document1
DESCRIPTION
ELOOTRANSCRIPT
L I T E R A T U R A
OSNOVNA:
Šijaković I., Vilić, D., Sociologija za
pravnike, Banja Luka: Udruženje
sociologa, 2013.
ŠIRA:
Mitrović, M., Bovan, S., Osnovi sociologije i sociologija
prava, Beograd: Službeni glasnik, 2009.
Kovačević, B., Društvena uloga prava, Banja Luka: Pravni
fakultet, 2010.
Gidens, E. Sociologija, Beograd: Ekonomski fakultet, 2005.
Sociološki rečnik (prir. A. Mimica i M. Bogdanović), Beograd:
Zavod za udžbenike, 2007.
OBLICI RADA
Prisustvo predavanjima i vježbama 4
Testovi 2x20=40
Seminarski rad 6
Usmeni ispit (+ aktivnost na
vježbama) 50
Ukupno: 100
1. čas – 9,00 - 9,45 h
2. čas – 9,55 - 10,40 h
3. čas – 10,55 - 11,40 h
4. čas – 11,50 - 12,35 h
ZAŠTO UČIMO SOCIOLOGIJU?
Šta nam pružaju znanja i informacije iz sociologije?
Kakva je vrijednost i značaj toga što pruža sociologija
u obrazovnom sistemu i u svakodnevnom životu?
Čovjek i društvo kao primarno polje istraživanja i
interesovanja sociologije.
Koja pitanja treba da postavi sociologija danas?
Na koja pitanja treba da ponudi svoj odgovor?
KAKVO JE SAVREMENO DRUŠTVO?
“Živimo u svetu u kojem se transformiše svaki aspekt
onoga što činimo, bilo to dobro ili loše, upadamo u jedan
globalni poredak koji niko u potpunosti ne razume, ali čije
posledice osećamo svi.”
Entoni Gidens
OSNOVNE FUNKCIJE SOCIOLOGIJE
saznajna
propedeutička (propedevtička)
metodološka
funkcija podsticanja kritičke svijesti
funkcija orijentacije u društvu
SOCIOLOGIJA I PRAVO
Pripadaju polju društvenih nauka
Dva nivoa odnosa:
1. opšti, teorijski, metodološki i epistemološki
nivo na kome se analiziraju pojave, procesi i
odnosi u društvu kroz različit ili sličan (ponekad
isti) pojmovno-kategorijalni sistem
2. nivo odnosa se manifistuje kroz različite uže
sociološke i pravne discipline, posebne i
pojedinačne naučne oblasti.
Četiri osnovna načina naučnog kontakta između
sociologije i prava:
1. sociologija i pravo vrše paralelna, nezavisna
istraživanja, praćenja i pročavanja nekog
problema ili fenomena (nasilje, korupcija, kršenje
zakonskih normi)
2. odnos sociologije i prava u naučnom polju
može biti posredan, preko treće nauke i njenih
istraživanja - ako ekonomija ili istorija istražuju
neki problem ili pojavu, onda će dati uporedni
prikaz na koji način su to istraživali sociologija i
pravo.
3. način naučnog odnosa prava i sociologije
možemo označiti kao interdisciplinarni odnos.
4. odnos sociologije i prava možemo označiti
kao konfliktni odnos - dvije nauke jedna drugoj
osporavaju rezultate istraživanja ili kritikuju
određena rješenja, postupke i stavove.
postoji još mnogo prostora u svakodnevnom
čovjekovom životu gde se ove dvije nauke
susreću:
Ukupna čovjekova interakcija s poslodavcem,
poznatim i nepoznatim ljudima na ulici, sa
suprugom, trenerom, školskim odborom ili
službenicom u pošti, bilo koji postupak, stanje,
položaj, uloga i posljedicu u interakciji i
međusobnoj komunikaciji, socijalne mreže i sl.
Šta sociologija pruža pravu?
Šta pravo pruža sociologiji?
SOCIOLOGIJA PRAVA
Sociološka disciplina nastala sredinom 19. vijeku
Sa sociološkog stanovišta pristupa pravu (normativni poredak, način organizacije društva, regulisanja društvenih odnosa, sistem normi koji se ispoljava u pojedinačnim i opštim pravnim aktima te odgovarajućim pravnim institutima), tj. proučava društvenu stranu prava, uticaj različitih društvenih faktora (ekonomski, politički, kulturološki) na pravo i njegove ključne aspekte (pojam prava, poreklo prava, karakter pravnih normi, primena prava i sl.), s jedne strane, i kako pravo utiče na društvo (čovjeka - pojedinca, strukturu društva i kretanja u društvu), s druge strane.
Sociologija prava proučava sve pojave, procese,
odnose i tvorevine koji su vezani za pravni
sistem, zakone i pravne norme.
Sociologija prava proučava uslove i okolnosti
koje dovode do konstituisanja prava i pravnog
sistema u jednoj državi, zatim pravnu aktivnost
u društvu (teorijski i praktičnu), kao i posljedice
svih vidova pravnog djelovanja u društvu.
Sociološka analiza prava zasniva se na tri osnovna teorijska principa:
prvi se odnosi na prirodu prava posmatranu iz sociološke perspektive – pravo je iskustvena pojava i sve karakteristike prava proističu iz specifičnosti ljudske prirode i života u zajednici (ustanovljen u pravnoj tradiciji starog Rima); (Gdje je društvo, tu je i pravo.)
drugi princip se odnosi na strukturu prava posmatranu iz sociološke perspektive – pravo je šire od pravnog pravila (od formalnih izvora prava), ne može se svesti na poredak normi – zakone i druge opšte i pojedinačne akte, one su bitan element strukture prava, ali ne i jedini – društvena dimenzija/činioci prava je/su ravnopravni element strukture prava (društveni odnosi, izvijesne vrijednosti i sl.)
treći princip se odnosi na pravo kao jednu dinamičku cjelinu koja se mijenja u vremenu i prostoru (iskustvena, složena i razvojna cjelina).
Sociologija prava kao posebna sociološka disciplina primjenjuje sociološke metode i istraživačke tehnike u proučavanju prava.
Metod opšte sociologije (standardne naučne procedure) jeste metod sociologije prava, ali specifičnost prava utiče na izbor metoda i istraživačkih tehnika (uzročno-posljedične analize, posmatranje, intervju i anketa, analiza sadržaja, statistički metod, uporedna anliza, eksperiment, aksiološki metod, formalnologički metod, normativni metod i sl.).
POJAM SOCIOLOGIJE
Lat. societas – društvo, grč. logos – nauka.
O. Kont – “Kurs pozitivne filozofije” (1839.)
Opšta, teorijska, objektivna i sistematična nauka o društvu.
Nauka koja istražuje:
- društvene odnose, procese i pojave;
- Strukture, tvorevine i institucije;
- Položaj čovjeka u društvenoj grupi, zajednici, svijetu;
- Društvenu mobilnost, ukupnu dinamiku društva i sl.
PODJELA SOCIOLOGIJE
OPŠTA SOCIOLOGIJA
POSEBNE SOCIOLOGIJE
POJEDINAČNE SOCIOLOGIJE, SOCIOLOŠKE GRANE, MIKROSOCIOLOGIJA
OPŠTA SOCIOLOGIJA
SOCIOLOGIJA POLITIKE
1.SOCIOLOGIJA POLITIČKIH PARTIJA
2. SOCIOLOGIJA ETNIČKIH GRUPA I NACIJA
3. SOCIOLOGIJA PRAVA
4. SOCIOLOGIJA RATA
5. SOC. DRUŠTVENIH POKRETA I SUKOBA
6. SOCIOLOGIJA JAVNOSTI I JAVNOG
MNENJA
SOCIOLOGIJA NASELJA
1. SOCIOLOGIJA SELA
2. SOCIOLOGIJA GRADA
3. SOCIOLOGIJA OKRUŽENJA
4. SOCIJALNA EKOLOGIJA
KAKO IZBJEĆI ZAMKE I STRANPUTICE U SOCIOLOGIJI?
Sačuvati se od djelovanja ideologije
Istraživati objektivno i pouzdano
Zauzeti neutralan stav prema predmetu istraživanja
Stalno širiti teme i područja istraživanja
Održati ravnotežu između teorije i empirije (prakse)
TEORIJA - PRAKSA - TEORIJA
PRAKSA - TEORIJA - PRAKSA
Koristiti nova znanja i istraživačke tehnike
Uvažavati istraživanja drugih nauka-interdisciplinaran
pristup
TEORETIČARI ZASLUŽNI ZA NASTANAK I RAZVOJ
SOCIOLOGIJE
Ogist Kont (1798 – 1854)
Sistematičan pogled na predmet, metod i ulogu nauke o društvu;
- “Socijalna fizika”
Sociologija:
1. Socijalna statika – osnovni principi reda i odnosa u društvu, u
stanju njegovog mirovanja;
2. Socijalna dinamika – prati uzroke društvenih promjena;
Porodica – uzor i model za izgradnju drugih institucija;
Razvoj ljudskog uma – odlučujući činilac razvoja društva
Sociologija – istražuje pojavni svijet – pozitivistički
metod
Emil Dirkem (1858 – 1917) Kolektivno psihološki pravac u sociologiji
Kolektivna svijest glavni pokretač društvenih promjena i pojava – specifičan spoj individualnih svijesti - kvalitet proistekao iz pritiska na individualno ponašanje.
Solidarnost pokretač društvenog razvoja:
1. Mehanička solidarnost – drži primitivna društva na okupu – nije razvijena podjela rada – svi obavljaju iste poslove;
2. Organska solidarnost – proizilazi iz razvijene podjele rada, solidarnost iz različitosti;
Uslovljavaju 2 vrste istorijskih društava: primitivna i
moderna.
Dinamička gustina – povećanje broja ljudi i
učestalost njihove interakcije – prelazak iz mehaničke u
organsku solidarnost.
Društvene činjenice – spoljašnje društvene sile (strukture ili
institucije) koje djeluju na ljude.
Maks Veber (1864 – 1920)
Teorija djelanja
Djelanje - svjesni i racionalni postupci u ponašanju, usmjereni k smislu i značenju;
Ponašanje – nesvjesne i spontane ljudske aktivnosti;
Četiri vrste djelanja:
- 1. afektivno
- 2. tradicionalno
- 3. vrjednosno – racionalno
- 4. ciljno – racionalno
Razumijevanje misaonih procesa i motiva aktera koji utiču na njegovo djelovanje.
Racionalnost (praktična, teorijska, formalna i vrjednosna).
Idealni tip – misaona konstrukcija jedinice mjere pomoću koje se porede društveni fenomeni u stvarnosti, u različitim kulturama i vremenskim periodima (birokratija,vlast, religija i sl.)
Karl Marks (1818 – 1883)
Dao analizu ranog perioda razvoja kapitalizma i kapitalističkog načina proizvodnje;
Antropološko – filozofske analize čovjeka i ljudske slobode – doprinos istraživanju uzroka i oblika otuđenja čovjeka u društvu;
Privatna svojina uzrok eksploatacije u društvu;
Društvo pokreće klasni sukob i klasna borba;
Proletarijat – jedina snaga u društvu sposobna da oslobodi društvo od eksploatatorskih odnosa i razvije humane i pravedne institucije.
Georg Zimel (1858 – 1918)
Asocijacije – društvena interakcija ljudi u svakodnevnom životu koji dovodi do njihovog povezivanja;
Refleksija – ponašanje i svijest ljudi u interakciji koja daju sadržinu strukturama;
Svakodnevne interakcije ljudi prelaze u društvene strukture: dijade i trijade, dvije osnovne društvene grupe.
Tajnovitost, laž, distanca, vrijednost i pojam stranca.
Istraživao problem kulture: 1. objektivna
- 2. subjektivna
- 3. tragedija kulture
Talkot Parsons (1902 – 1972)
Funkcionalistička teorija
Društvo funkcioniše kao skladan sistem uokviren normativnim pravilima.
Četiri funkcije sistema (AGIL shema):
1. (A) adaptacija sistema na okolinu;
2. (G - goal) postizanje cilja
3. (I) integracija sistema kroz regulisanje odnosa među svojim dijelovima
4. (L) latentnost – održavanje obrasca kroz motivaciju pojedinca na lojalnost.
Kritička teorija društva
Istraživali i analizirali fašizam, totalitarizam i
otuđenje u savremenom društvu.
M. Horkhajmer, H. Markuze, E. From, J. Habermas.
Teoretičari postindustrijskog društva
R. Aron, D. Bel, A. Turen, A. Guldner, P. Burdije, E.
Gidens, U. Bek, D. Held, Z. Bauman, M. Kastels, Ž.
Ricer
Žene koje su svojim istraživanjima dale
veliki doprinos analizi tema i problema
savremenog društva:
H. Arent i A. Heler
Sociolozi na prostoru bivše Jugoslavije
A. Fiamengo, R. Lukić, J. Goričar