10.UPRAVLJANJE OBRTNIM KAPITALOM

2.UPRAVLJANJE POTRAŽIVANJEM OD KUPACA

Politike kreditiranja i naplateEkonomski uvjeti, određivanje cijene proizvoda, kvalitet proizvoda, te kreditne politike tvrtke glavni su uticaju na razzinu otraživanja preduzeća.Svi odim posljednjeg uticaja su dosta izvan kontrole FM preduzeća. Menazžer moze varirati razinu potraživanja tako da održi ravnotežu zamjene između profitabilnosti i rizika. Smanjivanje kreditnih standarda moze potaknuti potražnju, koja bi trevala povećati prodaju i profit. No, postoji trošak odrzavanja dodatnih potraživanja , kao i povećan rizik od gubitka na nenaplaćena dugovanja. KREDITNI STANDARD- minimalna kvaliteta kreditne sposobnosti podnositelja zahtjeva koju tvrtka moze prihvatiti.Kreditni standardiKredit je jedan od mnogih čimbenika koji utječu na potraživanja za proizvodima kompanije. Stepen do kojeg kredit moze unaprijediti traznju zavisi od ostalih faktora. Teoretski tvrtka bi trebala ublaziti svoje standarde za prihvaćene račune dok god profitabilnost prodaje koja je tim povečana nadilazi dodatne troskove potrazivanja. Troskovi ublazavanja kreditnih standarda:

Neki proizilaze iz povecanog kreditnog odjela, administrativnog posla, podmirenja dodatnog dijela potrazivanja

Povećana vjerovatnost gubitka na tzv. Losim dugovima Oportunitetni trosak zbog odvajanja sredstava na investiciju u dodatna potrazivanja

umjesto na neku dr investicijuDodatna potrazivanja proizilaze iz:

1. povećanja prodaje2. duljih prosječnih razdoblja naplate

da bismo odredili profitabilnost davanja kredita moramo znati profitabilnost dodatne prodaje, dodatnu potraznju za proizvodima , produljenje prosjcnog naplatnog razdoblja, te potrebni prinos na investiciju.Uvjeti kreditiranjaKREDITNO RAZDOBLJE-ukupna duljina vremena trajanja kredita u kojemu kupac mora platiti račun.Uvjeti kreditiranja određuju duzinu vremena na koji se kredit proteze za pojedinog kupca, i popust ako je odredjen za ranije placanje.RAZDOBLJE GOTOVINSKOG POPUSTA- vrijeme u kojem se moze naplatiti gotovinski popust zbog ranijeg plaćanja. Iako tehnički spada u varijablle kreditne politike, kao i kreditno razdoblje, obično se odražava u nekoj standardnoj duljini. Za većinu kompanija 10 dana je očekivani vremenski minimum potreban kako bi otposlali račun kupcu i kupac poslao ček postom.GOTOVINSKI POPUST- postotak smanjenja prodajne, odnosno kupovne cijene, dopusten radi ranijeg plaćanja racuna. To je poticaj kupcima na kredit da u roku plaćaju račune.SEZONSKO DATIRANJE- uvjeti kreditiranja koji potiču kupca sezonskih proizvoda da primi isporuku prije razdoblja najintenzivnije prodaje, i da odgodi plaćanje nakon najintenzivnijeg razdoblja prodaje.U vrijeme losije prodajetvrtke ce ponekad prodavati kupcima bez zahtjeva plaćanja do nekog skorijeg vremena. To sezonsko datiranje moze poboljsati traznu od kupaca koji ne mogu platiti do kasnije u sezoni. Takodje se sezonsko datiranje moze koristiti da bi se izbjegao trosak drzanja zaliha.

Politike naplate i kreditiranja-sažetakPolitike naplate i kreditiranja uključuju nekoliko odluka:

1. kvalitet prihvaćenog kupca2. duljina kreditnog razdoblja3. veličina gotovinskog popusta koji dajemo4. bilo kakvi posebni uvjeti, poput sezonskog datiranja5. razina troskova naplate

optimalna bi politika naplate i kreditiranja bila ona za koju je granicna dobit jednaka granicnom trosku. Kada nema standarda kreditiranja , prodaja je maksimizirana, no to je umanjeno velikim gubicima na lose dugove kao i oportunitetnim troskovima odrzavanja veoma velikog polozaja potrazivanja.Kako se koriste standardi kreditiranja, a kupci odbijaju, opadaju prosjecno razdoblje naplate i gubici na losim dugovima.obzirom da ovo dvoje posljednje opda brze nego prodaja, profit raste.istovremeno , prosjecno razdoblje naplate i gubici na losim dugovima se sve sporije smanjuju. Eliminira se sve manji i manje losih kreditnih rizika. Zbog kombinacije tih uticaja, ukupni se profit tvrtke , uz ostrije standarde kreditiranja, sve sporije povecava do neke tacke i nakon toga opada. Analiziranje podnositelja kreditnog zahtjevaOcjena kreditne sposobnosti ukljucuje 3 koraka:

1. prikupljanje podataka o podnositelju zahtjeva 2. analiziranje tih podataka kako bi se odredila kreditna sposobnost podnositelja zahtjeva 3. donosenje odluke o kreditu

1.prikupljanje podataka o podnositelju zahtjevaza prikupljanje informacija o podnositelju zahtjeva vazno je razmotriti trosak i vrijeme koji su potrebni za to.U vrijeme moguće prodaje , prodavatelj moze zatraziti finansijska izvješca, jedno od najpozeljnijih izvora informacija za kreditnu analizu.Banka je jos jedan izvor kreditnih informacija koji se bave izvjescivanjem o kreditnoj sposobnosti.Provjera u industriji. Kreditne informacije se često razmjenjuju između kompanija koje prodaju istom kupcuVlastito iskustvo kompanije. Te ocjene kompanije su vrlo vazne jer se odnose na originalna „tri k“ kreditne analize :

1. karakter2. kapacitet3. kapital

2.kreditna analizaako se na temelju prvih podataka kupac ucini riskantan analitičar će traziti jos podataka.Na temelju tih podataka zajedno s informacijama o profitnoj marzi roba ili usluga koje se prodaju, donosi se odluka o odobravanju ili ne kredita.

3.odluka o kredituKREDITNA LINIJA- granica na svotu upcu odobrenog kretima. Kupac moze kupovati na kredit do te granice.Otvaranje kreditne linije određuje postupak za slanje robe, ali linija mora biti stalno iznova ocjenjivana kako bi se pratila kretanja na racunu.

3.UPRAVLJANJE ZALIHAMA

Zalihe stvaraju vezu između proizvodnje i prodaje proizvoda.proizvodna kompanija mora imati za vrijeme prouzvodnje određenu količinu zaliha , poznatu kao „proizvodnja u toku“.Bez te bi vrste zaliha svaki stupanj proizvodnje morao cekati prethodni stupanj da dovrsi jednu jedinicu. Zalihe gotovih proizvoda daju kompaniji fleksibilnost pri proizvodnji i marketingu. Sirovine daju tvrtki fleksibilnost kod nabavke.Prednosti povećanih zaliha: kompanija moze brze uticati na ekonomiju proizvodnje i nabave te moze brze ispunjavati naruđbe. Nedostaci povećanih zaliha: troskovi skladištenja i čuvanja, opasnost zastarijevanja.Uloga FM-a je da ublaži želju za velikim zalihama. Just in time (JIT)- osnovni cilj JIT jeste proizvodnja određenog artikla u tacno određeno vrijeme kad je potreban. Zalihe bi tada bile svedene na min.Zalihe bi trebalo povecavati sve dok ostvarena usteda prelazi ukupni trosak drzanja dodatnih zaliha. Razliciti tipovi zaliha: sirovinske, proizvodnja u toku, zalihe GP.Abc metoda kontrole zalihaMetoda koja poblize kontrolira skuplje nego jeftinije zalihe.( relativno mali broj artikala nosi većinu ukupne vriejdnosti zaliha, čini se razumnim da preduzeće obrati vise pažnje i brige kontroli vrijednijih prozvoda.. to se moze postici klasiificirajuci ih u grupu A i cesto provjeravajuci te artikle, B i C mogu imati mnogo manje rigorozne i ne tako česte provjere.Ekonomska količina narudžbe (EOQ)EOQ- kolicina narudžbe nekog artikla koji treba naručiti kako bi se minimizirao ukupni trošak zaliha tokom planskog razdoblja.Vazan pojam pri kupovini te skladištenju GP i prijevoznih zaliha. Naručivanje može značiti proizvodnju artikla ili njegovu kupovinu.trošsak nabavke uključuje: trošak ispostavljanja narudžbe, primanja robe, provjeravanja narudžbe. Troškovi držanja po jedinici , C, predstavljaju trošak uskladištenja zaliha, pakiranja i osiguranja, zajedno s potrebnim prinosom na investiciju u zalihe tokom tog razdoblja.Optimalna količina narudžbeOptimalna količina narudžbe artikla koji treba naručiti na zalihi u bilo kojem vremenu je ona količina koja minimizira ukupne troškove zaliha tokom našeg palniranog razdoblja. „kada naručiti“?Kada, o ovom slučaju, znaci količinu do koje se moraju spustiti zalihe , kako bi signalizirale ponovno naručivanje EOQ svote. RAZDOBLJE NARUDŽBE- duzina vremena između izdavanja narudžbe za neki artikl i zaprimanja tog artikla na zalihe.TOČKA NARUDŽBE- razina do koje zalihe moraju pasti kako bi signalizirale da se treba izdati nova narudžba za popunjenje nekog artikla.Sigurnosna zalihaU praksi potražnja ili korištenje zaliha uglavnom nije poznata. Obično je promjenjljiva tokom razdoblja. Tipično je potražnja za zalihama GP podložna najvećoj nesigurnosti. Korištenje sirovina i prijevoznih zaliha uglavnom su mnogo predvidive.Zbog nepredvidivosti , često nije moguće dopustiti da zalihe padnu na 0 prije nego se dopune novom narudžbom.SIGURNOSNA ZALIHA: zalihe koje se drže u pripravi kao zaštitni jastuk od nesigurnosti potražnje (ili korištenja) i vremena potrebnog za razdoblje narudžbe.Količina sigurnosne zalihe ovisi od nekoliko faktora:

što je veća nesigurnost u vezi s potraznjom za zalihama, veća je i sigurnosna zaliha sto je veća nesigurnost veći je i rizik od nedostatka robe

što je trošak nedostatka robe veći , veća je i sigurnosna zaliha Što je trošak držanja dodatnih zaliha veći, opada sigurnosna zaliha ( teže se održava)

Tačno na vrijemePristup upravljanja zaliha po kojem se zalihe stječu i ubacuju u proizvodnju upravo u trenutku kad su potrebne. EOQ u svijetu JIT . na prvi pogled, moglo bi se učiniti da bi sustav JIT, kojim bi se zalihe smanjile na nanužniji minimum, a EOQ bi za određeni artikl mogla doći na jednu jedinicu – trebao biti u konfliktu s EOQ modelom. No, nije. JIT sistem, s dr strane, odbija spoznaju da su troškovi neophodno fiksni na njihovim tekućim razinama. Cilj je JIT sistema , konstantno preduzimanje koraka kako bi se ti troškovi smanjili.Zalihe i finansijski menadžer

Što je veći oportunitetni trošak sredstava investiranih u zalihe, to je niža optimalna raina prosječnih zaliha i optimalna količina narudžbe.

Kada potražnja ili korištenje zaliha nije sigurno, FM može pokušati uticati na politike koje će smanjiti prosječno razdoblje narudžbe potrebno za zaprimanje robe nakon što se ispostavi narudžba.

Sta je potrebno da bi djelovao JIT sistem:1. geografska koncentracija2. pouzdana kvaliteta3. mreža dobavljača na koju se može uticati4. kontrolirani transportni sistem5. fleksibilnos proizvodnje6. male skupine proizvoda iz jednog ciklusa7. djelotvorno primanje robe i pospremanje8. jaka potpora menadžmenta

12.OCJENA ISPLATIVOSTI ULAGANJA I PROCJENA TOKA NOVCA

4. PROCJENA NOVČANOG TOKA PROJEKTA

kada preduzeće investira kapital, ono uzrokuje trenutačni izdatak novca uz iščekivanje buduće koristi. Obično te koristi traju duže od 1 godine.Investicijski se prijedlog treba ocjenjivati skladno tome osigurava li prinos jednak ili veći od onoga što zahtjevaju investitori. OCJANA ISPLATIVOSTI ULAGANJA- postupak identificiranja, analiziranja i biranja investicijskih projekata za čije se pronose ( tokove novca) očekuje da će biti duži od jedne godine.Ocjena isplativosti ulaganja obuhvaća :

Izradu prijedloga investicijskih projekata koji su konzistentni s stratešim ciljevima preduzeća

Procjenu dodatnog poslovnog toka novca nakon oporezivanja po investicijskim projektima

Procjenu dodatnih tokova novca po projektu Izbor projekta na osnovi maksimiziranja vrijednosti kao kriterija prihvatljivosti Stalna procjena primjenjenih investicijskih projekata i izvršenje revizije završenih

projekata

Izrada prijedloga investicijskih projekataZa potrebe se analizeprojekti mogu klasificirati u jednu od 5 kategorija :

a. Novi proizvod ili proširenje postojećih proizvodab. Zamjena opreme ili zgradac. Istraživanje i razvojd. Otkrićee. Ostalo

Za novi proizvod, prijedlog obično dolazi iz marketinga. Mnoga preduzeća ocjenjuju projekte na različitim razinama odgovornosti. Kako visoko mora ići prijedlog prije nego sto se odobri ovisi o trošku.

Procjena dodatnog poslovnog toka novca nakon oporezivanja po projektuPreduzeće investira novac u nadi da će dobiti jos vece novčane prinose u budučnosti. Samo se novac može reinvestirati ili isplatiti dioničarima u obliku dividendi. U ocjeni isplativosti ulaganja , dobri dečki mogu dobiti kredit, ali smao uspješni menadžeri mogu dobiti novac. U određivanju toka novca za analizu, kompjuterski program za izradu tablica je od neprocjenjive vrijednosti.Za svaki investicijski prijedlog moramo osigurati informacije o poslovnim nasupprot finansijskim tokovima novca.Tokovi bi se novca trebali određivati nakon oporezivanja. Zbog toga bi svi novčani tokovi trebali biti izraženi na jednakoj osnovi nakon oporezivanja.NEPOVRATNI TROŠKOVI- nenadoknadivi prošli izdaci koji budući da se ne mogu nadoknaditi , ne bi smjeli uticati na sadašnje akcije ili buduće odluke.Nepovratni troš se moraju ignorisati.OPORTUNITETNI TROŠAK- ono što se gubi zbog nepoduzimanja sljedeće najbolje investicijske alternative.Oportunitetni trošak mora biti uključen u procjenu projekta.

Kad investiranje u kapital sadrži i komponentu tekuće imovine, ona se tretira kao dio investiranja u kapital, a ne kao odvojena odluka o obrtnom kapitalu.U procjeni toka novca, mora se uzeti i obzir očekivana inflacija.

Porezna razmatranjaMetoda amortizacijeAmortizacija je sistemsko alociranje kapitalne imovine tokom vremenskog razdoblja za potrebe finansijskog izvještavanja , porezne potrebe ili oboje. Tr amortizacije se u poreznoj prijavi preduzeća tretiraju kao rashodi, amortizacija smanuje oporezivi prihod. Sto su tr amortizacije veći , manji su izdaci na porez. Dok amort sama po sebi nije izdatak novca , ona utiče na tok novca preduzeća. Postoje mnogobrojni alternativni postupci koji se mogu upotrijebiti za amortizaciju imovine kapitala. To uključuje linearnu i različite metode ubrzane amortizacije. Većina preduzeća upotrebljava ubrzane metode amortizacije.AMORTIZACIJSKA OSNOVICA- u poreznom računovodstvu , ukupni trošak nabavne imovine. Taj se iznos, zakonski, moze otpisati tokom razdoblja u porezne svrhe. Izracunavanje amortizacije za imovinu zahtjeva određivanje amort osnovice. To je iznos koji porezne vlasti dopuštaju za otpis u porezne svrhe tijekom svih godina. Trošak imovine, uključujući bilo koje druge kapitalne izdatke-kao sto su doprema i montaža- što su nastali da bi se imovina pripremila za upotrebu, predstavlja amort osnovicu imovine kod MACRS-a.KAPITALIZIRANI IZDACI- izdaci što mogu donijeti korist u budućnosti i koji se stoga tretiraju kao kapitalni izdaci , a ne kao troškovi razdoblja u kojem su nastali.Prodaja ili otuđenje amortizacione imovineU pravilu, ako je amortizzirana imovina, koja se upotrebljavala u poslovanju, prodana po većoj cijeni od njene amorticacione (poreske) knjigovodstvene vrijednosti, iznos koji je veći od knjigovodstvene vrijednosti , ali manji od amort osnove imovine, smatra se „povratom amortizacije“ i oporezuje se po običnoj poreznoj stopi za dobit. To zapravo negira svaki pozz ucinak prevelike amort u prvim godinama korištenja.Ao se imovina prodaje za manje od (oporezive) knjigovodstvene vrijednosti nastali gubitak jednak razlici izmedju prodajne cijene i knjigovodstvene vrijednosti, u pravilu, taj gubitak se odbija od redovnog prihoda preduzeća.

Izračunavanje dodatnih tokova novcaa. Početni izdatak novca- inicijalna neto novčana investicija

b. Dodatni neto tokovi novca ovi unutar razdoblja - oni neto tokovi novca ovi koji nastaju nakon inicijalne novčane investicije, ali ne uključuju tokove novca na kraju razdoblja

c. Dodatni neto tok novca u konačnoj godini - neto tok novca posljednjeg razdoblja. ( taj tok novca u razdoblju je naglašen zbog posebnog značenje budući da se određeni skup tokova novca vrlo često pojavljuje na kraju projekta)

13. TEHNIKE OCJENJIVANJA ISPLATIVOSTI ULAGANJA

5.METODE OCJENE INVESTICIONIH PROJEKATA (RAZDOBLJE POVRATA, NPV, IRR, IP)

Postoje 4 alternativne metode procjene projekta i izbora koje se upotrebljavaju kod ocjene isplativosti ulaganja:

1. razdoblje povrata2. interna stopa prinosa3. neto sadašnja vrijednost4. index profitabilnosti

DISKONTIRANI TOK NOVCA (dcf)- svaka metoda procjene i izbora investicijskog projekta koja diskontira tokove novca uzimajući u obzir vremensku vrijednost novca.

RAZDOBLJE POVRATA (PBP)razdoblje koje je potrebno da se kumulativni očekivani tokovi noca od investicijskog projekta izjednače s početnim izdatkom novca.

Kriterij prihvaćanja- ako je izračunato razdoblje povrata manje od maksimalnog prihvatljivog razdoblja povrata, prijedlog se prihvaća, ako ne , prijedlog se odbacuje.Problemi-

glavni nedostatak metode povrata da se ona ne razmatra tokove novca koji se jevljaju nakon isteka razdoblja povrata, u skladu s tim, ona se ne moze razmatrati kao mjera profitabilnosti.

Zanemaruje vremensku vrijednost novca. Jednostavno sumira tokove, bez obzira na vremensko usklađivanje tih tokova.

Maksimalno prihvatljivo razdoblje povrata, koje služi kao standard odbacivanja, čisto je subjektivan izbor

Iako je slaba mjera profitabilnosti razdoblje povrata daje grubu sliku likvidnosti projekta.Gruba mjera rizika.

Tri su glavne metode diskontiranih tokova novca :1. interna stopa prinosa IRR2. neto sadašnja vrijednost NPV3. indeks profitabilnosti PI

INTERNA STOPA PRINOSA (IRR) Diskontna stopa koja izjednačuje sadašnju vrijednost budućih neto tokova novca iz investicijskog projekta s početnim izdatkom novca na projekat.

Izračunavanje interne stope prinosa , IRR, ponekad uključuje postupak pokušaja i pogreški upotrebom tablica sadašnje vrijednosti.Interpolacija- procjena nepoznatog broja koji se nalazi negdje između dvaju poznatih brojeva.Kriterij prihvaćanja- upoređuje se interna stopa prinosa i zahtjevana stopa prinosa, poznata kao granica odbacivanja ili granična stopa prinosa.GRANIČNA STOPA PRINOSA- minimalna zahtjevana stopa prinosa na investiciju analiziranog diskontiranog toka novca, stopa uz koju je projekat prihvatljiv.

NETO SADAŠNJA VRIJEDNOST (NPV)Preslike između sadašnje vrijednosti neto tokova novca investicijskog projekta minus početnog izdatka novca na projekt.

Kriterij prihvaćanja- ako ne NPV projekta jednaka ili veća od nule projekat se prihvaća, ako ne on se odbacuje.Proj ce biti prihvaćen ako je sadašnja vrijednost primitka novca veća od sadašnje vrijednosti izdatk anovca. NPV grafikon:Grafikon koji prokazuje vezu između neto sadašnje vrijednosti projekta i upotrebljene diskontne stope.

kad je diskontna stopa , neto sadašnja vrijednost jednostavno je jednaka razlici između ukupnih novčanih primitaka i ukupnih novčanih izdataka projekta(uz pretpostavku konvecionalnog projekta-onog kod kojeg su primici veći od izdataka, najveca NPV je kad je diskontna stopa povvrata jednaka nuli)

kad diskontna stopa raste, kriva NPV opada u desno u tački gdje NPV siječe vodoravnu osu grafika , NPV je jednaka O.

Diskontna stopa u toj tačci je interna stopa prinosa IRR, diskontna stopa uz koju je sadašnja vrijednos jednaka nuli.

Za diskontne stope koje su vece od IRR, NPV je negativna.

INDEKS PROFITABILNOSTI (PI)Odnos sadašnje vrijednosti budućih neto tokova novca projekta i početnog izdatka novca na projekt.Kriterij prihvaćanja- sve dok je indeks profitabilnosti jednak ili veći od 1, investicijskki prijedlog je prihvatljiv.

POTENCIJALNE TEŠKOĆENEOVISNI PROJEKAT- projekat čije prihvaćanje( ili odbacivanje) ne sprječava prihvaćanje drugih projekata koji se razmatraju.OVISNI (UVJETNI) PROJEKAT- projekat cije prihvaćanje ovisi o prihvaćanju jednog ili više drugih projekata.UZAJAMNO ISKLJUČIV PROJEKAT- projekat čije prihvaćanje iskljućuje prihvaćenje jednog ili više alternativnih projekata.

rangiranjeKada su 2 ili višse investicijskih prijedloga uzajamno isključivi tako da možemo izabrati samo jedan, rangiranje prijedloga na osnovimetoda IRR, NPV, i PI može dati proturječne rezultate. Ako su projekti na temelju tih metoda različito rangirani, konflikt će u rangiranju nastati zbog jedne ili kombinacije triju sljedećih projektnih razlika .

1. razmjer investiranja - troskovi projekta se razlikuju2. obrazac toka novca - vremenski se rasporedi toka novca razlikuju.3. vijek projekta - proj nemaju isti vijek trajanja

sažetak nedostataka IRR-a: ponekad ne daje pravilna rangiranja kod uzajamno isključivih projekata implicitna stopa reinvestiranja se mijenja ovisno od toka novca svakog

investicijskog prijedloga koji se razmatra mogućnost pojave višestrukuih internih stopa prinosa (predznak budućeg toka

novca se mijenja više nego jednom)zasto se metoda IRR uopće upotrebljava uz sve ove nedostatke???Mnogi menadžeri IRR mogu lakše dočarati i interpretirati.

RACIONIRANJE KAPITALA- situacija u kojoj se na ukupnu veličinu kapitalnih izdataka stavlja ograničenje ( ili granica budžeta).REVIZIJA NAKON ZAVRŠETKA:- formalna usporedba stvarnih troškova i koristi oa projekta s izvornim procjenama. Ključni je element revizije povratna veza, odnosno rezultati se revizije daju važnim osobama tako da se buduće donošsenje odluka može poboljšati.

15. ZAHTJEVANI PRINOSI I TROŠSAK KAPITALA

5. TROŠAK DUGA I POVLAŠTENIH DIONICA

OPĆI TROŠAK KAPITALA PREDUZEĆA – zahtjevana stopa prinosa na različite oblike finansiranja . opći je trošak kapitala ponderisani prosjek pojedinih zahtjevanih stopa prinosa ( troškova).Kompanija se može posmatrati kao skupina projekata. Uporaba općeg tekućeg troška kapitala kao kriterija prihvatljivosti ( minimalna ciljana stopa) za investicijske odluke prikladna je samo pod određenim okolnostima. Te okolnosti pokazuju da tekući projekti preduzeća imaju sličan rizik i da investicijski prijedlozi koji se raznatraju imaju iste karakteristike.TROŠAK DIONIČKOG KAPITALA- stopa prinosa koju zahtjevaju vlasnici običnih dionica na ulaganje u kompaniju. TROŠAK DUGA- stopa prinosa na investiciju koju zahtjevaju kreditori kompanije.TROŠAK POVLAŠTENIH DIONICA- stopa prinosa na investiciju koju od kompanije zahtjevaju vlasnici povlaštenih dionica.

TROŠAK DUGA Pretpostavka je da preduzeće primjenjuje pristup omeđivanju rizika za finansiranje projekta. To znači da će preduzeće finansirati kapitalni projekat čije se koristi protežu tokom nekoliko godina uz finansiranje koje je u pravilu dugoročne naravi. Eksplicitni se trošak duga može dobiti određivanjem diskontne stope koja izjednačuje tržišnu cijenu emisije duga sa sadašnjom vrijednošću kamate i otplata glavnice, prilagođavajući

potom dobiveni eksplicitni trošak za porezni odbitak isplata za kamate. Diskontna stopa kd, poznata kao pronos po dospjeću se izračunava:

Izračunavši kd, dobivamo zahtjevanu stopu prinosa vjerovnika kompanije. Taj se zahtjevani prinos može posmatrati kao trošak emisije duga kompanije prije poreza. Tr duga nakon oporezivanja , ki, : ki=kd(1-t) t- granična porezna stopa kompanije

eksplicitni je trošak duga znatno jeftiniji nego trošak drugog alternativnog izvora finansiranja koji ima isti prinos dobavljačima kapitala, ali gdje finansijski troškovi nisu odbitna stavka za porezne svrhe. Eksplicitni je trošak duga za preduzeće bez oporezivog prihoda povlašteni trošak prije oporezivanja, kd.

TROŠAK POVLAŠTENIH DIONICATrošak je povlaštenih dionica funkcija njihove povlaštene dividende. Dividenda nije ugovorna obaveza preduzeća, već je ona prije obaveza prema diskreciji odbora direktora. Posljedica je toga da on za razliku od duga, ne stvara rizik legalnog bankrota. Vl prioritetne dionice ima prednost kod isplate dividendi i raspodjele imovine. Tržišno zahtjevani prinos za tu dionicu ili jednostavno prinos na povlaštenu dionicu, služi kao naša procjena troška povlaštene dionice. Budući da povlaštena dionica nema datum dospjeća, njen trošak, kp je: kp=Dp/Po Dp-godišnja dividenda, Po-tekuća cjena povlaštene dioniceeksplicitni trošak povlaštene dionice je veći nego onaj na dug.Povlaštena dionica nudi poželjne karakteristike korporacijski investitorima. Porezni zakon osigurava da je u prosjeki 70% dividende koju jedna korporacija primi od druge izuzeto iz federalnog oporezivanja. Ta privlačnost na strani potržnje obično rezultira takvim prinosom na povlaštene dionice koji je nešto ispod onog na obveznice koje je izdala ista kompanija. Dakle, tek nakon poreza, finansiranje zaduživanjem u pravilu izgleda atraktivnije preduzeću emitentu.

7.TROŠAK GLAVNICE

A. PRISTUP MODELOM DISKONTIRANJA DIVIDENDI:

Trošak glavnice je najteže izračunati . dionički se kapital može skupiti interno zadržanom dobiti ili eksterno prodajom običnih dionica. Oba se troška mogu posmatrati kao minimalna stopa prinosa koju preduzeće mora ostvariti na onaj dio investicijskog projekta koji je finansiran dioničkim kapitalom kako bi tržišna cijena obične dionice preduzeća ostala nepromjenjena. Ako predizeće investira u projekte koji imaju manji prinos od tog zahtjevanog prinosa, tržišna će se cijena dionice u dugom roku smanjiti. Trošak se dioničkog kapitala ke moze posmatrati kao diskontna stopa koja izjednačava sadašnju vrijednost svih očekivanih budućih dividendi po dionici, koje percipira investitor, s tekućom tržišnom cijenom dionice.Formula:

Procjenjivanje budućih dividendi:Ako uspješno procjenimo tok budućih dividendi koje tržište očekuje, tada je vrlo jednostavno odrediti diskontnu stopu koja izjednačava tok novca s tekučomcijenom dionice. Očekivane buduće dividende se ne mogu izravno posmatrati, moraju se procijeniti. Tu je najveća teškoća u procjeni troška dioničkog kapitala. Uz postojanje stabilnog rasta taj se trend može projicirati i u budučnost. Našu projekciju moramo uskladiti s promjenama na tržištu. Faze rasta:Ako se očekuje pad dividendi u budućnosti, model konstantnog rasta neće funkcionisati.Što bolje odredimo segmente rasta, model će rasta bolje procjeniti nelinearni odnos.

B. PRISTUP MODELOM ODREĐIVANJA CIJENE ULOŽENOG KAPITALA

Umjesto da procjenjujemo tok buduće dividende preduzeća, i tek onda izračunavamo trošak dioničkog kapitala. Problemu možemo pristupiti izravno procjenom zahtjevane stope rasta za obične dionice kompanije. CAPM implicira slj zahtjevanu stopu prinosa Rj na običnu dionicu: Rj=Rf+(Rm-Rf)*Bj Rm-očekivani prinos na trž portfolij, Rf-bezrizična stopa, Bj-beta koef za dionicu.Odnos između rizika i prinosa- implicira da će u tržišnoj ravnoteži, cijene dionica biti takve da postoji linearna zamjena između zahtjevane stope prinosa i sistemskog rizika, kako je to izmjereno betom.Beta:Beta je mjera osjetljivosti dodatnih prinosa na vrijednosnicu na prinose tržišta, uporabom nekog indeksa kao što je S&P, kao supstituta tržišnog portfolia. Bezrizična stopa i tržišni prinos:Procjena je bezrizičnog prinosa upitna- ne u odnosu na vrstu prinosa na vrijednosnicu koju bi trebali koristiti već u odnosu na relevantno dospijeće vrijednosnice.Budući da je CAPM model koji se koristi za jedno razdoblje, neki smatraju da bi se trebala upotrebljavati kratkoročna stopa, drugi smatraju da bi se trebala upotrebljavati stopa na dugoročne terzorske obveznice, treći smatraju da je najbolja srednjoročna stopa. Kod ratuće krive prinosa, što je duži prinos, veća je i bezrizična stopa.

C. PRISTUP TROŠKU DUGA PRIJE OPOREZIVANJA PLUS PREMIJA ZA RIZIK

Ovdje trošak duga prije oporezivanja čini osnovu za procjenu troška glavnice poduzeća. Trošak će duga prije oporezivanja biti veći od bezrizične stope za premiju na rizik. Sto je rizik veći, veća je i premija, te preduzeće mora plaćati veću kamatu da bi moglo pozajmljivati. Uz tu premiju na rizik, obične dionice kompanije moraju osigurati viši očekivani prinos od duga iste kompanije. Razlog je što kod njih postoji više sistemskog rizika. Graf:

8.WACC

Kada smo izračunali troškove pojedinih komponenti finansiranja preduzeća, pripisujemo pondere svakom finansijskom izvoru prema istom standardu i zatim izračunavamo ponderisani prosječni trošak kapitala ( WACC). Ukupni trošak kapitala preduzeća može se izraziti kao : Trošak kapitala= suma kx(Wx) kx –trošak x-te metode finansiranja nakon oporezivanjaWx- pripisani ponder toj metodi finansiranja kao udio u ukupnom finansiranju preduzeća i oznaka za zbrajanje i finansijskih metoda od 1 do n. U izračunavanju udjela važno je upotrebljavati tržišnu vrijednost kao ponder a ne knjigovodstvene vrijednosti. S obzirom da nastojimo maksimizirati vrijednost dionicara, samo su ponderi tržišne vrijednosti konzistentni s našim ciljem.NEKA OGRANIČENJAKod izračuna ponderisanog prosječnog troška kapitala , kritično je pitanje da li je ta veličina stvarni trošak kapitala preduzeća. Odgovor ovisi o tome koliko smo tačno mjerili pojedinačne granične troškove u sistemu ponderisanja i o određenim drugim pretpostavkama. Pretpostavimo da možemo tačno izmjeriti granične troškove pojedinih izvora finansiranja, ispitajmo važnost sistema ponderisanja.Sustav ponderiranja:Kritična je predpostavka u bilo kojem sistemu ponderisanja da će preduzeće stvarno prikupiti kapital u određenim udjelima. Budući da preduzeće prikuplja kapital sukcesivno, da bi investiralo sukcesivno u nove projekte, moramo proučiti granični trošak kapitala za preduzeće kao cjelinu. Ta stopa ovisi o kombinaciji sredstava koja se koriste za finansiranje investicijskih projekata. Znači, mi razmatramo novi ili dodatni kapital, a ne kapital koji je prije kupljen. Da bi ponderirani prosječni trošak kapitala bio granični trošak, upotrebljeni ponderi moraju biti granični. Odnosno ponderi moraju odgovarati udjelima finansijskih inputa koje preduzeće namjerava koristiti. Ako ne odgovaraju, kapital je prikupljen na graničnoj osnovi u omjerima različitim od onih koji su upotrebljeni u izračunavanju tog troška. Rezultat će biti da će stvarni ponderisani prosječni trošak bitirazličit od onog koji je izračunat i upotrjebljen za kapitalne investicijske odluke. Ako je stvarni trošak veći od onog koji je izračunat, određeni investicijski projekti dovesti će investitore u lošiji položaj i prije nego što budu prihvaćeni. S dr strane, ako je stvarni trošak mani od izračunatog, projekti koji bi mogli povečati bogatstvo dioničara biti odbačeni. Troškovi emisije:Troskovi povezani s izdavanjem vrijednosnica kao što su potpisivanje, pravne usluge, kotiranje i troškovi tiskanja. Troškovi emisije utiču na profitabilnost investiranja preduzeća. U mnogim slučajevima, nove se emisije moraju emitirati po cijeni koja je ispod tržišne cijene postojećeg finansiranja.Razlog za upotrebu prosječnog ponderisanog troškaFinansirajući se navedenim proporcijama i prihvatajući projekte koji nose više od ponderisanog prosječnog zahtjevanog prinosa, preduzeće povečava cijenu svojih dionica. To je argument za upotrebu ponderisanog prosječnog troška kod procjene troška kapitala. Povećanje cijene dionica nastaje jer se očekuje da će investicijski projekti imati veći prinos na udjele koji su finansirani glavnicom od zahtjevanog prinosa na vlasnički kapital, ke. Preduzeće je prihvatilo one projekte za koje se očekuje da će dati prinos veći od onoga što ga zahtjevaju investitori, na osnovu rizika koji se pojavljuje.Finansijska struktura preduzeća nemora biti optimalna da bi se primjenila metoda WACC.

16. POSLOVNA I FINANSIJSKA POLUGAPOLUGA- se odnosi na upotrebu fiksnih troškova radi povećanja profitabilnosti.Postoje poslovne i i finansijske poluge. Poslonva se odnosi na fiksne troškove poslovanja vezane za proizvodnji dobara ili usluga, dok se finansijska odnosi na postojanje fiksnih troškova finansiranja, posebno kamata na dug. Obje vrste poluge utiču na razinu i promjenljivost dobiti preduzeća nakon oporezivanja i na ukupni rizik i prinos preduzeća.

9.POSLOVNA POLUGA I POSLOVNI RIZIKPoslovna poluga je poluga prisutna svaki put kad preduzeće ima fiksne troškove poslovanja, bez obzira na količinu. Pošto su dugoročno svii troškovi barijabilni, ova analiza obuhvata kratki rok. Mi stvaramo fiksne troškove poslovanja u nadi da će količina prodaje dati prihode koji su više nego dovoljni da pokriju fiksne i varijabilne troškove poslovanja. Važna je činjenica da se fiksni troškovi ne mjenjaju kad se mjenja količina, dok varijabilni variraju direktno s razinom proizvodnje. Promjena količine prodaje uzrokuje veću od proporcijalne promjene poslovnog profita ( ili gubitka). Kako se poluga upotrebljava za transformisanje sile koja je primjenjena jednoj tački u veću silu u nekoj drugoj tačci, postojanje fiksnih troškova poslovanja uzzrokuje postotnu promjenu u volumenu prodaje kako bi se dobila povećana postotna promjena u poslovnom profitu ( ili gubitku) Analiza tačke pokrićaANALIZA TAČKE POKRIĆA- tehnika za proučavanje odnosa između fiksnih troškova, varijabilnih troškova, profita i količine prodaje. GRAFIKON TAČKE POKRIĆA- grafički prikaz odnosa između ukupnih prihoda i ukupnih troškova za različite eazine proizvodnje i prodaje koji predočuje područja dobitka i gubitka.

TAČKA POKRIĆA- količina prodaje potrebna da ukupni prihodi budu jednaki ukupnim troškovima, može biti izražena u jedinicama ili u dolarskom prihodu od prodaje. EBIT= P(Q)-V(Q)-FC= Q(P-V)-FC EBIT- dobit rije kamata i oporezivanjaU tački pokrića EBIT je 0.

Stupanj poslonve poluge (DOL)DOL- postotna promjena poslovnog profita preduzeća (EBIT) koja proizilazi iz promjene proizvodnje (prodaje) za 1 posto.DOL je kvanittativna mjera osjetljivosti poslovnog profita preduzeća na promjenu prodaje preduzeća. Stupanj poslovne poluge preduzeća kod određene razine proizvodnje (prodaje) jednostavno je postotna promjena poslovnog profita u odnosu na postotnu promjenu u proizvodnji (prodaji) koja uzrokuje promjenu u profitu.Osjetljivost preduzeća na promjene prodaje, mjerena s DOL razlikovati će se za svaku razinu proizvodnje.

DOL i tačka pokrića Što se mičemo dalje od tačke pokrića apsolutna vrijednost dobitka/gubitka je veća. Preduzeća sa velikim fiksnim troškovima će imati nizak DOL ako poluju iznad tačke

pokrića Preduzeća ne vole djelovati pod uvjetima visokog stupnja poslovne poluge. U takvoj

situaciji , mali pad u prihodu od prodaje može dovesti do poslovnog gubitka.

DOL i poslovni rizikPOSLOVNI RIZIK- neizbježna nesigurnost u fizičkom poslovanju preduzeća. Njegov se uticaj predočuje varijabilnošću poslovne dobiti preduzeća (EBIT).Važno je znati da je poslovna poluga samo jedna komponenta ukupnog poslovnog rizika preduzeća. Ostali su važni faktori koji povećavaju poslovni rizik promjenjljivost ili nesigurnost prodaje i troškova proizvodnje. Dok stepen poslovne poluge povećava uticaj tih ostalih faktora na promjenjivost poslovnog profita. Sam stepen poluge nije izvor varijabilnosti. Stepen bi se poslovne poluge trebao posmatrati kao mjera „potencijalnog rizika“ koji postaje „aktivan“ samo ako postoji promjenjivost prodaje i troškova proizvodnje.

10. FINANSIJSKA POLUGA I FINANSIJSKI RIZIK

Finansijska poluga obuhvata upotrebu fiksnih troškova poslovanja. Finansijska poluga se stvara izborom, dok poslovna ponekad ne. Niti jedno preduzeće ne mora imati bilo kakv oblik finansiranja putem dugoročnog duga ili povlaštenih dionica. Finansijska se poluga upotrebljava u nadi da će se povećati prinos običnim dioničarima. Kaže se da se ovoljna ili pozitivna poluga koristi kada preduzeće koristi sredstva koja je dobilo uz fiksni trošak kako bi se zaradilo više nego šro su plaćeni fiksni troškovi finansiranja.sva dobit koja ostane nakon podmirenja fiksnih troškova finansiranja tada pripada običnim dioničarima. Prednost finansijske poluge , ocjenjuje se efektom koju ona ima na zaradu po dionici običnih dioničara. Finansijska poluga je druga faza u dvofaznom procesu povećanja profita. U prvoj fazi, poslovna poluga povećava efekat promjena u prihodu od prodaje na promjene u poslovnom profitu. U drugoj fazi, finansijski meadžer ima mogućnost upotrebe finansijske poluge kako bi dalje povećao efekat proizišle promjene u poslovnom progitu na promjene u zaradi po dionici.Stupanj finansijske poluge – DFLDFL-postotna promjena zarade po dionici (EPS) preduzeća koja proizilazi iz promjene u poslovnom profitu (EBIT) ua 1 posto.DFL- kvantitativna mjera osjetljivosti zarade po dionici preduzeća na promjene poslovnog profita preduzeća.DFL na određenoj razini poslovnog profita se računa tako što se poslovni profit djeli s dolarskom razlikom između poslovnog progita i iznosa poslonvog profita prije oporezivanja koji je potreban da bi se pokrili ukupni fiksni troškovi finansiranja. DFL je veća kod opcije povlaštenih dionica nego kod opcija duga. Često se smatra da je finansiranje povlaštenim dionicama manje rizično od finansiranja dugom za poduzeće emitenta. S obzirom na rizik novčane insolventnosti ( nemogućnost podmirenja dospjelih obaveza) to je vjerovatno tačno. No, DFL govori da će relativna promjenjivost EPS-a biti veća kod finansiranja povlaštenih dionica, ako sve ostalo ostane nepromjenjeno. DFL i finansijski rizikFINANSIJSKI RIZIK- dodatna kolebljivost zarede po dionici EPS- i rizik moguće insolventnosti- koji je uzrokovan uporabom finansijske poluge.Kad preduzeće povećava udio fiksnih troškova finansiranja u strukturi kapitala, fiksni novčani izdaci rastu. Kao rezultat toga, raste vjerovatnost novčane insolventnosti.

Ukupni rizik preduzeća = poslovni rizik + finansijski rizikUKUPNI RIZIK PREDUZEĆA-promjenjivost zarada po dionici EPS.To je jednostavno standardna devijacija podjeljena očekivanom vrijednošću koja nam daje mjeru relativne disperzije zarade po dionici.DFL povećava rizik DFL nije sinonim finansijskog rizika, njegova veličina određuje relativni odnos dodatnog rizika koji je uzrokovan upotrebom finansijske poluge. Kao rezultat, preduzeća će sa većim poslovnim rizikom često upotrebljavati finansijsku kombinaciju koja vodi do ograničenog DFL i obrnuto.

11. UKUPNA POLUGA

Kada se finansijska poluga kombinira sa poslovnom , dobiveni rezultat se zove ukupna poluga. To je upotreba fiksnih troškova poslovanja i finansijskih troškova preduzeća. Efekat kombiniranja finansijske i poslovne poluge dvostupno je povećanje svake promjene u prihodu od prodaje u veću relativnu promjenu zarade po dionici. Kvantitativna mjera osjetljivosti zarade po dionici preduzeća na promjenu u prihodu od prodaje preduzeća zove se stepen ukupne poluge DTL.Stepen ukupne poluge DTLPostotna promjena zarade po dionici EPS preduzeća koja proizilazi iz promjene proizvodnje (prihoda od prodaje) za 1 posto. On je takođe jednak stupnju poslovne poluge DOL preduzeća pomnožen s njegovim stupnjem finansijske poluge DFL kod određene razine proizvodnje (prihoda od prodaje).DTL i ukupan rizik preduzećaPoslovna i finansijska poluga se mogu kombinirati na mnogo različitih načina kako bi se dobio željeni stepen ukupne poluge i stepen ukupnog rizika preduzeća. Visoki poslovni rizik može se nadoknaditi niskim finansijskim rizikom i obrnuto. Odgovarajuća ukupna razina rizika preduzeća obuhvata zamjenu između ukupnog rizika preduzeća i očekivanog prinosa. Ta zamjena mora biti učinjena u skladu s ciljem maksimiziranja vrijednosti za dioničara.

12. MOGUĆNOST TOKOVA NOVCA U PODMIRENJU DUGOVA

Kada pokušavamo odrediti prikladnu finansijsku polugu za preduzeće, amaliziramo i mogućnost tokova novca preduzeća da podmiruje fiksne troškove finansiranja. Što je veči novčani iznos starijih vrijednosnica koje je preduzeće izdalo i što je kraći rok njihovog dospjeća veći su fiksni troškovi finansiranja peduzeća. Ti troškovi uključuju : uotlatu glavnice i kamatu na dug, otplatu finansijskog zakupa i isplata dividendi na povlaštene dionice. Prije poduzimanja dodatnih fiksnih troškova finansiranjapreduzeće bi trebalo analizirati svoje očekivane buduće tokova novca, jer je fiksni troškovi finansiranja moraju podmiriti novcem. Nesposobnost podmirivanja tih troškova, izuzev isplate idvidendi na prioritetne dionice može izazvati finansijsku insolventnost. Što su očekivani budući tokovi novca preduzeća veći i stabilniji, to je kapacitet zaduživanja kompanije veći.SPOSOBNOST ZADUŽZIVANJA- max iznos duga koji preduzeće može adekvatno podmiriti.Osnosi pokrićaAnaliza je odnosa pokrića jedan od načina na koje možemo saznati o kapacitetu zaduživanja preduzeća. U izračunavanje tih odnosa se koristi dobit prije kamata i poreza kao gruba mjera mogućnosti raspoloživog toka novca da pokrije fiksne troškove finansiranja.

možda je najčešće upotrebljavanj odnos pokrića stepen pokrića kamata ili koliko smo puta zaradili kamate. Taj je odnos jednostavno odnos zarade prije kamata i poreza za određeno razdoblje i kamatnih troškova za razdoblje. Stepen pokrića kamata = dobit prije kamta i poreza (EPS) Troškovi kamata

Ako je stepen kamatnog pokrića 1, znači da je zarada smao tolika da moze pokriti teret kamata.stepen pokrića kamata nam ne govori o sposobnosti preduzeća da podmiri glavnicu na svoje dugove. Nesposobnost preduzeća da podmiri isplatu glavnice pravno je neizvršavanje ugovorne obaveze kao i nemogućnost plaćanja kamata.stoga je korisno izračunati odnos pokrića za ukupni teret podmirivanja duga.

Stupanjpokrića =dobit prije kamata i poreza EBIT Podmirivanja duga troškovi kamata + otplata glavnice 1-porezna stopa

TERET PODMIRIVANJA DUGA-novac koji je potreban tokom određenog razdoblja, obično godine dana, za podmirenje troškova kamata i otplate glavnice.Vjerovatnost novčane insolventnostiZa preduzeće nije toliko značajno hoće li odnos pokrića pasti ispod 1, već postoji li mogućnost novčane insolventnosti? Finansiraje fiksnim troškovima doprinosti povećanji opasnosti novčane insolventnoti. Stoga odgovor ovisi od toga jesu li izvori plaćanja – dobit, novac, novi sporazumi o finansiranju ili prodaja imovine-zajedno nedovoljni. Odnos pokrića otkriva nam samo dio priće. Da bi mogli šire odgovoriti na pitanje o novčanoj insolventnosti, moramo dobiti informacije o mogućoj devijacijistvarnih tokova novca u odnosu na one koji su očekivani.OSTALE METODE ANALIZEUpotreba odnosa strukture kapitalaDruga je metoda analiziranja odgovarajuće finansijske strukture preduzeća za kompaniju ocjena strukture kapitala drugih kompanija koje imaju sličan poslovni rizik.STRUKTURA KAPITALA- kombinacija stalnog dugoročnog finansiranja preduzeća predočen dugom i prioritetnim dionicama i običnim dionicama. Kompanije koje se upoređuju se najčešće nalaze u istoj djelatnosti. Ako preduzeće ima strukturu kapitala koja odudara od onih kod sličnih kompanija, ono je sumljivo na tržištu. To ne znači da preduzeće nije u redu. Optimalna struktura kapitala za sve kompanije u djelatnosti može zahtjevati viši udjel duga u odnosu na glavnicu, od prosjeka djelatnosti. Istraživanja analitičara za investicije i vjerovnikaPreduzeće takođe može profitirati ako razgovara s analitičarima za investicije , institucionalnim isnvestitorima i investicijskim bankarima kako bi dobio uvid u njihova stajališta o odgovarajućim iznosima finansijske poluge.Rangiranje vrijednosnicaKad god kompanija prodaje emisiju duga ili povlaštenih dionica javnim investitorima a ne provatnim vjerovnicima kao što su banke ona mora dobiti rangiranje emisije od jedne ili više agencija. Glavne su kreditne agencije Moody's investor service i Standard & poor's. Za tu uslugu agencija naplaćuje naknadu. Obje agencije uglavnom upotrebljavaju iste simbole za rang ( od AAA do BBB). Rangovi se agencija veoma uvažavaju, mnogi ih investitori prihvataju bez daljnjeg ispitivanja rizika neotplate.Kreditne agencije razmatraju brojne stvari prije nego dodjele rangove: razine i tendove u odnosima likvidnosti, zaduženosti, profitabilnosti i pokrića.....

17.ODRE Đ IVANJE STRUKTURE KAPITALA STRUKTURA KAPITALA- kombinacija stalnog dugoročnog finansiranja preduzeća, predočena dugom, prioritetnim dionicama i običnim dionicama.KONCEPCIJSKI POGLEDKljučno je pitanje može li preduzeće uticati na svoju ukupnu procjenu vrijednosti i na svoj trošak kapitala , promjenom finansijske strukture. Smatra se da promjene u finansijskoj strukturi nastaju izdavanjem duga i otkupom običnih dionica ili izdavanjem običnih dionica i povlačenjem duga. Tri stope prinosa :

Ki=I = godišnja kamata na dug B tržišna vrijednost nedospjelog duga ki-prinos na dug kompanije

Ke= E = dobit koja stoji na raspolaganju običnim dioničarima S tržišna vrijednost običnih dionica koje se nalaze u prometu

Ko = O = neto poslovna dobit V ukupna tržišna vrijednost preduzećaKo-stopa kapitalizacije – diskontna stopa koja se upotrebljava za utvrđivanje sadašnje vriejdnosti očekivanih budućih tokova novca.

14. PRISTUP NETO POSLOVNE DOBITI - NOINOI- teorija strukture kapitala prema kojoj su ponderisani prosječni trošak kapitala i ukupna vrijednost poduzeća konstantni, kada se mijenja finansijska poluga.NOI-jedan od pristupa procjene vrijednosti zarada poduzeća.Ke = E/S zahtjevani prinos na glavnicuKod tog pristupa, neto poslovna dobit kapitalizirana ( diskontirana) po ukupnoj stopi kapitalizacije preduzeća kako bi se dobila ukupna tržišna vrijednost preduzeća. Nakon toga se od ukupne tržišne vrijednosti oduzme tržišna vrijednost duga kako bi se dobila vrijednost običnih dionica. Ukupna stopa kapitalizacije , ko, kao i trošak duga, ki, ostaje ista bez obzira na upotrebljenu finansijsku polugu. No zahtjevani prinos na glavnicu, ke, raste linearno s porastom finansijske poluge, mjereno odnosom B/S.Struktura kapitala ne utiče na ukupnu vrijednost preduzeća. Finansijska poluga ne samo da nije uticala na ukupnu vrijednost preduzeća, već nije uticala ni na cijenu dionice.REKAPITALIZACIJA- promjena strikture kapotala preduzeća. Npr., preduzeće moze prodati obveznice kako bi osiguralo novac potreban za otkup dijela običnih dionica koje su u prometu.

Tržište kapitalizira neto poslovnu dobit preduzeća i stoga određuje vrijednost cijelog preduzeća. Kao rezultat toga, kombinacija finansiranja dugom i glavnicom nije važna. Povećanje, teorijski, „jeftinijeg“ duga upravo je kompenzirano povećanjem zahtjevane stope prinosa na glavnicu, ke. Ponderisani prosječni ke i ki ostaju konstantni kako se mjenja finansijska poluga. Kako preduzeće povećava finansijsku polugu, ono postaje sve rizičnije pa investitori kažnjavaju dionice povećanjem zahtjevanog prinosa na glavnicu proporcionalno s povećanim odnosom duga i glavnice.

15.TRADICIONALNI PRISTUP STRUKTURI IZVORA FINANSIRANJA

TRADICIONALNI PRISTUP- teorija o strukturi kapitala prema kojoj postoji optimalna struktura kapitala i prema kojoj menadžment može racionalnom upotrebom finansijske poluge povećati ukupnu vrijednost preduzeća.

OPTIMALNA STRUKTURA KAPITALA- struktura kapitala koja minimizira trošak kapitala preduzeća i tako maksimizira vrijednost preduzeća.

Tradicionalni pristup strukturi kapitala predpostavlja da postoji optimalna struktura kapitala i da menadžment racionalnom upotrebom finansijske poluge može povećati vrijednost preduzeća.

Taj pristup kaže da preduzeće može primarno smanjiti svoj trošak kapitala i povećati svoju vrijednost povećanjem poluge. Iako investitori povećavaju zahtjevanu stopu prinosa na glavnicu, povećanje ke potpuno ne nadoknađuje prednosti upotrebe „jeftinijeg duga“. Kako se finansijska poluga sve više koristi, investitori stalno traže povećanje zahtjevanog prinosa na glavnicu poduzeća dok konačno ta korist od jeftinijeg duga ne postane veća od troškova glavnice.

u početku ponderisani prosječni trošak kapitala opada, zajedno s polugom, jer porast ke u potpunosti nadoknađuje upotrebu jeftinijih sredstava duga. Nakon određene tačke porast ke vise ne nadoknađuje upotrebu jeftinijih sredstava duga u strukturi kapitala , pa ko počinje rasti. Ko dalje raste, ki počinje rasti. Optimalna struktura kapitala se nalazi u tačci u kojoj ko dostiže minimum,( tačka x)

u tacki X ne samo da je ponderisani prosječni trošak kapitala na najnižoj razini, nego je i ukupna vrijednost preduzeća na najvišoj razini. Tradicionalni pristup implicira da:

Trošak kapitala ovisi o strukturi kapitala poduzeća Postoji optimalna struktura kapitala

16. MODIGLIANI-MILLER PRISTUP STRUKTURI IZVORA FINANSIRANJA

Modigliani iMiller su u svom izvornom djelu tvrdili da pristup pomoću neto poslovne dobiti objašnjava odnos između finansijske poluge i troška kapitala. Napali su tradicionalni pristup tvrdeći da su ukupna stopa kapitalizacije preduzeća ko ostaje konstantna bez obzira na razine poluge.Tvrdili su da se ukupni rizik za vlasnike vrijednosniva preduzeća ne mijenja promjenom u strukturi kapitala preduzeća. Stoga ukupna vrijednost preduzeća mora biti jednaka bez obzira na finansijsku strukturu preduzeća.teza M&M se temelji na ideji da bez obzira na to kako se podjeli struktura kapitala preduzeća između duga, glavnice i ostalih potraživanja, očuvana je investicijska vrijednost. Budući da ukupna investicijska vrijednost ovisi njenoj osnovnoj profitabilnosti i riziku, vrijednost se preduzeća ne mijenja bez obzira na promjene u strukturi kapitala preduzeća. Tako bez poreza i drugih tržišnih nesavršenosti, vrijednost cijelog kolača se ne mijenja bez obzira kako je podjeljena na dug, glavnicu i ostale vrijednosnice. Investitori su sposobni supstituirati korporativnu finansijsku polugu s osobnom. Investitori imaju sposobnost kroz osobno zaduživanje, kopirati strukturu kapitala bilo kojeg preduzeća u kojeg bi mogli investirati. Dva preduzeća koj su jednaka u svim aspektima osim u dtrukturi kapitala morau imati jednaku ukupnu vrijednost. Ako ne, moguća je arbitraža, i njeno će postojanje uvjetovati da se na tržištu ta dva preduzeća prodaju po jednakoj vrijednosti. Arbitraža isključuje mogućnost da se savršeni supstituti prodaju po različitim cijenama na istom tržištu.ARBITRAŽA- pronalaženje dvaju imovina koje su u biti jednake i kupovanje jeftinije i prodaja skuplje.M&M zaključuju da preduzeće pomoću finansijske poluge ne može mijenajti svoju ukupnu vrijednost ili svoj prosječni ponderisani trošak kapitala.a ne utiču niti na cijenu dionice.

17. TRŽIŠTE NESAVRŠENOSTI I POREZI U SVJETLU TEORIJA STRUKTURE IZVORA FINANSIRANJA

Postoje neki razlozi koji objašnjavaju zasto proces arbitraže ne mora djelovati savršeno. Najvažniji argumenti protiv M&M-ova procesa arbitraže:

Troškovi bankrotaAko postoji mogućnor bankrota i ako su administrativni i ostali troškovi koji su povezani s bankrotom značajni, preduzeća s polugom može investitorima izgledati manje atraktivno nego što je bez poluge. Pretpostavka je savršenih tržišta kapitala da nema troškova bankrota. Ako preduzeća bankrotira predpostavlja se da se imovina može prodati po svojoj ekonomskoj vrijednoti bez postojanja likvidacijskih ili pravnih troškova. Sredstva dobivena prodajom distribuiraju se prema prvenstvu potraživanja na imovinu. Ako tržišta kapitala nisu savršena, mogu postojati administrativni troškovi te se imovina može likvidirati po cijeni nižoj od njene ekonomske vrijednosti. U slučaju bankrota, vlasnici vrijednosnica kao cjelina dobivaju manje nego što bi dobivli kad nema troškova bankrota. U onoj mjeri u kojoj preduzeće s polugom ima veću mogućnost bankrota nego preduzeće bez poluge, ono će biti manje atraktivna investicija, uz nepromjenjene druge stavke. Vjerovatnost bankrota nije linearne funkcija, i nakon neke tačke ubrzano raste. Zato i očekivani trošak bankrota ubrzano raste i smatra se da ima odgovarajući negativni efekat na vrijednost preduzeća.

Vrlo je vjerovatno da će investitori smanjivati cijenu dionice kako poluga raste. Kad nema bankrota zahtjevani bi prinos, prema M&M rastao linearno.

Troškovi posredovanjaTo su troškovi koji su povezani s nadziranjem menadžmenta kako bi se osiguralo da se menadžment ponaša u skladu s ugovornim obavezama koje preduzeća ima prema vjerovnicima i dioničarima.Ti troškovi su usko povezani s troškovima bankrota. Da bi menadžeri donosili odluke za dobrobit dioničara potrebno ih je nadzirati. Nadzor se može provoditi metodama kao što su ugovorno vezivanje agenata, revizija finansijskih izvještaja i eksplicitno ograničavanje menadžerskih odluka. Sve te aktivnosti nadzora uključuju troškove. Dug i poticaji za efikasno upravljanjeViskoke razne duga djeluju na menadžment da bude što efikasniji u suprotnosti s troškovima bankrota i agencijskim troškovima. Preduzimanjem obaveze da se dug podmiruje iz toka novca, kaže se da se „stopala menadžmenta bliže vatri“. To je poticaj da se sredstva ne potroše na beskorisne izdatke, bez obzira jeli to neka investicija, ili nešto drugo.Dok ompanija s malo duga i velikim slobodnim tokom novca (novac koji joj je ostao nakon ulaganja u efikasne projekte) može beskorisno trošiti novac.Institucionalna ograničenjaOgraničenje koja su vezana za ponašanje investitora mogu ometati proces arbitraže. Nadzorna tijela čestoograničavaju investiranje u dionice i obveznice određenih kompanija koje moraju zadovoljavati određene standarde kvalitete kao što je upotreba samo „sigurnog“ iznosa finansijske poluge. Ako kompanija premaši taj iznos njene vrijednosnice mogu biti uklonjene s autorizacijske liste, ograničavajući time određene institucije da investiraju u njih.Troškovi transakcijaOni djeluju kao ograničavajući faktor u procesu arbitraže koja će se odvijati samo do granice određene troškovima transakcija, nakon čega ona više nije profitabilna. Kao rezultat toga,preduzeće s polugom može imati nešto višu ili nižu ukupnu vrijednost nego što se to teorijski dokazuje.

EFEKTI POREZAKada uvažimo poreze, većina se finansijskih stručnjaka slaže da razumna upotreba finansijske poluge može imati pozitivan učinak na procjenu ukupne vrijednosti kompanije. Mozemo razmotriti 2 poreza :

1. korporacijski2. osobni

korporacijski poreziprednost je duga u svjetlu korporacijskih poreza da su troškovi kamate porezno priznati rashod za preduzeće koje izdaje dug. Isplata dividendi nije porezno priznati rashod za korporaciju koja isplaćuje dividende.u skladu s tim, ukupan iznos sredstava koji stoji na raspolaganju za isplatu vjerovnicima i dioničarima veći je ako se upotrebljava dug.

Budući da kamata na dug smanjuje oporezivu dobit, ona se zove POREZNA ZAŠTITA.- izdatak koji se ne plaća na porez. Izdatak koji sprječava, štiti, da se smanjenjem oporezivog prihoda ne oporezuje vrijednosno jednaki iznos prihoda.Nesigurnost koristi porezne zaštitePorezne uštede koje su povezane s upotrebom duga obično nisu sigurne.ako je oporeziva dobit mala ili negativna, koristi od porezne zaštite duga su smanjene ili ih čak nema. Korporacijski porez i porez na osobni dohodakU kombinaciji ovih poreza sadašnja vrijednost kamatne porezne zaštite, biatno smanjena.Osobni porezi smanjuju a ne eliminiraju, prednosti korporacijskog poreza koje su povezane uz dug.KOMBINACIJA POREZA I TRŽIŠNIH NESAVRŠENOSTITroškovi bankrota, agencijski troškovi i poreziAko se uzmu u obzir troškovi bankrota i akovjerovatnost bankrota raste rastućom stopom kad raste finansijska poluga, vrlo je vjerovatno da će se vjerovnici i investitori usprotiviti ekstremnoj poluzi.

18. INFORMACIONO SIGNALIZACIJSKI UČINCI

Pojam signaliziranja je vrlo usko povezan s troškovima nadzora i agencijskim odnosima. Budući da je striktne menadžerske ugovore vrlo teško provesti, menadžer može iskoristiti promjene u strukturi kapitala kako bi dao informaciju o profitabilnosti i riziku preduzeća. Utjecaj je da oni koji su uniutar preduzeća znaju nešto o preduzeću što oni izvan preduzeća ne znaju. Povećana poluga implicira veću vjerovatnost bankrota. Budući da bi bili ugovorno kažnjeni kao dođe do bankrota, investitori zaključuju da imamo dobar razlog za tvrdnju da stvari izgledaju bolje nego što to pokazuje ocjena dionice. Akcije govore glasnije od riječi. Povećana je poluga dobar znak.No to ne znači da promjene u strukturi kapitala nužno dovode do promjena u procjeni vrijednosti. Zapravo je signal izazvan promjenom , taj koji je važan. Taj se signal odnosi na osnovnu profitabilnost i rizik preduzeća. Ako menadžerski ugovor nije vrlo precizan , menadžer je u iskišenju da daje lažne signale.

19.POLITIKA DIVIDENDIOdnos isplate dividendi- godišnje novčane dividende podjeljene godišnjom dobiti, ili dividenda po dionici podjeljena zaradom po dionici.Odnos pokazuje koji potrotak zarade kompanije isplaćuje dioničarima u novcu.

20. PASIVNA U ODNOSU NA AKTIVNU POLITIKU DIVIDENDI.

Poslovni rizik je konstantan ( predpostavka). Kad politiku dividendi posmatramo smao kao finansijsku odluku , isplata novčanih dividendi je pasivni ostatak. Postotak zarade koji će se isplatiti kao dividenda mijenjaće se od razdoblja do razdoblja u skladu sa promjenama iznosa prihvvatljivih investicijskih projekata koji su u preduzeću na raspolaganju. Ako tih projekata ima mnogo, vrlo je vjerovatno da će postotak isplaćene dividende biti O. S dr str, ako preduzeće ne može pronaći profitabilne investicijske projekte, isplata dividendi će iznositi 100 % dobiti. Za situacije koje se nalaze između ta dva ekstrema , odnos će isplate dividendi biti neki broj između 0 i 1.Nevažnost dividendiM&M su pokazali da uz datu investicijsku odluku preduzeća, odnos isplate dividendi je samo sitan detalj. On ne utiče na bogatstvo dioničara. Vrijednost preduzeća se određuje jedino sposobmnošću zarade imovine preduzeća ili njegovom investicijskom politikom. Način na koji je tok zarade podjeljen između dividende i zadržane dobiti ne utiče na tu vrijednost.Tekuće dividende nasuprot zadržanoj dobitiKljučna je tačka u stajalištu M&M da se učinak isplate dividendi na bogatstvo dioničara nadoknađuje drugim sredstvima finansiranja. Pad tržišne cijene obične dionice zbog razvodnjenja uzrokovanog eksternim finansiranjem glavnicom zapravo se nadoknađuje isplatom dividende. Zato se kaže da je dioničar indiferentan između primanja dividendi i primanja zadržane dobiti od preduzeća.RAZVODNJENJE- proporcionalno smanjenje prava potražzivanja za zarade i imovinu po osnovi vlasništva dionica zbog izdavanja dodatnih dionica..Argumenti za važnost dividendi :

preferencija za dividende oporezivanje investitora troškovi emisije troškovi transakcija i djeljivosti vrijednosnica institucionalna ograničenja finansijsko signaliziranje