30 BROJ / 6 • . feBRuaR 6.Preporod

Filozofi ja

U savremenoj druš-tvenoj stvarnosti evrope promišljati tradiciju evropskog

racionalizma i idealizma, i za najveće umove zapad-ne civilizacije, Kanta (1724-1804.), Hegela (1770-1831.), Nitzschea (1844-1900.), Spi-nozu (1632-1677.), Rousse-au (1712-1778.) i druge, sigur-no bi predstavljalo veliki iza-zov. Pred njima bi bilo pu-no posla, od definicije savre-mnih jezičkih pojmova do suštinske analize političkih postupaka i posljedica. evro-pa je „nova politička stvar-nost“ utemeljena na mišlje-njima i teorijama spomenu-tih imena. u vremenu u ko-jem su oni živjeli, njihov te-oretski doprinos razvoju mo-derne političke, filozofske, pravne i sociološke misli je bez premca, uprkos svim po-litičkim i misaonim ograni-čenjima 17., 18., i 19. stoljeća. Njihov teoretski koncept uz-dizanja čovjeka od zoon po-litikona do čovjeka zoon lo-gon echona nesumnjivo je je-dinstven primjer u povije-sti zapadne civilizacije u ko-jem se čovjeku i njegovom razumu priznaje vlastita au-tonomnost i politička razbo-ritost. Koncept koji je u proš-losti često zloupotrijebljen, ali oni su tom razumu podre-dili sve. Oni su racio i razum stavili na najviše mjesto. Isti taj politički razum u rukama neodgovorne politike pro-fita, danas, postaje politički nerazum. u javnom diskur-su, printanim i elektronskim medijima, te istraživačkoj li-teraturi se ponovo aktualizi-raju ove teme. Valoriziraju se promišljanja iz prošlosti koja bismo mogli svrstati u histo-rijske kategorije „sačuvanog i funkcionalnog pamćenja“ s kojima se osvježava komuni-kacijska i kulturološka svijest zapadnog društva. Da li je sa-dašnje stanje duha u evrop-skom društvu posljedica za-starjelog načina promišljanja sadašnjosti ili je posljedica našeg nerazumijevanja proš-losti? Gdje su evropski autori pogriješili? Ili, bolje reći, ka-ko ih mi danas razumijeva-

mo? Odgovor na ove dvije di-leme pokušat ću dati na pri-mjeru stilske figure epope-je i savremenog razumijeva-nja Kanta.

Dvije epopeje demokratije

Zašto društveni procesi u evropi ponovo poprima-ju desničarsko populistič-ki epopejski karakter? Da bi-smo u potpunosti razumjeli ovo pitanje potrebno je obja-sniti šta znači epopeja u ši-rem društvenom kontekstu. Desna populistička epopeja se izvodi iz narodne epopeje koja je „junački spjev, jedin-stveno pjesničko prikaziva-nje nekog niza značajnih do-gađaja okupljenih oko jed-nog središta, tj. oko glavnog junaka“, ali epopeja se kori-sti i kao književni izraz na-drealnosti, veoma često iska-zane kroz bajkovitu priču sa oskudnom i upitnom knji-ževnom vrijedenošću. epo-peja još kao pjesnički izraz o glavnom liku kao simbolu neke vremenske ili političke odrednice analizira i naknad-nu političku svijest. Ona je u svojstvu neoficijelnog sa-vjetnika i komentatora druš-tvenih procesa ostavljala pri-povjedački trag u pisanim i usmenim predanjima. u njoj su glavni društveni, a poseb-no politički procesi, koji ni-su vezani za njenog glavnog junaka, prolazili nezapaže-no. Ona je ostajala nezgrapna u svojoj nedorečenosti i glu-ha na stvarne potrebe druš-tva. Današnja desna populi-stička epopeja u evropi po-kušava da se vezuje za ne-odgovorni politički establiš-ment evropskih političara i ide ka onomatopejskom sta-nju duha (oponašanju zvu-kova i glasova) lišenu svakog oblika samokritičnosti (Pe-gida-Njemačka, front Nati-onal- francuska, desničar-sko-ekstremističke stranke u eu). Takva epopeja uništava vlastiti narod i do te mjere ga politički polarizira da svijest o drugom i drugačijem po-staje psihološki teret.

Treba iskazati zabrinu-

tost što se desna populistič-ka epopeja ponovo javlja u vremenu savremene demo-kratije. Međutim i pojam de-mokratija je imao svoju proš-lost u različitim društvenim kontekstima. Tako je pojam demokratija u antičkoj Grč-koj kod Platona, aristotela ali i Cicerona predstavljao ne-gativnu društvenu intenci-ju i procese. Pojam politič-ke demokratije je u Srednjem vijeku predstavljao negativ-nu konotaciju sve do Spino-ze i Rousseau da bi nakon francuske revolucije i proši-renja izbornog prava u uSa konačno uspio se etablirati kao pozitivan pojam. On da-nas označava pozitivne druš-tvene i političke procese, pri tome oslanjajući se na razli-čite deklaracije o univerzal-nim ljudskim pravima i slo-bodama.

u ovoj korelaciji izvornog značenja riječi demokratije i desne populističke epope-je sasvim je prepoznatljivo da društvo u evropi pokazu-je ozbiljne simptome druš-tvene radikalizacije. a kada se ovo ustanovi to znači da svaki oblik radikalizacije za sobom povlači niz mjera u državno-političkom smislu koje dugoročno, kao uzroč-no-posljedični sindrom, mo-gu da promijene način mi-šljenja, življenja kao i prav-ne, političke i kulturološke navike društva. Ovakvi pro-cesi u liberalnoj demokrati-ji društvo vraćaju ka izvor-nom i prvobitnom, negativ-nom, značenju riječi demo-kratija, onom nepoželjnom društvenom procesu u ko-jem je uskraćena ili ograni-čena sloboda govora, slobo-da mišljenja i sloboda življe-nja prema vlastitim kulturo-loškim ubjeđenjima.

Za razliku od desne popu-lističke epopeje, umjetnička epopeja je kroz povijesni, ro-mantični, pobožni i komič-ni stilski diskurs fokusirala se na višedimenzionalnost jedne ličnosti, odrednice ili toponima. umjetnička epo-peja društvene procese ra-zumijeva u stvarnom, sadaš-njem, moralnom, futuristič-

kom, pa i racionalističkom značenju riječi demokrati-ja. Ti pojmovi kod Kanta, ali i Hegela, imaju svoju više-značnost i multipliciraju se u svojoj dinamičnosti. u ovoj umjetničkoj epopeji svijet u kojem bismo trebali da živi-mo je politika činjenja do-bra, etičnosti, solidarnosti, život umjerenog materijaliz-ma i punog duhovnog zado-voljstva. umjetnička epopeja svoj smisao postojanja vidi u prosvijećenosti čovjekovog življenja na zemlji, njegovoj sreći, pa je tako u njenoj pri-marnoj zadaći da bude opo-nent desne populističke epo-peje.

Čitanje Kanta iz sadašnje Evrope

Nakon ovog kraćeg uvo-da, za koji smatram da je s aspekta društvene odgovor-nosti raspoznavanja negativ-nih procesa u društvu iteka-ko važan, želim reći nekoliko rečenica o današnjem Kantu u evropskoj stvarnosti. To će ujedno biti i svojevrsno de-taljnije pojašnjenje naprijed spomenutih društvenih pro-cesa i pojava. Imanuel Kant je jedan od najpoznatijih fi-lozofa novijeg doba na svim kontinentima. Širom svije-ta ga različito čitaju i kultu-rološki, politički, filozofski, pravno i religijski različito razumiju. Njegov intelektu-alni opus je obilježio savre-menu evropsku misao i for-mirao značajne identitetske odrednice evropskog druš-tva. Zašto je važno da ga mi čitamo? Zašto je važno razu-mijevati sadašnju političku evropu, ili evropsku uniju, iz perspektive Kanta? Za au-tohtone muslimane u evropi je itekako važno jer evropa i evropska unija koriste Kan-

tovu idejnu podlogu u pro-cesu ujedinjenja. evropa gra-di svoj politički identitet na idejama Kanta kao i Hegolo-voj pravnoj filozofiji želeći da upotpuni proces ujedinje-nja i njegov puni smisao na-đe u evropskoj uniji. Taj pro-ces evropskog ujedinjenja, istina opterećen činjenica-ma sukoba iz prošlosti, tra-je već nekoliko stoljeća i još nije završen. Imajući u vidu ove činjenice, danas je po-trebno ako ne i imperativno, da evropski muslimani oz-biljno proučavaju društveni konktekst u kojem žive, da govore tim jezikom, jezikom Kanta i Hegela, jer samo tako će biti shvaćeni. Samo na taj način će uspjeti da razumiju širi društveni kontekst u ko-jem žive i da za sebe iznalaze adekvatna rješenja u politič-kom, pravnom i religijskom smislu. Na ovome mjestu bi trebalo kazati da je upravo tradicija izučavanja zapad-nih mislilaca omogućila bal-kanskim muslimanima, po-red kulturoloških tradicija, da politički opstaju na bal-kanskim prostorima. Ta tra-dicija, za koju možemo re-ći i da je identitetski utka-na u evropskog muslimana, zapravo, daje nam pravo da evropski kulturološki identi-tet shvatimo i kao naš vlasti-ti identitet.

u evropskom društvenom kontekstu postoje tri Kanta evropske stvarnosti koja mi proživljavamo u sadašnjosti.

Prvi Kant je onaj koji ras-poznaje čovjeka kao razu-mno biće sa suverenim ra-zumom u kojem se ovaplo-ćuje moralno prosuđivanje. Njegovo djelo „Kritika či-stog (raz)uma (Kritik der rei-nen Vernunft)“ je među naj-poznatijim djelima moder-nog doba iz oblasti filozofi-je u kojem se odslikava ljud-

Imajući u vi-du ove činje-nice, danas je

potrebno ako ne

i imperativno,

da evropski mu-

slimani ozbilj-

no proučavaju

društveni kon-

ktekst u kojem

žive, da govo-

re tim jezikom,

jezikom Kanta

i Hegela, jer sa-

mo tako će bi-

ti shvaćeni. Sa-

mo na taj način

će uspjeti da ra-

zumiju širi druš-

tveni kontekst u

kojem žive i da

za sebe iznalaze

adekvatna rje-

šenja u politič-

kom, pravnom i

religijskom smi-

slu. Na ovome

mjestu bi treba-

lo kazati da je

upravo tradici-

ja izučavanja za-

padnih mislila-

ca omogućila

balkanskim mu-

slimanima, po-

red kulturološ-

kih tradicija, da

politički opstaju

na balkanskim

prostorima. Ta

tradicija, za koju

možemo reći i

da je identitetski

utkana u evrop-

skog muslima-

na, zapravo, da-

je nam pravo da

evropski kultu-

rološki identitet

shvatimo i kao

naš vlastiti iden-

titet.

Piše: dr.

muhamed bašČelić

Dvije epopeje demokratije i čitanje Kanta iz sadašnje Evrope

Immanuel Kant

31 BROJ / 6 • . feBRuaR 6. Preporod

Doktorandi

ska dilema o racionalnom, moralnom i političkom živo-tu 17. i 18. stoljeća. Dobrona-mjernim i moralnim ljudi-ma, različitih vjerskih ubje-đenja, a muslimanima po-sebno, ovaj Kant nije stra-nac. „Moralni Kant“ se pro-tivi nasilju i sadašnjoj desnoj populističkoj epopeji evrop-ske političke scene, jer za-govara razumnost; on traži etičnost; on insistira na raci-onalnosti; on favorizira mo-ralno prosuđivanje. Demo-kratsko društvo u cjelini je ovisno o ovome Kantu.

u zbirci pod naslovom „Ideje opće historije usmje-rene ka ostvarenju svjetskog građanskog poretka (Idee zu einer allgemeinen Ges-chichte in weltbürgerlicher absicht)“ Kant je napisao: „Mi smo u većini kultivira-ni kroz umjetnost i nauku. Mi smo civilizirani do pre-opterećenosti u svakoj vrsti društvene aktivnosti i odgo-vornosti. ali, nas držati za moralne, za to fali još puno.“ Prema ovome, Kantova mo-ralna prosuđivanja još nisu u potpunosti usvojena i ona ostaju kao trajna enigma su-verenosti zapadnog čovje-ka. Ili, jednostavnije rečeno, Kantov moral još nisu usvo-jile šire društvene mase što potvrđuju desničarske po-pulističke ideologije danas. Posljedica toga su prilike na svjetskoj političkoj sceni u kojima populizam dominira, a ekonomski profit je privi-legija malobrojnih. Današnja politika u ime profita za ne-opravdani strah u društvu, koji joj služi kao alibi, uzima nasilje. Taj „nemoralni pro-fit“ kao i desna populistička epopeja u kojima ne posto-ji Kantovo „moralno prosu-đivanje“, svojom šizofreno-šću bi mogle da izazovu no-vu traumu evropskog druš-tva i ponovo ga odvedu u zloupotrebu suverenog ra-zuma. Sada je već izvjesno da je ovim retrogradnim po-javama u evropskom druš-tvu otvoreno novo poglavlje društvenih diskursa o zajed-ničkim kulturološkim, poli-tičkim, pravnim vrijednosti-ma zapadnog društva.

Drugi Kant je onaj „Vječ-nog mira (ewigen frieden)“ koji je moguć ako ne dođe do zloupotrebe suverenog razu-ma. Kant razumijeva čovje-čanstvo kao jedno društvo kojem se neprestano otva-ra horizont mira prema ko-jem treba da teži. On zago-vara dinamičnost nepreki-nutog procesa u idealima us-postavljanja mira. u suprot-nom, čovjeka čeka sudbina planetarnih katastrofa, rato-va i terora. Rat je stvarnost ljudskog življenja na ovom svijetu, on nikada nije ne-

stao iz ljudskog univerzu-ma. I za Kanta je tako, on ni-je ekstremni idealist i njegov odnos prema ratu je ambi-valentan. Za njega su ljud-ska prava i slobode možda više univerzalne nego par-tikularne prirode. Za njega je rat „radikalni gnjev“. ali, Kant teži vrijednostima uni-vezuma mira jer bi, za nje-ga, čovjek bio najponiženije biće na Zemlji ako ga „nada za (boljom) budućnošću ne bi uzdigla“, napisao je Kant u svome djelu „Teorija neba (Theorie des Himmels).“

Njegovo konstantno „pro-mišljanje mira“ zagova-ra pravednu raspodjelu vla-sništva i zajedničko čuvanje zemaljskih resursa. Kant ni-je živio u vremenu konku-rencije nacionalnih država za ekonomskim profitom ni-ti je doživio da vidi rezulta-te francuske revolucije, ali je upozorio da postoji opasnost od moralne neizgrađenosti društava sve dotle dok „dr-žave svu svoju snagu usmje-ravaju na nasilno proširiva-nje teritorija i tako neprekid-no zaustavljaju napor unu-trašnjeg (op.a. moralnog) iz-građivanja svojih građana.“ u njegovom idealu pronala-ska individualne sreće kroz moralno postupanje, do izra-žaja bi došle ljudske pleme-nitosti čime se prave pret-postavke za društveno bla-gostanje. Na primjeru izbje-gličke krize u evropskoj uni-ji, kao posljedica ratnih de-šavanja na Bliskom istoku, do izražaja je upravo doš-la Kantova ideja o autono-mnosti subjekta kojeg se, kao takvog, ne može „izbri-sati gumicom.“ Zemlje čla-nice evropske unije, ili bo-lje reći zvanični predstavni-ci ovih zemalja, u zavisnosti od izgrađene svijesti društva o ljudskoj solidarnosti, razli-čito reaguju. Ipak, pokaza-na solidarnost evropskih na-roda, prema Kantovoj filo-zofiji, je upravo conditio si-ne qua non. To ulijeva opti-mizam da će pozitivni proce-si u evropskoj uniji obilježi-ti političko razdoblje koje je pred nama.

Treći Kant, nažalost, u svome djelu „Skripta o li-jepom i uzvišenom (Schrift über das Schöne und das er-habene)“ iz 1764. rasplam-sava stara neprijateljstva iz-među francuza i Nijemaca. Danas ova dva velika evrop-ska naroda nemaju otvore-nih političkih nesporazuma, ali njegova ideja jeste ideo-loška matrica nekim drugim narodima i nekim drugim ra-tovima. u ovom slučaju nje-govo zagovaranje univerza-lizma propada čim se suoči sa stvarnošću upoznavanja drugačijeg. Kant je vjerovao

da postoji jedan podijeljen (raz)um u jednoj grupi ljudi koji sa unutrašnjeg aspekta definiše obavezujuća pravi-la ponašanja. Ovakav razum ne postoji, bar kada je riječ o islamu, jer sukobi na svjet-skoj pozornici pokazuju da Kantov (raz)um nije apsolu-tan već da je u zavisnosti od kulturološkog konteksta. Sa-mim time, ovakvo tumače-nje Kanta u evropskom druš-tvu izaziva rasnu, etničku, religijsku i političku netrpe-ljivost. Ovaj način promišlja-nja koristi desna populistič-ka epopeja u evropskoj uni-ji praveći time negativnu kli-mu prema grupama ljudi ko-ji baštine drugačije kulturo-loške vrijednosti.

Prema mišljenju Raymund Geussa prof. emer. na Cam-bridge univerzitetu u en-gleskoj: „(Raz)um, kako ga Kant razumijeva, zapra-vo nije ‘faktum’ već zablu-đujuće svjetlo koje nas per-manentno usmjerava ka po-grešnom djelovanju: Ko ap-solutira vlastiti (raz)um, ap-solutirao je vlastiti stav.“ Ovo može biti tačno sa aspekta dinamičnih političkih pro-cesa, ali u usporedbi sa mo-ralnim prosuđivanjem Kan-ta i njegove moralne auto-nomnosti čovjeka, uočava se nekonzistentnost i politička indiferentnost. Slijedeći Ge-ussove misaone premise čo-vjeku su nameće mišljenje da bi svaka ličnost svoju in-dividualnu i kolektivnu sre-ću trebala da traži u materi-jalnim stvarima, a ne u mo-ralno-etičkom prosuđivanju. Za Geussa Kant „Vječnog mi-ra“ je nepotreban. Tim svo-jim stavom on potvrđu-je modernu politiku profita bez moralnosti, jer zagovara „hitnost nove mirnodopske politike“ u evropskoj uniji, po mogućnosti, bez Kantove ideje mira.

I na kraju ovog kratkog osvrta važno je istaći da pot-puno racionalan, prioritetan, kritičan i samokritičan pri-stup problematici u društvu trebao bi da nas podstakne da prepoznamo uzroke druš-tvenih devijacija i sa aspek-ta stručnog pristupa, kao po-jedinci i kao društvo, na vri-jeme reagujemo. Na taj na-čin priključujemo se pozi-tivnim procesima izgradnje zdravog i stabilnog društva, društva u kojem su vrijed-nosti moralnih prosuđivanja čovjeka kao autonomnog su-bjekta, prema Kantovom mi-šljenju, na prvom mjestu. u zavisnosti od toga koliko je jedno društvo sposobno da organizuje svoju sadašnjost u skladu sa stvarnim potre-bama od toga zavisi i njego-va budućnost.

Na odsjeku za filozofiju filozof-skog fakulteta u Zagrebu, 18. ja-nuara 2016. godine profesori-ca Behija Durmišević uspješno

je odbranila doktorsku tezu o temi “filo-zofija povijesti arnolda Toynbeeja izme-đu antropocentrizma i teocentrizma”. u ugodnoj atmosferi i do posljednjeg mje-sta popunjenom prostoru predviđenom za ovakve prilike, profesorica Durmiše-vić svojim je nadahnutim ekspozeom u potpunosti zaokupila pažnju prisutnih, koji su mogli podjednako uživati u nje-zinu promišljanju, iščitavanju i tumače-nju Toynbeejeva djela bez obzira na to da li im je profesionalno bliska ova naučna disciplina ili dolaze iz sasvim drugih pro-fesionalnih sfera.

Vrhunski urađena doktorska disertaci-ja, originalnost u pristupu materiji, izu-zetna strukturiranost i konciznost rada,

samo su neki od epiteta kojima je komi-sija u svome izvještaju opisalo i ocije-nilo ovaj rad. Svojom erudicijom, vjero-dostojnošću izlaganja, te ukupnom doj-mljivošću nastupa profesorica Durmiše-vić potvrdila je i opravdala visoke ocjene stručne komisije.

Izradu doktorske teze profesorice Dur-mišević mentorirao je prof. dr. sc. Lino Veljak. Članovi komisije za ocjenu ovo-ga doktorskog rada bili su: izv. prof. dr. sc. Hrvoje Jurić i doc. dr. sc. Marija Selak, oboje s filozofskog fakulteta u Zagrebu, te doc. dr. sc. Samir Beglerović, s fakul-teta Islamskih nauka univerziteta u Sa-rajevu.

Odbranivši doktorsku disertaciju na temu „Historijski i pravni as-pekti primjene instituta legiti-ma portio i njegova pravna dej-

stva u pravnim sistemima na tlu Bosne i Hercegovine“, 24. XII 2015. godine na Pravnom fakultetu univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru doktorirao je ajdin (Kasim) Huseinspahić, pred komisijom za ocjenu i odbranu doktorske disertacije u sastavu: doc. dr. sc. amra Mahmutagić, predsjednik i član Komisije, prof.dr. Dže-vad Drino, mentor i član komisije i prof. dr. enes Hašić, član komisije. Kako su istakli članovi komisije tema doktorskog rada je multidisciplinarnog karaktera što predstavlja istinsko naučno-istraživačko osvježenje u oblasti pravnih nauka. Dok-torant je uspješno povezao historijsko-pravnu i pozitivno-pravnu naučnu oblast fokusirajući se na izučavanje naslijednog prava, odnosno nasljedno-pravne oblasti pristupajući joj sa pozitivno-pravnog i hi-storijskog komparativno-pravnog aspek-ta. Prezentujući rezultate istraživanja ve-zane za nužni nasljedni dio (legitima por-tio) određenog kruga lica, doktorant je uspio ukazati na nužnost aktueliziranja pitanja nasljeđivanja i (ne)ravnopravnog statusa naslijednika, a što najčešće biva vidljivo u slučajevima nasljeđivanja pr-vostepenih potomaka, odnosno sinova i kćerki. Posebno zanimljiv se čini onaj dio disertacije u kojem je dr.sc. ajdin Huse-inspahić aktuelizirao pitanje nasljedno-pravnih običaja kod naroda u BiH koji ne-rijetko bivaju ozakonjeni pred sudom to-kom ostavinskog postupka. Zbog aktuel-nosti teme koja se bavi i nasljedno-prav-nim odnosima kao potencijalnim gene-ratorom unutar-porodične razjedinjeno-sti što može imati dalekosežne posljedi-ce na samo društvo, članovi Komisije su

bili jednoglasni da doktorska disertaci-ja izložena na 543 stranice pisanog teksta uz adekvatno korištenje literature te pre-ko 3.000 fusnota predstavlja adekvatanu osnovu za sjecanje zvanja doktora prav-nih nauka.

ajdin Huseinspahić je rođen 14.V 1984. godine u Zenici gdje je stekao osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Pravni fa-kultet je završio u Sarajevu prosječnom ocjenom 9,4, dok je postdiplomski stu-diji okončao u Zenici s prosječnom ocje-nom 9,1 te odbranjenom magistarskom radnjom na temu „Tutela impuberum i pozitivno-pravni aspekti odgoja i zašti-te djece bez roditeljskog staranja u Bo-sni i Hercegovini.“Nakon stečenog zva-nja diplomiranog pravnika svoje prvo radno iskustvo je imao na poslovima asi-stenta na predmetima rimsko pravo, na-sljedno pravo i porodično pravo. Trenut-no je zaposlen na Pravnom fakultetu uni-verziteta u Zenici gdje u zvanju višeg asi-stenta izvodi vježbe na predmetima: rim-sko pravo, nasljedno pravo, bračno pravo te roditeljsko i starateljsko pravo. Pored toga obavlja i poslove jednog od izvršnih urednika časopisa anali Pravnog fakulte-ta u Zenici. Važno je istaći da je dr.sc. aj-din Huseinspahić kao dugogodišnji član Islamske zajednice bio dio tima/savjeta muftije zeničkog gdje je dao svoj dopri-nos u rješavanju određenih pravnih pita-nja kao što su ustavne reforme, zaključe-nje ugovora IZ i BiH i sličnim projektima.

n. Čaušević

Doktorirala Behija Durmišević

Doktorirao Ajdin Huseinspahić

Behija Durmišević