172 kamata i lihvarstvo u teoriji i praksi i problemi tranzicije savremene islamske privrede u...

Kamata i lihvarstvo u teoriji i praksi i problemi tranzicije savremene islamske privrede u beskamatnu

1. KAMATA U EKONOMSKOTEORIJSKOM KONTEKSTU Kamatna teorija spada meu najtea i najspornija pitanja ekonomske, odnosno monetarneteorije i razvijala se veoma dugo. Naime, teorijsko naslijee u podruju kamate vue korijene joiz doba sumerske drave. Ekonomski historiari smatraju da je beskamatno razdoblje samojedna poeljna idealistika konstrukcija koja je rijetko postojala u historijskoj stvarnosti. Uenciklopedijskoj literaturi kamata je "naknada koja se plaa za privremeno ustupanje uvlasnitvo koliine zamjenjivih stvari, i to u istovrsnim stvarima i srazmjerno trajanju ustupanja."1) U praktinom ivotu kamata je najee definisana kao naknada za upotrebu novca uodreenom vremenskom periodu, odnosno kamata (interes) cijena je upotrebe kapitala ujedinici vremena. Posmatrano u tom kontekstu, kamatna stopa ("zajmovna cijena novca")vrednosni je fenomen, odnosno mjera kamate na 100 monetarnih jedinica koja (bez obzira da lise radi o zvaninoj ili trinoj kamatnoj stopi) slui za utvrivanje kapitalizovane vrijednostiimovine, odnosno za selekciju investicionih projekata u ekonomici investicija i kvantificira serizikom, rokom dospijea, likvidnou i administrativnim trokovima. Razvoj teorije kamateposebno je inteziviran krajem XIX stoljea. U tom vremenu tednja se pojavljuje kaonusproizvod kamatne teorije. Tako npr. N. Senior, pravdajui kamatu smatra da je ona nagradaza ljudsko potiskivanje elje da se potroi ono to se zaradilo, tj. nagrada za apstinenciju(vlasnik kapitala apstinira od njegove potronje i zato dobija nagradu - kamatu), to je F. Lassalsarkastino prokomentarisao: "Ako je kamata nagrada za vrlinu, onda je baron De Rothschildovjek sa najvie vrlina u Evropi." 2) Kasnije, apstinentnu teoriju zamjenjuje "teorija ekanja",nastala kao odraz injenice o oskudnosti kapitalnih dobara, pa I. Fisher zakljuuje: "Kamatamoe ovjeka da navede da prebrodi svoju nestrpljivost i da ne potroi sve odjednom."3) ini se da je najpopularnija teorija kamata u to doba vezana za radove B o hm - Bawerka injegovih sljedbenika, po kojima je kamata rezultat vremenske preferencije novca, pri emutreba razlikovati "iracionalnu" (pridavanje vee vrijednosti sadanjim dobrima) i "racionalnu"vremensku preferenciju, pri kojoj marginalna jedinica potronje ima sada veu vrijednost nego ubudunosti. Kamata je fenomen trine privrede vezan za njen institucionalni sistem i, bezobzira da li je rije o tzv. potronoj ili proizvodnoj kamati kao rezultatu zajma datogneposrednom potroau ili preduzetniku u poslovne svrhe, ona je, naroito u udbenikojliteraturi (u svojoj osnovi barem), vezana za tzv. "psiholoki vremenski diskont". Potradicionalnom shvatanju ekonomske teorije, osnovni cilj privreivanja je osiguravanje trokovaivota, pa, ukoliko to ekonomski subjekt ne ostvari, nuan mu je odgovarajui transfer kupovnemoi, te stoga potrona kamata uglavnom proistjee iz razliito rasporeenih vremenskihpreferencija, a nikako iz proizvodnosti kapitala. Potroaki zajmovi, za razliku od investicionih,nisu nikad bili naroito cijenjeni. Razlog tome obrazloio je jo A. Smit: "Ako zajmoprimacupotrijebi kapital za zalihu namijenjenu neposrednoj potronji, on vri ulogu rasipnika i rasipa zaizdravanje dokonih ono to je bilo namijenjeno izdravanju radinih." 4) Za J. M. Keynesa teorijakamate usko je povezana sa teorijom zaposlenosti, teorijom tednje i teorijom novca.

1 / 7


Po njemu, kamata je naknada za odricanje od likvidnosti, odnosno "kamatna stopa sama posebi nije nita vie od obrnutog odnosa neke sume novca i iznosa koji se moe primiti ako seodreknemo raspolaganja novcem u zamjenu za potraivanje odreenog roka dospijea." 5)Keynes posebno istie akumulativnu mo kamate, roenu u XVI stoljeu, u eri akumulacijekapitala i naglaava da je ona u narednih 250 godina poslije toga pokazala svu svoju mo "odkoje zastaje dah". Prema njegovim procjenama, cjelokupne investicije Velike Britanije uinostranstvu od etiri milijarde funti (koliko su iznosile u tridesetim godinama XX stoljea) vodeporijeklo od blaga koje je neki engleski gusar preoteo pancima. Jedan dio tog novca kasnije jepostao osnova engleskih investicija u inostranstvu, a svaka funta iz spomenutog blaga sloenimkamatama narasla je na 100.000 funti. Po Keynesu neshvatljivo je da ljudsko drutvo svojuposebnu naklonost poklanja upravo toj "najbeskompromisnijoj instituciji ovjeanstva." 6) Onprognozira da e "jo neko vrijeme pohlepa, zelenatvo i porez biti nai bogovi." 7) Nedavnopreminuli poznati njemaki ekonomist V. Engels smatra da su zlato i srebro, kaoopeprihvaena novana mjerila vrijednosti, potpomogla kreiranju kamatnog sistema, a da su,kojim sluajem, prihvaeni odreeni standardi (valori), kamata bi, po njemu, tokom itaveekonomske historije bila u visini nule. "Ukratko reeno: da je standard novana jedinica,kapitalizam ne bi bio samo efikasniji i racionalniji ve bi djelovao i bio i poteniji. Moda suMojsije, Aristotel, Isus i Mohamed jednostavno bili bolji monetarni teoretiari." 8) 2. NEKI ASPEKTI KAMATE I LIHVARSTVA U EKONOMSKOJ HISTORIJI U dugom razdoblju ekonomske historije, sve do ekspanzije industrijske revolucije, kamata sesmatrala neprirodnom i besmislenom. Zbog toga su kamatni poslovi, esto zabranjivani ili je,pak, visina kamate zakonski limitirana, odnosno maksimizirana u cilju spreavanja lihve. Tako jeve Hamurabijev zakonik maksimizirao kamatne stope. Aristotel nije odobravao kamatu jer jenovac smatrao sterilnim, te kao takav, po njemu, ne bi trebalo da se oplouje kroz kamatu.Rimsko zakonodavstvo je maksimiziralo visinu kamate i tolerisalo kamatne poslove, ali sezajmodavci nisu posebno cijenili. Rano kranstvo takoer je osudilo kamatu, pa seskolastiko-kanonistika doktrina o kamati razvija u kontinuitetu antikih shvatanja. Crkva dajepravac duhovnom ivotu od srednjeg vijeka do savremenog doba, pa se, poetkom kranstvautvrena kanonska zabrana kamate ni do danas nije javno ukinula. Prema Bibliji, vjernikpoteno stjee prihode samo radom, i novac ne smije imati "mladunce". U Starom zavjetudoslovno stoji i ovo: "Ako uzajmi novca kome od mog naroda, siromahu koji je kod tebe, nepostupaj prema njemu kao lihvar! Ne namei mu kamata!" (Moralni zakon 22, 24) U islamu svisu oblici kamate veliki haram: "Allah unitava kamatu, a unapreuje milosre. Allah ne voli nijednog nevjernika grenika!" (El Bekare, 276, prijevod B. Korkut) Za razliku od kranstva iislama, judaizam kao trea velika monoteistika religija zabranio je uzimanje kamate, ali samood jevreja, to je po mnogima imalo utjecaja na formiranje specifine jevrejske poslovne etikekao i kasnija historijska dogaanja u kojima se nalazio jevrejski narod. Bez obzira naspomenute religijske poruke, kamata (a s tim u vezi i lihva) ilegalno je bila prisutna u poslovnim

2 / 7


odnosima u mnogim dijelovima svijeta. Tako npr. A. Smit9) navodi da je "prije otkria panskeZapadne Indije" u veini evropskih zemalja kamatna stopa iznosila do 10% godinje, ali jekasnije postepeno padala. On posebno naglaava da je u zemljama u kojima je kamata bilazabranjena to poveavalo "zlo lihve" usljed rizika da zajmodavac bude kanjen za lihvarenje. D.Ricardo10) istie da je u njegovo vrijeme kamatna stopa takoer bila iznad zakonske, ali da otome nema sigurnih empirijskih podataka. K. Marx naglaava identian problem: "Zakoni isudovi su samo malo obezbjeivali zajmove. Utoliko je bila vea kamatna stopa u pojedinimsluajevima."11) On navodi da je, bez obzira to je svaka kamata bila zabranjena od stranecrkve, u razliitim poslovima od XII do XIV stoljea kamata iznosila 10-216% godinje, to jeupropatavalo tadanje agrarno drutvo. U Kapitalu tvrdi se da su "Jevreji, lombardi, zelenai i krvopije bili nai prvi bankari, naiprvobitni bankarski cjenkaroi, njihov se karakter gotovo mogao nazvati infamnim."12) Kasnijesu se pojavili bankari-mjenjai novca i novani zavodi sa "depositum regulare" ulogom, a tek jerazvoj platnog prometa kroz bankarski sistem predstavljao revolucionarnu pojavu. Veinasavremenih zapadnih ekonomista ne postavlja uope pitanje opravdanosti postojanja ve samopitanje visine kamate u dananje vrijeme. Po njima, u ranijem tretiranju kamate imali su se uvidu potroaki (a nikako preduzetniko-investicioni) zajmovi na dosta nesavrenim tritima, pase u to vrijeme moglo i postavljati pitanje pravinosti. U dananje vrijeme globalizacije iefektivne konkurentnosti, zajmovne transakcije bogatih i siromanih mogu se posmatratiistovjetno kao i ostale ekonomski konkurentne transakcije ovih kategorija drutva, a pitanjepravinosti (koje je ionako relativno) moe se rjeavati fiskalnim instrumentima. Stoga je u ovovrijeme, kad investicioni zajmovi primarno diktiraju visinu kamatne stope, deplasirano razmiljatio opravdanosti postojanja kamate: "Prema tome, kamata je jedan od osnovnih fenomena kojinee da nestane ak ni u najidealnijem svijetu."13) Ovakvo razmiljanje moe se posmatrati sarazliitih aspekata. Globalno posmatrano, ono ima za cilj zadravanje postojeih odnosa narelaciji bogati-siromani i kontinuitet dunike krize. Beskrajni pregovori o sniavanju kamatnihstopa i eliminisanju elemenata zelenatva u procesu reprogramiranja dugova izmeu bogatih isiromanih zemalja uglavnom se zavravaju klasinim reprogramom, mada je u akademskimkrugovima odavno postalo jasno da to nije dugorono dobra finansijska strategija. U nekim sluajevima stjee se privid da su finansijski zajmovi nerazvijenim zemljama sa niomkamatom povoljniji. Meutim, analizom ronosti ili vremena grace-perioda lahko se uvia da tonije tako. Osim toga, nerijetko i vezivanje pomoi u pogledu mjesta troenja (nabavka opremeod zemlje kreditora, npr.) ili ogranienja koritenja za odreene projekte utjee na kalkulacijuvrijednosti zajma kao prikriveni oblik lihvarstva. Iz navedenih razloga, bez obzira na rijetkeprotivrjene stavove u savremenoj teorijskoj literaturi, postojei kamatni sistem ostati e jodugo aktuelan s obzirom da treba da ouva dananji meunarodni finansijski sistem, kojiodgovara razvijenim i u kome razvijene zemlje imaju za primarni cilj naplatu dugova uz trokovereprograma, vodei rauna da to ne pree granicu pri kojoj bi poeli socijalni potresi unerazvijenim zemljama. Borba protiv lihve, tj. "nerazumno visoke kamate", i danas je aktuelna,moda, ak, i vie nego u ranijim vremenima. Bundesbank davno je precizno utvrdila parametre

3 / 7


o tome ta je to zelenaka kamata. U Italiji je tek 1996. godine ozakonjeno da je lihvarskakamata ona koja za vie od 50% prelazi eskontnu stopu, odnosno kamatu po kojoj emisionabanka Italije prodaje poslovnim bankama novac iz primarne emisije. Problemi lihve ikamatarenja danas su posebno aktuelni u tranzicijskim zemljama i imaju svoju spoljnu iunutranju dimenziju. Naime, mnoge banke iz visokorazvijenih zemalja nastoje da naplateznatno vee kamate na plasmane na bankarskim tritima u nerazvijenim zemljama nego uvlastitoj zemlji, a mnoge bankarske institucije u tranzicijskim zemljama u uvjetima naelnihdeklaracija i nepreciznih parametara za lihvu i neefikasnosti pravosua propisuju svoje kreditneuvjete za graane i preduzetnitvo. Borba protiv ovog zla zahtijeva nerijetko i iru drutvenuakciju. Primjera radi, nedavno je u Hrvatskoj Udruga za zatitu rtava korupcije i lihvarenja (Vjesnik , decembar 2000. godine) podnijela kaznenu prijavu protiv nekih tedno-kreditnihzadruga u ovoj zemlji koje su lihvarskim kamatama otetile mnoge graane i preduzetnike. 3. KAMATA U ISLAMU I PROBLEMI TRANZICIJE U BESKAMATNU PRIVREDU Savremena islamska ekonomska misao, bez obzira da li je zasnovana na sunitskoj ili iitskojosnovi i bez obzira na odreene mezhebske razlike u drugim sferama vjerskog ivota,jedinstvena je u pogledu kamate. Ugovoriti unaprijed fiksirani iznos prinosa kapitala znai,ustvari, predodrediti budua dogaanja u vremenu i prostoru, to je strogi haram. Islam je,dakle, jasno protiv svih oblika konvencionalne ili "skrivene" kamate kao dobiti predvieneunaprijed (set in advance), pa makar kamatna stopa bila i nia od 1% godinje. To, naravno,odudara od nekih ranijih razmiljanja svjetovne i vjerske uleme o "razumnoj" ili "blaoj" (nikadkvantificiranoj) kamatnoj stopi ili nekih ranijih postavki po kojima "islam nije zabranio svakukamatu, ve samo onu koja u sebi nosi zlo, tj. elemente socijalne nepravde -bogaenja najednoj strani na osnovu siromaenja na drugoj."14) U kontekstu savremenog rezonovanjatrebalo bi, dakle, prihvatiti miljenje po kome se "u islamu ne pravi nikakva razlika izmeulihvarstva i kamate; sve je to al riba. "15) Fenomen kamate tretira se ve u mekanskim, aposebno u medinskim poglavljima Kur'ana. erijatski pravnici esto se, i pored navoenjapojedinih kur' anskih naela, u obrazloenju ove tematike pozivaju i na hadisologiju navodeinpr. hadis "koji je prenio ashab Dabir, r.a.: 'Allahov Poslanik, a.s., prokleo je onoga kokonzumira kamatu, koji je daje, evidentira (ili ugovara) i onoga ko je irant, i kazao je: Svi su oniisti.'"16) Organizacija ekonomskog ivota u islamu ima u vidu opepriznatu postavku da je svakiovjek u svom ovozemaljskom ivotu samo privremeni vlasnik manjeg ili veeg obimamaterijalnih dobara, te da novac, kao specifino dobro od vrijednosti, treba da stoji naraspolaganju onima koji obavljaju neku ekonomsku aktivnost (trgovina, proizvodnja i sl.),odnosno da cirkulie u procesu reprodukcije. Iz tog razloga svaki je kreditni posao, uz veu (najee lihvarsku) ili manju interesnu stopu,kur'anski sakcionisan. Identino je, naravno, shvatanje i o cjelokupnom procesu kreiranjakreditnog novca, to je osnov konvencionalnog bankarstva, gdje novac kontinuiranim

4 / 7


replasmanima prolazi kroz dugaku proizvodno neaktivnu sukcesijsku sferu i u konanomoptereuje proizvod. Islamsko finansijsko trite i dioniarska ekonomija proteiraju, dakle,pravinu raspodjelu profita uz racionalnu alokaciju i distribuciju kapitala a bez pekulativnihmotiva kejnzijanizma. Pri tome je, svakako, neophodno efikasno planiranje i raspoloivadekvatan empirijski materijal. Osim toga, nuno s obzirom da se naknada za preduzetnitvo(koja moe biti pozitivna ili jednaka nuli) i prinos na uloeni kapital (koji moe biti pozitivan,negativan ili jednak nuli) ukupno izraavaju kao profit, to se u islamskim tekstovima preporuujeodvajanje ovih kategorija u ekonomskim raunicama. Proces tranzicije ekonomskog sistema uislamskom svijetu i njegovo znaajnije inkorporiranje u erijatskopravne norme zapoet jesredinom 60-ih godina XX stoljea, nakon poziva islamskih autoriteta sa Al-Azhara svimmuslimanskim zemljama da svoj bankarski sistem organizuju na principu beskamatnogbankarstva. Meutim, tranzicija ka beskamatnoj privredi do danas nije zavrena ni u jednojislamskoj zemlji. Za takvo neto sigurno e trebati jo dosta vremena. To najbolje objanjava A.Hussain, guverner Centralne banke Pakistana, kad kae: "Nema zemlje u svijetu koja je upotpunosti prela na islamski sistem. Postoje samo izolovani prostori (pockets). Mi to moramouraditi bez destabilizacije privrede."18) Intenzitet tranzicije bio je znatno ubrzan na onimmuslimanskim prostorima u kojima se (u intelektualnim krugovima, prije svega) postavljalopitanje islamskog identiteta drave, odnosno u onim zemljama u kojima je ulema poveala svojpritisak na vladajui establiment u korist jaanja islamskih nautrb sekularnih dravnih normi.Krajnji cilj proklamovane tranzicije bio je dosta ambiciozan jer je trebalo postii zakonskuzabranu svih vrsta kamate u svim (preteno islamskim) zemljama i svim ekonomskimtransakcijama. Reforme je, svakako, trebalo najintenzivije izvriti u bankarskom sistemu, pa jeod tada zapoela vidljiva ekspanzija modernih islamskih banaka, tako da ih danas ima oko 200u raznim dijelovima svijeta. One su imale prije svega zadatak da finansiraju ekonomski razvoj ito vie poveu kroz realizaciju ekonomskih projekata i kanalisanjem kapitala iz drugihfinansijskih izvora isparcelisani ekonomski prostor islamskih zemalja. U bankarstvu bez kamata banke posluju kao posrednici izmeu vlasnika i korisnika kapitala uskladu sa erijatskim principima i konkretnim propisima pojedinih zemalja, a generalna upustvaza njihovo poslovanje data su u obimnoj literaturi iz ove oblasti, referatima sa kongresaislamskog bankarstva, razliitim empirijskim pokazateljima itd. Organizacijsku strukturu ikarakteristike poslovanja tipine islamske banke, pored svih elemenata konvencionalnogbankarstva, karakterie i naglaena uloga izvrilaca u domenu pravnih i religijskih pitanja tevjerski nadzorni odbor itd. U principu, islamske banke obrauju investicione i neinvesticioneraune, a njihove investicione transakcije zasnivaju se na specifinim emama podjele dobiti iligubitka kao to su: mudaraba (udruivanje rada i kapitala), muareka (joint venture), idara(lizing), dok su od ostalih poslovnih transakcija najee one zasnovane na murabeha(trgovinske transakcije) i kard hansen (zajmovni poslovi) osnovama. Proces tranzicije odkonvencionalne ka islamskoj privredi je ini se sudei prema raspoloivim islamskim ineislamskim tekstovima, danas u fazi stagnacije i optereen raznim problemima. Prije svega,veliki problem je usklaivanje islamskih principa sa savremenim potrebama i globalnimtokovima u svijetu te odreena, jo uvijek sporna, pitanja u praksi (odvajanje u bankama prilivakapitala iz islamskih i neislamskih izvora, kontroverze u osiguranju itd). Mnogi problemi razliitose manifestuju u bogatijim i siromanijim islamskim zamljama. U Pakistanu, npr., "vlada se

5 / 7


mora obratiti Vrhovnom vijeu da trai vie vremena za promjene, u zemlji gdje kombinovanatranzicija moe biti nemogua s obzirom na potrebu nastavka finansiranja budeta."19) Osimbudetskog deficita tu je i problem niskog GDP per capita, izdaci za nacionalnu sigurnost itd. Ubogatijim zemljama problemi su oscilacije cijena nafte, ekonomsko-politika ovisnost ozemaljama "Trijade" itd. Islamske zemlje jo ne raspolau odgovarajuim kadrovima sposobnimza identifikaciju i evaluaciju velikih razvojnih projekata. Zbog toga su njihove finansijskeinstitucije u nekim sluajevima samo kofinansijeri velikih projekata razvoja u okviru grupe WorldBank ili nekih regionalnih finansijskih institucija. Osnovni problem je, ipak, u injenici da ovezemlje nisu do danas ostvarile vii nivo politike integracije, koja je preduvjet za ekonomsku,odnosno monetarnu integraciju i operacionalizaciju islamskih ekonomskih tokova u okviru ovihzemalja. Stoga su i finansijske transakcije na relaciji od arapskih zemalja OPEC-a ka drugimislamskim zemljama limitirane i najee ovisne o politikim dogaanjima u islamskom svijetu. Pitanje tranzicije u beskamatni sistem u drutvu, prema islamu, zadire iroko u sferu sveukupneljudske egzistencije uope. Postavlja se, naime, pitanje ukoliko je kamata (interes) jedan odosnovnih regulatora ekonomskih odnosa meu ljudima u savremeno doba globalizma, da li toonda znai da je i egoizam potpuno prevlaujui nain ivota a da su, ak, i sama altruistikarazmiljanja na tu temu sasvim potisnuta. Islam, meutim, ima i u ovoj oblasti potpunoneegoistiki pristup uz veoma visoko vrednovanje solidarnosti, to podrazumijeva obaveznuprimjenu etikih mjerila koja doprinose opoj koristi (ukupnoj srei, zadovoljstvu, zadovoljavanjusvaijih potreba itd). Drugo je sasvim pitanje koliko se ovako proklamovane egalitarne normeprovode u savremenom drutvu, u kome se potiskuju religijske a proteiraju materijalnevrijednosti koje podstiu na opepoznato "imati i posjedovati". Veinu muslimanskih prostoradanas karakterie kriza vjere i morala, diktatura globalnih komunikacija, "nadreligija"savremenih medija, koji sve vie obuhvataju egocentriki individualiziranog ovjeka savremenecivilizacije postindustrijskog drutva. Taj se ovjek moe promijeniti samo dugotrajnim odgojemu duhu islamskih moralnih normi, za to e trebati jo vremena. BILJEKE 1. Ekonomska enciklopedija , SA, Beograd, 1984, str. 1018. 2. V. Engles, Kapitalizam i njegovekrize (prijevod sa njemakog), Beograd, 2000, str. 66. 3. Ibidem. 4. A. Smit, Istraivanje prirodei uzroka bogatstva naroda, I , Kultura, Beograd, 1970., str. 487. 5. J. M. Keynes, Opa teorijazaposlenosti, kamate i novca , Cekade, Zagreb, 1987., str. 487. 6. J. M. Keynes, Ekonomskieseji (izbor iz dela) , Cekos, Novi Sad, 1987., str. 278. 7. Ibidem. 8. V. Engels, Kapitalizam injegove krize (prijevod sa njemakog), Beograd, 2000., str. 330. 9. A. Smit, Istraivanje prirode iuzroka bogatstva naroda I , Kultura, Beograd, 1970., str. 492. 10. D. Ricardo, Naela politikeekonomije , Cekade, Zagreb, 1983., str. 228. 11. K. Marx, " Kapital, kritika politike ekonomije, I- III , BIGZ, Beograd, 1971., str. 1640. 12. Ibidem. 13. P. A. Samuelson, Ekonomija, uvodnaanaliza , SA, Beograd, 1969., str. 620. 14. I. Hodi, O islamskoj uvodnoj paroli Euzubilli ,

6 / 7


Takvim (za 1974. godinu), str. 97. 15. M. Omerdi, Preporod (15. 08. 1999.) ( Pitanja i odgovori). 16. Pregled mikroekonomije, islamska perspektiva , "El Kalem", Sarajevo, 1996., str. 43. 17.F. Bokhari, Islam's interest and principles , Financial Times , August 31, 2000. 18. A. A. Islahi,Ekonomska misao Ibn al Kajjima u knjizi: Pregled islamske ekonomske misli , "El Kalem",Sarajevo, 1996., str. 187. 19. F. Bokhari, Islam's interest and principles , Financial Times ,August 31, 2000.

7 / 7

172 kamata i lihvarstvo u teoriji i praksi i problemi tranzicije savremene islamske privrede u...

Documents