1 4.

Kakav je to bio Potop èije su pobješnjele vode pomele Zemlju?Neki Potop objašnjavaju godišnjim plavljenjem doline Tigrisa i Eufrata.

Jedno takvo plavljenje, nagaða se, bilo je posebno ozbiljno. Polja i gradovi,ljudi i zvijeri bili su poplavljeni podignutim vodama; a primitivni narodi,smatrajuæi taj dogaðaj kaznom bogova, poèeli su širiti legendu o Potopu.

U jednoj od svojih knjiga, "Excavations at Ur", sir Leonard Woolley govorikako su 1929. godine, dok su se radovi na Kraljevskom groblju u Urupribližavali završetku, radnici iskopali mali rov u obližnjem brežuljku,prokopavši kroz masu slomljene lonèarije i zdrobljene cigle. Tri stope nižedošli su do nivoa èvrsto nabijenog blata, što obièno predstavlja toèku gdje jezapoèela civilizacija. No, jesu li tisuæljeæa urbanog života mogla ostaviti tektri stope arheoloških slojeva? Sir Leonard uputio je radnike da kopaju dalje.Kopali su još tri stope, zatim još pet. Još uvijek su nailazili na "djevièanskotlo", blato bez ikakvih tragova ljudskih nastambi. No nakon prokopavanjadaljnih jedanaest stopa muljevitog, isušenog blata, radnici su došli do slojakojije sadržavao komade slomljene zelene lonèarije i kamenog oruða. Ranijacivilizacija nalazila se pokopana ispod jedanaest stopa blata!

~~h

Sir Leonard je uskoèio u jamu i ispitao iskopine. Pozvao je svojepomoænike i upitao ih za mišljenje. Nitko nije znao ponuditi uvjerljivuteoriju. Zatim je supruga Sir Leonarda gotovo sluèajno primijetila, "Panaravno, radi se o Potopu!"

Druge delegacije u Mezopotamiji, meðutim, bile su sumnjièave po pitanjuove èudesne intuicije. Slojevi blata u kojima nije bilo tragova nastambi navodilisu na poplavu; no, dok su nanosi u Uru i aI-Ubaidu navodili na pretpostavkuda su ta podruèja bila poplavljena negdje izmeðu 3.500 i 4.000 godina prijeKrista, slièan nanos otkriven kasnije u Kišu procijenjenje na starost od otprilike2.800 godina prije Krista. Na sliènu starost (2.800 godina prije Krista)procijenjeni su slojevi blata pronaðeni u Erešu i Šuruppaku, gradu sumerskogNoe. U Ninivi je na dubini od otprilike šezdeset stopa pronaðeno ni manje niviše nego trinaest razlièitih slojeva blata i rijeènog pijeska, koji datiraju od4.000 do 3.000 godina prije Krista.

Veæina uèenjaka stoga vjeruje da je Woolley pronašao tragove mnogostrukihIokalnih plavljenja, koji su bili èeste pojave u Mezopotamiji, gdje su povremenežestoke kiše i bujanje dviju velikih rijeka, te èeste promjene njihovih tokovauzrokovale takvu katastrofu. Svi ti razlièiti slojevi blata, zakljuèili su uèenjaci,nisu predstavljali opæu veliku nesreæu, monumentalan pretpovijesni dogaðajkakav je vjerojatno bio Potop.

Stari zavjet je remek djelo književne jezgrovitosti i preciznosti. Rijeèi suuvijek dobro izabrane kako bi prenijele precizna znaèenja; stihovi su konkretni;njihov redoslijed je svrsishodan; njihova duljina ne prelazi potrebnu. Vrijednoje zabilježiti da je èitava prièa od Stvaranja do protjerivanja Adama i Eve izVrta Edena isprièana u osamdeset stihova. Cjelokupne bilješke o Adamu injegovoj Iozi, èak i kada se govori odvojeno o Kainu i njegovom rodu te Šetu,Enošu i njihovom rodu, isprièana je u pedeset i osam stihova. Ali, prièa ovelikom Potopu zavrijedila je ni manje ni više veæ osamdeset i sedam stihova.To je, prema svim urednièkim standardima, bila "glavna prièa". Nije se radilosamo o Iokalnom dogaðaju, veæ o katastrofi koja je pogodila èitavu Zemlju,èitavu Ijudsku vrstu. Mezopotamski tekstovi jasno izjavljuju da su bilapogoðena "èetiri ugla Zemlje".

Kao takva, to je bila kljuèna toèka u pretpovijesti Mezopotamije. Postojalisu dogaðaji, gradovi i narodi prije Potopa, te dogaðaji, gradovi i Ijudi nakonPotopa. Postojala su junaèka djela bogova i kraljevskog dostojanstva koje suspustili sa nebesa prije velikog Potopa i tijek božanskih i Ijudskih dogaðanjakadaje kraljevsko dostojanstvo ponovo bilo spušteno na Zemlju nakon VelikogPotopa. Potop je znaèajno podijelio vrijeme.

336

KADA SU BOGOVT OTIAT J HA ZEMlJE

Ne samo opsežni popisi kraljeva veæ i tekstovi koji se odnose na pojedinekraljeve i njihovo porijeklo spominju Potop. Na primjer, tekst koji se odnosina Ur-Ninurtu, prisjeæa se Potopa kao dogaðaja iz davnih vremena:

Toga dana, tog davnog dana,Te noæi, te davne noæi,Te godine, te davne godine -

Kada se dogodio Potop.

Asirski kralj Ašurbanipal, zaštitnik znanosti koji je sakupio velikubiblioteku glinenih ploèica u Ninivi, tvrdi ujednom od svojim komemorativnihnatpisa da je pronašao i mogao proèitati "natpise na kamenu iz vremena prijePotopa". Akadski tekst koji se bavi imenima i njihovim porijeklom objašnjavada se u njemu nalaze imena "kraljeva koji su vladali nakon Potopa". Kralj sevelièao kao onaj "od sjemena saèuvanog iz vremena prije Potopa". Razlièitiznanstveni tekstovi navode kao svoj izvor "davne mudrace, iz vremena prije

Potopa".Ne, Potop sasvim sigumo nije bio lokalna pojava ili periodièno plavljenje.

Po svemu sudeæi, radilo se o potresanju Zemlje nenadmašive velièine,katastrofe kojoj sliènu nisu doživjeli niti ljudi niti bogovi, niti prije niti poslije.

.

Biblijski i mezopotamski tekstovi koje smo do sada ispitali ostavljajunekoliko neriješenih zagonetki. Kakav su to božji sud trpjeli ljudi, a zbogkojeg je Noa dobio ime "Odgoda" s nadom da njegovo roðenje predstavljazavršetak teškoæa? Kakvu su se "tajnu" bogovi zakleli èuvati, a za otkrivanjekoje je Enki bio optužen? Zašto je lansiranje svemirske letjelice iz Sipparabio znak Utnapištimu da uðe i zapeèati arku? Gdje su bili bogovi dok su vodeprekrivale èak i najviše planine? I zašto su oni toliko prigrlili žrtvu peèenog

mesa koju im je ponudio Noa/Utnapištim?Ukoliko nastavimo tražiti odgovore na ova i druga pitanja naæi æemo da

Potop nije bio unaprijed smišljena kazna koju su bogovi donijeli svojomiskljuèivom željom. Otkrit æemo da, iako je Potop bio dogaðaj koji se mogaopredvidjeti, nije se mogao izbjeæi. Radilo se o prirodnoj katastrofi u kojojbogovi nisu imali aktivnu veæ pasivnu ulogu. Takoðer æemo pokazati da jetajna na koju su se bogovi zakleli bila urota protiv ljudi, da Zemljanima uskrateinformaciju o nadolazeæoj vodenoj stihiji kako bi, dok su se Nefili spasili,

ljudi nestali.Dosta informacija o Potopu koje postajujoš opsežnije i o dogaðajima koji

337

nV..1\I..R~TI PI..1\IRT -T. KNJTGA ZEMALJSKE KRONIKE

su mu prethodili dolazi nam iz teksta nazvanog "Kada su bogovi poput ljudi".U njemu se junak Potopa naziva Atrahasis. U dijelu "Epa o Gilgamešu" kojiopisuje Potop, Enkije nazvao Utnapištima "izuzetno mudrim", što u akadskom

glasi atra-hasis.Uèenjaci su razvili teoriju po kojoj bi tekstovi u kojima je Atrahasis glavni

junak mogli biti dijelovi ranije, sumerske prièe o Potopu. S vremenom jeotkriveno dovoljno babilonskih, asirskih, kanaanskih, pa èak i izvornihsumerskih ploèica što je nanovo omoguæilo sakupljanje epa o Atrahasisu,majstorskog djela za koje su prvenstveno zaslužni W. C. Lambert i A. R.

Millard ("Atra-hasis: The Babylonian Story ofthe Flood").Nakon opisa napornog rada Anunnakija i njihove pobune koja je za

posljedicu imala stvaranje Primitivnog radnika, ep opisuje kako se èovjek(kao što namje takoðer poznato iz biblijske verzije) poèeo množiti i raðati. Svremenom ljudsk(\ vrsta je poèela uznemiravati Enlila.

Zemlja se proširila, ljudi su se namnožili;Na zemlji su ležali poput divljih bikova.

Bog se uznemirio njihovim spajanjima;Bog Enlil je èuo njihove proglase,I rekao višim bogovima:"Proglasi ljudi postali su nesnosni;njihova spajanja oduzimaju mi san ".

Enlil,jošjednom u ulozi progonitelja ljudske vrste, zatimje odredio kaznu.Na ovom mjestu oèekivali bismo èitati o nadolazeæem Potopu. No, nije tako.Iznenaðuje da Enlil nije spomenuo niti Potop niti neki slièan vodeni Božjisud. Umjesto toga, on poziva na desetkovanje ljudske vrste kugom i bolestima.

Akadska i asirska verzija epa govori o "bolovima, vrtoglavici, drhtavici,groznici" baš kao i o "bolestima i kugi" koje su pogodile ljude i stoku slijedeæiEnlilov poziv na kaznu. Ali, Enlilov plan nije bio uspješan. "Onaj koji je bioizuzetno mudar", Atrahasis, sluèajno je bio vrlo blizak s bogom Enkijem.Prièajuæi svoju vlastitu prièu u jednoj od verzija on kaže "Ja sam Atrahasis:živio sam u hramu Eae, mog gospodina". "Svojim duhom okrenut brižno kasvom gospodaru Enkiju", Atrahasis ga je zamolio da pokvari plan svog brata:

" Ea, o gospodine, ljudi jecaju;

bijes bogova proždire zemlju.A ipak ti si nas stvorio!

338

KADA SU BOCOVT m1AT J SA ZEMLJE

Neka prestanu bolovi, vrtoglavice,Drhtavice, groznica! "

Dok ne pronaðemo dijelove odlomljenih ploèica neæemo saznati kakav jebio Enkijev savjet. Rekao je nešto poput, "..neka se pojavi u zemlji." Štogodto bilo, bilo je uspješno, jer uskoro nakon toga Enlil se gorko žalio bogovimada "ljudi nisu oslabili; postali su brojniji nego prije!"

Zatimje nastavio istrebljivati ljudsku vrstu izgladnjivanjem. "Neka zalihebudu odsjeèene ljudima; u njihovim trbusima, neka manjka voæa i povræa!"Glad je trebalo postiæi prirodnim silama, nedostatkom kiša i neuspjelim

navodnjavanjem.

Neka kiše kišnog boga budu uskraæene odozgo;Dolje, neka se vode ne podižu iz svojih izvora.Neka vjetar puše i suši zemlju;Neka oblaci postanu gušæi, ali neka zadrže padaline.

Èak je i izvor morske hrane trebao presušiti: Enkiju je bilo nareðeno da"povuèe zasun, ogradi more" i "èuva" hranu dalje od ljudi.

Uskoro je suša opustošila zemlju.

Odozgo nije bilo vruæine...Odozdo, vode se nisu podizale iz svojih izvora.Utroba zemlje nije rodila;Vegetacija nije nicala...Crna polja postala su bijela;Široka ravan gušila se u soli.

Glad koja je uslijedila prouzroèila je katastrofu meðu ljudima. Kako jevrijeme prolazilo uvjeti su postajali sve lošiji. Mezopotamski tekstovi govoreo šest sve razomijih sha-at-tama, izraz koji neki prevode kao"godine", no onustvari doslovno znaèi "prolasci" ili, kako je jasno izreèeno u asirskimverzijama, "godina Anuova":

Prvog sha-at-tama jeli su travu.Tokom drugog sha-at-tama patili su zbog odmazde.

Došao je treæi sha-at-tam;Glad im je izmijenila crte lica,Lica su im bila prekrivena blatom...

339

I. KNJIGA ZEMALJSKE KRONIKEDVANAESTI PLANET

Živjeli su na rubu smrti.Kad je nastupio èetvrti sha-at-tam,

Lica su im postala zelena;Hodali su ulicama pogrb/jeni;Njihova široka (ramena? ) postala su uska.

Do petog "prolaska" ljudski život postajao je sve gori i gori. Majke supregraðivale vrata svojim vlastitim izgladnjelim kæerima. Kæeri su špijuniralemajke ne bi li vidjele gdje su sakrile hranu.

Za šestog "prolaska" kanibalizam se naglo proširio.

Kad je došao šesti aha-at-tamOdredili su kæer za hranu;Zajelo su priredili dijete...Jedna kuæa je proždirala drugu.

Tekstovi izvještavaju o stalnom posredovanju Atrahasisa kod Enkija. "Ukuæi svog Boga. ..ušao je;.. svakog dana je plakao, prinoseæi žrtve ujutro..zazivao je boga imenom", tražeæi Enkijevu pomoæ da sprijeèi glad.

Meðutim, Enkije vjerojatno bio sputan odlukom ostalih bogova,jer isprvanije odgovarao. Moguæe da se èak i sakrio svome odanom štovatelju napustivši

hram i otplovivši u svoje voljene moèvare. "Kada su ljudi živjeli na rubusmrti", Atrahasis "je postavio svoj krevet tako da gleda prema rijeci". Aliodgovora nije bilo.

Prizor izgladnjelih, razjedinjenih ljudi, roditelja koji jedu vlastitu djecu,konaèno je doveo do neizbježnog: još jednog sukoba izmeðu Enkija i Enlila.Za vrijeme sedmog "prolaska", kada su preostali muškarci i žene izgledali"poput duhova mrtvih", primili su poruku Enkijevu. "Uèini veliku buku naZemlji", rekao je. Pošalji glasnike da narede ljudima: "Nemojte štovati bogove,nemojte se moliti božicama". Nastalaje potpuna neposlušnost!

Pod okriljem takvog meteža Enki je planirao još konkretnija djelovanja.Tekstovi, koji su na ovom mjestu dosta ošteæeni, otkrivaju kako je sakupiotajni zbor "staraca" u svom hramu. "Oni su ušli.. posavjetovali su se u kuæiEnkijevoj". Najprije se Enki oslobodio krivnje, rekavši kako se onsuprotstavljao djelovanju ostalih bogova. Zatimje iznio plan djelovanja, kojije na neki naèin ukljuèivao njegovo zapovjedništvo nad morima i Donjim

Svijetom.Iz djelomièno saèuvanih stihova možemo pomalo sakupiti skrovite

340

KADA 8U BOGOVI aI1Au SA ZF~ JR

detalje plana: "U noæi...nakon što on..." netko je trebao biti "na obalirijeke" u odreðeno vrijeme, možda da doèeka povratak Enkija iz DonjegSvijeta. Od tamo je Enki "doveo vodene ratnike", koji su možda i sami

bili Zemljani, Primitivni Radnici u rudnicima. U dogovoreno vrijeme,

zapovijedi su izvikivane: "Idi!..naredba..."Unatoè redovima koji nedostaju, možemo razumjeti što se dogodilo prema

Enlilovoj reakciji. "Bio je ispunjen bijesom". Okupio je Zbor bogova i poslaosvog naoružanog vodnika da dovede Enkija. Zatim je ustao i optužio svog

brata da je otkrio planove o nadzoru i okruženju:

Zajedno smo, viši Anunnaki,

Odluèili...Zapovjedio sam da u Nebeskoj ptici

Adad nadgleda gornja podruè}a;Sin i Nergal da èuvaju

Srednja podruèja Zemlje;Da zasun, pregradu mora,1i, Enki, èuvaš svojim raketama.Ali ti si oslobodio zalihe hrane za ljude!

Enlil je optužio svog brata da je slomio "zasun mora". No, Enki je poricao

da se to dogodilo s njegovim pristankom:

Zasun, pregradu mora...Doista sam èuvao svojim raketama.(Ali) kada...pobjegli od mene ...bezbroj riba ...nestalo je;one su probile zasun...one su ubile èuvare mora.

Onje tvrdio daje uhvatio i kaznio krivce, ali Enlil nije bio zadovoljan. Onje tražio da Enki "prestane hraniti ljude", da ih više "ne opskrbljuje obrocimakukuruza kojim su se ljudi dobro hranili". Reakcija Enkija bila je zapanjujuæa:

Boguje dozlogrdilo sjedenje;U Zboru Bogova,Smijeh ga je prevladao.

341

DVANAESTI PLANET -I. KNJJGA ZEMALJSKE KRONIKE

Možemo zamisliti metež koji je nastao. Enlil je bio bijesan. Nastala sužestoka prepucavanja i vika. Kada je u zboru konaèno zavladao red, Enlil je

ponovo uzeo rijeè. Podsjetio je svoje kolege i podreðene da je odluka bilajednoglasna. Prisjetio se dogaðaja koji su doveli do stvaranja PrimitivnogÈovjeka i prisjetio se mnogih vremena kadaje Enki "prekršio pravila".

No, još je bilo prilike da se sudi ljudskoj vrsti. "Ubojita poplava" bila je uizgledu. Katastrofa koja se primicala trebalaje ostati tajnom za ljude. Pozvaoje Zbor da se zakune na šutnju i, što je najvažnije, da "kraljeviæa Enkija veže

zakletvom".

Enlil je progovorioI obratio se Zboru svih bogova:"Doðite, da svi zajedno položimo zakletvu

u vezi ubojite poplave!"Anu se zakleo prvi,.zakleo se Enlil,. a s njim njegova dva sina.

Isprva je Enki odbio. "Zašto me želiš vezati zakletvom?" upitao je. "Zar jatrebam diæi ruku na moje vlastite ljude?" No, na kraju je bio prinuðen položitizakletvu. U jednom od tekstova kaže se odreðeno: " Anu, Enlil, Enki,

Ninhursag, bogovi Neba i Zemlje, zakleli su se". Kockaje baèena..

Kakvom je to zakletvom Enki bio vezan? Kako je Enki to interpretirao,zakleo se da neæe otkriti tajnu o dolazeæem Potopu ljudima, no zar ju nijemogao reæi zidu? Pozvavši Atrahasisa u hram, postavio ga je iza zaslona.Zatim se Enki pretvarao da govori, ne svome odanom Zemljaninu veæ zidu.

"Zaslonu od trske", rekao je:

Obrati pozornost na moje upute.Sve nastambe, sve gradove,Oluja æe pomesti.To æe biti uništenje sjemena /judske vrste...OvO je konaèna odluka,Rijeè Zbora bogova,Rijeè Anua, Enlila i Ninhursag.

(Ovim je objašnjena Enkijeva kasnija izlika, kada je otkriveno da je Noa/Utnapištim preživio, kako on nije prekršio zakletvu, veæ je "izuzetno mudar"

342

~

;;;?~

~

~~

.J I .-:!.)

\'1. 44

(atra-hasis) Zemljanin otkrio tajnu Potopa sam, pravilnim tumaèenjemznakova.) Prikaz na peèatu koji se odnosi na ovu prièu prikazuju slugu kojidrži zaslon dok Ea, kao bog Zmija, otkriva tajnu Atrahasisu. (sl. 44)

Enkijev savjet vjemom sluzi bio je da izgradi plovilo; no kad mu je ovajrekao: "Ja nikada nisam gradio brod.. nacrtaj mi nacrt na zemlji da vidim",Enki muje dao precizne upute glede broda, njegovih mjera i njegove izgradnje.Prožeti biblijskim prièama zamišljamo tu "arku" kao veliki brod s palubama ibrodskom nadgradnjom. Ali biblijski izraz teba potjeèe iz korijena "potonuo",te moramo zakljuèiti kako je Enki uputio svog Nou da izgradi brod koji može

zaroniti -podmomicu.Akadski tekst navodi kako je Enki tražio da brod bude "natkriven gore i

dolje" hermetièki zapeèaæen "èvrstom smolom". Nije smjelo biti paluba nitiotvora "da sunce ne bi virilo unutra". To je trebao biti brod "kao brod izApsua", sulili -izraz koji se danas koristi u hebrejskom (soleleth) i oznaèava

podmomicu."Neka brod", rekao je Enki, "bude MA.GUR.GUR, brod koji se može

okretati i prevrtati". Zaista, samo takav brod mogao je preživjeti nadmoænuvodenu stihiju. Verzija o Atrahasisu, poput ostalih, ponavlja kako je katastrofatrebala uslijediti za samo sedam dana i ljudi nisu bili svjesni njezinog dolaska.Atrahasis se opravdavao da gradi " Apsu plovilo" kako bi mogao otiæi u

prebivalište Enkijevo i možda tako odvratiti Enlilov bijes. Ovo je saspremnošæu prihvaæeno, jer je situacija bila zaista loša. Noin otac se nadao da

je njegovo roðenje bilo znak završetka dugog razdoblja patnji. Problem ljudi

J4J

DVANAESTI PLANET -I. KNJIGA ZEMALJSKE KRONIKE

je bila suša, nedostatak kiša, manjak vode. Tko bi pri zdravoj pameti pomislioda ljudi trebaju nestati u vodenoj stihiji?

No, ako ljudi nisu mogli tumaèiti znakove, Nefilijesu. Za njih Potop nijebio iznenadan dogaðaj: iako ga nisu mogli izbjeæi, oni su znali za njegovdolazak. Njihov plan da unište ljudsku vrstu nije poèivao na aktivnoj veæ napasivnoj ulozi bogova. Oni nisu prouzroèili Potop, oni su samo predZemljanima prešutjeli èinjenicu o njegovom dolasku.

Meðutim, svjesni prijeteæe katastrofe i njenog opæeg utjecaja, Nefili supoduzeli korake da spase vlastitu kožu. Ako je Zemlju trebala progutati voda,da bi se spasili mogli su pobjeæi samo u jednom pravcu: prema nebu. Kada jepoèela oluja kojaje prethodila Potopu, Nefili su krenuli prema svojoj letjelicii ostali u Zemljinoj orbiti dok se vode nisu poèele povlaèiti.

Dan Potopa bio je dan kada su bogovi odletjeli sa Zemlje.Znak na koji je Utnapištim trebao paziti, pridružiti se ostalima u arci i

zapeèatiti ju, bio je ovakav:

Kada Šamaš,Koji nareðuje podrhtavanje u sumrak,Zapljusne zemlju pljuskom erupcija -

Ukrcaj se na brod,Pregradi sve ulaze!

Kao što znamo, Šamaš je bio zadužen za svemirsku luku u Sipparu. Nemasumnje daje Enki uputio Utnapištima da promatra prvi znak lansiranja u svemiriz Sippara. Šuruppak, gdje je živio Utnapištim, nalazio se samo 18 berua(otprilike 180 kilometara, ili 112 milja) južno od Sippara. Buduæi su selansiranja trebala dogoditi u sumrak, nije bil0 problema da se vidi "pljusakerupcije" kojima æe raketa pri podizanju "zapljusnuti" zemlju.

Iako su Nefili bili spremni za Potop, njegov dolazak bio je zastrašujuæeiskustvo: "Buka Potopa. ..uèinila je da bogovi zadrhte". Ali kada je došaotrenutak napuštanja Zemlje, bogovi "ustuknuvši, uzašli su na nebo Anuovo".Asirska verzija o Atrahasisu govori da su bogovi upotrijebili rukub ilani ("kolabogova") kako bi pobjegli sa Zemlje. " Anunnakiji su podigli" svoje rakete,

poput baklji, "zapalivši zemlju svojim blještavilom".Kružeæi oko Zemlje, Nefili su ugledali prizor uništenja koji ih se duboko

dojmio. Tekstovi o Gilgamešu kazuju nam da, kako je oluja postajalasnažnijom, ne samo da "nitko nije mogao vidjeti svog druga" veæ se "nitiljude nije mogl0 prepoznati sa nebesa". Natrpani u svojoj letjelici, bogovi su

344

T(ADA '.:;TJ ROC:Ovr OTT~T .1 ~.\ ZF:MTTF,

se naprezali vidjeti što se dogaða na planetu sa kojeg su se upravo lansirali.

Bogovi su se skutrili poput pasa,Dopuzali do vanjskog zida.Ištar je vikala poput žene u trudovima.

"Davni dani su,}ao, vratili se u glinu" S njom plaèu bogovi Anunnaki}i.

Bogovi, svi uniženi, s}ede i plaèu,.Njihove usne su stisnute ...svi do }ednoga.U tekstovima o Atrahasisu iavlia se ista tema. BoQ:ovi su Ietieli i ist()vrem~n()

promatrali uništenje. No, niti unutar Ietjelica situacija nije bila ohrabrujuæa.Oèigledno, oni su bili podijeljeni u nekoliko svemirskih brodova. Ploèica IIIEpa o Atrahasisu opisuje uvjete koji su vladali na jednom od njih, gdje suAnunnakiji dijelili smještaj s Majkom Božicom.

Anunnakiji, viši bogovi,Sjedili su žedni, gladni ...Ninti je plakala i pokazivala osjeæaje;Ona je plakala i olakšala dušu.Bogovi su s njom plakali nad zemljom.Nju je prevladala žalost,7,Jn';ln ;p '.n n;,Jnm

Gdje je ona sjedila, sjedili su bogovi i plakali;P.,~"l; "., lr,,~ ~,.n~ ..lr~..;...

Usne su im bile groznièave od žeði,patili su od grèeva zbog gladi.Sama Majka Božica, Ninhursag, bila je zateèena potpunim uništenjem.

Žalila je zbog onog što je gledala:Rn7žrn ;p O"lpdnln ; nlnlrnln

Njene usne bile su groznièave..."Moji stvorovi postali su poput muha -

i\,nunili .\,u rlieke nnnut knni\'kih \,mrti

')A~

KNJIGA ZEMALJSKE KRONIKE.nVANAR"TI PLANET

njihove oèeve uzelo je uzburkano more ".Zar je ona zaista mogla spašavati svoj vlastiti život dok je ljudska vrsta,

kojuje sama pomogla stvoriti, umirala? Zar je zaista mogla napustiti Zemlju,

pitala se glasno:"Hoæu li uzaæi na Nebo,da boravim u Kuæi Žrtvovanja,gdje namjeAnu, Gospodat; naredio poæi?

Naredbe Nefilima bile su jasne: napustiti Zemlju, "uzaæi na Nebo". U tovrijeme se Dvanaesti Planet nalazio najbliže Zemlji, unutar pojasa asteroida("Nebo") što dokazuje èinjenica da je Anu mogao osobno prisustvovati

kljuènom sastanku nedugo prije Potopa.Enlil i Ninurta, možda praæeni elitom Anunnakija, onima koji su boravili u

Nippuru, nalazili su se u jednoj letjelici, bez sumnje s namjerom da se pridružeglavnom svemirskom brodu. No, ostali bogovi nisu bili tako odluèni. Prisiljeninapustiti Zemlju, odjednom su shvatili koliko su postali privrženi Zemlji i

njenim stanovnicima. U jednoj letjelici, Ninhursag i njena skupina Anunnakijaraspravljala je o naredbama koje je izdao Anu. U drugoj, Ištar je vikala: "Davnidani, jao, pretvorili su se u glinu". Anunnakiji koji su bili u njenoj letjelici

"plakali su s njom".Oèigledno, Enki se nalazio u nekoj drugoj letjelici, inaèe bi mogao otkriti

ostalima daje uspio spasiti sjeme ljudske vrste. Bez sumnje, onje imao drugihrazloga da se osjeæa manje smrknut, jer dokazi pokazuju da je istovremeno

planirao i susret na Araratu.Èini se da drevne verzije podrazumijevaju kako je arka jednostavno

nanesena u podruèje Ararata žestokim valovima bujice, a "oluja s juga" zaistabi odvela brod na sjever. Ali mezopotamski tekstovi neprestano ponavljaju daje Atrahasis/Utnapištim sa sobom poveo "brodara" po imenu Puzur-Amurri("zapadnjak koji poznaje tajne"). Njemu je mezopotamski Noa "predaograðevinu, zajedno s njenim sadržajem", odmah na poèetku oluje. Za što je

bio potreban iskusni navigator, osim da dovede arku na odredište?Kao što smo ustvrdili, Nefili su od samog poèetka koristili vrhove Ararata

kao oznaku na zemlji. Buduæi najviši vrhovi u tom dijelu svijeta, moglo se

oèekivati da æe se upravo oni prvi ponovno pojaviti ispod vodenog pokrivaèa.Kako je Enki, "Mudri, Onaj koji sve zna", doista mogao proraèunati takonešto, možemo pretpostaviti da je uputio svog slugu da povede arku prema

Araratu, planirajuæi tako susret od samog poèetka.Berosova verzija prièe o Potopu kako je prenosi Grk Abydenus, govori:

346

"Kron je otkrio Sisuthrosu da æe doæi do Potopa petnaestog dana daisiosa(drugi mjesec) i naredio mu da sakrije u Sipparu, gradu Šamašovu, svakidostupan zapis. Sisuthros je sve to izvršio, odmah otplovio u Anneniju i zatimse dogodilo što je bog objavio".

Beros ponavlja detalje glede oslobaðanja ptica. Kada su Sisuthrosa (što jeatra-hasis, èitano straga) bogovi uzeli u svoje prebivalište, onje objasnio drugimljudima u arki da se nalaze "u Anneniji" i uputio ih natrag u Babiloniju, pješice.U ovoj verziji nalazimo ne samo povezanost sa Sipparom, svemirskom lukom,veæ i potvrdu da je Sisuthros dobio upute da "odmah otplovi u Anneniju", uzemlju Ararata.

Èim je Atrahasis pristao, ubio je nekoliko životinja i ispekao ih na vatri.Nije ni èudo da su se iscrpljeni i gladni bogovi "skupili poput muha ponadžrtve". Odjednom su shvatili da su Èovjek i hrana i stoka koju uzgaja bilibitni. "Kada je napokon Enlil stigao i vidio arku, bio je srdit". No, logikasituacije i Enkijev nagovor su prevladali; Enlil se pomirio s preostalim ljudimai poveo Atrahasisa/Utnapištima u svojoj letjelici u Vjeèno prebivalište Bogova.

Dodatni èimbenik u brzoj odluci da se pomiri s ljudima mogao je bitipostupno smirivanje Potopa i ponovno pojavljivanje suhe zemlje i vegetacijena njoj. Veæ smo zakljuèili da su Nefili bili unaprijed svjesni katastrofe kojase približavala, no to je i njima bilo toliko jedinstveno iskustvo da su seprestrašili kako æe Zemlja postati zauvijek nenastanjiva. Kada su se spustilina Ararat, uvidjeli su svoju zabludu. Na Zemlji se opet moglo nastaniti, a dabi na njoj mogli živjeti, trebali su Èovjeka.

.

Kakva je to bila katastrofa -predvidiva ali neizbježna? Važan kljuè daodgonetnemo ovu zagonetku Potopa jest spoznaja da se nije radilo o nekomnaglom dogaðaju, veæ o vrhuncu lanca dogaðaja.

Neobiène pošasti koje su pogodile èovjeka i zvijeri, te ozbiljna sušaprethodile su Božjem sudu vodom; bio je to postupak koji je trajao, premamezopotamskim izvorima, sedam "prolazaka" ili sara. Ovi fenomeni mogu serazjasniti samo velikim klimatskim promjenama. Takve promjene bile supovezane u prošlosti Zemlje s ponovnim pojavljivanjem ledenih doba imeðuledenih faza koje su vladale u neposrednoj prošlosti našeg planeta.Oskudne kolièine padalina, opadanje nivoa mora i jezera i isušivanjepodzemnih vodenih izvora bili su znakovi dolaska ledenog doba. Buduæi jeiza Potopa kojim su naglo završili ovi uvjeti slijedila pojava sumerskecivilizacije i naše sadašnje, postledeno doba, ledeno doba o kojem se ovdjeradi moglo je biti samo ovo posljednje ledeno doba.

347

DVANAESTI PLANET -I. KNJIGA ZEMALJSKE KRONIKE

Naš je zakljuèak da su dogaðaji Potopa povezani s posljednjim Zemljinimledenim dobom i njegovim katastrofiènim završetkom.

Bušenjem u arktièkom i antarktièkom ledenom pokrovu, znanstvenici suuspjeli izmjeriti kolièinu kisika zarobljenog u razlièitim slojevima i iz tihmjerenja procijeniti klimu koja je prevladavala prije nekoliko tisuæljeæa. Uzorcisa dna mora, kao što je Meksièki zaljev, osim mjerenja razmnožavanja iliišèezavanja morskog života, takoðer omoguæavaju procjenjivanje temperatureu prošlim dobima. Na temelju takvih nalaza znanstvenici su danas sigurni daje posljednje ledeno doba poèelo prije otprilike 75.000 godina i pretrpjelomini zatopljenje prije oprilike 40.000 godina. Prije nekih 38.000 godina nastaoje oštriji, hladniji i suši period. I zatim, prije 13.000 godina, naglo završavaledeno doba i nastaje današnja umjerena klima.

Usporedivši biblijske i sumerske informacije, nalazimo daje oštrijaklima,"prokletstvo Zemlje", zapoèelo u vrijeme Noinog oca Lameka. Njegove nadeda æe roðenje Noe -"odgoda", oznaèiti završetak teškoæa bile su ispunjene naneoèekivan naèin, katastrofalnim Potopom.

Mnogi uèenjaci vjeruju da se deset pretpotopnih patrijarha (od Adama doNoe) nekako poklapa sa deset pretpotopnih vladara sa popisa sumerskihkraljeva. Ovi popisi ne dodjeljuju božanske naslove DIN.GIR ili EN dvojicizadnjih na popisu i odnose se prema Ziusudri/Utnapištimu i njegovom ocuUbar- Tutuu kao prema ljudima. Ta posljednja dvojica odgovaraju Noi injegovom ocu Lameku; prema sumerskim popisima, ova dvojica su vladalaukupno 64 800 godina do pojave Potopa. Posljednje ledeno doba, od prije75.000 do 13.000 godina, trajalo je 62.000 godina. Buduæi su teškoæe zapoèelekada je Ubartutu/Lamek veæ vladao, ovih 62.000 godina se savršeno uklapajuu razdoblje vladavine od 64.800 godina.

Štoviše, izuzetno oštri uvjeti su potrajali, prema Epu o Atrahasisu, sedamshara ili 25.200 godina. Znanstvenici su pronašli dokaze o izuzetno oštromklimatskom razdoblju koje je vladalo prije 38.000 do 13.000 godina, u rasponuod 25.000 godina. Jošjednom se mezopotamski navodi i modemi znanstveninalazi podudaraju.

Naše nastojanje da odgonetnemo zagonetku Potopa stogaje usmjereno naklimatske promjene na Zemlji, a posebno na nenadanu propast ledenog dobaprije 13.000 godina. Što je moglo prouzroèiti naglu klimatsku promjenu takvih

razmjera?Izmeðu brojnih teorija koje su razvili znanstvenici posebno nas je

zaintrigirala ona Dr. John T. Hollina sa Sveuèilišta u Maineu. On je ustvrdio

~4R

KADA ~TJ ROr-oVI OTI.è.TJ ~A 7FMLJE

kako se ledeni pokrov sa Antarktika povremeno oslobada i klizi u more, tvoreæitako nenadani ogroman plimni val!

Ova hipoteza, koju su drugi prihvatili i razradili, pretpostavlja daje ledenipokrov, kako je postajao sve tanji i tanji, ne samo zarobljavao sve više toplinezemlje veæ je takoðer stvarao (pomoæu pritiska i trenja) bljuzgav i klizav slojna svom dnu. Djelujuæi kao podmazivaè izmeðu tananog ledenog pokrivaèa ièvrstog tla, ovaj bljuzgav sloj prije ili kasnije je prouzroèio klizanje ledenogpokrivaèa u okolni ocean.

Hollinje izraèunao da bi, ukoliko bi samo polovica današnjeg ledenogpokrivaèa sa Antarktika (koji je u prosjeku debeo više od milje) otklizalau južna mora, plimni val koji bi se pritom stvorio podigao bi razinu svihmora na kugli zemaljskoj za otprilike šezdeset stopa, poplavivši obalnegradove i nizine.

Godine 1964, A. T. Wilson pri Sveuèilištu Victoria u Novom Zelanduponudio je teoriju po kojoj ledeno doba završava ovako nenadano klizanjimane samo na Antarktiku, veæ i na Arktiku. Èini nam se da razlièiti tekstovi ièinjenice koje smo skupili potvrðuju zakljuèak da je Potop nastao kao rezultatotklizavanja milijardi tona leda u vode oko Antarktika, što je dovel0 donenadanog završetka posljednjeg ledenog doba.

Neoèekivani dogaðaj pokrenuo je ogroman plimni val. S poèetkom uvodama oko Antarktika širio se na sjever prema Atlantiku, Tihom oceanu iIndijskom oceanu. Nagla promjena u temperaturi vjerojatno je stvorila žestokeoluje praæene bujicama kiša. Kreæuæi se brže od voda, oluje, oblaci i zatamnjenonebo najavili su vodene stihije.

Upravo takvi fenomeni su opisani u drevnim tekstovima.Prema zapovijedi Enkija, Atrahasis je poslao sve ostale da se ukrcaju na

arku, dok je on sam ostao vani da prièeka znak za ukrcavanje i peèaæenjeplovila. Nudeæi nam detalj koji govori o "ljudskoj znatiželji", u drevnom tekstuse kaže kako je Atrahasis, iako mu je bil0 zapovjedeno da ostane unutar plovila,"bio je vani i unutra; nije mogao sjediti, nije mogao èuèati. ..srce mu je biloslomljeno; povraæao je žuè". No, tada:

...Mjesecje nestao...vrijeme se izmijenilo;kiše su tutnjale u oblacima...vjetrovi su podivljali......nastao je Potop,njegova moæ spustila se na ljude kao bitka,

349

DVANAESTI PLANET - KNJIGA ZEMALJSKE KRONIKE

ljudi se meðusobno nisu razaznavali,nije ih se moglo prepoznati u uništenju.Potop je tulio poput bika,.Vjetrovi su njištali kao divlji magarac.Tama je bila gusta;nije se vidjelo Sunce."Ep o Gilgamešu" je odreðen glede smjera iz kojegje stigla oluja: sajuga.

Oblaci, vjetrovi, kiša i tama zaista su pretekli plimni val kojije najprije rastrgao"mjesta Nergala" u Donjem Svijetu:

Sa sjajem zorecrni oblak se podigao sa horizonta;u njemuje grmio bog oluja...sve što je bilo svjetlopretvorilo se u tamu...jer jednog dana stiglaje oluja sajuga,

ubrzavajuæi, potopivši planine...šest dana i šest noæi puhao je vjetardok je oluja sa juga vijala zemljom.Kada je došao sedmi dan,Potop oluje sa juga je popustio.

Aluzije na "oluju sa juga" i "južni vjetar" jasno ukazuju na pravac iz kojegje stigao Potop, njegovi oblaci i vjetrovi, "glasnici oluje" koji su se kretali"preko brežuljaka i nizina" da bi stigli do Mezopotamije. Zaista, oluja i vodenastihija koji bi potjecali sa Antarktika stigli bi do Mezopotamije preko IndijskogOceana, nakon što bi prethodno progutali brežuljke Arabije, a zatim poplavilidolinu Tigrisa i Eufrata. "Ep o Gilgamešu" nas takoðer izvješæuje da prijenegoli su ljudi i njihova zemlja bili potopljeni, "brane suhe zemlje" i njeninasipi bili "išèupani", a kontinentalne obalne linije bile su uništene i opustošene.

Biblijska verzija prièe o Potopu kaže da je "prskanje izvora Velikogbezdana" prethodilo "otvaranju ustava nebeskih". Najprije su se vode "Velikogbezdana" (ime koje dobro opisuje najjužnija, zarnrznuta mora oko Antarktika)oslobodile svojeg ledenog zatoèeništva: tek tada je poèelo kišiti sa neba.Ovakvo naše shvaæanje Potopa ponovljeno je, u obrnutom smjeru, kada sePotop smirio. Najprije su "izvori u Bezdanu bili obuzdani"; onda su kiše "sanebesa zaustavljene".

Nakon prvog ogrornnog plirnnog vala, njegove vode još su uvijek "dolazile

350

V .n. QTT ~(V'-"VT {YrI~T T ,,&

i povlaèile se" u velikim valovima. Zatim su se vode poèele "povlaèiti" i"smanjivati" nakon 150 dana, kada se arka zaustavila meðu vrhovima Ararata.Vodena stihija, koja je stigla iz južnih mora, povukla se natrag u južna mora.

Kako su Nefili mogli predvidjeti kada æe Potop provaliti sa Antarktika?Kako znamo, mezopotamski tekstovi su povezivali Potop i klimatske

promjene koje su mu prethodile sa sedam "prolazaka", što nesumnjivooznaèava periodièke prolaske Dvanaestog Planeta u blizini Zemlje. Poznatonamje da èak i Mjesec, Zemljin maleni satelit, stvara dovoljno jaku gravitacijukoja uzrokuje plimu i oseku. I mezopotamski i biblijski tekstovi opisuju kakose Zemlja protresla kada je Nebeski gospodar prošao u njenoj blizini. Je limoguæe da su Nefili, promatrajuæi klimatske promjene i nestabilnostAntarktièkog ledenog pokrivaèa shvatili da æe sljedeæi, sedmi "prolazak"Dvanaestog Planeta potaknutipredstojeæu katastrofu?

Drevni tekstovi pokazuju da je bilo upravo tako.Najznaèajnijije tekst koji se sastoji od otprilike tridesetak stihova, ispisan

minijaturnim klinastim pismom sa obje strane glinene ploèice kraæe od jednoginèa. Ona je pronaðena u Ašuru, no obilje sumerskih rijeèi u akadskom tekstujasno govori o njegovom sumerskom porijeklu. Dr. Erich Ebeling smatra dase radi o hirnni koja se izgovarala u Kuæi Mrtvih, te je stoga ovaj tekst ukljuèiou svoje remek djelo ("Tod und Leben") o smrti i uskrsnuæu u drevnojMezopotamiji. Meðutim, ako pobliže prouèimo tekst naæi æemo da se u njemu"zazivaju imena" Nebeskog Gospodara, Dvanaestog Planeta. Tu su razraðenaznaèenja razlièitih pridjeva tako da ih se povezuje s prolaženjem planeta

mjestom bitke s Tiamat, prolaskom kojije prouzroèio Potop!Tekst poèinje s objavom kako, unatoè svojoj moæi i velièini, planet ("junak")

svejedno kruži oko Sunca. Potop je bio "oružje" ovog planeta.

Njegovo oružje je Potop;Bog èije oružje nosi smrt opakima.Vrhovni, vrhovni, Pomazanik...

Koji kao Sunce, prelazi zemlje;Sunce, svoR" boR"a, on plaši.

I

I

Zazivajuæi "prvo ime" planeta, koje je na žalost neèitko, tekst opisuje

prolazak pored Jupitera, prema mjestu bitke s Tiamat:

Prvo ime;

351

DVANAESTI PLANET -I. KNJlGA ZEMALJSKE KRONIKE

Kojije kružnu vrpcu zakovao skupa,.Koji je Posjednika raskolio po pola, i izgurao ga.

Gospoda1; koji u vrijeme AkitijaPoèiva na mjestu bitke s Tiamat...

Èije sjeme su sinovi Babilona;Kojega ne može smesti planet Jupiter,"

Koji æe stvarati svojim sjajem.

Došavši bliže, Dvanaesti Planet dobiva naziv SHILIG.LU.DIG ("moænivoða veselih planeta"). On se sada nalazi najbliže Marsu: "Sjajem boga(planeta) Anuove bog (planet) Lahmu (Mars)je odjeven". Zatimje oslobodio

Potop na Zemlju:OvO je ime GospodinaKoji je od drugog mjeseca do mjeseca Addar

Sakupio vode.Razrada dva imena u tekstu nudi izvanredne kalendarske podatke. Dvanaesti

Planet je prošao pored Jupitera i približio se Zemlji "u vrijeme Akiti", kadazapoèinje mezopotamska Nova godina. U drugom mjesecu veæ se nalazio na

mjestu najbliže Marsu. Zatim "od drugog mjeseca do mjeseca Addar"

(dvanaesti mjesec) pustioje Potop na Zemlju.

Ovo je potpuno u skladu s biblijskim izvješæem, po kojem su se "izvorivelikog bezdana rastvorili" sedamnaestog dana drugog mjeseca. Arka sezaustavila na Araratu u sedmom mjesecu; suha zemlja mogla se vidjeti udesetom mjesecu; a Potop je završio u dvanaestom mjesecu -jer "prvog danaprvog mjeseca" sljedeæe godine Noa je otvorio otvor na arki.

Prelazeæi na drugu fazu Potopa, kada su se vode poèele povlaèiti, tekst

naziva planet SHUL.PA.KUN.E.Junak, Gospodar koji nadgleda,Koji sakuplja vode;

Koji, vodom koja teèe u mlazovima

Proèišæava ispravne i opake;Koji je na planini s vrhovima blizancima

Zaustavio......ribe, rijeka, rijeka,. poplava je stala.

352

KAnA STJ RO(,.()VT O1'T~T .T SA 7.F.MT ,JE

U planinskom kraju, na stablu, ptica se zaustavila.Dan koji...je rekao.Unatoè neèitkosti nekih ošteæenih stihova, oèigledna je podudamost s

biblijskim i drugim mezopotamskim prièama o Potopu: plavljenje je stalo,arka je "zaustavljena" na planini s vrhovima -blizancima; rijeke su poèeleponovo teæi sa planinskih vrhova i nositi vode natrag u oceane; vidjele su seribe; poslana je ptica iz arke. Božji sud bio je završen.

Dvanaesti Planet je prošao svoju "toèku križanja". Približio se Zemlji ipoèeo se odmicati, praæen svojim satelitima:

Kada mudrac povikne: "Plavljenje! " -

To je bog Nibiru (" Planet Križanja 'J "To je Junak, planet s èetiri glave,Bog èije je oružje Oluja koja nosi poplavu,

Vratit æe se,'spustit æe se u svoje odmaralište.

(Tekst govori kako je planet koji se udaljava ponovno prešao putanjuSatuma u mjesecu Ululu, šestom mjesecu u godini.)

Stari zavjet èesto upuæuje na vrijeme kada je Gospodin uèinio da Zemljabude prekrivena vodama iz dubina. Dvadeset i deveti psalam opisuje kako jeGospodin "pozvao" i "vratio" "velike vode":

Gospodinu, visinovi božji,podarite slavu, priznajte moæ...glas Gospodnji je nad vodama;

bog Slave, Gospodin,zagrmio je nad velikim vodama...

glas Gospodnji je moæan,glas Gospodnji je velièanstven;glas Gospodnjislama cedar...on èini da (Brdo) libanonsko pleše kao tele,(Brdo) Sirion poskakuje kao mladi bik.Glas Gospodnji udara vatrenim plamovima;

Glas Gospodnji potresa pustinju...Gospodinje Potopu (rekao): "Vrati se!"Gospodin, kao kral}, zauvijekje na prijestol}u.

353

U velièanstvenom Psalmu 77 -"Glasno bogu klièem" -psalmist se prisjeæa

pojavljivanja i nestajanja Gospoda u ranijim vremenima:

Raèunao sam davne dane,Godine Olama...Prisjetit æu se djela Gospodnjih,Sjetit æu se tvojih èuda u drevna vremena...Tvoj put, o Gospode, je odreðen;Niti jedan bog nije tako velik kao Gospodin ..Vode su te vidjele, o Gospode i zadrhtale;Tvoje iskre koje cijepaju krenule su.Glas tvog groma je zaorio;Munje su obasjale svijet;Zemlja se uznemirila i zadrhtala.(tada) je tvoj put bio u vodama,tvoji putevi u dubokim vodama;i tvoji koraci su nestali, u nepoznato.

Psalm 104, u kojem se velièaju djela Nebeskog Gospodina, podsjeæa navrijeme kada su oceani pregazili kontinente i bilo je uèinjeno da se povuku:

Ti si uèvrstio zem/ju stabilno,Da zauvijek bude nepomaknuta.Oceanima, kao odjeæom, prekrio siju;Vode su stajale iznad planina.Na tvoj prijekol; vode su se povukle;Na glas tvoga groma, one su požurile otiæi.

Otišle su na planine, zatim u dolineNa mjesto koje si utvrdio za njih.Granicu si odredio, koju ne treba prijeæi;

Da se više ne vrate i ne prekriju Zem/ju.

Rijeèi proroka Amosa još su jasnije:

Jao si ga tebi, koji želiš dan Gospodnji;S kakvim ciljem tebi?Jerdan Gospodnjije tama, a nesvjetlo...

.

354

K A nA ~T1 Ror-OVT OTTQTT ~A 7FMTW

Pretvara jutro u sjenu smrti,Èini dan tamnim poput noæi:Poziva vode iz moraI izlijeva ih na lice Zemlje.

Ovo su dakle, bili dogadaji koji su se dogodili "davnih dana". "DanGospodnji" bio je dan Potopa.

Veæ smo pokazali da su, spustivši se na Zemlju, Nefili povezali prvevladavine u prvim gradovima sa znakovima zodijaka, podarivši zodijaku epiteterazlièitih pridruženih bogova. Sada uoèavamo da nam tekstovi koje je otkrioEbeling nude kalendarske informacije ne samo za Ijude, veæ i za Nefile. Potop,kako smo obaviješteni, se dogodio u "doba zviježda Lava":

Vrhovni, vrhovni, pomazanik;Gospodin èijaje sjajna kruna optereæena stravom.

Vrhovni planet: sjedište je postavioDa gleda prema ogranièenom kruženju crvenog planeta (Mars).Svakodnevno unutar Lava on je u plamenu;Niegovo svjetlo proglašava njegovo sjajno kraljevstvo na zemlji.

Sada možemo razumjeti zagonetni stih u novogodišnjim obredima, u kojemse kaže da je "zvijeðe Lava mjerilo vode iz dubina". Ove izjave smještajuvrijeme Potopa u odreðeni okvir, jer iako astronomi danas ne mogu preciznoutvrditi gdje su Sumerani smjestili poèetak kuæa zodijaka, sljedeæi rasporedpo razdobljima smatra se preciznim.

60 prije Krista do 2100A.D.-doba Riba2220 prije Krista do 60 prije Krista-doba Ovna4380 prije Krista do 2220 prije Krista-doba Bika6540 prije Krista do 4380 prije Krista-doba Blizanaca8700 prije Krista do 6540 prije Krista-doba Raka

1 0 860 prije Krista do 8700 prije Krista-doba Lava

Ukolikoje do Potopa došl0 uDoba Lava, tj. negdje izmeðu 10.860 i 8. 700godine prije Krista, onda se datum Potopa dobro uklapa u naš raspored. Premaotkriæima moderne znanosti, posljednje ledeno doba završil0 je nenadano najužnoj polutki prije otprilike dvanaest do trinaest tisuæa godina, a na sjevernojpolutki tisuæu do dvije tisuæe godina kasnije.

355

DVANAESTI PLANET -I. KNJIGA ZEMALJSKE KRONJKE

(120 shara) prije Potopa, u doba Riba. U okviru precesijskog ciklusa,432.000 godina obuhvaæa šesnaest punih ciklusa, ili Velikih Godina, i više odpola još jedne Velike Godine, u "doba" zviježða Lava.

Sada možemo rekonstruirati cjelovit raspored dogaðanja koja obuhvaæajunaši nalazi.

Vrijeme

(prije koliko godina)

445.000

Dogaðaj

Nefili, predvoðeni Enkijem, stižu na Zemlju saDvanaestog Planeta. U južnoj Mezopotamiji seuspostavlja Eridu, prva Zemaljska Stanica

430.000 veliki ledeni pokrivaèi poèinju se odmicati.Gostoljubiva klima na Bliskom istoku.

415.000 Enki se pomièe u unutrašnjost, uspostavlja Larsu.

400.000 veliko meðuledeno razdoblje širi se globalno. NaZemlju stiže Enlil, uspostavlja Nippur kaoSredište kontrole Misije. Enki uspostavlja morskiput do južne Afrike i organizira iskopavanje zlata.

360.000 Nefili uspostavljaju Bad- Tibira kao svojemetalurško središte za taljenje i proèišæavanje.Izgraðeni su Sippar, svemirska luka i ostali gradovi

bogova.

300.000 Pobuna Anunnakija. Enki i Ninhursag oblikuju

Èovjeka, primitivnog radnika.

250.000 "Rani Homo Sapiens" se razmnožava i širi na ostalekontinente.

200.000 Život na Zemlji unazaðuje se za vrijeme novog

Iedenog razdoblja.

Klima opet postaje toplija. Sinovi božji uzimajuljudske kæeri za žene.

1 00.000

356

KADA 8U BOGOVI 011ŠLI 8A ZEMUE

77.000 UbartutulLamek, èovjek božanskog porijekla,preuzima vladavinu u Šuruppaku pod

pokroviteljstvom Ninhursag.

75.000 "Prokletstvo Zemlje" -novo ledeno doba -

zapoèinje, Zemljom luta regresivan tip èovjeka.

49.000 Zapoèinje vladavina Ziusudra ("Noa"), "odanog

sluge" Enkijevog.

38.000 Oštro klimatsko razdoblje "sedam prolazaka"poèinje desetkovati ljudsku vrstu. Nestaje europski

Neandertalac; preživljavajedino Kromanjonac(na Bliskom istoku) Enlil, razoèaran u ljudskoj vrsti,

zahtijeva njeno uništenje.

13.000 Nefili, svjesni predstojeæeg plimnog vala kojeg æepotaknuti približavanje Dvanaestog Planeta, zaklinjuse da æe dopustiti uništenje èovjeka.

Potop prekriva Zemlju, nenadano završavajuæiledeno doba.

357