13. jul dan drŽavnosti crne gore · tekstovi nijesu lektorisani te se izvinjavamo autorima i...

1 C r n o g o r s k i g l a s n i k

GODINA XVIII. _ BROJ 106. _ SRPANJ-KOLOVOZ / JULI-AVGUST _ 2017.

Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba

RIJEKA- PETROVDANSKI SABOR CRNOGORACA 2017. 13. JUL DAN DRŽAVNOSTI

CRNE GORE

ČESTITAMO 13. JUL

DAN DRŽAVNOSTI CRNE GORE

i DAN OPŠTENARODNOG ORUŽANOG USTANKA

CRNOGORSKOG NARODA PROTIV FAŠIZMA

NEK JE VJEČNA CRNA GORA!

NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE KOORDINACIJA VIJEĆA CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE

NA PODRUČJU RH

DAN DRŽAVNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE

2 3 C r n o g o r s k i g l a s n i k C r n o g o r s k i g l a s n i k

ĐE JE ŠTO


U Podgorici obilježen Dan državnosti Republike Hrvatske 3

DANI CRNOGORSKE KULTURE

Dani crnogorske kulture - Rijeka 2017. 6

13. JUL

Dan državnosti Crne Gore u Kranju 10U Splitu obilježen Dan državnosti Crne Gore 1113. jul obilježen u Zagrebu 12

PEROJSKA FEŠTA

360. godina dolaska crnogorskih iseljenika na područje Peroja 13NZCG Rijeka u Peroju 15

RIJEKA

Turnir u šahu 16

VIJESTI IZ REGIJE

Posjeta skupštinske delegacije Zagrebu 17Samit Jadranske povelje 18

IN MEMORIAM

In memoriam - Mladen Lompar 20Odlazak velikana 21Klub boćara - Mladenu Lomparu 23

KULTURA I UMJETNOST

Spomenik Velikom vojvodi Mirku Petroviću 24O izložbi Dimitrija Popovića "OleDali i Frojdizmi" u Lihtenštajnu 2515. samostalna izložba Blaženke Jukić 27Likovno pjesnička večer "Raširene ruke" 28Promocija romana Marka Špadijera na Cetinju 30

PRAZNIK POLITOLOŠKE MISLI IV

Politologijski klasik 33

PUTOPIS

Krnovo 36Ljetnja škola crnogorskog jezika i kulture 38

PRILOZI ZA ANTROPOGEOGRAFSKE STUDIJE Crnogorci Žumberački, a ne Senjski uskoci 40

KRATKA PRIČA

Usputna priča 42Duševna oluja 44Zemlja 45

CRNOGORSKI VLADARI

Balša III 46

CRNOGORSKA TRPEZA

Ukusi Crne Gore 49

KARIKATURA 50

U PODGORICI OBILJEŽEN DAN DRŽAVNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE

Danilo Ivezić, predsjednik Nacionalne zajendice Crno-goraca Hrvatske susreo se s veleposlanikom Republike

Hrvatske u Crnoj Gori NJ. E. Veselkom Grubišićem, na promociji romana Marka Špadijera održanoj u Cetinju.

Tom prilikom veleposlanik Grubišić podijelio je svoje dojmove sa svečane proslave Dana državnosti Republike Hrvatske održane 21. lipnja u Podgorici. Među brojnim uzvanicima, prijemu su nazočili predsjednik Skupštine Crne Gore Ivan Brajović, ministrica u Vladi Crne Gore Marija Vučinović, poslanik u Skupštini Crne Gore Adrijan Vuksanović, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Zvo-nimir Deković, potpredsjednik Općine Tivat Ilija Janović, predstavnici hrvatskih udruga u Crnoj Gori, predstavnici crnogorskog i inozemnog diplomatskog kora, predstavnici vjerskih institucija, kao i brojni prijatelji hrvatske zajednice. Večer je započela sa zvucima hrvatske i crnogorske himne, te Ode radosti u izvedbi klape Kaše, a na sve prisutne je poseban dojam ostavila mlada hrvatska glazbena nada Sara Andrić sa pjesmom "Dajem ti srce zemljo moja".

Veleposlanik Grubišić uputio je tople pozdrave članovima Vijeća crnogorske nacionalne manjine u Hrvatskoj i u nastavku vam prenosimo u cjelosti njegov govor sa sve-čanosti održane povodom 26. obljetnice obnove hrvatske neovisnosti:

Govor

Nj. E. Veselka Grubišića veleposlanika Republike Hrvatske u Crnoj Gori

povodom svečanosti proslave Dana državnosti Republike Hrvatske

Podgorica 21. lipnja 2017.

Poštovani Predsjedniče Skupštine Crne Gore, Vaše eks-celencije, gospođe i gospodo ministri, poslanici, suci, dr-žavni službenici, drage državljanke i državljani ove lijepe i prijateljske Crne Gore. Poseban pozdrav upućujem i našim svećenicima i časnim sestrama. Molite se za nas da uvijek činimo najbolje!

Excellences, Ladies and Gentlemen since I found that every

Izdavači: NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE I VIJEĆE CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trnjanska c. 35, Tel./Fax: 01/6197 078, 01/6314 264, E-mail: [email protected], [email protected], [email protected], Internet adresa: www.vijece-crnogoraca-zagreb.hr * Za izdavače: Danilo Ivezić i Dušan Mišković * Glavni i odgovorni urednik: Maša Savićević * Redakcija: Milanka Bulatović, Nataša Gerželj, Danilo Ivezić, Dragutin Lakić, Nataša Rašović, Dušan Roganović * Grafička priprema i tisak: Skaner studio d.o.o. * Rukopisi se ne vraćaju * Naklada /Tiraža 1000Glasilo je, putem Savjeta za nacionalne manjine, financirano iz državnog proračuna Republike Hrvatske i Zagreba čke županije – predstavnika crnogorske nacionalne manjine Zagrebač ke županije i Vijeće cnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba. Pozivamo Crnogorke, Crnogorce i sve prijatelje da svojim sugestijama, prijedlozima i prilozima pomognu redakciji „Glasnika“ na poboljšanju i daljnjem izlaženju lista. Tekstovi nijesu lektorisani te se izvinjavamo autorima i čitaocima.

360. GODINA DOLASKA CRNOGORSKIH ISELJENIKA NA PODRUČJE PEROJA

PEROJSKA FEŠTA

CRNOGORCI KRANJA SLAVE 13. JUL DAN DRŽAVNOSTI CRNE GORE

SPLITSKA PROSLAVA 13. JULA DAN DRŽAVNOSTI CRNE GORELJETNA ŠKOLA NA IVANOVIM KORITIMA

LJETNA ŠKOLA NA IVANOVIM KORITIMA



SADRŽAJ



member of the Diplomatic corps in Montenegro has high degree of understanding of my mother tongue I will deliver my speech in Croatian.

Upućujem zahvalnost tvrtkama i organizacijama koje su sponzori ove svečanosti, a nabrojani su na poleđini poziv-nice. Njihovi čelnici pribivaju ovdje među nama. Toplo ih pozdravljam! S nama su večeras i mnogi predstavnici autohtone Hrvatske zajednice u Crnoj Gori. Vama mile Hrvatice i dragi Hrvati upućujem najsrdačnije pozdrave. Vi ste divna spona između Hrvatske i Crne Gore. Upućujem pozdrave i Crnogorcima u Hrvatskoj. Hvala im što naše hrvatsko društvo čine boljim.

Moja supruga i ja kao i svi članovi Veleposlanstva Repu-blike Hrvatske u Crnoj Gori i članovi njihovih obitelji zahvaljujemo na gostoprimstvu i ljubaznosti crnogorskim institucijama i svim ljudima koje susrećemo. Svima nam je ovdje s vama prijatno. Ovdje nisam imao ugodna iskustva samo sa Crnogorcima, nego i sa drugim dionicima društva u Crnoj Gori: Hrvatima, Srbima, Albancima, Bošnjacima, i Muslimanima, pa i drugim manjinama koje nisu tako brojne ali su isto tako vrijedne i poželjne.

Ovo je 26. obljetnica od obnove hrvatske neovisnosti. Za samo osam godina slavit ćemo 34 obljetnicu neovisnosti i tisuću i stotu obljetnicu od osnutka Hrvatskoga kraljevstva. Priču o tome ostavljamo za 2025. godinu.

Ranije ste vidjeli i čuli kako je naša hrvatska klapa Kaše s ponosom, uz hrvatsku i crnogorsku himnu, otpjevala i Odu radosti - himnu Europske unije, slaveći time i našu četvrtu

obljetnicu članstva u toj izvrsnoj Uniji. Osam smo godina u članstvu NATO-a. Članstvom u Europskoj uniji i NATO-u ništa ne izgubismo, a puno, puno dobismo. Dopustite mi izraziti posebnu radost dobrodošlice našoj novoj saveznici. Crna Goro iz srca ti čestitam ulazak u NATO!

Hrvatska je bila uz vas na vašem putu u NATO. Jednako tako, nastavit ćemo vam prenositi sva svoja stečena znanja i vještine u vašim pregovorima s Europskom unijom. Siguran sam da nam je svima drago što ste jučer zatvorili jedno i otvorili dva nova poglavlja u pregovorima s Europskom unijom. Čestitam vam i na tome! Čekamo vas tamo uskoro!

Odnosi između Hrvatske i Crne Gore su sadržajni i razgra-nati. Puno je čvrstih spona između nas. Želimo izgraditi du-goročne dobrosusjedske odnose utemeljene na međusobnom uvažavanju i poštovanju, nikom na štetu, svakomu na korist.

Dopustite mi izreći nekoliko rečenica o samo jednom dje-lu koje između nas nosi simbol prijateljstva. U subotu 17. lipnja, bio sam na Lovćenu. S njega nosim duboke dojmove i impresije koje će mi trajno ostati u pamćenju. U knjižici-vodiču koju mi darovaše, između ostaloga je zapisano: „Rijetko su gdje u svijetu spojena tri snažna simbola kao što su Lovćen, Njegoš i Meštrović. Najveći hrvatski kipar svih vremena Ivan Meštrović autor je ovog iznimnog mauzoleja koji se ne bi mogao postidjeti niti da je vječno počivalište jednog cara. Meštrović je tada pisao crnogorskoj Vladi: „Honorara ne bih tražio nikakva, osim kriške sira i pleće od ovna“.

Prije desetak dana, na trgu Bana Jelačića u Zagrebu, susretoh

kipareva sina, sveučilišnog profesora Matu Meštrovića, mog kolegu, bivšeg hrvatskog veleposlanika. On me je potaknuo da moram odmah pohitati i vidjeti mauzolej i ponudio se doputovati u Crnu Goru kad god ga pozovemo. Kaže mi: „Pitao sam oca, slavnog kipara, zašto Crnogor-cima besplatno daje tako grandiozno djelo“, a on mu je odgovorio: „Sine, moram im ga darovati jer im taj i takav spomenik na Lovćenu treba, treba im zbog nacionalnog ponosa i njihove budućnosti“.

Hrvatska gradi kvalitetne odnose sa svim svojim susjeda-ma. Želimo da naše susjedstvo ne nosi ime Balkan što je kovanica riječi (bal)med i (kan) krv, nego BAL- LIFE, što ćemo onda prevoditi kao medeni život, jer ovi divni krajolici i vrijedni ljudi to zavrjeđuju.

Dragi prijatelji, nakon mojeg govora mlada hrvatska zvijezda

Sara Andrić otpjevat će meni jako dragu pjesmu „Dajem ti srce zemljo moja“. Nakon toga, molim vas uživajte u jelu i piću, a klapa Kaše će nastaviti pjevati još poneku mnogima dragu pjesmu.

Zahvaljujem mojoj supruzi Marti na potpori u posljednjih 32 godine. Hvala mojim kolegama u Veleposlanstvu Repu-blike Hrvatske u Crnoj Gori i Generalnom konzulatu Repu-blike Hrvatske u Kotoru koji mi svojim marljivim radom svakodnevno pomažu kako bih mogao služiti Hrvatskoj i kvalitetno je predstavljati ovdje u Crnoj Gori.

Neka nam žive naše dvije susjedne domovine!

Živjela Hrvatska!

Živjela Crna Gora!

Bok nas sve poživio!

SADRŽAJ DANI CRNOGORSKE KULTURE


DANI CRNOGORSKE KULTURE

DANI CRNOGORSKE KULTURE - RIJEKA 2017.

Željko Novaković

Povodom Dana državnosti Crne Gore i Dana crnogorske kulture u Rijeci je u organizaciji Nacionalne zajednice

Crnogoraca Rijeka u periodu od 03.07.2017 do 08.07.2017. godine održano niz manifestacija i druženja kojima su Crnogorci koji žive u Hrvatskoj obilježili 13. juli, koji se slavi i kao Dan državnosti Crne Gore.

Dana 03.07.2017. godine, ponedjeljak u 10 sati održan je 13-julski međunacionalni šahovski turnir u prostorijama NZC Rijeka. Turniru je prisustvovalo 37 natjecatelja iz raznih nacionalnih manjina i grada Rijeke. Prvo mjesto osvojio je M. Majnarić, drugo mjesto A. Kunac a treće mjesto I. Kovač. Nakon podjela diploma slijedilo je dru-ženje učesnika turnira.

Dana 04.07.2017. godine u prostorijama NZC Rijeka održan je 13-julski međunacionalni turnir u preferansu uz učešće 14 natjecatelja. Prvo mjesto osvojio je Ž. Novaković, drugo mjesto A. Jokić, dok je treće mjesto osvojio S. Petković. Uz prigodnu zakusku nastavak druženja.

Dana 05.07.2017. godine u 18 sati u prostorijama NZC Rijeka održan je Okrugli stol na temu Sveti Petar Cetinjski i

Petrovdan. Predavanju je bilo prisutno 25 članova i gostiju. Uvodnu riječ imao je N. Lučić, a u diskusiji su učestvovali J. Abramović, P. Komburović, Č. Karanikić, i G. Dabović. Uz ostale aktualne teme druženje se nastavilo do kasnih sati.

Dana 07.07.2017. godine na Maloj Učki prisustvovali smo obilježavanju pogibije partizana Svetozara Vučinića. Uz prisustvo UAB-a Opatije i Liburnije, predstavnika Peroja, članova NZC Rijeka te mještana Male Učke obilježavanju je prisustvovao ambasador Crne Gore u RH gosp. Vučinić. Zbor NZC Rijeka otpjevao je splet prigodnih pjesama. Pri-sustvovali smo i promociji knjige “Stradanje Vele i Male Učke 1944. godine” autora Roberta Žigulića. Slijedila je zakuska u prirodi i povratak u Rijeku.


Dana 08.07.2017. godine višednevna događanja zaključena su manifestacijom Petrovdanski sabor u Ronjgima. Nakon izvedbi himni Republike Hrvatske i Crne Gore dobrodošlicu svim učesnicima proslave u ime organizatora poželio je predsjednik NZC Rijeka Ž. Novaković, istaknuvši značaj 13. jula te je čestitao prisutnima Dan državnosti Crne Gore. Potom su se prisutnima obratili predstavnici gosti-ju gosp. D. Ivezić i gosp. Petrc kao predstavnik PGŽ. U

bogatom kulturno-zabavnom programu učestvovali su folklor Društva perojskih Crnogoraca “Peroj 1657”, zbor “Montenegri” iz Zagreb te zbor “Montenegri” iz Rijeke sa spletom narodnih i prigodnih pjesama. Već tradicionalno sastavni dio proslave bili su sportska takmičenja u šahu i streljaštvu. Nakon podjela diploma i priznanja slijedio je zajednički ručak te nastavak druženja uz vokalno instru-mentalni sastav iz Rijeke.

DANI CRNOGORSKE KULTURE DANI CRNOGORSKE KULTURE

13. JUL 13. JUL


DAN DRŽAVNOSTI CRNE GORE U KRANJUCRNOGORSKO DRUŠTVO "MORAČA" KRANJ OBILJEŽILO DAN DRŽAVNOSTI CRNE GORE

Momo Savović

Crnogorsko društvo "Morača" Kranj je i ove godine, u subotu 8. jula 2017. godine, organizovalo, povodom 13.

jula, Dana državnosti Crne Gore, proslavu sa piknikom na 1400 metara visokoj planini Pokljuki u Julijskim alpama.

Popeli smo se na 2050 metara visoki Viševnik, u srcu Julijskih alpa. Sa vrha se otvara pogled na veličanstvenu panoramu, skoro nadomak ruke, sa 2864 metara visokim Triglavom na čelu, a ispod vrha, lijevo i desno, dvije pla-ninske kuće, dom Planika 2408 metara nadmorske visine i Triglavski dom na Kredarici 2515 metara. Na vrhu se zavijorila crmogorska zastava.

Sa vrha smo se spustili na 1300 metara visoku planinu Po-kljuku, bogatu četinarskom šumom i u 13 časova, zajedno sa ostalim članovima društva i zvanicama, koji nijesu išli

na planinski izlet, počeli sa proslavom.

Tom prilikom je otvorio proslavu predsjednik društva gospodin Čedo Đukanović sa riječima:

13. jul je zlatnim slovima upisan u našu istoriju još davne 1878. godine, kada je na Berlinskom kongresu Crna Gora i zvanično postala 27. međunarodno priznata država sve-ta. Prije 74 godine, 13. jula 1941. na dan antifašističkog ustanka, naši preci su nas zauvek obavezali da ono za šta su se oni borili i ginuli bude naša svetinja i taj datum je bio praznik, dan ustanka Crne Gore. Danas slavimo 13. jul i kao Dan državnosti naše Crne Gore.

Druženje sa piknikom je nastavljeno do kasnih popodnevnih časova, a čula se i izvorna crnogorska pjesma.

U SPLITU OBILJEŽEN DAN DRŽAVNOSTI CRNE GORE

Nataša Grahovac Gerželj

Proslava obilježavanja najvećeg crnogorskog praznika Dana državnosti održana u Splitu 13. jula, započela

je himnama Republike Hrvatske i Crne Gore u izvedbi mješovitog pjevačkog zbora "Crnogorske Zore" Zajednice Crnogoraca Split pod vodstvom Mirka Jankova.

Predsjednica ZCS Nataša Grahovac Gerželj pozdravila je prisutne: "Crnogorci, crnogorke, prijatelji Crne Gore, predstavnici grada, nacionalnih manjina grada Splita i Udru-ge antifašista, u ime Zajednice Crnogoraca zahvaljujem što ste došli obilježiti najuzvišeniji datum u crnogorskoj povijesti. Berlinski kongres 1878. i Ustanak crnogorskih građana protiv fašizma i stranog okupatora 1941. godine dva su kamena temeljca državnosti Crne Gore, koje po-vezuje upravo današnji datum. Osim što se njima omeđila crnogorska državnost za sva vremena, crnogorski narod je sebe uzdigao među one koji se ne daju u lance vezati. Da je vječna Crna Gora!".

Svečanosti su nazočili Pročelnica Ureda Grada Splita gđa. Marina Protić, Predsjednici Slovenskog kulturnog društva "Triglav" Cveto Šušmelj, Izvršnog odbora SKD "Triglav" Nadežda Eterović, Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta" Miomir Rusić, Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Kadro Kulašin, Kulturnog društva Bošnjaka "Preporod" Edin Nurkić, Hrvatskog-Ukrajinskog društva Split Svitlana Repina i Potpredsjednik Udruge antifašista i antifašističkih boraca grada Splita Pjero Baranović.

Članovi zbora "Crnogorske Zore" veče su upotpunili bo-gatim repertoarom: "Pod onom gorom zelenom", "Pod Lovćenom", pjesme Ljubice Katić, "Oj đevojko đe si ruže brala", "Pjevaj Maro", pjesme Zdenke Bracanović, "Đevoj-ko zlatna jabuko", "Kraj Cetinja selo malo", pjesme Zlatke Franković, "Poleće soko", "Ivanova korita".

Proslava je nastavljena uz crnogorski narodni melos i oro te svečani domjenak.

13. JUL PEROJSKA FEŠTA


13. JUL OBILJEŽEN U ZAGREBU

Željko Novaković

Povodom Dana državnosti Crne Gore u Muzeju Mimara u Zagrebu delegacija NZCG Rijeka prisustvovala je sve-

čanosti kojoj je nazočio ambasador Crne Gore u Hrvatskoj Boro Vučinić i gosti iz Zagreba.

Poslije održanog prigodonog govora i kulturne priredbe nastavak je slijedio uz druženje i zakusku.


ZA KRAJ PJESMA "JOŠ NE SVIĆE RUJNA ZORA"

Perojska fešta se tradicionalno održava treće subote u mjesecu srpnju. Ove se godine posebna važnost pri-

dala 360. godišnjici dolaska crnogorskih iseljenika na područje Peroja. Perojci i njihovi gosti njegujući Peroj-sku feštu s poštovanjem, ljubavlju i radom štuju povijest, tradiciju i kulturu Crnogorske enklave u Istri. U okviru zabave, druženja, širenja vlastite kulturno - povijesne baštine i tradicionalne folklorne skupštine koja djeluje već dugi niz godina, na ovogodišnjoj fešti organizatori su stalnim radom i trudom još jednom potvrdili i oprav-dali, svoju vitalnost nastupima mladih u svim sekcijama. Članovima društva crnogoraca nije poanta u održavanju još jedne pučke fešte, već ustrajnost pri prenašanju obi-čaja na mlađe generacije, s krajnjim ciljem prezentiranja istih široj javnosti. Jubilarnu 360. obljetnicu svojom su prisutnošću uveličali: Dejan Popović, predsjednik MZ

Jedinstvo Podgorica, Slobodan Pejanović i Dražen Kapa predstavnici Udruženja Crmničana "Crmnica" iz Pod-gorice, gradonačelnik Grada Vodnjan-Dignano Klaudio Vitasović, predsjednik Vijeća Grada Vodnjan-Dignano Corrado Ghiraldo sa suradnicima, otac Goran Petković, paroh perojsko-pulski, Dušan Mišković predsjednik Vije-ća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba i pred-sjednik Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba, Željko Novaković predsjednik NZC Rijeka s prijateljima i članovima.

Društvo crnogoraca osnovano je 2001. godine i djeluje preko pjevačke, folklorne, duhovne, sportske i sekcije za očuvanje kulturne i povijesne baštine. Sekcija za očuva-nje kulturno povijesne baštine predstavila je etno izložbu "Zavičajni spomenar" te izložbu "Njegoš i Peroj" u domu Društva Perojskih Crnogoraca.

PEROJSKA FEŠTA PEROJSKA FEŠTA


Nezaobilazni sportski događaj je natjecanje u potezanju konopa. Napeti dueli među ekipama konopaša rezultirali su pobjedom snažnih konopaša iz Matulja, drugo mjesto potegli su konopaši konopaškog kluba Učka iz Cerovlja i Lupoglava, a treće mjesto je pripalo konopašima Sv. Iva-na iz Buzeta. Perojci su zbog manjka snage a možda i težine zauzeli četvrto mjesto.

Kulturno umjetnički program večeri najavio je Miodrag Popović, ističući veliku predanost i djelovanje pokojne članice DPC-a "Peroj 1657" Nade Škoko, koja je svojim angažmanom promicala kulturu i očuvanje tradicije pe-rojskih Crnogoraca. Plesne i pjevačke sekcije zauzele su pozornicu i predstavile svoje programe. S ciljem očuvanja crnogorskog nacionalnog identiteta, njegovanja i razvijanja jezika, književnosti, tradicije, kulture i razvijanja odnosa hrvatskog i crnogorskog naroda, osim Perojaca, folklorne sekcije i pjevačke grupe "Peroj 1657", nastupali su još i gosti iz Vodnjana, mješoviti zbor Zajednice Talijana, fol-klorno društvo "Pazin", te nacionalna zajednica Crnogoraca Rijeka. Za kraj kulturnog programa pjevačka grupa "Peroj 1657" nastupala je sa pjesmom "Još ne sviče rujna zora" gdje su se prilikom izvedbe svi sudionici Društva pridružili i oprostili s publikom.

NZCG RIJEKA U PEROJU

Željko Novaković

Dana 22.07.2017. godine članovi NZCG Rijeka uveli-čali su proslavu 360 godina dolaska crnogoraca u Istru

– Peroj. Nakon sportskog natjecanja slijedio je kulturni program uz učešće zbora NZCG Rijeka “Montenegri”, domaćina i gostiju iz Vodnjana.

Nakon svečanog programa nastavak druženja uz zajed-ničku večeru.


RIJEKA VIJESTI IZ REGIJE

POSJETA SKUPŠTINSKE DELEGACIJE ZAGREBU

Autor teksta i fotografija: Uprava za dijasporu Crne Gore

Dana 7. jula o.g, Delegacija Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore, na čelu sa predsjednikom Lu-

iđom Škreljom, posjetila je Hrvatski sabor, Ambasadu Crne Gore u Zagrebu i Nacionalnu zajednicu Crnogoraca Hrvatske (NZCH).

Prilikom posjete Hrvatskom saboru, kao najvišem pred-stavničkom tijelu građana u Republici Hrvatskoj i nosiocu zakonodavne vlasti, konstituisanom 30. maja 1990. go-dine, prisutni su se upoznali sa aktivnostima pomenutog tijela i ulozi zastupnika koji se biraju na osnovu opšteg i jednakog biračkog prava, tajnim glasanjem. Jedna od istorijskih odluka Sabora jeste upravo Odluka o pristu-panju R. Hrvatske Evropskoj uniji.

Nakon sastanka u Hrvatskom saboru, na kojem su se ujedno vodili razgovori sa predsjednicima Odbora za Ustav, poslovnik i politički sistem i Odbora za zakono-

davstvo, skupštinska delegacija posjetila je Ambasadu Crne Gore u Zagrebu, gdje su imali prilike da se upoznaju sa glavnim aktivnostima Ambasade kao i postignutim rezultatima kroz kvalitetnu međudržavnu saradnju.

Za kraj posjete, predstavnici Administrativnog odbora razgovarali su sa predstavnicima Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske u Crnogorskom domu, i to pred-sjednikom ovog udruženja Danilom Ivezićem, predsjed-nikom koordinacije Vijeća crnogorske zajednice Duša-nom Miškovićem i predsjednicom Udruženja Crnogoraca „Montenegro“ Milankom Bulatović. Tom prilikom, Ivezić je govorio o samim počecima udruženja, glavnim ciljevima i aktivnostima u cilju očuvanja jezika, kulture i tradicije, kao i o izdavačkoj djelatnosti.

TURNIR U ŠAHU

Željko Novaković

Dana 24.08.2017. godine povodom dana bosansko-hercegovačke kulture održan je turnir u šahu uz učešće pet nacionalnih manjina.

Prvo mjesto osvojila je NZC Rijeka za koje su nastupali: A. Jokić, V. Radosavljević, V. Ristić, Ž. Novaković, M. Čupić i Ž. Pejović.


Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić saglasili su se da je članstvo naše zemlje u NATO-u dobro za cio region.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenko-vić istaknuo je kako Hrvatska želi u dogovoru s Crnom Gorom zajednički štititi manjinska prava.

Izrazio je zadovoljstvo činjenicom što Hrvati u Crnoj Gori imaju ministricu te zastupnika u parlamentu, kao i čelnike pojedinih općina, osobito u Boki Kotorskoj. Naglasio je da je podrška hrvatske Vlade hrvatskoj nacionalnoj manjini u Crnoj Gori kontinuirana.

„Želimo u dogovoru s Crnom Gorom zajednički štititi ma-njinska prava, a od Vlade Crne Gore očekujem da nastavi s aktivnostima koje će omogućiti institucionalnu, financijsku i projektnu potporu i očuvanje hrvatskog identiteta i kvali-tetnog integriranja Hrvata u crnogorsko društvo“, poručio je predsjednik Vlade RH i dodao da Hrvatsku i Crnu Goru nacionalne manjine dodatno povezuju.

Kazao je da je položaj Hrvata u Crnoj Gori dobar te da su oni predmet kontinuiranog dijaloga između mješovitih povjerenstava na razini hrvatskog i crnogorskog ministar-stva vanjskih poslova, kao i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Ministarstva za ljudska i manjinska prava Crne Gore.

„Hrvati su prisutni u političkom, kulturnom i javnom živo-tu, što je izuzetno korisno za njihov položaj ovdje kao i za povezivanje dvije zemlje“, ocijenio je premijer Plenković.

Na marginama sastanka Američko-jadranske povelje, pred-sjednik Vlade RH tijekom dana se sastao s potpredsjednikom Sjedinjenih Američkih Država Mikeom Penceom te pred-sjednicima vlada Crne Gore i Albanije Duškom Markovićem i Edijem Ramom.

Predsjednik Vlade Duško Marković i potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Majk Pens zajednički su ocijenili tokom zvaničnih razgovora vođenih u srijedu prije podne u Podgorici da su crnogorsko-američki odnosi strateški, partnerski i prijateljski, da se razvijaju na do-brobit dviju država i dvaju naroda i da je u obostranom interesu produbljivanje saradnje na ekonomskom planu.

Predsjednik Marković i potpredsjedik Pens posebno su ista-kli da je Crna Goda stratreški okrenuta Zapadu i zapadnom sistemu vrijednosti i da u nastavku tog puta računa na punu podršku SAD, da tu podršku ima i da će biti uložen trud da ta podrška u neposrednoj budućnosti bude otjelotvorena i na ekonomskom planu.

Potpredsjednik SAD Majk Pens je, govoreći o našoj zem-lji, ocijenio da su pred Crnom Gorom velike mogućnosti. „Podržavamo vas jer vjerujemo da Crna Gora ima sjajnu budućnost“ – rekao je Potpredsjednik posebno ističući ulo-gu naše zemlje u regionu Zapadnog Balkana. „Crna Gora može da bude primjer na Zapadnom Balkanu. Vi ste primjer zdrave demokratije i zdrave privrede koja treba da bude uzor regionu“ – rekao je potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Majk Pens.

VIJESTI IZ REGIJEVIJESTI IZ REGIJE

SAMIT JADRANSKE POVELJE

Izvor i autor fotografija: Kabinet Predsjednika Vlade Crne Gore

Predsjednik Vlade Crne Gore Duško Marković sastao se u srijedu, 2. avgusta u Podgorici na marginama

Samita Jadranske povelje sa liderima država učesnica Samita. Zajednička ocjena na svim sastancima je da je odlične odnose naše zemlje i svake od država regiona moguće unapređivati posebno na ekonomskom planu.

Predsjednik Marković i predsjednica Vlade Republike Srbije Ana Brnabić izrazili su zadovoljstvo kvalitetom odnosa dviju država. Izražena je obostrana saglasnost o tome da bi tokom narednih nekoliko mjeseci trebalo održati zajedničku sjednicu dviju vlada bilo u Podgorici ili u Beogradu.

Na sastanku predsjednika Markovića sa premijerom Re-publike Albanije Edijem Ramom istaknuta je mogućnost rada na zajedničkoj valorizaciji resursa Skadarskog jezera. Premijera Ramu posebno se zanimalo za stanje u pogranič-nom dijelu Crne Gore. Predsjednik Marković je u vezi sa tim istakao odličnu saradnju Vlade sa strankama koje okupljaju

Albance u Crnoj Gori.

Predsjednik Marković čestitao je premijeru Republike Ma-kedonije Zoranu Zaevu na izbornoj pobjedi i formiranju Vlade rekavši da naša zemlja snažno podržava nastavak procesa evropskih i evroatlantskih integracija Makedonije. Premijer Zaev se zahvalio Crnoj Gori na organizaciju Sa-mita Jadranske povelje i čestitao Crnij Gori na članstvu u NATO-u. „Radujemo se svakom Vašem uspjehu“ – rekao je premijer Zaev predsjednuku Vlade Crne Gore.

Predsjednik Republike Kosovo Hašim Tači istakao je da između dviju susjednih i prijateljskih država nema otvore-nih pitanja i ocijenio da se odnosi razvijaju kvalitetno i na korist građana i Crne Gore i Kosova. Predsjednici Marković i Tači posebno su istakli prijateljstvo i partnerstvo u teškim situacijama u prošlosti ističući da je to zalog za dobre i sadržajne sadašnje i buduće odnose.

Predsjednik Marković i predsjedavajući Savjeta ministara

IN MEMORIAM IN MEMORIAM


ODLAZAK VELIKANA

Pavle Goranović

Postoje mjesta koja su po svom duhu i atmosferi jed-nostavno – pjesnička, a da to i ne moramo posebno

objašnjavati. Postoje i prostori koji još samo u sjećanju i pjesništvu mogu živjeti. Nakon odlaska našeg Mlade-na - niti takvog Cetinja, niti takve Crne Gore. Nema više ljudskog i pjesničkog znamenja koje je oličavao Mladen Lompar, kroz decenije osobenog, raznolikog i vrijednog kulturnog pregalaštva. Svojim knjigama je ostavio blistav trag na crnogorskoj književnoj mapi, baš kao što i njegovim odlaskom praznina dobija ogromne razmjere – u našim životima i dušama. Ali i u stvarnosti jedne zemlje u kojoj jedino prošlost nema kraja.

U ovoj istoj sali, ne tako davno, Mladenu Lomparu je uručena nagrada Leso Ivanović. Ova danas već teška sim-bolika nas upućuje na pitanje ima li više u ovom vremenu istinskih pjesnika.

Nema više one plemenite tjeskobe, ni dostojanstvene tuge. Ni otvorene zatočenosti, ni prijateljskog usamljeništva. Da li će samo mirisi nekih jutra jugovih i nadolazeća noć iz lapidarija svjedočiti o postojanju poezije i njenih posve-ćenika? Ne može Mladen Lompar biti zaboravljen: svojim riječima je mogao dosegnuti sve najdivnije riječi, od kojih ne možemo ni zamisliti prikladnije, ali nam je i tišinu osta-

vio kao veliko prostranstvo. Da se u njoj ogledamo – kao njegovi prijatelji, čitaoci, pjesnici, ljudi… Tišinu četvrtog, posljednjeg pečata. On, koji je - snagom predaka i zbilja nesvakidašnjom voljom - prebrodio sedam redova života.

I opet, ne tako davno u najljepšem refrenu jedne mitologije Mladen predosjeća: pregled kolekcije rentgen snimaka djeluje kao panorama mjesta, popis sudbina, uvod u pro-padanje. Kao da je po Ivanbegovoj sakupljao te ostatke sjećanja i življenja. Iza Crne grede gdje još stoluju njegove maštarije. Tamo je mitski prostor Lomparovih bilježnica i prvih strofa kroz koje lelujaju i duhovi zaboravljenih junaka nestalog vremena. Pustolov po misteroznim predjelima naše prošlosti, zatočenik mediteranskih tajni, vjernik apokrifa i uspomenaImpresionirao nas je i rastuživao, strpljiv i je-dinstven, tih i drugačiji, sa temeljitim pogledom na svijet duhom i unikatnim duhom.

Mladen Lompar je dugo odagnavao nestajanje i uporno spajao generacije, ujedinjavao vremena. Sa iskonom u misli i riječi, bio je savremeniji od dvostruko mlađih i samosvjesniji od rijetkih prethodnika, pustinjaka cetinjskih. Osim što je u našu književnost unio nove modele pjevanja, on je znača-jan kao pisac koji je na veoma uspješan i prijemčiv način kombinovao stvarno i fiktivno, dokumentarno i fantastično.

IN MEMORIAM - MLADEN LOMPAR

Dimitrije Popović

Sa komemoracije održane u Sali Crnojevića, u Narod-nom muzeju Crne Gore na Cetinju, 23.08.2017 godine.

Na komemoraciji su govorili Mladenovi prijatelji i kolege Zuvdija Hodžić, Pavle Goranović i Dimitrije Popović. Ovim povodom prenosimo govor Dimitrija Popovića:

“Obraćam vam se ovim tužnim povodom. Ožalošćenoj porodici Mladena Lompara izražavam iskreno saučešće. Vjerovao sam da će Mladen i ovog puta prevladati tešku zdravstvenu krizu kao u nekoliko prethodnih slučajeva, i da ću danas, ovdje pred vama, govoriti zajedno s njim o njegovoj tek objavljenoj knjizi pjesama “Tuđe strasti”. Nažalost, umjesto promocije ovoga djela prisustvujemo pjesnikovoj komemoraciji. S Mladenom me veže prija-teljstvo dugi niz godina. Formirali smo se u ovom istom cetinjskom ambijentu, zanimljivom podneblju čije su spe-cifičnosti, prirodne i povjesne, stvarne i mitske uticale na profil naših stvaralačkih senzibiliteta. Često smo u našim cetinjskim peripatetikama raspravljali nedaleko odavde, u Njegoševom parku, ili pod Ćipurom, u šetnjama pored Ljetne pozornice, o slikarima i piscima, o onim djelima koja smo posebno voljeli, o Grunewaldovom “Raspeću”, o Novalisovim “Himnama noći”, o Lautreamontu i Daliju…. Kada je riječ o Mladenovoj poeziji onda su neizostavne cetinjske kiše. Kiša je svojevrsni simbol njegove izuzetne poetske osobnosti.Taj ga je dar s neba istovremeno ushićivao i preplavljivao iznutra. Za Mladena je kiša imala duboko značenje, plodonosno i razorno, radosno i tragično, što se u profinjenim nijansama inventivnih metafora nalazi u njegovoj literature. Istinski pjesnik čije je stvaralačko biće bilo osjenčano najfinijim nijansama melankolije, bio je čovjek istovremeno ranjiva i jaka srca. Njegov snažni duh stoika bio je prožet osebujnim humorom, ironijom i samoironijom. Mladen je bio požrtvovan prijatelj i beskom-promisan u branjenju svojih načela. Crnogorsku je kulturu obogatio stvaralačkim radom i kao povjesničar umjetnosti, autor ključnih knjiga o crnogorskoj likovnoj umjetnosti. Njegov društveni angažman, individualan i kroz institucije kulture, ogledao se u afirmaciji crnogorskih nacionalnih vrijednosti ističući važnost i značaj tradicije u razvojnim procesima svoje zemlje.

Na komemorativnim skupovima se zna reći da kad iz života ode prijatelj da s njim ode i dio nas. Ne bih se mogao slo-žiti s ovakvom konstatacijom. Naprotiv, smatram kad nas prijatelj napusti sa ovoga svijeta u nama ostaje sve ono što

nas veže uz njega i što će ostati kao trajna uspomena koja će na najljepši način živjeti u nama.

U svojoj “Hronici rastrojstva” Mladen je napisao stih “Gospode, za mučeništvo hvala tvojoj milosti i bih ga dostojan….”

Mi zahvaljujemo Mladenu na sve ono dobro koje je uradio i što nas je darivao trajno vrijednim darom svojih pjesničkih nadahnuća.

Neka mu je slava i hvala.”

IN MEMORIAM IN MEMORIAM


Volim često da budem posljednji gost(znaju to moji prijatelji)

u klubu boćara ili sličnim objektimakoji polako odumiru.

Ono doba kada se sve tiho pospremai kada se zijeva do naredne nesanice.Tada najviše prepoznajem preuranjenujesen.U sebi i u plavim vodama Adriatika.U gradovima koje pohodim, nikadprilagođensmjenama vremena koja su sve češća:sva su tuđa ona.

Tivat: raspored slova usklađen.Ime koje zvoni u glasovima lijepihmještanki.Muzika punih usana: Tivat.

Kada odu ovi bučni ljudi, s neobičnomšarenom odjećom,kada nestane ovog cirkusa,tada sve miriše po melanholiji,po nekoj sjutrašnjoj kiši.Već vidim pohabane karte i razbacaneboce od pola litra,iščekivanje nečeg što se neće niprimijetiti kada dođe.To je život, ljeto,to su nečiji rasuti dani...

Ima vremena za još jedno piće.Još će jednom umorni vlasnik pažljivovodom natopiti teren.

Taj glasnik ničega.Ti lijepi gestovi neminovnog rastanka.Tivat, riječ koja je snažna kao dolazećibrod.Istovremeno i nježna kao biljka za kojune znaju stranci.

Volim što ova pjesma odlazi.U purpurni vazduh nad gradomu koji zbog nečega idem.u nikud - koje je tako moje.Kao ono nikad,naše nikad.

Posljednji gosti su uvijek najiskreniji,reče mi taj čovjek, čija je rutina dopiralane do narednog gosta, koga još nije bilo,nego do narednog mjeseca valjda.

Kakvo li je tek gospodstvo onog gostakoji pristiže.Kakav li je život njegov,do neizlječive nostalglije.Do Tivta, do soli naše pogubljene.

A kada odu ovi bučni ljudi,sjetimo se Tivta,onog mjesta koje se nikome ne nameće,Tivta, kao riječi u kojoj i valovi skrivenoplešu.More i ljubav.Jedno dugo, lijepo iščekivanje.

KLUB BOĆARAMladenu Lomparu

Pavle Goranović

Ako je istinita ona Prustova misao da se „stvarnost oblikuje samo sjećanjem“, onda će i naša stvarnost biti bogata. Jer toliko je divnih uspomena, toliko nezaboravnih stihova.

A on, on je umio obitavati u snovima, koji i odranije bijahu njegovi „najveći posjedi“. Ovo je prvi neutješni i neumo-ljivi, već ispisani san koji ne nudi povratak. Već neizbrisivi ožiljak po sred srca svakog koji je imao čast i privilegiju poznavati ga.

Sjetimo se Česlava Miloša: „Primao sam što bješe mi su-đeno. Pa ipak, bio sam samo čovjek, / To znači, patio sam za bićima sličnim sebi.“ Takav je bio i Mladen Lompar čiji je izuzetni pjesnički govor predosjećao da odasvud “šumi jeza konačnosti”. Tako će on, lomparovski, biti zahvalan i na mučeništvu koje proživljava, pa će saopštiti: „Gospode/ za mučeništvo/ hvala tvojoj milosti...“ Jednostavno, svaka okolnost je shvaćena kao dar pjesništvu. Naš je Mladen odista pjesnički stanovao na zemlji.

Autor Boce lude princeze, Sjene na sceni, Triptihona iz nacionalne biblioteke, bio je prije svega hrabar i čovjek i pjesnik. Nimalo slučajno, upravo sedma knjiga Mladena Lompara Prostor izgubljene svjetlosti označila je promjenu njegove poetike, iskorak u nepoznate sfere crnogorskog pje-vanja. Izraz se približio prozi, a nakon ovog djela uslijedila je prvo rekapitulacija, sa izborom iz dotadašnjeg pjesništva Dodir za gubilište, a potom i puna afirmacija Lomparovog stvaralaštva, u kasnijim godinama potpuno zasluženo kru-nisana najvišim nacionalnim i književnim priznanjima. Lompar je tako potvrđen kao dosljednji i po mnogo čemu, a najviše po odvažnim stvaralačkim iskoracima i dostojanstvu književnog izraza, usamljeni riter crnogorskog pjesništva. Kao takav će ostati upamćen i neprevaziđen.

Odavno je Lompar predosjetio da “ništa nije neminovnije od nemogućeg” (Igo). Odavno je postao svjestan da “Svaki dan je raspeće a noć potopska”, da je čovjek uvijek na nekom rubu. Tako je njegova poetika različitim nemirima označena. I samo trajanje nemirom se unutrašnjim imenuje. A što bi drugo preostajalo kad je pjesnik uvijek pustinožitelj. On je

pjevao o onom dobu “kad tonu zavještanja”, kad je “kasno za sumnju”, kada osama obuzme sam duh. Toliko puta se u različitim knjigama Mladen Lompar iskazao kao pjesnik moćnih predskazanja, u našoj literaturi ni na koga nalik i čijom su pjesničkom harizmom dostignuti sami vrhovi savremenog crnogorskog pjesništa.

Toliko; zar nije dovoljno za zabrinutost “kako i sve drugo / stisnuti u pjesmu / sa starim riječima / malog jezika”?

I ključne odgovore on sažima u rečenicu: “ja sam samo čo-vjek”, pa se zato i prisjećamo poente Kvazimodove pjesme “Brodolomnik”: ”Čovjek sam samo, / sami pakao.” Eto, na taj način cetinjski melanholik, onaj koji vazda hoda “nekom drugom stranom stvarnosti”, daje snažan i značajan pečat novoj crnogorskoj književnosti. Na svom putu, Lompar je, među rijetkim savremenicima i sunarodnicima, shvatio da je vidjeti prošlost bezmalo jednako predskazanje kao vidjeti budućnost. Tako se, valjda, stvaraju velike priče malog jezika.

Veliko je nasljeđe Mladena Lompara: on nam je ostavio prvorazredno književno djelo, ali i kao pojava će ostati nedostižan u našem društvu. Svojim osobenim duhom plijenio je pažnju svih, a svojim stavom - prema prijatelj-stvu, ljubavi, Crnoj Gori – bio je uzoriti čovjek i istinski svjetionik ovoga vremena. Ta širina se moguće najbolje potvrđuje u odnosu prema nacionalnim temama: što su bile više crnogorske, to su postajale više univerzalne. Na taj, istrajan i otmjen način je povezivao život i literaturu i bio čuvar crnogorskih vrijednosti.

Nakon svega, valja mu tražiti srodnike među mediteranskim posvećenicima poezije. Zato uz Mladena Lompara pristoji ona odrednica koju su savremenici dodijelili Đuzepeu Un-garetiju - il carissimo amico e maestro! Kao takvom mu dugujemo trajno poštovanje i zahvalnost,

Odavno se smjestivši u prostor svoje sudbine, Mladen Lompar je časno odživio predodređene znakove. Sam bi rekao: „ipak je zapisano“.


KULTURA I UMJETNOST KULTURA I UMJETNOST

O IZLOŽBI DIMITRIJA POPOVIĆA "OLE DALI I FROJDIZMI" U LIHTENŠTAJNU

Adrijana Đorojević i Vesko Pejović za portal "Cetinje - moj grad"

Izložba radova crnogorskog slikara i pisca Dimitrija Po-povića, pod nazivom "OleDali i Frojdizmi", otvorena

je 28.06.2017. u Landes muzeju u Vaduzu u kneževini Lihtenštajn. Landes muzej uz bogatu zbirku ima raznovrstan program koji čine koncerti, predavanja iz kulture i umjet-nosti, te tako bilježi veliki broj posjetilaca. U postavci su radovi dva ciklusa po kojima je naslovljena izložba koju čini trideset pet djela – crteža, ulja i akrilika na platnu.

Na otvaranju izložbe, u prisustvu brojnih ličnosti iz kul-turnog i javnog života Lihtenštajna i Švajcarske, govo-rili su direktor muzeja prof. dr Rajner Volkomer, pred-sjednica sponzora muzeja dr Renate Volvend, amba-ssador Republike Hrvatske u Švajcarskoj i Lihtenštajnu mr. sc. Aleksandar Heina i kolekcionar Bojan Grubar.

Program je uveličao nastup pijaniste Dražena Domjanića direktora Međunarodne muzičke akademije u Lihtenštajnu.Prisutnima se obratio i autor Dimitrije Popović govoreći o izloženim radovima.

Umjetnička veza

Rajner Volkomer podsjetio je publiku da Landes muzej po-sjeduje jednu medalju čiji je autor slavni umjetnik Salvador

Dali, tako da ciklus Dimitrija Popovića, posvećen špan-skom velikanu, predstavlja lijepu umjetničku vezu i spoj dva autorstva - Dimitrije je u svojim radovima, na jedinstven način, izrazio suštinu Dalijeve umjetnosti. Počašćen sam da je zadnji Popovićev ciklus radova – "Frojdizmi" u cjelini prvi put izložen baš u našem muzeju – kazao jeVolkomer.

Renate Volvend istakla je da je, kada je vidjela katalog izložbe, jedva čekala da pogleda radove izložene u muzeju u Lihtenštajnu - Nikada ova izložbena dvorana nije bila ispunjena takvom energijom kao ovom koju ima postavka Dimitrija Popovića – rekla jeVolvend.

Aleksandar Heina je kazao da mu predstavlja veliku čast što može da pozdravi slikara i pisca Dimitrija Popovića, čiji rad dugo prati i poštuje – Na kraju mog ambasadorskog mandata, ova izložba za mene predstavlja ,,trešnju na torti“ mom boravku i radu ovdje – naveo je Heina.

Bojan Grubar rekao je da je bio oduševljen kada je prvi put vidio slike Dimitrija Popovića - Drago mi je da smo danas prijatelji i da možemo razgovarati o umjetnosti, njenom značenju i o smislu života. Za mene je ova izložba praznik – istakao je Grubar.

SPOMENIK VELIKOM VOJVODI MIRKU PETROVIĆU

Spomenik Velikom vojvodi Mirku Petroviću Njegošu i crnogorskim junacima svečano je otkriven na Trgu

nezavisnosti u Podgorici, 31.07.2017 godine.

Na konferenciji za novinare upriličenoj dan uoči ovog svečanog događaja, o spomeniku su govorili sekretarka za kulturu grada Podgorice Nela Savković Vukčević, autor idejnog rješenja Dimitrije Popović i predstavnici građe-vinske firme “Đole Marković” - Đole Marković i Željko Tarailo, koja je izvela potrebne radove za realizaciju ovog projekta.

Dimitrije Popović je objašnjavajući svoj koncept spome-nika izjavio kako se našao pred zanimljivim kvalitativnim problemom u kojem je trebalo realizirati novi oblik spo-meničkog obilježja, koje bi se, zadržavajući dominantni element starog spomenika, a to je forma obeliska, uklopio u sadašnji ambijent modernog podgoričkog trga. Spome-nik je koncipiran u dvije forme, od masivnog postolja monolitnog crnog mramora, sa koga se uzdiže, kao da iz njega izrasta obelisk visok 9 metara, izrađen u bijelom mramoru.Po sredini obeliska čija je forma proistekla iz forme mača, nalazi se okomita zlatna linija (žlijeb) koja potencira eleganciju i izduženost forme. U simboličkom smislu, iz crnog mramora koji simbolizira dramatično vrijeme stradanja i razaranja, uzdiže se obelisk, simbol novog vremena, razvoja i dinamike. Okomiti žlijeb zlatne boje simbolizira “zlatnu slobodu” koja se mačem dobija i mačem brani; mačem koji je i simbol pravde. Takođe, zlato kao metafora za vječnost, upućuje na poznati slogan “Neka nam je vječna Crna Gora”.

Posebne pohvale spomeniku na dan postavljanja izrekao je potomak Velikog vojvode Mirka Petrovića Njegoša, princ Nikola Petrović Njegoš, arhitekta koji je bio i presjed-nik žirija na natječaju za ovo spomen obilježje. Izjavio je da sada “Podgorica ima novo obilježje kojim se uspostavlja veza istorije i sadašnjosti u vrhunskom ostvarenju našeg umjetnika Dimitrija Popovića”.

KULTURA I UMJETNOST KULTURA I UMJETNOST


15. SAMOSTALNA IZLOŽBA BLAŽENKE JUKIĆKOORDINATORICA KULTURNOG AMATERIZMA ZC SPLIT BLAŽENKA JUKIĆ I PJESNIKINJA MAJDA FRADELIĆ

PREDSTAVILE "ROMANSU SNOVA I BOJA"

U prostorijama Zajednice Crnogoraca Split, 20. juna 2017. održana je likovno-pjesnička večer, uz pomoć

Savjeta za nacionalne manjine nastavljajući program "Cr-nogorci Splitu 2017.", ali ipak drugačija od onih o ko-jima ste do sada imali priliku čitati. Prisutne je pozdra-vio Predsjednik Skupštine Zajednice Crnogoraca Split g. Slobodan Mračević uručivši Blaženki Jukić priznanje za rad i doprinos Zajednici. Slikaricu Blaženku Jukić, njen rad, način slikanja i karakter najbolje je opisala njena dugogodišnja prijateljica, pjesnikinja Nada Vučičić. Ni-kola Tošić je kao i uvijek upotpunio večer neizostavnim taktovima crnogorskih i dalmatinskih pjesmama.

Blaženka Jukić rođena je u Katunima pokraj Splita 1950.g. U Splitu živi od 1954.g. Pjesme piše od djevo-jačkih dana, s prekidom od par godina, a od 2006. kreće u intenzivni rad pišući i slikajući. Tehnike slikanja učila je kod akad. slikara Tihomira Bašića i akad. slikarice Mir-jane Gizdić.

Aktivno sudjeluje kao koordinatorica kulturnog amateriz-ma ZCS i članica mješovitog pjevačkog zbora "Crnogor-ske zore" Zajednice Crnogoraca Split, u ULKU "Vlaho Bukovac" - gdje je imala dosta zajedničkih i samostalnih izložbi uz pjesničke večeri; svoje radove često izlaže u L.U. "Emanuel Vidović". Aktivna je članica udruge "MI" zlatna dob, gdje je završila tečajeve slikanja, plesa, infor-matike i engleskog jezika, zatim "Kulture snova Zagreb" - podružnica Split, zbora K.D. Preporod "SEVDAH" i dramske sekcije.

Pohađala je školu kreativnog pisanja u organizaciji udru-ge "SKRIBONAUTI", sudjelovala je na seminaru za za-vičajne likovne stvaratelje pod nazivom "NEPROFESI-ONALNA LIKOVNA DJELATNOST U HRVATSKOJ" pri Hrvatskom saboru kulture održanom u Splitu 2013.g.

Slika "PRALJA" ulje na platnu, izabrana je za izložbu na 30. SUSRETU LIKOVNIH STVARALACA održanom u Kutini, 13.rujna 2014.g. Do 2017.g. imala je 14 samostal-nih izložbi s pjesničkim večerima.

2016.g. izdaje svoju prvu zbirku "NEVIDLJIVE NITI", a druga je u pripremi za štampanje. Blaženikne pjesme i priče su objavljene od 2014.g. u 12 zbirki i zbornika u Hrvatskoj i u zemljama regije.

Kako zna za sebe reći: Uvijek željna znanja i nadogradnje.

Majda Fradelić rođena je 6.9.1962. godine u Splitu. Di-plomirala je na splitskom Ekonomskom fakultetu. Poezi-ju piše od školskih dana, kako kaže, za svoju dušu.

2016. g. postaje članica ULKU „ Vlaho Bukovac“, kada se odlučuje objavljivati svoje pjesme i sudjelovati na na-tječajima. Odmah je uvrštena u zbirku XXIII Verši na šterni – knjižnica Poreč, što joj je daje snažan poticaj za daljnje stvaranje. Nastupa na pjesničkim večerima Udru-ge. Piše standardnim književnim jezikom, kao i čakavšti-nom, a tematski raznoliko: od lirskih i pejzažnih motiva do ljubavnih, socijalnih i duhovnih. Također piše i poezi-ju za djecu. Zastupljena je u više zbirki poezije, zbornika i časopisa. Prisutna je na književnim internet - portalima šire regije. Ovo je njena prva samostalna zbirke poezije.

TIŠINENe sputavaj riječitišine udaljavaju

kako ću ućine zatvaraj srce

Prostranstvima beskrajnimplovimo

moćima dodiraživimo

noći mjesecasanjajmo

Omaž nadrealizmu

U izjavi datoj za "Pobjedu" neposredno pred izložbu, Dimitrije Popović je kazao da je postavku koncipirao direktor muzeja prof. dr Volkomer.

- Odabrao je radove iz ciklusa "Ole Dali",koji su nasta-li2004. godine, i radove iz ciklusa "Frojdizmi" rađene u posljednje dvije godine. Na ovakav se koncept odlučio zato što je nadrealizam bitna odlika mog likovnog izraza pa su se Frojd i Dali našli kao logičan tandem, kao ličnosti koje su kroz umjetnost i nauku obilježile dvadeseto stoljeće. Poznato je da je Dali bio fasciniran Frojdom, da ga je smatrao duhovnim ocem, a bečki se doktor bavio onim što je najviše zanimalo nadrealiste, dakle nesvjesno, snovi, erotizam, neuroze…

Upravo su te vječne tajne ljudskog bića bile povod da se pozabavim Dalijem i Frojdom kao sojevrsnim modelima sagledanim na simboličan način u kontekstu problema kojima su se bavili, a koji ostaju aktuelni danas i ovdje – kazao je Popović.

Izložba je izazvala veliku pažnju medija, pisanih i elek-tronskih, a 1FV TV za Lihtenštajn, Švajcarsku i Austriju emitovala je intervju s Popovićem i Rajnerom Folkomerom.

Izložba, koju prati luksuzan katalog, ostaje otvorena do 10. septembra.


KULTURA I UMJETNOST

ODLAZIM

Danas sam sama u svojoj sobi ,svuda oko sebe osjećam tišinu,a onda mi misli odletješe tamo,negdje daleko, negdje u daljinu.

Brzo se tada iz misli prenuh,i glavu prema prozoru okrenuh,

zašto ne bih i ja pošla sada,postavih sebi pitanje tada?

A, onda odlučno kofere spremaš,za razmišljanje, vremena nemaš,za taj grad me mnogo toga veže,i dok se pakujem, sve mi je teže.

U tom sam gradu nekada sretna bilatu sam kao ptica svoje gnijezdo svila

bilo je dosta lijepog i ružnogbilo je dosta, sretnog i tužnog.

I krenuh tako sa mislima punih sjetesa suzama u očima kao što plače dijete.

Što dalje idem, sve se u meni ruši,osjećam bolove u mojoj duši,nema nazad, moraš ići dalje,

kao da čujem poruku, da mi neko šalje.

I, tako stigoh do zadanog cilja,nikada nijesam tužnija bila,

u ovoj daljini srce mi zebei, shvatih tada istinu pravu,

Ne možeš nigdje pobjeći od sebe.

Ljubica Katić

KULTURA I UMJETNOST

LIKOVNO PJESNIČKA VEČER "RAŠIRENE RUKE"

SLIKARICA GORANA MARTINOVIĆ I PJESNIKINJA LJUBICA KATIĆ

Crnogorci Splitu 2017. su uz Koordinatoricu kulturnog amaterizma ZCS, a uz pomoć Savjeta za nacionalne

manjine organizirala likovno pjesničku večer na kojoj je Gorana Martinović predstavila svoje slike dok nas je Ljubica Katić "počastila" svojim predivnim pjesmama. Uz zvukove hrvatske i crnogorske pjesme, Nikola Tošić je još jednom ponukao prisutne da se pridruže i zapjevaju. Prisutne je pozdravila Predsjednica udruženja Nataša Gerželj koja, kako sama kaže - "svaki mjesec uživa u boji i stihovima u prostorijama Zajednice".

Slikarica Gorana Martinović rođena je u Splitu 1953.g. Od 2005. svoju ljubav prema umjetnosti izražava na plat-nu, keramici i drvu, pri tome koristeći ulje akril, pastel te kombinirane tehnike. Pohađala je više likovnih tečajeva, radionica i kolonija. Aktivan je član ULKU "Vlaho Buko-vac" i udruge "SALONA ART". Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama. Imala je nekoliko svojih samostalnih izložbi i uvijek ponovo izražavajući potrebu da svojim likovnim izražajem ovjekovječi ljubav prema svojim naj-bližima, koje i najčešće potretira.

Gorana svoje figure izdvaja iz slike, a lik je obično obojan toplim bojama i zasićenijim tonovima, a definiran kontu-rom. Najjači fragment ovih figura je draperija koja obično na pozadini usredotočuje pogled promatrača. Draperija (franc. La drapeire – zastor) je tehnika složena u nabo-

re na kojoj modulacijom postiže kretanje tkanine tako da osjećamo muskulaturu tijela. Ponekad su neki djelovi sli-ke teksturalni pa se postiže hrapav reljef.

Ljubica Katić, rođena 1957. godine u Nikšiću gdje je ra-dila i živjela sve do prije deset godina, kada dolazi u Split, i tu ostaje. Od ranog djetinjstva piše pjesme, većinom lju-bavnu poeziju. Nije objavljivala; pisala je za svoju dušu sve do nazad dvije godine gdje je postala članica kluba "Kulture Snova“ iz Zagreba, koja je ista uvrstila sedam njenih pjesama u zajedničkim zbirkama. Najdraža od svih je "Antologija fb pjesnika" - prva zbirka takvog tipa izdana u svijetu. Pjesme su slate na raznim natječajima gdje su izabrane takođe u zajedničkim zbirkama u Puli, Beogradu, Čačku, Osijeku, Slavonskom Brodu, a neke od pjesama su objavljene u časopisu "Kvaka". Okušala se i u duhovnoj poeziji, a neke od tih pjesama su uvrštene u "Prorom produkciji", izdavačka kuća Beograd. Također je izdana elektonska zbirka "Zvjezdani Kolodvor" u kojoj je jedna pjesma zastupljena. Piše i dječiju poeziju gdje je pjesma izašla u dječjoj zbirci poezije. Takođe piše i haiku poeziju gdje su pjesme uvrštene u "Zborniku Crne Gore" koji je u štampanju. U pripremi je i prva osobna zbirka koja bi trebala biti izdana do kraja godine. Također, čla-nica je UNIJE "Vlaho Bukovac" i mješovitog pjevačkog zbora "Crnogorske zore" Zajednice Crnogoraca Split.


KULTURA I UMJETNOST


PROMOCIJA ROMANA

MARKA ŠPADIJERA NA CETINJU

Promocija romana „Bibliotekar“ publiciste Marka Špadijera, održana je u utorak, 11. jula u Svečanoj sali

Nacionalne biblioteke „Đurđe Crnojević“ na Cetinju.

Ovaj roman je fragmentarna slika Cetinja, s’ kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina, data kroz autobiografske literarne zapise bibliotekara, koji su dokumenat stanja svijesti u jednom od prelomnih perioda novije crnogorske istorije, čije zaplete cetinjski duh čini više humornim, nego dramatičnim.

Nakon uvodne riječi medijatorke večeri Dragice Lom-par, o knjizi su govorili književnik i predsjednik Matice crnogorske Dragan Radulović, profesor i autor studija o Crnojevića štampariji Boško Mijanović, književni kritičar Vlatko Simunović i autor.

Dragica Lompar, zamjenik direktora NB, gospodina Špa-dijera vidi kao čovjeka koji je čitav profesionalni vijek proveo jednako zaljubljen u svoje Cetinje i Crnu Goru, sa mnogo odanosti, posvećenosti i hrabrosti.

-Svoju ljubav i privrženost je iskazivao tako što se javno zalagao, a i danas se zalaže, za očuvanje istinskih ljudskih vrijednosti i crnogorskih simbola, od kojih je najveći – upravo Cetinje.

Riječ predsjednika MC Dragana Radulovića: Cetinjski bibliotekar

Roman Marka Špadijera „Bibliotekar“ nosi podnaslov „Cetinjski zapisi“, i odmah na početku autor čitaocima jasno stavlja do znanja da je u djelu riječ o dva glavna književna lika koja se nadmeću za prvijenstvo: Petru Delji, bibliotekaru, i njegovom Gradu. Njihov ambivalentni odnos, bogat nesporazumima, tvori ono što je moguće nazvati

motivacioni lokus knjige. Grad je uvijek dobra pozornica za roman, a od autorovog spisateljskog umijeća da izabere pravu tačku gledišta koja će mu otvoriti prostor da svoje životno iskustvo diskretno inkorporira u tkivo proze, zavisi da li će ta pozornica na valjan način oživjeti u čitalačkoj imaginaciji i postati jedan od glavnih likova. Smatram da je naš autor uspio u tome, Cetinje u njegovom romanu – koliko god bilo opterećeno bremenom prošlosti – ipak je živo i puno duha, daleko od izgleda jezive i pohabane istorijske kulise, kako se neupućenom, ili zluradom, posmatraču sa strane može učiniti da jeste. Najzad, da to zaista nije slučaj, odnos ta dva književno-umjetnička entiteta ne bi za čitaoca bio podsticajan za razmišljanje i pun iznenadnih obrata u emocijama, u rasponu od povremene isključive odbojnosti do bezgranične ljubavi. Valera emocija, koje su za glavnog junaka Delju, u tolikoj mjeri neizdržive da ih odmah nakon ispoljavanja mora kontaminirati ironijom i osloboditi „duha težine“, jer to je jedini način da ih preživi, da se ne pretvori u avet koja je progutana od snažne emocionalne investicije koju nije uspio na vrijeme i adekvatno psihički obraditi.

Ironija nije samo stilska figura, a ponajmanje je šala ili ka-kva dovitljiva opaska izrečena u pravom trenutku, u biranom društvu ljudi koji razumiju, jer slijedimo li Tomasa Mana, ili vašeg sugrađanina Danila Kiša, shvatamo da je ironija u stvari pogled na svijet, skoro dekartovski precizna metoda

saznanja, ili još tačnije: najubojitiji mehanizam oslobađanja sebe i svijeta od dogme, od onog okamenjenog mišljenja koje niko ne propituje, a u čiju istinitost svi vjeruju, jer je garantuje neki spoljašnji autoritet, po pravilu nekakva sila, „bez milosti i pameti“ kako bi rekao Lalić, najčešće bog, ili politička partija kao njegov totalitarni, zemaljski substitut u XX vijeku. Postoji priča da je jedan od Staljinovih sinova, mislim da se odnosi na onog avijatičara, volio u javnosti sebe da predstavlja imenom Staljin, što je kod oca, pošto su ga tajne službe obavijestile, izazvalo neopisivi bijes. Naredio je da mu privedu sina na raport, i namjerno mu pred svjedocima rekao u gnijevu: „Ti nijesi Staljin! Nijesam ni ja Staljin, niti to mogu biti! Partija je jedino Staljin!“ Zanimljivo je koliko se ta opservacija zlog prepredenjaka Josifa iz Gruzije savršeno uklapa u saznanja političke fi-lozofije XX vijeka o prirodi totalitarnih režima: italijanski fašizam hipostazira i obožava korporativnu Državu, nje-mački nacional-socijalizam Vođu (glasoviti Führerprinzip), a sovjetski boljševizam – Partiju! Međutim, što se događa kada partija osjeti potrebu da se više ne želi identifikovati sa Staljinom? Kakvi problemi nastaju kada partija poželi da pobjegne od njega i uticaja njegove despotske kobi? U tom slučaju hegelijanska dijalektička trijada otvara nove karte i poziva na igru: komunista je spreman da žrtvuje svoj život zarad ostvarenja političkog ideala, staljinista je bez oklijevanja spreman da ubije drugog čovjeka, a socijal-de-mokrata smatra da između političke zajednice i ostvarenja njenih ideala ne treba da stoji smrt drugog čovjeka, bez obzira da li ga dobrovoljno predaje na oltar višem cilju ili biva zločinački ubijen zarad njega.

To je politički i idejni kontekst romana „Bibliotekar“, jer glavni lik Petar Delja, partijski aktivista Saveza komunista, smatra da je neophodno, ali i sasvim moguće, voditi dijalog sa političkim neistomišljenicima, a da ih se ne pretvara u neprijatelje, i ne likvidira. Delja je ubijeđen u snagu

sopstvenih argumenata, iskreno vjeruje u emancipatorski projekt socijalizma, ali njegova vjera nije fanatična, i sektaški isključiva, zapravo, stvar stoji potpuno drugačije: njemu su potrebni sagovornici sa kojima se ne saglašava, jer upravo u tom nesaglasju odmjerava upotrebljivost i čvrstinu vlastitog političkog stava. Što mu, naravno, „pravovjerni“ zamjeraju, jer njihov dogmatski um svaku vrstu dijaloga doživljava tek kao znak slabosti, kao jasan pokazatelj ideološkog kolebanja, što po prirodi stvari neminovno vodi „skretanju sa partijske linije“. A poznato je da većeg grijeha tada nije bilo. Ne znam kako je danas, jer veliko je pitanje da li ideološke partijske linije danas više uopšte postoje, a ako već postoje: da li ih se iko dosljedno pridržava?

No, da se razumijemo: u ovom romanu nije riječ o neka-kvom disidentstvu, potonjem ideološkom otpadništvu, niti o naknadnoj pameti čovjeka koji je nadživio jedan društveni sistem sa snažnim utopijskim elementima, pa danas sa lagodnih pozicija sveznajućeg reflektira o proš-losti. I dobro je što to nije slučaj, jer da jeste: knjiga bi za pristojnog čitaoca bila nečitljiva, pretvorena u banalno opšte mjesto koje počinje da mašta, da parafraziram onu Marksovu rečenicu o Prudonu. Upravo zbog toga što je pisac brižljivo vodio računa da u romanu nigdje ne demonstrira svoje znanje o budućnosti koja će docnije uslijediti, knjiga je dobila na kvalitetu koji jasno dijeli dobru literaturu od svega što ona nije – na uvjerljivoj autentičnosti, u duhu i atmosferi, jednog vremena.

A koje je to vrijeme o kome ovo djelo saopštava svoju književno-umjetničku istinu? Ako čitalac pažljivo slijedi autorova indirektna uputstva može radnju romana smjestiti u period od 1967. godine do 1971-72. Dakle, u tih četiri-pet godina. Snažni politički odjeci Brionskog plenuma iz '66. na kome se partija obračunavala sa UDB-om, studentski bunt, ulazak sovjeta u Čehoslovačku, spuštanje čovjeka na Mjesec, neke su od naznaka. A u Crnoj Gori, sve nekako

KULTURA I UMJETNOST


PRAZNIK POLITOLOŠKE MISLI IV


POLITOLOGIJSKI KLASIK

Danilo Ivezić, dipl. politolog

U Crnogorskom domu u Zagrebu je 2. ožujka 2017. predstavljena knjiga znanstvenika, nastavnika i čo-

vjeka prof. emeritusa Ivana Prpića "DOBA POLITIKE", u izdanju NZCH i Disput, kao deseti naslov u zapaženoj biblioteci "Luča". Po predstavljačima, prisutnima u dvo-rani, autora i knjizi i ova večer je bila praznik politološke misli i svojevrsni HOMMAGE IVANU PRPIĆU."Kako je nastala ova knjiga? Valja priznati: dugo i teško! Tek nakon mojeg dugogodišnjega uredničkog nagovara-nja i inzistiranja, Ivan Prpić je, najzad i nevoljko, 2009. godine pristao da za našu biblioteku "Luča", priredi izbor svojih studija i izlaganja, pod naslovom "Politološki ogle-di"- rekao je na početku predstavljanja urednik biblioteke "Luča" i moderator večeri prof. dr. sc. Dragutin Lalović i nastavio: "Projekt je bio službeno odobren 2010. godi-ne, ali nažalost nije i realiziran, ponajprije, premda ne i is-ključivo, zbog autorova pogoršanoga zdravlja. Budući da ga nije mogao provesti u željenom obliku, jer su me snage kopnile i motivi hlapili, Prpić je rezignirao i odustao od projekta. Šest godina kasnije, a godinu dana nakon nje-gova odlaska, preuzeo sam na sebe da priredim izbor za mene relevantnih Prpićevih politologijskih ogleda... Da-kle, sadržaj ove knjige raščlanjen je u pet cjelina i 14. poglavlja. Tri se cjeline (2. "Država i društvo", 3. "Komu-nizam, nacija, nacionalizam", 4. "Država i demokracija") djelomično poklapaju s izvornim autorovim odabirom. Inicijalni je sadržaj tematski proširen dvjema novim cjeli-nama, neophodnim za primjereno predstavljanje Prpićeva

politologijskog opusa (1. "Politika i znanost o politici"; 4. "Fašizam i antifašizam")." Govoreći o životnom i znan-stvenom putu Ivana Prpića Laloviće je naglasio: " Ivan Prpić (1936-2014), je bio professor emeritus, u punom i pravom smislu riječi. Osnovne podatke o njegovu putu kao znanstvenika, nastavnika i javnog radnika možete naći u mom pogovoru. Po visokoškolskom obrazovanju bio je filozof (s njemačkim pod B), a cijeli je radni vijek pro-veo na Fakultetu političkih nauka/znanosti. Osim početne školske godine, nakon završetka studija 1960/1961… Od svih prestižnih funkcija i zadaća na Fakultetu i u struci (prodekan, dekan, glavni urednik biblioteke "Politička misao", član Upravnog odbora i predsjednik Hrvatskoga politološkog društva) - samo jednu funkciju Prpić nije ni-kada obnašao: nikad nije bio glavni urednik, čak ni član redakcije časopisa "Politička misao"). Težišta njegova istraživačkog rada mogu se ovako sažeti: istraživanje po-litičke teorije, metodologije političke znanosti, povijesti modernih političkih doktrina (liberalizma, socijalizma), političke kulture, teorije države, nacije i nacionalizma, suvremenih teorija moderne, demokracije i totalitariz-ma… Ne mogu pretjerati ako jednoznačno ustvrdim da je u višedecenijskom fakultetskom radu (1962-2006) profe-sor Prpić izvršio izniman utjecaj na znanstvenu i stručnu profilaciju i razvoj politologijske akademske zajednice, kao i generacija studenata politologije u nas." Odgova-rajući na pitanje: Kako čitati Prpića?- Dragutin Lalpvić kaže: "Naoko jednostavno: čitati ga kao politologijskog klasika! Uvažavajući pritom temeljni Straussov naputak

trepti i podrhtava ispod površine, raspravlja se o izgradnji Njegoševog mauzoleja, sve su ideje prisutne i nadmeću se za postojanje i društveni uticaj, a nad njima, poput lede-nog pokrivača, leži jedna opasna i eksplozivna politička napetost: komunistička partija koja zazire od sopstvenog represivnog aparata, i unatoč njemu pokušava da se iznutra demokratizuje, i represivni aparat koji više ne vjeruje svojoj partiji, niti je doživljava kao autoritet! Spolja posmatrano sve izgleda kao da je u najboljem redu, svi se međusobno zaklinju na vjernost, ali iznutra, mehanizam političke ko-egzistencije je nepopravljivo napukao, dok se na kraju ne zdrobi i raspadne. Ne sam od sebe, naravno, i ne u sreći i veselju. I ne tada, nego dvadesetak godina kasnije. Ali, to je već neka druga priča. Ona, o kojoj bismo nešto više saznali, ako se autor odluči i podari nam sljedeću knjigu, sa podnaslovom „Titogradski zapisi“.

Ako je Flober bio u pravu kada je rekao da je u dobroj prozi uvijek „đavo u detalju“ – a bio je u pravu! – onda je ovaj roman pun đavolastih književnih delicija: izuzetnih opservacija i precizno identifikovanih detalja koji u trenu zaigraju čitalačku imaginaciju na neočekivan način i efek-tno doprinesu ostvarenju estetske zamisli autora. Pogotovo to vrijedi za epizodne likove, od kojih su neki prikazani anegdotalno u duhu cetinjske mitologije cinizma i zajedlji-vog humora, a drugi, opet, u jednoj rečenici, možda dvije, poput ovlašne primjedbe koja ne želi nikoga obavezivati, ali koja iznenada pred čitaoca otkriva sasvim novi i drugačiji svijet. Citat: „Za izrezbarenim velikim stolom sjedio je mršav i prosijed čovjek. Imao je nadimak Mrak. Njegov autoritet bio je u neskladu sa poslom računovođe koji je obavljao. U Biblioteci se pričalo da je bio sobni starješina na Golom otoku i da piše anonimna pisma svojoj ženi zbog

kojih je kinji.“ Kraj citata. Ili još jedan primjer, ponovo sobni starješina iz jugoslovenskog gulaga, u kojemu je nesrećnik naučio da ljude podvrgava mučenju, pa je to iskustvo nakon povratka iz logora prenio u porodicu, da bi decenijama potom, kada mu je umrla žena, ubrzo i sam izvršio samoubistvo, jer više nije imao koga da maltretira...

U pozadini karakterizacije tih epizodnih likova, često na nivou uspjelog aforizma, čitaocima je moguće da naslute neispričanu priču, sav tragizam urušenih egzistencija ljudi koji se nikada nijesu oporavili od užasa, niti uspjeli da ponovo reintegrišu sopstvenu ličnost u smislenu etičku cjelinu, koji jednostavno: više nikada nijesu smogli snage da životu i njegovoj raskoši kažu – ljudsko da!

Mala pripovijest pod naslovom „O mišu“ predstavlja knji-ževno-umjetnički dragulj cijelog romana. Komponovana je po pravilima kratke priče, autor u njoj uspješno održava delikatnu ravnotežu između detalja i potrebe samog tek-sta da meandrima ugrozi vlastitu ekonomiju. Ubjedljivo demonstrirana bahtinovska karnevalizacija i ironijska sub-verzija, pažljivo pripremljen završetak priče, paradoksal-ni obrat na kraju koji je istovremeno sasvim opravdan i potpuno iznenađenje, samo su neke od njenih odlika... Svoje oduševljenje tom literarnom vinjetom neću dalje elaborirati, jer ni na koji način ne želim pokvariti čitalački ugođaj koji vas očekuje. A da vas u ovom romanu očekuju mnoga prijatna iznenađenja, uvjerićete se sami. Potreba da se odgonetnu prava imena likova čiji je identitet autor samo donekle prikrio, ponekad smijeh, a nerijetko sjetna zamišljenost, omogućavaju da čitalačka avantura urodi dragocjenim uživanjem u tekstu. Zbog toga ovu knjigu, najtoplije preporučujem vašoj pažnji.

Hvala

KULTURA I UMJETNOST


PRAZNIK POLITOLOŠKE MISLI IVPRAZNIK POLITOLOŠKE MISLI IV

o čitanju klasika: prije svega čuvati se pretenzije da bu-demo pametniji od njega." Tri su Prpićeve poruke koje su po mom sudu relevantne istakao je Lalović: "PRVA- Je o karakteru našeg doba kao Doba politike. Pr-pić upozorava da nam pravi smisao politike otkriva staro-grčko iskustvo polisa. Prema tom iskustvu, politika "nije upravljanje… nego ljudska djelatnost sama. Ona je način života, samopotvrđivanja čovjeka kao čovjeka", ističe Prpić, pozivajući se na Aristotela. Iz čega slijedi da su političke znanosti fundamentalne znanosti našeg doba, a "naš je bitni zadatak istraživanja mogućnosti utemeljenja nove zajednice". Štoviše, Prpić ustvrđuje da svijest o tome prevladava sve više u svijetu, o čemu svjedoče sve češći "zahtjevi da nauka o politici treba biti osnovna disciplina svih fakulteta društvenih zna-nosti". Ovu pouku smatram regulativnom idejom DJE-LOVANJA FAKULTETA POLITIČKIH ZNANOSTI, ALI I SVAKOG SAMOSVJESNOG POLITOLOGA, NE SAMO U NAS.DRUGA– je da je Politička teorija, Teorija krize. Suo-čavajući se s krizom europskog projekta i rastućim eu-roskepticizmom, "u vrijeme kada je moderna iscrpila svoje potencijale", Prpić ističe svoj optimizam i vjeru u spoznajne potencijale kolektivnog uma europske političke teorije.I TREĆA - Što je zbiljski smisao antifašizma?- Ustvrdiv-ši da "fašizam desubjektivira pojedinca", iz čega slijedi kako suprotstavljanje tome temeljnom zlu znači "moralni stav svakog pojedinca kako bi sačuvao subjektnost vlasti-te osobe, slobodu i sigurnost". K tomu, fašizam "uništava i vlastitu naciju", otuda je "antifašizam prije svega stav pripadnika nacije u kojoj se fašizam pokušava uspostaviti kao poredak". Politički humanizam je stoga nužno antifa-šistički, cijeli emancipacijski program čovjekova subjek-tiviranja."

Zaključujući svoj osvrt prof. Lalović kaže: "Ovaj izbor tekstova vrhunskoga političkog znanstvenika Ivana Pr-pića, koji su za mene kao i za generacije politologa bili formativni, predajem s pouzdanjem sudu naše demokrat-ske javnosti. Preporučam ih kao uzoran primjer poimanja "čari političkoga" kao djelatnosti samosvjesnih građana na konstituiranju zajednice i upravljanju zajednicom, a znanosti o politici u njezinoj najvišoj emancipacijskoj i regulacijskoj zadaći kao fundamentalne znanosti našeg doba, doba politike."Akademik Zvonko Posavec je Prpića predstavio kao svog dugogodišnjeg prijatelja s kojim se susreo na Filo-zofskom fakultetu 1955. gdje je Prpić studirao filozofiju i njemački jezik a Posavec francuski jezik i filozofiju isti-čući kao kuriozitet činjenicu da su on i Prpić rođeni istoga dana, istog mjeseca i iste godine. "Kada sam se pitao što je tajna našeg dugogodišnjeg prijateljstva, sjetio sam se poznate izreke filozofa Montaignea, kada su ga pitali kao je mogao opstati tako dugo prijatelj sa tim čovjekom on je rekao: "Ja sam ja, a on je on"- rekao je Posavec i nastavio: " Mijenjali smo se, nismo se uvijek slagali, ali svaki je ostavljao drugom prostor njegove slobode i neovisnosti. Naši filozofski interesi bili su radikalno različiti. On je imao izraziti interes za socijalne probleme, a ja sam se bavio više starom antičkom filozofijom. Kad govorim o njegovim tekstovima ne slijedim samo izloženi materijal već pred sobom imam čovjeka s kojim sam se družio i s kojim sam se često savjetovao." U svom osvrtu na knjigu DOBA POLITIKE akademik Posavec se osvrnuo na tri, po njegovom mišljenju, relevantne teme Prpićeve polito-loške misli: POLITIKA, DRŽAVA I DEMOKRACIJA uz napomenu da se kod prve dvije Prpić striktno pridržava Marksove metode. Zaključujući svoj osvrt na knjigu aka-demik Posavec je rekao: " Prpić ne piše nikakav traktat o demokraciji. Izričito, to nije njegova tema. Ali upozorava na jednu važnu činjenicu, koja je odlučna za koncepciju

demokracije. Naime, demokracija je nježna biljka koja ovisi o uvjetima koje sama ne može osigurati. Bez struk-ture slobodarske ustavne države demokracija može posta-ti i najgora diktatura. Svi današnji moderni autokrati po-zivaju se na narod ne vodeći računa o vezanosti demokra-cije sa strogim poštivanjem pravne procedure. Prpić na nekoliko primjera iz naše novije povijesti pokazuje kako nepoštivanje principa pravne države demokratske struk-ture izvrgava ruglu. Zahvalan sam kolegi Prpiću na mno-gim uvidima koji nam osvjetljavaju situaciju pred kojom se i mi danas nalazimo. Sve veće društveno raslojavanje ne samo u okvirima jedne države nego i među državama, proboj autokrata na svim prostorima i populističke poli-tike, migracijska kretanja, pojava nacionalizma, pa čak i rasizma jasan su znak da nešto nije dobro sa našim do-bom. Prpićeva upozorenja u tom smislu su jako korisna." Kao suizdavač ove knjige i kao politolog Josip Pandurić knjigu Doba politike deklarira kao događaj za hrvatsku politologiju. "Prpić je za života je objavio samo jednu knjigu „Država i društvo“, a da je, daj Bože, profesor Prpić poživio sumnjam da bi mi danas imali predstavlja-nje ove, jer je gradio neobični skepticizam spram svojih tekstova- rekao je Pandurić i nastavio: Kada sam spo-menuo da govorim u dvostrukoj ulozi, pade mi na pa-met simbolika broja dva i Prpićevo inzistiranje na ana-litičkoj dvostrukosti. Ono mi je ostalo u pamćenju još iz studentskih dana, a vjerujem da će ovo što ću reći na isto podsjetiti njegove mnoge studente prisutne u dvorani. On je naime imao običaj stvari analitički postaviti koristeći se dvojstvom, njegova je omiljena izlagačka figura bila ta da problem o kojem govori razloži na njegove dvije komponente... Smatram da se radi o fenomenologiji broja dva kao simbola suprotnosti, oprečnosti, odnosno diobe iz koje nastaju sve ostale podjele, a upravo je ta dualnost ono na čemu počiva dijalektičko mišljenje koje oblikuje političko mišljenje profesora Prpića. Nećete mi zamjeriti ako to njegovo ukotvljavanje analitičke metode označe-ne brojem dva oprimjerim njegovim baštinjenjem zapad-njačke filozofije koja zapravo jest pretežno dualistička: od Platona, Aristotela do Descartesa, Humea, Kanta, He-ideggera, Sartrea…" "Imao sam zadovoljstvo kao student na Fakultetu politič-kih nauka (tako se zvao onda kada sam studirao na nje-mu) slušati njegova predavanja doživljavajući ga upravo na način na koji ga je opisao i moj kolega s godine Bojan Munjin u jednom intervjuu 1996. godine, citiram: „ Oni koji su slušali predavanja profesora Ivana Prpića na Fa-kultetu političkih znanosti, znaju s koliko je hedonističke strasti ovaj profesor povijesti političkih doktrina, balansi-rajući s pet loptica u zraku uspoređivao Hobbesa i Webera, feudalno gospodarstvo, građansko društvo i postmoder-nu“- rekao je u svom osvrtu na prof. Prpića Danilo Ivezić i nastavio: "Kako su uvaženi akademik Zvonko Posavec, prof. Dragutin Lalović i kolega Josip Pandurić odista u najbitnijem predstavili knjigu Doba politike i profesora Prpića, moja namjera je one koji znaju podsjetiti, a one koji ne znaju zainteresirati, na jednu drugu knjigu, ustvari zbornik naslova LEKSIKON TEMELJNIH POJMOVA

POLITIKE podnaslov: -Abeceda demokracije- objavljen 1990. godine koji su priredili Ivan Prpić, Žarko Puhov-ski i Maja Uzelac. Napravljen u relativno kratkom roku i uz angažman trideset i tri autora kao prvi te vrste u nas. Bio je priručnik i prva informacija nastavnicima u sred-njim školama (na početku nečega što je izgleda i danas na početku- kolokvijalno nazvano- GRAĐANSKI ODGOJ) koji obrazuju građane buduće demokratske zamjenice, kako je pisalo u predgovoru. Leksikon je bio namijenjen i studentima filozofije, sociologije, prava, politologije, ekonomije, kao i svim politički zainteresiranim građani-ma voljnim da razumiju ili pridonesu svojim razložnim djelovanjem promicanju demokracije- vjerojatno je ovo razlogom, zašto je ostao samo na prvom izdanju unatoč najavi u predgovoru da će rad na njemu biti nastavljen i ispravak eventualnih propusta u novom izdanju… Leksi-kon temeljnih pojmova politike je bio svojevrsni udžbe-nik, jer je onaj koji je važio za službeni bio sve a najmanje za „građanski odgoj“. Ovo govorim iz osobnog iskustva i vremena provedenog u nastavnom procesu u srednjoj školi. Leksinon je imao i ima Prpićev rukopis. Istina pojedini pojmovi su u vremenskom periodu od desetak i više godina dobili i malo drugačije odrednice. Tu prven-stveno mislim na fašizam i komunizam.

Ssvima onima koji žele pročitati knjigu Ivana Prpića – Doba politike- a tih će nadam se biti dosta, predlažem da prvo pročitaju Pogovor urednika knjige i cjelokupne biblioteke „Luča“ prof.dr.sc. Dragutina Lalovića „Politički znanstvenik u doba politike“. Onima koji nemaju vremena predlažem tekst- PRILOG: Doba države iz II. poglavlja DRŽAVA I DRUŠTVO ili pak esej DJEČJA BOLEST HRVATSKE DEMOKRACIJE iz IV. poglavlja DRŽAVA I DEMOKRACIJA u odgovoru na pitanje: „Što se zbiva sa općim i općenitim pravima ukoliko pripadnik nacio-nalne manjine koristi svoje posebno pravo?“ „Prestaje li na taj način Republika Hrvatska biti zajednica slobodnih i ravnopravnih državljana i postaje zajednica Hrvata i državljana RH?“


PUTOPISPUTOPIS

Prilično topao, avgustovski dan. Vrelina u svakom uglu kamene kuće. Gotovo u trenu, pada odluka odlaska na

Krnovo. Lijena sam od vrućine, gunđam, ali se priklanjam većini.

Crnogorski Tibet – Krnovo, planinska visoravan, pro-sječne visine 1500 m. Nekada je ovaj kraj bio poznat po brojnim katunima, stadima ovaca… Danas po mećavama i vjetrovima koji plaše putnike namjernike, po bajkovitim pejzažima koje obožavaju ljubitelji planinskog biciklizma. Iako je većina katuna opustjela, nađu se još po koji.

Upitasmo za tetku Anđu koja godinama dolazi u svoj katun, ne preskačući tradiciju. Ostavili smo auto i krenuli, kako su nas uputili, samo do „iza onog brda“. Kako se to „iza onog brda“, na ovom prostranstvu, učinilo blizu! Optička varka! Do iza onog brda, pojaviše se još dva-tri…

Vjetar igra svoju igru… Malo sam odlučila da se odmorim, raširim ruke i legnem na pokošenu travu. Neponovljivi osjećaji! Ne, nije me dočekala mekoća, već oštre, jake vlati pa sam se u trenutku osjetila poput fakira. No pogled uprt u beskrajno prostranstvo plavog neba i miris svježine pomiješan s mirisom planinskih trava, otklonili su svu

KRNOVO

Nina Savićević

nelagodu oštrog ležaja.

Produžismo dalje. Malo po malo, ukazao mi se lik malene ženice u crnini. Da, ovdje gotovo sve stare žene nose crni-nu… Sjedela je na blagoj padini, lica podbočenog rukom i pogleda uprtog u daljinu. Nije nikog očekivala, a koga i bi!? Ovuda niko ne prolazi. Kada je shvatila ko smo, sitno, rumeno lice, ozari osmijeh. Lice i vedre plave oči, kao da ne pripadaju starici od oko osamdesetak godina. Uđosmo u mali sobičak katuna… Stari šporet, razliveno mlijeko u posudama, kaca sa kajmakom… Skromno, malo, ali tu je sve! Domaći hljeb i svježi kajmak. Koje ljepote nakon hodanja do „onog brda“!

Granice između legende i stvarnosti, ovdje su se sasvim izgubile. Oaza na pustoj planini obraduje čovjeka, kao čaša vode nakon duge žeđi!

Ko zna kakve su sudbine ispisane na ovim prostorima, kako su živjeli ljudi na ovoj škrtoj zemlji bez vode. Poko-šena, suva, mirisna trava oko mene, pretvarala je trenutke u vijekove. Razmišljam kako je težak život u katunima, a onda, promatrajući toplu staricu, shvatim kako je zapravo težak naš život u gradu. Ovdje nema težine, ovdje se svaki trenutak spaja sa vječnošću, svaki udah donosi mir i dušu ispunjava blagošću.

A Krnovo, gruba i n planina, u kojoj gospodari tišina, za koji mjesec pokazaće opet svoju ćud. Snjegovi i vjetrovi, danima će carevati ovim prostranstvima. I neka nikoga ne zavaraju njezine zaravni i slobodno nebo! Svako ko previše vjeruje, može platiti životom! Jer ovdje je vjetar gazda i ne treba mu prkositi.

Do iduće godine, doviđenja tetka Anđo!

PUTOPIS PUTOPIS


LJETNJA ŠKOLA CRNOGORSKOG JEZIKA I KULTURE

Miljan Savićević

Dana 30. jula 2017. godine završena je 11. po redu Ljetnja škola jezika i kulture „Crna Gora moja postojbina“ nami-jenjena djeci naših iseljenika, koju Uprava za dijasporu organizuje u saradnji sa Zavodom za školstvo Crne Gore. Škola je održana od 20. do 30. jula na Ivanovim koritima, a pohađalo ju je 57 polaznika, uzrasta od 9 do 15 godina, iz deset zemalja: Albanije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Makedonije, Slovenije, Turske, Njemačke, Velike Britanije i Kanade.

Ove godine sam prvi put bio u ljetnoj školi jezika i kul-ture "Crna Gora moja postojbina". Za školu su se mogli

prijaviti djeca i mladi do 15 godina iz crnogorske dijaspore ili oni koji imaju crnogorske korijene, ali najbitnija je želja da upoznaju crnogorsku kulturu i jezik.

Program sadrži obrazovne i kreativne radionice iz crnogor-skog jezika i književnosti, povijesti, geografije, glazbene i likovne kulture, kulturne baštine, crnogorskih igara i plesa, kao i sportskih aktivnosti. Na satu povijesti smo upoznavali vladare Crne Gore - tko je imao najveći utjecaj na razvoj Crne Gore, tko je bio prvi crnogorski vladar, njihova naj-značajnija postignuća i trag koji su za sobom ostavili. Na likovnom smo imali mini radionice u kojima su svi učestvo-vali. Te radionice su bile kreativne i zanimljive. Slijedila bi pauza za ručak. Vrijeme nakon ručka je bilo predviđeno za slobodne aktivnosti koje smo uglavnom koristili za odmor i druženje. Poslijepodne su se održavale viteške igre koje su se sastojale od kratkih igra poput povlačenje užeta, bacanje

kamena i još kreativnih igara. Kamp je trajao deset dana, svaki dan se igrala jedna viteška igra. Kad bismo završili sa viteškim igrama imali bismo užinu i onda slobodno do večere. Nakon večere smo imali disko u kojem bi bilo puno plesa i dobre muzike, naravno nije bilo obavezno za one koji su htjeli to vrijeme drugačije iskoristiti. Svaki dan bismo imali dogovor sa našim voditeljima o spavanju. Nekad smo mogli duže ostati budni, a nekad kraće - sve je ovisilo o našem ponašanju tijekom dana. Imali smo nekoliko organiziranih izleta. Posjetili smo Cetinje, podlovćensko selo Dolovi, Lipsku pećinu i Mauzolej na Lovćenu gdje je sahranjen najveći crnogorski mislioc Petar Petrović Njegoš. Sahranjen je na drugom najvišem vrhu, a najviši vrh koji je nasuprot ostavio je jer, kako je sam Njegoš rekao: "Rodit će se osoba koja će biti pametnija i mudrija od mene te taj vrh ostavljam njemu". Zadnji dan smo mogli cijelu noć biti budni i družiti se.

Moj osobni doživljaj je da je kamp jako zanimljiv i zabavan, upoznao sam odlično društvo i naučili smo nešto novo. Rado bih volio i sljedeće godine posjetiti kamp i družiti se sa ostalom djecom. Kamp bih preporučio svakome tko želi naučiti nešto više o svojoj kulturi, o zemlji svojih predaka, doživjeti jedno novo iskustvo i upoznati zanimljive ljude iz drugih zemalja. Zato, dragi roditelji, šaljite svoju djecu u ovaj kamp da li zato što želite ljeto provesti malo u miru i tišini ili jer želite da vam se dijete zabavi, a mislim da svaki roditelj želi oboje.

PRILOZI ZA ANTROPOGEOGRAFSKE STUDIJE PRILOZI ZA ANTROPOGEOGRAFSKE STUDIJE


U „Crnogorskom glasniku“, XII/2011, 68, 32-33 objavljen je prilog Slobodana B. Medojevića: „Crnogorci-Senjski uskoci (XVI vijek)“, u kojem navodi 109 crnogorskih prezimena, koja potvrđuju da su Senjski uskoci (poreklom) Crnogorci, čime je ponovo u javnost izneo jednu od najneobičnijih istorijskih neistina i zabluda.

Tačno je, ne samo 109, nego i mnogo više prezimena od 312 navedenih, i slabijem poznavaocu složene uskočke istorije ukazuju da se radi o uskocima s prostora današnje Crne Gore i šire, ali se ne radi o Senjskim, već o Žumberačkim uskocima, a to je ogromna razlika, istorijski i civilizacijski nedopustiva greška i proizvoljnost. Time se crnogorsko ime i poreklo zloupotrebljava, oduzima Žumberačkim uskocima, a pripisuje Senjskim, po čijim prezimenima bi se moglo zaklju-čiti da su samo nekolicima sa prostora današnje Crne Gore.

U stvarnosti, te dve grupe uskoka nisu imale, niti danas imaju išta zajedničkog, sem što su uskoci. Senjski uskoci su, nakon 70 godina, nestali kao etnička skupina i istorijska kategorija. Žumberački uskoci, prvi uskoci, zbog toga nazvani i „stari uskoci“, traju skoro 500 godina. U Žumberku i danas žive njihovi potomci, potpuno prazna ili skoro prazna sela i svest o svom „uskočkom žumberačkom identitetu“.

Kao Žumberčanin, još u mladosti sam čuo za takve tvrdnje, s vremenom sam shvatao da se radi o gluposti i zloj name-ri, ali sam tek pišući knjigu „ŽUMBERAČKI USKOCI“, „Unijaćenje i odnarođivanje“, uočio činjenice, koje ukazuju na poreklo i suštinu te zablude.

• Neistinu, da su Žumberački uskoci, u stvari, Senjski, „konstruisali“ su habsburški carsko-kraljevski savetnici i profesori Ignac de Luka (Ignaz de Luca) i Kristijan von Engel (Christian von Engel), slučajno ili namerno, svejed-no, posledice su iste. De Luka je 1791. godine napisao da su Senjski uskoci „pod vodstvom bosanskog paše, krajem 16. veka opljačkali Austriju pa su morali da budu 1616. preseljeni u Uskočke gore, u čijem je središtu stari grad Žumberak“, što je bilo dovoljno Kristijanu von Engelu da spomenuti popis Žumberakih uskoka iz 1551. - 1810. godine predstavi kao popis Senjskih uskoka i »potvrdi« neistinu svog »kolega« de Luke.

• O kakvim se „naučnicima“ radi pokazuje nekoliko činjenica. Žumberački uskoci doselili su se u Žumberak u četiri seobe, 1530. do 1539. godine, a „slavni“ Senjski uskoci proterani su iz Senja 1618. godine, dakle 80 godina

kasnije. Postoji poimenični popis pojedinaca ili starešina 128 senjskih porodica, od kojih su 97 preseljene u Brinje i Otočac, a ostalima se zabranjuje povratak u Senj, jer su se već ranije razbežali. Nema niti jednog podatka da je iko od njih preseljen u Žumberak. Da profesori de Luka i von Engel nisu ni videli taj dokumenat svedoči činjenica da nisu uočili niti da 80 naselja, u kojima su živeli vojnici Žumberčani, nije bilo (niti danas ima), ni blizu Senja. U vreme proteriva-nja Senjskih uskoka (1618), u Žumberku je već živelo oko 4,5 hiljada ljudi, pa nekoliko stotina Senjana nisu mogli da „ponovo porode Žumberčane, niti da se neopaženo sakriju među njima“. Najzad, hrvatski istoričar Fedor Moačanin je napisao knjigu o greškama i proizvoljnim tumačenjima do-gađanja iz istorije Vojne krajne, a jednu od „glavnih uloga“ ima upravo profesor von Engel.

• Međutim, ta neistina rado je prihvaćena na „Duhov-nom stolu“ (institucija rimokatoličkih biskupa Hrvatske). S obzirom da se smatralo da su Senjski uskoci (samo) rimoka-tolici i Hrvati, što uopšte nije tačno, njima je dobrodošlo za daljni pritisak u pravcu unijaćenja i odnarođivanja Žumbe-račkih uskoka. Tome se suprotstavio samo Žumberčanin, pop Konstantin Stanić, tada vršilac dužnosti vladike (biskupa) unijatske Križevačke eparhije (biskupije), usmeno, na sednici Duhvnog stola, i pismeno u njegovom glasilu.

• Nemački originalni dokumenat, »Popis žumberačkih uskoka-vojnika iz 1551. godine«, pisan goticom, nalazi se u Hofammer Archivu (Dvorskom arhivu) u Beču, skupina »Reichsakten« (carska dokumentacija), fascikla 134, na stranama 190-199. Dr Aleksa Ivić ga je obradio i objavio na srpskom jeziku dva puta. I prof. dr Drago Roksandić analizirao je dokumenat po prezimenima, imenima i mesti-ma stanovanja, istakao je da je Ivićeva analiza dokumenta korektna i tačna i ocenio „da dokumenat možemo svrstati među navažnije krajište popise“.

• Da bi čitaoci sami uočili vezu između prezimena i imena Žumberačkh uskoka iz 1551. godine i krajeva iz kojih potiču, navodim popis u celini: „Po spisku žumberačkih Srba vojnika od 1. marta 1551. stanovali su u STOJDRAGI: Toma Severović, Vukdrag Vukčević, Prerad Mikulić, Jurašin Ivković i Radič Vukčević. U OSOJNOM: Vuksan Rakutović, Vukša Marinković, Dragoslav Radmanović, Vladislav Vu-kdragović, Miljen Belovrun, Novak Klisurić, Radonja Pavlo-vić i Ivaniš Skorojević. U JEZERNICAMA: Miloš Mikulić, Žarko Mikulić, Juraj Pavlović i Ratko Pavlović. U SVERŽU:

Miloš Vučić, Vujica Mrčić, Radin Katalenić i Janko Kata-lenić. U SOPOTAMA: Poloj Popović, Rajak Popović, Vuk Smičiklas i Vuksan Negovanović. U SOŠICAMA: Andrija Bogdanić, Rade Radivojević, Vuk Vrs, Vukašin Bojić, Mir-četa Radmanović i Petar Radmanović. U TUPČINOJ VASI: Petar Čolnić, Ivan Grubačić, Juraj Mačov, Radivoj Garapić, Stipko Heraković i Dragiša Obradović. U ŽELEZNOM Juraj Vuković. U BUDINJAKU: Novak Radonjić, Radivoj Mi-kulić i Vukdrag Strujić. U KUPČINI: Juraj Stojanić, Stipan Čikulinić, Vuja Prelučanin, Radivoj Prelučanin, Dragoje Orao, Mikula Soldatić, Tvrtko Radojević i Velja Radojević. U GOLEMOJ VASI Jakov Colnarić. U JAVORKU Mihovil Radovanić. U OŠTRITAGU: Milak Čičić i Patar Milaković. U DANU: Petar Mikulić, Mitar Mikulić, Gojko Stipanović, Vujica Hraplinović, Radonja Hraplinović, Vukdrag Vujičić i Mihailo Vukčević. U PRISEKI: Vuksan Vukosalić, Tvrtko Vukosalić, Đuro Marinković, Miloš Marinković i Selak Jelić. U ŠKRILU: Dragaš Radonjić, Vukdrag Duničvarić, Vukašin Glavniković, Mitar Grubačević, Vuča Vukmirović, Marko Radovanović, Radič Radojević, Vraneš Selaković i Vujin Vukmirović. U CEROVICI Rajič Dragulović. U JELŠU: Radinko Hranilović, Boganac Selaković i Pavle Selaković. U VITETINCU Radinko Vukosalić. U VRANOM POTOKU: Dobrosav Širić, Vukodrag Oliverović, Radin Vukašinović, Ivan Radičević, Rajak Vuksanović, Petar Grubačević, Cvetko Dragićević i Pavko Besedić. U GLUŠINJOJ VASI: Skorosav Obrenović, Dobrica Mikulić i Vujica Heraković. U TOMAŠ VRHU Vujica Miljković. U PEČUVU: Radin Glavnik, Vraneš Radonjić, Dragaš Radivojević i Radul Staničić. U ŠNOTI: Vujica Vukdragović, Duka Đurmanović, Grubiša Radmanović, Ratko Vukčević, Pavle Vukdragović, Vukac Vratičić, Vukmir Vukašinović, Herak Radanović, Radič Vukdragović i Juraj Vukdragović. U TIHOČAJU: Vraneš Radovanović, Pavko Vojvoda, Cvitko Lalatović, Radič, Radosalić, Radovan Ivanišević, Skorosav Vukdragović i Dragula Pavković. U VRESOVIĆU: Vukac Višesalić, Juraj Vukičević i Dobrosav Mikulić. U CEROVICI: Dobrivoj Bra-janović, Juraj Brajanović, Mitar Ivković, Radul Neposkok, Mitar Vlatković i Vid Vukšić. U GRABARU: Vraneš Ra-dosalić i Petar Golob. U MRZLOM POLJU: Vuk Vlatković i Vukosav Kosojević. U VODICU: Mikula Pajić, Vukosav Babić, Vukosav Heraković i Dragić Babić. U VIVODINI Strahinja Vukšić. U MOŠANCU: Vukmir Vukčević, Toma Vukčević, Ivan Vukčević, Radič Radojević i Dragiša Mo-gojević. U MALINCU: Vukdrag Mikulić, Cvetiša Vrinčić, Radivoj Vrinčić, Vojin Radmanović i Vujica Cvetković. U GORENJSKOM VRHU: Mihailo Radinović, Grubač Ra-donjić i Blažo Radinović. U TOMAŠEVOM SELU: Bogoje Stip-ković, Mikula Rušnović i Nikašin Rušnović. U PETRIČ-KOJ VASI Jakov Šimunović. U MIŠLJENDOLU: Radoje Kekić i Radonja Kekić. U REZVORU: Dragić Dragičević i Tomaš Radičević. U GOLJAKU: Pavko Radovanović, Novak Romanović, Paun Dobrosalić, Stipan Vujić, Ivaniš Vukšić i Milivoj Heraković. U ŠIČEVCU: Dragić Oliverović,

Dragul Oliverović, Mikula Šeravičić i Petar Šeravičić. U SELIMA Ivan Vukičević. U MAGNJEŠEVCU: Ivan Vuk-šić, Skorosav Radosalić i Vojin Radić. U Gornjem Visoču: Ivaniš Kordić, Vukosav Dragičević, Petar Lipotica, Vraneš Latinčić i Tomaš Radojević. U VODANEVU: Todor Kne-žinić, Cvitko Vujičić, Cvitko Isučević, Vukdrag Milošević, Vlatko Milošević, Ljubinko Vujičić i Stipan Đurašinović. U VRAŽLENOJ VASI: Herak Vukmirović, Vrs Vukmirović, Radonja Vukmirović, Radoje Jelić i Vuk Vukmirović. U DITMARDOLU: Radoje Račinović i Vukić Plavčević. U LIPOVCU Ognjen Vukdragović. U GLUŠČU: Sekula Prera-dović, Mile Preradović i Radul Preradović. U STEFANIĆU: Radivoj Radatović i Radonja Radatović. U HRESTOVU: Vukša Cvitković i Ivan Jurjević. U PAVLOVCU: Vujica Dmitrović i Radosav Dmitrović. U ČUDIĆEVOM DOLU Raka Vukičević. U TISKOVCU: Vuk Strhainić, Radivoj Šimraković, Miljko Jurjević, Petar Milošević, Radman Radivojević i Mikula Novaković. U VERONSKOJ VASI: Vujica Vukosalić, Raša Babić, Vuča Vukmanović, Vukašin Vlatković i Ilija Vuković. U ULIŠČU: Radosav Vlatković, Obrad Jurjević, Radin Vukašinović, Petar Vukašinović i Mikula Vladić. U DOLU: Dragić Prebigarović, Vujin Prebi-garović, Vojin Prebigarović i Pavle Radosalić. U JUGORJU: Aleksa Badovinac, Novak Badovinac i Vukosav Badovinac. U IVANOJ SOLI Novak Kijanović. U MRZLOM DOLU Radosav Heraković. U NOVOM SELU Radoje Radović. U Kovačevom vrhu: Vukosav Vrinčić, Vogeda Milojković, Milin Radibratović, Radosav Đurašević, Krajčin Đuraše-vić, Radonja Vrinčić i Jovica Vrinčić. U DRAGOŠEVOJ VESI: Miloš Keserić, Živko Knežić, Miladin Marić, Miloš Marić, Mikula Drvenić, Vukdrag Drvenić i Luka Keserić. U VRHOVCU: Juraj Vunenac, Vujin Magojević, Vukmir Milašinović, Radman Marković, Miloš Mikunović, Radul Miličić, Miloš Vukašinović, Radul Popović, Radiša Popović, Vukman Stipanović i Tomaš Pavlović. U MARINDOLU: Radman Mihaljević, Radonja Mihaljević, Radič Vignjević, Mikula Milić, Lala Milić, Radoje Vukmanović, Sladoje Prijić, Marko Stojić, Vukman Dejanović, Dragić Radosalić, Radoslav Dimitrović i Janko Vojnica. U GRIČU: Novak Vukmano-vić, Novak Popović, Dragiša Popović i Radul Mirosalić. U ALJMU: Rajak Popović, Velja Popović, Radul Popović i Vukdrag Popović. U PRIBINCU Mikula Štrbac. U PRISELJU Radič Vučetić. U KAŠTU: Radin Marić, Ivan Božidarević, Vujica Radenković, Novak Dragobratović i Vujica Radojević. U DRAGOŠEVOM VRHU: Radivoj Radinković, Vukdrag Milošević, Vujica Milošević i Veljan Bastašić. U SVETOM JURJU: Rajić Dančulović i Vraneš Dančulović. U KALJAMA Mitar Kekić. U DRAŠĆEM VRHU Ilija Bastašić“.

• Nije nevažno i da to nisu sva prezmena Žumberačkih uskoka, već samo onih koji su primljeni u vojnu službu, kao i da postoje i drugi popisi.

CRNOGORCI ŽUMBERAČKI A NE SENJSKI USKOCI

Dragan Vukšić

KRATKA PRIČA KRATKA PRIČA


USPUTNA PRIČA

Lidija Vukčević

Podne kraja maja. Voz dahće klizeći nasipom jezera. Putnici šute. Žure prema moru.Ti si nakanila sići

na sredini puta. Na postaji koja je središte jezerske oblasti. Pitoreskno? Otprilike. Kako ga opisuju stranci. Intelektualka u kupeu ne podiže nosa s knjižice u ruka-ma. Ti si u sredini uznemirila djevuške preko i majku dječaka molbom da podijeliš s njim mjesto. Imajte razumijevanja, pa on je mali. Mali, tabletoman, igra se elekrotoničkim dlanom.

Uzvraćaš jetko. Ne treba mi prevodilac da bih razgo-varala s djecom. Plava lijepa mlada žena tipkom zubi zasipa te primjedbom da je njoj prevođenje posao i ustrajno te šutka. Svejedno uzvraćaš. Nikoga ne šutkam niti dopuštam da me iko šutka. Nelagodno ti je. Ta nisi ti ovdje strankinja. Prevoditeljica ponavlja svoju litaniju. Ti dalje šutiš. One su grupa. One vjeruju dječacima. Sve su mlade žene. Mučaljive i osamljene do tvoje primjedbe najednom postaju jake i udružene. Začudo, odjednom razgovaraju. Osjećaju se moćnije kad je pred njima neko sa strane. Slutiš koliko su temeljno drske.

Samo se čitateljica uz prozor drži svoga štiva i zapaža kako kradeš pogledom omiljena nahijska brda.

Naposljetku se dižeš i u prolazu vagona čitaš okrenuta prozoru Zlatna okna Rudnjickog. Pomišljaš, što su sve ljudi u stanju učiniti jedni drugima. Je li se to stvarno to opisano to sablasno tako i dogodilo u varšavskom getu, prije kraha?

Ove su žene pripadnice novog maskulinog društva. Na odlasku kažeš dječaku: Samo ti budi muškarac. On se i ne postidi. Ili si već čula ta izlinjala mjesta: Samo neka ja ne rađam, sve drugo je dobro. Malac ne zna imaš li djece. Ni ti sama možda to ne znaš. Jer, konačno, kako te zapitkuju francuski upitnici svakog semestra, mogla bi biti virtualna majka, kao tolike prognanice. Ili nevidljiva, kao one nedodirljive.

Velike majke Juga. Suvremene spartanske žene. Deve černogorske, zdrave ognjevite, kako je pjevao slovenski pjesnik raspop A. A.

Ipak si ti jedna mehkučna gospodična...

Silaziš na osamljenoj i zapuštenoj stanici. Iza vratiju

stare zgrade naginje se sprovodnik vozova i njegova mlađa zamjena. Otvoreni toalet upućuje na putnike nomade.Osjeća se novo doba. Koliki mokre u čučavce za 50 centi skinuti s vlaka bez bez voznog reda, bez karte u džepu. Ružni, prljavi, zli?

Sasvim sigurno, uputila te službenica na glavnoj stanici, postoji pješački most preko pruge u Virpazaru. Sasvim sigurna vidiš samo jaru što titra i asfaltirani puteljak stare ceste. Potom krivudavu magistralu. Jure vozila najboljih vozača evropskog potkontinenta. Odlučuješ se za željezničke pragove. Topli su, suhi, s razmacima dužine tvojeg koraka. Čini ti se i oni s tobom i uzduhom dahću na omorini. Ubrzo se nasluti puteljak. Ozidan davnom suhomeđom. Stari put mazgara, iz turskih zemana?

Vala ideš, kažeš sebi, iako je žega podneva, ima sjena. I stavljaš tu majčinu samtenu šapku na svilenu haljinu. Pod kojom su tanje hlače, čarapice i balerinke. Rekla bi ti mati da te može vidjeti, fali ti još petokraka da podigneš ponovo ustanak. Njen laki šal nije ti dovoljna zaštita. Mati je pod južnom zidanicom. Od kamena. Iako je njena ćutnja neupitna, čuješ joj ustreptali dah.

Naslućuje se u dubini slike, kao u holandskih majstora gustoj i pastoznoj, ribarsko naselje, brodice, jezerske vode. Na pola si puta. Odjednom, ispod jednog iz-duženog i visokog duba, u njegovoj milostivoj sjeni, zapažaš neke pokrete.

Prizor se odvija zastrašujuće. Između tebe i njih tri-desetak je koraka. On je visok i mršav. Tijelo koje se izvija ispod njega djeluje sablasno mlitavo. U času se straviš. Bojiš se da si svjedok zločina. Nježno kao grana, rastvorenih ruku nalik raspeću, dugokokoso se biće, lako i eterično kao da je nadzemaljsko, ali sad si već sigurna da je to mlada žena, izdiže iz obamrlosti. I izvija u iznimno visoku statuu koja vitla dugom grivom. Po tome kako muškarac pokupi prnje pod njima shvaćaš da su se prenuli iz zagrljaja.

Prolaziš ne obazirući se i ne osvrćući se. Kao da ih nisi ni srela. Kao da i nisi prošla. Kao da te ne čeka mjesto koje nisi vidjela više od tri desetljeća. Isto je. Da ne poznaješ tipove automobila, mislila bi da si u filmu iz 1985...

Plovili ste jezerom. Ručali krapa. Aškenaz je prskao kolonjsku vodu tvojem ocu po grudima. Majci je bilo nejasno gleda li više tvoju ili njenu mladost. Rekao vam je da je ljepota jezera veća nego svih američkih koje je vidio. I da se odlučuje u zadnji čas. Ti si jedino to naučila. Le dernier moment...

Čuješ sada najviše ruske govore. Sjedaš u sjenu.Zbu-njeni konobar shvaća da si doživjela nešto neprikladno. Da bi odagnala sumnje tražiš espresso, vodu bez leda. Poslije se uspinješ prema tvrđi. Krajolik je zauljana raslinjem zapletena zeleno - plava umjetnička slika. Cvatu žuti opori cvjetovi i ljubičasti čičci. Na vrhu si. Rekonstrukcija tvrđe traje. Kamen pod nogama, kameni zidovi i kamena kriptička bogomolja. Podebeo tip s džipom pred ulaznim vratima. Pušta te blagorodno se smješeći.

Sablasna ljepota divljine ponavlja se u bjelini grmolikih cvjetova. Otkidaš od njih. Uzimaš im od nevinosti. Nakon što si obišla uskrsle ruine vraćaš se istim putem nazad na stanicu. Uostalom, zašto bi se bojala zmija? Kako te upozoravaju mještani. Ono su bile dvije morske jegulje. Dva bića raspolućena iz jednog slavenskog duba, simbola plodnosti. Dvoje preljubnika netom pro-cvalih iz trske. Dva lopoča. Bijeli i žuti.

Tek što si priješla dužinu od tristostotinjak pragova prvog kolosijeka i pozdravila otpravnika vozova on ti kazuje, Evo taman ste, iako nije onaj vaš moderni voz. Crveni baršunski kupei izgorjeli od pikavaca sa po jednim putnikom. Zamoreni muškarci, s nekim majstorskim instrumentom u grubim rukama, vraćaju se s opravaka vikendica. Tek jedan od njih ušiju punih glazbe, jer ima utičnice sa svog tableta u ušima, poka-zuje ti da je slobodno.

Nakon što si sjela i položila bokor jezerskog cvijeća na prazno mjesto preko puta tvoj zlatobojni ranac uzmiče kao lebdeća kocka pred očima. Ne suziš. Napunila si oči vjetrom.

Prenu te glas konduktera: Vaša karta gospođo? A, da, evo je. Povratna, rekla bi da smiješ, usputna karta. Osupnuta si ustvari demantijem koji ti se otvara pod prozorima jurećeg voza. Kao u pjesmi, oni grozni vi-nogradi. Nježna priviđenja što uz njih rastu grmovi su ruža. Kad silaziš s voza željezničari zapažaju kako se pobožno umivaš na česmi. Činiš to uvijek. Skidaš umor s lica. Tetovažu prešućenih riječi. Mrkoputi stranci s vizama dugog boravka muvaju se uz kolodvor. I u tvojoj lelujavoj prilici vide ono što jesi: pravu pravcatu strankinju u vlastitoj zemlji....

KRATKA PRIČA KRATKA PRIČA


DUŠEVNA OLUJA

Milisav Popović

Tehnički – počela je. Suštinski – osjeća se. Rasula se posvuda, usula svuda… U kostima je. Formalno nije prepoznata… ali, posjeduje ime. Aldijanin čvor. Teorija problematizovana u više navrata, ali nijednom – pazite, nijednom potpuno odbačena. Nikada sasvim poništena. Izdržala je udarce malјem i zataškavanje – da bi danas provirila iz podruma i poručila “vijeme je, sklonite se”.

Neobičnu smjelost predstavlјaće pokušaj da se o njoj dovolјno ovdje kaže – jer, bilo je onih koji nisu uspjeli u tomovima. Ali, već smo se upoznali – jedni druge naučili da čitamo – možda se snađemo u ponekim praznim redovima i dokučimo namjeru himerinog repa (ako je glava nevidlјiva). Ovo što uslijedi će biti uskakanje u voz bez kočnica, jer godinama već – zavjesa je podignuta.

Aldijanin čvor je civilizacijska promaja. Vrela, ciklična i kisjela. Pojavlјuje se jednom u nekoliko vjekova… ili dva puta u sto dvadeset godina… zapravo, nema pravila. Usko je grlo, poput navoja iz nekoliko prstenova – kroz koje treba da se provuče svijet. Predstavlјa rešetkastu strukturu što cijedi živu tvar, što duši ne dozvolјava smiraj, dok se gulјenje ispod noktiju ne okonča. Aldijana u istom trenutku prodire svuda, obuhvati dišući svijet – bez izuzetka. U njenim ralјama je svaka individua, ma koliko moćna… ma koliko uboga bila. Ljudska silnost, njoj je nebitna. Pošast, tako neophodna, kako bi se iz nas izleglo bolјe sjutra. Ljepša budućnost iz nagriženog mesa. Iako će predstavlјati pelcer za naraštaje koji dolaze, najgore će upravo proći oni koje Aldijana zagrli i pritapše… A tu si ti, druže – sa svim svojim neprijatelјima i dragim lјudima.

Otpočinje mrzovolјom. Ne onom koja nastaje iz opravdanih razloga: zbog društvene represije, siromaštva, gladi i manjka slobode. To je neka sasvim druga priča – gdje kada se problem riješi, individui stomak dopusti da bude vedra i zdravija osoba. Aldijana je daleko ružnija rođaka. U njoj se dobro ne osjeća ni onaj koji nema razloga da bude s.eban. Sretate ih svuda: mrzovolјne kasirke, taksisiti, lјudi po društvenim mrežama sa srdžbom u prstima… trotoarci što se ne pomjeraju radi mimohoda, zli pogledi neznanaca, nevaspitani komentari sa brzih usana, vozila koja riču na kratkim relacijama… Mrzo-volјa je tek prva leća petoslojnog bremena.

Nastavlјa se lošim slutnjama i nesigurnošću. Manje stručni bi podveli ovu komponentu pod anksioznu klauzulu… ne vidjevši širu sliku. Zbilјa? Zar beba i baba mogu istovre-meno anksiozni da budu? Ovo je dublјa rupa, s lijeve strane čela… sa tankom korom da zamaskira provaliju nespokoja. Ljudi su začuđeni otkud u njima tolika količina straha i lošeg

predosjećaja. Da li da im kažemo da su oni kraj rase zarad početka nekog bolјeg čovjeka? To im samo tijelo poručuje da je promjena neminovna.

Treća stanica je intimna tuga. Nesvakidašnja. Bezrazložna i hitropotezna. Plačan osjećaj da nisi naučio da budeš srećan. Neki trakast bol ispod vitog rebra što sprečava da sebi prijaš.

Četvrta faza je nezadovolјstvo mjestom i sobom. Loš ukus ambijenta i čapra… čapra koja steže iznutra. Potreba za bje-žanjem iz sebe – nekuda. Što se desi – nikada.

Poslednji sloj je ratoborna sujeta. Posve je normalno da ego navuče osjećaj zahtijevanog poštovanja kada čovjek postane neko ko je daleko odmakao od čučavca… i učinio nešto što gomila nije kadra. Nešto vrijedno pomena, divlјenja… pri-znanja, u krajnjem. Takva sujeta je izdržlјiva, pa i ima mjesta da se njen nosilac opravda. No, u doba Aldijaninih zagrlјaja, sujeta se uselјava u svakoga. Bez biranja. Od krezubana do slinavog ojkača po birtijama. Sitnoumi zahtijevaju da im se lјubi noga. Uskodupa postaje njihova potreba da su ništa drugo do idol sa značajem vaskrsenja. Zahtijevaju klanjanje i pršte, prskaju od strogih pokreta. Nema veze što su tek slučajno okoćene larve… Aldijana im je dopustila da sami sebe slave. No, i drugi to treba da vide. Zato tako lako odlijepe, pobjesne i krenu u razračunavanje. Ubija ih pomisao da su drugima beznačajna pojava. Šamaraju grubo, jer žele da ih lјube ludo.

Vele da je bajka… ali šta ako su Heleni bili u pravu?, i da je Aldijanin čvor zbilјa potopio Atlantidu? Za nju se vezuje toliko toga… katastrofe, ratovi, razaranja, pošasti i nagle zaraze što su meso lјuštile. Toliko pogibija, toliko neobilјeženih stratišta. Ali, imajte na umu… nakon nje, vrli svijet se rodi. Napredak je skokovit. Vjeruje se da traje tri decenije i da nečim ružnim mora da se okonča. Prije no zora zarudi.

Poslednji put su o njoj govorili kada su se desili svjetski rato-vi. A stogodišnjica prvom već prolazi. Pitanje je, ako se svih pet slojeva duševne oluje po nama vidi… koliko je vremena ostalo?, i hoćemo li opstati?

Hoćeš, ako nađeš načina da sebe zaobiđeš. Skrajni se sa pozornice. Patnja od taštine je najveće smeće. Smrad koji se parfemski ovih dana rado oko vrata meće. To što čovječanstvo prolazi, ne znači da nestaje. Opstani prijatelјu… i kad zavjese padnu. Sve je ovo pozorište, svakako si dobio kartu i mjesto za stajanje. Neka bahati nastupaju. Vidjećeš prave glumce, ali i one koji ne priznaju da cio život glume. Loše po njih… jer život bez scenarija ne dijeli uloge. A oluja stiže…

Pročitao si, učitaj se.

ZEMLJA

Suzana Krunić-Šegvić

Dido ,koji ti je najtužniji grob? - pita nećak mog oca na groblju gdje su sahranjeni Krunići. - Pa, onaj u

kojem su mi sahranjeni roditelji - odgovara on unuku. Često su odlazili tamo i sad ode, nije krv voda. Zapravo i moj otac je sudjelovao je u gradnji grobnice misleći da će se pokopati u Crnoj gori, ali rat, daljina i obitelj, prevagnule su da kupe grobnicu u Splitu jer ćemo više dolaziti, nažalost. Zadnjih godina sam više na Lovrincu nego što sam ikad bila.

Jedne godine kad sam bila na Unču, pitam tatu hoću li uzet malo zemlje za uspomenu, ali nije htio, da će mu biti teško. Ali, eto kad nismo uzeli mi nju, uzela je ona nas.

Stalno smo ga gnjavili oko toga jer je pričao kako mu je otac ostavio neki komad zemlje i to napisao na papiriću. Vidjela sam to što je napisano davno, znam da je ostavio među dokumentima.

"Možemo mi otići tamo kad hoćemo", ostala je stara kuća u kojoj je živio moj stric i žena mu, sada pokojni.

Kako su nastupile ove nesnosne vrućine, spomenem mu jedan dan tu zemlju i da bih otišla malo gore, nisam bila

odavno. Hladnije je, puno zelenila i može se u borovnice. O kajmaku, pavlaci i siru da ne govorim. Tko ode gore, moljakam ga da mi donese malo kajmaka. Nema boljeg.

O tome da pita o tome što mu pripada, ne želi govori-ti, odmahuje rukom, nagovara ga mamina prijateljica koja je u Dužima preuredila kuću i ide svako ljeto, ali izgleda njemu je neugodno. Otišao je odavno, uvijek smo dobrodošli i tvrdoglavo odbija. Međutim, ne da meni vrag mira, napišem poruku rođaku Ivanu koji je uz staru kuću napravio novu za te nesretne hektare, ako postoje. Odgovara mi na mobitel, pa naravno, upisano je i u katastar na Vučka, vidio sam. Moj tata, kad sam mu rekla bio je sav sretan i kad je došao izvadak iz zemljišnika, dođe odmah kod mene i prepiše u oporuci zemlju na mene i sestru.

Imam nešto svoje, a njegovo, ustvari djedovo, ustvari bakino. Izgleda je baka Novka djevojačko Gagović čija je obitelj slovila kao bogatija dobila dosta zemlje za dotu.

Zatvorio se krug ,zemlja mi se ipak vratila. Uzet ću idući put malo za uspomenu.

CRNOGORSKI VLADARI CRNOGORSKI VLADARI


BALŠA III

Izvor: Duklja - Zeta - Crna Gora VOJISLAVLJEVIĆI - BALŠIĆI - CRNOJEVIĆI, napisao Đrođe Borozan

Đurađa II Stracimirovića Balšića naslijedio je sin Balša III, koji je u trenutku stupanja na vladarski tron imao

tek 17 godina, ali je po ocjeni Dubrovčana bio u “dobrom uzrastu” za preuzimanje vlasti. Državna teritorija koju je dobio na upravu obuhvatala je Gornju Zetu (prostor od Plavnice do Ostroga i od rijeke Zete do Lovćena i Sutormana), kao i primorske gradove – Ulcinj, Bar i Budvu. Znatnu pomoć u upravljanju Zetom pružali su mu njegova majka Jelena, koja je tada imala 36 godina u ujak despot Stefan Lazarević. Mlečanima ta okolnost nije išla u prilog, jer su računali da bi pomoć srpskog despota mogla negativno da se odrazi na spoljnu politiku koju bi ubuduće vodila zetska država.

S proljeća 1404. godine, Bosnu su zahvatili neredi usljed ugarskih prodora. Te nerede pokušao je brzo da iskoristi Balša III, pokušavajući da proširi svoju teritoriju na račun Kotora, koji se u to vrijeme još uvijek nalazio pod vrhovnom bosanskom vlašću. Balšini napadi bili su vrlo jaki i prema svjedočenju anonimnih hroničara iza njegovih vojnih odreda svuda je ostajao “očaj i pustoš”. U odbranu Kotora stao je Hrvoje Vukčić, koji se pred kraj jula 1404. godine obratio mletačkoj vladi, tražeći da mu bude oprošteno ako bude napao Balšiće “koji nanose mnogo štete ljudima i gradu Kotoru”.

Kako je Jelena Balšić prema Republici Sv. Marka od ranije gajila neprijateljstvo, jer je bila nezadovoljna raznim ogra-ničenjima koja je Republika nametala zetskoj trgovini u skadarskom kraju, ali i zbog oduzimanja povlastica koje je pravoslavna crkva na tom prostoru uživala prije uspostav-ljanja mletačke vlasti, to je bila zainteresovana da mletačke podanike u tim krajevima podstakne na bunu. Opšti ustanak u skadarskom kraju ja zaista i planuo prvih dana 1405. go-dine. Balšići su ustanicima odmah poslali vojnu pomoć, što je Republici stvorilo znatne teškoće da sačuva Skadar kako on ne bi pao u ruke zetskog gospodara.

Opasnost po gospodara Zete nije dolazila samo sa mletačke strane, već i od onih koji su ga počeli napuštati poput braće Alekse, Petra i Marka iz Prapratne, ali i izvjesnog Dukaleta iz Pamaliota, koji su se 1405. odmetnuli od Balše. Shvatajući mogućnosti koje su im se pružile, Mlečani su brzo angažovali kapetana Jadranskog mora Marina Karavela da pritekne u pomoć skadarskoj tvrđavi. Karavela je dobio naređenje da u povratku opustoši Ulcinj, Bar i Budvu. U svojoj misiji kapetan Karavela je imao znatnog uspjeha. Uz angažovanje sposobnih strijelaca, koji su upućeni u skadarsku tvrđavu,

grad je ostao u mletačkom posjedu. Na putu za Veneciju Karavela je, opijen ratnom slavom, skinuo sa otlara crkve Sv. Marije u Budvi ikonu Bogorodice i odnio je u Veneciju. Balša III je njen povraćaj zatražio 1415. godine.

Ipak, to nije previše zabrinulo Balšu III koji je nastavio da ometa mletačku trgovinu, pljačka mletačke karavane i nemi-losrdno napada njihove manje vojne postaje. U tim akcijama veliku pomoć pružao mu je Sandalj Hranić. Ali, povučeni potezi od strane zetskog gospodara nijesu mogli proći ne-kažnjeno od Republike Sv. Marka. Veliko Vijeće je odlučilo da napadom na primorske gradove izvrši pritisak na njega.

Već sredinom 1405. godine, povedene su oštre borbe koje su na predaju Mlečanima prinudile primorske gradove Balšiće države – Ulcinj, Bar i Budvu. Na mletačku stranu u avgustu 1405. godine stao je i Koja Zakarija. Tim dešavanjima zapo-čeo je tzv. Prvi skadarski rat, koji će potrajati punih sedam godina. Sukob je dobio ime po tome što su se glavne borbe uglavnom vodile u okolini Skadra i na Skadarskom jezeru. Shvativši da mu prijeti opasnost po život, Balša III se zajedno sa svojom majkom sklonio u tvrđavu Drivast. Mlečani su nastojali da u tim borbama na svoju stranu privuku i Sandalja Hranića, koji je od ranije bio u lošim odnosima sa Balšićima. Štaviše, oni su u tom momentu raspisali nagradu od 1.000 dukata onima koji bi im predali Balšu III i njegovu majku Jelenu. Za Balšu III to je bio težak udarac. Pritiješnjen na sopstvenoj teritoriji, zetski gospodar je računao da bi svojim pristankom na plaćanje harača sultanu uticao na neutralnost okolnih feudalnih gospodara koji su bili turski vazali, što je na drugoj strani trebalo da učvrsti njegovu poziciju prema Republici i učini je znatno sigurnijom.

Međutim, Balša III je previdio da je i Republika bila spre-mna da njegovim protivnicima obeća i daruje sve što je u tom trenutku mogla. Tako je svim feudalcima koji su bili spremni da ratuju protiv Balše, davala posjede i sela, čime je još više izazivala Balšin gnjev. Takvim potezima Mlečana, rat između njih i Zete sa zapravo pretvorio u rat Balše III i lokalnih feudalaca koji su pristali da se stave u mletačku službu. Kada su Mlečani uspjeli da zauzmu Drivast, Balša III se sa majkom i dvorjanima povukao u Gornju Zetu. U jesen 1405. godine, osmanske trupe su prodrle u skadarski kraj, potpomognute konjičkim jedinicama Srba sa posjeda Vuka Lazarevića, sina kneza Lazara Hrebeljanovića. Mlečani se nijesu mnogo uplašili od ovog prodora, dok je stanovništvo skadarskog kraja i te kako osjetilo osmanske vojne zulume

koji su prijetili da se trajnije zadrže na pomenutom području. Dio stanovništva bio je opljačkan, dok je dio bio odveden u ropstvo. Borbe koje su vođene tokom 1406. godine bile su uglavnom sa neriješenim ishodom, jer ni jedna od sukoblje-nih strana nije mogla da ostvari vojničku nadmoć. Ipak, 22. maja 1406. godine, mletačka vojska pod komandom Ćeka de Treviza, u jednoj od bitaka odnijela je tijesnu pobjedu nad Balšinom vojskom, što je uticalo na konačni ishod rata. U nastojanju da što prije pobijedi Balšu III, Republika je raspisala novu nagradu za njegovu glavu, koje je ovoga puta iznosila 2.000 dukata.

Shvatajući da ratovanje u kome se nije mogao odlučiti po-bjednik samo vodi daljnjem iscrpljivanju, Balša III se, nakon napada na Bar, odlučio da povede pregovore sa Mlečanima o sklapanju mira. Pregovori su vođeni krajem 1406. godi-ne, a do uspostavljanja primirja je došlo u proljeće 1407. U međuvremenu, plašeći se za svoje trgovačke interese, Dubrovčani su 30. avgusta 1407. godine zabranili svojim trgovcima trgovinu u Zeti. Uslovi, koje je pred Mlečane postavio Balša III, sastojali su se u sljedećem: Balša III je tražio Budvu i Drivast, kao i isplatu zaostalih provizija za ustupanje Skadra. Takve uslove za prekid rata Mlečani su smatrali neumsjenim, pa su Balšine pregovarače zatvorili, što je zetskog gospodara primoralo da u razgovore uključi svog ujaka despota Stefana svog tasta Nikitu Topiju, kako bi uz njihovu pomoć što prije okončao ratno stanje. Pregovori između sukobljenih strana su potrajali i njihov završetak se počeo nazirati tek pred kraj 1408. godine. Prema onome što je bilo dogovoreno, Republika je imala da zadrži Bar i Ulcinj, a Balši III je trebalo da pripadnu Budva, Grbalj i Paštrovići. U trenutku kada se činilo da je stvar izvedena na čistac, pojavio se spor. Prostor oko rijeke Bojane (Zaboja-na), tražile su obje strane što je bio dovoljan razlog da se neprijateljstva nastave. Balša III je 14. januara 1409. godine zatražio od mle5tačkog Senata da mu vrati teritorije koje je

držao njegov otac. Mletački izvori iz 1409. godine pominju da je i oblast Paštrovića te godine bila pod vlašću Balše III. Obaveze paštrovske vlastele prema Balši III ogledale su se u tome da su oni bili dužni da “vojsku vojuju”, kao i da mu predaju soće pobrane od zavisnih ljudi sa svojih imanja.

Kako bi rat na određeno vrijeme bio odložen, u pregovore je stupila i Jelena Balšić, koja je iz Dubrovnika stigla u Vene-ciju i 3. avgusta 1409. godine izašla pred mletačkog dužda. Odgovarajući o uzrocima rata, Jelena je odlučno tvrdila da je ona bila njihov glavni inicijator i pokretač. Znajući njeno diplomatsko iskustvo, a takođe i značaj Skadra, Mlečani su vanredno bili zainteresovani da taj grad učine bezbjednim, pa su u pregovorima sa Jelenom Balšić, ponudili da Balšići preuzmu Budvu i prostor između Bara i Ulcinja, s tim da njima ostane kontrola nad tokom Bojane. Na drugoj strani, Jelena je bila spremna da učini ustupke, što bi joj omogućilo da zadrži Zabojanu, koja je kao prostor trgovačkog tranzita Zeti donosila velike prihode. U trenutku kada se činilo da će se povedeni pregovori odužiti, Mlečani su pribjegli vrlo neobičnom rješenju. Oni su, naime, deklarativno pristali da Balšićima ostave Zabojanu, ali su skadarskom knezu 12. novembra 1409. godine poslali naređenje da ni pod koju cijenu ne dozvoli da je Balšići preuzmu. Samo nekoliko dana kasnije istom knezu je bilo preporučeno da Balšićima umjesto jednogodišnjeg mira predloži trajnu obustavu neprijateljstva, povraćaj Budve i godišnju proviziju od 1.500 dukata, koja je trebalo da bude nadoknada za posjede koje bi zadržala Venecija. U slučaju da Balšići to ne prihvate, Republika bi se smatrala razriješenom od obaveza koje je dala Jeleni Balšić kao pregovaraču o miru. Radilo se o tome da se dogo-voreno primirje izigra. Shvativši da je prevaren, Balša III je početkom 1410. godine krenuo u pohod na sela smještena na obali Skadarskog jezera. Tim pohodom nastavljen je rat između Zete i Republike Sv. Marka.

Ratovi Balše III protiv Venecije od 1405. do 1418.

CRNOGORSKI VLADARI CRNOGORSKA TRPEZA


Pletenica Crnogorke

Sastojci:

- svinjeski file…………………………………2 kg

- pančeta

- ulje……………………………………………1 dl

- so……………………………………………100 g

- krompir……………………………………1,5 kg

- sir kozji………………………………………300 g

- paradajz šeri…………………………20 komada

- peršun………………………………………1 veza

- palenta………………………………………200 g

- puter…………………………………………50 g

Priprema:

File isjeći po dužini na tri trake, tako da ostanu spojene na vrhu. Trake filea prekriti tanko sječenom pančetom.

Uplesti pletenicu i na kraju zakačiti čačkalicom. Pleteni-cu peći tako da prvo bude postavljen spoljni dio, gdje je pančeta, samo da porumeni. Okrenuti sa druge strane dok ne bude ispržena. U ključalu posoljenu vodu staviti puter i zakuvati palentu srednje gustine. U vodi skuvati oblikovani krompir, šeri popržiti na puteru.

Pletenicu servirati na toplom tanjiru, tako što u formu treba izručiti palentu, a na nju postaviti oblikovani sir. Pored palente, po dužini postaviti pletenicu. Sa bočnih strana staviti polovine krompira i dekorisati peršunom i šeri paradajzom.

Čorba od mladih kopriva

Sastojci:

- mlada kopriva………………………..…kilogram

- krtola………………………………………200 g

- ulje…………………………………………….1 dl

- luk……………………………………………200 g

- šargarepa……………………………………100 g

- bijela zelen…………………………………100 g

- suvice…………………………………….......20 g

- list celera………………………………dva struka

- kukuruzno brašno bijelo…………………100 g

- fond……………………………………………2 l

- šaljevak………………………………………50 g

Priprema:

Prije izlaska sunca, ubrati vrhove mladih kopriva dok su još vlažni od jutarnje rose. Na zagrijanom ulju popržiti luk, šargarepu, bijelu zelen, list celera i krtolu na listiće.

Dodati kašiku bijelog kukuruznog brašna, popržiti i naliti fondom od sušenog mesa, sušenog krapa ili dobre stare junetine. Pred sam kraj, dodati koprivu.

Napomena:

Ovakvu čorbu možemo oplemeniti šaljevakom.

Zapisano po priči Mila Stijepovića sa Žabljaka.

UKUSI CRNE GORE

Izvor: Ukusi Crne Gore

Novac (dinar) Balše III


KARIKATURA


"Nikola Tesla", autor: Nataša Rašović


PEROJSKA FEŠTA

CRNOGORCI KRANJA SLAVE 13. JUL DAN DRŽAVNOSTI CRNE GORE

SPLITSKA PROSLAVA 13. JULA DAN DRŽAVNOSTI CRNE GORELJETNA ŠKOLA NA IVANOVIM KORITIMA

LJETNA ŠKOLA NA IVANOVIM KORITIMA


GODINA XVIII. _ BROJ 106. _ SRPANJ-KOLOVOZ / JULI-AVGUST _ 2017.

Glasilo Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i VijeÊa crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba

RIJEKA- PETROVDANSKI SABOR CRNOGORACA 2017. 13. JUL DAN DRŽAVNOSTI

CRNE GORE

ČESTITAMO 13. JUL

DAN DRŽAVNOSTI CRNE GORE

i DAN OPŠTENARODNOG ORUŽANOG USTANKA

CRNOGORSKOG NARODA PROTIV FAŠIZMA

NEK JE VJEČNA CRNA GORA!

NACIONALNA ZAJEDNICA CRNOGORACA HRVATSKE KOORDINACIJA VIJEĆA CRNOGORSKE NACIONALNE MANJINE

NA PODRUČJU RH

13. jul dan drŽavnosti crne gore · tekstovi nijesu lektorisani te se izvinjavamo autorima i...

Documents