Institucionalizirani jeziöniteror

Boris Buden: Der Scha.cht uonBabel. Kadrnos. Berlin. 2005.

Na poöetku knjige piÄe o autolr: "roclen1958. u Hrvatskoj, frlozof, esejist i prevo-dilac, Zivi u Berlinu i Beöu". Studirao je u

Zagrebu, a ova knjiga predstavlja njegor,udisertaciju obranjenu na Humboltovomsveuöiliötu u Berlinu 2004. godine. U njojsu filozofija i prevodenje povezani pomodujedne zajedniöke teme - jezika.

U prvom dijelu knjige, pod naslovom

"Ime materinskog jezika", autor govori osvojim iskustvima vezanima za jezlk i pre-vodenje u Hrvatskoj od poöetka devedese-tih godina. Kaäe da su devedesete godineu Hrvatskoj "znaöile kraj moje prevodi-laöke karijere. Nüe samo rat sa svojimru5ilaökim posljedicama na materijalnom,moralnom i intelektualnom planu uöinionemoguöim nastavak mog prevodilaökograda. Nova 'demokracija' donijela je i nove(a ponekad stare) odnose moü sa sobom,koji su neposredno djelovali na kulturu i qq<intelektualnirad. Ijkratko: stara'hrvatska

ttzat

straia' zauzelaje ponovo svoju poziciju, aliovaj puta s demokratski legitimiranom dr-Zavnom vlasti i s klerikalno--nacionalistiökinahuökanom veöinom iza sebe. Prvo naöemu se ta nova kulturna i ideoloöka he-gemonija okulala bio je jezik. Najhitnijizadatak bio joj je radikaino odvajanje hr-vatskog od srpskog - koji su doduöe lin-gvistiöki jedan te isti jezik, ali su se kul-turno, povijesno i politiöki razvijali kaodva samostalna jezika (Ova twdnja je spor-na u politiökim i ideolo3kim okolnostimakoje danas vladaju u Hrvatskoj. Ja se osob-no kod tog pitanja drZim jedne wlo mudredefinicije 'hrvatskog odnosno srpskog' jezi-

ka, koju je svojedobno dao hrvatski knji-Ze'mik Nlirosla.,' K-rlei,a:'Hr.,'atski i srpskisu jedan te isti jezik, koji Hrvati nazivajuhrvatski, a Srbi srpski. '). Radilo se o akcijiöiSöenja velikih razrnjera, koja se sprovodi-la na clvije razine. Kao prvo je institucijajeziönog iektorstva, koja je koriötena u

svim medijima i izdavaökim kuiama, uzdi-gnuta u neku -vtstu 'politiökog komesai.fa-

ta' jezika i opskrbljena sveobuhvatnimideoloökim autoritetom. Ni jedna jedina

rijeö nije r,'i5e smjela dospjeti u jawrost bez

odobrenja tih öuvara öistoöe hr-v-atskogajezlka, koji su jedan tip pretorijanske gar--

226

de. Kac dnigc.r, nastaia je masovna jeziöna

histerija u ooouiistiöki obiljeZenoj politiö-

koj si',r-racrji Jezik odnosno naöin izraiava-nja svakog pojedinog öor.jeka postao je iz-rrrgnut kontroii od strarre drugih ijudi usr.im dijelovima svakodner,nog Zivota. Utramvaju. kod mesara, na plaü pa öak irnedu rodacima se non-stop svaka izgovo-rena riieö prorjeravala da ii je dovoljnohrvatska. Svatko se odjednom osjeöao poz-rranim da se brine o öistoöi jezika i da'zagadivaöe jezika' öto je moguöe brZe - i5to je moguöe glasnije - identificira, javno

Zigoöe i sprijeöi u njihovim 'pokuöajima

sabotaZe'. Tra-Ziti umjesto deset deka (hr-

vatski) sto grarna (srpski) sa-lame moglo je

biti vrlo neugodno, a ponekad i opasno.Tako je svali oblik druStvene jeziöne prak-se postao podloZan totalitarnom sistemunadgiedanja jezika" (10-11).

Autor nastarda kako "nrje nikakvo öu-do 5to se u takvim okolnostima i prevodi-laöka djeiatnost radikalno izmijenila. Hr-vatski prevodioci sudjeiovali sü, mnogidobrovoljno, u nacionalnoj akciji öiöienjajezika. Pritom je jezik prijevoda preuzeone sarno zadatak da se öto viöe udalji odsrpskoga, nego i da toboZnju supstancijuhrvatskoga jezika, njegovu jezgm zatrpa-vanu 'tisuöu godina' nadmodnim stranimutjecajima, ponovo ogoli" (11).

Tako su )prevodenja u opisanim poli-tiökim okolnostima u Hrvatskoj veöinompostala 'pohrvaiivanjem'. I to do bolesnihrazmjera. Naprimjer, prvi srpski film kojije nakon rata doöao u Hrvatsku takoder jepreveden na hrvatski. To si öoi1'ek moraovako predoöiti: glas u filmu kaZe 'Dobar

dan', a titiovani tekst ponavlja 'Dobar

dan'. Glas nastavlja'Kako ste? ', a titlovanitekst ponavlja 'Kako ste?' - i tako dalje,ne raöunajuöi one sasvim malobrojne ra-zliöite rijeöi, koje ionako svatko u publici

razumije. Misao Waltera Benjamina [... ]da u prijevodu treba odzvanjati eho origi-nala ostvarena je ovdje u obliku parodije.U tami kinodvorana pozdravila je preteZnomlada publika taj veliöanstveni prevodi-

iaöH pcdvig salvama smijeha. Medutim va-ni. na srietlu politiöke stvarnosti, taj prije-vod je sve drrigo sano ne smijeöan" (13).

Pohrvaöivanje se rukovodi idejorn "dajezlk (ukijuöujuöi i prevodenja s drlgihjezika) treba praviti r4astitu naciju" (13).

No, prardenje nacije danas ne moZe hiticilj kad je taj cilj vei ostvaren prije gotovo

sto+"inu godina. Osim toga, ostvaren je öaki najveii moguii cilj svake nacije, a to je

osnivanje nacionalne drZave. Stoga ni na-cija ni drtava ne mogu sluäiti kao opravda-nje za nekakva jezlöna pohrvadivanja.

Nasilno cenzuriranje jezika u Hwat-skoj suprotno je od demokracije i uniötavaslobodu koriötenja jezika (14-16). Za slobo-du je potrebno da jezik "smüe biti i indi-viduaian i eksperimentalan, a da time nijeugtoZena njegova toboZnja'supstancija'"(i4-15). U slobodi prevladava "/,elja za ötoje moguöe öirbm komunikacijom i za srry-hovitom jednostavno5öu jezika" (15), aupravo toga nema u danaÄnjim pohrva-

divanjima. Buduöi da se pohrvaöivanja sa-stoje od izmiöljanja rijeöi i forsiranja za-starjelih izraza, ne öudi öto Buden kaäe dajezik Krleäe "zr"a,öi naöoj generaciji manjearhaiöno od danaÄnjeg hrwatskog" (14).

Govoreöi o ökolama, Buden zapaäa dau njima dominiraju "nacionalni i gotovoiskljuöivo jednojeziöno oblikovani ökolskisistemi, koji spreöavaju i blokiraju proceskulturnog razvoja u smjem vi5ejeziöneprevodilaöke prakse. (25).Tako Skole da-leko zaostaju za stvarnim potrebarna usvijetu, gdje razvoj ide u smjeru da "nemapowatka u dominaciju nacionalncg jezika

ili nacionalne kulture" (2\.

Povezivanje raznih dijelova svijetasuoöeno je s problemom medusobne komu-nikacije jer ,,raznowsnost jezika ote|avauniverzalnu komunikaciju ljudi" (21). Vedi u mitu o Babiionskoj kuli, na koji upu-öuje naslov knjige Borisa Budena, "nasta-nak raznowsnog mno5tva jezlka se shvaiaprvenstveno kao kazna Boäja i kao pro-kletstvo" (19). Izlazu iz tog prokletstva

bliZe su zajednice koje nisu obuzete prav-ljenjem jeziönih razlika.

Buden podsjeöa da ,,jeziöne zajednicenisu date prirodom niti su sudbinom pre-dodredene". One su nastajale spletomokoinosti, "i to ne prije mnogo vremena((4M7). Na pitanje "l\loZe li obiöna jeziönazajednica stvoriti naciju?., Buden odgova-ra negativno @748). Pokazuje da se zatoposeZe za principom rase, a ,,pritom ,ra-

sno' nije niöta drugo nego simboliöka jez-gra u kojoj se rasa i nacija u glavama ljudipoistoq'eiuju i u kojoj se rasno jedinstvomote predstaviti kao izvor povijesnog kon_tinuiteta naroda. Ta simboliöka jezgraomoguöuje da nastane fikcija rodoslovija _tj. da nastane predodZba da je svaka ranijageneracija predavala sljededima bioloöku iduhovnu supstanciju, pomoöu koje se us-postavilo srodstvo izmedu pripadnika rani_je i danaÄnje zajednice" (48). Takva ,na-cionalna ideologija ima zadatak da kon-stn:ira narod kao fiktivnu etniöku cjeli-nu", Fä se onda ljudi "rnsgu u ime nacije

[...] upotrijebiii za razliöite politiöke swhe"(46).

Kao Sto je iz ovog kratkog uvida uknjigu Borisa Budena vidljivo, öitatelj se unjoj moZe informirati o alitualnoj jeziönoj

cenzuri u Hr-vatskoj. Sigurno je da nakonöitanja neöe ni pomi5ljati da postavi pitanjezaÄto autor, I{twat, viie ne Zivi u Hrvat-skoj, zaÄto je dokrorir.ao u Berlinu a ne uZagrebu, i za.öto je zajezik svog doktoratai ove krrjige odabrao njemaöki, a ne svojmaterinski jezik. L'l'osta_lom, na Filozof-skom fakultetu u Zagrebu, gdje je zavrsiostudij, ne bi doülo u obzir ni da predasinopsis diseitacije jer Fakultet u pismenojuputi za izradu sinopsisa podebljanim slo-vjma zahtijeva od kandidata: Sinoosi_"treba lektor.irati.

227

SMEZA:\IA KORDIC