prve Ëetiri nampokazuju kako moæemo ostvariti odnos ljubavi s Bogom,a ostalih πest pomaæu nam da æivimo u miru i ljubavi sasvojim bliænjima.”

“Siguran sam” — primijetio je jedan od starijih sluπa-telja “da bi svijet bio vrlo ugodno mjesto kad bi se svidræali Boæjih zapovijedi!”

“Tako je. To nas ujedno dovodi do teme o kojoj æelimgovoriti veËeras. »uo sam da su neki od vas traæili odzapovjednika da im objasni moje ponaπanje. Je li to isti-na?”

“Jest.”

VJERA I SAVJEST •

148 • CRNI ORAO

“Jeste li ste spremni sasluπati jednostavnog seljaka ko-ji je stekao prekrasno iskustvo s Bogom nebeskim i s Nje-govom svetom RijeËju?”

“PriËaj nam o tome!”“Dobro. PoËelo je tako πto sam shvatio da vjeru u

Boga pokazujemo time πto ispunjavamo Njegovu volju idræimo Njegove zapovijedi. Na taj naËin pokazujemo isvoju ljubav i svoju iskrenost. U svakidaπnjem æivotu mo-æemo ipak biti posluπni Bogu jedino snagom i uz pomoÊnaπega Spasitelja Isusa Krista. Kristova sila pomaæe ljudi-ma da preko noÊi postanu spremni mijenjati svoje navikei svoje ponaπanje. Tako je bilo sa mnom. U skladu s Bo-æjim uputama mijenjalo se moje miπljenje i ponaπanje, mojæivot je dobivao sasvim novi smisao.

Salomon nam je ostavio savjet: ‘Boj se Boga, izvrπujnjegove zapovijedi, jer — to je sav Ëovjek.’ (Propovjednik12,13) Pavao je bio Ëvrsto uvjeren: ‘Zakon je bez sumnjesvet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra.’ (Rimljanima7,12)

Ljubav prema Bogu i dræanje Njegovih zapovijedi iduzajedno. To je znao i apostol Ivan: ‘Jer u ovome stojiljubav prema Bogu: da vrπimo njegove zapovijedi. A nje-gove zapovijedi nisu teπke.’ (1. Ivanova 5,3) Bog je obe-Êao onima koji vjeruju: ‘Stavit Êu svoje zakone u pametnjihovu, upisat Êu ih u srca njihova. Ja Êu biti Bog njihov,a oni Êe biti narod moj.’” (Hebrejima 8,10)

Tiπina je zavladala u kolibi. Svi su pozorno sluπalisvjedoËenje ovoga seljaka s planine. Ono πto je govorio,vrπilo je dubok dojam na sve njih.

“Nisam nikada mislio da je Boæji zakon tako vaæan ida nam je toliko koristan!” — primijetio je Andrés s du-bokim uvjerenjem.

149

“I mene je ganulo kad sam shvatio smisao Boæjeg za-kona. Zapovijedi su zapravo izraz Boæje ljubavi. Zakon jeimao znaËajnu ulogu u pokretanju moga novog æivota. Ijoπ neπto. Zakon je kao neko ogledalo. Iz dana u dan mo-æemo se i mi i cijeli naπ æivot u njemu ogledati. Ako neπtoloπe uËinimo, Zakon nas poziva da odemo i da popravimoπto smo uËinili. Oprost nam donosi mir s Bogom i s bliæ-njima. Zakon je naπ savjetnik i vodiË, on nas usmjeravaprema naπemu Spasitelju.

Mnogi su odbacili boæanski savjet. Oni krπe Zakon,tvrde da je ukinut i misle da Êe se na taj naËin osloboditikrivnje. Ali to nema nikakva smisla! Ali, kad prihvatimoZakon i trudimo se da mu budemo posluπni, on nam po-maæe da prepoznamo svoje grijehe, da ih izbjegavamo ipopravljamo.

Isus je jednom vodio vrlo otvoren razgovor s nekimuËiteljem Zakona. O tome stoji zapisano: ‘Tada, najedan-put, ustade neki uËitelj Zakona te ga zapita, u nakani da gakuπa: ‘UËitelju, πto moram Ëiniti da baπtinim æivot vjeËni?’‘©to stoji — odgovori mu — pisano u Zakonu? ©to tamoËitaπ?’ ‘Ljubi Gospodina Boga svoga — odgovori — Svimsrcem svojim, svom duπom svojom, svom snagom svojomi svom pameÊu svojom a svoga bliænjega kao samoga se-be!’ ReËe mu Isus: ‘Pravo si odgovorio! To vrπi pa Êeπæivjeti!’ (Luka 10,25-28) Prema tome, vaæno je da znamoπto stoji u Zakonu. »itamo: ‘Na tome se temelji postoja-nost svetih koji Ëuvaju Boæje zapovijedi i vjeru u Isusa.’”(Otkrivenje 14,12)

U Boæjem kraljevstvu stanovat Êe oni koji vrπe Nje-gove Zapovijedi. ShvaÊate li zaπto je Isus stalno naglaπa-vao vezu izmeu Suda, Boæjih zapovijedi i vjeËnog æivo-ta? ‘Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego mi je Otac,

VJERA I SAVJEST •

150 • CRNI ORAO

koji me posla, zapovjedio πto da reknem i πto da navije-stim. I znam da je zapovijed njegova æivot vjeËni. Prematome, πto ja govorim, govorim onako kako je meni Otacgovorio.’ (Ivan 12,49.50)

JuËer smo u manjem krugu razgovarali o Sudu i usta-novili smo da se svi mi jednom moramo pojaviti na njemui odgovarati za svoja djela. To se mnogo puta i vrlo jasnoponavlja u Bibliji. Evo jednog primjera: ‘Bog Êe suditi ipravedniku i zloËincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku na-mjeru i Ëin.’” (Propovjednik 3,17)

“Kojeg Êe se mjerila Bog tada dræati?” — upitao jeManolo.

“To je vrlo vaæno pitanje. Ti imaπ zapovjednikovu Bib-liju. »itaj, molim te, πto je Bog o tome rekao u Jakovljevojposlanici 2,8.9.”

“Gdje se nalazi Jakovljeva poslanica?”“U Novom zavjetu. To je osma knjiga od kraja.”“Naπao sam.” Glasno i razgovijetno poËeo je Ëitati:

“Doista, ako vrπite kraljevski Zakon u skladu s Pismom:Ljubi bliænjega svoga kao samoga sebe! — dobro postu-pate. Ali ako pokazujete pristranost prema osobama, Ëinitegrijeh, i Zakon vas optuæuje kao prijestupnike.” (Jakov2,8.9)

“U naπoj crkvi” — oglasio se Andrés “pastor je jednomrekao da je Krist doπao na ovaj svijet da bi nas oslobodioZakona i da bi svijetu pokazao milost. Ti, meutim, kaæeπda je Zakon i dalje na snazi. Zaπto?”

“Ako je vaπ pastor imao u vidu starozavjetni obrednizakon, bio je u pravu! Kad je Krist umro na kriæu, postaoje pravo ærtveno Janje kojemu su se ljudi toliko vremenanadali; otada æivotinjske ærtve nisu viπe bile potrebne. Ali,ako je pastor mislio na Deset zapovijedi, nije bio u pravu!”

151

“Poznato je da mnogi vjerski voe govore vjernicimada je Krist ukinuo Zakon. Odakle im ta misao?”

“Svakako ne iz Biblije, jer u njoj piπe ono πto je Isussam rekao u poznatom govoru na Gori: ‘Nemojte mislitida sam doπao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dooh da ihukinem, veÊ da ih ostvarim. Jer, zaista, kaæem vam, dokopstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrËica slovaiz Zakona sigurno neÊe nestati, a da se sve ne ostvari.’”(Matej 5,17.18)

“Ti, dakle, misliπ da oni pastori nisu govorili istinu?”“Predlaæem ti da sam stvoriπ svoje miπljenje o tome.

»itaj Bibliju i sam Êeπ prepoznati istinu i razumjeti Boæjeupute. Istina je da mnogi ljudi, a meu njima i sveÊenici,ne priznaju sve πto stoji u Bibliji. Oni se povode za svojimmislima i tumaËenjima. Joπ vam nisam sve kazao! I zamene je to bilo novo. Tekst Deset zapovijedi promijenio jejedan crkveni koncil. Jeste li to veÊ Ëuli?”

“Nismo. Reci nam ti.”“Svi znate πto je Isus rekao o Boæjem zakonu. Zato se

i pitam kako su crkveni poglavari, dakle, smrtni ljudi, mo-gli imati veÊu vlast od samoga Isusa Krista? Kad sam zato Ëuo, nisam mogao shvatiti da se netko usudio mijenjationo πto je sâm Isus proglasio nepromjenljivim! Nisam imaomira sve dok o tome nisam proËitao sve πto se moglo naÊii dok nisam naslutio zaπto je to bilo uËinjeno.”

“Kaæi nam πto si otkrio? Æelimo znati sve!”“Prvo sam proËitao Deset zapovijedi u Bibliji. One se

nalaze u Izlasku, u 20 poglavlju. Onda sam ih usporedio sDeset zapovijedi u Katekizmu, sluæbenom priruËniku na-uka i vjerovanja Crkve, i ustanovio da postoji izrazita ra-zlika. Ne samo da su zapovijedi bile izmijenjene, nego suneke bile izbrisane!”

VJERA I SAVJEST •

152 • CRNI ORAO

“©to je to bilo izostavljeno?” — upitao je Raúl.“Druga zapovijed iz Biblije u Katekizmu se uopÊe ne

pojavljuje.”“Kako glasi ta druga zapovijed?”“ProËitat Êu vam njezin tekst: ‘Ne pravi sebi urezana

lika niti kakve slike onoga πto je gore na nebu, ili dolje nazemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti imsluæi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran, kojikaænjavam grijeh otaca — onih koji me mrze — na djecido treÊeg i Ëetvrtog koljena, a iskazujem ljubav tisuÊamakoji me ljube i vrπe moje zapovijedi.’” (Izlazak 20,4-6)

“Zaπto je ta zapovijed izostavljena?”“Poglavari crkve i crkveni savjetnici u svoje su bogo-

sluæje ukljuËili svakakve svete slike i kipove. Kao i u ne-znaboæaËkim hramovima, ukraπavali su oltare. Crkva je usrednjem vijeku preuzela sve te obiËaje u svoje krπÊanskobogoπtovlje. Da bi se oboæavanje kipova moglo opravdati,morala se ukloniti druga zapovijed. I zato je nema u ka-tekizmu.”

“Rekao si da je joπ neπto izmijenjeno. ©to je to?”“»etvrta zapovijed.”“O Ëemu se govori u Ëetvrtoj zapovijedi?”“Ona se odnosi na tjedni dan odmora. Evo kako glasi:

‘Sjeti se da svetkujeπ dan subotni. ©est dana radi i obavljajsav svoj posao. A sedmoga je dana subota, poËinak po-sveÊen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemojraditi: ni ti, ni tvoj sin, ni tvoja kÊi, ni tvoj sluga, ni tvojasluπkinja, ni tvoja æivina, niti stranac koji se nae unutartvojih vrata. Ta i Jahve je πest dana stvarao nebo, zemljui more i sve πto je u njima, a sedmoga je dana poËinuo.Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.’” (Izla-zak 20,8-11)

153

“Iz onoga πto si nam sada proËitao, José, proizlazi dabismo trebali svetkovati subotu kao dan odmora! Jesmo lite dobro razumjeli?”

“Ne kaæem to ja, veÊ Bog!”“Je li onda subota onaj takozvani ‘dan Gospodnji’?”“Da, jer je Sin »ovjeËji gospodar subote.” (Matej 12,8)“Izraz ‘dan Gospodnji’ netoËno se, dakle, primjenjuje

na nedjelju. Ti si nam rekao da je Crkva promijenila bib-lijski dan odmora. Tko joj je dao vlast da mijenja Boæjizakon?”

José je pokazao izvode iz knjige Nauk KatoliËke cr-kve. ProËitao je jedan ulomak:

“Pitanje: Kako dokazujete da Crkva ima vlast mije-njati svetkovine i blagdane?

Odgovor: Promjenom dana odmora sa subote na ne-djelju.

Pitanje: Kako moæete dokazati da Crkva ima vlast pro-glaπavati blagdane?

Odgovor: Da ona nema te vlasti, ne bi mogla zamije-niti svetkovanje subote, sedmoga dana tjedna, svetkova-njem nedjelje, prvoga dana. Za ovu promjenu nema nika-kve potvrde u Svetom pismu.”

“Jeste li Ëuli? Crkva je sama sebi dala vlast da mijenjaBoæji zakon!”

“Jesu li ljudi i u Bibliji promijenili dan odmora?”“Nisu. Ali biskupi i sveÊenici stotinama su godina go-

vorili ljudima da ne trebaju Ëitati Bibliju. Poznati kardinalGibbons u Ëasopisu Katolik od 9. veljaËe 1893. piπe slje-deÊe: ‘Jasno je da je KatoliËka crkva uËinila ovu promje-nu... i to djelo znak je njezine duhovne vlasti... Moæete

VJERA I SAVJEST •

154 • CRNI ORAO

Ëitati Bibliju od poËetka do kraja i neÊete naÊi ni jedanjedini redak koji potvruje svetkovanje nedjelje. Sveto pi-smo nalaæe svetkovanje subote, dana koji mi ne svetku-jemo.’”

Tiπina, koja je zavladala nakon ovih Joséovih rijeËi,bila je prekinuta uzvikom iz zadnjih redova: “To je ne-shvatljivo! Crkva, koja tvrdi da vjeruje u Boga, mijenjaBoæje zapovijedi i joπ se time hvali: Vidite li πto smo miuËinili! Pa tko joj je uopÊe dao pravo da tako neπto Ëini?To je neËuveno!”

“Takvu reakciju nisam oËekivao od vas, ali priznajemda sam se i ja tako osjeÊao kad sam prvi put sluπao otome!”

Netko je upitao: “Dok si Ëitao Ëetvrtu zapovijed, ostalami je u pamÊenju samo jedna reËenica: ‘Stoga je Jahveblagoslovio i posvetio dan subotni.’ ©to to znaËi ‘posve-titi’?”

“To znaËi da je taj dan poseban. U poËetku je biloreËeno: ‘Sjeti se da svetkujeπ dan subotni.’ To svetkovanjeje vaæno. Bog je znao da Êe ljudi lako biti zavedeni i pastiu zabludu ako zaborave da je Bog Stvoritelj svega. Bog jeodredio sedmi dan kao dan bogosluæja i sjeÊanja na stvara-nje. Kad svetkujemo taj dan, obnavljamo svoj odnos sasvojim Stvoriteljem. »injenica da je Bog stvorio svijet dajesmisao prvim trima zapovijedima, a ostalih πest stavlja upoloæaj mjerila kojim se odmjeravaju svi meuljudskiodnosi.

Sedmi dan jedini je dan u tjednu koji je posebno bla-goslovljen. Meni je posebno drago da se sve do danaπnjegdana u mnogim jezicima u svijetu za sedmi dan zadræaonjegov prvobitni naziv, izvedenica hebrejske rijeËi ‘πabat’koja znaËi ‘odmor’. Tako je u πpanjolskom, grËkom, ar-

155

menskom, francuskom, poljskom, talijanskom, ruskom i umnogim drugim jezicima svijeta.”

“José, znaπ li kad je subota prvi put bila uvedena kaoblagdan?”

“Na to se pitanje vrlo lako moæe odgovoriti. Odgovorse nalazi u Bibliji: ‘Tako bude dovrπeno nebo i zemlja sasvom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrπi svojedjelo koje uËini. I poËinu u sedmi dan od svega djela kojeuËini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj danpoËinu od svega djela svoga koje uËini.’ (Postanak 2,1-3)Ovdje je odgovor na tvoje pitanje. Prva subota svetkovanaje na kraju tjedna stvaranja i time je postala prvi dan od-mora za cijelo ËovjeËanstvo.”

Manolo ga je prekinuo: “Izjava kardinala da je pro-mjena dana odmora znak boæanske moÊi i vlasti Crkve...”

“U tvojim je rukama zapovjednikova Biblija. Predla-æem ti da u slobodno vrijeme Ëitaπ iz Otkrivenja trinaesto,Ëetrnaesto i petnaesto poglavlje. Sutra Êemo o tome govo-riti. Samo bih joπ jedno napomenuo veËeras: subota jeznak Boæje moÊi! Naπ razgovor ne bi bio zaokruæen kadvam ne bih proËitao joπ dvije reËenice iz Biblije: ‘Dadohim i svoje subote, kao znak izmeu sebe i njih, neka znajuda sam ja Jahve koji ih posveÊujem.’ (Ezekiel 20,12)SljedeÊi poziv vrijedi sve do danas: ‘Subote moje morateodræavati, jer subota je znak izmeu mene i vas od nara-πtaja do naraπtaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, po-sveÊujem.’ (Izlazak 31,13)

Sad znate zaπto ja svetkujem subotu, sedmi dan izËetvrte zapovijedi, subotu koju su naπi praroditelji dobilikao dan odmora joπ u Edenu. Ona je znak koji povezujemene i mojega Stvoritelja. Jutros, dok ste vi obavljali svojesvakidaπnje poslove, ja sam otiπao u brda da bih bio sâm

VJERA I SAVJEST •

156 • CRNI ORAO

sa svojim Bogom i da bih se molio, da bih Ëitao Bibliju ipjevao pjesme Njemu u slavu. Nadam se da Êu uskoro bitisa svojom obitelji i u svojoj crkvi da bih subotu svetkovaou zajedniπtvu s ostalim vjernicima. Radovao bih se istotako da ste vi danas bili sa mnom i da ste zajedno samnom svetkovali subotu, ali sam bio sâm.”

“Siguran sam da si ispravno postupio” — zamiπljenoje rekao Raúl. “Æelio bih da sljedeÊu subotu svetkujemozajedno. Vjerujem da Êe i moji roditelji, kad sve Ëuju,posluπati Boæju zapovijed. Da, potpuno sam u to sigu-ran!”

“To je prekrasno, Raúle! Prorok Izaija je rekao: ‘BlagoËovjeku koji Ëini tako i sinu ËovjeËjem πto se toga pridr-æava: koji poπtuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svojeËuva od svakoga zla djela.’ (Izaija 56,2) To Êeπ sigurno iti iskusiti!”

Netko je htio saznati: “Ti stalno govoriπ o dræanju subo-te, José. Kako se to dræi subota? ©to treba Ëiniti toga dana,a πto ne treba? Svetkuje li se subota na isti naËin kao πtose svetkuje nedjelja?”

“Ne, subota se mora potpuno razlikovati od ostalihπest dana u tjednu. Tada se ne bavimo uobiËajenim svaki-daπnjim poslovima koje obavljamo preko tjedna. Isus jepokazao kako treba ispravno svetkovati subotu. Treba pri-bivati bogosluæjima, susretati se s drugim vjernicima, snjima razgovarati o Boæjoj rijeËi i pjevati pjesme hvaleStvoritelju i Spasitelju svijeta. Mi se odmaramo od uobi-Ëajenih poslova, posjeÊujemo bolesnike i radujemo se udruπtvu prijatelja. Svim πto Ëinimo proslavljamo Boga.”

“Raule, ti si rekao da æeliπ svetkovati subotu zajednosa mnom. SljedeÊu Êemo subotu provesti zajedno i vidjetÊeπ kako je to lijepo.”

157

“Koliko Êe dugo vaæiti zapovijed o suboti? Zauvijek?”“Prema onomu πto piπe u Boæjoj rijeËi, subota Êe biti

blagdan i u Boæjem kraljevstvu na novoj Zemlji. ‘Jer, kaoπto Êe nova nebesa i zemlja nova, koju Êu stvoriti, trajatipreda mnom — rijeË je Jahvina — tako Êe vam ime ipotomstvo trajati. Od mlaaka do mlaaka, od subote dosubote, dolazit Êe svi ljudi da se poklone pred licem mo-jim — govori Jahve.’ (Izaija 66,22.23) Jeste li Ëuli πtoveli Gospodin? Vjerujete li Njegovim rijeËima? Ja æelimbiti na novoj Zemlji. Zato veÊ ovdje svetkujem subotu dabih je jednom svetkovao i tamo.”

“Joπ jedno pitanje, José! Kad su ljudi odbacili subotui izabrali nedjelju kao blagdan, zaπto nisu izabrali nekidrugi dan, nego baπ nedjelju?”

“Dragi Manolo, ti zbilja misliπ o svemu! U druπtvenimokolnostima toga vremena nije bilo drugoga izbora osimnedjelje. Ukratko Êemo opisati tadaπnje vrijeme. Godine306. po Kr. tadaπnji rimski car Konstantin bio je oboæava-telj Sunca i uvjeren da Êe ga Sunce voditi i πtititi u svimnjegovim pothvatima. Sluæbeno je ukaz o nedjelji progla-πen tek 321. po Kr. Novi dan odmora dobio je ime diesSolis ili dan Sunca.

Tekst ukaza o nedjelji glasi ovako: ‘Na Ëasni dan Sun-ca neka se svi sluæbenici i graani u gradovima odmaraju,a sve radionice da budu zatvorene. Ali na selima, ljudi kojise bave poljodjelstvom neka slobodno i redovito obavljajusvoje poslove.’ Tako je glasio ukaz rimskoga cara. Sve je,dakle, poËelo ozakonjivanjem jednoga neznaboæaËkog obi-Ëaja.

Pedeset godina nakon toga Crkva se pokuπala dodvo-riti caru. NeznaboæaËki blagdan proglaπen je sluæbenimblagdanom krπÊanske Crkve. U knjizi Katekizam katoliË-

VJERA I SAVJEST •

158 • CRNI ORAO

koga nauka piπe: ‘Mi svetkujemo nedjelju umjesto subotezato πto je KatoliËka crkva na saboru u Laoceji 336. god.po Kr. prenijela svetost sa subote na nedjelju.’ Na taj jenaËin dan posveÊen bogu Sunca postao dan odmora u krπ-Êanskoj Crkvi.”

“José, zapovjednik nam je rekao da si ti adventist sed-moga dana. Nakon svega πto si nam danas objaπnjavao,shvatili smo vaænost sedmoga dana. Ti, dakle, svetkujeπsubotu zato πto vjerujeπ u nepromjenljivost Deset zapovi-jedi. Ali πto znaËi rijeË adventist?”

“Adventist sedmoga dana jest krπÊanin koji prihvaÊa ivoli Isusa kao svoga Spasitelja, koji na temelju svoje slo-bodno izraæene odluke æeli slijediti Boæju volju koja jeizraæena u Deset zapovijedi, koji vjeruje u Kristov drugidolazak i nada se da Êe On uskoro doÊi. Sâm naziv adven-tist dolazi od latinske rijeËi advent, koja znaËi dolazak.Ukratko, adventist sedmoga dana oËekuje drugi Kristovdolazak i vrπi Boæji zakon, ukljuËujuÊi i zapovijed o suboi.”

“Jesu li adventisti istodobno i protestanti?”“Jesu, moæda Ëak i odluËniji od ostalih koji se samo

nazivaju protestantima. Adventisti su reformaciju MartinaLuthera ponovno oæivili i produbili. Oni svojim zadatkomsmatraju da sve ljude upoznaju s Boæjom porukom. I takoje tijekom dvadesetog stoljeÊa krπÊanstvo obnovljeno pocijelom svijetu. Da proËitamo joπ jednu izjavu KatoliËkecrkve!

»itam iz Dnevnog izvjeπtaja o katoliËkom svijetu od14. kolovoza 1942.: ‘Protestanti, koji tvrde da je Biblijanjihovo jedino mjerilo vjere nemaju nikakvog prava svet-kovati nedjelju. U tom pitanju adventisti sedmoga danajedini su dosljedni protestanti.’ Vidite, Ëak i RimokatoliËkacrkva vidi u adventistima jedine istinske protestante!”

159

“Kad je osnovana Crkva adventista sedmoga dana?”“Sve je zapoËelo sredinom devetnaestog stoljeÊa. Iz

mnogih vjerskih zajednica okupili su se iskreni krπÊani,istraæivali su Bibliju i zajedno se molili. Iz biblijskih pro-roËanstava shvatili su da nam predstoji drugi Kristov do-lazak. Mnogi pastori, neki teolozi i vjernici iz redova me-todista, baptista, episkopalaca i drugih vjerskih zajednicaËvrsto su se povezali tom zajedniËkom nadom. Iz uvjere-nja i potrebe, uvjereni u drugi Kristov dolazak, osnovali suvjerski pokret koji danas obuhvaÊa cijeli svijet i svimaobjavljuje Radosnu vijest, svima govori o potrebi pripremeza najradosniji dogaaj u povijesti naπeg planeta. Ovaj po-kret glasno poziva cijeli svijet da πtuje i vrπi Boæje zapo-vijedi.

U Otkrivenju se govori o trima anelima koji su apo-stolu Ivanu bili pokazani u vienju. On nas izvjeπtava:‘Uto spazih nekoga drugog anela gdje leti u najviπemdijelu neba noseÊi jednu neprolaznu radosnu vijest kojumu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakom na-rodu i plemenu, jeziku i puku. Vikao je jakim glasom:Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëas njegovaSuda! Poklonite se stvoritelju neba i zemlje, mora i izvoravoda!’ (Otkrivenje 14,6.7) Jeste li veÊ razmiπljali o tomekojega Boga treba πtovati?”

“Boga, koji je stvorio Nebo i Zemlju!”“Tako je! On je naπ Storitelj, a subota nas podsjeÊa na

Njega i na stvaranje. Danas po cijelom svijetu ima ljudi,mladih i starijih, koji vjeruju u Boæju rijeË i koji su odlu-Ëili vrπiti Deset zapovijedi.”

“I u mom gradu postoji Crkva adventista sedmogadana!”

“I u mom!”

VJERA I SAVJEST •

160 • CRNI ORAO

Ljudi su odjedanput oæivjeli, jer im nepoznato viπenije bilo strano. José ih je morao umirivati.

“Kako vidite, ja nisam jedini adventist sedmoga dana.Ima ih na milijune po cijelom svijetu koji svetkuju subotuiz Ëetvrte zapovijedi. Vjerujem da Êe se ove borbe jednomzavrπiti, kad u naπoj dræavnoj upravi doe do temeljitereorganizacije, i da Êete se onda svi moÊi vratiti svojimkuÊama. Moæda Êete tada moÊi putovati u neku drugu ze-mlju. Mogu vam reÊi da Êete, kamo god krenuli, naÊi Ad-ventistiËku crkvu u kojoj Êete biti doËekani s dobrodo-πlicom. Nadam se da neÊete zaboraviti ono o Ëemu smoovdje razgovarali i da Êete u buduÊnosti svetkovati subotu.Pastor moje crkve u glavnom gradu provincije ima popiss adresama AdventistiËkih crkava u drugim zemljama. I jaje imam. On kaæe da bez obzira kamo putujemo, subotomtrebamo biti u crkvi, Ëak i ako ne razumijemo jezik kojimse u njoj govori.”

“José, puno si nam ispriËao o svojoj Crkvi. Ali prijenego πto zavrπimo ovaj sastanak, imamo joπ jedno pita-nje.”

“©to biste æeljeli znati?”“Govorio si nam o Deset zapovijedi. Jedna je promi-

jenjena, Ëetvrta, a jedna izostavljena, druga. Ostalo ih je,dakle, devet. Meutim, u naπem katekizmu ipak ih imadeset. Kako je to moguÊe?”

“Dobro da se netko i toga sjetio! Sasvim sam vam tozaboravio objasniti. Poπto je jedna od deset zapovijedi bilaizostavljena, moralo se neπto uËiniti da bi ih opet bilodeset. Kako je rijeπen ovaj problem? Poπto je druga izo-stavljena, treÊa je zauzela mjesto druge, Ëetvrta mjesto tre-Êe i tako redom. Desetu su zapovijed podijelili u dvije, paih je tako opet bilo deset.”

161

“A kako glasi deseta zapovijed?”“Ona se odnosi na æelju za posjedovanjem. ProËitat Êu

vam je: ‘Ne poæeli kuÊe bliænjega svoga! Ne poæeli æenebliænjega svoga; ni sluge njegova, ni sluπkinje njegove, nivola njegova, ni magarca njegova, niti iπta πto pripada bli-ænjemu tvome!’ (Izlazak 20,17) Dok Ëitate Deset zapovi-jedi u Bibliji, vidite da se svaka zapovijed odnosi na odre-eno æivotno podruËje. Meutim, u Katekizmu se zadnjedvije zapovijedi bave istim podruËjem, naime, pohlepom.Sad moæete vidjeti kako je doπlo do nastanka ovoga ne-gativnog remek-djela naπih crkvenih otaca!”

“Nalazi li se Deset zapovijedi u Biblijama, koje sedanas tiskaju, s izmijenjenim tekstom?”

“Ne. Biblije na razliËitim jezicima sadræe prvobitni tekstDeset zapovijedi!”

“Je li katoliËko izdanje promijenjeno?”“Nije! U to sam se i sam uvjerio. HoÊete li znati kako

u njoj glasi Ëetvrta zapovijed? ‘SjeÊaj se dana subotnog daga svetkujeπ!’ Tekst, dakle, nije promijenjen ni u katoli-Ëkoj Bibliji.”

“HoÊeπ reÊi da znaju πto je ispravno prema Bibliji, alida ipak svetkuju nedjelju?”

“ToËno. Znate kako je: vjernici slijede pravila Kate-kizma, a ne pravila Biblije. To je primjer kako Crkva imavlast nad vjernicima.”

“To je zbilja nevjerojatno! Crkveni poglavari mijenja-ju Boæji zakon!”

“Da, i to je razlog zaπto vjerujem u Boga, a ne uvjerske zakone koje su ljudi proglasili. Nadam se i molimda mnogi od vas smognu hrabrosti da πtuju Boæju volju ida vrπe zapovijedi onako kako stoje u Bibliji. Nekolikoputa govorio sam vam i danas vam æelim ponoviti: govo-

VJERA I SAVJEST •

162 • CRNI ORAO

riti o religiji bezvrijedno je ukoliko se njena pravila i naukne pokazuju u svakidaπnjem æivotu. Bog vidi i zna sve onama i o naπem æivotu, On zna jesmo li Mu posluπni iliMu okreÊemo lea. Od Njega se niπta ne moæe sakriti.Iskreni krπÊani shvaÊaju vjeËno Evanelje vrlo ozbiljno.Krist Êe uskoro doÊi i ja æelim biti spreman.

Na kraju bih vam joπ neπto proËitao iz Biblije: ‘Tkotvrdi: Poznajem ga, a ne vrπi njegovih zapovijedi, laæac je,i u njemu nema istine. Ali tko god vrπi njegovu rijeË, uisti-nu, u tome je do savrπenstva doπla ljubav Boæja. Po tomeznamo da smo u njemu.’ (1. Ivanova 2,4.5) Moja molitvaglasi: ‘Pokaæi mi, Jahve, stazu pravila svojih, i ja Êu jeËuvati do kraja.’” (Psalam 119,33)

Kao i obiËno, razgovor te veËeri bio je izazov za misliovih ljudi. Mnogi od boraca za slobodu bili su sigurni dasu Ëuli istinsku poruku o Boæjem planu spasenja i bili suduboko ganuti.

163

11Posluπnost i vjera

“Pokazat Êeπ mi stazu u æivot,puninu radosti pred licem svojim,sebi zdesna blaæenstvo vjeËno.”

(Psalam 16,11)

“José, molim te da i moje ime staviπ na popis onih kojiæele naruËiti Bibliju. I ja bih je æelio imati!” — rekao jeAlexander.

“Popis je svakoga dana sve duæi. Joπ Êu morati unaj-miti kamion da ih doveze.”

“Molim te, naruËi jednu i za mene!” — povikao jenetko iz mraËnog ugla prostorije.

“I ja bih htio jednu!”Bilo je pravo iznenaenje koliki su iznenada æeljeli

imati Bibliju, Ëak i meu onima koji su bili tako nezado-voljni predavanjima, kao, primjerice, Leonor ili Samuel.»inilo se kao da su se svima odjedanput otvorile oËi.

Andrés, koji se zadubljivao u pitanja, æelio je joπ neπtosaznati: “José, prije nego πto zavrπimo, objasni nam πto jeto toliko vaæno u porukama triju anela! Rekao si da oniobjavljuju poruku svim ljudima posljednjega vremena! Tkosu ta tri anela i πto oni objavljuju?”

164 • CRNI ORAO

“To je vrlo vaæno pitanje, Andrése! Razgovarat Êemoo tome nakon sastanka da ne bismo druge zadræavali.”

“Ne, José! I mi bismo to htjeli Ëuti!” — usprotivili suse svi jednoglasno.

“Onda, u redu, ako tako æelite! Ali prije nego πto vamiz Biblije proËitam neπto o trima anelima i njihovim po-rukama, æelio bih vam pokazati kako je Bog ljudima urazna vremena objavljivao svoje posebne poruke. Bogu jeveoma stalo do naπeg spasenja. Zato je On uvijek opomi-njao ljude, i dobre i zle, posluπne i neposluπne. Nikad nijekaænjavao bez prethodnoga upozorenja. Ali ni prijestupnije nikad ostao nekaænjen. Meutim, Boæje su opomeneuvijek poruke ljubavi i milosti, poziv na pokajanje, na æi-vot u skladu s Boæjom rijeËju.

Vaæan takav primjer pruæa nam vrijeme prije potopa.Prije uniπtenja zemlje vodom Noa je od Boga dobio za-daÊu da propovijeda ljudima. Trebao je pozvati svoje su-vremenike da se ostave svoga pokvarenog naËina æivota ida se ponovno obrate Bogu. Ali ljudi su se smijali Noinimpozivima i odbacili su Boæje opomene.”

“Je li to onaj Noa koji je sagradio korablju?”“Poznata vam je, dakle, ta priËa! Noa je bio Ëovjek

koji je vjerovao onome πto mu je Bog govorio i koji jesvoj æivot po tome upravljao. Moæda znate koliko je Bogbio strpljiv s ljudima toga vremena. Noa je propovijedao120 godina i najavljivao Boæji sud. Ali samo su pripadnicinjegove najuæe obitelji povjerovali. Svi su ostali propali.

Noina poruka bila je upuÊena stanovnicima tadaπnjegapoznatog svijeta. Ali nitko je nije htio prihvatiti. Kad jepotop doπao, bilo je prekasno. Tada se viπe nitko nije smi-jao, osim Boæjeg neprijatelja, koji je postigao svoj cilj —uniπtenje nevjernika!

165

I Jeruzalem je doæivio sliËnu sudbinu. Bog je njegovebezboæne stanovnike upozoravao na opasnost koja im pri-jeti. Meutim, ni oni niti njihovi voe nisu htjeli povjero-vati u ono πto im se Ëinilo nemoguÊim. Krist, Boæji Sin,promatrao je Jeruzalem i plakao. On je svojim uËenicimaotkrio opasnost koja prijeti gradu i naredio im da napusteJeruzalem kad mu se pribliæe rimske Ëete. UËenici suozbiljno shvatili ovo upozorenje i izaπli iz grada. VeÊinaje stanovnika tvrdoglavo zanemarila opomenu i ostala.Rimske Ëete razorile su grad.

IspriËat Êu vam joπ jedan primjer iz svjetske povijesti:Niniva je bila poznata asirska prijestolnica. Njeni zloÊudnistanovnici u svako su doba bili prijetnja svim okolnimnarodima. Bog je u Ninivu poslao proroka Jonu da opo-mene njene stanovnike. Trebalo je da se zloËinci vrate sasvojih zlih putova i da sluæe Bogu, jer im je inaËe prijetilasigurna propast. I dogodilo se Ëudo: ljudi su se pokajalizbog svojih zlih djela i bili su saËuvani. Bog upuÊuje svojuposljednju poruku svim ljudima. Ona Êe se propovijedatisve dok Krist ne objavi i izvrπi Boæji posljednji sud nadstanovnicima ovoga planeta.”

José je zatim proËitao jedno od najvaænijih biblijskihproroËanstava. Rekao je:

“Poruku prvog anela jedanput smo veÊ Ëuli, sigurnose sjeÊate. ‘Uto spazih nekoga drugog anela gdje leti unajviπem dijelu neba noseÊi jednu neprolaznu radosnu vi-jest koju mu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje:svakom narodu i plemenu, jeziku i puku. Vikao je jakimglasom: ‘Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je doπao Ëasnjegova Suda! Poklonite se stvoritelju neba i zemlje, morai izvora voda!’ Drugi aneo nastupi za njim viËuÊi: ‘Pade,pade veliki Babilon koji vinom srdæbe i vinom svoga

POSLU©NOST I VJERA •

166 • CRNI ORAO

bluda napoji sve narode!’ TreÊi aneo nastupi za njimaviËuÊi jakim glasom: ‘Tko se god pokloni Zvijeri i nje-zinu kipu i primi æig na svoje Ëelo ili na svoju ruku, pitÊe vino Boæje srdæbe koje stoji natoËeno, Ëisto, u Ëaπinjegova gnjeva. Bit Êe muËen ognjem i sumporom predsvetim anelima i pred Janjetom.’ (Otkrivenje 14,6-10) Ovoje Boæje posljednje upozorenje svim narodima na Zemlji.Sam Krist rekao je: ‘Ova Radosna vijest o Kraljevstvupropovijedat Êe se po svem svijetu, svim narodima za svje-doËanstvo, i tada Êe doÊi svrπetak.’ (Matej 24,14)

VeÊ sam vam objasnio da AdventistiËka crkva smatrasebe ispunjenjem ovoga proroËanstva. Ona objavljuje tro-struku opomenu ovih anela. Sve πto smo dosad prouËa-vali u Boæjoj rijeËi ukljuËeno je u tu poruku. Svi ljuditrebaju je Ëuti, pa ste je zato Ëuli i vi. Ukratko: poruka trijuanela posljednji je poziv upuÊen svima nama da sluæimopravom Bogu. ‘Bojte se Boga i zahvalite mu... poklonitese Stvoritelju neba i zemlje... (Otkrivenje 14,7)’”

“©to znaËi taj poziv: Bojte se Boga?”“ZnaËi vjerovati Njegovoj RijeËi, vrπiti Njegove zapo-

vijedi, upoznati Boga i sluπati Ga! Na taj naËin potvru-jemo da Ga volimo. Aneo najavljuje da je doπao Ëas Bo-æjega suda. Prije nekoliko dana pitali ste me zaπto je Isusuzaπao na Nebo i πto On tamo radi. Biblija objaπnjava danas tamo zagovara na Boæjem sudu kao naπ Branitelj.

Istraga, koja prethodi kao priprema za ovaj Sud, zapo-Ëela je krajem razdoblja od 2300 dana i noÊi o kojemugovori prorok Daniel. Krist je uπao u Svetinju nad sveti-njama nebeskoga Svetiπta; istodobno je na Zemlji zapoËe-lo navjeπÊivanje ‘neprolazne Radosne vijesti’.

Drugi aneo objavljuje da je pao veliki grad Babilon.To znaËi da su se takozvane krπÊanske crkve udaljile od

167

prvobitnog krπÊanskog vjerovanja. Pogledajte samo dana-πnji religijski svijet! U πto ljudi vjeruju i πto Ëine? ZatoBog poziva sve vjerne: ‘Iziite iz nje, moj narode!’” (Otkri-venje 18,4)

“A kamo trebamo iÊi?”“Danas postoji vjerski pokret koji vjeruje u Bibliju i

koji dræi sve Boæje zapovijedi. Za mene je to Crkva adven-tista sedmoga dana. TreÊi aneo zapravo opominje ljudeda ne odbacuju Boæje zapovijedi. Naravno, poruka se od-nosi na sve zapovijedi, onako kako su zapisane u Bibliji.To ste veÊ shvatili, zar ne?”

“©to znaËi izraz ‘Boæja srdæba’?”“To je izvrπenje Boæje presude na kraju vremena, oganj,

kojim Êe sve zlo na kraju biti zauvijek uniπteno (Otkrive-nje 14,10.11).”

“©to bismo mi mogli uËiniti da ga izbjegnemo?”“Prihvatite Isusa Krista kao svoga Spasitelja i budite

Mu u svemu posluπni. To je zapravo neprolazna Radosnavijest. Pozivam vas, prijatelji, da Ga prihvatite, jer ste GaveÊ dosad dovoljno upoznali. Na vama je da odluËitehoÊete li vjerovati ili neÊete. Vi sami odluËujete o svojojsudbini!”

Duboka zamiπljenost obuzela je ljude u kolibi. VeÊ jebila kasna noÊ. Ovo predavanje bilo je najduæe od svihdosadaπnjih. Ipak, nitko se nije æurio otiÊi.

José je joπ jednom progovorio: “Ljudi, ova je veËerbila zamorna. Ipak, nadam se da ste uæivali u sluπanjuBoæje rijeËi. Jedno ste u svakom sluËaju saznali: zaπto jejedan jednostavni seljak postao krπÊanin, zaπto je odluËiopoπtivati Boæje zapovijedi. OsjeÊate li da vam se Bogobratio? Mislim da se trebate prikljuËiti ljudima koji do-puπtaju da ih Biblija usmjerava i vodi u æivotu. Takozvani


168 • CRNI ORAO

krπÊanski svijet ne dræi se prvobitnoga Boæjeg zakona.»ak se i izraelskom narodu Bog morao obratiti prekoproroka Izaije: ‘O, da si pazio na zapovijedi moje, kaorijeka sreÊa bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski va-lovi!’ (Izaija 48,18)

»uli ste Gospodnji poziv i ja se nadam da Êete seodazvati. Tada Êete zajedno s Davidom moÊi kazati: ‘Miljemi je, Jahve, vrπit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcuja nosim.’ (Psalam 40,9) Mi smo se veÊ Ëesto zajednomolili, pa vas i sada pozivam na molitvu!”

José je molio Boga da blagoslovi ove ljude i njihoveobitelji koje æive u gradovima i selima ove ratom razjedi-njene zemlje. Nezamislivo je da bi ove otvrdnule ljude iπtamoglo navesti na suze, ali se to ipak sada dogodilo. Nemasumnje da je i Bog vidio suze ovih osamljenika i da je Ëuomolitve koje je za njih uputio José.

Nakon molitve José je rekao: “VeÊ sam dugo ovdje svama i Ëini mi se da sam vam oduzimao sve vaπe slobodnovrijeme priËajuÊi vam o svojoj vjeri i nadi. Sigurno vam jedosta i mene i mog priËanja. Slaæete li se da sutra krenemsvojoj kuÊi?”

“Ne, molim te, nemoj joπ odlaziti od nas!” — povikaoje Raul. “Htjeli bismo te joπ sluπati jer imamo joπ mnogopitanja o Bogu i o pravom krπÊanskom æivotu!”

Sve to vrijeme Crni je Orao bez rijeËi sluπao i pro-matrao πto se dogaa. Te veËeri i on je sam bio dubokoganut. Ustao je i rekao: “José, ti si prinio veliku ærtvu kadsi doπao k nama u planine. Ja sam ti vrlo zahvalan natvojoj spremnosti da nam govoriπ o Kristu i o svojoj Crkvi.Mnogo sam od tebe nauËio!”

“I mi!” — povikali su ostali.Crni je Orao nastavio:

169

“Na temelju posljednjih novosti moæe se zakljuËiti dase politiËka situacija u naπoj zemlji krajnje zaoπtrila. Mismo se ovdje zaklonili i primirili; mislim da bi bilo mudroda i dalje izbjegavamo otvorene sukobe. Ne æelim da uËi-nimo ijedan pogreπan korak. Kad bi José ostao joπ nekoli-ko dana, uËinio bi nam veliku uslugu. Osim toga, smatramda je sada opasno kretati na put. Molimo ga da ostanekako bi nam mogao govoriti o svojoj Crkvi i o posljednjojBoæjoj poruci koju ona objavljuje po cijelom svijetu. Biobih mu veoma zahvalan kad bi joπ malo ostao s nama!”

S ovim rijeËima priznanja i srdaËnog poziva raspustioje Crni Orao svoje ljude. Okrenuo se tada Joséu i joπ muse jedanput osobno obratio. Meutim, odmah ih je okru-æila velika skupina radoznalaca. VeÊina je iskreno æeljelada José joπ ne ode, da ostane s njima — pa je na kraju ion pristao. Prije nego πto je mogao otiÊi na poËinak, uvuklisu ga ljudi u dug razgovor. Za njega je to bio joπ jedanznak da treba ostati.

José nije dobro spavao. Bio je zabrinut za svoju obi-telj. Teπka srca pristao je ostati nadajuÊi se da Êe se Bogpobrinuti za njegove.

Za Mariju i za djecu u meuvremenu su nastali teπkidani. Iz dana u dan su molili, nadajuÊi se da Êe se otacuskoro vratiti. Poπto je razgovarala s pastorom i starjeπina-ma mjesne crkve, Maria je odluËila obavijestiti i starjeπineu konferenciji o Joséovu tajanstvenom nestanku. IspriËalaim je svoju muku i traæila da se svi mole za njegov sretanpovratak.

Mjesna crkva uËinila je sve πto je mogla da pomogneMariji i djeci. Donosili su im namirnice i druge potrepπti-ne. Svi su bili uvjereni da Êe Bog uskoro naÊi neko prihva-tljivo rjeπenje svih njihovih problema.


170 • CRNI ORAO

Prolazili su dani i tjedni. Mnogi borci za slobodu po-stali su Joséovi prijatelji. Svakoga bi dana poneki od njihstao na njegovu stranu. U taboru se osjeÊalo djelovanjeBoæjega Duha. Nema sumnje da je Boæja providnost dove-la Joséa u planine da bi se vijest o Kristovu drugom dola-sku mogla objaviti i ovim ljudima.

Æivot ovih ljudi u planinama i u dolinama bio je teæak.Jedva da je koji od njih imao valjani krevet ili moguÊnostpripremanja uobiËajenih obroka. Æivjeli su, kuhali i jeli naotvorenom, sjedili u sjeni stabala, a kad je padala kiπa,sklanjali su se u napuπtene kolibe. José nije jeo svu njiho-vu hranu. Da bi mu pokazali svoju naklonost, stavili su muna raspolaganje staru peÊ na drva da bi mogao priprematisebi obroke. Spoznaje koje je stekao iz Biblije nisu seodnosile samo na njegov naËin æivota, veÊ i na naËin pre-hrane i na piÊe koje je pio.

Ljudi su ga pozorno promatrali i raspravljali s njim onaËelima zdravog naËina æivota. Mnogi su odluËili da ÊeubuduÊe jesti samo ono πto Biblija preporuËuje kao Ëistuhranu. Kad su se malo navikli na takav naËin prehrane,osjeÊali su se mnogo bolje. Ubrzo se skupina onih koje sudrugi podrugljivo nazivali “Ëistima” poveÊala na preko 40ljudi i preuzela je i zajedniËku kuhinju. Viπe se nitko nijeismijavao tvrdoglavosti onih koji nisu puno dræali do gra-ha sa svinjetinom.

Svako poslijepodne skupina se okupljala u hladu sta-bala da prouËava Boæju rijeË. Kad je padala kiπa, odlazilisu u staru kolibu, koju su ponosno nazivali svojom kate-dralom. Tijekom sljedeÊih sedam tjedana raspravljali su osvim krπÊanskim istinama i o najvaænijim biblijskim pro-roËanstvima. Nakon druge subote, José je tu odræavao iredovna bogosluæja. Prve takve subote doπli su Crni Orao,

171

Manolo, Raúl, Andrés, Alexsander i joπ neki. »itali su bi-blijske tektove, a José se molio.

Od te subote nadalje jutarnja bogosluæja posjeÊivali sumnogi borci za slobodu koji nisu bili na straæi. Provodilisu zajedno mnoge blagoslovljene trenutke. José je postaoneka vrsta vojnog kapelana. Tih dana joπ nitko nije mogaonaslutiti πto Êe se dogoditi s njihovom zemljom i kako Êese sve zavrπiti.


172 • CRNI ORAO

12»udo

“Jer anelima svojim zapovjedida te Ëuvaju na svim putima tvojim.”

(Psalam 91,11)

“Mirno, ljudi!” — zapovjedio je Manolo. Bilo je po-dne. “Zapovjednik je ovdje i ima neke vaæne obavijesti!”

Crni Orao poËeo je govoriti: “Razglasite svima da ve-Ëeras u sedam sati svi budu u velikoj kolibi da bismo sepozdravili s Joséom. On Êe sutra rano ujutro otiÊi.”

Svi su bili iznenaeni. OËekivali su njegov odlazak,ali ne tako brzo.

Nemirni dani produæili su se u tjedne, ne samo politiË-ki, veÊ i osobno. Tijekom nekih razgovora s Joséom doπloje i do teπkih sukoba miπljenja. Ljudi su izraæavali svojauvjerenja i svaku novu misao stavljali pod upitnik. Sluπalisu jednog seljaka, raspravljali s jednostavnim Ëovjekomkoji je govorio da je na Ëudesan naËin upoznao Isusa Kri-sta. Zato su od njega i oËekivali da biblijski nauk prikaæeπto jasnije i uvjerljivije.

Ovi neustraπivi ustanici, koji su dolazili iz razliËitihdruπtvenih sredina, bili su iznenaujuÊe otvoreni za prima-nje biblijskih istina. Upoznali su Boæju posljednju poruku

173

svijetu i veÊina je bila sretna πto je José doπao k njima iπto je ostao tako dugo.

Sumrak se spustio na planine. VeËer se pribliæavala, as njom i posljednji sati koje Êe José provesti s ovim ljudi-ma. Okupili su se u velikoj kolibi, u kojoj je i dalje stajaostari stol, na njemu kerozinska svjetiljka, a iza njega ras-klimana stolica.

Nitko se nije smijao, nitko nije zbijao πale. Zamiπljenosu sjedili i razmiπljali o onomu πto su posljednjih tjedanaËuli od ovoga jednostavnog seljaka. Joπ je bilo mjesta,Ëulo se samo udaranje kiπnih kapi po limenom krovu. Po-javili su se Crni Orao, Manolo i José.

José je dræao svoju Bibliju na prsima, vidjelo se da jeæalostan. I zapovjednik je bio tuæan kad je poËeo govoriti.Zahvalio je Joséu za ærtvu πto je prihvatio poziv i doπao uplanine govoriti o svojoj vjeri. “Zahvaljujem ti za sve,José. Nikad te neÊu zaboraviti. A sad si ti na redu.”

“Hvala, Crni Orle!” — poËeo je José. “Prije svegaæelim naglasiti da za mene nije bila nikakva teπka ærtva daovo vrijeme provedem s tobom i tvojim ljudima. Naprotiv:smatram to prednoπÊu! Odvojenost od moje obitelji bila je,naravno, priliËno teπka, ali ni vi niste svoje voljene vidjeliodavno. Vi ste, zapravo, prinosili ærtve. Vi ste doista hva-levrijedni ljudi, i svaki je od vas kandidat za Nebo. Bogvas voli!”

José je bio potresen. Duboko je uzdahnuo i nastavio:“Ono πto sam vam govorio tijekom moga boravka za meneima veliku vrijednost. Uvjeren sam da Êete i vi jednogadana shvatiti da je naπ susret ovdje visoko u brdima djeloBoæje providnosti. Ja sam vam ispriËao sve πto znam okrπÊanskom æivotu i biblijskom nauku. Sad znate πto javjerujem. I svatko od vas treba znati πto vjeruje. Osjetio

»UDO •

174 • CRNI ORAO

sam da su se mnogi od vas radovali naπim razgovorima.To su pokazala ozbiljna pitanja o vjeri i o osobnom odnosus Bogom.

Znam da Bog ima odgovor na svako vaπe pitanje. Nekisu od vas Ëak svetkovali subotu zajedno sa mnom, drugisu poËeli jesti samo zdravu hranu, a mnogi viπe i ne puπe.Ali joπ mi ni jedan nije rekao: Æelim biti krπÊanin kojivjeruje u Bibliju i vrπi Boæju volju, æelim biti spreman kadIsus doe. ©to vas to zadræava da se ne oËitujete?”

NeobiËna tiπina zavladala je u kolibi. Nije bilo sumnjeda Boæji Duh dodiruje srca ljudi. Joséov poziv duboko ihpotresao, jer su znali πto on æeli: odluku!

José je nastavio: “Tijekom naπih razgovora razmijenilismo miπljenje o æivotu i o smrti.”

Stupio je na svjetlo, otvorio Bibliju i proËitao: “‘Jer jeplaÊa grijeha smrt, a milosni dar Boæji jest æivot vjeËni uKristu Isusu, Gospodinu naπemu.’ (Rimljanima 6,23) Zarne razumijete: Bog nas voli i æeli da budemo spaπeni. Alionaj koji odbaci boæanski dar, bit Êe osuen. Sada joπmoæemo slobodno birati. Kad netko bude izgubljen, niko-mu neÊe moÊi pripisati krivnju osim samomu sebi. Vi samimorate odluËiti na Ëijoj Êete strani stajati: na strani vjernihili na strani nevjernih, na strani onih koji Êe dobiti vjeËniæivot ili na strani onih koji Êe ga izgubiti i pretrpjetivjeËnu smrt. Ja sam svoju odluku donio i æelim vrπiti Bo-æju volju.

Prijatelji, nikad vas neÊu zaboraviti. Vrijeme koje samproveo s vama uËinilo me je jednim od vaπih. Kad proble-mi naπe zemlje budu rijeπeni, vjerojatno Êete skupa sa mnomnavjeπÊivati duhovno osloboenje koje moæemo steÊi sa-mo u Isusu Kristu. Svi Êemo mi biti borci za slobodu vjerei savjesti, borci za Boga.

175

Nedavno smo sluπali o æivotu apostola Pavla. Bio jebaËen u tamnicu, i upravo tada dogodio se potres. »uvarse uplaπio da su svi zatvorenici pobjegli i da Êe zato bitipozvan na odgovornost. Upravo je pokuπavao oduzeti sebiæivot, kad se javio Pavao: ‘Ne Ëini sebi nikakva zla, jersmo svi ovdje!’ (Djela 16,28) »uvar je bio potresen. Pa-vao, njegov pratilac Sila i Ëuvar te su noÊi Ëitali Biblijukao πto mi to sada Ëinimo. »uvar je sve razumio i bio jeosvjedoËen u istinu. U izvjeπtaju stoji: ‘Zatim ih izvede ireËe: ‘Gospodo, πto mi treba Ëiniti da se spasim?’ ‘Vjeruju Gospodina Isusa — odgovoriπe mu — pa Êeπ se spasititi i tvoj dom.’ (Djela 16,30.31)

Znate li πto je to vjera? Isus je to objasnio u jednoj odsvojih usporedbi: ‘Svatko tko sluπa ove moje rijeËi i izvr-πava ih moæe se usporediti s mudrim Ëovjekom koji svojukuÊu sagradi na litici. Udari pljusak, navaliπe potoci, du-nuπe vjetrovi i jurnuπe na kuÊu, ali se ona ne sruπi, jer jesagraena na litici. Naprotiv, svatko tko sluπa ove mojerijeËi, a ne izvrπava ih, moæe se usporediti s ludim Ëovje-kom koji svoju kuÊu sagradi na pijesku. Udari pljusak,navaliπe potoci, dunuπe vjetrovi i nasrnuπe na tu kuÊu iona se sruπi. I velika bijaπe njezina ruπevina.’ (Matej 7,24-27)

Prije nego πto vas napustim, æelio bih vas pitati: NaËemu zidate svoju kuÊu, svoj æivot? Na kamenu ili napijesku?”

I dalje je vladala grobna tiπina. Dva mjeseca je José sovim ljudima istraæivao Boæju rijeË. Poznavali su ga i znalida je ozbiljan. Ipak, te veËeri je u Andama izgledalo kaoda Nebo dodiruje Zemlju.

José je pokuπao joπ jedanput: “Vi ste svi neustraπiviljudi. PriËali ste mi o svojim podvizima. Znam da Êete se

»UDO •

176 • CRNI ORAO

odluËiti za istinu i da Êete se za nju boriti. Neki od vas joπsu mi jutros postavili najvaænije pitanje: Kako se dobivanovo srce?

Vi znate da su prvi ljudi æivjeli u skladu s Bogom iNjegovim Zapovijedima. Ipak su onda postali neposluπni;zlorabili su svoju slobodnu volju. »ovjek se pokvario ioslabio; izgubio je ËistoÊu svoga srca, svojih misli i svognaËina æivota. I zato viπe nije mogao æivjeti u neposrednojBoæjoj blizini.

Ali kako se opet vratiti k Bogu? Isus je rekao: ‘Zaista,zaista, kaæem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne moæe vidjetikraljevstva Boæjega... Ne Ëudi se πto ti rekoh: treba da seodozgo rodite.’ (Ivan 3,3.7)

Upravo to se dogaa kad netko prihvati Isusa Kristakao svojega Spasitelja. PoËinje novi æivot. ObeÊanje jebilo dano joπ mnogo prije nego πto se Krist pojavio naZemlji: ‘I ja Êu im dati novo srce i nov Êu duh udahnutiu njih: iπËupat Êu iz njih njihovo kameno srce i stavit Êuu njih srce od mesa, da hode po mojim naredbama i daËuvaju i vrπe sve moje zakone. I bit Êe oni moj narod, a jaBog njihov!’ (Ezekiel 11,19.20)

Prorok ovako objaπnjava πto Ëovjek treba pridonijetitom procesu novoga roenja: ‘Obratite se, dakle, i povra-tite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaπ neÊe biti napropast! Odbacite od sebe sva nedjela koja ste Ëinili inaËinite sebi novo srce i nov duh! Zaπto da umirete, domeIzraelov? Ja ne æelim smrti nikoga koji umre — rijeË jeJahve Gospoda. Obratite se, dakle, i æivite!’ (Ezekiel 18,30-32)

KrπÊanski æivot nije samo poboljπano izdanje starogæivota, veÊ potpuno odbacivanje neËistoÊe i zla, i prihva-Êanje Ëistih i plemenitih misli i djela. Sveti Duh postiæe taj

177

tajanstveni preokret i spremnost na novi æivot s Bogom.To se ne moæe objasniti, ali se moæe doæivjeti.”

Ljudi s planina sluπali su ga bez rijeËi.José je nastavljao: “Biblija na mnogo mjesta objaπ-

njava novoroenje ili obraÊenje. Apostol Pavao piπe: ‘Da-kle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo,novo je, evo, nastalo.’ (2. KorinÊanima 5,17)

Znak da je Ëovjek prihvatio Krista i da je zapoËeo noviæivot jest krπtenje. I o tome smo veÊ razgovarali. Pavaousporeuje krπtenje sa smrÊu, krajem starog æivota: ‘Ili zarne znate da smo svi koji smo krπteni u Krista Isusa, unjegovu smrt krπteni? Dakle, s njim smo zajedno ukopanipo krπtenju u smrt da bismo, kao πto je Krist uskrsnuo odmrtvih OËevom slavom, i mi æivjeli novim æivotom.’ (Rim-ljanima 6,3.4)

SjeÊate li se joπ tri koraka u novi æivot?

1. Trebate vjerovati da je Isus vaπ Spasitelj. ‘Da, Bogje tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina dane pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivotvjeËni.’ (Ivan 3,16)

2. Trebate priznati da ste krivi pred Bogom. ‘Ako pri-znajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit Êenam grijehe i oËistiti nas od svake nepravednosti.’ (1.Ivanova 1,9)

3. Trebate prihvatiti Krista, jer ‘svima koji ga primiπedade vlast da postanu djeca Boæja: onima koji vjeruju unjegovo ime.’ (Ivan 1,12)

Kako moæemo biti sigurni da nas On prima? Sâm Isusje obeÊao: ‘Tko doe k meni, sigurno ga neÊu izbacitivan.’ (Ivan 6,37) Iskreno æelim veËeras da vi svi doeteKristu! Zaπto ne biste æivjeli onako kako to On æeli?”

»UDO •

178 • CRNI ORAO

José je i sam bio duboko uzbuen dok je ovako djelo-vao na njihovu savjest. Bila je to njegova posljednja veËers njima.

Govorio je dalje:“Znate li kako nam je Krist blizu? Ivan je Ëuo u jed-

nom svom vienju: ‘Evo stojim na vratima i kucam. Akotko Ëuje moj glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i veËeratis njim, i on sa mnom.’ (Otkrivenje 3,20)

Pretpostavljam da ste veÊ vidjeli sliku kako Isus stojipred vratima i kuca. Vrata se otvaraju samo iznutra. Zaπtonapokon ne otvorite i ne pustite Isusa da ue? Nikad ne-Êete poæaliti ako to uËinite. Imajte na umu: samo vi mo-æete otvoriti svoje srce. Isus kaæe: ‘Moje ovce sluπaju glasmoj.’” (Ivan 10,27)

Crni Orao sve je vrijeme nepokretno stajao kraj vrata.Dok je José govorio, on je stalno iznova postavljao sebipitanje: A πto je sa mnom? »inilo mu se kao da stoji namostu. Ako prijee, zapoËet Êe novi æivot. Dvije jake sileborile su se oko njega. Jedna ga je æeljela vezati uz stariæivot, prikazivala mu je sve nesluÊene ljepote svijeta. Dru-ga ga je ljubazno pozivala da prihvati Isusov poziv. Kristje za njega postao æivotna stvarnost. Nakon svih razgovoras Joséom, na temelju svih njegovih spoznaja o Bibliji, znaoje da nije rijeË samo o prihvaÊanju nekoga novog nauka ilio priznanju vjere. Radilo se o tome hoÊe li prihvatiti Spa-sitelja! Njega upoznati i Njega voljeti znaËilo bi vjeËniæivot. Sve do ove veËeri obje sile u njemu su bile ravno-pravne, ali sad je Crni Orao osjetio da je poziv na pravikrπÊanski æivot prevladao.

Doslovno kao bujica iz njega su potekle rijeËi: “Boæe,pomozi mi!” Crni Orao izgovorio je svoju prvu javnu mo-litvu, i ne znajuÊi da to Ëini.

179

ZaËueno su se sve oËi okrenule prema njemu. Bog jeusliπao njegovu molitvu i dao mu je snagu da uËini ono πtoje æelio. Polako se pribliæio malom stolu za kojim je stajaoJosé sa svojom Biblijom. OsjeÊala se krajnja napetost. Iπto se dogodilo?

Crni je Orao izvukao dva revolvera iz korica i joπjedanput ih pogledao, kao da se Ëudi vaænosti koju su do-sad imali u njegovu æivotu. Paæljivo ih je spustio pokrajBiblije i rekao ponizno: “Gospodine, predajem se.”

Mislio je to iskreno. Pogledao je Bibliju i rekao Joséu:“ProËitaj joπ jednom ono πto si upravo proËitao.”

Biblija je joπ bila otvorena na istom mjestu. José jeispunio æelju Crnoga Orla i Ëitao: “Moje ovce sluπaju glasmoj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom. Ja im dajemvjeËni æivot. One sigurno neÊe nigda propasti i nitko ihneÊe oteti iz moje ruke.”

“Da, to sada znam!” — rekao je Crni Orao. “Nisi tiveËeras govorio mojemu srcu, veÊ Bog. Zato sam odluËioslijediti Isusa.”

Njegovo je lice blistalo. Priπao je svom Otkupitelju.Bog je dirnuo njegovo srce.

Crni je Orao pao na koljena, a José je uËinio to isto.Manolo je pristupio i kleknuo kraj svoga zapovjednika.Nijedna rijeË viπe nije bila izgovorena. Raúl, Andrés i sveviπe drugih pridolazili su i pridruæivali se onima koji suIsusa prihvatili kao svoga Spasitelja. KonaËno je skupinabrojila Ëetrdeset i dvojicu ljudi. »udo se dogodilo.

José je bio izvan sebe od radosti.Molio se: “Dragi Gospodine Isuse, molim Te da nas

prihvatiπ kao svoje stado. Oslobodi nas svake krivnje i dajnam novo srce. Mi Te æelimo slijediti i pripremiti se zaTvoje vjeËno kraljevstvo kad ga uspostaviπ. Daj nam hra-

»UDO •

180 • CRNI ORAO

brosti da Ëinimo ono πto je pravedno, bez obzira na cije-nu...”

Neko vrijeme ostali su na koljenima. Neki od njih tesu veËeri izgovorili svoju prvu molitvu. Sad su imali samojoπ jedno pitanje: Kad bi se mogli krstiti? José im je obe-Êao da Êe otiÊi starjeπinama Crkve u glavnom gradu pro-vincije i da Êe zamoliti pastora da doe s njim u planine.Ujedno Êe posjetiti svoju obitelj i odmah — svakakosljedeÊeg tjedna — stiÊi u planine s pastorom i obavitikrπtenje.

Kazao je ljudima: “Hajdemo se pomoliti da vas sveBog ovdje saËuva i zaπtiti, da se pobrine za vas i za rjeπe-nje politiËkih problema naπe zemlje. Znam da se æelite πtoje prije moguÊe vratiti svojim obiteljima da biste zapoËelinovi æivot i da biste govorili o onom πto se dogodilo uvaπim srcima, kao πto sam ja vama ispriËao.”

“Tjednima je sve bilo tako mirno na svim bojiπnica-ma!” — primijetio je Crni Orao. “Nadajmo se da Êe uskorodoÊi do neke promjene. Ostavi nam svoju Bibliju i svojeknjiæice. »ekat Êemo tvoj povratak!”

Proveli su joπ neko vrijeme u krπÊanskom zajedniπtvu.Bila je to nezaboravna veËer za ustanike, a posebno zaJoséa.

IduÊeg jutra José je krenuo s planina. Kao πto je obe-Êao, poπao je prema glavnom gradu provincije. Dva danapotrajalo je to putovanje. Bio je gladan i umoran, ali jepastoru nosio radosnu vijest.

Meutim, nitko nije prepoznao bradatog stranca. Zarsu ga veÊ zaboravili?

“Ja sam José” — objasnio im je. “Proveo sam tjednei mjesece s pobunjenicima, borcima za slobodu u plani-nama.”

181

Poπto je odgovorio na postavljena pitanja o sebi i svo-joj obitelji, konaËno su mu povjerovali da je doista José.IspriËao im je o svom boravku u planinama i o ljudimakoji su se odluËili na novi æivot. Molio je ozbiljno danetko poe s njim i da ih krsti.

“ObeÊao sam im da Êu se uskoro vratiti. Ne smijemoih razoËarati. Ja Êu sada odjahati k svojoj obitelji, ali na-dam se da Êe pastor za tri dana biti spreman krenuti samnom na put!”

Zatim je José krenuo kuÊi. Ni kod kuÊe nije drukËijeproπao nego u crkvi. Nitko ga nije prepoznao. Ali kad supozorno pregledali konja, znali su tko je jahaË. Radostiobitelji zbog pojave izgubljenog oca i muæa nije bilo kraja.Pali su na koljena i zahvalili Bogu za njegov sretan po-vratak.

Zatim je José sjeo, okruæen svojim voljenima, i poËeoim priËati o dogaajima. Bilo je briga i oËaja, ali i nade ipobjeda. Za vrijeme veËernje molitve svi su zahvalili Bo-gu za zaπtitu, i za Ëudo koje se dogodilo u planinama.

Osvjeæen, José je ponovno krenuo u glavni grad pro-vincije. U meuvremenu sve je bilo pripremljeno i on senaπao s pastorom na putu u planine. Jahali su dva dana doknisu stigli do cilja. Tamo ih je Ëekala velika skupina ra-dosnih ljudi. Borci za slobodu nisu ni jednog trenutkaposumnjali da Êe José odræati svoje obeÊanje i vratiti se ulogor.

Sad je njegov konj bio natovaren Biblijama i knji-gama. Svatko tko je naruËio Bibliju, dobio ju je na poklon.

Prvi sastanak bio je posebno namijenjen onima koji suËekali na krπtenje. Ali doπli su i mnogi drugi. Ona 42borca, koja su donijela odluku, ostala su Ëvrsta. Kad jepastor sluπao njihove odgovore, nije mogao doÊi k sebi.

»UDO •

182 • CRNI ORAO

Vijest Biblije bila je isto tako snaæna u njihovim srcimakao i prije skoro dvije tisuÊe godina kad su je propovije-dali apostoli.

OsjeÊala se jasno snaga Boæje ljubavi. Njegova milostdoseæe ljude u najneobiËnijim okolnostima. Siromaπni ibogati, obrazovani i neobrazovani pripremaju se za skoriKristov dolazak.

Krπtenje Ëetrdeset i dvojice obraÊenika bilo je odre-eno za sljedeÊi dan. Kad je pastor zagazio u bistri planin-ski potok, ljudi su se sjetili da je Isus, stoljeÊima prije njih,uπao u rijeku, u Jordan, da bi se krstio.

“Ovo je vaπ Jordan!” — rekao je pastor ljudima kojisu Ëekali na obali. “Danas slijedite primjer Boæjega Sina.Vaπ stari æivot ostat Êe u vodi i vi Êete ustati iz vode nanovi æivot u Isusu Kristu. »vrsto se dræite zavjeta koji Êetedanas sklopiti s Bogom!”

I tako su se krstila Ëetrdeset i dva borca za slobodu,Ëetrdeset i dva pobunjenika. SljedeÊe subote zajedniËki suproslavili obred Gospodnje veËere. Poπto su jedni drugimaoprali noge, kao πto je to Isus uËinio svojim uËenicima,uzeli su kruh i Ëaπu. Tako je to Isus naredio.

Preostali su borci promatrali zbivanja i veÊina je izra-zila æelju da se krsti sljedeÊi put.

* * *

Kratko vrijeme nakon ovoga prvog krπtenja dogodilose joπ jedno Ëudo. Novinske agencije izvijestile su da je uglavnom gradu doπlo do smjene reæima. Diktatura je bilasvrgnuta i uspostavljena demokratska vlada. Prvi zakon,koji je proglasio novi parlament, bio je zakon o neograni-Ëenoj amnestiji svih boraca za slobodu. Borci su bili po-

183

zvani da se vrate u svoje gradove i naselja i da nastavemiran æivot sa svojim obiteljima.

Svi su osjetili veliko olakπanje. Crni Orao sazvao jesvoje ljude na bogosluæje zahvalnosti. Nakon toga svi suse poËeli spremati za povratak kuÊama.

José i njegova obitelj mogli su se sada vratiti u svojzaviËaj. Tamo je skromni seljak propovijedao Evanelje iosnovao novu malu mjesnu crkvu.

Krπteni borci vratili su se u svoje gradove i svoja sela,samo su neki ostali u blizini Joséa i njegove obitelji. I onisu drugima svjedoËili o Spasitelju Isusu Kristu i radovalise Njegovu drugom dolasku.

»UDO •

184 • CRNI ORAO

Kazalo

Predgovor ......................................................................... 5

01. Teror ........................................................................... 7

02. Seoba ........................................................................ 10

03. Privikavanje na novi æivot ...................................... 18

04. Nada ......................................................................... 41

05. Susret ........................................................................ 51

06. Odluka ...................................................................... 69

07. Avantura ................................................................... 78

08. Æivot i nauk ........................................................... 105

09. SvjedoËanstvo i sluæba .......................................... 125

10. Vjera i savjest ........................................................ 144

11. Posluπnost i vjera ................................................... 163

12. »udo ....................................................................... 172

1 valentin w. schoen crni oraoznaju za sebe. vulkani, djelomiŁno visoki i do 5.500 me-tara,...

Documents