1>0STARINA PLAćENA U GOTOVU. l . _ _!' OmOTNI BROJ 50 PAU r

GODINA Vil. BROJ 21. LIST IZLAZI TJEDNO. GODišNJA PRET---~ PLATA 30 DIN. ZA INOZEMSTVO 60.-

0GLASI PO NAROCITOJ T A RIFI. SIBENIK, 24. svlbnjn 1936.

RUKOPISI SE NE VRAćAJU - ADRESA

UREDNISTVA I UPRAVE: SIBENIK pp. 17.

Okrunjena kraljica Celik je tvrd i otporan. l gra­

.nit je prestavnik tvrdoće i ustraj­

.nosti. No ni jedan ni drugi nisu takvi, da na njih ne može ništa uplivati. V rijeme i njih, ma kako već bili tvrdi, mijenja, mekša i krši.

A čovjek? Covječji duh? -On obično nema ni toliko tvrdoće, '{)tpornosti i ustrajnosti koliko če­

lik i granit. Zato se ljudi tako la­-ko prilagođuju i privikuju.

I mišljenje, i nazori pojedina­<ca se mijen;a;u. Moguće smo pred nekoliko godina imali potpu­no drukčije misli nego danas. Drukčije smo čuvstvovali i drukči­je sudili o raznim vjerskim, poli­.:ličkim i gospodarskim pitanjima.

Odakle fe promjene? Naivan ·bi bio koji bi za to naveo samo Jedan ili dva uzroka. Mnogo ih .je/ l odgoj, i društvo, i način ži­.vota, i sto drugih manjih i većih

uzroka. Ipak nećemo pretjerali ako kažemo: štampa stvara javno mišljenje; a to oblikuje i nas!

štampa je crna kraljica koja ·gospodari nad mnogim srcima. .Doduše, mi, razumna bića, posta­·vi,smo toj kraljici n.a glavu kru­nu, ali sada smo njezini pokorni po­.klonici. I za premnoge je njezina ri­}f!č nepobitna i sveta. Pokorava­ju joj se kao stroj svom stroje­vodil

Nismo ni svijesni koliko štam­pa upliva na naše mišljenje i čuv­stva; kako zapravo ona stvara sv jet sk e sukobe i razrješuje medu­narodne uzlove.

Izgovorena riječ djeluje samo .dotle dok potresa zrak, a slova o­.:staju tisuće godina i kroz oči ula­.ze u duše stotina naraštaja. Krist je svojom riječju osvajao slušaoce ' ~tvarao od n ii h junake i mučeni-

J<e: ali ta N jegov-1 divna i osvaja­l ačka riječ za nas ne bi skoro ni­šta značila da ja ~posfolz ne prene­soše na papir.

Usprkos toga, mno!Ji još pot­puno ne shvaćaju svu veličinu i va­.žnost štampe: knjiga, časopisa i novina. Osobito novina!

Ako se iJ!,d)e vodi borba, to se vodi u štampi. Tu je pravo kreše­·vo! l katolici će pobjeđivati ili će biti pobjedivani, prema tome ko­liko budu imali štampe u svojim

rukam{ll Št(UTJpa, ta okrunjena ,({rna

kraljica, koja uz .svoje žezlo prive­za sve pokrajine i sve zemlje!

Naše smjernice - snik Kristov ne samo kao Zajed­

sv. Otac o naia~tu~lniiim ~itaniima ~ana~nii~~ nički Otac svih svjemika, nego još i više i kao s in našega vremena, ne samo radi dobra Crkve. kojoj je Glava, nego i radi općega dobra ne

Prilikom večanog otvorenja svjetske izložbe katoličke štampe u Vatikanu 12. t mj. Sv. Otac Pa­pa Pro XL održao je značajan go­vor, koji radi njegove elike va­žnosti u izvatku donosimo:

RUSIJA I NJEMACKA »Poznato vam je i malo prije

je spomenuto, da po toje žalosna odsuća na o oj izložbi. a to čini, da su u ovaj mah našem srcu to bliže dvije velike zemlje i dva veli­ka naroda. Prva od njih je pro­strana i vrlo napučena Rusija, jer je tamo ~ravi bijes mržnje na Bo­gu porušio i još stalno ruši sve, što se odnosi na vjeru i naročito na ka­toličku vjeru, sve osim nepobjedi­ve vj~mosti i pravoga, upravo čude­snog heroizma, koji OFituju, može se kazati iz dana u dan, u novim sjajnim poglavljima martirologija. Druga je nama osobito dobro po­znata i osobito draga Njemačka, jer u su_protnosti s istinom i pra­vednošću i radi umjetnih ishitrenih idenficiranja i mješanja izm~đu vjere i politike, ne dozvoljava, da postoji katolička štampa. Na jed­noj i drugoj strani iskazana je ti­me katoličkoj štampi čast, što je time pokazano . da se boji njezinih uspjeha i snag . Na jednom i dru­gom mjestu e zbiva ono. što mo­žemo nazvati poča~ću. iskazanoj istini, odricanju i otporu. Obim veli­kim zemljama i narodima. svima i pojedinim našim dragim sinovima, koji se tamo nalaze, neka ode s ovoga mjesta i u ovaj čas naš bol­ni pozdrav i naše časno sjećanje.«

OPASNOST OD KOMUNIZMA »Prva, najveća i najopćenitija

opasnost bez sumnje je komuni­zam u svim svojim oblicima i stup­njevima. On čitav ugrožava i otvoreno pobij a ili podmuklo pot­kapa: dostojanstvo ličnosti, sve­tost obitelji, rad i sigurnost civili-

N ije samo jedamput zapisano da je današnji Papa dalekovidan. l z'Qilja: Pio Xl je, mnogim svojim

l

dQSF)dašnjiJTl djelima, dpkazao da mu nije dobro poznata samo sada­šnjost nego da zna gledati i u da­leku qudućnost. TakF)v dokaz je i izložba medunarodne katoličke štampe koju je lič_no, u Vatikanu, otvorio na svoj imendan, 12 ovoga mjeseca.

Na toj veli/<oj, i prvoj takvoj, rn.edu'!-,arodnoj i#<;>žbi zastupan,e su 53 države. Svi narodi na njoj i~lo­žiše svoju katoličku štampu. I ne­će pogriješiti: k.o bud,e po jačini

št{Jmpe sudio i o jačini ,katoličko­ga {;vjetovnog nazora u qotičnoj

državi.

zovahoga društva, ali najviše ·kato- samo vjeruje, nego i glasno kaže, l1čku Orkvu. Brojna i radi toga da je katolička Crkva nezamjenji­nlo raširena književnost ~laže nji- va potpora i jedina zaštita pravog hovu nauku, a njihovu praksu nam i is tinskog Kršćan tva. Sto je za­pokazuje iše zemalja (Rusija, pravo izvan katoličke Crkve osta­MekŠ~tko, Spanjolska, Urugvaj, lo, po lije pravog pustošenja tako Brazilija), u kojima su gospodari ~ z va~~ . !obodne m~sli , liberaliz~a i ili ~kušali zagospodariti. :azhc1hh samozvanih Reforma; sto

To je velika opasnost, opasnost Je ostal'? od. nauk~. Isusa Krist~ J totalna i univerzalna. Općenitost te Eva~đelJa l . legltrmne PredaJe. opasnosti je stalno i bez prikrivanja št~ J~ pre? talo od ~akramenat~, proglašavana i pr:omicana i podu- -kOJe J~ Kn~t usta_nov10? što ?Je pirana od propagande, koQ. koje se . ostalo ~v?d 1ste NJega:ve Osob~ .... ne štedi. Ona je tim opasnija

1 što; I~r~c1to smo kazah. da kammo

u posljednje vrijeme radi tako, da ~~vonh ne samo ~a.? qia~a Kat?­uzima manje nasilan i manje razo- hc~e Crkve, nego JO~ V1Se 1 kao~~ ran oblik, da bi mogla bolje pro- naseg~ vreme~a, a ~rm~ s~o htJeh drijcti u krugove, koji su joj do ta- kaza!~ kao s':~ed~~ 1 uce~~ik u do­da bili manje pristupačni, i postići, gađ~Jt?Ia, ~OJI pnJete nasun s~~re­kao što je uistinu i postigla, nevje- memc!ma 1 us.~anova.l!la: u ~OJ~m~ rovatne saveze ili barem muk i to- se odtgrava n]thov Item, obttelJskt leranciju, koje su od neprocjenive i kolektivni život. koristi za stvar zla i od na i kobni- Govorimo tako, jer smo sasta-jih po ljedica za dobru stvar. novitoga gledišta, gleqišta najnovi-

Recite, dragi inovi, da ste vi- jih i definitivnih događaja, teško djeli Zajedničkoga Oca svih ot- zabrinuti za državne i socijalne u­kupljenih, NamJesnika Kristova, stanove više zemaljske i vremeni­duboko zabrinutoga i raža lošćeno- te, nego katoličke Crkve. Nije to ga radi ove najveće opasnosti, koja radi toga, da nas ne bi duboko o­ugrožava čitav svijet i koia u ne- žalošćivala i sama pomisao na po­kim krajevima već počinja najteže teškoće, koje sile zla spremaju mi-štete, osobito u Evropi. stičnom tijelu Isusa Krista u tiku -

Kažite, predragi sinovi. da Za- dobrih i vjernih sluga Božjih, i još jednički Otac ne prestaje upozo- više pomisao na brodolom. koji će ravati na opasnost, koju mnogi i pretrpjeti mnoge duše u vrtlogu premnogi, kako se čini. ne vide ili pogrješaka i strasti razularenih na­ne priznaju težinu i neposrednost siljem, prevarom, pa i lošim zna­opasposti. Kažite i to, kako smo kovima, kao što smo imali više pu­vam kazali, da znači pqmagati i ta prilike vidjeti. No Crkva je bo­ravnati puteve ovoj opasnosti, a- žanska ustanova i u svoju korist kq se popušfa u za~titi javnoga ima božansko obećanje. Protivni­morala i ako se ne staje na put o- čke sile mogu zauzeti najstrahovi­nom poganstvu, k:oje lako i skoro tiji opseg, njihovi napadaji moau neizbježivo dovodi do nemorala, biti bjesniji i opasniji nego ikada pa bilo u obliku rafinirane materi- prije, ali je pisano: N e će n a d­j alne civilizacije.<< j a č a t i ! To je riječ Bo ž j a i ona

CRKVA I DRžAVA se ne može izbrisati. Sigurno ne provode zdravu i smišljenu politi-

»I kažite, ljubljeni sinovi, i ne- ku (eto i to vam hoćemo kazati) mojte prestati isticati, aa Namje- oni koji priječe život i akciju Cr-

L l •

l Hrvati imaju, na medunarod-noj izložbi katoličke štampe u V a­tik anskom Gradu, svoje posebno odjeljenje. Medu H rvati ma izlazi 456 što mjesečnika, što tjednika i dnevnika. A od toga broja otpa­da na katoličku štampu 69. Sve dru~o je neopredjeljeno ili izrazito protivu/catoličko.

Ako smo iskreni, broj 69 nije ni tako 1palen; no ipak se gubi pred 387. A onda: Kolika je naklada katolič/<ifl i prot(vukatoličkih li­stova?! Naž4lost, taj omjer je više puta za nas porazanl

Iz jedne statistike doznajemo da katolici žrtvuju z~ dobrotvor­/JOSt razmjerno 6Q p,osfotaka, za katoličko školstvo 20, za razne dru-

-ge dobre svrhe 15, a za katolitk štampu s a m o j e d a n p o s t o­t a k od svih novčanih doprinosa za pobjedu Kristovih nazora.

l ta statistika je, iskreno pri­znajmo, veoma žalosna za vrije­me u kojemu živimo i borimo se s neprijateljima s desna i s lijeva.

Medunarodna izložba katolič­

ke štampe biće otvorena samo po­la ~odine. Ali i poslije, kad se ta izložba zatvori, katolička štampa

' nastaviće borbu za istinu, socijal-nu pravdu, narodna prava i medu­narodni mir. A bude li toga, biće i kruha koji današnjem pokoljenju ~adaje najviše briga.

Ako smo katolici, čitajmo ka-toličku štampu! l širima j e! lg.

l

STRA A 2

kvi, kao ni oni, koji joj amo pra­ve zapreke za pun i ~obo?an raz­vitak odričući e amtm tlm zdra­vih i' kori n ih doprinosa, koj e ona i amo ona može doprinijeti op­ćoj igurno ti, pravom miru i op­ćem dobru.

Kažite gla no vima, da Crkva ne kani ničim uzurpirati ni"ta od onoe1a što pripada politici u pra­YOm 'mi lu riječi i što joj pripada po njezinom cilju,. ona ne će _uz~r­piranja, koje prot.1v va~e 1 tn~~ dana ističu, da b1 Crkv1 tvo.n!J potevkoće i da bi isključili njezu:u blađot,·ornu djelatno t upravo tz onih najširih područja,. k?ia !~a­ju najviše potrebe od DJC 1 kOJtma bi ona najvre kori tila. To . s~: mladež, obitelj, škola, ytampa t ŠI­roki lajevi puka.

Crkva priznaje drža i njezino v a tito oodručje djelovanja i na­učava j zapovijeda nje~ovo avje-no poštivanje. o ne može do:

zvoliti. da politika zadire u moral 1

ne može zaboraviti zapovijed Bo­žan kog O nivača, koji joj ).~ pr~­ma jakoj i dubokoj fon;nu~aCt.Jl velt­koga Manzonija zapovJediO, da .se baYi time. »kako bi zago podanla na području morala~< .. da~le svuda, gdje e o nj~m';l rad t} ~.d~ e on mo­ra biti primJenJen: ucect th, d~ d.r­že ve. yto am vam zapovJedto (Mt. 28, 20) ... «

Nedjeljno evanđelje s poukom

Nedjelja m~đu o~minom Uza~a~ća

EVA ·Đ · LJE V. IV NA 15, 26-27 i 16, 1---4): U ono v~~je­me: Reče Isus učenicima . svo}111;: »Kad dođe Utješite /j , ko.1ega cu vam ja poslati o.d Oc~, Du~1a is!_i­ne, koji od Oca zshodz, on e~ SVJV~~ dočiti za mene: i vi ćete sv}edoczL ti. jer ste od početka sa mnom. Ovo sam vam kazao, da se ne sa­blaznite. lzgonit će vas iz_ sinago.­da· pače dolazi čas, kad ce svakz, ko,ji vas pogubi, misliti, da iskazuj~ štovanje Bogu. I ovo će v.ar:z cz­niti, jer ne poznaju Oca nzfz me­ne. Ali sam vam ovo kazao. da se sjetite, kad dođe čas njihov, da sam vam ja rekao .<c

POUKA: »Dolazi čas, kad će svaki ko­

ji vas pogubi, misli~i, d~ iskazuje štovanje Bogucc. Knst Je po lao svoje apostole širom vijeta, da naučavaju Njegovu nauku.. Apo: stol Pavao veli o toj nauct: >> 1.t propovijedamo Krista pro?etoga, židovima ablazan, a pogamma lu­do t«. Križ kao znak spasenja bio je rž i bit nove nauke. Protiv to-

e:><><>---=-~<><>

Sjednica u hotelu Nemamo župe ni župnika. Sve

nam je to u Kraljevu, koie je dva puta udaljenije od Kruševca nego što je Perković od Sibenika. Ta­ko, ko bi ih htio vidjeti i po jetiti mora e dva ata provozikati že­ljeznicom.

Župe nemamo, ali zato imamo »Rimokatoličku crkvenu ooćinu«. Otkad am J ja tu, dobila je i novi odbor. A vto je novo uvijek je svježije i pokretnije.

eki an ul'cko n o sjednicu. Pa ne u župskom stanu, ·er toga nema, niti u kakvom katoličkom domu, nego u hotelu »Oslobode­nje(<.

»0 lobođenje« je najpromet­niji hotel, iako se o nje~ovoj veli­čini i moderno ti ne može govoriti. Go podar nam redovito u tupa jednu sobu za jednice, jer mu mnogi katolici d laze na »ćevap­čiće<<, pivo i )>špricer«. I radi to­ga treba ipak biti prijazan i široko­grudan.

Dakle: mislim pisati o jednici. SYi odbornici ne dodoše. Glav­

ni , u ipak bili prisutni. Pret jed­nik, podpret jednik, tajnik i bla­gajnik. Prv i vlakovoda, drugi ma-

·~. /

"K'A~ .. O L I 'It«

\'

\,

ga Križa digoše se svi ondašnji na­rodi i vjere.

Počelo je progon tvo apostola. židovi su ih progonili, jer da to­bože progone pravu jeru, vjeru u J eho vu. 1nogi u mi lili, da vrše volju Božju, ako ubiju ili ocrne apo tole. Sa ao, bu~ući .~avao, vjerni Zida , ču ao JC. haiJme o­nih, koji u kamenova!~ prvomu­čenika tj cp ana, i sudJelovao . to­me kamenovanju. U vom VJer­skom zanosu iy ao je u poglavica na­roda moleći ih, da mu dozvole po­ap iti vc kryćane .iz Damaska i dove ti ih u Jcruzolnn. To u mu i dozvolili, ali mu se pred Dama-kom ukaza Kri t i obrati ga te

on od progonitelja Sa la po ta a­po tal PaYao.

Sto su činili Židovi. radili su i po ani. Digli u se ~a apo ~ole, jer da ruye njihovu VJyeru,. VJe.ru pooan kih idola. a naucav~]U VJe­ru Križa, yj ru Boga na knZ';l_PrO­petoga. Z at arali su ih, tukli 1 ko­načno ubili .

Apo toli u strpljivo podno~!­li takvu udbinu. Ne samo trplJl­vo nego i radosno, jer su znali, da su, tek u takvim prilikama, na pra­vome putu. Kri t im je to pro:e­kao, da »Se sjete, kad dade eas njihov<<.

to je rečeno apostolima, re­čeno je i njihovim nas!j~~~~cim~, katoličkom svećen tvu. RtJeCJ Kn­stoYe: »lzgonit će vas iz sinago­ga· pače dolazi čas, kad će svaki, koJi vas pogubi, misliti, dc:, iskazu­je štovanje Bogu<< - danas se go­tovo do lovno i punjuju na kato-

Božanstvo Isusovo -W59'et/itdiM ._

ličkom svećenstvu. Pokvareni svi­jet dana upire ve svoje ~rijele na ka to ličko svećenstvo. Svt pro­tivnici V riža K risto a uprli su sve sile da uni"tc ugled i ča t svećen­stva. I što je najčudnije: protivn~­ci, koji su se do juče klali i pobt­j ali, danas su e ujedinili, kada. tr~­ba napadati većen tYo. Kapltah-ti a komuni tima, fašisti sa de­

mokratima, nacionalisti sa interna­cionali tima - s i su jedno u na­padajima .na svećenstvo: S_vi oni zajednički rade, da »pOiJer;;J_u sv~­ćenika iz sinagoge<c. to je t tz j a noga života, iz škole, sudnice, parlamenta, pa čak i iz cr~ve.

1 erijetko ovi napadaJI smuću­ju i mnogoga vjernika. Ce ,tc~. se, pita: Za"to ovoli.ki ~ap~?aJt sa svih strana, i naJprohvnuih, na svećen tvo? Ta napada ih e u ime d movine socijalne pravde, s jet koga mira, a čestov i u }me Boga, kojega da je toboze vecen-tvo napustilo i privezal~ se u.z

ovaj vtjet. Doista sve bt ovo bl­lo nerazumljivo, dapače bi mo mo­gli povjerovati, da p~otivnici i!lla­ju pravo, kada ne btsmo ~na!t za riječi danaynjega evanđelJa. ,?v.~ se ovo danas · događa, jer danasnJl ljudi »ne poznaju ni Oca ni Kri­sta<<. Ovakvu sudbinu Krist je prorekao svojim svećenicim~~ »d.a se ne sablazne.cc Ovi napadaJI, naJ­bolji u dokaz, da je katoličko većenstvo na pravome putu. a

vjernici, k da vide sve ove napa­daje, neka e sjete riječi na eg

čitelj a: »Ali sam vam ovo ka­zao, da se sjetite, kad dođe čas nji­hov, da sam vam ja rekaocc.

• • v e • Isus t gr]esntct aša je ljubav o,graničena.

Kada koga ljubimo, zatvorimo e .1.1 same sebe i napravimo skromni zakutak u vome reu za ljubljene osobe, za oca, majku, ženu, djecu i dr. Sa ma razumlj ivo. Mi posje­dujemo amo iskru ljubavi, koju tvrdo štedimo. Ljubav je Isusova kudikamo drukčija. Nema bića, koje bi toliko bilo udaljeno ili du­boko ugrezla i palo, koje ne bi i­malo pri tupa k Isusu. Osim broj­nih bolesnika, iromaha i potlače­nih I us je nada ve ljubio grješni­ke. Sam kaže: »Do ~ao sam spasiti gr ješnike, a ne pravednike<c.

Nekoć je Isu prolazio ce tom, koja je vodila preko Kafarnauma iz Dama ka na more. Po toj ce­sti ugleda carinika Mateja i reče mu: )>Idi za mnom!(c I on pođe za Njim. Matej pozove Isu a u sv·J· j u kuću, gdje se bilo a b ralo mn o-

e10 carinika i grje"nika. Kada su farizeji prigovarali učenicima: ~~­što njihov Učitelj jede s carmtcl­ma i grješnicima, odgovori Isu : »Ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni. Idite ž pamtite što znači: Milosrđe hoću, a ne žrtvu, jer ne dođoh da zovem pravednike, nego grješnikec< (Mt. 9, 9-13).

Do ada je bio nečuven takav nauk. Farizeji su e marno čuvali sYakoga dodira s malim pukom i a carinic).rna. Za nj ih i e sve to

bila nepregledna grjeyna ,gomila, u koju su ubrajali i I usa. Kada je I u ozdravio slijepca od rođenja, rekoše slijepcu: >>Znamo mi, da je on grjef.nik«. Slijepac je pred njima branio Isu a, a oni ~a izbaci­še vani riječima: >>U ~rijesima si e av rodio, pa ti da nas učiš?« ije tako I u postupao s ~rješni­

cima kao oni. Dokazuje to ona

jar, treći inžinjer i četvrti nik-vodnik.

nared- , bezu pješnal :-to ćemo onda reći

Bez pozdravnoga govora i či-tanja zapi nika, prihvatismo e tvrde ko ti: Zidanje crkvice.

Je, još nemamo ni opeka ni kame­nja, ni vapna ni cementa. A ni novaca l l T ego samo e h t i edo mo porazgovori ti: - Kako bi se u Kru­y eYcu mogla agraditi crkva.

za krajeve u kojima katolici mora­ju, više puta, koprenom za tirati lice? Da ih lu čajno ne prepozna­ju! - Gdje nema crkve ni župni­ka?

Da je potrebna, svi smo složili. -

Jednom am pi ao da tu živi oko 500 katolika: a prošlih dana me je župnik iz Kraljeva tvrdo uvje­ravao da njihov broj nije ništa manji od 800. I til1 osam totina katolika nema niti jedne kapelice!

.Mi ije su oduvijek bile Crkvi na reu. Krist i apostoli u bili prvi ;:ni ionari, a njihovi sljedbenici žive i rade još i danas. I izgaraju

se od one iste Božje ljubavi koja je yirila njihove grudi.

Gradnja erk e je nužno po­trebna. amo kako je agraditi bez novaca? Imamo jednoga ri­jemca, dimnjičara, koji skuplja od kat lika reda ito mje ečnc do­prinose; ali kad bi sc aJilO na njih računalo, te ko bi ikada zazvonila naša z-vona u Kruševcu. - Jer od tih doprino a plaća e lokal za ne­djeljnu službu Božju i druge manje potrepštine.

Kru y evački katolici e i o y uvi­jek osjećaju katolicima. Ta e donedavno ži ljnlm medu vojima i udi ahu miri:;a i tam ian koji e

i je oko naš ih po ve.ćcnih oltara ... u dokle' ~e tako biti? čisto katoličkim krajevima

e moramo boriti za vaklt pojedi­nu du yu. I ta borba je katkada

Uveden je, zato, po eban >> 1.i ij ki dan«. Tada se vjernici mole i kupljaju novčane doprino­e za mi ij ke krajeve, ,za obraće­

nje i pokrvtenje bijednih pođana. Drukčije ni ne može biti. Sa­

mo, eto, ne znamo da i kod na po taje mi ij ki krajevi! Krajevi, gdje nije potrebno pokrštavati ne­go sačuvati ono yto jo već pokr­štena, što je naše. Naravno,

ak će mc razum· e ti da tu mi­lim amo na naše katoličke vjer­

nike. nije amo mala opasnost;

skoro je i~urno da će naši vjerni­ci u tim >>mi ij kim krajevima« iz­gubiti, za ne'k.oliko p,odim1, vaki katolički , pa i vjer ki o iećaj, ne budu Ji dobili svećenike i crkve.

I ad ruku na ree: Zar nije potrebnijc. spriječiti da e pokršte­ni ne opogahe n go da se podani pokr te?! A za n< govori joy i to, vto je košulja bliža od kapu­tal

BROJ 21~

uzv1sena priča o izgu~je~om ~in';L (Lk. 15). Grješnik Je ~~gu?lJem sin kojega nebeski Otac zel]no <;>· čel~uj e i večano prima. '!'e~ko je­uopće pojmiti, bi li zemal!.skl .otac tako postupao s ra:lluzdantm 1 ra­sipnim sinom! Po svemu na?: se. čini, da je božanska peda~ogtj_a tt svemu drukčija od naše.

Sto da rečemo o ljubavi Isu­sovoj prama grješnicima, kada ka­že: »l a sam pastir dobri. Dobri pastir daje život za ovce svoje«· (Iv. 10, ll). Taj Dobri Pastir o­stavlja u pustinji ostale ovce i ide: za izgubljenom, dok je ne nađe. »Kažem vam, da će tako biti većBJ radost na nebu za jednoga grješni­ka, koji čini pokoru, ne~o li za devedesetdevet pravednika, koji­ma ne treba pokorecc (Lk. 15, 7).

Kako je Isus učio, tako je i postupao. Na Jakovljevom zden­cu razgovara sa ženom Samaritan­kom, iako e ne druže Zidovi sa: Samaritancima. Isus je tu otkriO> sYe grjevno tanje njezine duše i ujedno je strpljivo poučio o sred-tvima milosti, o molitvi i o dola­

sku Mesije. On je tako ilan utisak. o~tavio kod nje, da je. ostav'ila pehar i odmah potrčala u grad i naja ·iia dolaz l Mesije. (h. 4). -Jedan od najznačajnijih primjera milo rdnoga postupka Isusova s grje~nicima je t slučaj s javnom grješnicom. Farizej Simun pozove: Isusa na objed, najvjeroYatnije da bi ga kritikovao. Vidi se to iz po­stupka, "to ga je prezirno primio u kuću, kada ga po običaju židov­skom nije ponudio vodom za pra­nje nogu, niti ga je poljubio. Iz­nenada pri tupi k Isusu j avna grješnica, pade pred I usove noge, ljubi ih i kvasi svojim pokornič­kim suzama, pomaže ih dragocje­nom poma ti i otare svojom ko­som. Farizej je očekivao. da će Isus radi gostoprimstva otjerati tu. dosadnu i neobičnu ženu. Ali se kruto prevario. I us e zauzeo za tu bijednicu, kada je izjavio, da joj se opra~taju grijesi, a farizeja je ukorio, što e onako nedolično ponio na dočeku .

Ako e Isus s jedne strane du­boko ponizio do grJešnika i bijed­nih, s druge strane nastupa kao samosvijestan Spasitelj i nepo­grješivi Učitelj. Fridrik N i e t z~ s e h e, taj poznati njemački mudri­jan, ~oji e jednom drznuo reći: ~)Bog je mrtav, ja i i smo ga umo­rili,« nastupao je kao neki prorok e1ospod kog i nadričovječjeg mora­la, ismjehujući I usovu pcmiznost i Njegovu ljubav prama 1ualenima, siroma ima i grješnicima. On se kao kakav antikrist usudio da nauk evanđelja, po njegovoj ludoj glavi, ponizuje ljud ko

Ne govori e tu samo o Kru­ševcu. U vim gradovima Dunav­ske, .M.orav ke i Vardarske banovi­ne žive veće katoličke skupine. Ži­ve od kruha, a manje od riječi Božje.

To su pitanja na koja mi dolje uopće ne mi limol ·

- Tako mo međusobno iz­mjenjivali mi li u jednoj sobi hote­la ))O lobodcnje«.

I što smo zaključili? - Svim navim preuzvi"enim bi kupima U·

putićc se pismo i zamoliće ih se da se jedne nedjelje u njihovim crkvama skuplja milostinja za gradnju katoličke crkve u Krušev­cu. A to nije ni mnogo ni teško.

Ima na tu iz vih biskupija, i živimo u mi ij kim krajevima. Zato molbe kruševačkih katolika ne bi mj el e biti neu Wane!

Radi se o du v ama! Ko ima uvi da čuje, neka čujef Kruševac, 15 V 1936 Dig.

OTKUDA FRANCUSKI KOMUNI· STI DOBIVAJU NOVAC? n ovo pita· nje odgovorio je nekadanji ugledni \comu· nistn i kounmistički zastupnik Jakov Do­riot u svom listu »Emnncipationo: : »Otkuda novac? Tz Moskve. Ja i Barbe smo pri· pravni tu tvrdnju potkrijepiti dokazima. Dokazaćemo, dn je sovjetska vlada od ·g. 1920. do 1934. isplntiln 10 milijuna franaka francuskim komunistima.«

ltrtd

iz~ D

u nrp P% Prittj1 g ic,

J( Pa !ll slo b

taz Ill.! SOci ja

1 njq t

linde ne vc ,, Prtl\·1

se ob druge

BROJ 21.

stojnn tvo. No Nietz che e kru­to vara. Jer I u znade - jediniti uzvixeno t, samo vije t i heroj ku snagu sa skromnošću, krotkošću i poniznošću. Takvo pujanje po­gani nisu pozna ali. Kod Grka i Rimljana ljudsko se društvo dijeli­lo u plemiće i robove, medu koji­ma je bio nepremo tivi jaz. je­kovni mo t, koji paja obe skraj­nosti u jednu sagla nu sintezu, jest Isu Kri t. ni.

Po dr:avi NOVI HRVAT KI DNEVNIK U

ZAGREBU. 24. t. mj. počeće u Zagrebu izlaziti li t »Hn·nt ki Dnevnik«. Li t će

izlaziti dn vno u dvn izdanja (jutarnje i večernje). Biće informativan i nezavisan, a zastupa e političku liniju hrvat kog se­ljačkog pokretu.

ZBOR DUHOVNE .M.LADE2I ZA­GREBACKE slavi 21.-24. t. mj. svoju sto­!!OdgTtjieu. 'a toj proslavi biće izveden bogat program, u kojemu sudjeluju, izu­ze·di neke točke, ami članovi Zbora.

NA WUBLJANSKOM SVEUCILI­STU rezultati glasanja su ovi: Katolička

lista 344, marksistička 234 i nacionalisti čka

118 glasova. Ka to lički sveučilišta rei su dakle najjača skupina.

USPJEH ZAGREBACKOGA ZBORA Zaključena je proljetna izložba Zagrebač­

koga Zbora. Sve su izložbe dobro uspjele, osobito izložba automobila. 1 n samom Zboru prodano je preko 600/o izložemh automobila.

STRAJK RADNIKA. Radnici, zapo­sleni na gradnji stadiona zn sokolski let

.u Subotici, stupili su u štrajk, jer su ne­zadovoljni s preniskim nadnicama.

NASA PRIVREDA I SANKCIJE. Po­sljednju 2 :njesecn izvoz cementa iz tvor­nica u okolici plitu potpuno je zn tao. Zbog toga su još J. lV. t. g. sve tvornice cementa reducirale svoje poslovanje, dok su prije toga tvornice radile punim kapaci­tetom, jer je bio pojačan izvoz cementa u Siriju, Egipat i Palestinu radi pripreme za rat, koje su se tamo vršile. Medutim sa­da su narudžbe izosta!?: a tvornice imaju puna skladišta cementa te stoje pred pot­punom obustavom rada. Tako će zbog pri­mjene sankcija opet ogromni broj radnika ostati bez posla.

BANOVINSKE KONFERENCIJE J­RZ. Prošle nedjelje održane su povjerlji­ve banovinske konferencije jugoslavenske radikalne zajednice u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Za predsjednika bnnovinskog od­bora u Zagrebu izabran je ministar g. Le­tica, u Sarajevu ministar g. dr paho, a u Splitu nar. poslanik g. dr iko ovaković.

U ban. odbor za prim. banovinu izabran je za potpredsjednika i dr Slavko Grubi;;ić,

liječnik iz Sibenika, bivši načelnik i odu­ševljeni pristaša J. S. Konferenciji u Spli­tu prisustvovao je i senator don Frano Ivanišević.

Papa i proletarijat (Iz o kružnice (enciklike) D Quadrage­simo anno" Pape Pija XI. za obnovu socijalnoga poretka po evanđeoskim

načelima)

( ·astavak)

PROTIV NEZAPOSLENOSTI

Uzroci nezaposlenosti Papa Yidi jedan nezaposlenosti u sla­

bo organiziranim plaćama. »Premalene ili pretjerano velike plaće lako su uzrokom, da radnici ostaju bez posla . . . Socijalna pravednost zahtijeva, dn se umom i voljom slože svi, pa da, koliko je moguće, plaće

odreduju tako, da što više radnika nade zarade, koja će im dostajati, za dolično

izdržavanje života.« Drugi razlog nezaposlenosti vidi Papa

u nepravednom razmjeru cijena, »kako se prodavnju proizvodi raznih struka, kao na primjer zemljoradnički, industrijski i dru­gi«.

Još druge uzroke nezaposlenosti vidi Papa u k l a s n o j b o r b i i u načelu o slobodnoj konkurenciji.

Radikalan spas Spas nalazi poslije dugog i dubokog

razmatranja u novom uređenju država i socijalnoga reda uopće.

Treba otstroniti razdor između prima­nja u najam i .davanja rada, koji dijeli ljude u dvije stranke, kao u dvije protiv­ne vojske, i sili ih na klasnu borbu.

»Radi ovoga razdora trgovine rada pretvaraju se u nekakvo bojno polje, gdje se obc vojske žestoko bore jedna protiv druge.

»KATOLIKu

N. P. u. s. e. P.

r s.

24 25 26 27 28 29

Kalendar Svibanj

Vl Ned. oo Uskrsu - suzana m. Grgur VII. Filio Nerl or. Beda Casnl ue. Auguslln b. ~ orvak Marila Magd. Pazzl

30 1

Feliks (Srećko) p. m.

Sv. Filip Neri Rodio e u Firenci 22. rpnja

1515. Otac mu je bio uvažen i od­vjetnik. Početne ykole vrs10 je kod dominikanaca. Kasnije ga je otac poslao k ujcu, da izuči trgo­Yačku školu i da naslijedi njegovo veliko bogatstvo. Filip je po !ušao oca, ali se brzo uYj ri, da ,ga Bog zo\·e za neyto više. Stoga ostavi ujca i njegovo bogat tvo, pa otide u Rim, gdje je cijeli svoj vijek pro­živio. Rimu je vršio filozofiju i bogo lo ·iju. o iz ponizno ti tek u 36. godini, on nagovor ispo­vjednika, dade se zarediti za sve­ćenika.

Kao što je sv. Pavao apostol bio sve svima, tako je i Filip od dana svoga svećeničkog ređenja po tao cijelom Rimu ve. On je bio duša Rima. čovjek, kojega je cijeli Rim poznavao, cijenio i oho­ža ao.

- prvim danima svoga veće­ničkog života osnovao je bratovvti­nu Presv. Troj tva sa svrhomi, da potpomaže bole nike i iromašne putnike. Ka nije je osnovao zbor svećenika tz. oratorijanaca, koji u svojim većeničkim životom i

dubokim znanjem morali obraćati

Iz davnih dana

Turski robovi XVII. U »Bogosl. Smotri« ove godine (br. l.

str. 87-!OI) izašao je moj članak pod gor­njim natpisom, sastavljen po arhivskim po­dacima. tvar je zanimiva obzirom on opće kulturne prilike, napose za Sibenik, jer se o turskim robovima u primorju mn­lo pisalo, a o onima u našem gradu baš ni­šta. ~aše će čitaoce zanimati, ako iz na­vedenoga članka donesemo bar nekoliko podataka.

Po naredbi generalnoga providurn Leo­narda Foscoln god. 1647. u dalmatinskom primorju su se lovili turski sužnji za rat­ne galije i svaka sc glava plaćala 20 duka­ta. Harambaša .1arko Gulin dobio je 4 dukata. a njegovi pomoćnici nagradu u bra­ni i novcu, kad su zarobili Jusufbegn Fili-

Nema čovjekn1 koji ne bi uviđao, da se ovo veliko zlo, koje cijelo ljudsko dru­štvo vuče u propast, mora što prije izlije­čiti.«

Novi red Papa govori, da će se ta suprotnost

ukloniti , ako se združe pripadnici iste struke ili istog zanimanja - bilo gospodar­skog bilo kakvog drukčijeg - i u tanove zadruge (ili »korporacije»). Ove bi morale biti veoma slobodne i demokratske.

1 ndalje veli, da treba sasvim otstrnni­ti liberalno načelo o slobodnoj konkuren­ciji i sadašnju go podarsku prevln t i tira­niju tru tova. ocijalna pravednost i so­cijalna ljubav moraju voditi i trgovinu i obrt; socijalna vlast se mora za to pobri­nuti. U tome treba dapače da se i po­jedine države međusobno pomažu. štraj­kovi neka se zabrane; ako se stranke ne mogu sporazumjeti, treba dn nastupi dr­žavna vlast.

Crkva će pomaga ti, jer je njezino poslanstvo: nadzor i naučavanje. A Bog će dati svoj blagoslov, pa će ići.

KRIVICE LTBERALIZMA Kapitalističko tiranstvo

U kapitalističkom načinu gospodarstva »ne samo gomilaju se bogatstva, nego so i p r i k u p l j n g o l e m a m o ć i d e s p o t­s k a g o s p o d ar s· k a pr e v l a s t kod ne­kolicine, koji većinom nij esu vla nici, nego amo čuvari i upravitelji kod njih polože­

noga kapitala, s kojim oni po miloj volji upra vljaju.

Tu prevlast najžešće vrše oni, koji i­majući u ruci i u posjedu novne, odlučuju sa kamatima vjeresije i vladaju u podjelji­vnnju zajmova tc na taj način imadu u

i spasu\ a ti duše. Bolesnici i bijednici bili su Fi­

lipu prva i najmilija briga. Svako­ga dana obilaZIO je sve rim ke bol­nice, s ugdjc tješeći i dijeleći sv. akramente. lza bolesnika žar svog

apostolsk- g rca dijelio je omla­dinom. Znao je, da čovjek, ako se ka mladić nauči i(i Božjim pu­tem, da neće od nje~a otstupiti ni kada o tari. toga, da ačuva o­mladinu či tu i odanu I usu, oku­pljao bi mladiće i djevojčice oko . ebe. I kao starac Oll HO ,:!odin·! sku­pio bi koro vu rimsku mladež pa bi pošao u obližnji gaj ili šumu. Tu bi e on zajedno njima i~rao iša­lio, a na koncu uz kratki nago\ or, da budu dobri, poslušni i pobožni, otpu tio bi ih njihovim kućama. Kad ga je netko zapitao, da li mu meta, kada djeca buče i galame

oko njega, Filip je odgovorio: » i najmanje. eka na mojim ledima i dn·a cijepaju, samo neka ne gri­ješe/cc

Filip, po nara i ve eljak, nije mogao trpjeti u svojoj blizini žalo­snu i turobnu o obu. Kad bi opa­zio turobnoga mladića, približio bi se k njemu, udario bi ga po licu i kazao: »i\ lladiću, budi v e eo.«

Iako je cijeli Rim štovao i ci­jenio Filipa, on je do zadnjega da­ha voga života ostao čovjek po­niznosti. Kad mu je Papa Grgur XIV. ponudio kardinal ku ča t, svetac mu je duhovito odgo orio, da će ga već obznaniti, kad bude zgodno, da e primi te ča ti. U duhu ponizno ti običavao bi VlSe puta napola brade obrijan šetati e po ulici, samo da e prolaznici

mogu na mijati i našaliti na njegov račun.

e elu crtu na svom licu nije vetac izgubio ni na ča u mrti.

Skoro u šali izručio je Bogu voju be mrtnu duyu dOd. 1595.

vijeka u Šibeniku povića, zapovjednika spahijske vojske u Bosni. Kasnije je Jusuf bio vraćen u za­mjenu za Danijela Morosina on šibenskom polju god. 16j9.

Ivan 1andušić, harambaša Murlaka, {!od. 1656. dr.lao je u okovima u Sibeniku nekoga turskog roba. 1 • oću se on odriješi i ubij e nožem pijanoga gospodara. Kad je Ivanova iena čula zveket okova, stane za­zivali u pomoć. Tada rob u nevolji zako­lje i sebe.

Gašpar Bratić, harambaša iz šibensko­ga Doca, od g. 1658. dobivao je 4 dukata i baškot mjesečno za svakoga znrobljenoga Turčina. Rob bi bio poslan na galiju. Baš u šibeniku god. 1689. generalni provi­dur Jerko Cornaro objelodani pravilnik, po

vlasti krv, od koje živi svo gospodarstvo; u svojim rukama drže, da tako rečemo,

dušu gospodar tva, tako da p r o t i v n j i­h o ,. e v o l j e n i t k o n e m o ž e n i d i s a­t i.

Ovo gomilanje moći i ile, koje je kao neka prirođena oznaka najnovijega gospo­dur tva, nastulo je naravnim putem iz be­skrajne slobode konkurencije, koja s n m o o n i m a d a j e ž i v j e t i, k o j i u n a j ­j a č i, š to često znači isto kao dn mo- re­kli: »Oni, koji u u borbi najbezobzirniji

n a j m a n j e e b r i n u z a s a v j e s t«.

škrtost - imperijalizam - internacio­nalizam

» !obodno natjecanje sila utuklo je samo sebe; na mje to slobodne trgovine stupila je gospodar ka prevlast; lakomo gramzenje za dobitkom, naslij edila je bor­ba o prevlast; s v o g o s p o d ar t vo p o t a l o j e s t r a š n o t v r d o, n e m o -ralno i okrutno.

Ovamo pridolaze još one velike -tete, na tale od mje'anjn i ru žnoga zapletaja jav­ne vlasti sn poslovima idužno tima go podar­stva: takva je štetna stvar, i to jedna od naj­znatnijih, ono zabncivnnjc veliča n tvn dr ­ž a v e, koja bi mora Ln, kao kakvi kralj i vr­hovni sudija . visoko sjediti i biti slobodna od svega strančar tvn i zabrinuta jedino zn opće dobro i pravdu . nu nuprotiv biva robinjica i podvrgava sc ljudskoj pohlepi.

A gledom na medu obni odnošaj na­roda iz jednoga su \'Tela i tekle dYij e ri ­jeke na razne strane: s jedne s trane izvire »n a e l o n a l i z a mu ili gospodarski »i m­p er i j n l i z a m«, a s druge strane ne mn­nje pogubni i kleti novčani »i n t e r n a e i o-

l STRANA 3

komu oc morala plućnti desetina državnom pobiraću za robove, tc zaplijenjene :1ivoti­nJC j stvari.

Uglednije obitelji u S1beniku držale su muške 1 ienske robove., nekad 1 po više članova. Većinom su to bill pohvatani mu­slimani iz turoklh mjesta, IZ Skradina, v~ Ima, Drni'a, Knina, Vrane, Zemunika, , e­čvenn, (;iste, Klisa, Cetine, KlJu Ča, Ostrovi­ce, Si nja, Osika, dbine, koplja, Skadra, Kupresa. lllivna, Glamoča, Vakufu, Rame, Zmijane i t. d.

Robovi su više puta bili pokr~teni.

'padno je, da se krštenje obavlJalo u stolnoj crkvi u sredini, a ne uvijek u kr­stionici. C:esto je biskup sam krstio, a ku­movahu ponajvi&e vojni časnici, šibenski plemići i ugledne gospode. Krstili su se odrnsli, pošto su bili poučeni u vjeri. 1 ·eki su tom pngodom dobili slobodu.

~e možemo ovdje izna~ati imena i prezimena pokr~tenih muslimana, koja mo­gu po !užiti za proučavanje stručnjacima,

ali spominJemo, da nisu bez interesa, oso­bito kad se uzme u obzi r, da u mjestima, gdje su Turci vladaH po Dalmaciji, nema skoro nikak ·i h pismenih podataka o nji­hov im obiteljima i osobama.

Lijep je gest kr~ćanske braće Vidovića iz ''ibenika. O njemu nam govori knjiga kr tenih 1693.-1718. gradskog župskog ure­da: ",\>\ahmut Turčin iz Glamoča od 2j

godina, sin fl1ehmedn i ;\\ermc Dračevića, rob braće Jurja, \arka i Šimuna Vidovi­ća, bio je božjom miloUu raspoložen da primi ortodoksnu katoličku vjeru i sveto krštenje. Braća Vidovići njemu kao i dru­goj četvorici svojih robova, koji su otprije pripadali robovima velikoga rizn ičara tur­ske Bosne, dn ne poginu duše ovih robova, nego dn se po svetom preporođenju pridru­že Kristu, prezrevši molbe i novac rizniča­ra, iz čiste ljubavi k Bogu i katoličkoj vje­ri, opraštaju sav dug i daju robovima slo­bodu.«

1ekoji su se pokršteni muslimani že­nili lJ Sibcniku, iako o njima nema mnogo podataka. Tako se g. 16j3. Petar Bure­nović, negda musliman, nastanjen u Varo­šu, oženio sa Ružicom, kćerkom pok. Jurja Komnenovića iz PJa,·a u Srbiji, u crkvi sv. Križa u Docu, u prisutnosti svjedoka \i­hovila 1 'ikolića i »mnogih drugih koji su se veselili"'.

U članku sam naveo nekoliko podata­ka o kršćanskim zarobljenicima kod bosan­skih Turaka. ekoji su se kršćani htjeli ponovno oženiti, kad im je žena u ropstvu umrla. No to dokazati nije bila Laka stvar. Iznio sam jedno pos v jedočenje hadžije Kovačevića iz Glamoča (pisano begovskom bosančicom i potvrđeno turskim pečatom). On se zaklinje Muhamedovom vjerom, da je Anica žena Ivana Vukšića umrla na nje­govom dvoru. To je bilo oko god. 1670.

eki rob svjedoči, dn je Jela rljević,

žena Jurja, umrla u Hlivnu kao robinja Hasana Kune. Brat Hasana zakleo se na kruh i so i 1ubnmcdnnskom vjerom, da je ona žena umrla. U to doba (g. 1654, kn­ko nam kate isprava) bila je glava Hasan-

n a l i z a m« ili »i n t er n n e i o n a l n i i m­p er i j a l i z a mu, kome je domovina, gdje mu je dobro.«

OSUDA KOMUNIZMA

Sto hoće i kako hoće

»Komunizam uči i želi dvoje, i to ne potajno niti podzemnim putevima, nego javno, otvoreno i svim pa i nnjsilovitijim sredstvima: najoštriju borbu medu klasn­ma i potpuno ukidanje privatnoga vlasni­

štva. U ostvarivanju ovih ciljeva on ne pre­

za ni pred čime, ne plaši se ničega; kad se domogao vlasti, upravo je nevjerovatno, kako se pokazuje groznim i nečovječnim.

Tome su žh;m ' 'jedokom oni zatomi po­kolji i ruševine, kojima je opustošio gole­me krajeve istočne E,•rope i A zije.

Kakav je neprijatelj i kako otvoreni protiv nik svete Crkve i samoga Boga, i pre vi · e je, nain lost, činima dokazao i sva­koga dobro uvjerio.«

Opzsna nemarnost " [ako zbog toga smatramo uviiillim

upozoravati čestite i vjerne inove vetc Crkve na bezbožnu i nepravednu narav komunizma, ipak ne možemo bez velike boli promatrati bezbrižnost onih, koji, kn­ko sc či ni, preziru ovu prijetcću opa no t i u nekoj nehajnoj lijeno ti puštnju. dn se svuda ši ri ono, što nasiljem i pokoljem želi zatrti č i tavo d ruštvo.

To većma treba osuditi nemarnost o­nih, koji sc sknnjuju promijeniti ili uklo­niti pojave, što napunjaju gnjevom duše naroda te krče put k revoluciji i socijol­

noj propasti.« (1 nstnviće se)

l

STRANA 4

bega na kolcu u ibeniku (»ln testa del quale nl prescntc e in ebenico sopr!l lo stendnrdo«) . Zanimiv je i ova j slučnj:

\agdnl nn Zornević iz Ogo rjn sakrila sc noću 12. oktobrn 16-4. u crkvi sv. Franc. J(ad ju je komisija p itala, zašto je to uči­nila. reida je: »Kapeta n tj e pun frnnić j mu k · 'r robinju u Vakufu i hoće da mene tamo predu i tako otkupi svoju kćer. Vo­ljclu bih umrijeti od gladi, nego du mc od­ved u onumo. Ponizno molim, spa itc me! «

D. Kr to Stošić

Naši dopisi LJ BITOVICA

jersko, narodno i križnrsko slavlje Zar ne mnio čudno zvuči: kri iu r ko

sluvlje u Ljubitovici? Križari u Ljubito­vici ! Ljubitovici , u toj trošnoj i znpu ' tc­noj Zagori! ipak je to i tina. Tamo, gdj e tc mnogi nagrade ironičkim smije­hom, kada pomencš da bi trebalo početi s katoli čkim organizacijama, tamo u tim za puštenim i zabitnim krajevima proddn je križar ka misao i ruzvila barjak preporod­noga katoli čkog omladinskog rada. Tome smo bili svjedoci u nedjelju 10. t. mj.

Ljubitovički Križari su toga dana irna­li blagoslov svojih barjaka, a Jjubitovi čka

župa blagoslov nove župske kapele. Dn vi­de i posjete svoju, od velike gospode za­puštenu, braću i ove kamenite krajeve, do­šli su Križari iz Sibcnikn i Trogir!! sn iza­slanikom V. K. B. franom G r g ić e m.

C:itnva proslava je protekla u najvećem raspoloženju i pravom križarskom duqu.

ajprije je izuslanik preuzy. biskupa p'reč. dr A. K. Zor ić blagoslovio kapylu, u ko­joj je zutim otpjevao prvu sv . .Misu. Pod Misom je pjevao šib. :»Cecilijnnski Zbor«, n preč. dr Zorić održao je vrlo sadržajnu i umnu propoyij~d o križarskoj misli. Nakon sv. Mise Križuri sn svojim zastavama i či­

tavim narodom pošli on najviše brdo Lju­bitovice, da prisust>•uju blagoslovu sRo­men-križa. Bln~oslovio ga je mjesni žup-

~.k vlč. don D. Rod i n, koj i je nakon

b h 'n ~

ngoslovn izrekao vatreni ~ovor i pozvao narod, da ostane vjeran svom svetom kri­žu i hrvatskoj domovini. S brda je nato masa sišla u župski dvor, gdje se održalo križarska zborovanje. Zborovanje je otvo­rio vlč. župnik. U ime šibenskog Križar­skog Okružja govorio je njegov pretsjed­nik preč. dr Zorić. U ime V. K. B. govorio ; je br. F. Grgić, koji je svojim tempera-mentnim govorom zanio sve prisutne. Još je u ime trogirskih · Križara jedan trogirski Križar pozdravio zborovanje. Zborovanje je završeno poklicima KriŽarstvu, Crkvi i Hrvatskoj .

Poslije podne bio je blagoslov križar­skih zastava za rnje,sno društvo. Blagoslovio ih je duhovnik trogirskih Križara preč. don F. Co e e. Zastavama su kumovali brat A . Z a n i n o v i ć, pretsjednik šibenskih Kri­~ara i dobro poznati križarski radnik, te njegova supnwa gda Zor k a, koja tako­der )1Jnogo žrfvujć za križarstvo. Prigod­ni govor izrekao je br. F. Grgić, koji je svojim nastupom ponovno zanio sve slu­šnoce.

Ljubitovica bi mnogima morela biti pnmjer. Neka se već jednom prestane s onim već dosnQ~Jim izgovorom: U Zagori se ne može ništa! Može sc, samo ako se hoće. Doći će neprijatelji Križa, pa da vi­dite, kako će oni moći. Može se svagdje, pa i u Zagori . Samo treba imati volje i smisla za odgovornost Bogu i Narocju.

P~isutnik ZEMUNIK

Domaćinska §kola. U broju 13. »Kato­lika«. od 29. III . t. g. najavili smo otvor prvoga tečaja domaćinske škole pri a!'llO­šnjoj poljoprivrednoj stanici. Videći od­mah u početku ozbiljan rad, čestito pOI111-šanje, neumorno i sav jesno nastojanjp gg. nastnvnika(-ca), kao i volju i ljubav za na­ukom sa strane pitomkinja, bili smo u­vjereni, da će i svršetak ovoga tečqja doni­jeti obilatog ploda. I, hvala Bogu, nije­smo e prevarili . - Na tečaju su predava­li : pri početku g. ban. savj. Mladinov, ko­ji je i hospitirao ispitima pri svršetku, te g. Frano Kcgl, upravnik: poljoprivredne sta­nice, g. Timotej Karpov, sele liječnik ban. bolnice, to gđ ice nastavnice Ljubica Radmi­lović i Marija Koludrović. Svi su upt!IY očinski i majčinski nastojali da uliju štQ više praktičnoga znanja u duše povjoreoih djevojaka . Primjerom, savjetom, opome­nom i zamjernom disciplinom naučile su pitomkinjc, kako treba da se vladqju i svoje ne samo građanske, već i krićanske dužnosti savjesno izvršuju. ćudo.redno-

»KATOLIK«

moralno ponašanje bilo je na svojoj visi ni tc se posmatraču či nil o, dn su to ne svjllt­skc pitomkinjc, već kakova reda čč. sesta­ra. - Pitomkinju je bilo 20, i to iz: Bio­grudu n/m, F ilip-Jakova, Preku, Kali. Po­ljane, ukošnnn. Zemunika, Benkovca, u­dina i Kru ~evn. či le u opće domaćin-

tvo: krojenje, teoriju šivanJa, povrtlnr­tvo, peradar tvo, mljekarstvo, hi gijenu i

t. d. Pri vršetku travnja obavili u sc i piti iz pojedinih granu učenja . 4 djevoj­ke pro ~ t e su odlikom, 12 s vrlo dobri m i 4 dobrim uspj ehom. - 3. t. mj. bio je svt:čnni o tvor izložbe raznih radova, pri­premljenih je ti vn l t. d. sprkos kišovi­toga vremcnn po jetilucn je bilo od ranoga jutra d kasne večeri i iz mj es tu i iz oko­li nih krajeva . vutko je o tno zapanjen i divio e koliko uku nom smje taju, toliko arnoj izložbi. T akvih je bilo, osobito ruč­

nih radova, da je čovj eku bilo teško vje­rovati, dn u seoske djevojke u roku od samu 2 mje ecu mog le ne to li čna naučiti

i izraditi. Kad je jedna kotarskn dj evoj­ka pokazala odijelo, što gu je niš ta gore negoli koj i gradski krojač izradila svome ocu, zavapio je jedan moj Kotarac: »Ala, kud ja ne poslah i moju kćer u ovu školu !« Ovakvih i s li čnih uzdu ha čulo se na sve strane. !rednom riječju, uspjeh je, uzme­mo li u obzir vrlo kratko vrijeme (2 mje­scca), bio vanredan i neopisiv. Zadovolj ­stvo amošnjega naroda neka bude najljep­ša zahvf!ln i plata i gg. nnstnvnicimn(-cam n) i pitqmkinjama. - 4. t. mj. pitomkinje su sa svojim nnstavnicima(-cama) slušale uju­tro sv. Misu i hvalospjevom »Tebe Boga hvali mo« znbvalile Bogu. ato su se tuž­na srca, sa suiom na očima, oprostile od svojih dragih nnstavnika(-ca) i ponosne, to nose sobom radove svoga truda i nau­

kn, otputovale svojim roditeljskim kućama. - Os9bito će nas veseliti, ako se s ova­kvim tečajevima, samo u nešto duljem ro­ku, nastavi i dalje. Ovak~i tečajevi, budu li se na ovaj način održavali, mogu jedini dn kroz 10-20 godina preporode i podi­gnu osobit~ naš kotarski i bukovački narod u svim granama potrebitoga privrednog napretka i blagostanja.

Naši mjesni trgovci sjetivši se, da je nedjelja dan Bogu posvećen, pohvalno o­drediše, da barem za vrijeme službe Bož­je u crkvi drže zatvorene svoje dućane. To nam je bilo svima drago, jer želimo, da naše mjesto, koje se uvijek isticalo svo­jim kršćanskim životom, takvo ostane i dalje. Medutim opazismo u zadnje doba, kao da se pokajnše za taj svoj kršćansko­katolički a i ljudski čin, pa, dok se nedje­ljom obavlja služba Božja, dućani su opet otvoreni i puni većinom dokonjaka. To

nam nije drago, jer su nam kazali pamet­niji, dn Bog katnjuvn ne samo pojedince, već i čitava sela, gdje se ne poštuju i oskvrnjuju dani jemu posvećeni . Povra­t ite se dakle, drugi naši trgovci. svojoj pr­vabnjoj poštenoj odluci i zajedno s nama posvetite nedj elju, jer to nije ni vaš ni naš dn n, nego je to dan Gospodnji l

Zemuničanin

O L lB

Pros lava otkupa Oliba. Kako prošli h godillll, tako je naše mjesto i ove godine 14. t. mj. proslavilo godišnjicu otkupa od kmetstva. arod dn dade vanj­sk i zna k svoga veselju, okitio je odmah rani m jutrom svoje kuće hrva ts kim znsta­vnmn. Zvono su veselo slav il a i pozivala vjern ike u crkvu, u kojoj je u 10 s. bila svečana sv. Misa sn propovijedu i sn »Tebe Boga hva limo«. urod je svetkovao ci]eli tl nn i bio u veselom raspoloženju, tako dn se pod večer, iza koko se svrši lo običajno

kolo, svrstao u povorku te predvotlcn hr­vat kim zastava ma, pjevajući hrvatske ro­doljubne pjesme, kličući svojim narodnirn velikanima kao i vodama otkupa .Oliba : pok. nadbiskupu dru Vinku Pulišiću i glavaru p. Muti Skalko, obišao cijelo selo. praćen od žandaru i finnnaca, te došavši ispred žup­ske crkve mirno se i u redu razišao. Vese­li nas, što vidimo, dn narod znade cijeniti ovaj dan svoje slobode. Ovim je poka­zno, kako je vjeran vjeri djedova svojih i kako ljubi, š to je njegovo i narodno, a k tome poštuje mir i red.

Pensionirani ugovorni poštar sa 44 go­dine službe. Ovih dana raznio se gins na­šim mjestom, da je naš stari poštar Luša tvliho napokon nakon 44 godine službe do­bio pensiju, o,kojoj se mnogo natezalo. On je eto prvi ·i jedini, koji vrši (službu poštara, otkad je u naše mjesto pred 44 godine došla pošta, n pred 30 godina brzojav. O­va vijest razveselila je sve mješćane, kao i mnoge druge u općini i izvan nje, koji poznaju staroga Mihu, jer je bio zbilja u­zor činovnika, te vršio svoju službu na za­dovoljstvo svojih starješina i cijeloga naro­da, kome je bio pri ruci uvijek po danu i po noći . Da je istinita ova vijest o pen­sioniranju staroga Mihe, potvrđuje činjeni­ca, što je otvoren natječaj za ugovornoga poštarq u Olibu. C:ujemo, dn sc mnogi in­teresiraju za ovo mjesto u mjestu i izvan njega.' Bilo bi poželjno i pravedno, da to mjesto dobije opet rnješćanin, koji poznaje prilike i običaje mjesta te tako zadovolji i starješine svoje i svoj narod, kako je to naš stari Miho, kome želimo, da se nauži­va svoje zaslužene pensije za dugi niz go­dina u krugu svojih milih i dragih.

~ -Zivot S ibenika

PRIJAMNI ISPIT NA GIMNAZIJI l PRlMANJE U SJEMENišTE: Molbe za prijemni ispit na gimnaziji treba prikazati na Ravnateljstvo gimnazije najkasnije do 22 (dvadesetidvn) juna t. g. M~lbi treba priloži.ti krštenicu, otpusnu školsku svje­dodžbu i ostale svjedodžbe, ako je dijete učinilo više od 4 razre(\a pučke škole. Pri­jamni ispiti bit će 25., 26. i 47. juna t. g. - Po pobro položenom prijemnorn ispitu roditelji, koji žele, da im dijete bude prim­ljeno u sjemenište, jer voli posvetiti se svećeničkom zvQ.n.ju, neka pošalju molbu prel,co svog1,1 Ž\IP~kpg uredf.l, najl-:asnije (lo 20. ju\11, t. g., na Ravnateljstvo Biskupskog Đačkog Sjemeništa u Sib_cnil,cu. Ovoj mol­bi treba prilo~iti krštcnicu i svjedodžbu o položenom prijemnom ispitu.

DEVETNIPA DUHU SVETO~U po­čela je u prošli pet!! lc 22. t. mj ., ~ fa t e­dr al i. Drži se s\'ake večeri za vrijeme svibanjske pobožnosti.

SV. KRIZMU dijeliće preuzv. biskup pa duhovski ponedjeljuk, t, j, l. lipnja u ll lf• s. u k11te<lrnli.

BLAGD..:\N SV. PAS~V AL..:\ t>lo je svečano pro~ lavljen po ~tarom običaju. Pti]c hlagdana bila jo deyetnica, n na ~m blag(lnn bile su ujut~o lokc!je, a zatim više sv. Misa. Preko ~v . Misa pristupilo je mnogo svijeta sv. pričesti. Popodne odr­žao je zanosnu propovijed o syečevu ži­votu mp. gvardijan o. S. Z i y k o yi ć.

OOSRft OP KAaAVAĐ..\ slavi 110 u cr~vj av. 0\lha u utorq~ 2p. t. mj .

P.ROMJ~NE KO,D S'VEC~~STV ..:\.. Vilč . don J. M. ir, k o v i ć odrcfaO so ?1111ti dekana 110\~kogn dekanatu pnk je ptc4zv. biskup imqnovno v l č. don A. S~ r g a čića procloknnom istoga <;le kann ta . - tJ Q,fijj~u za ~up. pomoćoikn imenovan je na prijed­log mp. o. provincijal J\ p. o. l A, b J; u s.

, .. t • f, • t '" lt~ '.

PR OSLA V A 80. GODISNJICE TE­SLE. U šibeniku proslaviće se svečano 30. t. ~j . 80. ~odišnjica života slavnog izumite­lja . Tesle. Za tu svrhu stvoren je po­~ebni odbor, n on čelu mu je pretsjednik gradskog pogla vnrstva .

PRILIKOM »PROSNIH DANA« oba­vio je stolni kaptol procesiju oko katedra­le, a pučke škole sva tri dana imale su p~a:~;nik. Svakoga dqnn bila je školska misa.

KRI2ARSKO VIJECE U nedjelju 17. t. roj. šibensko Ornladjns~o Križarsko Brat­stvo održ11lo je svoje svibanjsko vijeće. Iz iscrpljivih izv jošta ja odbornika vidi se, du je društvo kroz ovo tromjesečje mnogo toga učinio na prosvjetnom l kulturnom polju. Ni duhovni rad i uspjeh nije za­OI!tajqo. Bilo je i biranje novog odbora, jer Sl.! nekj odbornici bili dali ostavku. Na p,t;ijcdlog br. A. Bre~kovića jednoglasno se dalo povjerenje stn (Om pretsjedniku br. A. Zaninoviću. Jo~ su izabrani za pot­predsjedniku S. Bumber, zn tajnika K. Ku­lić, zn b lagnjn~a A. Pavlović, zn vođu Mo­lih Kri.žn~;a M. Lovrić, zn vođu naraštaja J. 13nljkns, zn knjižniča~;a S. Ko.rndjolc, zn referenta zn. tnmburnSki zbor Tonči Sila. Nadamo se, dn će ovaj novi odbor sa svo­jim duhovnikom preč. don J. Felicinovićem uznnstoj11ti, da se još više uzdigne svjetionik velike križarske misli, koja je jedina kn­dra da preporodi našu omludiuu.

~~OSLA VA »MAJC:INOG DAN Au. 1,( 1: i ž ar i e e i hrv. kat žensko prosvj. društ':O »Zor ll« ove godine ~rosluviće "MaJčin dnn« ~ nedjelju 24. t. mj. Ujutro u 6!/2 s. biće sv. Misa u cr~vi sv. lvunn, pteko ~oje će članice i jednog i drugog dr.~tvo pristupiti k Stolu Oospodnjemu. l?opopne u 5 s. biće u i toj crkvi blagoslov sa Presvetim i kratka propovijed. U 8 s.

' ' ' ~t IH

BROJ 21.

naveče biće u Kat. Domu skupni svečani sastanak, na kome će uz proslov, dekla­macije i pjevanje biti i predavanje mp. o. dr Vlade Bilobrka o majci.

POUC:NO PREDA VANJE KOD KRI-2ARA. l usovac O. Vrba n e k, pozdrav­ljen od vode šibenskih Križara br. A. Za­ninovića, održao jo svima šibenskim Križa­rima 15. t . mj. na veče veo mn zanimivo. du­hovno predavanje: Križari treba da budu ljudi duboko 'prožeti vjerskim idealima i svijesni katolici, da mogu provesti u dje­lo svoj križarski program Euharistije, žrtve i apostolata nn sebi i svojoj okolini. Pre­poručio je čestu sv. pričest i zatvorene du­hovne vježbe kao najzgodnije sredstvo za unutarnj u izgradn ju, a dra Merza kao naj­rječitiji pri mjer. članovi su veoma pozor­no saslu ali p,rcdavanjc željom i odlukom, dn to sve provedu u djelo.

IZGUBIO SE JEDAN PRIVJESAK S BISERIMA 12. o. mj. nn putu od kaza­lištu do sv. Jakova . Pošteni nalaznik umo­ljava se dn ga uz nagradu povrati u knji­žari Radića, jer je uspomena.

U TRGOVINI ODIJELA F. KRAJ­SEK u šibeniku, Kralja Tomislava ulica (na vrhu stepenica Dobrić), možete najbo­lje kupiti odijela, posebne jakete, hlače i košulje. Robu trajna, a cijene veoma niske.

Katolička A):cl.\a - M!'4j J:!i!! --

SKRADIN (Osnutak Križarica): Kri­žarska misno doprla je i u naš Skradin, zanijela mlada srca te je eto, Bogu hvala, i kod nas osnovano Križarsko sestrinstvo. Društvo broji 20 članica i 24 Male Kri­žarice. Na poziv opata-župnika preč. g. don Stjepana P o l j a k o održana je usta­novna skupština još 29. Ill. t. g. a njoj je izabran odbor, odredeno vrijeme i mje­sto sastanaka i t. d. - Sibensko okružje Križarica poslalo je 16. t. mj. svoje oda­s\onice: s. Jndronja J. i s. Jušić Lj. One su održale sjednicu odbora i sastanak Križarica. Na sastanku održale su pre­davanja : »Moć Euharistije« (s. Jušić Lj.) i »Križarica i mjsije« (s. Jadronja J.) Se­stre su još bolje upoznale skradinske Kri­žarice s ideolbgijom i radom križarske organizacije. U nedjelju 17. t. mj. preko rnale Mise i svečane službe Božje opat­župnik preč. g. don Stjepan Poljak odr­žao je krasnu propovijed o Križarstvu, a odnslnnice $ib. okružja Križnrica otpjevale su koralnu sv. M.isu. Po podne istoga dana došao je iz Sibenika duhovnik okruž­ja preč.donAnte .Radić i s. Pavletić L. Opet je održan najprije sastanak člani­ca sa govorom preč. don Ante Rndića o idealima i dužnostima Križarica te s. Pav­letić L. o križarskoj organizaciji. Održan je zatim sastanak i s Malim Križaricama koji je bio o~obito dirljiv. Male su Križa­rice zanosno, pažljivo i živim interesom pratile govor pr!_Jč don f\nte Rf\dića »O apostolatu Malih Križaricn« i govor s. Pav­letić L. »Isus, prijatelj malenih«. Poslije sastanaka kao i na početku otpjevana je križarska himna, a zatim su pošle sve se­stre u crkvu gdje su se zahvalile Bogu na Njegovoj milosti . - Oko 7 s. preč. don Ante Radić i sestre iz Sibenika otputovale su. lspračaj i rastanak bio je iskren, topao i l!rdačan, onakav kakav samo može da b~­de među onima koji su zaneseni za iste i­deale, kako to samo zna da bude među križarskim dušama.

»HRVATS~ RADISAcr broji preko 13 hiljada članova i 739 organizaci ja.

P o sviJetu ARAPSKI POKRET PROTIV 2IDO­

V A U PALESTINI sve više raste. Njihov voda objavio je proglas kojim izvanredno oštro napada englesku rnnndatsku vladu i izjavljuje, dn Arapi ne će nikad ni koraka odstupiti. Engleska pravda je postala ne­podnosivll. Arapski narod ne dn se pod­jnrrnljivnti. Strajk će se voditi i dalje. Ne­mn nikakve razlike između osvajanja Abe­sinije od strane Talijana i osvajanja Pale­stine od strane Zidova, osim što su Tali­juni oružjem u ruci osvojili Abesiniju, dok Zidovi to vrše pod zaštitom stranih baju­neta. Medutim Englezi odbijaju ove arap­ske zahtjeve tc su za prvih 6 mjeseci do­zvolili useljavanje kojih 4 hiljade siroma­šnih 2i~OVI\.

PREDSJEDNIKOM. SPANJOLSK.E ~EPUBLIKE 10. t . mJ. većinom glasova i­zabran je jedini kandidat »,pučke bon te« Mi­guel A :1; a n j a, dosqdqšnji predsjednik v Inde.

f" ~r t t .,, ~, ,.... \,.. t

VLASNIK I ODGOVORNI UREDNIK: SVEO. DON KRE9E ZORić ML. ULICA ~JA TOMISLAVA 53. SIBENIK- TISKARA •I:AOIĆc (0, B. BUUEVIO}

vape i složiće

J;vo pi

bne d .zdrav/j (a, ide eemo i ćen rj -So

Ka ~las vr organi z nom d

)

ne i d treba ·ća Kri dan mo 'ćanski

biti so Ne

{)pće d .socijal i to št~

Za! '.21 ovo .ni dan

I SJ

.zamisao <danu z1

Pa tdruga z

Dn .mnogi/i Jer ne1 .život are :ru .. .

u~ :stvu; koji bi koji bi

Str i Utnira~ bara ke letnlia. er d

Ila t v

lrnc današnJ Pa se re nju,

Drzovit hran; i , ~e: To Pliice ~ hevolje

Be~ be i o lli llih zak ~ ·h ' ' soc