.

~

Èeznutljivo vjerovanje èovjeka o postojanju Zlatnog doba u njegovojpretpovijesti nikako ne može biti zasnovano na sjeæanju ljudi,jer se ono zbilopreviše davno, u vrijeme kada je èovjek bio previše primitivan da bi mogaobilježiti bilo kakve informacije za buduæe generacije. Ukoliko je u ljudimasadržano podsvjesno sjeæanje o najranijim danima mira i sreæe, to je moždastoga što èovjek nikada nije znao za bolje. Još jedan od razloga je što prièe otom dobu ljudima nisu prièali ljudi koji su živjeli prije njih, veæ sami Nefili.

Jedini potpuni izvještaj o dogaðajima koji su zadesili èovjeka nakon

njegovog prebacivanja u Prebivalište Bogova u Mezopotamijije biblijska prièa

o Adamu i Evi u Vrtu u Edenu:

I Bog Jahve zasadi voænjak

U Edenu, na istoku,'

I tamo postavi Adama

Kojegje stvorio,

I Bog Jahve

Uèini da iz zemlje raste

313

DVANAESTI PLANET -I. KNJIGA ZEMALJSKE KRONIKE

Iako su im bile dostupne sve vrste temeljnih plodova, Zemljanima nijebilo dozvoljeno da ubirujedino plodove sa Stabla Spoznaje. U tom trenutkuBog nije previše brinuo hoæe Ii Èovjek posegnuti za Drvetom Života. No,èovjek se nije mogao pridržavati niti te jednostavne zabrane i uslijedila je

tragedija.Idiliènu sliku uskoro je zamijenio dramatièan razvoj dogaðanja, koje

uèenjaci koji se bave Biblijom i teolozi nazivaju Padom èovjeka. To je prièa ozanemarenim božjim zapovijedima, božjim Iažima, prepredenoj (ali iskrenoj)Zmiji, kazni i prognanstvu.

Pojavivši se niotkuda, Zmija je izazvala uzvišena božja upozorenja:

I Zmija...reèe ženi:"Zar je Bog zaista rekao"Neæešjesti nisajednog stabla u voænjaku?"I žena reèe Zmiji:"Plodove iz voænjaka

smijemo jesti,"ali za plodove stablausred voænjaka Bogje rekao:"Od njih neæete jesti, niti ih dodirnuti,inaèe æete umrijeti. ""

I Zmija reèe ženi:"Ne, vi sigurno neæete umrijeti;

314

to je stoga što Bog znada onoga dana kada od tamo budete jeli

oèi æe vam se otvoritii postat æete poput Boga -spoznat æete dobro i zlo. "

I vidi žena da je plod dobar za jelo

I ugodan za vidjeti,.I da plod èini èovjeka mudrim,.I ona ubere od njegovih plodova i pojede,

I ponudi svom mužu, i on pojede.I oèi im se otvore, i oni spoznaju da su goli,

I skupa stave smokvino lišæe,I naèine si pregaèe oko bokova.

Èitanjem i ponovnim išèitavanjem ove sažete i precizne prièe moramo seupitati zbog èega je nastala takva strka. Unatoè zabrani pod prijetnjom smrtida makar i dotaknu Plodove sa Stabla Spoznaje, dvoje Zemljana su na nagovorprekšili zabranu i pojeli plod, koji im je trebao dodijeliti "spoznaju" Boga.No, dogodilo se samo to da su postali svjesni da su goli.

Uistinu je glavni aspekt èitavog incidenta bila svijest o golotinji.Biblijska prièa o Adamu i Evi u Vrtu u Edenu poèinje izjavom:"1 oboje subili goli, Adam i njegova družica i nisu osjeæali srama." Iz toga bi trebalorazumjeti da su se oni nalazili na nižem stupnju ljudskog razvoja odpotpuno razvijenih ljudi; ne samo da su bili goli, veæ uopæe nisu bili svjesni

implikacija takve golotinje.Daljnje prouèavanje biblijske prièe sugerira da je njena tema èovjekovo

stjecanje neke vrste seksualnogjunaštva. "Znanje" koje se skrivalo od èovjekanije bila nikakva znanstvena informacija veæ nešto u vezi s muškim i ženskimspolom: jer, tek što su èovjek i njegova družica stekli "znanje" ,"oni su spoznali

da su goli" i pokrili su svoja tijela.Nastavak biblijske prièe potvrðuje povezanost golotinje i nedostatka znanja,

jer Bogu nije trebalo mnogo da shvati što se dogodilo:

I èuli su korake Boga JahveKako šeæe voænjakom na dnevnom povjetarcu,I Adam i njegova družica se skriše

Od boga Jahvea meðu voæke.I Bog Jahve pozove Adama

315

DVANAESTI PLANET I. KNJIGA ZEMALJSKE KRONIKE

I reèe: "Gdje si? "

I ovaj odgovori:"Èuo sam tvoje korake u voænjakui up/ašio se, jer sam go/,'i sakrio sam se, "

i Bog reèe:"Tko tije rekao da sigo/?Zar si jeo sa stab/a,S kojeg sam ti zabranio jesti? "

Priznavši istinu, Primitivni radnikje okrivio svoju družicu, a onaje okrivilaZmiju. Jako razljuæen, Bog je prokleo Zmiju i dva Zemljanina. Zatim je,iznenaðujuæe, "Bog Jahve izradio Adamu i njegovoj ženi odjeæu od kože, i

odjenuo ih".Bilo bi neozbiljno tvrditi da je svrha èitavog nemilog dogaðaja (koji je

doveo do izgona Zemljana iz Vrta u Edenu) bila da se na dramatièan naèinobjasni kako je èovjek poèeo nositi odjeæu. Nošenje odjeæe bila je tek vanjskamanifestacija novog "znanja". Stjecanje takvog "znanja", te pokušaji Bogada èovjek bude lišen istog, središnje su teme dogaðaja.

Iako još nije pronaðen mezopotamski pandan ove bibijske prièe,možemo biti sigurni da je i ona, kao i preostali biblijski materijal koji se

bavi Stvaranjem i pretpoviješæu Èovjeka, sumerskog porijekla. Mjestodogaðanja namje poznato: prebivalište bogova u Mezopotamiji. U Evinomimenu nalazimo igru rijeèi koja govori sama za sebe ("ona od života","ona od rebra"). I imamo dva temeljna stabla, Stablo Spoznaje i StabloŽivota, baš kao u Anuovom prebivalištu.

I same rijeèi koje izgovara Bog odražavaju sumersko porijeklo, jer jedanžidovski Bog je još jednom prešao na množinu, obraæajuæi se ostalimbožanstvima koji nisu bili opisani u Bibliji veæ u sumerskim tekstovima:

Zatim je Bog Jahve rekao:"Pogledajte, Adam je postao poput nekog od nas,i spoznao dobro i zlo.Zar sada ne bi mogao pružiti ruku

I uzeti sa Stabla Života,Pojesti, i živjeti vjeèno? "

I Bog Jahve progna AdamaIz vrta Edenskog.

316

KRAI SVIH BIÆA

Kao što vidimo na brojnim sumerskim prikazima, bilo je vrijeme kada jeÈovjek, kao Primitivni Radnik, služio svoje bogove potpuno gol. Bio je golbez obziraje li služio bogovima hranu i piæe ili naporno radio u poljima ili na

poslovima izgradnje. (sl. 39)

Jasna je implikacija da se status Èovjeka naspram bogova nije bitnorazlikovao od položaja pripitomljene životinje. Bogovi su veæ postojeæuživotinju podigli na viši stupanj toèno toliko da služi njihovim potrebama. Je

li nedostatak "znanja" znaèio da su, buduæi gola poput životinja,novooblikovana biæa vodila spolni život slièan životinjskom ili èak i s njima?Neki rani prikazi pokazuju da je zaista bilo tako. (sl. 40)

[)VANAESTI PLANET [(NIlGA ZEMALJSKE KRONIKE

Sumerski tekstovi poput "Epa o Gilgamešu" sugeriraju daje naèin spolnogDpæenja zaista ukazivao na razliku izmeðu divljeg èovjeka i èovjeka kaoljudskog biæa. Kada je narod Uruka poželio civilizirati divljeg Enkidua,;'barbarskog mladiæa iz dubina stepa", oni su angažirali usluge "djevojke zaLlžitak" i poslali ju da pronaðe Enkidua na pojilu na kojem se družio s raznimživotinjama, te da mu tamo ponudi svoju "zrelost".

Iz teksta proizlazi da je prekretnica u postupku "civiliziranja" Enkiduatrebala biti kada ga odbace životinje s kojima je prijateljevao. Bilo je važno,Icako je reèeno djevojci u Uruku, da ga ona zabavlja "ženskim poslovima",ve dok ga "njegove zvijeri, koje su odrasle s njim u stepi, ne odbace."Preduvjet da Enkidu postane ljudsko biæe bio je da ga se otrgne od sodomije.

Djevojkaje oslobodila grudi, razgolitila prsa,l onje uživao njenu zrelost...Ona ga je podvrgla, divljaka,Ženskim poslovima.

Oèigledno je pothvat uspio. Šest dana i sedam noæi kasnije, "nakon što sezasitio njenih draži", sjetio se svojih negdašnjih drugova u igri.

Okrenuo se prema svojim divljim zvijerima; noVidjevši ga, gazele su otrèale.

Stepske divlje zvijeriOdmakle su se od njegovog tijela.

Izjavaje jasna. Opæenje s Ijudskim biæem donijelo je tako duboku promjenuu Enkidu da su se životinje s kojima je do tada prijateljevao "odmakle odnjegovog tijela": one nisu jednostavno pobjegle, one su se klonile fizièkogkontakta s njim.

Zapanjen, Enkiduje stajao nepomièno neko vrijeme, ')er su njegove divlježivotinje otišle." No, kako se kaže u drevnom tekstu, zbog te promjene nijetrebalo žaliti:

Sadaje imao viziju, šire razumijevanje.Bludnica kaže njemu, Enkiduu:"Ti imaš znanje, Enkidu;

postao si poput boga! "

318

KRAJ SVIH BIÆA

Rijeèi ovog mezopotamskog teksta gotovo su identiène onima iz biblijskeprièe o Adamu i Evi. Kao što je predvidjela Zmija, kada su jeli sa Stabla

Spoznaje, postali su, po pitanju spolnosti "poput Boga koji poznaje dobro izlo."

Ako je to znaèilo jedino da je èovjek prepoznao da je opæenje sa životinjamanecivilizirano i loše, zašto su Adam i Eva bili kažnjeni zbog odricanja odsodomije? Stari zavjet obiluje upozorenjima protiv sodomije i nepojmljivo jeda bi spoznavanje vrline izazvalo božanski bijes.

"Znanje" koje je Èovjek dobio usprkos želji Boga, ili jednog od bogovamora da je bilo ozbiljnijeg karaktera. Ono je bilo dobro za Èovjeka, ali neštošto njegovi stvoritelji nisu željeli da posjeduje.

Moramo pažljivo èitati izmeðu redova u kletvi koja je baèena na Evu da bishvatili znaèenje onoga što se dogodilo:

I ženije rekao:"Silno æu poveæati tvoje patnjeu trudnoæi.U patnji æeš raðati djecu,A ipak za svojim mužem æeš èeznuti " .

I Adam nazove svoju ženu "Eva ",Jer ona bi majka svim ljudima.

Uistinuje ovo znaèajan dogaðaj kojeg nam prenosi biblijska prièa: dok suAdam i Eva bili bez "znanja" živjeli su u Vrtu Edenskom bez potomaka.Dobivši "znanje", Eva je dobila sposobnost (i patnju) da zatrudni i raða djecu.Tek kada je par dobio "znanje" " Adam spozna Evu, svoju ženu, i ona zaèe i

rodi Kaina."Kroz cijeli Stari zavjet, izraz "znati" koristi se da bi oznaèio spolni èin,

uglavnom izmeðu muškarca i njegove žene sa svrhom raðanja djece. Prièa oAdamu i Evi u Vrtu Edenskomje prièa o kljuènom koraku u razvoju Èovjeka:stjecanju sposobnosti da raða.

Ne treba nas iznenaditi èinjenica da prvi predstavnici Homo sapiensanisu imali sposobnost reprodukcije. Kakvu god metodu da su upotrijebiliNefili da bi ubacili svoj genetski materijal u biološku graðu hominidakojeg su izabrali u tu svrhu, novo biæe bilo je hibrid, križanac izmeðudvije razlièite, ukoliko uopæe povezane, vrste. Baš kao mula (križanacizmeðu kobile i magarca) takvi hibridni sisavci su sterilni. Umjetnomoplodnjom ilijoš profinjenijim metodama biološkog inženjeringa možemo

319

DVANAESTI PLANET KNJJGA ZEMALJSKE KRONIKE

stvoriti koliko god želimo mula, èak i bez meðusobnog opæenja magarcai kobile, ali niti jedna mula ne može raðati i imati mlade.

Jesu Ii Netili, u poèetku, jednostavnoproizvodili "ljudske mule" koje su

odgovarale njihovim zahtjevima?Našu radoznalost je poveæao prizor ukles~n u stijeni u planini u južnom

Elamu. On prikazuje boga kako sjedi i drži "laboratorijsku" posudu iz kojeteku tekuæine, prikaz slièan Enkiju. Pored njega sjedi Velika Božica, a tajpoložaj daje naslutiti da muje ona suradnica, a ne supruga: moguæe da se radio Ninti, Majci Božici ili Božici Raðanja. Oni su okruženi nižim božicama, štonas podsjeæa na božice raðanja u prièama o Stvaranju. Nasuprot ovih stvoritelja

Èovjeka nalaze se redovi i redovi ljudi, za koje je karakteristièno da sviizgledaju slièno, kao da su proizvedeni iz istog kalupa. ( sl. 41 )

Ponovo æemo obratiti pozornost na sumersku prièu o nesavršenimmuškarcima i ženama koje su u poèetku stvorili Enki i Majka Božica, a kojisu bili ili bespolni ili spolno nepotpuna biæa. Prisjeæa li se ovaj tekst prvogstupnja postojanja hibridnog Èovjeka -biæa nastalog prema liku i duhu bogova,ali spolno nepotpunog: biæa kojem je nedostajalo "znanje"?

Nakon što je Enki uspio proizvesti "savršen uzorak", Adapu/Adama, usumerskim tekstovima se opisuju tehnike "masovne proizvodnje": ugraðivanjegenetski tretiranogjajašca u "liniju proizvodnje" božica raðanja, sa spoznajomda æe od polovice nastati muškarci, a od druge polovice žene. Ovo ne samo daodaje tehniku kojomje "proizveden" hibridni Èovjek, veæ podrazumijeva i dase èovjek sam nije mogao razmnožavati.

Nemoguænost hibrida da se razmnožavaju, kako je tek nedavno otkriveno,

320

KHA T .';VTH RT~A

potjeèe iz nedostatka u stanicama za reprodukciju. Dok sve ostale stanicesadrže samo jednu skupinu nasljednih kromosoma, Èovjek i ostali sisavci semogu reproducirati jer njihove spolne stanice ( sperma muškarca, jajašce žene )sadrže svaka po dvije skupine. No, hibridima nedostaje ova jedinstvenakarakteristika. Genetskim inženjeringom danas se pokušavaju opskrbiti staniceza reprodukciju hibrida s takvom dvostrukom skupinom kromosoma, kako biih se uèinilo spolno "normalnima".

Je li to bilo ono što je bog èiji je epitet bio "Zmija" postigao za

Èovj eèanstvo ?Biblijska Zmija sigurno nije bila skromna zmija u doslovnom smislu rijeèi,

jer ona je mogla razgovarati s Evom, znala je istinu o "znanju" i bila je tolikovisokog ugleda da je bez oklijevanja Boga proglasila lašcem. Prisjetit æemose da je u svim drevnim predajama glavni bog imao za protivnika Zmiju;prièa èiji korijeni bez sumnje vode sve do sumerskih bogova.

Biblijska prièa otkriva mnoge tragove svog sumerskog porijekla,ukljuèujuæi i prisutnost drugih bogova: " Adam je postao kao jedan od nas."

Moguænost da su biblijski protivnici, Bog i Zmija, predstavljali Enlila i Enkijaèini nam se potpuno vjerojatna. Kao što smo vidjeli njihovo neprijateljstvopotjeèe od prebacivanja Enlila na zapovjednišvo nad Zemljom, iako je Enkibio istinski pionir pothvata. I dokje Enlil ostajao u udobnom središtu Kontrolemisije u Nippuru, Enki je bio poslan da organizira rudarska djelovanja uDonjem Svijetu. Pobuna Anunnakija bila je usmjerena na Enlila i njegovogsina Ninurtu; bog koji je zagovarao pobunjenike bio je Enki. Enki je bio tajkojije predložio i prihvatio se stvaranja Primitivnih Radnika, a Enlilje moraokoristiti silu ne bi li dobio neke od tih prekrasnih stvorenja. Kao što su sumerskitekstovi zabilježili tijek ljudskih dogaðaja, Enki se u pravilu javlja kao pobornikÈovjeèanstva, a Enlil kao onaj koji od ljudi zahtijeva strogu disciplinu. Skoromožemo reæi i kao njihov izravni protivnik. Uloga boga koji želi saèuvatinova ljudska biæa spolno potlaèenima, te boga koji želi i u moguænosti je daèovjeèanstvu podari plod "znanja", savršeno odgovaraju Enlilu i Enkiju.

Još jednom nam sumerske i biblijske igre rijeèi dolaze u pomoæ. Biblijskiizraz za zmijuje nahash, što uistinu znaèi "zmija". No, ta rijeè dolazi iz korijenaNHSH, što znaèi "odgonetnuti, iznaæi". Tako bi nahash takoðer moglo znaèiti"onaj koji može odgonetnuti, onaj koji iznalazi stvari", pridjev koji biodgovarao Enkiju, glavnom uèenjaku, Bogu Znanja kod Nefila.Povlaèeæiparalele izmeðu mezopotamske prièe o Adapi (koji je postigao "znanje", alinije uspio postiæi vjeèni život) i prièe o Adamu, S. Langdon ("SemiticMythology") napravio je kopiju prikaza iskopanog u Mezopotamiji koji silno

321

DVANARSTI PLANET -I. KNJIGA ZEMALJSKE KRONIKE

b

.Gi"' .,

si. 42

podsjeæa na biblijsku prièu: zmija ovijena oko drveta, pokazuje na njeneplodove. Znaèajni su nebeski simboli: visoko gore nalazi se planet Križanja,koji predstavlja Anua, a pored zmije nalazi se polumjesec, koji predstavlja

Enkija. (slo 42)Našim nalazima najviše odgovara èinjenica da u mezopotamskim

tekstovima bog koji je konaèno podario "znanje" Adapi nije bio nitko drugi

nego Enki:

Široko razumijevanje onje usavršio za njega.

Mudrost (muje dao)...Njemuje dao Znanje;Vjeèni život nije mu dao.

Prièa u slikama uklesana na cilindriènom peèatu pronadenom u Mari takoðermože biti drevna ilustracija mezopotamske verzije prièe o Postanku. Prikazanje veliki bog koji sjedi na uzvisini na zemlji koja se uzdiže iz vodenih valova-oèito je da se radi o Enkiju. Zmije koje štrcaju vodu pružaju se sa svake

strane ovog "prijestolja".Ovaj središnji lik okruženje s dva boga koji izgledaju poput stabala. Bog

koji se nalazi s desne strane i èije grane imaju vrhove u obliku penisa, drži

322

KRAI SVlH BI~A

~ \"1 ,,~,

r-.:.

,'.., ,

I , ,: ' .'

;, ' .,. ." ..1.., 0.

: !

..\ /jfj :. I

,!ff : ;I ,

'->/

:,

-\J, -n ~ ~,'~~ ) rt? .;..? -~.~1 (~~!-!::

,t(~"'?(\ ~rrJ' " f ~(..~f~ :!.\~~1(.. 1 ) ,~ 1"\ \,\ , .,- , (~1-, , ., '/ , , 1 I ~..,- , , \ , ,

'\\...J ~\'" , W ;.:,f~.,I~'\\ l' ) , , ,c; T~,\ ." \'1 1( , \ '-'.~r'" -1: 1,

I ;.: /::::~~. ::,.\.;"( ,) (~ .:ff:1. '\~ ~ '~~\ 11 I :: .Y ~.)'-~, ;~-",-,"";) ~\< .~\J

1/..:,,'1' "'-.." \, ' !/." ...;f. 1, .'-:. i\ }" " «<, ~ 1:,~'::1", --

\ ~l l' j ; 't:\):'{)\'\I\,,\-' ,~~~,i \.~ 1,.. I ' '

j I :,. -: 1:" (' \ ';\\ \ ,'~'t..\\-~, ..

\.. I , ., , , , , ' : , ~ ", .:;;;---'" Ij .-1 ..-, .-.,. ~ .:-:: ' --, ..I ~~- ..."- ---"".

I --~ ---,

~-.: "--

I .'.I .

.vi. 43

zdjelu koja vjerojatno sadrži Plod Ž.ivota. Bog koji se nalazi s Iijeve strane ièije grane imaju vrhove u obliku vagine nudi grane pune plodova,predstavljajuæi stablo "Spoznaje", bogom dan dar raðanja.

Sa strane stoji još jedan Viši bog. Pretpostavljamo da se radi o Enlilu.Njegov bijes na Enkijaje oèigledan. (sl. 43)

Nikada neæemo saznati što je izazvalo ovaj "sukob u Vrtu Edenskom."No, kakvi god Enkijevi motivi bili, uspio je usavršiti Primitivnog Radnika istvoriti Homo sapiensa koji je sada mogao imati svoje potomstvo.

Nakon što je Èovjek stekao "znanje", Stari zavjet mu se više ne obraæakao Adamu, veæ ga prihvaæa kao posebno biæe, Adama, prvog patrijarha unizu kojim se bavi Biblija. No, dolazak razdoblja Ijudi takoðer oznaèava raskolizmeðu Boga i Ijudi.

Odvajanje putova, kada èovjek više nije bio glupi rob bogova veæ osobakoja brine sama za sebe, pripisuje se u Knjizi Postanka ne odluci samogÈovjeka, veæ kazni nametnutoj od strane Boga: kako Zemljanin ne bitakoðer postigao moguænost da izbjegne smrtnost, bit æe izbaèen iz VrtaEdena. Prema ovim izvorima, èovjekovo neovisno postojanje nije zapoèelou južnoj Mezopotamiji gdje su Nefili uspostavili svoje gradove i voænjake,veæ na istoku, u Planinama Zagros: "i on je istjerao Adama i uèinio daboravi istoèno od Vrta Edenskog."

DVANAI!STI PLANI!T - KNJIGA ZEMALJSKE KRONIKE

Još jednom biblijske informacije potvrðuju znanstvene nalaze: kultura ljudizapoèelaje u planinskom podruèju koje granièi s mezopotamskom visoravni.Šteta što je biblijska prièa tako kratka, jer ona se bavi èovjekovim prvimciviliziranim životom na Zemlji.

Izbaèen iz Prebivališta bogova, osuðen na život smrtnika, ali sa sposobnošæuraðanja, èovjekje nastavio èiniti upravo tako. Prvi Adam èijim se generacijamabavio Stari zavjet "spozna" svoju ženu Evu i ona mu rodi sina Kaina koji jeobraðivao zemlju. Zatimje Eva rodila Abela, kojije bio pastir. Uz nagovještajehomoseksualnosti kao glavnog razloga, Biblija kaže da se "Kain podigao nasvog brata Abela i ubio ga."

Kain se bojao za svoj život, no, Bog mu je dao znak zaštite i naredio dakrene dalje na istok. U prvo vrijeme vodio je nomadski život, no onda sesmjestio u "Zemlji Migracija, daleko na istok od Edena". Tamo je imao sinapo imenu Henok ("ustolièenje"), "izgradio grad i nazvao ga imenom svogasina". Henok je imao djecu i unuke i praunuke. U šestoj generaciji nakonKaina, rodio se Lamek: njegova tri sina smatraju se u Bibliji zaslužnimnositeljima civilizacije. Jabal "je bio otac onih koji žive u šatorima i držestoku"; Jubal "je bio otac onih koji drže liru i harfu"; Tubal- kajinje bio prvi

kovaè.Ali Lamekje takoðer, poput svog pretka Kaina, bio ukljuèen u ubojstvo,

ovaj puta muškarca i djeteta. Možemo pretpostaviti da žrtve nisu bili nekineznatni stranci, jer Knjiga Postanka se opšimo bavi incidentom i smatraga prekretnicom u Adamovoj lozi. Biblija iznosi kako je Lamek skupiosvoje dvije žene, majke njegova tri sina i priznao im dvostruko ubojstvo,izjavljujuæi: " Ako Kain bude sedmerostruko osveæen, Lamek æe biti

sedamdeset i sedam puta." Ova slabo razumljiva izjava vjerojatno se odnosina nasljedstvo. Shvaæamo ju kao priznanje Lameka svojim ženama da senada kako æe kletva sa Kaina biti otkupljena sa sedmom generacijom(generacija njihovih sinova) izjalovila. Sadaje nova kletva koja æe trajatimnogo duže, odreðena kuæi Lamekovoj.

Potvrðujuæi da se dogaðaj odnosio na liniju nasljeðivanja, sljedeæi stihovigovore o trenutnom uspostavljanju nove, èiste loze:

1 Adam ponovo pozna svoju ženu1 ona rodi sina1 nadjene mu ime Šet ("utemeljenje 'JJer Bogje utemeljio za meneNovo sjeme umjesto Abela, kojegje Kain ubio.

324

KRAJ SVJH BIÆA

Stari zavjet na tom mjestu gubi svaki interes za oskvmutu lozu Kaina i

Lameka. Nastavlja se prièa o dogaðanjima meðu ljudima koja se temelji nalozi Adamovoj preko njegovog sina Šeta i njegovog prvoroðenog Enoša, èijeime je u hebrejskom poprimilo generièku konotaciju "ljudsko biæe". Kakonas izvješæuje Knjiga Postanka "tada se poèelo zazivati ime Božje."

Ova zagonetna izjava zbunjivala je biblijske uèenjake i teologe dugovremena. Slijedi poglavlje o rodoslovlju Adama preko Šeta i Enoša kroz deset

generacija završavajuæi s Noom, junakom Potopa.Sumerski tekstovi koji opisuju ranija razdoblja kada su bogovi bili sami u

Sumeru, opisuju s jednakom preciznošæu život ljudi u Sumeru poslije toga,ali prije Potopa. Sumerska (izvoma) prièa o Potopu ima za svog "Nou" "èovjekaiz Šuruppaka", sedmog po redu grada kojeg su utemeljili Nefili kada su se

spustili na Zemlju.U jednom trenutku ljudima -prognanima iz Edena -bilo je dozvoljeno da

se vrate u Mezopotamiju, da žive uz bogove, služe im i štuju ih. Prema našojinterpretaciji biblijske izjave to se dogodilo u vrijeme Enoša. Tada su bogovidozvolili Èovjeèanstvu povratak u Mezopotamiju, da bi služili bogovima "i

zazivali ime božje".Sa željom da stigne do sljedeæeg epskog dogaðaja u sagi o ljudima, Potopa,

Knjiga Postanka nudi malo informacija osim imena patrijarha koji su živjelinakon Enoša. Ali znaèenje imena svakog patrijarha govori o dogaðajima kojisu se zbili za vrijeme njegovog života.

Sin Enoša, preko kojegje nastavljena èista loza, bio je Kenan ("mali Kain");neki uèenjaci smatraju da to ime znaèi "kovaè". Kenanov sin bio je Mahalalel("koji hvali boga"). Iza njega je došao Jered ("onaj koji se spustio"); njegovsin bio je Henok ("posveæen") kojeg je u 365. godini života Bog uzeo k sebi.Tristo godina ranije u dobi od šezdeset i pet godina, Henok je dobio sina poimenu Metušalah; mnogi uèenjaci, po uzoru na Lettia D. Jeffreysa (" AncientHebrew Names:Their significance and Historical Value") prevode njegovo

ime kao "èovjek od rakete".Metušalahov sin nosio je ime Lamek, što znaèi "onaj koji je ponižen". A

Lamek je imao sina Nou ("odgoda"), govoreæi: "neka nam on bude utjeha,

našim radom i patnjom naših ruku, na zemlji koju je Bog prokleo".Izgleda da je èovjeèanstvo proživljavalo velike gubitke kada se rodio Noa.

Težak i naporan rad nije nikuda vodio, jer je zemlja koja ih je trebala hraniti

bila prokleta. Pozomica je bila pripremljena za Potop, znaèajan dogaðaj kojiæe zbrisati sa lica Zemlje ne samo ljudsku rasu veæ i sav preostali život na

325

DVANAESTI PLANET KNJIGA ZEMALJSKE KRONIKE

Zemlji i na nebu.

I Bog vidje daje opakost èovjeka

Bila silna na Zemlji,

I da je svaka pomisao njegova srca

Bila samo zlo, svaki dan.I Bog se pokaje što je stvorio Èovjeka

Na Zemlji, i srce mu je bilo žalobno.I Bogje rekao:"Uništit æu èovjeka kojeg sam stvoriosa lica Zemlje. "

Ovo su opæenite optužbe, koje su služile kao opravdanje za drastiène mjere

"uništenja svakog biæa". Ali njima nedostaje potanki opis i uèenjaci jednakokao i teolozi ne mogu pronaæi zadovoljavajuæe odgovore u vezi grijeha ili

"prekršaja" koji su toliko uznemirili Boga.Opetovana upotreba izraza tijelo, u stihovima koji optužuju i u

proglašavanju presude navode nas na pomisao da su iskvarenost i prekršajibili povezani s tijelom. Bog žaluje zbog zlih "želja èovjekovih misli". Èini seda je èovjek otkrio seks i postao seksualni manijak.

No, teško je prihvatiti da je Bog odluèio zbrisati ljude s lica Zemlje samozato jer su muškarci previše vodili ljubav sa svojim ženama. Mezopotamskitekstovi govore slobodno i rjeèito o seksu i voðenju ljubavi meðu bogovima.Postoje tekstovi koji opisuju nježnu ljubav izmeðu bogova i njihovih družica;

Iledozvoljenu ljubav izmeðu djevojke i njenog ljubavnika; žestoku ljubav:kao kada je Enlil silovao Ninlil). Brojni tekstovi opisuju voðenje ljubavi i;am spolni èin meðu bogovima -s njihovim službenim družicama ili

1eslužbenim konkubinama, s njihovim sestrama i kæerima, pa èak i unukama:ovo zadnjeje bila omiljena zabava Enkija). Takvi bogovi teško bi se mogli)krenuti protiv Ijudi zato što se ponašaju kao i oni sami.

Božji motiv nije bio tek briga za moralljudi. Sve veæe zgražanje uzrokovaloe kaljanje bogova samih koje se širilo. Viðeno u ovom svjetlu, znaèenje

~bunjujuæih uvodnih stihova u Knjizi Postanka 6 postaje jasnije:I dogodilo se,Kada su se Zemljani poèeli poveæavati brojemNa licu Zemlie,

126

KRAJ SVlH RI~A.

I bile su im roðene kæeri,Da su sinovi bogovaVidjeli kæeri ljudiDa su im odgovarale,I uzeli su sebiZa ženu koju god bi izabrali.Kako bi ovi stihovi trebali pojasniti, kada su sinovi bogova poèeli spolno

opæiti s potomcima ljudi, Bogje rekao "Dosta!"

I Bogje rekao:"Moj duh neæe zauvijek štititi èovjekaJzastranivši, on je tek tjelesan. "

Ova je izjava tisuæljeæima ostala zagonetna. Ukoliko ju èitamo u svjetlunaših zakljuèaka u vezi s genetskom manipulacijom koja je odigrala ulogu ustvaranju Èovjeka, ovi stihovi prenose poruku našim današnjimznanstvenicima. "Duh" božji -njihovo genetsko usavršavanje ljudske vrste -

poèelo se kvariti. Ljudska vrsta je "zastranila", vraæajuæi se tako u postojanje"samo tijela" -bliže svojem životinjskom, majmunskom porijeklu.

Sada možemo razumjeti zašto Stari zavjet stavlja takav naglasak na razlikuizmedu Noe, "praviènog èovjeka. ..èistog u svom rodoslovlju" i "èitave Zemljekoja je bila iskvarena". Ženeæi se s muškarcima i ženama èija je genetièkaèistoæa bila u opadanju i sami bogovi su postajali predmetom gubitkavrijednosti. Istaknuvši kako je samo Noa nastavio biti genetski èist, biblijskaprièa potvrðuje božje protuslovlje: nakon što je odluèio zbrisati sav život salica Zemlje, odluèio je spasiti Nou i njegove potomke i "svaku èistu životinju"i druge zvijeri i ptice, "kako bi oèuvao sjeme života na licu èitave Zemlje."

Božji plan kako da poremeti svoju vlastitu poèetnu namjeru bio je da upozoriNou na nadolazeæu katastrofu i vodi ga kroz izgradnju ploveæe arke, koja biponijela ljude i stvorenja kojaje trebalo spasiti. Noaje dobio tek sedam dana.Nekako je uspio izgraditi arku i impregnirati ju, sakupiti sva stvorenja i ukrcatinjih i svoju obitelj, te opskrbiti arku hranom u doznaèeno vrijeme. "1 dogodilose, nakon sedam dana, da su vode Potopa bile na Zemlji." Što se dogodilonajbolje je opisano rijeèima same Biblije:

Toga dana,Svi izvori velikih bezdana rastvorili su se,I brane nebeske su se otvorile ...

~')7

I Potop je èetrdeset dana bio na Zemlji,I vode su porasle, i ponijele arku,I ona bi podignuta sa zemlje,I vode su postale jaèeI silno se poveæale na zemlji,I arka je plutala na vodama.I vode su postale sve silnije naZemlji i sve visoke planine bile su prekrivene.Oni koji su pod svim nebesima:Petnaest lakata iznad njih je prevladavala voda,I planine su bile prekrivene.

I sva biæa su nestala,

I èovjek i stoka i stvorenja što pužuI ptice nebeskeBile su zbrisane sa Zemlje;I ostao je samo Noa,I oni koji bijahu s njim u arci.Voda je vladala Zemljom 150 dana, kada je BogUèinio da vjetar proðe Zemljom, i vode su se smirile.I izvori bezdana su bili obuzdani,Baš kao i brane nebeske;

I kiša sa neba bi zaustavljena.I vode su se poèele povlaèiti sa Zemlje,Dolazeæi i povlaèeæi se.I nakon stotinu i pedeset dana,Vode su se smanjile;I arka se zaustavila na Brdima Ararat.Prema biblijskoj verziji, Božji sud je zapoèeo "šestote godine Noina

života, u drugom mjesecu, sedamnaestoga dana". Arka se zaustavila na

brdu Ararat "sedmoga mjeseca, sedamnaestoga dana". Talasanje voda injihovo postepeno "povlaèenje", dovoljno da smanji nivo vode tako da searka zaustavila na vrhovima Ararata, potrajalo je zatim punih pet mjeseci.Zatim "su se vode nastavile smanjivati, dok se vrhovi planina" i ne samo

328

KRAJ SVIH BICA

nadvisujuæeg Ararata, "mogli vidjetijedanaestog dana desetog mJeseca",

gotovo tri mjeseca kasnije.Noa je prièekao još èetrdeset dana. Onda je poslao gavrana i golubicu "da

vide jesu li se vode spustile sa lica Zemlje." I u treæem pokušaju, golubica sevratila noseæi maslinovu granèicu u kljunu, pokazujuæi tako povlaèenje vodadovoljno da se mogu vidjeti vrhovi drveta. Nakon nekog vremena Noa je jošjednom poslao golubicu, "no, više se nije vratila". Potop je završio.

I Noa je odmaknuo pokrov Arke

I pogledao i vidio:Lice zemlje bilo je suho.

"Drugog mjeseca, dvadeset i sedmog dana, zemlja se usušila". Noa je tada

imao šesto i jednu godinu. Božji sud je trajao godinu i deset dana.Onda su Noa i svi koji su bili s njim u arci izašli. I on je izgradio oltar i

ponudio žrtve paljenice bogu.

I Bog omiriše zamaman miris

I reèe u svom srcu:"Više neæu kleti suhu zemlju

radi Zemljana;jer želja njegovog srcaje zla od njegove mladosti. "

"Sretan završetak" je pun proturjeèja baš kao i sama prièa o Potopu. Unapoèinje dugom optužbom Èovjeèanstva zbog razlièitih opaèina, ukljuèujuæioskvrnuæe èistoæe mlaðih bogova. Znaèajna odluka da uništi sva biæa jedonesena i doima se potpuno opravdanom. Zatim taj isti Bog nastoji u sedamdana osigurati da se sjeme ljudi i ostalih biæa ne izgubi. Nakon završetkatraume Bogje omamljen mirisom peèenog mesa i, zaboravivši svoju izvornuodluku da uništi ljude, odbacuje cijeli pothvat, okrivljujuæi zle želje èovjekapod izgovorom njegove mladosti. Ove uporne surnnje u istinitost prièe raspršujuse meðutim kada shvatimo da je biblijski izvještaj ureðena verzija izvornogsumerskog izvještaja. Kao i u drugim sluèajevima, monoteistièka Biblija jesažela u jednog Boga uloge nekoliko bogova koji nisu uvijek usklaðeni.

Prije arheoloških otkriæa mezopotamske civilizacije i odgonetavanjaakadske i sumerske literature, biblijska prièa o Potopu stajala je sama, uzpotporu tek razbacanih primitivnih mitologija širom svijeta. Otkriæe akadskog"Epa o Gilgamešu" stavlja Potop i Knjigu Postanka u starije i uvaženo društvo,pojaèano novijim otkriæima starijih tekstova i dijelova sumerskih izvornika.

329

I. KNJIGA ZEMALJSKE KRONIKEDVANAESTI PLANET

Junak mezopotamskog izvještaja o Potopu bio je Ziusudra u sumerskom(Utnapištim u akadskom), kojije nakon Potopa odveden u Nebesko PrebivališteBogova da bi tamo sretno živio. Kada je u svojoj potrazi za besmrtnošæu

Gilgameš konaèno došao na to mjesto, on je zatražio savjet Utnapištima popitanju života i smrti. Utnapištim je otkrio Gilgamešu, a preko njega svimljudima koji su se rodili nakon Potopa, tajnu njegovog preživljavanja, "skrivenustvar, tajnu bogova", istinitu prièu (mogli bi reæi) o Velikom Potopu.

Tajna koju je otkrio Utnapištim bila je da su prije dolaska Potopa bogoviodržali savjet i glasali za uništenje Ijudske vrste. Glasanje i odluka držani su utajnosti. No Enki je potražio Utnapištima, vladara Šuruppaka, kako bi ga

obavijestio o nadolazeæoj velikoj nesreæi. Primijenivši nedopuštene metode,Enki je razgovarao s Utnapištimom nalazeæi se iza zaslona od trske. U poèetkusu njegova objelodanjivanja bila zagonetna. Zatim su njegova upozorenja i

savjeti bili jasno izreèeni:

Èovjeèe iz Šuropaka, sine Ubar- Tutua:Razroši kuæu, izgradi brod!Odreci se posjeda, potraži svoj život!Odrekni se imovine, održi dušu živom!Na brod uzmi sjeme svih živih biæa;Taj brod ti æeš izgraditi -

N}ene dimenzije bit æe za mjerenje.

Oèigledne su paralele s biblijskom prièom: treba doæi do Potopa; jedanèovjek je unaprijed upozoren; on se treba spasiti pripremivši posebnokonstruiran brod; sa sobom treba povesti kako bi ih spasio "sjeme svih živihbiæa". Ipak, babilonska verzija je mnogo vjerojatnija. Odluka da se uništi životi zatim pokušaji da se spasi nisu proturjeèna djela jednog jedinog boga, veædjela razlièitih bogova. Štoviše, odluka da unaprijed upozori i saèuva sjemeèovjeka je drzak èin jednog boga (Enki), koji djeluje u tajnosti i u suprotnostizajednièkoj odluci ostalih Viših bogova.

Zašto je Enki riskirao suprotstaviti se ostalim bogovima? Zar je jedino onbrinuo o oèuvanju njegovog "èudesnog umjetnièkog djela", ilije tako djelovaoradi rastuæeg supamištva ili neprijateljstva njega i njegovog brata Enlila?

Postojanje takvog sukoba meðu braæom je istaknuto u prièi o Potopu.Utnapištim je postavio Enkiju pitanje koje se podrazumijeva: kako æe on,

Utnapištim, objasniti ostalim stanovnicima Šuruppaka izgradnju neobiènooblikovanog plovila i napuštanje sve svoje imovine? Enki ga je savjetovao:

330

KRAJ SVIH BIÆA

Ovako æeš im reæi:"Uvidio sam da je Enlil meni neprijatelj,te više ne mogu živjeti u vašem gradu,niti nogom kroèiti na podruèje Enlilovo.Stoga æu otiæi dolje u Apsu,Da živim sa svojim gospodarom Eaom. "

Prema tome izgovor je trebao biti da, buduæi Enkijev sljedbenik, Utnapištimviše nije mogao živjeti u Mezopotamiji, paje gradio brod s kojimje namjeravaootploviti u Donji Svijet (južna Afrika, prema našim saznanjima) da bi tamoživio sa svojim gospodarom, Ea/Enkijem. Stihovi koji slijede govore kako jena tom podruèju tada vladala suša ili glad: Utnapištim je (prema Enkijevomsavjetu) trebao uvjeriti stanovnike grada kako æe, ukoliko ga Enlil vidi kakoodlazi, "zemlja (opet) biti sita i imati bogate žetve." Ovakav izgovor je imao

smisla ostalim stanovnicima grada.Obmanuti, ljudi u gradu nisu postavljali pitanja, veæ su i pomogli u izgradnji

arke. Ubijajuæi i služeæi im volove i ovce "svaki dan" i obasipajuæi ih "moštom,cmim vinom, uljem i bijelim vinom", Utnapištim ih je poticao da rade brže.Èak su i djecu prisiljavali da nose bitumen radi impregniranja.

"Sedmog dana brod je bio završen, otiskivanje je bilo jako teško, pa sutrebali premještati podne daske gore i dolje, dok dvije treæine broda nije zaronilou vodu" Eufrata. Zatim je Utnapištim doveo na brod èitavu svoju obitelj irodbinu, povevši sa sobom "štogod sam imao od živih biæa" baš kao i "životinjesa polja, divlje poljske zvijeri". Paralele s biblijskim tekstom, ukljuèujuæi i

sedam dana potrebnih za izgradnju, oèigledne su. Meðutim, Utnapištim jepošao korak dalje od Noe prokrijumèarivši na brod sve majstore obrtnike koji

su mu pomogli pri izgradnji broda.On samje trebao stupiti na brod na odreðen znak, kojeg muje otkrio Enki:

"navedeno vrijeme" trebao je odrediti Šamaš, bog zadužen za vatrene rakete.Ovakva je bila Enkijeva naredba:

Kada Šamaš koji nareðuje podrhtavanje u sumrakZapljusne zemlju pljuskom erupcija -

Ukrcaj se na brod, pregradi sve ulaze!

Preostaje nam nagadati o povezanosti izmedu ovog oèitog ispaljivanjasvemirske rakete Šamaša i trenutka kada se Utnapištim treba ukrcati u svojuarku i zatvoriti se èvrsto u njoj. Trenutak je stigao: svemirska raketa je

331

prouzroèila "podrhtavanje u sumrak", erupcije su pljuštale. A Utnapištim je"daskama zatvorio èitav brod" i "predao èitavu graðevinu zajedno s njenim

sadržajem" "Puzur-Amurriju, Brodaru."Oluja je stigla "s prvim sjajem zore". Grmljavina je bila zastrašujuæa. Crni

oblak podigao se sa horizonta. Oluja je išèupala stupove zgrada i pristaništa;nasipi su popustili. Smraèilo se, "pretvarajuæi u tamu sve što je bilo svjetlo",a "prostrana zemlja bila je razmrskana poput vrèa".

Šest dana i šest noæi bjesnila je "južna oluja".

Sve brže i brže bjesnilo je

Potopivši planine,Zadesivši ljude poput bitke...Kadaje stigao sedmi dan,

Južna oluja kojaje donijela potopStišala se u bitciKoju je vodila poput vojske.More se umirilo,Oluja se stišala,Potop je stao.Pogledao sam vrijeme.Mir je zavladao.I ljudi su se vratili u glinu.

Volja Enlila i Zbora bogova bila je izvršena.No, oni nisu znali da je plan Enkijev takoder funkcionirao: olujnim vodama

je plutalo plovilo prenoseæi muškarce, žene, djecu i druga živa biæa.Kada se oluja smirila, Utnapištim je "otvorio otvor; svjetlo mi je palo na

lice". On je pogledao unaokolo, "pejzaž je bio ravan poput ravnog krova",Sagnuvši se, sjeo je i zaplakao, "suze su mi curile niz lice", Tražio je obalnuliniju po širini mora, ali ništa nije vidio. Zatim:

Pojavilo se planinsko podruè}e;Brod se zaustavio na planini Spasenja;Planina Nisir ("spasenje 'J sigurno je zaustavila brod,

Ne dozvoljavajuæi mu da se pomièe.

Šest danaje Utnapištim promatrao sa nepomiène arke, uhvaæene u vrhovimaPlanine Spasenja -biblijskih vrhova Ararata. Zatim je, kao i Noa, poslao

332

JSKE KRONIKE

KRAJ ,qVTH RJc':A

golubicu da potraži mjesto za odmor, no, ona se vratila. Lastavica je odletjelai vratila se. Zatim je oslobodio gavrana; ovaj je odletio i pronašao mjesto zaodmaranje. Utnapištim je onda oslobodio sve ptice i životinje koje su bile snjim i sam izašao van. Izgradio je oltar "i ponudio žrtvu", baš kao što je to

uèinio i Noa.Ovdje se opet pojavljuje razlika izmeðu uloge jednog boga i više bogova.

Kada je Noa ponudio žrtvu paljenicu, "Jahve je omirisao zamaman miris";no, kada je Utnapištim ponudio žrtvu "bogovi su osjetili miris, bogovi su

okusili slatki miris. Bogovi su se okupili kao muhe oko žrtve."U Knjizi Postanka Jahve je taj koji se zaklinje da nikada više neæe uništiti

ljudsku vrstu. U babilonskoj verziji zaklinje se Viša Božica: "Neæu zaboraviti. ..

pamtit æu ove dane i nikad ih neæu zaboraviti."Meðutim, to trenutno nije bio problem. Jer kada je Enlil konaèno stupio na

scenu, malo je razmišljao o hrani. Poskakivao je od bijesa kada je otkrio da suneki ljudi preživjeli. "Zar su neka živa biæa izbjegla smrti? Nitko nije smio

preživjeti uništenje!"Ninurta, njegov sin i nasljednik, odmah je sumnjièavo uperio prstom u

Enkija. "Tko se osim Eae može domisliti planu? Jedino Ea poznaje sve stvari."Ne porièuæi krivnju Enki je izgovorio jednu od najrjeèitijih završnih rijeèiobrane u svijetu. Hvaleæi Enlila zbog njegove mudrosti i navodeæi kako onnikako nije mogao biti "nerazuman" -realist Enki je ujedinio osporavanje spriznanjem. "Ja nisam bio taj kojije otkrio tajne bogova;ja sam samo dozvoliodajedan Èovjek "izuzetno mudar" svojom vlastitom mudrošæu dokuèi kakvaje to tajna bogova. I ako je taj Èovjek zaista tako mudar", predložio je EnkiEnlilu, "nemojmo ignorirati njegove sposobnosti. Posavjetujmo se u vezi s

njim!"Sve ovo je, kako kaže "Ep o Gilgamešu" bila "tajna bogova" koju je

Utnapištim isprièao Gilgamešu. Zatim je Gilgamešu rekao o konaènom

dogaðaju. Pod utjecajem Enkijevih argumenata,

Tada je Enlil otišao na brod.Uzevši me za ruku, poveo me na brod.

Ženu moju je poveo na brod,Uèinio da klekne pored mene.

Stao je izmeðu nas,Dodirnuo nam èela na blagoslov:"Do sadaje Utnapištam bio tek èovjek;od sada æe Utnapištim i njegova žena

333

DVANAESTI PLANET -I. KNJlGA ZEMALlSKE KRONIKE

biti nama poput bogova.Utnapištim æe boraviti Daleko,Na Ušæu voda! "

Tako je Utnapištim završio svoju prièu Gilgamešu. Nakon što su ga odveli

da živi Daleko. Anu i Enlil

Dali su mu život, kao bogu,uzdigli ga do vjeènog života, kao boga.Ali, što se dogodilo s ljudskom vrstom opæenito? Biblijska prièa završava

izjavom da je Bog blagoslovio ljudsku vrstu i dozvolio da "bude plodna imnoži se". Mezopotamske verzije prièe o Potopu takoðer završavaju stihovimakoji se bave nastavkom ljudske vrste. Djelomièno okrnjeni tekstovi govore o

uspostavljanju ljudskih "kategorija":

...neka bude treæa kategorija meðu ljudima:neka bude meðu ljudimažena koje raðaju, i žena koje ne raðaju.

Postojale su oèigledno, nove smjemice za spolno opæenje:

Upute za ljudsku vrstu:Neka muškarac... mladoj djevojci...Neka mlada djevojka...Mladiæ djevojci...

Kadaje postelja pripremljena,Neka sa svojom družicom muž zajedno legne.

Enlil je bio nadmudren. Ljudska vrsta je spašena i dozvoljeno joj je da serazmnožava. Bogovi su otvorili Zemlju Ljudima.

334