2. REGIONALNA EKONOMSKA POLITIKA

2.1. POJAM I ZNAČENJE

EKONOMSKA POLITIKA - može se promatrati s aspekta aktera, aktivnosti, mjera i ostvarenih rezultata

- vezano uz razinu AGREGIRANJA, najčešće je riječ o MIKRO i MAKROPOLITICI

podrazumijeva agregiranje mikrosfere horizontalno i vertikalno u prostoru u kojem se odvijaju ek. aktivnosti

(uključujući pojedinca) u sferi PROIZVODNJE, RASPODJELE,

RAZMJENE I POTROŠNJE ROBA I USLUGA

ek. politici, kao i svakoj drugoj politici se mogu pridodati razni pridjevi poput dobra, loša pogrešna, promašena i sl., a rasprave o dobroj ili lošoj ek. politici je moguće voditi s različitih točaka gledišta

- što čini temelje pretpostavke ekonomske politike?

1) EK. SUSTAV u kojemu su definirani društvene institucije, njihova organizacija i funkcije.2) EK. STURUKTURA s aspekta STANJA i DINAMIKE KRETANJA

MIKRORAZINA je usmjerena na aktivnost i mjere koje vode ka ↑EFIKASNOSTI, PROIZVODNOSTI I KORISTNOSTI

MAKRORAZINA – ne vidi se pojedinac nego interes kolektiviteta

Uspješnost ek. politike najbolje se ocjenjuje s aspekta potrošnje BLAGOSTANJA NARODA

Učenje na pogreškama iz prošlosti može biti uporište za uspješnu ekonomsku politiku u budućnosti

odnosi se na ek. aktivnost kućanstva (uključujući pojedinca) u sferi PROIZVODNJE, RASPODJELE, RAZMJENE I POTROŠNJE ROBA I USLUGA

3) FJA CILJEVA KOJI SE NASTOJE OSTVARITI U BUDUĆNOSTI – glavni cilj → ↑ blagostanje naroda – jedan od uvjeta ↑ blagostanja je RAST REALNE EKONOMIJE koji se temelji na SIMBIOZI prirodnih, proizvodnih i demografskih potencijala smještenih u prostoru.

- od brojnih ek. aktivnosti, valja istaknuti S i D iza kojih se kriju brojne politike

- 2 osnovne pretpostavke za uspješnu i konzistentnu ekonomsku politiku: 1) Javna slika gospodarske i socijalne strukture društva;2) Vremenska i sadržajna definicija razvojnih ciljeva ekonomsku politike

- prihvaćajući činjenicu da je cilj ekonomske politike rast i razvoj te ↑ blagostanja naroda, odredili smo temeljno polazište u tom procesu traženja rješenja

- međutim, brojnost sudionika u ostvarivanjutemeljnih ciljeva ekonomske politike uzrokuje sljedećeprobleme:

1) Brojni sudionici često imaju vrlo visoke ambicije i očekuju EGZOGENA RJEŠENJAza ↑ blagostanja

2) Interni pristupi rastu i razvoju se delegiraju kao opći i univerzalni

2.2 MOTIVI I ZNAČAJ REGIONALNE EK. POLITIKE

- postoje značajne razlike u pristupu regionalnoj ekonomskoj politici – to je posljedica različitih ekonomskih, socijalnih, političkih i drugih obilježja regija/država.

- iako postoje proturječnosti u teoriziranju o razvitku, svi pristupi u sebi sadrže 2 aktivnosti:

1) Spoznaji do kojih se dolazi utvrđivanjem realne slike2) IZBOR INSTRUMENATA I MJERA koje su najpodobnije za rješavanje problema.

Uz pojam S se vezuju pojmovi poput KAPACITETA, STVARANJE FIZIČKOG I LJUDSKOG KAPTIALA

Sada se mogu koncipirati politike kojima je cilj pozitivno djelovati na ekonomsku i socijalnu strukturu društva

REZIMIRANO, koncepcija i strategija ek. razvoja treba biti usmjerena na poboljšanje poduzetničke klime i poticanje inovacija čime se proširuje PROIZVODNA ORIJENTACIJA bez koje nema ozbiljnog rasta i razvoja.

Ovom aktivnosti utvrđuju se regionalni potencijali (proizvodni, demografski i prirodni) kao i institucionalni čimbenici. Također, ova aktivnost pomaže u prevladavanju slabosti, jača alokacijsku fju tržišta te aktualizira traženje rješenja.

- sad kad smo pregledali stanje i načinili izbor mjera i instrumenata mogu se odrediti ključna područja djelovanja tih mjera i instrumenata:

→ to se u prvom redu odnosi na ↓ REGIONALNIH DISPROPORZIJA, poticanje alokacijske, distribucijske i informacijske fje tržišta što je komplementarno lojalnoj TRŽIŠNOJ KONKURENCIJI.

- prilikom provedbe reg. ek. politike naglašen je njezin DINAMIČKI ASPEKT budući da reg. stanje i odnosi nisu unaprijed predodređeni, niti nepromjenjivi.

Regionalni razvojni proces mora biti komplementaran s globalnim gospodarskim razvojem zato što:

1) REGIONALNI NESKLADI uzrokuju ukupnu RETARDACIJU rasta i razvoja kako i slabljenja fja tržišta. To rezultira izoliranjem regija te slabljenjem integracijskih veza

2) Naglašene reg. disproporcije i nepostojanje konzistentne reg. politike smanjuje ek. učinkovitost na globalnoj razini

3) Veze između regionalne i globalne gospodarske strukture upućuju da ubrzanje rasta na globalnoj razini zahtijeva uklanjanje prepreka DINAMIČKOG RASTA REGIJA

4) Postoje i NEEKONOMSKI motivi za održivi rast i razvoj budući da upravljanje regionalnim razvojem podrazumijeva i upravljanje PRIRODNIM, PROIZVODNIM I DEMOGRAFSKIM RESURSIMA

5) Regionalna ekonomska politika zajedno s granskom i globalnom politikom povoljno djeluje na razvoj POLITIČKIH PROCESA i tzv. TRŽIŠNE DEMOKRACIJE.

- postoje još 2 ishodišta i poticaja regionalne politike:1) Smanjenje NEJEDNAKOSTI između teritorijalnih jedinica unutar neke zemlje, ali i između

POJEDINIH ZEMALJA I GRUPACIJA ZEMALJA2) Spoznaja da REGIJA predstavlja osnovni okvir i polazište nacionalnog razvoja

Zašto ovo?

Zato jer ekonomske nejednakosti reflektiraju nemogućnost ostvarivanja brojnih ekonomskih fja čovjeka s posebnim naglaskom na PROIZVOĐAČKU I POTROŠAČKU funkciju.

Nakon ispunjene prve aktivnosti,slijedi izbor ključnih područja i mjera ekonomske politike

NEDOVOLJNO!

…jer instrumenti i mjere samo određuju smjer i intenzitet razvoja. Ono što čini kvalitetetan razvoj su strategije, koncepti i orijentiranost na proizvodnju.

- u socijalnoj sferi, nejednakost su prije svega posljedica ekonomskih disproporcija. Nejednakosti su određene brojnim čimbenicima, različitog su intenziteta i svojstvene su razvojnim procesima.

! KLJUČNA DETERMINANTA REGIONALNE EKONOMSKE POLITIKE JE GOSPODARSKI RAST.

↑ efikasnosti je u visokoj korelaciji s ↓ nejednakosti, ali to nisu istovjetne kategorije. Spoznaja da su nejednakosti ili neefikasnost problem, nije dovoljan uvjet rješavanja problema.

- što zapravo znači ideja o ↓ nejednakosti i ravnomjernijem razvoju?

U najširem smislu rast podrazumijeva OPTIMALNU REGIONALNU KOMBINACIJU i upotrebu FAKTORA radi maksimalizacije ekonomskih učinaka uz uvjet pune zaposlenosti i efikasnosti faktora.

Osnovni kriteriji prilikom osmišljavanja REGIONALNE EKONOMSKE POLITIKE .

Voditi računa o EFIKASNOSTI FAKTORA jer ↓ efikasnosti može poništiti alokacijske pretpostavke rasta i ↓ nejednakosti.

VIŠEDIMENZIONALNI PROCES- to je proces koji je posljedica, ali i uzrok brojnih činitelja. Svaki činitelj doživljava STALNE promjene koje utječu na promjene kod drugih činitelja što se reflektira na razvoj. Odnosi među činiteljima reproduciraju suprotnosti i neravnomjernosti . Težnja za ravnomjernim razvitkom svih područja svakako ne znači da bi sva područja trebala biti razvijena na JEDNAK način i imati jednaku proizvodnu strukturu, nego se radi o iskorištavanju REGIONALNO RASPOLOŽIVIH POTENICIJALA.

Ekonomski neracionalna. Vodi ka usporavanju rasta i razvoju razvijenih regija i ↓ prosječne razvijenosti zemlje.

POLITIKA NIVELACIJE I NEJEDNAKOSTI u prostoru nije poželjna jer umanjuje djelotvornost tržišta.

Ravnomjerni regionalni razvitak treba shvatiti kao DINAMIČAN PROCES EKONOMSKIH I SOCIJALNIH PROMJENA u kojem dolazi do ↓ izraženih razlika između bogatih i siromašnih regija. Promjene se temelje na regionalnoj mobilnosti faktora i aktiviranju resursa smještenih u nekom prostoru.

Takav pristup odbacuje svaku ideju o niveliranju i ravnomjernosti koja se temelji na EGZOGENO DETERMINIRANOM RAZVOJU koji je izvan tržišnih kriterija.

2.3. SUDIONICI REGIONALNE EKONOMSKE POLITIKE

- uspješna strategija regionalnog razvoja podrazumijeva postojanje DECENTRALIZIRANOG EKONOMSKOG MODELA u kojem regija u kojoj su smješteni prirodni resursi, ljudski i fizički kapital upravlja svojim razvojem (odnosno ima SUBJEKTIVITET).

Regija ima mogućnosti za rast ako postoji kombinacija endogenih mehanizama i vanjskih poticaja.

- regionalna politika je relevantna iz sljedećih osnovnih razloga:a) Resursa koji su OSKUDNI, NESAVRŠENO MOBILNI I NEJEDNAKO RASPOREĐENI. Uspješna

regionalna politika može amortizirati ova ograničenjab) Realne strukture smještene u realnom prostoruc) Regionalnog prostora koji čini temelj nacionalne ekonomije i u njemu se odvijaju procesi

lokalizacije i delokalizacije ekonomskih aktivnosti.

- regionalna ekonomska politika se manifestira preko aktivnosti njezinih sudionika:1) Kućanstva2) Poduzeća3) Javnog sektora

2.3.1. ULOGA KUĆANSTVA U REGIONALNOM RAZVOJU

- u suvremenim tržišnim gospodarstvima, KUĆANSTVA raspolažu osnovnim faktorima RASTA.

! Kućanstva DIREKTNO I INDIREKTNO utječu na razinu i strukturu S i D roba i usluga, pa preko proizvođačke i potrošačke fje, kućanstva čine temelj u MATERIJALIZACIJI regionalne politike i rasta regionalnog gospodarstva.

No visoka razina proizvodnje i potrošnje može dovesti do KONFLIKTA između pojedinačnog i kolektivnog interesa.

Na tržištu odlučuju o PREFERNICIJAMA koje su vezani iz upotrebu raspoloživog dohotka na S i C

Ostvarene nadnice, rente i profiti u kružnom toku gospodarskih aktivnosti kreiraju putem INVESTICIJA ponudu i potražnju FINALNIM DOBRIMA

Često ima kratkoročnu motivaciju koju čini materijalna korist (PROFIT) što često nije u skladu s kolektivnim blagostanjem koje podrazumijeva i brojne druge sadržaje.

- činjenica da su prostor i u prostoru locirani resursi NEOBNOVLJIVI, DANI I OGRANIČENI, upućuje na to da pojedinac i kućanstva, kao i potrošači imaju interes za EFIKASNU UPOTREBU I DUGOROČNU ZAŠTITU PROSTORA I PRIRODNIH IZVORA.

2.3.2. ULOGA PODUZEĆA U REGIONALNOM RAZVOJU

- regionalni rast ovisi o brojnosti, veličini i sektorskom rasporedu poduzeća

- endogenu snagu regionalnog razvoja predstavlja MOTIVACIJA I REGIONALNI MENADŽMENT dok vanjski poticaji AMORTIZIRAJU FAKTORSKA OGRANIČENJA i pridonose razvoju

-glavni cilj regionalne ekonomske politike je direktnim i indirektnim mjerama poticati razvoj poduzetništva .

- poseban naglasak treba staviti na poticanje DUGOROČNE ORJENTACIJE NA PROIZVODNJU, a manje na ulaganje u USLUGE.

Tu su investicije niže, a kratkoročno je povrat investicija brži

- za razvoj depresivnih regija od ključnog su značaja MALA I SREDNJA PODUZEĆA koja popunjavaju strukturni kostur kojeg pak tvore veliki, tehnološki i organizacijski tromi tržišni subjekti.

- veličina poduzeća se može promatrati kroz TRŽIŠNE UDJELE i/ili osnovni poslovni cilj kojeg imaju poduzeća, a to je PROFIT. Međutim, često se kao kriteriji klasifikacije poduzeća ističu:

1) FIZIČKI KRITERIJI – visina poslovnih fondova,broj zaposlenih, obujam proizvodnje

2) ZNAČAJ PODUZEĆA za regionalnu i ukupnu gospodarsku strukturu3) KVALITATIVNI KRITERIJI – brojnost proizvodnih i poslovnih inicijativa,

inovacija, sudjelovanje u tehnološkom napretku4) MENADŽERSKA STRUKTURA – pitanje razdvojenosti vlasničke i

upravljačke fje.

Zaštita okoliša sve više postaje konkurentska regionalna prednost u suvremenom razvoju. Način na koji koristimo javna dobra se može odrediti na KOLEKTIVNOJ razini, ali itekako ovisi o ponašanju u MIKROSFERI. Naime pojedinci kao proizvođači i potrošači, iako često ograničeni kratkoročnom materijalnom dobiti, sve više uočavaju povezanost između proizvodnje, potrošnje i ZAGAĐIVANJA.

Pomoć preko proračuna , specijalnih fondova, monetarnih i drugih mjera

To se prvenstveno odnosi na razvoj INFRASTRUKTURE, izgradnju odnosa VELIKIH JAVNIH I PRIVATNIH PODUZEĆA te razvijanje poslovne podrške u SFERI ISTRAŽIVANJA I SAVJETOVANJA

Klasifikacija pomaže prilikom sljedećih pitanja:

1) Kome pomoći? Malim ili srednjim poduzećima?2) Strukturno pitanje → kome pomoći? Proizvodnji ili uslugama?3) Kako pomoći? Linearno ili selektivno?4) Kako proizvoditi i kombinirati proizvodne faktore?

2.3.3. ULOGA JAVNOG SEKTORA U REGIONALNOM RAZVOJU

- uloga javnog sektora u ekonomskoj politici se kretala od minimalnih liberalnih utjecaja na gospodarskoj sceni koje završavaju u 19. stoljeću do razvijenih oblika INTERVENCIJE koji diktira suvremeni razvitak.

- jedno od temeljnih pitanja regionalnog razvoja je ODNOS između ENDOGENIH i EGZOGENIH DETERMINANTI.

!- javni sektor u užem i širem poimanju podrazumijeva DRŽAVU i njezine fje kao i dobra koja pruža, a to je u prvom redu KLASIČNA I SUVREMENA INFRASTRUKTURA.

- osim DRŽAVE riječ je i o JAVNIM PODUZEĆIMA koja pokrivaju infrastrukturu i determiniraju RAZVITAK PRIVATNOG SEKTORA.

- povijesno gledano, na utjecaj države na razvitak se različito gledalo: A. Smith kritički se odnosi na državnu potrošnju i javni sektor. No, u suvremenim uvjetima takvo poimanje države bi moglo dovesti u pitanje ne samo REGIONALNU POLITIKU nego i SOCIJALNU DIMENZIJU DRŽAVE.

- fje javnog sektora su u permanentnoj evoluciji i sve više poprimaju: KOMPLEMENTARNUKOREKTIVNUPOTICAJNUUSMJERAVAJUĆU fju u odnosu na tržište

- javni sektor i javna dobra → imaju kolektivni aspekt, te

→ definiraju materijalni i nematerijalni karakter blagostanja

→ ubrajamo: prometnice, energiju, vodoopskrbu, obrazovanje, zdravstvo, kulturu i informacije

1)Subjektivitet i 2)aktivnost regije te 3)lokalna uprava i samouprava stvaraju endogeni milje regionalne politike

Regionalno okruženje, država ili integracija.

O čemu ovisi poboljšanje ponude javnog dobra? O INVESTICIJAMA u javni sektor

Osim ekonomske, imaju socijalnu i političku dimenziju

SOCIJALANA I POLITIČKA DIMENZIJA podrazumijeva ↑ kvalitete administrativnih usluga i političke podrške regionalnoj disperziji javnog sektora.

Ukoliko su politički motivi vođeni zdravim razumom, sukladni su ekonomskim motivima

POLITIČKI UTJECAJ na javne investicije često nije u korelaciji sa stabilnošću i demokraciji regije nego je rezultat trenutne POLITIČKE MOĆI.

nerazvijene regije često proizvode političare koji zbog svog interesa i opstanka javne investicije pretvaraju u PROMAŠENE INVESTICIJE.

- zbog neadekvatno razvijenog regionalnog javnog sektora to može stvoriti najmanje tri osnovna problema: 1) nedovoljno korištenje nacionalnih/regionalnih potencijala

2) ↑ kapitalnog transfera prema slabije razvijenim regijama3) nemogućnost postizanja jednakosti i nacionalne kohezije

- javne investicije usmjerene na slabije razvijene regije povećavaju lokacijske prednosti siromašnih regija jer otvaraju prostor za:

EKONOMSKI aspekt javnih investicija polazi od aktiviranja regionalnog POTENCIJALA jer na nižim fazama razvoja javni projekti su NUŽNI za iskorištavanje REGIONALNOG POTENCIJALA

Najbolje se ogleda u početnim fazama razvoja kada su JAVNI PROJEKTI NUŽNI za iskorištavanje regionalnog potencijala.

To vodi stvaranju EKSTERNIH EKONOMIJA i rješavanju određenih problema poput prostorne izoliranosti, smanjenje razlika u životnom standardu između urbanih i ruralnih dijelova regije.

Promašaji zbog pogrešne alokacije znače ne samo gubitak sredstava, nego i stvaranje tenzija u socijalnoj i političkoj sferi između regija, kao i na razvitak cijele zemlje.

Učinak dobrih javnih investicija se rasprostire na šira područja, smanjuje se jaz između bogatih i siromašnih, razvija se fiskalni kapacitet zemlje

privatni sektor,↑ zaposlenosti,↑ dohotka,rješavanje socijalnog nesklada.

- razvitak javnog sektora u funkciji je ↑ proizvodnosti i životnog standarda.

2.4. FAZE RAZVOJA I REGIONALNA EKONOMSKA POLITIKA

- između mjera ekonomske politike i problema koje je potrebno rješavati mora postojati KOMPLEMENTARNOST jer instrumenti i mjere ekonomske politike nisu statički nego su primjereni svakom stadiju razvitka.

- utvrđivanje FAZA RAZVITKA ili PERIODIKACIJA se temelji na analizi sljedećih kriterija:a) Ekonomskog sustavab) Ekonomske politikec) Dinamike rasta makroagregata

-identifikaciju i klasifikaciju društva izveo je ROSTOW navodeći da društvo prolazi ili se nalazi u nekoj od sljedećih 5 kategorija ili faza:

1) Tradicionalno društvo2) Preduvjet za uzlet3) Uzlet4) Stremljenje prema strukturnom sazrijevanju 5) Visoka masovna potrošnja

1) Prva faza je PREDINDUSTRIJSKO DRUŠTVO - nerazvijena agregatna struktura- nizak BDP p.c. > 500 $ - nema dovoljno prostora za uvažavanje regionalne politike razvoja- naglasak je na unaprjeđenju poljoprivredne proizvodnje, osiguranju energije, razvitak prometa i sl.

2) Druga faza je PRIJELAZNA i poklapa se stvaranjem preduvjeta za „uzlet“ i ulazak u 3. fazu - INDUSTRIJSKI RAST

Regionalna politika dobiva na značenju Nastaju centri razvitka i rasta ili granska urbana žarišta razvoja Diferencira se ekonomska struktura zemlje i jasno oslikavaju REGIONALNI CENTRI koje

karakterizira brzi rast i razvitak te na drugoj strani OKRUŽENJE ili PERIFERIJA gdje privredna aktivnost stagnira ili opada

U ovoj su fazi najizraženije razlike u razini Yp.c. i može se reći da Kinu, Brazil i Indiju karakterizira ova faza regionalnog razvoja

3) Treća faza kroz koju prolazi regionalni razvoj karakterizira INDUSTRALIZACIJA U ovoj fazi osim kumuliranih problema iz prethodne faze, javljaju se i nove teškoće koje

generira industrijski razvoj.

Problemi:

Na temelju Rostowljeve periodizacije, J. Friedman je utvrdio 4 osnovne faze kroz koje prolazi regionalni razvitak:

Stvaranje pretpostavke za INDUSTRIJSKI RAZVITAK

Regionalna efikasnost faktoraVisoka nezaposlenostSporiji rast potražnje za radnom snagom u odnosu na naglašenu ponudu

Srednja razina dohotka velike regionalne razlike Zahtjev za regionalnom politikom više je nego naglašen radi poticanja razvoja klasične i

suvremene infrastrukture

4) Četvrtu fazu nazvanu POSTINDUSTRISKO DRUŠTVO karakterizira s regionalnog stajališta dvije hipoteze : a) LOKACIJSKA

b) STRUKTURNA

Produljuje se jaz u razvijenosti zbog nemogućnosti osiguranja ravnomjernijeg prostornog razmještaja industrije.

Javlja se problem lokacije industrije u URBANA SREDIŠTA – to potencira probleme periferije i pokreće migracijske tokove prema urbanom središtu

Regionalna politika u ovoj fazi traži rješenje za smanjenje tenzija između koncentracije kapitala u gradove i kretanje i alokaciju kapitala u siromašne regije

periodizacija je samo polazište za daljnja analitička istraživanja i otkrivanje vidljivih i suvremenih uzroka regionalnih razlika

Kao centralna točka u istraživanjima i analizi je postavljena „slabije razvijena regija“ koju obilježavaju: 1) NEPOSTOJANJE ILI TEK POČETAK INDUSTRALIZACIJE

2) VISOK UDIO SLABO RAZVIJENOG POLJOPRIVREDNOG SEKTORA I POLJOPRIVREDNOG STANOVNIŠTVA NISKE RAZINE OBRAZOVANJA

3) NERAZVIJENI TERCIJARNI SEKTOR

- postoji i još jedan pojam koji je svojstven i razvijenim zemljama, a to je DEPRESIVNA REGIJA

- regije u ZAOSTAJANJU se mogu smjestitiizmeđu DEPRESIVNIH I NERAZVIJENIH -Razvijen proces industrijalizacije

-Mali udio primarnog sektora-Razvijeni tercijarni sektor

- karakterizira ili TRADICIONALNO I ČESTO KAPITALNO INTENZIVNE, ali TEHNOLOŠKI gledano STATIČNE INDUSTRIJE (npr. metalurgija) za kojima opada AD

- postupno prelaze u regije koje karakterizira BESPERKTIVNOST i sve veće razvojno zaostajanje za nacionalnim prosjekom, a često poprimaju obilježja nerazvijenosti

- depresivna regija teško može AUTONOMNO učiniti razvojni pomak i potrebna je VANJSKA INTERVENCIJA

- javlja se nezaposlenost što potiče emigraciju mlade i obrazovane radne snage

- RJEŠENJE: supstitucija postojeće proizvodnje TEHONOLOŠKI NAPREDNIJIH SADRŽAJIMA

Nastaju kao rezultat nepravovremenog rješavanja problema depresivne regije, ali i usporavanjem rasta i procesa transformacije nakon prelaska granice nerazvijenosti

- razvojne perspektive treba tražiti u poticanju malog i srednjeg PODUZETNIŠTVA ubrzava se razvoj jer je riječ o FLEKSIBILNIM proizvodnim jedinicama. To, uz ↓ primarnog sektora i poboljšanje industrijske strukture MULTIPLIKATORSKI djeluje na porast značenja TERCIJARNOG SEKTORA

- PROBLEM PRENAPUČENIH REGIJA

nastaje u procesima koncentrirane gospodarske aktivnosti na određenom prostoru.

- u 1. fazi je regionalna prenapučenost rezultat MIGRACIJA, a u kasnijim fazama prirodnog kretanja stanovništva

REGIONALNA EKONOMSKA POLITIKA može riješiti problem prenapučenosti lokacijskim destimuliranjem razvitka pojedinih proizvodnji i STIMULIRANJEM kretanja stanovništva iz prenapučenih središta prema periferiji.

S druge strane, DEPOPULACIJSKI PROCESI su česta pojava u regionalnom razvitku.

Njihovo je ishodište u regionalnom prirodnom premještaju i u negativnim regionalnim migracijskim tokovima.

Povećava se razina SENILNOG STANOVNIŠTVA U REGIJI što ograničava mogućnosti budućeg razvitka i stvara teškoće na socijalnom polju.

Proces depopulacije obično obilježava specifične prostore, kao što su BRDSKO-PLANINSKA, POGRANIČNA I OTOČNA PODRUČJA. To su područja koje karakterizira prostorna RAZDVOJENOST, a često i IZOLIRANOST.

2.5. FAZE RAZVOJA REGIONALNE POLITIKE HRVATSKE

- prilikom analize faza razvoja treba uzeti u obzir povijesne specifičnosti našeg prostora.

a) EKONOMSKI SUSTAVb) EKONOMSKA POLITIKA (s naglaskom na razvoj)c) DINAMIKA RASTA I PRIJELOMNE GODINE

na temelju ova tri kriterija mogu se prepoznati slijedeće faze u regionalnom razvoju Hrvatske:

1) PRVA FAZA – 1945. – 1956.

a) Ukupni i regionalni razvoj obilježava naglašeni DRŽAVNO – CENTRALITIČKI SUSTAV

Kolektivni karakter

a) EKONOMSKU I RAZVOJNU POLITKU karakterizira donošenje 1. PETOGODIŠNJEG PLANA (1947.- 1951.)

Postoji visoki stupanj heterogenosti s aspekta ukupnog i gospodarskog SUSTAVA, EKONOMSKE POLITIKE I DINAMIKE RASTA

- odmah na početku je provedena NACIONALIZACIJA privrednog bogatstva (industrija, rudarstvo, trgovina, šumarstvo, promet, ugostiteljstvo…)

- provedena AGRARNA REFORMA – dokida se kapitalistički način upravljanja zemljišnim posjedima. Zemlja je podijeljena sitnim posjednicima, bezemljašima, kolonistima i seljačkim radnim zadrugama.

Definiraju se osnovne smjernice: brži tempo razvoja privredno zaostalih republika, poboljšati opskrbu stanovništva

Razvojna politika u Planu je usmjerena na INDUSTRIJALIZACIJU s naglaskom na bazične sektore

-u regionalnom razvoju:

Naglasak je stavljen na LOKALNU PRIVREDU, STAMBENO ZBRINJAVANJE STANOVNIŠTVA U RAZRUŠENIM KRAJEVIMA

Među zaostalim područjima navode se: LIKA, dijelovi GORSKOG KOTORA, HRVATSKO PRIMORJE, DALMACIJA, KORDUN I BANIJA

- ostvarivanje planova je bilo slabo zbog blokade s istoka i nepovoljnih poljoprivrednih godina u pretežno agrarnoj zemlji (suše 1951. i 1952.)

b) - za praćenje ostvarenih rezultata koristile su se osnovne FIZIČKE VELIČINE sustav DRUŠTVENOG RAČUNA počinje se voditi tek od 1956. g.- vrijednosno praćenje je moguće samo orijentacijski

- Hrvatska je u tom periodu rasla po stopi od 3,3 %

REZIMIRANO

Hrvatska je bila dijelom centralističkom modela i nije imala mogućnosti autonomnog upravljanja razvojem regija

gospodarsku strukturu karakterizira izrazito niska razina razvijenosti s udjelom preko 2/3 poljoprivrednog stanovništva

skromna klasična infrastruktura je bila devastirana energetika je bila veoma skromna što je činilo veliko ograničenje razvoja razvoj se isključivo temeljio na domaćim faktorima ova faza je identična 1. fazi opće periodizacije ne može se reći da ne postoji model

regionalnog razvoja nego da je naglasak stavljen na OSIGURAVANJU OSNOVNIH ŽIVOTNIH POTREBA

2) DRUGA FAZA 1957. – 1965.

a) Pomak s centralističkog načina vođenja države na SAMOUPRAVLJANJE

Određene organizacijske promjene su trebale jačati ulogu poduzeća, općina, kotareva i republika u proizvodnji, ali ovi subjekti ipak ne sudjeluju u provođenju razvojne politike

Za ostvarivanje planova bila je potrebna visoka razina INVESTICIJA pa je osnovni motiv bila AKUMULACIJA, a ne rast POTROŠNJE

Ali sve što je bilo akumulirano, otišlo je u centralni savezni fond

b) EKONOMSKU I REGIONALNU POLITIKU odredila su 2 petogodišnja plana:

c) – neizgrađeni društveni računi još su predstavljali ograničenje u planiranju i analizi ostvarenih rezultata neusporedivo s današnjom kategorizacijom BDP- a.

Prosječna godišnja stopa rasta HR u tom periodu je iznosila 9,7%, industrijske proizvodnje 12%, poljoprivrede 4,4%, zaposlenja 5,8%

REZIMIRANO

- Ovu fazu karakterizira omekšavanje dotadašnjeg krutog CENTRALISTIČKOG SUSTAVA uvođenjem SAMOUPRAVLJANJA i postupno OTVARANJE prema OKRUŽENJU (rast međunarodne razmjene)

- U regionalnom razvoju, orijentacija je na razvoj OSNOVNE INFRASTRUKTURE (prometne, energetske, zdravstvene, obrazovne) i rješavanje OSNOVNIH ŽIVOTNIH UVJETA u nerazvijenim područjima.

1957. – 1961.

Naglasak je na:- bolje korištenje domaćih potencijala-rast proizvodnje za izvoz- industrijalizacija- rast proizvodne široke potrošnje koje pridonose rastu standarda stanovništva

Visoke stope rasta (zbog industrijalizacije)

Smanjuje se poljoprivredna prenapučenost, povećava se urbanizacija

1. put se naglašava opredjeljenje za RAVNOMJERNIJI REGIONALNI RAZVOJ HRVATSKE

1961. – 1965.

- nastavlja se dinamični trend iz prethodnog razdoblja, ali je to nemoguća misija

Kvantitativni rast se iscrpio i tražio je temeljnu reformu POLITIČKOG I EKONOMSKOG SUSTAVA

- što se tiče regionalnog razvoja i dalje je naglasak na ravnomjerniji raspored proizvodnih snaga, a i šire su definirani nerazvijeni krajevi Hrvatske

i 1. put se navodi koji krajevi trebaju pomoć (nekolicina kotareva GS, ZD, MA, VT i otoci)

Regionalna proizvodna orijentacija određena je i prirodnim pretpostavkama za ukupni razvoj HR u kojem se naglašava:a) efikasna poljoprivreda i izgradnja prehrambene industrije u poljoprivrednim područjimab) razvoj drvne industrije višeg stupnja preradec) razvoj pomorske privreded) razvoj ribarstva i turizmae) izgradnja prometnicaf) efektifikacija cijele zemlje

- U odnosu na globalnu periodizaciju ova faza uglavnom odgovara Rostowljevoj i Friedmanovoj klasifikaciji, tj. njezinoj 2. fazi, ali je nepotpuna s obzirom na nedovoljne KVANTITATIVNE, a još više KVALITATATIVNE infrastrukturne razvojne pretpostavke.

- Upitan je i INDUSTRIJSKI RAZVOJ jer je uglavnom bio usmjeren na zadovoljavanje domaće potražnje, a ne vanjske.

3) TREĆA FAZA 1966. – 1975.

Potreba za potpunom promjenom sustava i modela razvoja

Ideološki motivirana dominantna uloga države čini ekonomski sustav EKSTEZIVNIM I NEEFIKASNIM

Potreba za izgradnjom novog sustava koji bi se temeljio na TRŽIŠNIM PRINCIPIMA (alokacija, distribucija i informacija)

Pretpostavka za izgradnju modela u kojem su AKUMULACIJA I INVESTICIJE U funkciji efikasnog rasta gospodarstva i blagostanja naroda, a ne samo kvantitativna forma koja je sama sebi svrha.

a) 1965. reforma – zaokret prema TRŽIŠNOM NAČINU PRIVREĐIVANJA I ELIMINIRANJA DRŽAVNE KONTROLE viši oblik SAMOUPRAVLJANJA

b) Regionalna politika je u ovoj fazi uvjetovana dvama društvenim planovima razvoja (1966. – 1971.; 1971. – 1975.)

Osnovni ciljevi: - samoupravljanje- životni standard- efikasnost- stabilnost privređivanja- uključivanje u međunarodnu podjelu rada- ravnomjerni regionalni razvoj

- regionalni razvoj je uglavnom bio određen IZGRADNJOM KAPACITETA koji su zahtijevali stalnu EGZOGENU MATERIJALNU POTPORU. naglasak je ovdje stavljen na RAZVITAK PRIVREDE I ZAPOŠLJAVANJE ( u prethodnom na INFRASTRUKTURU)

Formirane su nove regionalne jedinice ukidanje kotara i reorganizacija OPĆINA kao temeljnim jedinicama lokalne uprave i samouprave

osnovane su MAKROREGIJE kao ključni subjekti regionalnog razvoja HR

Sredstva fonda 1971 – 1975 0,146% DP- a HR

Republički fond za razvoj nedovoljno razvijenih krajeva financijski instrument za razvoj nedovoljno razvijenih područja

Izbor nerazvijenih područja izvršen je na osnovi jedinstvenog kriterija: društveni proizvod 60% prosjeka HR

4 makroregije:

SLAVONSKASREDNJOHRVATSKAPRIMORSKO LIČKADALMATINSKA

1966.

c) Dinamični rast RH – rast društvenog proizvoda (DP) 5,6% rast industrije za 7,3%

40% ukupne proizvodnje HR

REZIMIRANO

Po razini razvijenosti i udjelu industrije u ukupnoj strukturi BDP- a ova faza razvoja poprima obilježje 3. ukupne regionalne periodizacije razvoja

Međutim, proces industrijalizacije prati:

↑ STRUKTURNIH DISPROPORCIJA Slaba uključenost u međunarodnu podjelu rada Niska tehnološka proporcionalnost

Prisutne su vanjske i unutarnje migracije stanovništva u fertilnoj i radnoj dobi odrazit će se u kasnijim fazama

DISPROPORCIJE U REGIONALNOM RAZVOJU se nastoje riješiti dislociranjem radno intenzivnih, tehnološko slabo opremljenim i visoko akumuliranih proizvodnji iz razvijenih u nerazvijene krajeve što je kratkoročno amortiziralo nesklade, ali već srednjoročno stvorilo razvojne probleme.

FAZA razvoja koju karakterizira INDUSTRIJALIZACIJA zahtijeva osmišljenu regionalnu politiku u simbiozi s politikom URBANIZACIJE, očuvanja okoliša, te demografskom politikom.

4) ČETVRTA FAZA (1976. – 1990.)

No, ukupan razvoj karakterizira:EKSTENZIVNOST, NISKA EFIKASNOST INVSETICIJA

- u sferi regionalnog razvoja dolazi do ↑ investicija, ali i taj investicijski pomak ima obilježje niske EFIKASNOST – ostvareni su ispodprosječni rezultati.

Oznake deprimiranih regija

- odustajanje od reforme je vratilo nagomilane probleme u okrilje istrošenog DRŽAVNOG SUSTAVA ODUČIVANJA I UPRAVLJANJA RAZVOJEM. Uz ekonomske konflikte na pomolu izranjaju i POLITIČKI KOFLIKTI.

- sve se više uočava da problem ne leži u nedovoljnoj provedbi normi i planova nego da je riječ o puno dubljem problemu, a to je PROMAŠENOTST OSNOVNOG SUSTAVA MODELA

Posebno je od značenja bio zakon o udruženom radu iz 1976. koji u potpunosti BLOKIRA FJE TRŽIŠTA I KONKURENCIJE

Vladaju sustavi SOCIJALIZACIJE koji više nego ikad prije ograničavaju PODUZETIČKU MOTIVACIJU

- u regionalnom razvoju ova faza odlikuje brojnim novim INICIJATIVAMA koje su ipak imale ograničeni domet zbog nemogućnosti djelovanja tržišta

c) U ovoj fazi BDP je rastao po godišnjoj stopi od 2,9% - visoki vanjski dug veliki problem

Investicije su rasle po 3,4%

Zaposlenost je rasla po 2,5%

Rezimirano:

Ova je faza depresivne industrijske i ukupne strukture s izraženom razvojnom stagnacijom i tehnološkim zaostajanjem.

Postojeća je privredna struktura proizvodnjom uglavnom orijentirane na DOMAĆE TRŽIŠTE

Dužnički vrtlog u kojeg su upale mnoge zemlje krajem 80. –tih godina onemogućio je potrebnu MODERNIZACIJU I RESTRUKTURIRANJE GODPODARSTVA

5) PETA FAZA (1991. – danas)

a) Izgradnja političkih i ekonomskih sustava Hrvatske je započeta sa osamostaljenjem

- u ovoj fazi stvorena je nova regionalizacija Hrvatske, a USTAVNO je uređena i politika regionalnog razvoja i bržeg razvoja slabije razvijenih područja jačaju ekonomske funkcije republike

- načinjena je nova regionalizacija – napušta se sustav makroregija, a značaj dobivaju ZAJEDNICE OPĆINA koje uz ekonomski dobivaju i socijalni i politički subjektivitet. Osnovni kriteriji osnivanja:

Razvojni interes i međuzavisnost općina, ali se respektiraju tradicija i gravitacijski tokovi ljudi, roba i usluga.

9 zajednica općina + grad Zagreb

b) temelji ekonomske politike čine 3 srednjoročna plana:

osnovni naglasak je na razvoj energetike, agroindustrijskih kompleksa, strojogradnje, brodogradnje, turizma i magistralne infrastrukture.

- u planu 1986 – 1990 pravovaljano su dijagnosticirani problemi

Visoka zaduženost, nedovoljna osposobljenost za izvoz, nestabilnost, inflacija, tehnološko zaostajanje, nedefinirani vlasnički odnosi, opadanje životnog standarda

Ali ni za jedan se ne nalazi rješenje.

Jedna od najsloženijih promjena svakako je TRANSFOMACIJA DRUŠTVENOG VLASNIŠTVA u nove oblike

U 1. fazi je sve podržavljeno da bi u 2. fazi počeo proces privatizacije

TRANZICIJA je u većini zemalja prošla u miru što je omogućavalo paralelan proces sistemskih promjena i izgradnju institucija koje sprječavaju deformacije

b) Promjena sustava i tranzicijski proces mijenjaju pristup regionalne ekonomske politike

Prekida se praksa SREDNJEROČNOG PLANIRANJA i prelazi na KRATKOROČA RJEŠENJA sadržana u godišnjim PRORAČUNIMA.

U takvoj praksi nema SREDNJOROČNE RAZVOJNE STRATEGIJE, a još manje DUGOROČNE RAZVOJNE VIZIJE dominiraju AKUTALNI PROBLEMI koji se rješavaju od slučaja do slučaja

Dodatan problem predstavlja prekid statističkog praćenja proizvodnje i drugih agregata koji su zamijenjeni novim sustavom čime su prekrivena stvarna stanja gospodarstva.

Jednake su promjene događaju i u regionalnoj politici model regionalnog razvoja doživljava DISKONTIUTITET jer nestaju njezine 2 temeljne pretpostavke:

1. REGIONALIZACIJARazbijanje regionalne organizacije i nepripremljenost nove regionalne uprave i samouprave za teške ratne i poratne gospodarske zadaće

2. INFORMACIJSKI SUSTAVIzgubljeno je detaljno i sustavno praćenje svih kategorija regionalnog razvoja

Aktivnosti na području regionalne ekonomike:

1996. godine Zakon o područjima od posebne državne skrbi koji se odnosi na područja okupirana do 1995. i druga stradala područja s ciljem stvaranja uvjeta za život i rad prognanih i iseljenih

U ratnom i poratnom periodu regionalna politika je usmjerena na zadaće koje je nametnuo rat i razaranje OBNOVA STAMBENOG FONDA I SOCIJALNO ZBRINJAVANJE STANOVNIŠTVA

U Hrvatskoj, uz ratne okolnosti to je bila teška misija. U procesu pretvorbe iz državnog u privatno vlasništvo nisu se slijedili univerzalni kriteriji što je dovelo do devastacije, promašaja i zlouporaba.

Nova reorganizacija je izraz ishitrenih promjena i lokalnih želja isključivo vođenih političkim motivima

Nova organizacija je uključivala 427 općina, 21 županiju, 127 gradova i 3 regije po NUTS –u.

- na području regionalnog razvoja postojala je regionalna organizacija koji je valjalo propitivati i po potrebi mijenjati s gledišta funkcioniranja novog sustava

U naslijeđenom stanju iz 1991. g. bile su definirane 4 makroregije u koje su uključene 112 općina

U to vrijeme dominira socijalna dimenzija dok je danas naglasak stavljen na RAZVOJNU STRATEGIJU

Posebno su zabrinjavajuća kretanja u INDUSTRIJI koja je povijesno gledano bila nositelj razvoja HR sudjelujući u zaposlenim i proizvodnji između 35- 40%, a na kraju ovog desetljeća oko 20%

c) Univerzalni tranzicijski pad gospodarske aktivnosti je u HR bio pojačan ratnim događajima

Stagnacija gospodarske aktivnosti u 80.-im nakon velikog INVESTICIJSKOG VALA u kasnijim 70.-im utjecala je na visoku razinu SKRIVENE NEZAPOSLENOSTI koja se u procesu tranzicije pretvorila u OTVORENU nezaposlenost.

Pojavio se i problem branitelja – nemogućnost njihova zaposlenja nego su umirovljeni i postali socijalni slučajevi

REMIZIRANO:

Ovu fazu karakterizira izraženi TRANZICIJSKI PAD pojačan RATOM što je smanjilo mogućnost ozbiljnog RESTRUKTURIRANJA GOSPODARSTVA

Zbog zakašnjelog restrukturiranja te alokacije faktora u tercijarnom sektoru, oko 50% poduzeća se nalazi u sektoru trgovine, a svega 20% u INDUSTRIJI I GRADITELJSTVU

Narušena je INDUSTRIJSKA STRUKTURA u kojoj je smanjen udio PROCESNE INDUSTRIJE za oko 2/3

Ostali problemi: - pumpanje neproizvodne potrošnje koji je na godišnjoj razini 10% veća od BDP- a što se pokriva prodajom državne imovine i ZADUŽIVANJEM

- poslijeratni dug je narastao 12 puta- državni proračun 4,5 puta veći što je 2 puta više od rasta BDP-a.

U regionalnom razvoju odnosi su dodatno pogoršani jer od ukupnog broja poduzeća 2/3 su locirane u 4 grada – Zagreb, Osijek, Rijeka, Split

2.6. OSNOVE NACIONALNE REGIONALNE POLITIKE

Regija se može klasificirati kao OBJEKT ili kao SUBJEKT gospodarskog razvitka

Tretiranje regije kako objekata znači da se razvojni proces KONTROLIRA s nacionalne razine egzogena determinanta koja blokira regionalne inicijative, inovacije, kao i regionalnu razvojnu motivaciju nije optimalno rješenje jer se regija isključivo oslanja na VANJSKI INTERVECIONIZAM (dovodi do PASIVIZACIJE regije)

Subjektivitet regionalnih jedinica znači da postoje AUTONOMNE sistematske pretpostavke u vođenju regionalne ekonomske politike.

Regionalni subjektivitet je potreban, ali ne i dovoljan uvjet uspješnog gospodarskog razvitka

Važna je komplementarnost nacionalne i ekonomske politike Veća razina liberalizacije privrednih odnosa u zemlji i okruženju Poticanje poduzetništva – jedino poduzeća mogu realizirati razvojne programe – vlada i

druge investicije mogu samo pomoći

Dugoročni razvoj regije podrazumijeva PRIMARNE I SEKUNDARNE pretpostavke i mjere ekonomske politike:

a. PRIMARNE MJERE – odnose se na vremensku ( dugoročnost primarnih pretpostavki) i sadržajnu dimenziju ( aktualnost primarnog miljea)

Tvore ih:1. REGIONALIZACIJA ZEMLJE - temeljno pitanje ukupnog sustava

- regionalni gospodarski subjektivitet i fje regije u ukupnom sustavu određeni su razinom DECENTRALIZACIJE i ulogom regije u vlastitom razvoju

2. KLASIČNA i TEHNOLOŠKA INFRASTRUKTURA

Spadaju u primarnu pretpostavku regionalnog razvoja

Čine temeljnu centripetalnu silu regionalnog razvoja

3. PRIRODNI RESURSI, KORIŠTENJE I ZAŠTITA PROSTORA

b. SEKUNDARNE MJERE – uglavnom se svode na regionalne fenomene koje treba rješavati u kratkom i srednjem roku DIREKTNIM i INDIREKTNIM MJERAMA ekonomske politike

1) Mjere za FORMIRANJE I AKTIVIRANJE LJUDSKOG KAPITALA spriječiti pretjeranu migraciju stanovništva među regijama jer to ima velike ekonomske posljedice utjecaj na tržište RADA sufinanciranje obrazovanja, prekvalifikacija, treninzi, međuregionalna mobilnost rada

Pridonosi lokaciji faktora, korištenju regionalnih potencijala, otvaranju regije, međuregionalne mobilnosti faktora i dobara

Motivira inicijative i stvara bazu za procesne i proizvodne inovacije.

Postoji sistematizacija u 3 osnovne grupe:

2) REGIONALNA ALOKACIJA KAPITALA rast slabije razvijenih regija najviše determinira kapital

- kako privući kapital? Snižavanjem troškova proizvodnje ili direktnim transferima (poticajima)

- porezne stimulacije štednje

3) STIMULIRANJE PODUZETNIŠTVApoduzetnici su osnovni nositelj rasta na svim razinama pa tako i regionalnoj stimuliranjem poduzetničkih inicijativa i inovacija dinamizira se rast i smanjuju regionalne razlike