20 godinaprimjene zakona o trgovačkim društvima

TISKANICAPoštarina plaćena u pošti 10000 Zagreb

www.novi-informator.net

instruktivno-informativni list za ekonomska i pravna pitanja

©ISSN 0537 6645

Nakladnički savjet Novog informatora predsjednik: Mladen Žuvela, dipl. iur. članovi: prof. dr. sc. Mate Babić • akademik Jakša Barbić • dr. sc. Ivo Grbin • Damir Kontrec, dipl. iur. • mr. sc. Hrvoje Momčinović

BROJ 6348

na stranicama 3. TRADITIO IURIDICA, br. 329, prof. dr. sc. Marko Petrak NOVI PROPISI 4. SUDSKA PRAKSA 6. NASLJEDNO PRAVO: Oporuka u izvanrednim okolnostima, Marija Butković, dipl. iur. 8. POREZI: Paušalno oporezivanje u 2015. i godišnje izvješće za 2014. (2.). mr. sc. Mirjana Mahović Komljenović, dipl. oec.11. MALE STRANICE INFORMATORA – PRAVOSUĐE: O vrednovanju sudačkog rada, kvaliteti sudbenog sustava, poštovanju sudačke neovisnosti, Đuro Sessa, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predstavnik Republike Hrvatske u Savjetodavnom vijeću europskih sudaca

15. LOKALNA SAMOUPRAVA: Raspuštanje predstavničkog i razrješenje izvršnog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave Željka Tropina Godec, dipl. iur.17. UPRAVNO PRAVO: Pravo na naknadu i uvećanje plaće za rad blagdanom i neradnim danom državnih službenika i namještenika, Ivan Roguljić, dipl. iur.19. PREKRŠAJNO PRAVO: Institut pregovaranja i sporazumijevanja ovlaštenog tužitelja i počinitelja prekršaja Željko Kudrić, dipl. iur., viši sudski savjetnik u Prekršajnom sudu u Daruvaru22. VI PITATE - MI ODGOVARAMO

Nastavak na 2. stranici

ZAGREB, 12. 1. 2015.

interview

akademik JAKŠA BARBIĆ

20 godina primjene Zakona o trgovačkim društvima

akademik JAKŠA BARBIĆ, potpredsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

informator: Gospodine Barbiću, Za-kon o trgovačkim društvima donesen je 1993. godine (Nar. nov., br. 111/93) s početkom primjene od 1. siječnja 1995., te je predstavljao najveću prekretnicu na području kojim se uređuju gospodar-ski odnosi privatnim pravom. Molim Vas, recite nam koji je pravni okvir u tom području pravnopovijesno pretho-dio donošenju tog Zakona koji je proi-zveo tako velike promjene u tom prav-nom području?

J. BARBIĆ: Zakon o trgovačkim društvima jedan je od nekoliko temelj-nih zakona u hrvatskom pravnom su-stavu, Zakon na kojem se temelji prav-no uređenje odnosa u gospodarstvu. Njegovo donošenje prekretnica je u pravnom uređenju našeg statusnog pra-va na tom području.

Ne smije se zaboraviti da su trgo-vačka društva posljednji put u nas bila pravno uređena Hrvatskim trgovačkim zakonom iz 1875., čije su se odred-be primjenjivale sve do 1948., kada su bila ukinuta trgovačka društva. Dolazi razdoblje državnih privrednih podu-zeća, a od 1973. uvode se organizacije

Zakon o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93, 34/99, 121/99 - vjerodostojno tumačenje, 52/00 - Odluka USRH, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11 - proč. tekst, 111/12 i 68/13), koji se primjenjuje od 1. siječnja 1995., zasigurno je iznimno značajan za gospodarstvo, za tvrtke pojedinačno i njihove međusobne odnose na tržištu - domaćem i jednako tako inozemnom, kao i unutar Europske unije.Koliko su ostvarena očekivanja i koliko su njegove odredbe pripomogle da se odnosi u gospodarstvu unaprijede, za naše čitatelje ocjenu je dao akademik JAKŠA BARBIĆ.

udruženog rada, koje su se temeljile na sasvim drukčijim postavkama od onih na kojima se temelje trgovačka društva. Temelj tih pravnih osoba bilo je pravo rada radnika društvenim sredstvima na temelju kojega je pravna osoba u kojoj su radnici udružili svoj rad (osnovna organizacija udruženog rada ili radna organizacija bez osnovnih organizacija u svom sastavu), stjecala pravo uprav-ljanja, koje je kasnije nazivano pravom korištenja i konačno pravom raspolaga-nja na sredstvima na kojima su ostvari-vali pravo rada. Kod toga je bilo bitno da takve pravne osobe nisu imale imo-vinu, što je inače temelj djelovanja sva-

ke pravne osobe. To je bilo zbog toga jer su sredstva u društvenom vlasništvu pripadala svakome i nikome, a to je ostalo nerazjašnjeno za cijelo vrijeme postojanja društvenog vlasništva, jer je predstavljalo pravni apsurd. Zakon o poduzećima je 1. siječnja 1989. uveo društveno poduzeće u koje su se morale u toku godine dana pretvoriti sve orga-nizacije udruženog rada. To je poduze-će imalo imovinu, ali još ne i članove i temeljilo se na samoupravljanju. Tim su zakonom bila uvedena i tzv. poduzeća u mješovitom vlasništvu - dioničko druš-

2 12. 1. 2015.br. 6348

Nastavak sa 1. stranice

tvo, društvo s ograničenom odgovorno-šću, komanditno društvo i društvo s ne-ograničenom solidarnom odgovornošću članova pa se može reći da su njime na-kon 41 godine u nas ponovno bila uve-dena trgovačka društva, iako ih se tako nije nazivalo. Problem je bio u njihovoj podnormiranosti, o kojoj govori poda-tak da su sva ta društva bila uređena sa svega 51 člankom Zakona, što je izmje-nom Zakona bilo svedeno na 42 članka. To je praktički značilo mogućnost da se osnuju takva društva i ništa više. Sve je bilo prepušteno autonomnom uređenju odnosa u društvu s vrlo malim ograniče-njima, bez gotovo ikakve zaštite članova društva i trećih osoba, uz potpunu prav-nu nesigurnost.

Kako su se na temelju Zakona o pre-tvorbi društvenih poduzeća iz 1991. ta poduzeća pretvorila u dionička društva i samo izuzetno u društva s ograničenom odgovornošću, bila je prijeka potreba da se donese zakon kojim će se urediti to područje i osigurati potrebna pravna sigurnost članovima društva i osobama koja s društvima ulaze u poslovne od-nose. Stoga je krajem 1993. donesen Zakon o trgovačkim društvima, s po-četkom primjene 1. siječnja 1995. Na području privatnog prava pravilo je da nikada jedno pravno uređenje odjed-nom ne prestaje, a drugo počinje, jer se poštuje pravno uređenje odnosa u vrijeme njihova nastanka tako da novo pravno uređenje postupno potiskuje ono prijašnje, dok ga potpuno ne zamijeni. Ovdje to nije bilo moguće, nego je novo pravno uređenje, nakon propisanog pri-jelaznog vremena prilagodbe, u cijelosti zamijenilo ono prijašnje. Čim su druš-tvena poduzeća u propisanom kratkom roku postala neko od trgovačkih društa-va, a dotadašnja poduzeća u mješovitom vlasništvu u tome roku prilagodila svoje interne akte Zakonu o trgovačkim druš-tvima, na njih se počeo primjenjivati taj Zakon. Zato se može reći da je Zako-nom u nas učinjena temeljita promjena bez ostatka na području uređenja gos-podarskog statusnog prava i udaren te-melj novoj grani prava - pravu društava.

informator: Gospodine Barbiću, od siječnja 1995. na snazi su odredbe Zako-na o trgovačkim društvima. Kako, nakon dvadeset godina, ocjenjujete učinke pri-mjene njegovih odredaba u praksi?

J. BARBIĆ: Učinak njegove dosa-dašnje primjene smatram dobrim. Na-kon početnih teškoća, jer tada nitko nije imao saznanja ni o temeljnim pojmovi-ma o trgovačkim društvima, primjena teče onako kako je zamišljena, odnosi u trgovačkim društvima uređeni su na razini suvremenih rješenja u razvijenim

pravnim sustavima. Pravna je sigurnost na tom području, rekao bih, pristoj-na, iako uvijek može biti bolja. Druga je stvar služe li se zainteresirani uvijek pravnim sredstvima koja im taj Zakon pruža u zaštiti njihovih prava i interesa. Mislim da se neka raspoloživa pravna sredstva nedovoljno koriste, ali to nije stvar Zakona, na njemu je da ponudi pravna rješenja, a na zainteresiranima je odluka hoće li ih koristiti. Na temelju Zakona razvila se sudska praksa, samo u mojem sustavu od četiri knjige Prava društava, navodim oko tisuću odluka o raznim pitanjima primjene Zakona. I u pravnoj književnosti Zakon je pristojno obrađen.

informator: Dali ste značajan osobni doprinos u formuliranju njegovih odre-daba pa Vas molim da kažete u kojoj je mjeri ostvarena intencija, cilj koji se že-lio ostvariti njegovim donošenjem?

J. BARBIĆ: Cilj donošenja Zakona primjereno je ostvaren. Kada smo radili na Zakonu, vodili smo se idejom da pri-mijenimo rješenja koja su se drugdje po-tvrdila u praksi, da ona budu moderna i da odgovaraju našim potrebama. Iako je bilo pritisaka u raznim smjerovima pa i takvih da se što manje stvari propiše, možda i zato da bi se moglo nesmeta-no nastaviti s dotadašnjim zloporabama koje su već bile uzele maha, Zakon je rađen prema uzoru na njemačko pravo, jedno od najboljih na tom području, vodeće u Europskoj uniji. Osim toga, naše je privatno pravo i povijesno bilo rađeno prema uzoru na srednjoeuropska prava, kojima je svima manje ili više bilo uzor njemačko pravo. Razlog odabira toga prava bio je i u tome što prihva-tite li njegova rješenja, odmah vam je na raspolaganju vrlo obilna njemačka sudska praksa i bogata pravna književ-nost, što je za primjenu propisa izuzet-no važno. Ne morate čekati da se deset-ljećima stvara praksa sudova i da se to komentira u pravnoj književnosti nego vam je sve dostupno već od prvog dana primjene Zakona. To omogućuje brzu prilagodbu novom pravu. S obzirom na veličinu promjene koju je Zakon donio, to je i ostvareno. Isprva je bilo teškoća sa sudskim registrom, ali je to prevlada-no uz neke manje nesuglasice, koje su posljedica teškog napuštanja prijašnjeg načina razmišljanja. To je razumljivo.

informator: Tijekom proteklih godi-na u Zakonu su provedene dosta opsežne izmjene i dopune. Kako to komentirate?

J. BARBIĆ: Zakon je izmijenjen i dopunjen šest puta, s tim da je Hrvatski sabor donio jedno vjerodostojno tuma-čenje, a Ustavni sud RH odluku o uki-danju odredbe Zakona, koja je u Zakon bila unesena njegovom izmjenom, uz protivljenje struke, na koju se odnosilo

i spomenuto vjerodostojno tumačenje. Do jedne promjene došlo je i Kaznenim zakonom iz 2011.

Kada smo radili na donošenju Za-kona, pošli smo od toga da, iako još nije bilo govora o tome da Republika Hrvatska bude punopravnom članicom tadašnjih Europskih zajednica, Zakon sadržava što više rješenja europske prav-ne stečevine s područja prava društava. Prihvaćajući rješenja iz njemačkog pra-va, već smo 1993. u naš pravni sustav ugradili oko 60% te pravne stečevine toga vremena. Nije, naime, odmah bilo moguće prihvatiti sva vrlo sofisticirana rješenja njemačkog prava, koje je sadr-žavalo europsku pravnu stečevinu, jer to u početku primjene do tada u nas pot-puno nepoznatih pravnih instituta, ne bi bilo moguće - primjena Zakona bi se zaglavila. Smatrali smo da treba ići ko-rak po korak, omogućujući praksi da se prilagodi, ali u Zakon za početak unijeti pravna rješenja koja pružaju potrebnu pravnu sigurnost.

Tome treba dodati da je europska pravna stečevina vrlo dinamična na tom području i da se stalno dopunjuje tako da sve države članice često, svakih par godina, mijenjaju svoje propise o trgo-vačkim društvima. Kada je počela pri-lagodba europskoj pravnoj stečevini, i mi smo morali učestalo intervenirati i u Zakon unositi nova rješenja. Sve su države to iskoristile, da tom prigodom u svoje propise unesu rješenja kojima se sprječavaju uočene nepravilnosti u prak-si, a osobito moguće zloporabe. Tako je došlo, a ubuduće će i dalje dolaziti, do promjena Zakona izazvanih stalnim po-većanjem europske pravne stečevine pri-godom kojih ćemo i mi koristiti rješenja kojima se sprječavaju uočene moguće zloporabe i povećava pravna sigurnost, prema uzoru na ono što se već događa u drugim državama članicama Unije. Ako se nešto već drugdje pojavilo, dobro je to u nas na vrijeme preduhitriti odgova-rajućim rješenjima u Zakonu, iako kada su zloporabe u pitanju, naši ljudi baš i ne zaostaju za drugima.

Važno je napomenuti da struka do-sad nije ispustila izmjene Zakona iz ruke, osim u dva slučaja, u kojima se politička intervencija u Zakon pokazala promašajem. To ćemo prvom prigodom izmijeniti. Zakon o trgovačkim društvi-ma previše je složen da se u njega može intervenirati bez sudjelovanja struke, politika tu nema što tražiti.

informator: Od ulaska u Europsku uniju u primjeni je Zakon o uvođenju Europskoga društva i Europskog gos-podarsko interesnog udruženja. Koliko i kako te institucije mogu i trebaju prido-nijeti razvoju našega gospodarstva?

J. BARBIĆ: Europsko društvo i europsko gospodarsko interesno udru-ženje uređeni su europskim uredbama koje se neposredno primjenjuju, ali sva-ka država članica mora donijeti propise o njihovu uvođenju u svoj pravni sustav. To smo učinili. Moje je mišljenje da ta društva nisu potrebna, o čemu govori njihov zanemariv broj u Europi. Prvo je

zapravo nacionalno dioničko društvo, s nekim neznatnim dodacima i vrlo slo-ženim rješenjima za sudjelovanje radni-ka u upravljanju tim društvima. Koriste ga samo mega dionička društva u Eu-ropi, kada zajedno žele osnovati takvo društvo.

Drugo spomenuto društvo u cije-losti, uz neznatne dodatke koji se tiču samo okolnosti da u njemu sudjeluju osobe iz najmanje dviju država članica Unije, odgovara našem gospodarskom interesnom udruženju, jer smo za prav-no uređenje toga društva koristili rje-šenja iz Uredbe. Mislim da ta dva tipa društva ne mogu pridonijeti razvoju na-šeg gospodarstva, ali u propisima, kao i sve druge države članice Europske unije, moramo predvidjeti mogućnost da ih se koristi, i to smo učinili. Dosad, barem koliko je meni poznato, u nas nije osno-vano nijedno takvo društvo.

informator: Globalno, u cijelosti, naše je gospodarstvo u stagnaciji, pa i nazadovanju. Koliko na to - uz recesiju svjetskog gospodarstva - djeluje i na naše zakonodavstvo odnosno prenormiranost kao i neažurno sudstvo, s izuzetkom suda u Zadru?

J. BARBIĆ: Naš je pravni sustav gle-de toga bolno pitanje, jer i on, nažalost, značajno utječe na stanje u gospodar-stvu. Nakon stvaranja države Hrvatske počelo se s moderniziranjem pravnog sustava, na koje je nastavljena njegova europeizacija zbog prilagodbe europ-skoj pravnoj stečevini. U samo 2.040 dana pravim zakonodavnim stampedom u naš je pravni sustav ugrađena golema europska pravna stečevina. To je zbog brzine učinjeno bez nekog posebnog reda, nova su se rješenja unosila u pro-pise, a da se nije vodilo brigu o tome da neko rješenje na jednome mjestu utje-če na ono što je propisano na drugim mjestima pravnog sustava. Europske izvore doslovno se prevodilo, a da se nije uvijek uzimalo u obzir kako zapravo glasi neko rješenje u europskoj pravnoj stečevini, koja nije čak ni istoznačna u svim njezinim jezičnim verzijama.

Uz to nije se dosljedno utvrdilo što neki pravni institut u toj stečevini znači, kako ga se i gdje može unijeti u naš prav-ni sustav s obzirom na njegovu ulogu u pravu uzoru te izraziti u duhu hrvatsko-ga jezika. U propisima ima dosta pra-znina, nedorečenosti i suprotnosti. Tako smo dobili modernizirana pojedina pravna rješenja, ali smo izgubili cjelinu pravnog sustava, punog teško razumlji-vih, a nekada i nerazumljivih propisa za koje, da bi se utvrdio njihov sadržaj, ne-kada treba posegnuti i za uzorom prema kojem su rađeni. Nazivlje nije dosljedno korišteno, a i nekontrolirano je stvarano na brzinu, bez poželjne suradnje pravnih i jezičnih stručnjaka tako da nekada ne odgovara duhu hrvatskog jezika pa stva-ra zabunu. Nije se vodila briga o tome da je na nekom području prava neki za-kon temelj za cijelo to područje tako da se sve mora ravnati prema njemu. Od-

20 godina primjene Zakona o trgovačkim društvima

312. 1. 2015.br. 6348

* prof. dr. sc. Marko Petrak, predstojnik Katedre za rimsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Traditio Iuridica

prof. dr. sc. MARKO PETRAK*

Traditio Iuridica (329)stupanja od toga ima napretek. Nije ri-jedak slučaj da se neke norme mijenjaju normama koje se u pravnom sustavu ne nalaze tamo gdje bi se to, prema logici, stvari trebalo očekivati. Stječe se dojam da je puno toga u nas prenormirano, imamo inflaciju propisa. Tome treba do-dati da se u nas europska pravna stečevi-na neposredno primjenjuje, da je uveden sustav sudskih presedana kada je riječ o brojnim odlukama Europskog suda, da se teleološkoj metodi tumačenja propisa mora dati prednost, a da se dosad u nas glavna gramatička metoda tumačenja primjenjuje samo kao pomoćna.

Sve to ima za posljedicu temeljitu promjenu u pravu i u pravničkoj stru-ci - ulaskom u Europsku uniju od svih područja djelatnosti u Republici Hr-vatskoj najveću promjenu doživjeli su pravo i pravnička struka. Oni moraju djelovati odmah, bez ostavljenog vre-mena za prilagodbu, s tim da stalno dolaze nove stvari, koje treba ugraditi u pravni sustav, a slobodno kretanje profesionalaca u Uniji omogućuje da se pravni stručnjaci u Republici Hrvat-skoj susreću s mnogo iskusnijim i već davno za to pripremljenim stručnjaci-ma iz drugih država članica Unije.

Nije se lako s time nositi. U pravnom se sustavu danas teško snalaze specijali-sti za uža područja prava, pravnici koji nisu specijalizirani za neko područje prava, u njemu vrlo teško i nesigurno, a adresati pravne norme, građani i pravne osobe, nikako - upućeni su tražiti struč-nu pravnu pomoć od pravnika specijali-

sta za neko područje ne žele li riskirati da ne postupe po pravnoj normi, izgube ili ne ostvare neko svoje pravo ili zašti-te interes. Tome treba dodati sporost sudova dijelom prouzročenu i velikim priljevom sudskih predmeta, a dijelom i nesnalaženjem. Javna uprava poseban je problem u labirintu u kojem se teš-ko snalazi, a propisi upućuju na brojne isprepletene putove koje mora proći svatko tko se bavi poduzetništvom. Sve to ima za posljedicu da Republika Hr-vatska nema povoljan pravni okvir za poslovanje, a nažalost još se ne vidi ni kada će se on poboljšati. Nema pravne sigurnosti.

Reformiranje cijelog pravnog susta-va tako da postane skladna cjelina u ko-joj će primjena prava u pravosuđu i jav-noj upravi biti zadovoljavajuća i pružiti potrebnu pravnu sigurnost - propis je onoliko dobar kako ga se primjenjuje - prijeka je potreba tako da se s tim mora početi odmah želi li se dostići razumna mjera vladavine prava od koje smo, na-žalost, još uvijek daleko. To može biti značajan korak za izlazak iz krize, jer ne posluje se tamo gdje nema zadovo-ljavajuće razine vladavine prava pa tako ni pravne sigurnosti, a ni građani ne žive udobno u takvim okolnostima. Bez stvaranja za to povoljnog pravnog okvi-ra, neće biti ni investicija, bez njih ni izlaska iz gospodarske krize, a bez toga ni izlaska iz sveobuhvatne krize, u koju je duboko upalo hrvatsko društvo.

informator: Gospodine Barbiću, hva-la Vam na razgovoru.

Za informator razgovarao: Božidar Majić

novi propisi

broj 147od 12. prosinca 2014.

Zakon o regionalnom razvoju Republike Hrvatske - stupio na snagu 1. siječnja 2015. Zakon o izmjenama Zakona o brdsko-planinskim područjima - stupio na snagu 1. siječnja 2015. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi - stupio na snagu 20. prosinca 2014. osim članka 15., 16. i 17. toga Zakona koje su stupile na snagu 1. siječnja 2015. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave - stupio na snagu1. siječnja 2015. Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o komunalnom gospodarstvu - stupio na snagu20. prosinca 2014. Zakon o izmjenama Zakona o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika - stupio na snagu 15. prosinca 2014. Odluka o raspoređivanju sredstava za rad političkih stranaka i nezavisnih zastupnika - stupila na snagu 1. siječnja 2015. Uredba o izmjenama Uredbe o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližim kriterijima i mjerilima za utvrđivanje posebne naknade za okoliš na vozila na motorni pogon - stupila na snagu 1. siječnja 2015. Uredba o izmjenama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama - stupila na snagu 13. prosinca 2014., osim članka 1. ove Uredbe koje su stupile na snagu 1. siječnja 2015.

Odluka o neprihvaćanju ponuda pristiglih na temelju Obavijesti o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjerne-industrijske luke Podrola – Rakalj - stupila na snagu 11. prosinca 2014. Odluka o obvezi rada ureda državne uprave radi provedbe izbora za Predsjednika Republike Hrvatske - stupila na snagu 11. prosinca 2014. Odluka o donošenju Smjernica politike državnih potpora za razdoblje 2015.-2017. - stupila na snagu 11. prosinca 2014. Odluka o izmjeni Odluke o pokretanju postupka pregovora o sklapanju Aneksa Granskom kolektivnom ugovoru za zaposlenike u ustanovama kulture koje se financiraju iz državnog proračuna i imenovanju pregovaračkog odbora Vlade Republike Hrvatske - stupila na snagu 11. prosinca 2014. Odluka o izmjeni Odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga - stupila na snagu 12. prosinca 2014. Naputak o vođenju registra životnog partnerstva - stupio na snagu 20. prosinca 2014. Pravilnik o izmjenama i dopuni Pravilnika o plaćanju naknada za pravo uporabe adresa, brojeva i radiofrekvencijskog spektra - stupio na snagu 20. prosinca 2014., osim odredaba iz članka 9. stavak 2. i 5., koje se mijenjaju člankom 4. toga Pravilnika, te odredaba članka 6. i 7. toga Pravilnika, a koje su stupile na snagu 1. siječnja 2015. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o obavljanju gospodarskog ribolova na moru okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom - stupio na snagu 13. prosinca 2014. Pravilnik o izmjeni Pravilnika o registru vinograda, obveznim izjavama, pratećim dokumentima, podrumskoj evidenciji i proizvodnom potencijalu - stupio na snagu20. prosinca 2014.

Popis hrvatskih trgovačkih i znanstvenih naziva pojedinih vrsta proizvoda ribarstva - stupio na snagu 13. prosinca 2014. Pravilnik o načinu ostvarivanja prava na slobodan izbor doktora primarne zdravstvene zaštite - stupio na snagu 20. prosinca 2014. Odluka o izmjenama Odluke o sadržaju i obliku isprave kojom se dokazuje status osigurane osobe Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - stupila na snagu 20. prosinca 2014. Odluka o prirezu porezu na dohodak Grada Ogulina - stupila na snagu 20. prosinca 2014., a primjenjuje se od 1. siječnja 2015.


Državni proračun Republike Hrvatske za 2015. godinu i projekcije za 2016. i 2017. godinu - stupio na snagu 1. siječnja 2015.

Odluka o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskih voda za 2015. godinu i projekcije za 2016. i 2017. godinu - stupila na snagu 1. siječnja 2015.

Odluka o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskih cesta za 2015. godinu i projekcije za 2016. i 2017. godinu - stupila na snagu 1. siječnja 2015.

Odluka o davanju suglasnosti na Financijski plan Centra za restrukturiranje i prodaju za 2015. godinu i projekcije za 2016. i 2017. godinu - stupila na snagu 1. siječnja 2015.

Odluka o davanju suglasnosti na Financijski plan Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za 2015. godinu i projekcije za 2016. i 2017. godinu - stupila na snagu 1. siječnja 2015.

Odluka o davanju suglasnosti na Financijski plan Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka za 2015. godinu i projekcije plana za 2016. i 2017. godinu - stupila na snagu 1. siječnja 2015.

Odluka o davanju suglasnosti na Financijski plan Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2015. godinu i projekcije za 2016. i 2017. godinu - stupila na snagu 1. siječnja 2015. Zakon o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2015. godinu - stupio na snagu 1. siječnja 2015.


Pravilnik o načinu raspolaganja s oružjem i streljivom oduzetim u upravnom, prekršajnom i kaznenom postupku i oružjem predanom Ministarstvu unutarnjih poslova te o načinu rada povjerenstva koje odlučuje o takvom oružju - stupio na snagu 24. prosinca 2014. Pravilnik o prihvatljivosti izdataka u okviru Europskoga socijalnog fonda - stupio na snagu24. prosinca 2014. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima - stupio na snagu 1. siječnja 2015. Pravilnik o izmjenama Pravilnika o načinu i postupku izbora doktora specijaliste medicine rada - stupio na snagu 17. prosinca 2014. Odluka o iznosu tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu električnom energijom - stupila na snagu 1. siječnja 2015. Odluka o iznosu tarifnih stavki za opskrbu električnom energijom u okviru univerzalne usluge - stupila na snagu 1. siječnja 2015. Odluka o općinskim porezima Općine Lovinac - stupa na snagu u roku od osam dana nakon objave u »Glasniku« Općine Lovinac, osim odredbi o prirezu porezu na dohodak koje su stupile na snagu 4. prosinca 2014. Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o gradskim porezima Grada Karlovca - stupila na snagu 24. prosinca 2014., a primjenjuje se od 1. siječnja 2015.


IUSTUM PRETIUM (III.), (nastavak rubrike Traditio iuridica 328). Kako smo već spomenuli, u antičkom su svijetu oblikovana i religijska učenja o pravednoj cijeni. Najprije ćemo ukratko prikazati hebrejsko učenje. Začetke tog učenja postavio je sam Jahve, naloživši Mojsiju da obznani Izraelcima sljedeću zapovijed: »Kad prodajete imanje svome sunarodnjaku ili kupujete od svoga sunarodnjaka, nemojte nanositi štete svome bratu.« (Levitski zakonik, 25, 14). Na temelju navedene zapovijedi, rabini su razvili precizne pravne odredbe o kupoprodaji. Tako npr. Mišna, zbirka propisa nastala oko 200 g., a koja je je poslije postala sastavni dio Talmuda, propisuje da oštećena stranka ima pravo pobijati ugovor o kupoprodaji pokretnina u slučaju da ugovorena cijena odudara od pretpostavljene pravedne cijene za najmanje jednu šestinu. Navedena Jahvina zapovijed bila je i ishodište kršćanskog učenja o pravednoj cijeni. Već sv. Pavao propovijeda Solunjanima da se u poslovima ne smije »prikraćivati i varati svoga brata« jer »Gospodin je osvetnik za sve to« (1 Sol. 4,6). Patristika je podrobnije razradila tu kršćansku zapovijed te je plodotvorno povezala sa srodnim motivima u grčkom filozofijskom mišljenju. Tako je npr. Eusebije isticao da kršćani ne izbjegavaju trgovinu, no da su pravedni i skromni te da, stoga, izbjegavaju strast bogaćenja. A sv. Ambrozije, slijedeći gotovo doslovno Ciceronovu formulaciju, povezao je stoičku zabranu bogaćenja na štetu drugoga s kršćanskim zapovijedima, opominjući u navedenom kontekstu i da iznos kupovne cijene mora biti pravedan (vidjeti De officiis ministrorum 3,2,13; 3,6,37.). Isti smisao sadržava i prijekor sv. Augustina upućen pojedincima koji stvaraju dobit tako da iskorištavaju tuđe teške prilike (vidi Sermones, 75,2). Dakle, crkveni su oci poučavali da se čovjek na svaki način mora pridržavati pravednih cijena (usp. Horvat, Prekomjerno oštećenje (Laesio enormis), Rad JAZU, knjiga 322, Zagreb, 1961., str. 233 i sl.) (nastavak u sljedećem broju …).

4 12. 1. 2015.br. 6348

Sudska praksaAkt raspolaganja – raspolaganje poljoprivrednim zemljištem

Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača, koja se donosi u postupku raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, predstavlja akt raspolaganja, a ne upravni akt

ODLUKA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. U-III-2742/2009 OD 4. STUDENOGA 2014.

Ustavni sud Republike Hrvatske u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo F. d. o. o., Č., na sjednici održanoj 4. studenoga 2014. jednoglasno

je donio Odluku kojom se ustavna tužba odbija.Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Upravnog

suda Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Upravni sud), broj: Us-268/2009-4 od 5. ožujka 2009., kojim je odbačena tužba podnositelja u upravnom sporu protiv Odluke o dodjeli koncesije za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Z., KLASA: 320-02/08-03/09, URBROJ: 5030116-08-3 od 5. prosinca 2008.

U konkretnom slučaju mjerodavan je članak 29. sta-vak 1. Ustava, koji glasi:

»Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovi-sni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.«

Ustavni sud podsjeća da je u Odluci, broj: U-III-1001/2007 od 7. srpnja 2010., objavljenoj u Narod-nim novinama, broj 90/10. i na www.usud.hr, utvrdio da se jamstva prava na pravično suđenje, sadržana u članku 29. stavak 1. Ustava, primjenjuju i na sudski postupak pred Visokim upravnim sudom, odnosno upravnim su-dovima (upravni spor).

Ustavni sud ocjenjuje da podnositelju osporenim rješenjem nije povrijeđeno ustavno pravo na pristup sudu, kao sastavni dio prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavak 1. Ustava.

Ustavni sud podsjeća da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (primjerice, Rev-1510/02 od 25. veljače 2004., Rev 414/05 od 22. ožujka 2006., Revr 392/05-2 od 1. ožujka 2006. i dr.) zauzeo stajalište da odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača, koja se don-osi u postupku raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, predstavlja akt raspolaganja, a ne up-ravni akt.

Tako je, primjerice, u rješenju, broj: Revr-392/05-2 od 1. ožujka 2006., Vrhovni sud istaknuo:

»Odluka tužene o izboru najpovoljnije ponude (čl. 23. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu - Nar. nov., br.: 66/01 - u nastavku teksta: ZPZ), po svojoj pravnoj naravi ne predstavlja upravni akt u smislu odredbe članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Nar. nov., br.: 53/91, 9/92 i 77/92), pošto natječajni postupak koji se provodi temeljem ZPZ-a nije upravni postupak, već zakonom propisan postupak raspolaganja poljoprivrednim zemlji-štem u vlasništvu države, a odluka koja se u tom postup-ku donosi o izboru najpovoljnijeg ponuđača predstavlja akt raspolaganja, a ne upravni akt. Dapače, člankom 22. stavak 3. ZPZ-a izričito je određeno da odluka kojom se odlučuje o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na po-ljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske nije upravni akt.

Kada dakle osporena odluka o izboru najpovoljnije ponude nije upravni akt već akt raspolaganja, pogrešan je zaključak suda o nepostojanju sudske nadležnosti za rješavanje konkretnog spora.

U skladu s navedenim, a kako su zbog pogrešnog pravnog stajališta nižestupanjski sudovi propustili me-ritorno raspraviti spor, trebalo je nižestupanjska rješenja ukinuti, te odlučiti kao u izreci, sve temeljem odredbe članka 400, u svezi s odredbom članka 395. stavak 2. Za-kona o parničnom postupku. (...)«

Napomena: Na snazi je novi Zakon o poljoprivred-nom zemljištu (Nar. nov., br. 39/13 i 56/14) i novi Za-kon o upravnim sporovima (Nar. nov., br. 20/10, 143/12 i 152/14).

informator, broj 6348 • 12. 1. 2015.

Pravo na pravično suđenje – obrazlaganje odluke

Postupci pred sudbenim tijelima moraju biti u skladu s načelima vladavine prava, koja se mogu poistovjetiti i s dobrim radom pravosuđa, pa bi prava zajamčena u tom smislu Ustavom i međunarodnim pravnim aktima koji obvezuju Republiku Hrvatsku bila iluzorna i teorijska, kada ne bi postojala obveza sudbene vlasti da obrazlaže svoje odluke

ODLUKA USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. U-III-793/2009 OD 17. SVIBNJA 2012.

U postupku koji je prethodio ustavnosudskom, pr-vostupanjski sud usvojio je tužbeni zahtjev pod-nositeljice i pružio joj zaštitu zbog smetanja po-

sjeda prava na odvod oborinskih voda sa svoje nekretnine na tuženikovu, tako da je zabranio tuženiku isto ili slič-no uznemiravanje. Tuženik je tijekom postupka vratio podnositeljici mogućnost vršenja posjeda prava služnosti odvoda vode, međutim prvostupanjski sud utvrdio je da je tuženik iz prvotnog oduzimanja posjeda svojim pona-šanjem prešao u uznemiravanje posjeda jer je kod otvora kojim teče odvod oborinskih voda pripremio dasku ko-jom u bilo koje doba može brzo i bez posebnih zahvata ponovno zatvoriti propust na ogradi i ponovno spriječiti podnositeljicu u vršenju njezina posjeda prava služnosti na odvod oborinskih voda preko njegove nekretnine. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsko rješenje i odbio tužbeni zahtjev podnositeljice, zauzevši stajalište da nakon vraćanja posjeda više nisu postojali uvjeti za pružanje posjedovne zaštite podnositeljici koji bi se sa-stojali u zabrani uznemiravanja od daljnjeg sličnog sme-tanja, jer je u konkretnom slučaju bilo riječ o oduzima-nju, a ne i uznemiravanju posjeda.

U ustavnoj tužbi podnositeljica je istaknula povredu članka 29. Ustava Republike Hrvatske. Istaknula je da se smisao sudske zaštite posjeda sastoji ne samo u vraća-nju posjeda i uspostavi posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, već i u zabrani smetanja ubuduće, što je drugostupanjski sud zanemario.

Ustavni sud Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Ustavni sud) utvrdio je da u drugostupanjskom rješenju nisu obrazloženi razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva te da je drugostupanjski sud očito zanemario utvrđenja iz prvostupanjskog postupka da nije došlo do prestan-ka smetanja posjeda jer je oduzimanje posjeda prešlo u

uznemiravanje, i to iz iste činjenične osnove. Zbog ne-dostatka obrazloženja drugostupanjskog rješenja kojim bi obrazložio razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, pod-nositeljici je, prema ocjeni Ustavnog suda, povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje.

informator, broj 6348 • 12. 1. 2015.

Troškovi kaznenog postupkaRok od tri mjeseca za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova branitelja počinje teći od dana dostave pravomoćne presude, pa kad pravomoćna presuda branitelju uopće nije dostavljena taj rok i nije mogao početi teći

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Kzz 35/2012-3 OD 23. KOLOVOZA 2012.

Prema odredbi članka 120. stavak 1. Zakon o ka-znenom postupku (Nar. nov., br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 - proč. tekst

i 115/06 - u nastavku teksta: ZKP/07), koji je primije-njen u ovom slučaju, u svakoj presudi i rješenju kojim se obustavlja kazneni postupak odlučit će se tko će snositi troškove postupka i koliki su, a prema odredbi članka 120. stavak 2. ZKP/07 ako nedostaju podaci o visini troškova posebno rješenje o visini troškova donijet će istražni sudac, sudac pojedinac ili predsjednik vijeća kada se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima u visini troškova može se podnijeti najkasnije u roku tri mjeseca od dana dostave pravomoćne presude ili rješenja osobi koja ima pravo postaviti takav zahtjev. U konkretnom slučaju na glavnoj raspravi 21. svibnja 2009. donesena je oslobadajuća presuda protiv os. S. D. za kazneno djelo iz članka 224. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. Kazne-nog zakona te istodobno odlučeno da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava. Pismeni otpra-vak te presude uručen je branitelju optuženika 3. lip-nja 2009., a optuženiku putem oglasne ploče 13. srpnja 2009. Nakon što je presuda stekla pravomoćnost ona nikada nije dostavljena optuženiku niti njegovu brani-telju, što je neosporiva činjenica kako za prvostupanjski, tako i za drugostupanjski sud. Zahtjev za naknadu troš-kova postupka branitelj optuženika podnio je 4. stude-noga 2009. Kod takvog stanja stvari prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je zahtjev postavljen nakon tri mjeseca od dana dostave pravomoćne presude jer pravo-moćna presuda, kao niti obavijest o pravomoćnosti pre-sude strankama nije dostavljena, pa rok od tri mjeseca nije niti mogao početi teći. Također, i drugostupanjski sud pogrešno tumači zakon kada smatra da je zahtjev nepravodoban zato što je branitelj optuženika mogao i prije utvrditi da je presuda postala pravomoćna te da je imao mogućnost zahtjev za naknadu troška staviti od-mah po objavi presude, tim više što je tom presudom optuženik oslobođen od optužbe. Naime, branitelju optuženika zakonodavac nije naložio obvezu da motri kada će presuda steći pravomoćnost. Naprotiv, prema odredbi članka 120. stavak 2. ZKP/97 sud je dužan pra-vomoćnu presudu dostaviti strankama, da bi one mogle, ovisno o ishodu postupka, postaviti zahtjev za naknadu troškova, za što im je zakonodavac dao prekluzivni rok od tri mjeseca računajući od dostave pravomoćne pre-sude. Riječ je o kogentnoj i sasvim jasnoj normi koja ne dopušta drukčije tumačenje. Na izloženi način prvostu-panjski sud i drugostupanjski sud povrijedili su odredbu članka 120. stavak 2. ZKP/97 prema kojem rok od tri

512. 1. 2015.br. 6348Uredio Hrvoslav Bašić, dipl. iur.

mjeseca za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova postupka počinje za optuženika i njegova branitelja teći nakon što im bude dostavljena pravomoćna presuda.

informator, broj 6348 • 12. 1. 2015.

Postupak u parnicama radi smetanja posjeda – revizija

U parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku

ODLUKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Rev 1463/2009-2 OD 31. OŽUJKA 2011.

U ovom predmetu riječ je o postupku zbog smeta-nja posjeda.

Prema odredbi članka 443. stavak 3. Zako-na o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - u nastavku teksta: ZPP) protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavak 2. ovog Zakona.

Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalno-pravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osi-guranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Odredbom članka 382. stavak 3. ZPP-a propisano je da u reviziji iz stavka 2. ovog članka stranka treba odre-đeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Međutim, u predmetnoj reviziji nije određeno na-vedeno ni pravno pitanje niti su određeno navedeni ra-zlozi zbog kojih revident smatra neko pravno pitanje važnim za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

informator, broj 6348 • 12. 1. 2015.

Ovršni postupak – odgoda ovrhe

Opasnost nastupanja štete kao razlog za odgodu ovrhe mora biti učinjena vjerojatnom te da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe

ODLUKA VISOKOG TRGOVAČKOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Pž 8139/2010 OD 28. SIJEČNJA 2011.

Prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj ... od 16. studenog 2010., odbio je kao neosnovan ovr-šenikov prijedlog za odgodu ovrhe određene rje-

šenjem tog suda o ovrsi poslovni broj ... od 6. listopada 2010.

U obrazloženju se navodi da je ovrha navedenim rješenjem određena na poslovnim udjelima koje ovrše-nik ima u trgovačkim društvima S. d.o.o., K.. ... i S. L. d.o.o., K., .... Ovršenik je protiv tog rješenja podnio žal-bu i prijedlog za odgodu ovrhe, u kojemu je naveo da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu, jer ovršenik i njegova obitelj isključivo iz poslovanja navedenih društava ostvaruju pri-hode te bi provedba ovrhe bez sumnje ugrozila njegovu egzistenciju. Navodeći članak 61. Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - u nastavku teksta: OZ), sud obrazlaže da na prijedlog ovršenika sud može (dakle, nije dužan) odgoditi ovrhu samo ako utvrdi da su kumulativ-no ispunjene dvije pozitivne pretpostavke. Glede prve od tih pretpostavki - vjerojatnosti da bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu -

ovršenik prema mišljenju suda nije iznio činjenice na te-melju kojih bi sud mogao zaključiti da bi provedbom ovr-he za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, već samo paušalno i neargumentirano navodi da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu štetu. Opa-snost nastupanja štete mora biti konkretizirana na razini vjerojatnosti, osim ako nije očita sama po sebi. Ovršenik bi trebao učiniti barem vjerojatnim postojanje opasno-sti nastanka štete zbog nastavljanja ovrhe (uzročna veza između nastavka ovrhe i nastanka štete), ali i to da bi se odgodom ovrhe ta opasnost otklonila. Tu vjerojatnost trebalo bi dovesti i u kontekst konkretnih stranaka, nji-hova imovinskog stanja, utjecaja određenog predmeta u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe. Međutim, ovršenik nije iznio ni jedan razlog, niti je dostavio dokaz na temelju kojega bi se mogao izvesti takav zaključak. (...)

Iz uvida u spis proizlazi da je u svome prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik naveo samo da bi provedbom ovr-he ovršenik pretrpio nenadoknadivu odnosno teško na-doknadivu štetu, jer ovršenik i njegova obitelj isključivo iz poslovanja predmetnih trgovačkih društava ostvaruju prihode te bi provedba takvog rješenja bez sumnje ugro-zila njihovu egzistenciju. Takav žalbeni navod je i prema ocjeni ovog suda općenit i nepotkrijepljen bilo kakvim dokazima te ga je doista trebalo odbiti. Kada bi se samom činjenicom općenitog navođenja moguće štete prihvaćali prijedlozi za odgodu ovrhe, institut ovrhe kao postupka prisilne naplate izgubio bi smisao i svrhu, a štetu bi zbog nemogućnosti naplate trpio ponajprije ovrhovoditelj, koji raspolaže ovršnom ispravom.

Sve što je navedeno u žalbi tiče se samog poslovnog odnosa s ovrhovoditeljem, ali nema nikakvog utjecaja na dokazivanje vjerojatnosti nastupa štete koja je pro-pisana kao jedna od pretpostavki za moguću odgodu ovrhe.

Napomena: Na snazi je novi Ovršni zakon (Nar. nov., br. 112/12, 25/13 i 93/14).

informator, broj 6348 • 12. 1. 2015.

Komunalno gospodarstvo – naknada za uređenje voda

Obveza plaćanja naknade za uređenje voda pretpostavlja mogućnost korištenja prostorom na temelju valjane pravne osnove

ODLUKA VISOKOG UPRAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE, BR. Us-2026/2009 OD 4. TRAVNJA 2012.

Činjenično stanje u upravnom postupku utvrđeno je na temelju evidencije obveznika komunalne naknade i katastarskih podataka. Međutim, na

temelju podataka spisa dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu sud za sada nije mogao otkloniti prigovore iz tuž-be.

Naime, na temelju odredbe članka 17. stavak 1. Za-kona o financiranju vodnog gospodarstva (Nar. nov., br. 107/95, 19/96, 88/98 i 150/05) naknadu za uređenje voda plaćaju vlasnici ili drugi nositelji ovlasti korištenja i/ili upravljanja nekretninama iz članka 18. toga Zakona.

Odredbom stavka 2. istog članka Zakona, definira-ni su drugi nositelji ovlasti korištenja i/ili upravljanja iz stavka 1. tog članka kao osobe ili organizacije ili tijela pravne osobe koje na temelju zakona, podzakonskog akta, ugovora ili na temelju akta nadležnog tijela, koriste i/ili upravljaju nekretninama.

Sukladno odredbi članka 18. stavak 1. točka 1. toga Zakona, naknada za uređenje voda plaća se na poslovni prostor koji je namijenjen obavljanju gospodarskih i dru-gih djelatnosti, uključujući djelatnosti neprofitnih osoba te tijela Republike Hrvatske, jedinica područne (regio-nalne) samouprave i jedinica lokalne samouprave.

Odredbom članka 35. stavak 2. istoga Zakona, pro-pisano je da se rješenje o obračunu naknade za uređenje

voda za nekretnine za koje se naknada naplaćuje prema članku 36. stavak 1. podstavak 1. toga Zakona (nekret-nine iz čl. 18. na koje se naplaćuje komunalna naknada) donosi prema podacima na temelju kojih se obračunava komunalna naknada.

U konkretnom slučaju tužitelju je obveza plaća-nja naknade za uređenje voda određena kao korisniku poslovnog prostora. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da su osobe koje koriste poslovni prostor na temelju valjane pravne osnove obveznici plaćanja na-knade za uređenje voda, što, dakle, pretpostavlja mo-gućnost korištenja konkretnim prostorom na temelju valjane pravne osnove.

Na temelju članka 35. stavak 2. Zakona, naknada za uređenje voda u određenim slučajevima obračunava se prema podacima na temelju kojih se obračunava komu-nalna naknada, i to pod uvjetom da se radi o prostoru za koji se naplaćuje komunalna naknada, dakle, o prostoru koji je korisnik u mogućnosti koristiti. U konkretnom slučaju spisu ne prileži rješenje iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelju određena obveza plaćanja komunalne nakna-de niti je utvrđeno da tužitelj poslovne prostore ima mo-gućnost koristiti iako spisu prileži zapisnik s očevida ko-munalnog redara jedinstvenog upravnog odjela općine S. od 13. srpnja 2006., iz kojeg proizlazi da je ugostiteljski obrt »C.«, točnije pizzerija smještena u zgradi uz stam-beni objekt i ima površinu 60 m2 te da na području plaže N. postoji kiosk 15 m2 (fast food) u vlasništvu istog ugo-stiteljskog obrta. Ovaj zapisnik tužitelj je odbio potpisati.

Pritom Sud napominje da je provjerom u upisnik ovoga Suda utvrđeno da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj Us-7377/2004 od 14. veljače 2008., odbijena tužba tužitelja protiv rješenja Ministar-stva g., r. i p. Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-311-01/04-01/23, URBROJ: 526-12-04-2 od 11. lipnja 2004., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda za državnu upravu u S.-d. županiji, Službe za gospodarstvo od 26. veljače 2006., kojim je u obrtni registar upisan prestanak obrta po sili zakona, i to obrta za ugostiteljstvo, proizvodnju i trgovinu »C.« vlasnika M. S., N., S. 18., s danom 4. prosinca 2003.

Stoga je u postupku nakon ove presude potrebno utvrditi je li tužitelj vlasnik poslovnog prostora odnosno ima li na temelju valjane pravne osnove mogućnost kori-stiti taj poslovni prostor u kojem slučaju bi bio obveznik plaćanja naknade za uređenje voda. Novim će rješenjem, ovisno o utvrđenju, tuženo tijelo odlučiti o žalbi.

Napomena: Na snazi je novi Zakon o financiranju vod-nog gospodarstva (Nar. nov., br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14).

informator, broj 6348 • 12. 1. 2015.

Pravila za postupanje i nadležnost Visokog upravnog suda Republike Hrvatske

1. Mjesno nadležni upravni sudovi nadležni su odlučivati o zahtjevima stranaka za donošenje upravnih akata u izvršenju odluka Upravnog suda Republike Hrvatske.

2. O tužbama zaprimljenim kod Visokog upravnog suda Republike Hrvatske nakon 1. siječnja 2012. koje su podnesene nenadležnom sudu ili tuženiku do 31. prosinca 2011. rješavat će Visoki upravni sud Republike Hrvatske primjenom odredaba Zakona o upravnim sporovima (Nar. nov., br. 53/91, 9/92 i 77/92)

ZAKLJUČCI SJEDNICE SUDACA VISOKOG UPRAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE OD 2. LISTOPADA 2012.

informator, broj 6348 • 12. 1. 2015.

6 12. 1. 2015.br. 6348

– usmena oporuka –

nasljedno pravo

1. UvodPravo nasljeđivanja je pravo zajamčeno

Ustavom Republike Hrvatske1. Oporučno nasljeđivanje je, uz zakonsko, jedno od dva moguća načina nasljeđivanja, u kojem u potpunosti do izražaja dolazi sloboda ostaviteljevog raspolaganja vlastitom imo-vinom, što potvrđuje i Zakon o nasljeđi-vanju2 kao primarni propis koji uređuje materiju oporučnog nasljeđivanja3. Zakon o nasljeđivanju oporučnog se nasljeđivanja dotiče u Dijelu prvom - Općim odredba-ma4, te u Dijelu drugom - Glavi drugoj koja nosi naziv »Nasljeđivanje na teme-lju oporuke«6. Oporučnom nasljeđivanju posvećen je i osnovni i na Zakonu o na-sljeđivanju utemeljen podzakonski propis koji uređuje pitanja vezana uz evidenciju postojanja i proglašenja oporuka općeni-to, a to je Pravilnik o hrvatskom upisniku oporuka6.

Oporuka je tako, u isto vrijeme, for-malan, jednostran i opoziv pravni posao mortis causa, odnosno razredba posljednje volje kojom ostavitelj raspolaže svojom imovinom za slučaj svoje smrti, kojom bi bio ovlašten raspolagati i za života i koja proizvodi iste pravne učinke kao i za života učinjeno jednostrano očitovanje ostaviteljeve volje7. Iako je zakonsko opo-ručivanje pravilo, a oporučno iznimka, u slučaju postojanja oporuke ona isključuje zakonsko nasljeđivanje.

1.1. Opće pretpostavke za valjanost oporuke

Kako oporuka proizvodi učinke tek nakon ostaviteljeve smrti, upravo je is-punjenje potrebnih formalnosti preduvjet koji smanjuje opasnost od možebitnih kasnijih nedoumica i tuđih zloporaba, istodobno potičući oporučitelja na veću ozbiljnost i promišljanje svoje odluke kod oporučnog raspolaganja. Da bi oporuka (i to bilo koji oblik oporuke) bila valjana, potrebne su kumulativno ispunjene slje-deće pretpostavke:

1) oporučitelj mora imati navršenih 16 godina života;

2) mora biti sposoban za rasuđivanje8;3) kod oporučitelja u trenutku ra-

zredbe posljednje volje ne smiju postojati mane volje9;

4) oporuka mora zadovoljavati uvje-te glede Zakonom utvrđenog oblika, uz

pretpostavke određene Zakonom, ovisno o vrsti oporuke koju oporučitelj sastavlja10.

2. Oporuka u izvanrednim okolnostima – usmena oporukaUsmena oporuka izvanredni je i pri-

vatni oblik oporuke. Naime, pisani oblik oporuke s razlogom je uspostavljen kao pravilo postupanja, a sve radi smanjenja mogućih zloporaba i krivotvorenja. Bu-dući da postoje i takve situacije u kojima nije moguće sastaviti pisanu oporuku, zakon je predvidio i iznimku usmene oporuke koja se dopušta samo pod odre-đenim uvjetima.

2.1. Usmenost oporukeKako joj i naziv govori, volja oporu-

čitelja kod ovog oblika oporuke mora biti izražena usmeno, izgovorenim rije-čima. Usmena oporuka je i ona oporuka kod koje je namjera oporučitelja bila da je sastavi pisano, putem kazivanja svoje po-sljednje volje ovlaštenom sastavljaču, ali je igrom slučaja oporučitelj preminuo prije dovršetka pisanog oblikovanja oporuke11, kao i u slučaju kad je oporuka dobila pisa-ni oblik koji iz nekog razloga nije valjan12. U oba navedena slučaja moguće je da opo-ruka ipak postoji i bude valjana, ali samo kao usmena oporuka.

2.2. Izvanredne okolnostiJedan od uvjeta je postojanje izvan-

rednih okolnosti zbog kojih ostavitelj nije bio u mogućnosti oporučiti niti u jednom drugom valjanom (pisanom) obliku, što ne znači da je to dopušteno i u slučajevima kad je sastavljanje usmene oporuke bilo lakše i jednostavnije za opo-ručitelja13.

Postojanje iznimnih prilika procjenju-je se prema trenutku izjave usmene oporu-ke, a ne prema vremenu prije toga14. Za-kon izričito ne navodi što su to izvanredne okolnosti, stoga se njihovo postojanje i važnost procjenjuju u svakom pojedinom slučaju, i to s obzirom na trenutak dava-nja usmene oporuke. Najčešće izvanred-ne okolnosti su, primjerice, vremenske nepogode, postojanje neposredne životne opasnosti i ostali teški događaji15, zbog

koje oporučitelj više ne može pisati ili se ne može čak ni potpisati, ne može pozvati ovlaštenu osobu da sastavi pisanu oporuku pred svjedocima ili javnu oporuku, ku-mulativno s nemogućnošću pisanja/pot-pisivanja oporuke. Ipak, kod oporučitelja moraju postojati i svijest i volja da sasta-vi oporuku, dakle on mora biti priseban, mora moći normalno razgovarati, ne smije se »gubiti« i sl.16.

Međutim, ako okolnosti nisu bile izvanredne, nego su bile redovite, trajne, tada usmena oporuka neće biti valjana, bez obzira na to što u trenutku oporu-čivanja nije bilo mogućnosti za sastavlja-nje pisane oporuke. To stoga što su se u sudskoj praksi pojavljivali slučajevi kad je priznata valjanosti i onim usmenim oporukama napravljenima u okolnosti-ma koje su onemogućavale oporučitelja da oporuči u pisanom obliku, ali nisu bile izvanredne. Primjer takvih okolnosti bila bi duga bolest oporučitelja, koji nije pozvao službenu osobu da sastavi oporu-ku ili nije sastavio vlastoručnu oporuku, nego je pred smrt oporučio usmeno17. Također, nemogućnost pronalaska prije sastavljene pisane oporuke nema znače-nje izuzetnih prilika, koje onemogućavaju oporučitelja da sastavi pisanu oporuku18. Sve navedeno nije u skladu s namjerom zakonodavca da usmenim oporukama samo iznimno prizna valjanost19. Ipak, postojanje izvanrednih okolnosti procje-njuje se od slučaja do slučaja, ali je nužno da one budu iznenadne i da pred ostavi-telja stavljaju nužnost sastava upravo tog oblika oporuke.

U slučaju spora o pravnoj valjanosti usmene oporuke, i to postojanja izvanred-nih okolnosti zbog kojih oporučitelj nije bio u stanju oporučiti ni u jednom dru-gom valjanom obliku, ostavinski sud će na parnicu uputiti nasljednika koji svoje na-sljedno pravo temelji na toj oporuci, jer je njegovo pravo manje vjerojatno od prava zakonskih nasljednika20.

2.3. Svjedoci usmene oporukeUsmena oporuka mora biti izjavljena

pred dva istodobno prisutna svjedoka, s tim da oporučitelj mora izričito izjaviti da se radi o njegovoj posljednjoj volji. Svjedo-ci usmene oporuke mogu biti samo osobe koje mogu biti i svjedoci javne oporuke, dakle moraju biti punoljetni i ne smije im

1 Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14.

2 Nar. nov., br. 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13.3 Vidjeti čl. 7. Zakona o nasljeđivanju.4 Vidjeti čl. 1.-7. Zakona o nasljeđivanju.5 Vidjeti čl. 26.-101. Zakona o nasljeđivanju.6 Nar. nov., br. 135/03, 164/04.7 Vidjeti čl. 42. Zakona o nasljeđivanju.8 Vidjeti čl. 26. Zakona o nasljeđivanju.9 Vidjeti čl. 27. i 28. Zakona o nasljeđivanju.

10 Vidjeti čl. 29. Zakona o nasljeđivanju.11 Vidjeti i Odluku Vrhovnog suda Republike

Hrvatske, Rev-962/87 od 1. srpnja 1987.12 Gavella, N., Belaj, V., Nasljedno pravo, Narodne no-

vine, Pravna biblioteka - udžbenici, Zagreb, 2008., str. 147.

13 Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-569/73 od 23. ožujka 1983. i Gž-4273/77 od 28. studenog 1978.

14 Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev- 2432/92 od 26. siječnja 1993.

15 Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-86/59 od 18. veljače 1959. i Gzz-124/57 od 31. li-stopada 1957.

Oporuka u izvanrednim okolnostimaMARIJA BUTKOVIĆ, dipl. iur.

Pisani oblik oporuke kao pravilo postupanja, uspostavljen je s razlogom smanjenja mogućih zloporaba i krivotvorenja prilikom sastavljanja izjava posljednje volje oporučitelja. Budući da postoje i takve iznimne situacije u kojima nije moguće sastaviti pisanu oporuku, Zakon o nasljeđivanju je predvidio i iznimku usmene oporuke koju je moguće i dopušteno sastaviti samo pod točno određenim uvjetima. Stoga za usmenu oporuku možemo reći da je ona izvanredni oblik oporuke, koji je valjan samo ako su kumulativno ispunjene određene Zakonom predviđene pretpostavke. Koje su to pretpostavke i kako je taj institut uređen u hrvatskom nasljednom pravu, više u nastavku članka.

16 Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2052/89 od 1. ožujka 1990. i Rev-2255/89 od 3. travnja 1991.

17 Vidjeti i Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-637/83 od 30. ožujka 1983.

18 Odluka Županijskog suda u Zagrebu, Gž-4992/99, od 30. srpnja 2002.

19 Gavella, N., Belaj, V., Nasljedno pravo, Narodne no-vine, Pravna biblioteka - udžbenici, Zagreb, 2008., str. 147.

20 Odluka Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-350/12-2, od 1. ožujka 2013.

712. 1. 2015.br. 6348Uredila Biljana Barjaktar, dipl. iur.

biti oduzeta poslovna sposobnost, ali ne moraju znati čitati i pisati21. No, bitno je da razumiju jezik na kojem je oporučitelj iznio svoju oporuku. Svjedoci ne moraju biti posebno pozvani od strane oporučite-lja, već je dovoljno da je u njihovoj nazoč-nosti oporučitelj jasno i određeno očitovao svoju volju22. To je i logično, budući da se na izvanredne okolnosti zbog kojih se oporuka sastavlja nije moguće pripremiti, pa stoga niti oporučitelj niti itko drugi ne može predvidjeti tko će biti u njegovoj bli-zini kad bude izjavljivao svoju posljednju volju.

Ipak, određene osobe ne mogu biti svjedoci usmene oporuke. To su oporu-čiteljevi potomci, njegovi posvojenici i njihovi potomci, njegovi preci i posvo-jitelji, njegovi srodnici u pobočnoj lini-ji do zaključno četvrtog stupnja, bračni drugovi svih tih osoba ni oporučiteljev bračni drug (isto vrijedi i za izvanbrač-nog druga).

Svjedoci oporuke dužni su što prije napisati ono što im je oporučitelj usme-no rekao kao svoju oporuku te to preda-ti sudu ili javnom bilježniku na čuvanje. Navedeno mogu i usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom. Uz izjavu o sadržaju oporučiteljeve usmene oporuke potrebno je da svjedoci navedu gdje, kada i pod kojim okolnostima ju je oporučitelj izrazio23. Okolnost da svjedoci usmene oporuke nisu odmah napisali izjavu po-sljednje volje oporučitelja, nije od utje-caja na valjanost usmene oporuke, što je potvrdila i sudska praksa24. U tom slučaju problematično može biti jedino kako do-kazati da je oporučitelj doista oporučio i kako je to učinio.

2.4. Rok važenjaIako prema svom obliku izvanredna

oporuka zahtijeva manje strog oblik od redovite oporuke, njezino je trajanje ogra-ničeno, te ona vrijedi 30 dana od prestan-ka izvanrednih okolnosti u kojima je sa-stavljena25. To znači da za valjanost ovog oblika oporuke nije bitno kad su nastupile izvanredne okolnosti (one mogu trajati sve i do same smrti oporučitelja), već je bitan protek roka od dana njihova prestanka. Primjerice, nađe li se oporučitelj u život-noj opasnosti u prometnoj nesreći i pri tome izjavi svoju usmenu oporuku, njeno trajanje je ograničeno rokom od 30 dana od dana prestanka okolnosti prometne nesreće u kojoj se oporučitelj našao. Ako je oporučitelj preživio nesreću i u stanju je valjano oporučiti u nekom drugom re-

Primjer Zapisnika u vezi s usmenom oporukom koji sastavlja javni bilježnik

Posl. broj: OU-___/2014-1

U Zagrebu, dana __________ (slovima: _______________).------------------Započeto u _____ (slovima: _______) sati.------------------------------------Ja, javni bilježnik ____________, u prostorijama javnobilježničkog ureda, teme-

ljem odredbe članka 39. Zakona o nasljeđivanju (u nastavku teksta: ZN), sastavio sam ovaj-------------------------------------------------------------------------

ZAPISNIK U VEZI S USMENOM OPORUKOM

------------------------------------------------------------------------------U ovaj javnobilježnički ured pristupili su:--------------------------------------1. (prvo) __________, rođen dana _________. (slovima: __________________),

OIB ________, s prebivalištem u __________________, istovjetnost kojeg sam utvrdio na temelju osobne iskaznice broj ___________ izdane od ___________ dana ______________ i----------------------------------------------------------

2. (drugo) __________, rođen dana _________. (slovima: __________________), OIB ________, s prebivalištem u __________________, istovjetnost kojeg sam utvrdio na temelju osobne iskaznice, broj ___________ izda-ne od ___________ dana ______________,--------------------------------------

te su izjavili da su svjedoci usmene oporuke oporučitelja ___________________, rođenog dana _________. (slovima: _________________), OIB _____________, s posljednjim prebivalištem u ______________, te da žele njegovu usmenu oporuku ponoviti pred javnim bilježnikom.------------------------------------------------

Ja, javni bilježnik _______________, posvjedočujem da su pre-da mnom naprijed navedeni svjedoci usmene oporuke izričito izja-vi--------------------------------------------------------------------------------

»Oporučitelj _________________, rođen dana ________________, OIB ________________, s posljednjim prebivalištem u ___________________, u našoj je nazočnosti dana ____________ , oko ______ sati, u ________, na kri-žanju ulica _______ i ________, u osobnom automobilu registarske oznake ___________, neposredno nakon prometne nezgode u kojoj je zadobio teške tjele-sne ozljede, zbog kojih je nedugo iza toga preminuo, usmeno izjavio svoju posljed-nju volju kojom je za jedinog nasljednika sve svoje nepokretne i pokretne imovine odredio svoju kćer _______________, rođenu ____________, s prebivalištem u ___________________.----------------------------------------------------------

Svjedocima usmene oporuke ovaj je zapisnik pročitan, te ga oni u znak sugla-snosti, prihvaćanja i potvrde da je u zapisnik sve što su iskazali istinito uneseno, vlastoručno potpisuju.------------------------------------------------------------

O postojanju ove usmene oporuke obavijestit će se Hrvatski upisnik oporu-ka.-------

Dovršeno u ____________ (slovima: ________) sati.-------------------------Vrijednost službene radnje: neodrediva---------------------------------------Javnobilježnička pristojba naplaćena po Tbr. 14/1 i 3 ZJB u iznosu od ______

kn, a javnobilježnička nagrada naplaćena prema članku 26. PPJT-a u iznosu od __________ kn.------------------------------------------------------------------

SVJEDOCI USMENE OPORUKE: JAVNI BILJEŽNIK:______________________________ __________________________________________________

dovitom obliku, prestaje i potreba važe-nja usmene oporuke26. Upravo zbog toga učinjena izjava posljednje volje vrijedi kao pravovaljana oporuka iako su se prilike poslije toga promijenile, ali samo unutar roka od 30 dana od prestanka izvanrednih prilika27.

2.5. Ništavost pojedinih odredaba usmene oporuke

Ništave su odredbe usmene oporuke kojima se nešto ostavlja svjedocima pri njezinu sastavljanju, njihovim bračnim drugovima, njihovim precima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u po-bočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja srodstva i bračnim drugovima tih osoba. Ono što vrijedi za bračnog druga jednako vrijedi i za izvanbračnog druga28.

3. Postupanje s oporukom

3.1. Proglašenje usmene oporuke i čuvanje izjave o usmenoj oporuci

Ako je ostavitelj ostavio usmenu oporuku i o tome postoji isprava koju su svjedoci izjavili, podnijeli sudu ili javnom bilježniku i vlastoručno je potpisali, sud ili javni bilježnik će sadržaj te isprave pro-glasiti prema odredbama koje vrijede za proglašenje pisane oporuke. To znači da će utvrditi njihovu istovjetnost i potvrditi primitak njihove izjave na zapisnik.

Ako nema pisane isprave, sud će od-vojeno saslušati svjedoke pred kojima je usmena oporuka izjavljena, a osobito o okolnostima o kojima ovisi njezina valja-nost pa će zapisnik o saslušanju tih svje-doka proglasiti prema odredbama koje vrijede za proglašenje pisane oporuke (dakle prema odredbama čl. 204. i 205. Zakona o nasljeđivanju)29. Pod pojmom »okolnosti o kojima ovisi valjanost oporuke« podrazumijeva se kada je, gdje i u kojim prilikama oporučitelj očitovao svoju po-sljednju volju.

Ako stranka zahtijeva da se svjedoci usmene oporuke saslušaju pod prisegom, ili ako sud utvrdi da je takvo saslušanje po-trebno, odredit će ročište za saslušanje tih svjedoka na koje će pozvati predlagatelja, a ostale zainteresirane osobe samo ako se time ne bi odugovlačio postupak30.

U svakom slučaju, nakon što sud ili javni bilježnik utvrdi primitak izjava svje-doka na zapisnik, stavit će ga u poseban omot i zapečatiti31. Obavijest o primlje-noj izjavi službene osobe bez odgode će dostaviti Hrvatskom upisniku oporuka32. U upisnik se ne upisuje sadržaj same

26 Tako i Gavella, N., Belaj, V., Nasljedno pravo, Narodne novine, Pravna biblioteka - udžbenici, Zagreb, 2008., str. 148.

27 Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Gž-263/76.

28 Vidjeti čl. 40. Zakona o nasljeđivanju.29 Vidjeti čl. 206. st. 1. Zakona o nasljeđivanju.30 Vidjeti čl. 206. st. 3. Zakona o nasljeđivanju.31 Vidjeti čl. 171. Zakona o nasljeđivanju.32 Vidjeti čl. 68. st. 1., čl. 148. st. 8. i čl. 172. Zakona o

nasljeđivanju.

oporuke, niti se u njega oporuka može pohraniti. Upisnik oporuka vodi Hr-vatska javnobilježnička komora suklad-no odredbama Pravilnika o hrvatskom upisniku oporuka. U njega podatke do-stavljaju nadležni sudovi, javni bilježni-ci, odvjetnici i osobe koje su napravile oporuku, a mogu se upisati sve vrste opo-ruka. Činjenica da postojanje oporuke nije evidentirano u Hrvatskom upisniku oporuka, niti da je oporuka bilo gdje po-sebno pohranjena, ne utječe na njezinu valjanost. Prilikom vođenja ostavinskog postupka, službena osoba koja vodi po-stupak u obvezi je zatražiti podatak iz registra o postojanju oporuke, budući da je zakonski obvezatno otkriti postojanje oporuke.

Pravni izvori1) Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 - Odluka USRH i 5/14)2) Zakon o nasljeđivanju (Nar. nov., br. 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13)3) Pravilnik o Hrvatskom upisniku oporuka (Nar. nov., br. 135/03 i 164/04)4) Zakon o javnom bilježništvu (Nar. nov., br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09)5) Crnić, J., Končić, A. M., Zakon o nasljeđivanju, Organizator, Zagreb, 2005.6) Gavella, N., Belaj, V., Nasljedno pravo, Narodne novine, Pravna biblioteka - udžbenici, Zagreb, 2008.7) Borčić, J., Primjena Zakona o nasljeđivanju, Hrvatska javnobilježnička komora, Zagreb, 2003.

21 Vidjeti čl. 38. Zakona o nasljeđivanju.22 Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Gž-

294/67 od 23. ožujka 1967., Gž-2215/70 od 22. srp-nja 1970., te Rev-583/60 od 14. siječnja 1960.

23 Vidjeti čl. 39. Zakona o nasljeđivanju.24 Odluka Vrhovnog suda RH, Rev-769/03 od 7. listo-

pada 2003. i Rev-992/90 od 27. veljače 1991.25 Vidjeti Odluke Vrhovnog suda RH, Rev-597/03

od 15. prosinca 2004., Rev-707/2004 od 9. ožuj-ka 2005., Rev-127/2007 od 27. prosinca 2007., Rev-697/05 od 17. siječnja 2006., Rev-961/2007 od 13. ožujka 2008., Rev-540/2008 od 5. svibnja 2009., Rev-997/2007 od 28. studenoga 2007., Rev-160/2007 od 14. ožujka 2007.

8 12. 1. 2015.br. 6348porezi

5. Propisana smanjenja paušalnog poreza na dohodak S primjenom od 1. siječnja 2014. ukinute su porezne olakšice za područja posebne

državne skrbi i brdsko-planinska područja te su uvedene nove olakšice za područja koja se prema propisima o regionalnom razvoju, smatraju potpomognutim područjima (za prvu i drugu skupinu), te za područje Grada Vukovara.

Prema izmijenjenom članku 5. Pravilnika o paušalnom oporezivanju1, obrtnici koji obavljaju samostalnu djelatnost na potpomognutim područjima jedinica lokalne samo-uprave na otocima prve skupine i području Grada Vukovara, plaćaju godišnji paušalni porez na dohodak u visini:

• 25% godišnjeg paušalnog poreza na dohodak za djelatnost koja se obavlja na:

Vrste područja Iznos godišnjeg paušalnog poreza

Iznos mjesečnog paušalnog poreza Ukupni godišnji primici

potpomognutom području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u I. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom propisu o regionalnom razvoju RH,području Grada Vukovara utvrđenog prema posebnom propisu o obnovi i razvoju Grada Vukovara, teotocima prve skupine

382,50 kn(1.530,00 kn x 25%)

31,88 kn(382,50 : 12 mj.)

od 0,00 do 85.000,00 kn

517,50 kn(2.070,00 kn x 25%)

43,13 kn(517,50 : 12 mj.)

od 85.000,01 do 115.000,00 kn

672,75 kn(2.691,00 kn x 25%)

56,06 kn(672,75 : 12 mj.)

od 115.000,01 do 149.500,00 kn

Vrste područja Iznos godišnjeg paušalnog poreza

Iznos mjesečnog paušalnog poreza Ukupni godišnji primici

potpomognutom području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u II. skupinu po stupnju razvijenosti prema posebnom propisu o regionalnom razvoju RH

765,00 kn(1.530,00 kn x 50%)

63,75 kn(765,12 : 12 mj.)

od 0,00 do 85.000,00 kn

1.035,00 kn(2.070,00 kn x 50%)

86,25(1.035,00 : 12 mj.)

od 85.000,01 do 115.000,00 kn

1.345,50 kn(2.691,00 kn x 50%)

112,13 kn(1.345,50 kn : 12 mj.)

od 115.000,01 do 149.500,00 kn

mjesečna razdoblja rok plaćanjaod 1 do 3 mj. 31. 3.xxxxod 4 do 6 mj. 30. 6.xxxx

7 do 9 mj. 30. 9.xxxxod 10 do 12 mj. 31. 12.xxxx

Računi za redovito poslovanje proračuna grada/općine po IBAN konstrukciji

(prilog 1. Naredbe o uplatnim računima)Model uplate brojčana oznaka za paušalni porez na dohodak

Grad ZagrebHR1110010051713312009 HR68 1708 - OIBGrad KrkHR5310010051707412004

1. Godišnji paušalni dohodak 12.750,00 kn

2. Godišnji paušalni porez na dohodak (r.br.1.x 12%) 1.530,00 kn

3. Godišnji prirez poreza na dohodak (r.br.2.x 6% propisana stopa prireza za grad Svetu Nedelju) 91,80 kn

4. Sveukupni godišnji paušalni porez i prirez 1.621,80 kn

5. Mjesečni paušalni porez i prirez 135,15 kn

6. Tromjesečni paušalni porez i prirez 405,45 kn

Paušalno oporezivanje u 2015. i godišnje izvješće za 2014.mr. sc. MIRJANA MAHOVIĆ KOMLJENOVIĆ

Fizičke osobe koje se bave samostalnom djelatnošću obrta te poljoprivrede i šumarstva, mogu izabrati plaćanje paušalnog poreza na dohodak i prireza, ako ukupni godišnji primici u poreznom razdoblju nisu veći od 149.500,00 kn. Konačna porezna obveza utvrđuje se prema ostvarenom prometu koji se iskazuje na Obrascu PO-SD, a porezni su ga obveznici, za 2014., dužni podnijeti nadležnoj ispostavi Porezne uprave najkasnije do 15. siječnja 2015.U prvom dijelu ovog članka u Informatoru, broj 6347, autorica je pisala o tome što je paušalno oporezivanje, tko ima pravo na taj oblik oporezivanja, o djelatnostima za koje mogu plaćati paušalni porez, rokovima za prijavu paušalnog oporezivanja u 2015., te tko su obveznici tog poreza kao i o utvrđivanju tog poreza.U ovom drugom dijelu članka, autorica opširnije piše o propisanim smanjenjima paušalnog poreza na dohodak, o rokovima plaćanja poreza kao i uplatnim računima, o prestanku uvjeta za paušalno oporezivanje, o vođenju poslovnih knjiga i evidencija te o izvješću o paušalnom dohotku za 2014. godinu.

• 50% godišnjeg paušalnog poreza na dohodak za djelatnost koja se obavlja na:

6. Rokovi plaćanja paušalnog poreza i uplatni računiGodišnji paušalni porez na dohodak i prirez koji je utvrđen poreznim rješenjem,

plaća se tromjesečno, i to do posljednjeg dana svakog tromjesečja, u iznosu koji je jed-nak umnošku broja mjeseci tromjesečja za koje je obveza utvrđena te utvrđenog mje-sečnog paušalnog poreza.

Paušalni porez uplaćuje se na uplatni račun poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak grada/općine prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu obrtnika, a uplatni računi grada/općine posebno su navedeni u Naredbi o načinu uplaćivanja prihoda pro-računa, obvezatnih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba u 2014.2 kojom je propisana IBAN konstrukcija transakcijskih računa te obrasci platnog prome-ta HUB 3 i HUB 3A, na kojima se za plaćanje paušalnog poreza na dohodak upisuje:

• jedinstveni model uplate HR68, brojčana oznaka poreza na dohodak koji se utvr-đuje paušalno - 1449, te OIB fizičke osobe.

7. Prestanak uvjeta za paušalno oporezivanje i ukidanje rješenja o paušalnom plaćanju porezaPorezno rješenje o paušalnom plaćanju poreza na dohodak, bit će ukinuto ako: porezni obveznik postane obveznik porez na dodanu vrijednost (u nastavku teksta:

PDV) i upiše se u registar obveznika PDV-a prema vlastitoj odluci ili po sili Zakona; za obavljanje djelatnosti tijekom poreznog razdoblja registrira izdvojenu poslovnu

jedinicu ili proizvodni pogon izvan prebivališta u kojem ima istodobno sjedište obrta; započne s obavljanjem djelatnosti trgovine i ugostiteljstva ili nekog drugog slo-

bodnog zanimanja za koju djelatnost se obvezatno moraju voditi poslovne knjige te iste-kom poreznog razdoblja, podnositi godišnja porezna prijava; teostvari ukupan godišnji primitak veći od 149.500,00 kn.Ako poduzetnik više ne ispunjava uvjete za paušalno oporezivanje, Porezna upra-

va uz ukidanje rješenja o godišnjem porezu na dohodak u paušalnom iznosu, dužna je istodobno donijeti i rješenje o plaćanju predujma poreza na dohodak na način propisan za samostalnu djelatnost. Sukladno članku 47. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak, porezni obveznik tada je obvezatan utvrđivati dohodak prema poslovnim knjigama i evi-dencijama, i to kao razliku između naplaćenih poslovnih primitaka i plaćenih poslovnih izdataka, nastalih u poreznom razdoblju. Novo se rješenje izdaje najkasnije do kraja mje-seca koji slijedi iza mjeseca u kojem su prestali uvjeti za utvrđivanje paušalnog dohotka i plaćanje paušalnog poreza na dohodak.

Primjer ukidanja rješenja o porezu na dohodak u paušalnom iznosu- Porezni obveznik s prebivalištem u Svetoj Nedelji, obavlja samostalnu djelatnost izrade

suvenira od keramike i dohodak utvrđuje na temelju poslovnih knjiga. Porezni obveznik nije upisan u sustav PDV-a i nema izdvojenih poslovnih jedinica niti proizvodnih pogona, a tije-kom 2013. ostvario je ukupne godišnje primitke u iznosu od 60.000,00 kn, te je podnio zahtjev za paušalno utvrđivanje poreza na dohodak. Temeljem prijave u registar poreznih obveznika koju je 15. siječnja 2014. dostavio na Obrascu RPO i Obrascu RPO/A, nadležna ispostava Porezne uprave provjerila je ispunjenje propisanih uvjeta te izdala porezno rješenje o paušal-nom oporezivanju samostalne djelatnosti za 2014. te tromjesečnoj obvezi plaćanja paušalnog poreza, u iznosu od 405,45 kn, s rokom dospijeća do posljednjeg dana svakog tromjesečja.

1 Nar. nov., br. 160/13 2 Nar. nov. br., 17/14. i 49/14.

Porezni obveznik je 1. rujna 2014. proširio vlastitu djelatnost na trgovinu na malo, zbog čega su prestali uvjeti za paušalno oporezivanje. Nadležna ispostava Porezne uprave

912. 1. 2015.br. 6348


Uredio Dražen kozulić, dipl. iur.

Paušalno oporezivanje u 2015. i godišnje izvješće za 2014. 2. dio

mora, stoga, ukinuti doneseno rješenje o godišnjem paušalnom iznosu poreza, te izdati novo rješenje o plaćanju predujma poreza na dohodak kakav je propisan za samostalnu djelatnost za koju se dohodak utvrđuje temeljem poslovnih knjiga i evidencija. U novom rješenju mje-sečni predujam poreza utvrđen je procjenom te iznosi 100,00 kn, a utvrđen je i mjesečni prirez koji po stopi od 6% iznosi 6,00 kn.

Obrtnik je obvezatan uplatiti porez na dohodak i prirez poreza na dohodak u paušalnom iznosu za I. i II. tromjesečno razdoblje u iznosu od 405,45 kn (do 30. ožujka, odnosno 30. lipnja) te za srpanj i kolovoz 2014. u iznosu od 270,30 kn s datumom dospijeća 30. rujna 2014. Međutim, prema članku 47. stavak 1. i 5. Zakona o porezu na dohodak, obrtnik je obvezatan plaćati mjesečne predujmove poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema novom rješenju, i to u iznosu od 106,00 kn, koji za mjesec rujan 2014. dospijeva na naplatu do kraja listopada 2014.

8. Poslovne knjige i evidencije Porezni obveznik koji porez na dohodak plaća u paušalnom iznosu, nije dužan vo-

diti poslovne knjige propisane člankom 23. Zakona te člankom 33. Pravilnika o po-rezu na dohodak (Obrazac KPI, Obrazac DI te Evidenciju o tražbinama i obvezama - Obrazac TO), već je prema članku 7. stavak 1. Pravilnika o paušalnom oporezivanju, obvezatan voditi samo evidenciju o prometu na Obrascu KPR, u kojoj knjizi se osim računa naplaćenih u gotovini, upisuju i računi koji su naplaćeni bezgotovinskim putem.

To znači da se za paušalno oporezivanje dohotka vodi samo knjiga prometa na Obrascu KPR, u koju evidenciju se na kraju radnog dana, a najkasnije prije početka sljedećeg radnog dana, upisuju ostvareni primici na bezgotovinski način te u gotovini i čekovima građana.

8.1. Obveza izdavanja računaPrema članku 7. stavak 3. Pravilnika o paušalnom oporezivanju, porezni obveznik

koji porez na dohodak od samostalne djelatnosti plaća u paušalnom iznosu, dužan je za svaku isporuku dobara ili obavljenu uslugu, ispostaviti kupcu račun propisana sadržaja, a u skladu s odredbama Pravilnika o porezu na dohodak. Račun se ispostavlja u najmanje dva primjerka od kojih se jedan uručuje kupcu, a drugi služi izdavatelju kao isprava za knjiže-nje ostvarenog prometa u Obrascu KPR, osim ako se pretežni dio prometa ne odnosi na prodaju na tržnicama i otvorenim prostorima.

Prema članku 54.b Općeg poreznog zakona3 kojim je uređeno izdavanje raču-na krajnjim potrošačima, propisano je da se računi ne moraju ispostavljati ako se vla-stiti poljoprivredni proizvodi, proizvedeni na vlastitom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, izravno prodaju krajnjem po-trošaču u proizvodnim objektima seljačkih ili obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva, te ako se prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda obavlja na tržnicama i otvore-nim prostorima. Prodajom na tržnicama i otvorenim prostorima smatra se isključivo prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda krajnjem potrošaču na štandovima i klupa-ma na tržnicama na malo i na štandovima i klupama izvan tržnica na malo.

Prema navedenom, oslobođenje od ob-veze izdavanja računa pri isporuci dobara ili obavljenih usluga, odnosi se jedino na one paušaliste koji obavljaju djelatnost poljopri-vrede i kod kojih se prodaja vlastitih poljo-privrednih proizvoda obavlja na tržnicama i otvorenim prostorima. Svi drugi paušalisti obvezatni su za svaku isporuku dobara ili obavljenu uslugu ispostaviti kupcu račun.

8.2. Paušalisti kao mali obveznici fiskalizacije

Radi niske razine obavljanja djelatnosti, paušalisti se smatraju malim obvezni-cima fiskalizacije za koje je, prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom,4 propisan pojednostavnjen postupak fiskalizacije, ako ostvareni promet naplaćuju u gotovini. 3 Nar. nov. br., 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13.4 Nar. nov. br. 133/12.

Pod prometom u gotovini smatra se plaćanje novčanicama ili kovanicama koje se smatraju platežnim sredstvom, karticama, čekovima ili drugim sličnim načinom plaća-nja, osim plaćanja koja su obavljena općom uplatnicom na račun, te s računa na račun.

Kao mali obveznici fiskalizacije, od paušalista se ne zahtijeva izdavanje računa pu-tem elektroničkih naplatih uređaja, nabava digitalnog certifikata, održavanja softvera, povezivanja na internet i sl. kao za druge pravne i fizičke osobe koje su po osnovi djelat-nosti obveznici plaćanja poreza na dohodak ili dobit, već su mali obveznici fiskalizacije dužni izdati račun koji mora biti uvezan u posebnu knjigu računa, označenu rednim brojevima, a koja se prije početka upotrebe mora ovjeriti u Poreznoj upravi.

Obveze malih obveznika fiskalizacije su:- donijeti interni akt o poslovnom prostoru te navesti oznaku operatera, odnosno

osobe koja je ovlaštena za ispostavljanje računa;- prije provođenja postupka fiskalizacije ovjeriti propisanu uvezanu knjigu računa

u Poreznoj upravi;- za ostvareni promet u gotovini izdavati račune isključivo iz prethodno uvezene

knjige računa;- u zatvorenom poslovnom prostoru na vidljivom mjestu istaknuti obavijesti o ob-

vezi kupca da preuzme i zadrži izdani račun.

9. Izvješće o paušalnom dohotku za 2014. na Obrascu PO-SDNa temelju iskazanih podataka o prometu iz Obrasca KPR, a sukladno članku 7.

Pravilnika o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti, porezni obveznik ili no-sitelj zajedničke djelatnosti koji porez na dohodak od samostalne djelatnosti plaća u paušalnom iznosu, obvezatan je najkasnije petnaest (15) dana po isteku kalendarske godine podnijeti nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svom prebivalištu ili uobi-čajenom boravištu, izvješće o paušalnom dohotku od samostalnih djelatnosti i uplaće-nom paušalnom porezu i prirezu poreza na dohodak na Obrascu PO-SD.

Za 2014. Obrazac PO-SD podnosi se nadležnoj ispostavi Porezne uprave naj-kasnije do 15. siječnja 2015., a na osnovi podataka iz Obrasca obavit će se provjera je li obrtnik ostvario veće ili manje primitke od onih koji su utvrđeni rješenjem s obzirom na tri razine utvrđivanja godišnjeg paušalnog poreza.

Porezni obveznik Marko Car iz Zagreba, obavlja samostalnu djelatnost popravka i ser-visiranja ventilacijskih uređaja, i od nadležne ispostave je za 2014. dobio rješenje o utvrđe-noj godišnjoj poreznoj osnovici prve razine u iznosu od 12.750,00 kn s obvezom plaćanja go-dišnjeg paušalnog poreza u iznosu od 1.530,00 kn, pri čemu je tromjesečno uplaćivao 451,35 kn (mjesečni paušalni porez u iznosu od 127,50 kn x 18% prireza = 150,45 kn x 3 mj).

10 12. 1. 2015.br. 6348porezi


U 2014. ostvario je ukupno 108.817,20 kn primitaka i u obliku pre-dujma do 31. prosinca 2014. uplatio iznos od 1.805,40 kn na ime paušalnog poreza na dohodak i prireza, a koje podatke dostavlja na Obrascu PO-SD, najkasnije do 15. siječnja 2015.

Kako se iskazani podatak o uplaćenim predujmovima na Obrascu PO-SD, kontrolira s podacima na knjigovodstvenoj kartici poreznog obveznika, tako se iznimno uplate predujma i nakon 31. prosinca 2014. mogu priznati kao plaće-ni predujam za 2014. ako porezni obveznik, u postupku usklađenja s Poreznom upravom, dokaže da se uplata predujma odnosila na podmirenje obveza poreznog razdoblja za koje se podnosi Obrazac PO-SD.

Temeljem dostavljenih podataka, a s obzirom na ostvarene primitke u 2014. u iznosu od 108.817,20 kn (iznad 85.000,01 kn do 115.000,00 kn), Porezna uprava će poreznom obvezniku za 2015. izdati novo rješenje u kojem će:

- utvrditi novu godišnju poreznu osnovicu u iznosu od 17.250,00 kn te novi godišnji paušalni dohodak u iznosu od 2.070,00 kn koji je utvrđen za drugu razi-nu plaćanja paušalnog poreza, pri čemu tromjesečna obveza paušalnog poreza na dohodak i prireza iznosi 610,65 kn (mjesečni paušalni porez u iznosu od 172,50 kn x 18% prireza = 203,55 kn x 3 mj);

- utvrditi razliku za uplatu manje plaćenog poreza na dohodak i prireza za 2014. u iznosu od 637,20 kn. Porezni obveznik je u 2014. u obliku predujma već uplatio godišnji paušalni porez na dohodak u iznosu od 1.805,40 kn koji mu se uračunava u ukupnu poreznu obvezu za 2014., tako da će po primitku novog rje-šenja za 2015. imati obvezu za uplatu samo razlike u iznosu od 637,20 kn.

Uplaćeni porez za 2014. (stupac 6 Obrasca PO-SD) 1.805,40 kn

Utvrđena obveza za 2014. (203,55 kn x 12 mj) 2.442,60 kn

Razlika manje plaćenog poreza za 2014. 637,20 kn

1) Mirovinsko osiguranje:- obrtnici koji su osiguranici samo I. stupa 3.176,40 x 20%- obrtnici koji su osiguranici I. i II. stupa I. stup =3.176,40 x 15%II. stup = 3.176,40 x 5%

635,28 kn

476,46 kn158,82 kn

2) Osnovno zdravstveno osiguranje- do 31. ožujka 2014. = 3.176,40 x 13%- od 1. travnja 2014. = 3.176,40 x 15%

412,93 kn476,46 kn

3) doprinos za zaštitu zdravlja na radu3.176,40 x 0,5 15,88 kn

UKUPNO MJESEČNA OBVEZA DOPRINOSA do 31. ožujka 2014.od 1. travnja 2014.

1.064,09 kn1.127,62 kn

Naziv doprinosa Uplatni račun Poziv na broj i šifra konta

Doprinos za MO na temelju generacijske solidarnosti (I. stup)HR1210010051863000160 HR68 8214 - OIB

MO na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup)HR7610010051700036001 HR68 2046 -OIB

doprinos za osnovno ZO HR1210010051863000160 HR68 8478 - OIB

Doprinos za zaštitu zdravlja na raduHR1210010051863000160 HR68 8591 - OIB

Godišnja porezna osnovica

Obvezni doprinosiUkupno za godinu

MO I. stup 15% MO II. stup 5% ZO 15%

12.750,00 1.912,50 637,50 1.912,50 4.462,50

17.250,00 2.587,50 862,50 2.587,50 6.037,50

22.425,00 3.363,75 1.121,25 3.363,75 7.848,75

Paušalno oporezivanje u 2015. i godišnje izvješće za 2014.

Prema članku 6. Pravilnika o paušalnom oporezivanju, razlika za uplatu manje uplaćenog paušalnog poreza na dohodak temeljem Obrasca PO-SD, porezni ob-veznik je obvezatan uplatiti u roku propisanom za porez na dohodak po godišnjoj poreznoj prijavi, odnosno u roku 15 dana od dana dostave poreznog rješenja.

Međutim, prema konačnom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak5, s primjenom od 1. siječnja 2015., porezni obveznik će imati obvezu za uplatu razlike godišnjeg paušalnog poreza, s danom podnošenja Obrasca PO-SD, odnosno do 15. siječnja tekuće za proteklu godinu.

Ako je prema iskazanim podacima o ostvarenim primicima za 2014., porezni obveznik u obliku predujmova uplatio veći iznos od porezne obveze koja je iskazana u godišnjem obračunu, utvrđuje se razlika za povrat više plaćenog paušalnog poreza na dohodak, koja se može vratiti poreznom obvezniku na njegov zahtjev ili se može uračunati u obvezu za iduće porezno razdoblje.

10. Privremena obustava obavljanja samostalne djelatnostiPrema odredbi članka 3. stavak 5. Pravilnika o paušalnom oporezivanju, u slučaju

privremene obustave obavljanja djelatnosti, koja je prijavljena nadležnom županij-skom uredu, odnosno Uredu Grada Zagreba gdje je obavljanje djelatnosti registri-rano, te nadležnoj ispostavi Porezne uprave u roku određenom prema propisima o obrtu, godišnji paušalni dohodak utvrđuje se razmjerno broju mjeseci u kojima se djelatnost obavljala, i to u korist poreznog obveznika.

Za vrijeme privremene obustave obavljanja djelatnost, porezna obveza se za to razdoblje ne utvrđuje.

11. Obveza plaćanja doprinosa za obvezna osiguranjaPrema odredbama članka 70. Zakona o doprinosima6, osnovica za obračun do-

prinosa obrtnika koji obavlja samostalnu djelatnost obrta što je njegovo osnovno zanimanje i po toj osnovi je prijavljen u sustav obveznog osiguranja, a dohodak od samostalne djelatnosti utvrđuje u paušalnom iznosu, jednaka je umnošku iznosa pro-sječne plaće i koeficijenta 0,4. Na temelju navedenog mjesečna osnovica za obračun doprinosa za 2014. utvrđena je u iznosu od 3.176,40 kn (prosječna plaća 7.941,00 kn x koeficijent 0,4).5 Nar. nov., br. 143/14.6 Nar.nov., br. 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13 i 41/14.

Obvezu plaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje obračunava i utvrđuje rješenjem nadležna ispostava Porezne uprave za svako obračunsko razdoblje, odnosno kalendarsku godinu.

Doprinosi za obrtnika paušalista za 2014. utvrđeni su u sljedećim iznosima:

Rok uplate obveznih doprinosa je do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.Doprinosi za obvezna osiguranja uplaćuju se na uplatne račune po IBAN kon-

strukciji uz model uplate HR 68 , šifra konta ovisi o vrsti doprinosa te OIB uplati-telja doprinosa i to:

11.1. Obračun doprinosa za poreznog obveznika koji uz radni odnos obavlja djelatnost koja se paušalno oporezuje

Iako su zaposlene osobe prema sklopljenom ugovoru o radu obvezatno osigurane po osnovi radnog odnosa, ipak trebaju plaćati doprinose i po osnovi obavljanja djelatnosti.

Sukladno članku 185. stavak 3. Zakona o doprinosima, godišnja osnovica za obra-čun doprinosa obvezniku koji, prema propisima o porezu na dohodak, porez na do-hodak od druge djelatnosti plaća prema paušalnom dohotku jest paušalni dohodak utvrđen za isto razdoblje prema propisima o porezu na dohodak.

Prema tome, ako je porezni obveznik osiguran po osnovi radnog odnosa ili po nekoj drugoj osnovi, a samostalnu djelatnost obrta ili poljoprivrede i šumarstva obavlja kao domaću radinost ili sporedno zanimanje, pri čemu dohodak od te djelatnosti utvrđuje u paušalnom iznosu, tada se obračun doprinosa obavlja prema propisanim stopama, ali na godišnju osnovicu koja je jednaka godišnjem paušalnom dohotku u iznosu od 12.750,00 kn, za prvu razinu, 17.250,00 kn za drugu razinu te 22.425,00 kn za treću razinu.

Ako se djelatnost obavlja u kraćem razdoblju od godine dana (zbog početka ili prestanka tijekom godine), tada se obračun doprinosa utvrđuje za razmjeni dio ostvarenog dohotka.

Godišnju obvezu plaćanja doprinosa utvrđuje nadležna ispostava Porezne uprave rješenjem, i to po isteku godine u kojoj su obrtnici obavljali djelatnost koja se paušalno oporezuje. Iz prikazane tablice vidljivi su vrlo visoki iznosi godišnjeg doprinosa kojeg su obvezatni platiti obrtnici, ako uz rad obavljaju djelatnost koja se paušalno oporezuje.

u kn

Posebno se ističe da se obveza plaćanja doprinosa za obvezna osiguranja ne utvrđuje umirovljenicima koji primaju mirovinu, a u skladu s odredbama Zakona o obrtu7 imaju odobrenje za obavljanja sporednog zanimanja koje se paušalno oporezuje, budući da se umirovljenici ne smatraju osobama kojima nije utvrđen status osiguranika.

7 Nar. nov., br. 143/13

1512. 1. 2015.br. 6348lokalna samoupravaUredio Krešimir Orešković, dipl. iur.


1. Uvodne napomeneČlankom 85.a Zakona o lokalnoj i po-

dručnoj (regionalnoj) samoupravi (u na-stavku teksta: ZLP(R)S)1 propisano je da će na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, Vlada Republi-ke Hrvatske istovremeno raspustiti pred-stavničko tijelo i razriješiti općinskog na-čelnika, gradonačelnika odnosno župana i njihova zamjenika koji je izabran zajed-no s njima2, ako u zakonom određenom roku ne bude donesen proračun odnosno odluka o privremenom financiranju. Na-vedeni institut istovremenog raspuštanja predstavničkog i razrješenja izvršnog ti-jela uveden je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi3 i predstavljao je novinu unutar zakonske materije kojom se uređuje sustav lokalne i područne (re-

gionalne) samouprave, a koja se odnosi na raspuštanje predstavničkog tijela.4 Tom dopunom ZLP(R)S-a redefinirani su ra-zlozi za raspuštanje samog predstavničkog tijela, tako da je nedonošenje proračuna odnosno odluke o privremenom financi-ranju postalo razlog za istovremeno raspu-štanje i razrješenje.

Zakonodavne promjene iz 2007. i 2008. godine kojima je uveden neposredan izbor izvršnog tijela u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, utje-cale su na primjenu instituta raspuštanja predstavničkog tijela, ali ne s očekivanim učinkom - smanjenjem broja raspuštanja. U razdoblju nakon navedenih zakonodav-nih promjena, u mandatu nakon lokalnih izbora provedenih 2009. pa do 2013. go-dine, kao osobito problematičnim poka-zao se postupak predlaganja i donošenja proračuna lokalnih jedinica, budući da je razlog raspuštanja predstavničkih tijela lo-kalnih jedinica u najvećem broju slučajeva bio nedonošenje proračuna.5

Slijedom navedenoga, glavni problem koji dovodi do raspuštanja predstavničkih tijela, nemogućnost je postizanja konsen-zusa između predstavničkog i izvršnog ti-jela, predstavničkog, kao donositelja pro-računa i izvršnog, kao jedinoga ovlaštenog predlagatelja proračuna,6 oko pitanja pro-računa, stavki proračuna, planiranih pri-hoda i rashoda te samog njegova donoše-nja, što je ukazalo na neodgovarajuće rije-šen problem odnosa neposredno izabranih izvršnih tijela s predstavničkim tijelom.

Uz institut raspuštanja predstavnič-kog tijela uređen važećim ZLP(R)S-om, njegovim izmjenama i dopunama iz 2012. godine7 uveden je novi institut istovre-menog raspuštanja predstavničkog tijela i razrješenja općinskog načelnika, gradona-čelnika odnosno župana, kao izvršnog ti-jela, kojim se nastojalo pridonijeti usugla-šavanju političke volje dvaju tijela u naj-važnijim pitanjima od interesa za lokalnu jedinicu, kao što je donošenje proračuna te postići jačanje odgovornosti obaju tije-

la lokalne jedinice u slučaju nepostizanja dogovora pri donošenju proračuna lokalne jedinice odnosno nemogućnosti postiza-nja suradnje predstavničkog i izvršnog tijela.

2. Donošenje proračuna lokalne jediniceU dijelu financiranja lokalnih jedi-

nica odredbe važećeg ZLP(R)S-a nisu bile usklađene sa Zakonom o proračunu,8 a ujedno su bile i nedorečene u dijelu po-stupka koji je prethodio donošenju prora-čuna i odluke o privremenom financiranju te su stoga navedena pitanja dorađena izmjenama i dopunama ZLP(R)S-a iz 2012. godine.

Izmijenjenom odredbom ZLP(R)S-a9 propisano je da proračun, koji je temelj-ni financijski akt svake lokalne jedinice, donosi predstavničko tijelo, u skladu s posebnim zakonom,10 a općinski načel-nik, gradonačelnik odnosno župan jedini je ovlašteni predlagatelj11, koji predlaže predstavničkom tijelu donošenje prora-čuna, što nije bilo utvrđeno dotadašnjim odredbama ZLP(R)S-a te su posljednjim izmjenama ZLP(R)S-a odredbe toga Za-kona usklađene s odredbama Zakona o proračunu, koji je navedenu materiju sa-državao u svojim odredbama.12 Podneseni prijedlog izvršno tijelo može povući i na-kon glasovanja o amandmanima, a prije glasovanja o proračunu u cjelini. Takvo uređenje proizašlo je iz prakse, jer se često događalo da je prijedlog proračuna pod-nesen od izvršnog tijela kao jedinog ovla-štenog predlagatelja, predstavničko tijelo amandmanima u znatnoj mjeri izmijeni-lo, i to tako da je izvršnom tijelu, koje je ujedno odgovorno i za njegovo izvršenje, bilo otežano ili čak onemogućeno njego-vo izvršavanje. Navedenom odredbom ZLP(R)S-a13 također je propisano da se proračun jedinice lokalne i područne (re-gionalne) samouprave dostavlja Ministar-stvu financija, kao nadležnom središnjem tijelu državne uprave, u skladu s posebnim zakonom.14

Odredbom ZLP(R)S-a15 propisano je da predstavničko tijelo donosi odluke većinom glasova ako je na sjednici nazoč-na većina članova predstavničkog tijela.

Statut jedinice lokalne i područne (regi-onalne) samouprave, proračun i godišnji obračun donose se većinom glasova svih članova predstavničkog tijela.

ZLP(R)S16 propisuje da je temeljni fi-nancijski akt jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave proračun, koji donosi predstavničko tijelo jedinice lokal-ne i područne (regionalne) samouprave, u skladu s posebnim zakonom.

Proračun za sljedeću računsku godi-nu donosi se prije početka godine za koju se donosi, a ako se proračun za sljedeću računsku godinu ne može donijeti prije početka godine za koju se donosi, vodi se privremeno financiranje, i to najdulje za razdoblje od tri mjeseca. Odluku o privre-menom financiranju donosi predstavničko tijelo, u skladu sa zakonom i svojim po-slovnikom.17

Ističemo da se pri donošenju prora-čuna radi o posebnoj situaciji budući da je za donošenje proračuna propisan rok odnosno proračun za sljedeću računsku godinu treba se donijeti prije početka go-dine za koju se donosi, u suprotnom ako u zakonom određenom roku ne bude done-sen proračun niti odluka o privremenom financiranju, Vlada Republike Hrvatske istovremeno će raspustiti predstavničko tijelo i razriješiti općinskog načelnika, gradonačelnika odnosno župana i njihova zamjenika, koji je izabran zajedno s njima. ZLP(R)S-om propisan je rok za donoše-nje proračuna, kao i način postupanja u slučaju nedonošenja proračuna odnosno odluke o privremenom financiranju te u primjeni zakona nema iznimaka i zakon se primjenjuje jednako za sve ako nastupe okolnosti propisane zakonom. Napomi-njemo da su predmetne odredbe prisilne prirode te se one ne mogu proizvoljno tu-mačiti i primjenjivati.

Zakonom o proračunu,18 kao poseb-nim zakonom koji se odnosi i na prora-čune jedinica lokalne i područne (regio-nalne) samouprave, uređen je postupak planiranja, izrade, donošenja i izvršavanja proračuna. Odredbom članka 6. navede-nog Zakona propisano je da se proračun donosi za proračunsku godinu i vrijedi za tu godinu. Proračunska godina je razdo-blje od dvanaest mjeseci, koje počinje 1. siječnja, a završava 31. prosinca kalen-darske godine. Proračun donosi Hrvat-ski sabor odnosno predstavničko tijelo za proračunsku godinu koja odgovara kalen-darskoj godini, i to prije početka godine na koju se odnosi. Sukladno Zakonu o

Raspuštanje predstavničkog i razrješenje izvršnog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave

1 Nar. nov., br. 33/01, 60/01 - vjerodostojno tumačenje, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13 - proč. tekst.

2 Prema odredbi čl. 39. ZLP(R)S-a, izvršno tijelo jedinice lo-kalne i područne (regionalne) samouprave u općini je op-ćinski načelnik, u gradu gradonačelnik i u županiji župan.

3 Odredbom čl. 46. Zakona o izmjenama i dopunama Zako-na o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 144/12), koji je stupio na snagu 29. prosinca 2012., iza čl. 85. ZLP(R)S-a dodan je naslov: »3.A ISTOVREMENO RASPUŠTANJE PREDSTAVNIČKOG TIJELA I RAZRJEŠENJE OPĆINSKOG NAČELNIKA, GRADONAČELNIKA, ODNOSNO ŽUPANA I NJIHOVOG ZAMJENIKA« te čl. 85.a, 85.b i 85.c.

– posljedica nedonošenja proračuna –

ŽELJKA TROPINA GODEC, dipl. iur.

Autorica u članku daje prikaz instituta istovremenog raspuštanja predstavničkog tijela i razrješenja izvršnog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave zbog nedonošenja proračuna, koje se u ovo dobagodine pojavljuje kao vrlo aktualna tema. Drugi dio ovog članka objavit ćemo u jednom od sljedećih brojeva Informatora.

4 ZLP(R)S-om je već i prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama ZLP(R)S-a (Nar. nov, br. 144/12) bila uređena materija raspuštanja predstavničkog tijela, odredbama čl. 84. i 85.

5 Od 2009. do 2013. od ukupno 20 raspuštenih predstavnič-kih tijela 18 je raspušteno zbog nedonošenja proračuna. U prvoj godini mandata, 2009. nije raspušteno niti jedno predstavničko tijelo. U 2010. raspušteno je jedno pred-stavničko tijelo zbog nedonošenja proračuna. U sljedeće dvije godine raspušteno je 12 predstavničkih tijela, i to sva zbog nedonošenja proračuna (u 2011. 4 i u 2012. 8 predstavničkih tijela), s tim da je u dvije jedinice kumula-tivno bio ispunjen i uvjet nedonošenja odluka u razdoblju duljem od tri mjeseca te uvjet učestalog donošenja neza-konitih općih akata i učestalih, težih povreda zakona. U posljednjoj godini mandata odnosno 2013. zbog nedono-šenja proračuna raspušteno je još 5 predstavničkih tijela.

6 O ovlaštenom predlagatelju proračuna u lokalnoj jedinici vidjeti čl. 69. st. 3. ZLP(R)S-a i čl. 37. st. 4. Zakona o prora-čunu (Nar. nov., br. 87/08 i 136/12).

7 Vidjeti bilješku 3.

8 Zakon o proračunu (Nar. nov., br. 87/08 i 136/12).9 Odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zako-

na o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 144/12) izmijenjen je čl. 69. ZLP(R)S-a.

10 Zakon o proračunu.11 Vidjeti bilješku 6.12 Vidjeti bilješku 6.13 Čl. 69. ZLP(S)-a.14 Čl. 40. Zakona o proračunu.15 Čl. 36. ZLP(R)S-a.

16 Čl. 69. ZLP(R)S-a.17 Čl. 70. st. 1. i 2. ZLP(R)S-a.18 Vidjeti bilješku 8.

16 12. 1. 2015.br. 6348lokalna samouprava


proračunu, proračun se donosi do kraja tekuće godine, i to u roku koji omogućuje primjenu proračuna s 1. siječnja godine za koju se donosi proračun.

2.1. Donošenje odluke o privremenom financiranju

Glede donošenja odluke o privreme-nom financiranju, odredbama ZLP(R)S-a19 propisano je da odluku o privremenom financiranju donosi predstavničko tijelo, u skladu sa zakonom i svojim poslovni-kom. Predlagatelji utvrđeni poslovnikom predstavničkog tijela mogu predložiti donošenje odluke o privremenom finan-ciranju. Stoga smo mišljenja da odluku o privremenom financiranju mogu predloži-ti ovlašteni predlagatelji utvrđeni poslov-nikom predstavničkog tijela. Smatramo da je navedeno rješenje u interesu lokal-ne jedinice te time stvara prostor da se u roku tri mjeseca, za koje se razdoblje do-nosi odluka o privremenom financiranju, postigne suglasje između predstavničkog i izvršnog tijela te donese proračun i time izbjegne raspuštanje predstavničkog tijela i istovremeno razrješenje izvršnog tijela.

Odluka o privremenom financiranju dostavlja se Ministarstvu financija u roku 15 dana od dana donošenja. Ministarstvo financija odnosno drugo zakonom odre-đeno tijelo nadzire zakonitost materijal-nog i financijskog poslovanja jedinica lo-kalne samouprave i područne (regionalne) samouprave.

Ako se prije početka sljedeće godine ne donese ni odluka o privremenom fi-nanciranju, financiranje se obavlja izvrša-vanjem redovitih i nužnih izdataka u skla-du s posebnim zakonom.20

3. Institut istovremenog raspuštanja predstavničkog tijela i razrješenja izvršnog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave zbog nedonošenja proračunaZakonom o izmjenama i dopunama

Zakona o lokalnoj i područnoj (regional-noj) samoupravi iz 2012. godine uveden je novi institut istovremenog raspuštanja predstavničkog tijela i razrješenja općin-skog načelnika, gradonačelnika odnosno župana i njihova zamjenika, koji je iza-bran zajedno s njima, u slučaju nedonoše-nja proračuna niti odluke o privremenom financiranju.21 Navedeni novi institut prvi put primijenjen je nakon lokalnih izbora održanih u svibnju 2013. godine odnosno prvi put za proračune koji su se donosili za 2014. godinu.22

Dodanim novim člankom 85.a ZLP(R)S-u23 propisano je da će se na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu (regio-nalnu) samoupravu Vlada Republike Hr-vatske istovremeno raspustiti predstavnič-ko tijelo i razriješiti općinskog načelnika, gradonačelnika odnosno župana i njihova zamjenika, koji je izabran zajedno s nji-ma, ako u zakonom određenom roku ne bude donesen proračun odnosno odluka o privremenom financiranju. U navedenom slučaju Vlada Republike Hrvatske imeno-vat će povjerenika za obavljanje poslova iz nadležnosti predstavničkog i izvršnog tije-la i raspisati prijevremene izbore sukladno posebnom zakonu.24

Nadalje, ZLP(R)S-om propisano je da rješenje Vlade Republike Hrvatske o istovremenom raspuštanju predstavničkog tijela i razrješenju izvršnog tijela stupa na snagu danom objave u Narodnim novina-ma. Stupanjem na snagu rješenja prestaje mandat članovima predstavničkog tijela jedinice i mandat izvršnog tijela i njegova zamjenika, koji je izabran zajedno s njim.

Protiv predmetnog rješenja predsjed-nik raspuštenog predstavničkog tijela i razriješeni općinski načelnik, gradonačel-nik odnosno župan imaju pravo podnijeti tužbu Visokom upravnom sudu Republi-ke Hrvatske u roku osam dana od obja-ve rješenja. Postupak rješavanja po tužbi protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske hitne je naravi.

Visoki upravni sud Republike Hrvat-ske dužan je odlučiti o tužbi u roku 30 dana od primitka tužbe te svoju odluku, bez odgađanja, dostaviti Vladi Republi-ke Hrvatske, predsjedniku raspuštenog predstavničkog tijela i razriješenom op-ćinskom načelniku, gradonačelniku odno-sno županu, a odluka Visokog upravnog suda objavljuje se u Narodnim novinama. Ako je Visoki upravni sud tužbu odbacio ili odbio, Vlada će raspisati prijevremene izbore za predstavničko tijelo i općinskog načelnika, gradonačelnika odnosno župa-na u roku 90 dana od dana objave odluke Visokog upravnog suda u Narodnim no-vinama.25

Na temelju odredbe Zakona o lokalnim izborima,26 mandat članova predstavnič-kih tijela jedinice lokalne odnosno po-dručne (regionalne) samouprave izabranih na redovitim izborima traje do stupanja

na snagu odluke Vlade Republike Hrvat-ske o raspuštanju predstavničkih tijela, sukladno zakonu kojim se uređuje lokalna i područna (regionalna) samouprava. U skladu s istom odredbom, mandat općin-skog načelnika, gradonačelnika odnosno župana i njihova zamjenika koje je Vlada razriješila istovremeno kada je i raspustila predstavničko tijelo u toj jedinici, traje do stupanja na snagu odluke Vlade o raspu-štanju predstavničkog tijela i razrješenju općinskog načelnika, gradonačelnika od-nosno župana.

Ovdje se ističe da međuovisnost pred-stavničkog i izvršnog tijela proizlazi iz njihove osnovne uloge u lokalnoj jedinici. Naime, izvršno tijelo priprema prijedloge općih akata koje donosi predstavničko ti-jelo, te izvršno tijelo izvršava ili osigurava izvršavanje tih općih akata. Slijedom toga, u situaciji kada je onemogućena suradnja predstavničkog i izvršnog tijela, istodob-nim »odlaskom s dužnosti« obaju tijela (u slučaju nedonošenja proračuna ili odluke o privremenom financiranju), namjera je bila postići jačanje odgovornosti oba-ju tijela za svoje postupanje u obavljanju poslova iz samoupravnog djelokruga lo-kalne jedinice. Dotadašnjim reguliranjem, prema kojem je nedonošenje proračuna odnosno odluke o privremenom financi-ranju predstavljalo razlog za raspuštanje predstavničkog tijela, predstavničko tijelo moglo je biti dovedeno u situaciju raspu-štanja te je izvršno tijelo svojim postupa-njem moglo izravno ili neizravno utjecati na raspuštanje predstavničkog tijela te slijedom toga navedena situacija nije bila odgovarajuće riješena. Novim rješenjem iz 2012. godine27 pridonosi se usugla-šavanju volje u pitanjima od interesa za jedinicu lokalne i područne (regionalne) samouprave te posljedice za nedonošenje proračuna niti odluke o privremenom fi-nanciranju snose oba tijela budući da Vla-da Republike Hrvatske, na prijedlog sre-dišnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu (regionalnu) samou-pravu u spomenutom slučaju istovremeno raspušta predstavničko i razrješava izvršno tijelo.

3.1. Raspuštanje predstavničkog tijelaRaspuštanje predstavničkog tijela kraj-

nja je posljedica odnosno najteža sankcija za kršenje Zakona u slučaju nezakonitog rada i donošenja nezakonitih akata pred-stavničkih tijela jedinica lokalne i područ-ne (regionalne) samouprave. U tom slu-čaju Vlada može raspustiti predstavničko tijelo, imenovati povjerenika i u roku 90 dana raspisati nove izbore.

Predstavničko tijelo raspušta se rje-šenjem koje donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (Mi-nistarstvo uprave), a članovima predstav-ničkog tijela mandat prestaje njegovim raspuštanjem. Razlozi za raspuštanje predstavničkog tijela taksativno su na-vedeni u ZLP(R)S-u28 i obligatorne su prirode. Predstavničko tijelo raspušta se iz sljedećih razloga:

1. ako donese odluku ili drugi akt kojim ugrožava suverenitet i teritorijalnu cjelovi-tost Republike Hrvatske;

2. ako predstavničko tijelo novoustrojene jedinice lokalne odnosno područne (regional-ne) samouprave ne donese statut u roku 60 dana od dana konstituiranja;

3. ako učestalo donosi opće akte suprotne Ustavu, zakonu ili drugom propisu ili zbog učestalih, težih povreda zakona i drugih pro-pisa;

4. ako iz bilo kojih razloga trajno ostane bez broja članova potrebnog za rad i donoše-nje odluka;

5. ako ne može donositi odluke iz svog djelokruga dulje od tri mjeseca;

6. ako ne raspiše referendum iz članka 24. stavak 5. i članka 40.b ZLP(R)S-a.29

Slijedom navedenoga, razlozi za ras-puštanje predstavničkog tijela redefinira-ni su te su brisani razlozi za raspuštanje koji su se odnosili na donošenje proračuna i prostornog plana jedinice. Na temelju tada novouvedenog instituta istovreme-nog raspuštanja predstavničkog tijela i ra-zrješenja izvršnog tijela redefiniran je ra-zlog za raspuštanje samog predstavničkog tijela tako da nedonošenje proračuna od-nosno odluke o privremenom financiranju postaje razlog za istovremeno raspuštanje i razrješenje.

Osim navedenog redefiniranja, utvr-đen je novi razlog za raspuštanje pred-stavničkog tijela te se predstavničko tije-lo raspušta ako ne raspiše referendum na prijedlog 20% od ukupnog broja birača u jedinici, s obzirom na to da se zako-nom propisuje obligatornost raspisivanja referenduma u slučaju kada to predloži 20% birača, pod uvjetom da je prijedlog ispravan odnosno podnesen od potrebnog broja birača i da je referendumsko pitanje sukladno zakonu.

Rješenje Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju predstavničkog tijela stupa na snagu danom objave u Narodnim novi-nama. Predsjednik raspuštenog predstav-ničkog tijela ima pravno na sudsku zaštitu odnosno može protiv rješenja Vlade Re-publike Hrvatske o raspuštanju podnijeti tužbu Visokom upravnom sudu Republi-ke Hrvatske u roku osam dana od obja-ve rješenja. Postupak rješavanja po tužbi protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske hitne je naravi.

Visoki upravni sud Republike Hrvat-ske odlučuje o tužbi u roku 30 dana od dana primitka tužbe te presudu, bez od-gađanja, dostavlja Vladi Republike Hrvat-ske i predsjedniku raspuštenog predstav-ničkog tijela, a odluka Visokog upravnog suda objavljuje se u Narodnim novinama. Ako je tužba odbačena ili odbijena, Vlada će raspisati prijevremene izbore za pred-stavničko tijelo u roku 90 dana od dana objave odluke Visokog upravnog suda u Narodnim novinama.30

Raspuštanje predstavničkog i razrješenje izvršnog tijelajedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave

19 Čl. 70. ZLP(R)S-a.20 Vidjeti čl. 70. st. 5. ZLP(R)S-a.21 Vidjeti bilješku 3.

22 U prvoj godini mandata nakon lokalnih izbora istovreme-no su raspuštena predstavnička tijela i razriješena izvršna tijela u 7 jedinica lokalne samouprave (3 grada i 4 općine) rješenjima Vlade Republike Hrvatske donesenim na sjedni-ci održanoj 23. siječnja 2014. Naknadno je raspušteno još jedno gradsko vijeće te razriješen gradonačelnik radi nedo-nošenja proračuna nakon proteka roka od tri mjeseca od donošenja odluke o privremenom financiranju te nedono-šenja proračuna i nakon proteka navedenoga roka.

U drugoj godini mandata tijela lokalnih jedinica i donoše-nja proračuna za 2015., tek će se vidjeti u koliko lokalnih jedinica neće biti donesen ni proračun ni odluka o privre-menom financiranju.

23 Vidjeti bilješku 3.24 Čl. 85.b ZLP(R)S-a.25 Čl. 85.c ZLP(R)S-a.26 Čl. 8. Zakona o lokalnim izborima (Nar. nov., br. 144/12).

27 Vidjeti bilješku 3.28 Čl. 84. ZLP(R)S-a.

29 Čl. 24. st. 5. ZLP(R)S-a odnosi se na lokalni referendum, čije je raspisivanje predložilo 20% od ukupnog broja birača u jedinici, a u čl. 40.b ZLP(R)S-a radi se o raspisivanju referen-duma za opoziv općinskog načelnika, gradonačelnika od-nosno župana i njihova zamjenika, koji je izabran zajedno s njima, na prijedlog 20% ukupnog broja birača u jedinici lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave.

30 Čl. 85. ZLP(R)S-a.

1712. 1. 2015.br. 6348

Prijedlozi i mišljenja

upravno pravoUredila Davorka Foretić, dipl. iur.


1. UvodDani blagdana, spomendana i neradnih

dana u Republici Hrvatskoj određeni su član-kom 1. i 3. Zakona o blagdanima, spomendani-ma i neradnim danima u Republici Hrvatskoj1 (u nastavku teksta: ZB), dok je pravo na naknadu za rad blagdanom i neradnim danom propisa-no člankom 5. tog Zakona, koji glasi: »Zapo-slenici u dane iz članka 1. i 3. ovog Zakona imaju pravo na naknadu plaće.«.

Člankom 4. stavak 1. Zakona o radu2 (u nastavku teksta: ZOR) propisano je da je rad-nik (zaposlenik, uposlenik, djelatnik, namje-štenik, službenik i sl.), u smislu ZOR-a, fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca.

Iako bi se navedeni pojam »zaposlenik« iz članka 5. ZB-a odnosio na svakog radni-ka3 preciziranog ZOR-om, mišljenja smo da se pod navedenim pojmom isključivo misli na

ske ili drugim propisima donesenim na teme-lju Ustava i zakona ili kolektivnim ugovorom, primjenjuju opći propisi o radu.

Budući da ZDS-om, kao ni drugim pro-pisom, nije određeno pravo na naknadu pla-će za rad blagdanom i neradnim danom, to znači da je pravo na naknadu plaće državnih službenika9 propisano člankom 5. ZB-a.

Što se tiče namještenika, člankom 138. ZDS-a propisano je da se na prava, obveze i odgovornosti namještenika primjenjuju opći propisi o radu i u skladu s njima sklopljeni ko-lektivni ugovori, ako odredbama ZDS-a nije drukčije određeno.

Iz navedene odredbe ZDS-a proizlazi da pravo na naknadu za rad blagdanom i nerad-nim danom državnih namještenika proizlazi isključivo iz odredbe članka 95. ZOR-a, u vezi s člankom 5. ZB-a.

Posebnu pozornost potrebno je skrenuti i na činjenicu da pravo na naknadu plaće za rad blagdanom i neradnim danom državnih služ-benika i namještenika nije pravo iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike10 (u nastavku teksta: KU), unatoč činjenici što se kod tumačenja odredaba o pravu na naknadu plaće za rad blagdanom, ugovorne strane često pozivaju na kršenje odredaba KU-a, te se na taj način pravo na naknadu plaće za rad blagdanom i neradnim danom želi prikazati kao pravo koje bi trebalo biti jednako za sve državne službenike i namještenike, neovisno o sustavu rada, odno-sno neovisno o činjenici je li državnih službenik, tj. namještenik trebao raditi u vrijeme blagdana ili nije, a to je rezultat nerazumijevanja razlike između dva pojma koji uređuju prava državnih službenika u dane blagdana, i to prava na na-knadu plaće i prava na uvećanje plaće.

3. Razlika između prava na naknadu plaće i uvećanja plaćeU praksi se često postavlja pitanje što u stvari

znači činjenica da državni službenik i namješte-nik ima pravo na naknadu plaće u dane blagdana i neradnih dana, odnosno zašto mu, ako radi u dane blagdana i neradne dane, ne pripada pravo na naknadu plaće, već pravo na uvećanje plaće.

U odgovoru na navedeno bitno je uočiti temeljnu razliku između dva pojma, tj. prava vezana uz rad blagdanom i neradnim danom, a to su pravo na naknadu plaće11 i pravo na uvećanje plaće za rad blagdanom.

Kod ostvarivanja prava na naknadu plaće to znači da državni službenik i namještenik stvarno ne radi u dane blagdana i neradnih dana, odnosno ostvaruje pravo na naknadu pla-će iako se taj dan nije stvarno pojavio na svom

radnom mjestu, što bi drugim riječima značilo da ostvaruje pravo na naknadu plaće bez da je stvarno odradio sate za koje mu se plaća na-knada, ali samo ako blagdan pada u dan kad je državni službenik i namještenik prema raspo-redu bio dužan raditi, a ne i ako blagdan pada u nedjelju ili neki drugi dan kad ne treba raditi i kad inače ne ostvaruje plaću.

Međutim, ako je državni službenik i na-mještenik radio na blagdan koji je inače njegov radni dan, on nema pravo na naknadu plaće, već pravo na uvećanje plaće, sukladno članku 44. stavak 1. KU-a, koji glasi: »Osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada, i to za rad blagdanom, neradnim da-nom i na Uskrs 150%«.12

To znači da je pravo na uvećanje plaće za rad blagdanom i neradnim danom, za držav-ne službenike, vezano uz članak 4. stavak 2. ZDS-a propisano, tj. ugovoreno, ponajprije KU-om, dok je za državne namještenike pravo na uvećanje plaće za rad blagdanom i nerad-nim danom, u vezi s člankom 138. ZDS-a po-najprije propisano ZOR-om i u skladu s njim sklopljenim KU-om13.

Pravo na uvećanje plaće za rad blagdanom i neradnim danom predstavlja, stoga, pravo državnih službenika i namještenika koji rade blagdanom, ali samo ako taj blagdan pada u dane kad državni službenik i namještenik radi prema rasporedu radnog vremena, u suprot-nom, ako blagdan pada u dane kad državni službenik i namještenik ne radi prema raspore-du radnog vremena, odnosno u dane odmora, on nema pravo na uvećanje plaće, a niti pravo na naknadu plaće za rad blagdanom.

Iz navedenog jasno proizlazi da pravo na naknadu plaće i uvećanje plaće državnih službenika i namještenik ovisi isključivo o radnom vremenu, odnosno o sustavu rada.

4. Redoviti mjesečni fond sati i redoviti mjesečni fond radnih sati s obzirom na sustav rada Da bismo u potpunosti razumjeli kad dr-

žavnom službeniku i namješteniku pripada pravo na naknadu plaće, odnosno pravo na uvećanje plaće za rad blagdanom, bitno je uo-čiti koji propisi uređuju radno vrijeme i sustav rada14 državnih službenika i namještenika, od-nosno na koji se način računa broj sati koji oni moraju odraditi u jednom mjesecu.

* Ivan Roguljić, MUP RH, Policijska uprava splitsko-dalma-tinska, Odjel pravnih poslova u Splitu.

Navedena stajališta iznesena u ovom članku predstavlja-ju komentar postojeće situacije i osobno mišljenje autora vezano uz izloženu materiju te ne predstavljaju službeno stajalište tijela u kojem je autor zaposlen.

1 Nar. nov., br. 33/96, 96/01, 13/02, 136/02 - proč. tekst, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11 - redakcijski proč. tekst, Informator, br. 6272 od 16. 4. 2014.

2 Nar. nov., br. 93/14.3 Radnik (engl. worker, employee, labo/u/rer; njem. Arbeiter,

Arbeitnehmer, Angesteller; franc. ourvier, travailleur, em-ploye), fizička osoba koja u ugovornom radnom odnosu, koji se zasniva sklapanjem ugovora o radu, obavlja radni odnosno ugovoreni posao za poslodavca. Pojam radnik je pravnotehnički pojam koji obuhvaća različite skupine osoba u radnom odnosu: radnike, namještenike, držav-ne službenike, djelatnike i sve druge osobe koje u rad-nom odnosu, na temelju ugovora o radu, rade za nekog

Pravo na naknadu i uvećanje plaće za rad blagdanom i neradnim danom državnih službenika i namještenikaIVAN ROGULJIĆ, dipl. iur.*

Predmet ovog članka je analiza prava na naknadu i uvećanje plaće za rad blagdanom i neradnim danom, odnosno razmatranje propisa koji uređuju prava državnih službenika i namještenika za rad blagdanom i neradnim danom. Autor u članku, stoga, razmatra odredbe Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, Zakona o državnim službenicima, Zakona o radu, Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i drugih mjerodavnih propisa te iznosi svoje mišljenje i prijedloge.

9 Promatrajući odrede ZDS-a, mišljenja smo da čl. 4. st. 2. ZDS-a, vezano uz ostvarivanje prava na naknadu za rad blagdanom državnih službenika, ponajprije upućuje na čl. 5. ZB-a kao poseban zakon, dok čl. 138. ZDS-a, koji se odno-si na namještenike, isključivo upućuje na čl. 95. ZOR-a kao opći propis koji uređuje radne odnose, a u vezi s čl. 5.ZB-a.

10 Nar. nov., br. 104/13,150/13 i 153/13.11 Naknada plaće (engl. salary compensation, njem. Loh-

nersatz, franc. Conpensation du salaire), novčani inos koji zaposlenik dobiva tijekom razdoblja u kojima ne radi (odsutnost s rada ili prekid rada) zbog opravdanih razlo-ga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, Hrvatski pravni leksikon, str. 774, Leksikograf-ski zavod Miroslav Krleža.

12 Odredbom čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Nar. nov., br. 55/08), čl. 1. Zakona dopunjen je tako da je osim Uskrsnog ponedjeljka i Uskrs određen kao blagdan. Na taj način ispravljen je očiti propust da Uskrs bude određen kao blagdan, Informator, br. 5768 od 17. 6. 2009., Radno pra-vo, str. 13. Međutim, razlog zbog kojeg već sedam godina, nakon izmjene Zakona koji Uskrs određuje kao blagdan, nije mijenjana odredba čl. 44. st. 1. KU-a u vezi s pravom na uvećanje plaće za rad blagdanom i neradnim danima, autoru ostaje nepoznat.

13 Čl. 9. st. 3. ZOR-a, upućuje na primjenu povoljnijeg prava, pa će u odnosu između ZOR-a i KU-a, vezano uz čl. 2. KU-a koji također sadržava odredbu o primjeni povoljnijeg prava, za državne namještenike prednost imati povoljniji propis, tj. povoljnije ugovoreno pravo.

14 Rad u turnusu, radu u drugoj smjeni, dvokratni rad, rad na drukčiji način.

trenutačno zaposlenog radnika, a ne na pojam radnika u ekstenzivnom tumačenju4.

U tom smislu odredbom članka 95. stavak 1. ZOR-a propisano je da za razdoblja u koji-ma ne radi zbog opravdanih razloga određe-nih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće, dok je člankom 95. stavak 5. ZOR-a propisano da se naknada plaće isplaćuje u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, i to ako ZOR-om, drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilni-kom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno.

Iz navedenih odredaba članka 95. ZOR-a vidljivo je da je pravo na naknadu plaće radni-ka, za rad blagdanom i neradnim danom, pro-pisano ponajprije ZB-om, ali može biti ugo-voreno i kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, kao i ugovorom o radu.

Međutim, pravo na naknadu plaće za rad blagdanom i neradnim danom određeno član-kom 5. ZB-a, nije bezuvjetno pravo5 radnika već isključivo ovisi o činjenici je li poslodavac odlu-čio raditi6 u vrijeme blagdana i neradnih dana7.

2. Pravo na naknadu plaće državnih službenika i namještenikaKod definiranja prava na naknadu plaće

za rad blagdanom i neradnim danom državnih službenika bitno je istaknuti da je člankom 4. stavak 2. Zakona o državnim službenicima8 (u nastavku teksta: ZDS), propisano da se na pi-tanja koja nisu uređena ZDS-om ili posebnim zakonom, uredbama Vlade Republike Hrvat-

poslodavca. Temeljna je obveza radnika u radnom od-nosu osobno obavljanje preuzetog rada, prema uputa-ma poslodavca, a za izvršavanje te obveze pripada mu temeljno pravo, pravo na plaću, Hrvatski pravni leksikon, str.1368, Leksikografski zavod Miroslav Krleža.

4 Europski sud pravde u jednoj od svojih prijašnjih presuda Hoekstra (C-75/63), utvrdio je da tumačenje pojma »rad-nik« ulazi isključivo u nadležnost EU te ne ovisi o nacional-nom tumačenju tog pojma. Nadalje u toj presudi razlaže da zaštićeni radnik nije isključivo onaj koji je trenutno zaposlen. Ugovor ne ograničava zaštitu samo na zaposle-nog radnika nego je proširuje i na nezaposlenog radnika koji je sposoban zaposliti se na drugom radnom mjestu. Definiranje pojma »radnik« u Europskom pravu, autorica Danijela Damjanović, dipl. iur.

http://www.iusinfo.hr/DailyContent/Topical.aspx?id=159015 »Dakle, u te dane postoji ne samo pravo da se ne radi,

nego je to i obveza« - članak Blagdani spomendani i ne-radni dani u RH, Jerko Slovinić - Informator, br. 6272 od 16. 4. 2014., Radno pravo, str. 12.

6 Iako je čl. 1. st. 2. ZB-a određeno ne samo pravo da se u vri-jeme blagdana ne radi, već i obveza, činjenica je da nave-dena zakonska odredba čl. 94. ZOR-a isključuje obvezu da se u vrijeme blagdana ne radi, te da odluka o tome hoće li radnik raditi u vrijeme blagdana ovisi isključivo o odluci po-slodavca, koju i ne mora posebno propisati, budući da čl. 94. ZOR-a, sâm po sebi, predstavlja ograničenje primjene čl. 5. ZB-a, odnosno propisuje uvećanje plaće za rad blagdanom.

7 »Za određene kategorije građana, čl. 3. ZB-a, određeni su neradni dani. Tako građani Republike Hrvatske koji slave Božić 7. siječnja, građani islamske vjeroispovijedi u dane Ramazanskog bajrama i Kurban bajrama te građani Ži-dovske vjeroispovijedi u dane Roš Hašane i Jom Kipura, imaju pravo ne raditi, dakle radi se o pravu tih građana, ali ne i o obvezi. Jerko Slovnić – Informator, br. 6272 od 16. 4. 2014., Radno pravo, str. 12.

8 Nar. nov., br. 92/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13 i 1/15 - Uredba.

18 12. 1. 2015.br. 6348upravno pravo


U tom smislu važno je istaknuti više poseb-nih propisa koji sadržavaju odredbe o radnom vremenu i sustavu rada državnih službenika, i to ponajprije, Zakon o policiji15 (u nastavku teksta: ZP), Zakon o carinskoj službi16 (u nastavku tek-sta: ZCS), Zakon o poreznoj upravi17 (u nastav-ku teksta: ZPU) i Zakon o službi u Oružanim snagama (u nastavku teksta: ZSOS)18.

Ipak, imajući na umu činjenicu da ni poseb-nim propisima19, osim ZCS-om, nisu uređeni sustavi rada sadržani u KU-u, kao i činjenicu da ZDS-om nije propisano radno vrijeme20 službe-nika, te supsidijarne primjene ZOR-a, možemo zaključiti da su sustavi rada državnih službenika određeni, tj. definirani člankom 44. KU-a.

Ista je situacija i za državne namještenike na koje se, sukladno članku 138. ZDS-a, po-najprije primjenjuju odredbe općih propisa koji uređuju radne odnose i u skladu s njima sklo-pljeni kolektivni ugovori, a upravo zbog toga što ZOR21 ne definira sustave rada onako kako je to određeno KU-om.

Člankom 44. KU-a tako je, osim uvećanja osnovne plaće za rad noću, subotom, nedje-ljom, blagdanom i za prekovremeni rad, te za rad u drugoj smjeni, turnusu, dvokratni rad, dana i definicija različitih sustava rada u kojima službenici i namještenici rade.

U tu svrhu, zbog utvrđivanja razlike izme-đu redovitog mjesečnog fonda radnih sati22 i mjesečnog fonda sati23 kao i načina njihova računanja, moramo ponajprije prikazati da je uređen osnovni sustav rada za državne službe-nike i namještenike prema KU-u.

Osnovni sustav rada prema članku 8. sta-vak 1. KU-a organiziran je tako da radno vri-jeme državnih službenika i namještenika iznosi 40 sati tjedno i raspoređeno je u pet radnih dana24 od ponedjeljka do petka25, pa se redoviti mjesečni fond radnih sati koji državnih služ-benici i namještenici trebaju odraditi tijekom mjeseca računa prema modalitetu da se broj radnih dana u tekućem mjesecu (osim subota i nedjelja) pomnoži s osam sati.

Tako se dobije mjesečni fond radnih sati koji je, sukladno tumačenju Zajedničke komi-

sije za tumačenje i praćenje odredaba KU-a26 (u nastavku teksta: Zajednička komisija), isti za sve službenike i namještenike, neovisno o sustavu rada, a razlikuje se od mjeseca do mje-seca, ovisno o broju radnih dana u mjesecu.

Što se tiče redovitog mjesečnog fonda sati on se dobije tako da se mjesečni fond rad-nih sati za službenike i namještenike koji rade od ponedjeljka do petka pomnoži s osam, te zbroji s brojem blagdana koji padaju od pone-djeljka do petka pomnoženo s osam.

Kad bismo navedeno izrazili matematički dobili bismo sljedeću formulu RMFS (redoviti mjesečni fond sati) = RMFRS (redoviti mje-sečni fond radnih sati x 8) + (broj blagdana od ponedjeljka do petka x 8), a vrlo važno je ista-knuti i činjenicu da redoviti mjesečni fond sati nije pojam iz KU-a27.

Mjesečni fond sati tako predstavlja zbroj mjesečnog fonda radnih sati, reguliranih član-kom 44. stavak 12. KU-a i sati naknade plaće iz članka 5. ZB-a, koji je isti za sve službenike i namještenike28, neovisno o sustavu rada, te je kao takav primjenjiv samo za one mjesece u kojima blagdan i neradni dan ulaze u dane od ponedjeljka do petka.

Državni službenici koji rade u drugim su-stavima rada, propisanih člankom 44. KU-a, a to su rad u drugoj smjeni29, rad u turnusu30 i rad organiziran na drukčiji način31, nemaju pravo na naknadu plaće za rad blagdanom, jer za ra-zliku od službenika i namještenika koji rade u sustavu rada od ponedjeljka do petka, doista rade blagdanom i za taj rad ostvaruju pravo na uvećanje plaće, sukladno članku 44. stavak 1. KU-a, u iznosu od 150%.

Naime, službenici i namještenici koji rade blagdanom u drukčijem sustavu rada, ne mogu istodobno ostvarivati pravo na uvećanje plaće i pravo na naknadu plaće, i to iz jednostavnog razloga što stvarno rade blagdanom, te im za svaki stvarno odrađeni sat rada blagdanom pri-pada pravo na uvećanje plaće.

To znači da, osim svog redovitog mje-sečnog fonda radnih sati iz članka 44. stavak 12. KU-a koji na godišnjoj razini iznosi 2.000 radnih sati, stvarno moraju odraditi još 88 sati (od kojih svi nužno ne moraju biti na blagdan), ukupno 2.088 sati, dok za razliku od njih služ-benici i namještenici koji rade od ponedjeljka do petka ne moraju stvarno odraditi te sate, jer im za to pripada naknada plaće iako nisu stvar-no odradili te sate.

5. Tumačenja sindikataTumačenje Sindikata da svi službenici i

namještenici, neovisno o sustavu rada, trebaju

stvarno odraditi jednak mjesečni fond radnih sati opravdan je i u skladu s člankom 44. stavak 12. KU-a.

Za razliku od navedenog, postoji »tuma-čenje«32 pojedinih sindikata33, da svi službenici i namještenici koji rade u drukčijem sustavu rada trebaju imati jednak redoviti mjesečni fond radnih sati i mjesečni fond sati, kao i služ-benici i namještenici koji rade u sustavu rada od ponedjeljka do petka, u protivnom da im pripada pravo na dodatak za prekovremeni rad, tj. pravo na nadopunu satnice34 do redovitog mjesečnog fonda sati.

Takvo stajalište sindikata, međutim, pred-stavlja nepoznavanje i nerazumijevanje ele-mentarnih propisa koji uređuju radne odnose državnih službenika i namještenika.

Činjenica da državni službenici i namješteni-ci koji rade u drukčijem sustavu rada, osim redo-vitog mjesečnog fonda radnih sati trebaju odra-diti i sate blagdana do ukupnog mjesečnog fonda sati, ne može nikako za posljedicu imati pravo na isplatu dodatka za prekovremeni rad35 jer je nji-hov mjesečni fond stvarno određenih sati veći na mjesečnoj, tj. godišnjoj razini od mjesečnog fonda stvarno odrađenih sati službenika i namještenika koji rade od ponedjeljka do petka, i to upravo za broj sati blagdana koji padaju od ponedjeljka do petka, odnosno njihovih radnih dana u koje ne pada blagdan, pa je u tom smislu neosnovano i traženje da se navedena razlika u satnici do punog mjesečnog fonda sati, plati kao nadopuna, a bez obveze da se ona doista stvarno i odradi.

Tvrdnje Sindikata da upravo tumačenja Zajedničke komisije36, broj: 4/44 sa 8. sjednice od 11. siječnja 2013. i broj: 11/44 s 15 sjed-nice od 13. lipnja 2013., te broj: 24/44, s 4. sjednice od 22. siječnja 2014., govore u prilog da svi službenici i namještenici ostvaruju pravo na nadopunu ako bez svoje krivnje ne ostvare mjesečni fond sati ili pravo na prekovremene sate ako ostvare veći broj sati od redovitog mje-sečnog fonda radnih sati i upućuju na možda pogrešno shvaćanje navedenih tumačenja.

Naime, Zajednička komisija je na 4. sjednici od 22. siječnja 2014., doista dala sljedeća tuma-čenja, broj: 4/44, 11/44, i 24/44, a koja glase:

- broj: 4/44 »Mjesečni fond radnih sati dobije se tako da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8«;

- broj 11/44 »(9) Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organizi-ran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.

(10) Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjena-ma (2 prve - 2 druge - 2 treće - 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovite smjene ili turnusa te svaki sat rada dulji od redovitog mjesečnog fonda radnih sati.

(11) Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drukčiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada dulji od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada dulji od 40 sati tjed-no.

(12) Redoviti mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se tako da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati«;

- broj 24/44 »Ako službenici i namješte-nici bez svoje krivnje ne ostvare puni mjesečni fond sati/mjesečni fond radnih sati, poslodavac im mora isplatiti punu plaću. Plaća službenika i namještenika može se umanjiti samo u slučaju neopravdanog izostanka s posla ili neplaćenog dopusta«.

Međutim, u tumačenju, broj: 4/44 i 11/44, spominje se mjesečni fond radnih sati, a ne mjesečni fond sati, dok je, što se tiče tuma-čenja, broj: 24/44 od 22. siječnja 2014., bitno napomenuti dio tumačenja koji ne ide u prilog tvrdnjama Sindikata, a koji glasi: »Ako je nave-deni službenik i namještenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redoviti mjesečni fond sati, koji čine redoviti mjesečni fond radnih sati iz članka 44. stavak 12. Kolektivnog ugovora i sati plaćenog blagdana na koje imaju pravo službenici i na-mještenici koji rade od ponedjeljka do petka, ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz članka 41. stavak 2. Kolektivnog ugovora te dodatke na plaću koje je ostvario. Navedenu činjenicu, za razliku od Sindikata, uvažava i Odbor pravosudne policije na sjednici održa-noj 12. travnja 2014.«37

Ovdje je jasno izraženo da u redoviti mje-sečni fond sati koje službenici i namještenici moraju odraditi, osim redovitog fonda radnih sati ulaze i sati uvećanja plaće za rad blagda-nom, te smatramo da je upravo danim tumače-njem Zajednička komisija potvrdila činjenicu da oni službenici i namještenici koji nemaju pravo na naknadu plaće jer rade u drugom su-stavu rada, trebaju odraditi cjelokupni mjeseč-ni fond sati, a pravo na nadopunu do punog mjesečnog fonda sati, prema našem mišljenju, odnosilo bi se isključivo na slučajeve nemo-gućnosti matematički idealne projekcije mje-sečnog fonda sati s obzirom na sustav rada, u kojem se slučaju nadopuna može odnositi na manji broj sati, npr. stvarno odradio 184 sata, a trebao je odraditi puni mjesečni fond od 186 sati, ili na one situacije gdje nadopuna satnice predstavlja jedini način kako isplatiti razliku između mjesečnog fonda radnih sati i mjeseč-nog fonda sati38.

Ako bi se prihvatilo mišljenje Sindikata, odnosno »tumačenje« tumačenja, da »svi«39

službenici i namještenici koji rade u drukči-jem sustavu rada nisu dužni stvarno odraditi, na godišnjoj, tj. mjesečnoj razini, više radnih sati od službenika i namještenika koji rade od ponedjeljka do petka, to bi za posljedicu ima-lo činjenicu da poslodavac tim službenicima i namještenicima, za razliku između mjesečnog fonda radnih sati i mjesečnog fonda sati, ispla-ćuje punu plaću, i to za sate koje uopće nisu odradili, a bili su ih dužni odraditi.

Pravo na naknadu i uvećanje plaće za rad blagdanom i neradnim danom državnih službenika i namještenika

15 Nar. nov., br.34/11 - čl. 41. i 42. ZP-a.16 Nar. nov., br. 68/13 i 30/14 - čl. 87.-90. ZCS-a.17 Nar. nov., br. 148/13 - čl. 64.-66. ZPU-a.18 Nar. nov., br. 73/13 - čl. 153.-155. ZSOS-a.19 Posebnim zakonima uglavnom je propisana obveza rada

u posebnom rasporedu.20 Čl. 23. ZDS-a propisana je obveza državnog službenika i

namještenika da poštuje radno vrijeme tijela u kojem je zaposlen kao i da bude prisutan na radnom mjestu u skla-du s uvjetima službe.

21 Čl. 60. st. 1. ZOR-a određen je pojam radnog vremena, odnosno definicija radnog vremena, ali ne i definicija or-ganizacijskog oblika radnog vremena onako kao što je to određeno čl. 44. KU-a.

22 Čl. 44. st. 12. KU-a.23 Pojmovno na isti način, doduše bez matematičkog prikaza,

mjesečni fond sati definira i Zajednička komisija za tuma-čenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora u svom tumačenju, br. 24/44 s 4. sjednice od 22. 1. 2014.

http://www.sdlsn.hr/index.php/pravna-sluzba/zapisnici-sjednica-komisije/

24 Čl. 8. st. 2. KU-a propisuje da, osim navedenog radnog vremena od ponedjeljka do petka, državni službenici i na-mještenici rade i u drugim organizacijskim oblicima rada propisanim KU-om.

25 Iako ZP i ZCS propisuju osnovni sustav rada od pone-djeljka do petka, ZOR, za razliku od navedenih posebnih propisa i za razliku od KU-a, ne definira radni tjedan kao vrijeme od ponedjeljka do petka, već samo ograničava broj radnih sati u tjednu, dok je osnovni sustav rada naj-češće propisan internim aktom poslodavca, Pravilnikom o radnom vremenu ili, u konkretnom slučaju za državne službenike i namještenike, KU-om.

26 Čl. 120. KU-a, ugovoreno je da je za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora nadležna Zajednička ko-misija koju imenuju ugovorne strane Kolektivnog ugovo-ra u roku 30 dana od potpisivanja Kolektivnog ugovora.

27 Presuda Općinskog sud u S., br. IIP-285/08 od 26. 5. 2011.28 Tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba

i praćenje primjene Kolektivnog ugovora, br. 22/44 od 22. 1. 2014.

http://www.sdlsn.hr/index.php/pravna-sluzba/zapisnici-sjednica-komisije/

29 Čl. 44. st. 6. Kolektivnog ugovora - Radom u smjeni (smjen-ski rad smatra se svakodnevni rad službenika i namješte-nika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjed-na ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnev-nom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana.

30 Čl. 44. st. 8. Kolektivnog ugovora - Radom u turnusu sma-tra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48.

31 Čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora - Ako je rad organiziran na drukčiji način, prekovremeni rad je rad dulji od 40 sati tjedno.

32 Iako je za tumačenje odredaba Kolektivnog ugovora nad-ležna isključivo Zajednička komisija, činjenica je da Sindi-kati tumačenja Zajedničke komisije ponovno tumače, i to na sebi odgovarajući način.

33 Sindikat policije hrvatske, Sindikat pravosudne policije Hrvatske

http://www.spph.hr/hr/index.php?option=com_content&view=frontpage&limitstart=30

http://www.spph.hr/hr/index.php?view=article&catid=1%3A s i n d i k a l n e - v i j e s t i & i d = 2 1 7 % 3 A s a s t a n a k - s a -p r e d s t a v n i c i m a - s i n d i k a t a - n a - t e m u - o b r a u n a -plaa&format=pdf&option=com_content&Itemid=3

http://www.spph.hr/hr/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=1&Itemid=3&limitstart=5,http://www.sindikatpolicije.hr/EasyEdit/UserFiles/Dopisi%20SPH/2014/212_14-04-2014%20%C4%8Dlanovi%20i%20povjerenici%20-%20Redovni%20mjese%C4%8Dni%20fond%20sati.pdf

34 Nadopuna satnice ne postoji kao institut propisan zako-nom ili KU-om.

35 Presuda Općinskog suda u M., br. 5P-847/08 od 20. 9. 2010., Presuda Županijskog suda u S., br. Gžri-20/12 od 13. 2. 2012.

36 Zajednička komisija za tumačenje i praćenje odredbi Ko-lektivnog ugovora (Nar. nov., br. 89/12).

37 Odbor pravosudne policije prihvaća stajališta Zajedničke komisije, unatoč činjenici što im ona ne idu u prilog, ali traži njihovo ponovno preispitivanje uz mogućnost na-zočnosti predstavnika Odbora.

http://www.sdlsn.hr/index.php/odbori/pravosudna-policija?category=51&article=5496

38 Mišljenja smo da bi takvo rješenje trebalo biti iznimka, a ne pravilo.

39 Misli se na službenike i namještenike koji rade u drugom sustavu rada, tj. na one koji ostvaruju pravo na uvećanje plaće jer rade blagdanom, kao i na one koji inače rade blagdanom, ali im je taj mjesec zbog organizacije rada, blagdan pao u dane tjednog odmora ili su već ostvarili mjesečni fond radnih sati, a dan koji bi trebali odraditi do punog mjesečnog fonda sati nije blagdan.

1912. 1. 2015.br. 6348prekršajno pravoUredio Jerko Slovinić, dipl. iur.


1. UvodU odredbi članka 360. stavak 1. Za-

kona o kaznenom postupku1 propisano je da stranke mogu pregovarati o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanja o sankcijama. Prema uzoru na institut pre-govaranja i sporazumijevanja stranaka u kaznenom pravu, uveden je po prvi put i u prekršajno pravo institut pregovaranja i sporazumijevanja ovlaštenog tužitelja i počinitelja prekršaja, i to Zakonom o iz-mjenama i dopunama Prekršajnog zakona (objavljenog u Nar. nov., br. 39/13 - u na-stavku teksta: ZIDPZ/2013). Na taj način učinjen je daljnji iskorak u harmonizaciji prekršajnog i kaznenog zakonodavstva, no sasvim je izvjesno da je intencija zakono-davca bila i da uvođenjem toga instituta ubrza i pojednostavni prekršajni postupak. Naime, sada je odredbama članka 109.e Prekršajnog zakona (u nastavku teksta: PZ) omogućeno ovlaštenom tužitelju i počinitelju prekršaja (okrivljeniku) da pre-

govaraju o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanju o sankcijama i mjerama te da potom mogu i sklopiti sporazum o predmetu pregovora, a na temelju kojega tijelo postupka može, i bez zakazivanja posebnog ročišta, donijeti odluku o pre-kršaju. Dakle, osnova je toga instituta da počinitelj prekršaja, nakon što bude upo-znat za što ga se tereti, potpuno i izričito prizna krivnju za terećeni prekršaj te zatim pregovara s ovlaštenim tužiteljem o sank-cijama i drugim mjerama, na osnovi čega tijelo postupka donosi odluku o prekršaju. Nesumnjivo da će taj institut tako prido-nijeti učinkovitijem provođenju postupka.

2. Mogućnost pregovora i sporazuma stranaka

2.1. Ovlašteni tužiteljOdredbom članka 109.e PZ-a propi-

sano je da nakon uručenja počinitelju oba-vijesti iz članka 109.a stavak 1. toga Za-kona, ovlašteni tužitelj i počinitelj mogu pregovarati o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanju o sankciji i mjerama. Dakle, pretpostavka za pregovaranje i sporazum je da je počinitelj prethodno upoznat o prekršaju za koji ga tužitelj tereti, a upravo se putem uručivanja oba-vijesti iz članka 109.a stavak 1. PZ-a po-činitelj upoznaje s terećenim prekršajem. Kada govori o ovlaštenom tužitelju, tada odredba članka 109.e stavak 1. PZ-a pod tom formulacijom podrazumijeva ovlašte-ne tužitelje iz odredbe članka 109. stavak 1. točka 1.-3. toga Zakona. Dakle, podra-zumijeva državnog odvjetnika, tijelo dr-žavne uprave (primjerice, razne inspekcije i policijska tijela) te pravne osobe s javnim ovlastima (primjerice, tijela zdravstve-nog i mirovinskog osiguranja - HZZO i HZMO), a što isključuje mogućnost pregovora i sporazumijevanja počinitelja prekršaja s oštećenikom kao ovlaštenim tužiteljem.

2.2. Vrijeme pregovaranja i sporazumijevanja

Stranke mogu pregovarati i sporazu-mjeti se na inicijativu jedne od njih prije pokretanja postupka, kao i tijekom postup-ka, do donošenja nepravomoćne odluke o prekršaju, također na vlastitu inicijativu ili na inicijativu tijela postupka. Prema odredbama članka 157. stavak 1. i 3. PZ-a, prekršajni postupak pokreće se izdava-njem prekršajnog naloga i podnošenjem optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja odnosno ako tijelo prekršajnog postup-ka vodi prekršajni postupak po službenoj dužnosti, postupak se pokreće donoše-njem rješenja o provođenju prekršajnog postupka. Budući da Zakon ne isključuje takvu mogućnost, pregovaranje i spora-

zumijevanje stranaka moguće je i tijekom ponovljenog postupka kada je u povodu žalbe ukinuta prvostupanjska odluka o prekršaju i predmet vraćen na ponovni postupak. Ovisno o trenutku pregovaranja i sporazumijevanja, odredba članka 109.e PZ-a koristi različite pojmove glede poči-nitelja prekršaja, pa tako pojam »počini-telj« koristi kada govori o pregovaranju i sporazumijevanju prije pokretanja postup-ka, dok pojam »okrivljenik« koristi kada govori o pregovaranju i sporazumijevanju tijekom postupka.

2.3. Sve kategorije prekršitelja mogu pregovarati i sporazumijevati se o svim vrstama prekršaja

S obzirom na dikciju odredbe članka 109.e stavak 1. PZ-a, koja ne propisuje nikakva ograničenja glede samih prekršaja i počinitelja, proizlazi da ovlašteni tužitelj i počinitelj prekršaja mogu pregovarati i sporazumijevati se o svim vrstama pre-kršaja, bez obzira na način počinjenja ili zaprijećenu sankciju odnosno da sve ka-tegorije počinitelja prekršaja mogu pre-govarati i sporazumijevati se s ovlaštenim tužiteljem. Tako s ovlaštenim tužiteljem mogu pregovarati i sporazumijevati se pravna osoba i s njom izjednačeni su-bjekti, odgovorna osoba u pravnoj osobi, fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja samostalnu djelatnost te fizička osoba. U tom kontekstu bitno je istaknuti da će ti-jelo postupka donijeti odluku o prekršaju na temelju sporazuma stranaka i u slučaju ako je tužitelj postigao sporazum samo s pravnom osobom, a da istodobno nije po-stigao sporazum i s odgovornom osobom u toj pravnoj osobi, a na koji će način po-stupiti i u slučaju da je sporazum posti-gnut samo s nekim od više supočinitelja prekršaja fizičkih osoba, dok će se u od-nosu na preostale supočinitelje razdvojiti postupak odnosno voditi poseban postu-pak. Također, sud će prihvatiti sporazum i između ovlaštenog tužitelja i maloljet-nog počinitelja prekršaja, uz napomenu da takav sporazum nije protivan odredbi članka 223. stavak 2. PZ-a, koja propisu-je da prije donošenja odluke o prekršaju mora biti ispitan počinitelj koji je u vri-jeme počinjenja prekršaja bio maloljetan, jer odredba članka 109.e PZ-a, ponavlja-mo, ne propisuje ograničenja u odnosu na vrstu počinitelja prekršaja, a i sama pisa-na izjava o sporazumu stranaka sadržava izjavu počinitelja o priznavanju krivnje za počinjeni prekršaj, čime se i maloljetnom počinitelju prekršaja omogućuje očitova-nje o krivnji. U tom slučaju treba imati na umu određena ograničenja i obveze iz članka 71. stavak 1., članka 227. stavak 4. i članka 223. stavak 2. PZ-a. Dakle, treba

uzeti u obzir da se novčana kazna može izreći počinitelju prekršaja starijem ma-loljetniku koji ostvaruje osobne prihode vlastitim radom ili imovinom, zatim da se maloljetnog počinitelja prekršaja može obvezati na plaćanje troškova prekršajnog postupka i ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako ima vlastite prihode ili imovinu te da pregovaranju i sporazumi-jevanju ovlaštenog tužitelja i maloljetnog počinitelja prekršaja bude prisutan malo-ljetnikov roditelj ili skrbnik ili stručni rad-nik centra za socijalnu skrb.

2.4. Obavezni prekršajni nalogOsim toga, ne postoji niti ograniče-

nje glede pregovaranja i sporazumijevanja stranaka o prekršaju, koji ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga odnosno za one prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj, prema odredbi članka 239. stavak 1. PZ-a, obavezan izdati prekršajni nalog. Naime, i u takvim slučajevima ovlašteni tužitelj može odlučiti da pristupi pregovaranju i sporazumijevanju s počiniteljem prekršaja te ako postignu sporazum, o tome pod-nose pisanu izjavu tijelu postupka, a ako tijelo postupka prihvati takav sporazum, na tome i završava postupak. U slučaju da stranke ne postignu sporazum, tada tuži-telju preostaje samo da izda obavezni pre-kršajni nalog. Međutim, u postupku koji se vodi u povodu možebitnog prigovora okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga, također je moguće pregovaranje i sporazumijevanje stranaka.

2.5. Stjecaj prekršajaNadalje, u slučaju postojanja stjecaja

prekršaja kada stranke tijekom postup-ka postignu sporazum u odnosu na samo neke prekršaje u stjecaju, tijelo postupka prihvatit će takav sporazum u odnosu na te prekršaje i donijeti odluku na temelju sporazuma stranaka, dok će za ostale pre-kršaje, za koje nije postignut sporazum, razdvojiti postupak odnosno voditi pose-ban postupak.

2.6. Sporazum o sankcijama i drugim mjerama

Sukladno odredbi članka 109.e PZ-a, stranke se mogu sporazumjeti o svim sankcijama (kazne i zaštitne mjere) i svim drugim mjerama, a pod kojima se podra-zumijevaju troškovi postupka, oduzimanje imovinske koristi i oduzimanje predmeta. Glede kazne od odlučne je važnosti da se sporazum stranaka kreće u granicama pro-pisanih posebnim zakonom za predmetni prekršaj, s tim da se stranke mogu spo-razumjeti i o ublažavanju kazne, ali pod uvjetom da tako ublažena kazna bude u

1 Nar. nov., br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13.

Institut pregovaranja i sporazumijevanja ovlaštenog tužitelja i počinitelja prekršajaŽELJKO KUDRIĆ, dipl. iur., viši sudski savjetnik u Prekršajnom sudu u Daruvaru

Odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (objavljenog u Nar. nov., br. 39/13), koji je stupio na snagu 1. lipnja 2013., uvele su brojne novine u prekršajno pravo, a jedna od značajnijih novina je uvođenje instituta pregovaranja i sporazumijevanja ovlaštenog tužitelja i počinitelja prekršaja. U članku, kroz presjek relevantnih zakonskih odredaba, ukazujemo na mogućnost takvog pregovaranja i sporazumijevanja.

20 12. 1. 2015.br. 6348prekršajno pravo


granicama propisanim odredbama član-ka 37. stavak 3. PZ-a. Prema navedenim odredbama PZ-a, kazna se može ublažiti:

- do općeg zakonskog minimuma kazne propisanog tim Zakonom, za od-govarajuću vrstu okrivljenika, ako je za prekršaj propisana novčana kazna do 40.000,00 kuna ili u točno određenom iznosu do 40.000,00 kuna ili u minimu-mu do 10.000,00 kuna (tako se propisana novčana kazna može ublažiti za pravnu osobu do 2.000,00 kuna, za fizičku osobu obrtnika do 1.000,00 kuna, za fizičku oso-bu i osobu koja obavlja samostalnu djelat-nost (tako i za odgovornu osobu u pravnoj osobi) do 100,00 kuna2

- do četverostrukog iznosa općeg za-konskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika, ako je za prekršaj propisan minimum iznad 10.000,00 kuna ili u točno određenom iznosu novčane kazne iznad 40.000,00 kuna (tako se propisana novčana kazna može ublažiti za pravnu osobu do 8.000,00 kuna, za fizičku osobu obrtnika do 4.000,00 kuna, za fizičku oso-bu i osobu koja obavlja samostalnu djelat-nost (odgovornu osobu u pravnoj osobi) do 400,00 kuna

- do općeg zakonskog minimuma kazne zatvora propisanog tim Zakonom, ako je za prekršaj propisana kazna zatvo-ra (tako se propisana kazna zatvora može ublažiti do najmanje tri dana).

2.7. Nemogućnost odustankaBitno je istaknuti da ovlašteni tuži-

telj, pa tako i počinitelj prekršaja ne mogu odustati od postignutog sporazuma koji su u obliku pisane izjave predali sudu na prihvaćanje, jer mjerodavna odredba PZ-a ne predviđa takvu mogućnost. Također, nije propisano niti u kojem roku od dana postizanja sporazuma stranke moraju sudu podnijeti takav pisani sporazum. U tom kontekstu možemo istaknuti da nije propisano niti da bi od dana kada je po-činitelj prekršaja obaviješten o prekršaju za koji se tereti pa do dana podnošenja optužnog prijedloga trebao proteći ne-kakav rok u kojemu tužitelj ne bi mogao podnijeti optužni prijedlog, a da bi se na taj način počinitelju prekršaja ostavilo do-voljno vremena da se upozna s prekršajem za koji se tereti te da možebitno poduzme radnje za iniciranje početka pregovaranja i sporazumijevanja s ovlaštenim tužiteljem. Tako jednostavno ovlašteni tužitelj može neposredno nakon uručenja obavijesti po-činitelju prekršaja podnijeti sudu optužni prijedlog, čime onda zapravo onemogu-ćava pregovaranje i sporazumijevanje s počiniteljem prekršaja prije pokretanja postupka. Dakako da počinitelj prekršaja može inicirati pregovaranje i sporazumi-

jevanje i tijekom započetog prekršajnog postupka, no do tada će već biti izložen obvezi odazivanja na poziv tijela postup-ka, kao i možebitnim troškovima postup-ka, a što je sve mogao izbjeći da je prije pokretanja postupka postigao sporazum s ovlaštenim tužiteljem. O tome bi svakako trebalo razmisliti prilikom neke možebit-ne izmjene PZ-a.

3. Sadržaj pregovora i sporazuma stranaka

3.1. Vrsta i mjera kazneNa osnovi odredbe članka 109.e stavak

3. PZ-a, ovlašteni tužitelj i počinitelj pre-kršaja mogu pregovarati i sporazumijevati se o vrsti i mjeri kazne ili druge sankcije odnosno mjere te o troškovima ovlaštenog tužitelja u svezi s utvrđenjem prekršaja, uz napomenu da možebitno postignuti sporazum mora biti sukladan odredbama PZ-a, ponajprije onim odredbama koje se odnose na pravila o izboru vrste i vi-sine sankcije te postizanja svrhe kažnja-vanja. Dakle, stranke mogu pregovarati i sporazumijevati se u okvirima određenim odredbama PZ-a i odredbama posebnog zakona kojim je propisan prekršaj koji je predmet njihova pregovaranja i sporazu-mijevanja. U tom smislu možemo istaknu-ti opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne iz odredbe članka 36. PZ-a, koji propisuje da sud određuje izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekr-šaj, a na temelju krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja, pri čemu će sud uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da ka-zna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegot-ne okolnosti), a osobito: stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, prije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pri-donijeli počinjenju prekršaja, pri čemu se posebno ističe da će, izričući počinite-lju prekršaja novčanu kaznu, sud uzeti u obzir i njegovo imovinsko stanje. Inače, u odredbi članka 32. PZ-a navodi se da je svrha kažnjavanja da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja (specijalna prevencija) i sve ostale (generalna prevencija) da ubuduće ne čine prekršaje, a primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o povredi javnog poretka, društvene discipline i dru-gih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

3.2. Sadržaj pisane izjaveNakon obavljenih pregovora i posti-

gnutog sporazuma stranke sastavljaju pi-sanu izjavu, koja, prema odredbi članka 109.e stavak 3. PZ-a, sadržava:

- opis prekršaja- izjavu okrivljenika o priznavanju

krivnje za taj prekršaj

- sporazum o vrsti i mjeri kazne ili druge sankcije odnosno mjere

- sporazum o troškovima ovlaštenog tužitelja u svezi s utvrđenjem prekršaja

- potpis stranaka.

3.3. Novčana kaznaGlede novčane kazne sporazum treba

sadržavati i rok plaćanja novčane kazne, kao i rok plaćanja troškova postupka u slu-čaju da su sadržani u sporazumu. Prema odredbi članka 33. stavak 10. PZ-a, rok za plaćanje novčane kazne ne može biti kraći od osam dana ni dulji od tri mjese-ca, a u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilika-ma okrivljenika) može se odrediti obročna otplata novčane kazne u vremenu od šest mjeseci. U tom smislu valja istaknuti da i kod odluke o prekršaju donesene na teme-lju sporazuma stranaka vrijedi pogodnost iz odredbe članka 152. stavak 3. PZ-a o plaćanju dvije trećine izrečene novčane ka-zne. Takva pogodnost može biti stavljena i u pisani sporazum, no to nije nužno. Nai-me, s obzirom na to da se radi o zakonom propisanom pravu, takvo pravo ne može biti predmet sporazumijevanja stranaka, pa se tako ne može niti isključiti njihovim sporazumom. Ako takvo upozorenje o mogućnosti plaćanja dvije trećine novčane kazne izostane iz odluke o prekršaju, to ne isključuje okrivljenikovo pravo na takvu pogodnost. Osim toga, na temelju odred-be članka 183. stavak 2. PZ-a, sud može u odluci o prekršaju koju donosi na temelju sporazuma stranaka, unijeti takvo upozo-renje i bez obzira na to što ono nije sadrža-no u pisanoj izjavi o sporazumu stranaka.

3.4. TroškoviU odnosu na troškove postupka iz

odredbe članka 109.e stavak 3. PZ-a nedvojbeno proizlazi da se stranke mogu sporazumijevati o troškovima tužitelja nastalih u svezi s utvrđenjem prekršaja, a što implicite znači da stranke ne mogu pregovarati i sporazumijevati se o troško-vima koje je tijelo postupka imalo tijekom postupka (primjerice, paušalni troškovi suda). Ako izjava o sporazumu stranaka ne sadržava sporazum o troškovima tuži-telja, tijelo postupka nije dužno vraćati ta-kvu izjavu strankama da se o takvim troš-kovima sporazume, jer se u takvoj situaciji pretpostavlja da tužitelj jednostavno ne zahtijeva takve troškove.

3.5. Oduzimanje imovinske koristiPri mjerama oduzimanja imovinske

koristi i oduzimanja predmeta treba uzeti u obzir odredbe članka 76. stavak 1. i 76.a PZ-a. Naime, člankom 76. PZ-a propi-sano je obligatorno oduzimanje imovinske koristi odlukom kojom je utvrđeno da je počinjen prekršaj. U tom smislu, kada je u činjeničnom opisu prekršaja sadržanom u izjavi o sporazumu stranaka opisano i da je počinitelj pribavio imovinsku korist u određenom iznosu, pri sporazumijevanju stranke mogu samo pregovarati da počini-telj prekršaja imovinsku korist nadoknadi u utvrđenom iznosu, jer u protivnom ti-jelo postupka neće prihvatiti sporazum. Dakle, ako izjava o sporazumu stranaka u takvim situacijama ne sadržava oduzima-nje imovinske koristi od počinitelja prekr-

šaja, takav je sporazum nezakonit i tijelo postupka ne bi ga trebalo prihvatiti. U slučaju da bi se u izjavi o sporazumu naveo drugi iznos glede oduzimanja imovinske koristi, tijelo postupka trebalo bi vrati-ti takvu izjavu na ispravak. Zakonitost izjave o sporazumu stranaka glede odu-zimanja predmeta tijelo postupka ispituje tako što cijeni je li takva izjava sukladna članku 76.a PZ-a, posebno je li posebnim zakonom propisano obvezno oduzimanje predmeta. Ako ocijeni da izjava o spora-zumu stranaka nije sukladna navedenoj odredbi, tijelo postupka neće prihvatiti sporazum stranaka.

4. Postupanje prekršajnog sudaKada govorimo o tijelima postupka

(osim sudova, to su i tijela državne uprave koja vode prekršajni postupak, primjerice porezna i carinska tijela), tada ponajprije mislimo na prekršajne sudove, pa ćemo u ovom dijelu, dakle, u bitnome nešto više reći o postupanju prekršajnih sudova kada pred njih stigne pisana izjava za donošenje odluke o prekršaju na temelju sporazuma stranaka. Dakle, stranke pisanu izjavu o sporazumu, zajedno s pisanom obavijesti iz članka 109.a stavak 1. PZ-a, predaju sudu, uz napomenu da će u slučaju posti-zanja sporazuma tijekom postupka takva obavijest biti već prije predana, prilikom predaje optužnog akta. Osnovno je pravilo da sud odlučuje o prihvaćanju tako pod-nesene pisane izjave stranaka, što znači da će sud prije donošenja bilo kakve odluke preispitati sporazum stranaka. To znači da će sud utvrđivati:

- je li postignut sporazum glede pravila o izboru vrste i visine sankcije na štetu okrivljenika odnosno počinite-lja prekršaja (ponajprije je li sankcija u propisanim okvirima)

- hoće li se takvim sporazumom postići svrha kažnjavanja (ponajprije zahtjevi specijalne i generalne preven-cije odnosno je li sankcija neosnovano u korist okrivljenika) te

- je li takav sporazum uopće za-konit (ponajprije je li terećeno djelo prema propisu prekršaj, postoje li okol-nosti koje isključuju prekršajni progon, kao što je, primjerice, nastup zastare, ima li okolnosti koje isključuju krivnju, kao što je, primjerice, neubrojivost, je li prekršaj pravilno pravno okvalifici-ran, je li sporazum glede drugih mjera (troškovi postupka, oduzimanje imo-vinske koristi, oduzimanje predmeta) sukladan zakonu.

Nakon toga postupanje suda ovisi o tome je li sporazum postignut prije pokre-tanja postupka ili u tijeku već pokrenutog postupka.

4.1. Sporazum pokrenut prije pokretanja postupka

Ako glede sporazuma postignutog prije pokretanja postupka sud utvrdi da je sporazum na štetu okrivljenika, kao i da je neosnovano u korist okrivljenika ili da se njime neće postići svrha kažnjavanja ili da je nezakonit, sud neće prihvatiti sporazum stranaka, s tim da neće donositi posebnu

Institut pregovaranja i sporazumijevanja ovlaštenog tužitelja i počinitelja prekršaja

2 Za prekršaje propisane odlukom jedinice lokalne i područ-ne (regionalne) samouprave vidjeti čl. 33. st. 4., 5. i 6. PZ-a.

2112. 1. 2015.br. 6348

novi propisi

odluku o neprihvaćanju sporazuma (rje-šenje) te će postignuti sporazum smatrati optužnim prijedlogom, na osnovi kojega će provesti redoviti prekršajni postupak, u kojemu će ponajprije raspraviti okolnosti zbog kojih nije prihvatio sporazum, a na-kon čega će donijeti i odgovarajuću odlu-ku o prekršaju, u pravilu, presudu.

4.2. Sporazum postignut tijekom postupka

U slučaju neprihvaćanja sporazuma postignutog tijekom postupka, sud će rje-šenjem, u kojem je potrebno u kratkim crtama obrazložiti razloge neprihvaćanja sporazuma, a protiv kojega nije dopuštena žalba, odbaciti sporazum stranaka i nasta-viti s postupkom. Ako sud utvrdi da pisani sporazum nema sadržaj, sukladno odredbi članka 109.e stavak 3., može zatražiti od stranaka da otklone takav nedostatak.

4.3. Prihvaćanje sporazumaAko sud prihvati sporazum stranaka,

o tome ne donosi posebnu odluku o pri-hvaćanju sporazuma (rješenje), nego će tada donijeti samo odgovarajuću odluku o prekršaju na temelju sporazuma stranaka (u pravilu, presudu), s tim da takva odluka mora u cijelosti odgovarati postignutom sporazumu, a što je bitno posebno poradi toga što protiv takve odluke o prekršaju žalba nije dopuštena. Sud, u pravilu, na temelju sporazuma stranaka donosi od-luku o prekršaju u obliku presude, koja u svemu odgovara presudi kojom se okriv-ljenik proglašava krivim iz odredbe članka 183. PZ-a, dakako s obrazloženjem prila-

gođenom činjenici da je presuda donesena na temelju sporazuma stranaka. Dakle, u obrazloženju će se u bitnome naznači-ti postignuti sporazum stranaka odnosno konstatirat će se prihvaćanje sporazuma. Inače, tijela državne uprave koja vode pre-kršajni postupak, odluke o prekršaju do-nose u obliku rješenja.

4.4. Sporazum između ovlaštenog tužitelja i maloljetnika

Ako je u pitanju sporazum između ovlaštenog tužitelja i maloljetnog počini-telja prekršaja, treba uzeti u obzir odredbe članka 227. stavak 1. i 3. PZ-a. Prema ta-kvim odredbama, sud će na temelju spo-razuma stranaka donijeti odluku u obliku presude ako se maloljetnom počinitelju prekršaja izriče kazna (novčana kazna ili maloljetnički zatvor), a ako se maloljet-nom počinitelju prekršaja primjenjuje od-gojna mjera (sudski ukor, posebne obveze i upućivanje u centar za odgoj), tada će sud donijeti odluku u obliku rješenja. U tom kontekstu možemo istaknuti da i bez obzira na to što nije utvrđena obveza sudu da zakazuje ročište, sud uvijek može zaka-zati ročište na koje će pozvati ovlaštenog tužitelja, maloljetnog počinitelja prekršaja i njegova zakonskog zastupnika i na tom ročištu provjeriti zakonitost postignutog sporazuma, a posebno je li postignuti spo-razum sukladan odredbama članka 71. sta-vak 1. i članka 227. stavak 4. PZ-a odnosno je li sporazumijevanju maloljetnog počini-telja prekršaja s ovlaštenim tužiteljem bio prisutan roditelj ili skrbnik ili stručni rad-nik centra za socijalnu skrb (čl. 223. st. 2.

PZ-a). Svakako, sud treba provjeriti i je li izjavu o sporazumu potpisao i zakonski za-stupnik maloljetnog počinitelja prekršaja.

5. Umjesto zaključkaNa kraju, umjesto posebnog zaključka,

navest ćemo taksativno, poradi bolje pre-glednosti, osnovne značajke instituta pre-govaranja i sporazumijevanja stranaka pre-ma odredbama Prekršajnog zakona, a to su:

- počinitelj prekršaja mora biti prethodno upoznat za što ga tereti ovlašteni tužitelj

- pregovaranje i sporazumijevanje moguće je za sve vrste prekršaja i sa svim kategorijama počinitelja prekršaja

- pregovaranje i sporazumijevanje moguće je prije pokretanja postupka, kao i tijekom trajanja postupka

- stranke mogu pregovarati i spo-razumijevati se o vrsti i mjeri kazne ili druge prekršajnopravne sankcije odno-sno mjere (oduzimanje imovinske kori-sti, oduzimanje predmeta) te o troško-vima ovlaštenog tužitelja u svezi s utvr-đenjem prekršaja (primjerice, troškovi alkotestiranja)

- u slučaju postizanja sporazuma, ovlašteni tužitelj i počinitelj sastavljaju o tome pisanu izjavu za donošenje od-luke o prekršaju na temelju sporazuma stranaka te je predaju tijelu postupka koje će odlučiti o njezinu prihvaćanju

- pisana izjava sadržava: opis pre-kršaja, izjavu okrivljenika o priznavanju krivnje za taj prekršaj, sporazum o vrsti

i mjeri kazne ili druge sankcije odnosno mjere, sporazum o troškovima ovlašte-nog tužitelja u svezi s utvrđenjem pre-kršaja i potpis stranaka

- sporazum stranaka podložan je kontroli tijela postupka, koje ga neće prihvatiti ako je s obzirom na pravila o izboru vrste i visine sankcije na štetu okrivljenika ili se neće postići svrha ka-žnjavanja ili nije zakonit

- u slučaju neprihvaćanja spora-zuma stranaka, postignuti sporazum smatrat će se optužnim prijedlogom na osnovi kojega će tijelo postupka prove-sti prekršajni postupak i donijeti odgo-varajuću odluku o prekršaju

- u slučaju neprihvaćanja sporazu-ma koji su stranke postigle tijekom tra-janja prekršajnog postupka, tijelo po-stupka će rješenjem, protiv kojega nije dopuštena žalba, odbaciti sporazum i nastaviti postupak

- u slučaju prihvaćanja sporazuma stranaka, tijelo postupka donijet će od-luku o prekršaju, koja mora u cijelosti odgovarati postignutom sporazumu, a protiv koje žalba nije dopuštena.

Mjerodavna odredba PZ-a ne propi-suje da prilikom pregovaranja i sporazu-mijevanja počinitelj prekršaja mora imati branitelja, pa se u tom smislu nameće ob-veza sudu da prilikom odlučivanja o pri-hvaćanju sporazuma stranaka prije svega štiti interese počinitelja prekršaja odnosno da takav sporazum nije na štetu počinitelja prekršaja.



Odluka o osnivanju Pododbora za izradu Nacrta prijedloga zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji Naredba o izmjenama i dopunama Naredbe o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba u 2014. godini - stupila na snagu 17. prosinca 2014.

Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju - stupio na snagu 25. prosinca 2014., a primjenjuje se od 1. siječnja 2015.

Pravilnik o izmjenama i dopuni Pravilnika o načinu prikupljanja podataka, vođenju registra te uvjetima korištenja podataka o šumskim požarima - stupio na snagu 25. prosinca 2014., osim članka 1. koji stupa na snagu 1. siječnja 2016.

Pravilnik o izmjeni i dopunama Pravilnika o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina »Restorani«, »Barovi«, »Catering objekti« i »Objekti jednostavnih usluga« - stupio na snagu 25. prosinca 2014.

Odluka o izmjenama Odluke o načinu otvaranja transakcijskih računa - stupila na snagu 17. prosinca 2014.

Kolektivni ugovor za djelatnost privatnog zdravstva Hrvatske - stupio na snagu 25. prosinca 2014., a primjenjuje se od 1. siječnja 2015.


Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske za razdoblje 2015. do 2024. godine

Odluka o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u misiji potpore miru »RESOLUTE SUPPORT« u Afganistanu - stupila na snagu 27. prosinca 2014.

Odluka o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u operaciji potpore miru »EUFOR ALTHEA« u Bosni i Hercegovini - stupila na snagu 27. prosinca 2014.

Odluka o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u operaciji potpore miru »EU NAVFOR SOMALIJA – ATALANTA« - stupila na snagu 27. prosinca 2014.

Odluka o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u operaciji potpore miru KFOR na Kosovu - stupila na snagu 27. prosinca 2014.

Odluka o proglašenju Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve porajmosa/holokausta koji se obilježava 2. kolovoza - stupila na snagu12. prosinca 2014.

Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju - stupila na snagu 1. siječnja 2015.

Uredba o izmjeni Zakona o stambenoj štednji i državnom poticanju stambene štednje - stupila na snagu 20. prosinca 2014.

Uredba o izmjeni Zakona o policiji - stupila na snagu 31. prosinca 2014.

Uredba o dopuni Zakona o sanaciji javnih ustanova - stupila na snagu 20. prosinca 2014.

Uredba o visini minimalne plaće - stupila na snagu 1. siječnja 2015.

Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi - stupila na snagu27. prosinca 2014.

Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama - stupila na snagu27. prosinca 2014.

Uredba o izmjenama i dopuni Uredbe o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te

provođenju njihove zaštite i osiguranja - stupila na snagu 1. siječnja 2015.

Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o standardu kakvoće vode - stupila na snagu27. prosinca 2014.

Odluka o visini osnovice za obračun plaće državnih dužnosnika - stupila na snagu 20. prosinca 2014.

Odluka o korištenju rezidencijalnih objekata u vlasništvu Republike Hrvatske - stupila na snagu1. siječnja 2015.

Odluka o davanju prava priređivanja igara na sreću u casinima - stupila na snagu 17. prosinca 2014.

Odluka o koeficijentu korekcije za minimalni pristupni paket usluga u 2015. godini - stupila na snagu 17. prosinca 2014.

Odluka o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca za kalendarsku godinu 2015. - stupila na snagu 20. prosinca 2014.

Odluka o dopuni Odluke o pomoći poljoprivrednim proizvođačima na područjima zahvaćenim poplavom, za provedbu naknadne sjetve za 2014. godinu - stupila na snagu 17. prosinca 2014.

Zaključak Vlade Republike Hrvatske KLASA: 022-03/14-07/481, URBROJ: 50301-09/06-14-2 od 17. prosinca 2014. Izmjene i dopune Programa građenja i održavanja javnih cesta za razdoblje od 2013. do 2016. godine

Pravilnik o dopunama Pravilnika o prostornim i tehničkim uvjetima za priređivanje igara na sreću u casinima, na automatima i uplatnim mjestima kladionica - stupio na snagu 20. prosinca 2014.

Pravilnik o načinu provedbe nadzora izvršavanja istražnog zatvora u domu - stupio na snagu27. prosinca 2014.

Odluka o utvrđivanju cijene odobrenja za obavljanje domaće radinosti ili sporednog zanimanja - stupila na snagu 1. siječnja 2015.

Odluka o izmjeni Odluke o utvrđivanju cijene obrtnice - stupila na snagu 2. siječnja 2015.

Pravilnik o uvjetima, kriterijima i načinu dodjele potpore u okviru mjere 1.1. »Trajna obustava ribolovne aktivnosti« - stupio na snagu 27. prosinca 2014.

Odluka o dopuni Odluka KLASA: 400-01/14-01/182, URBROJ: 525-07/0012-14-4 od 12. prosinca 2014. - stupila na snagu 12. prosinca 2014.

Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme zdravstvene ustanove koja pruža zdravstvenu zaštitu osobama lišenim slobode - stupio na snagu 27. prosinca 2014.

Odluka Državnog sudbenog vijeća broj:OU-45/14 od 12. prosinca 2014. Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta - stupio na snagu27. prosinca 2014.

Pravilnik o vrsti i visini naknada i administrativnih pristojbi Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga - stupio na snagu27. prosinca 2014.

Pravilnik o izračunu, visini i naplati naknada koje se plaćaju Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga za 2015. godinu - stupio na snagu 27. prosinca 2014.

Pravilnik o obliku i iznosu kapitala društva za upravljanje UCITS fondovima - stupio na snagu1. siječnja 2015.

Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o obliku i sadržaju financijskog i statističkog izvješća društava za zastupanje u osiguranju, odnosno društava za posredovanje u osiguranju i reosiguranju - stupio na snagu 27. prosinca 2014.

Pravilnik o sadržaju revizije u društvu za osiguranje - stupio na snagu 27. prosinca 2014.

Pravilnik o izdvajanju poslova ili funkcija - stupio na snagu 27. prosinca 2014.

Odluka o gradskim porezima Grada Petrinje - stupila na snagu 1. siječnja 2015.

Odluka o prirezu porezu na dohodak Grada Pula – Pola - stupila na snagu 27. prosinca 2014., a primjenjuje se od 1. siječnja 2015.

22 12. 1. 2015.br. 6348

besplatni odgovori na pitanja pretplatnika

[email protected]

pitateodgovaramo

vi miOtpremninaNasljednici radnika koji je za vrijeme otkaznog roka umro, nemaju pravo na isplatu otpremnine iako je odluka o otkazu ugovora o radu postala pravomoćna

vi Imaju li nasljednici radnika koji je umro za vrijeme otkaznog roka pravo na isplatu otpremnine? Napominjemo da je odluka o otkazu ugovora o

radu postala pravomoćna.

Pita: V. P., Osijek

mi Prema članku 126. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14) radnik kojem poslodavac otkazuje nakon

dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na duljinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odno-sa s tim poslodavcem. Dakle, da bi postojalo pravo na otpremninu potrebno je da poslodavac otkaže radniku, i to da mu otkaže nakon dvije godine neprekidnog rada. To, što je odluka o otkazu ugovora postala pravomoćna, ne znači da je radniku pravomoćnošću odluke o otkazu ugovora o radu prestao radni odnos s obzirom na to da je on i dalje temeljem te odluke radio u otkaznom roku. Tek istekom otkaznog roka radniku bi temeljem otkaza ugovora o radu prestao i radni odnos.

U konkretnom slučaju radnik je umro za vrijeme tra-janja otkaznog roka, odnosno za vrijeme trajanja radnog odnosa.

Prema članku 112. Zakona o radu, ugovor o radu prestaje smrću radnika. Smrt radnika je, prema tome, razlog za prestanak radnog odnosa. To, nadalje, znači da je radniku u konkretnom slučaju radni odnos prestao smrću, a ne temeljem otkaza ugovora o radu. S obzirom na to da je radniku radni odnos prestao smrću, a ne otka-zom ugovora o radu, njegovi nasljednici nemaju pravo na isplatu otpremnine. (10-0/8, J. S., 30. 12. 2015.)

informator, broj 6348 • 12. 1. 2015.

Obračun komunalnog doprinosa u postupku legalizacijeU postupku zadržavanja nezakonito izgrađene zgrade u prostoru za otvorene bazene i druge otvorene građevine, komunalni doprinos obračunava se po m2 tlocrtne površine

vi Plaća li se u postupku legalizacije zgrade komunalni doprinos za bazen i sunčalište i kako se obračunava?

Pita: V. M., Zadar

mi Prema stavku 1. članak 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Nar. nov.,

br. 86/12 i 143/13) podnositelj zahtjeva, odnosno vla-snici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni su po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako tim Zakonom nije propisano drukčije. Stavkom 1. članak 2. tog Zakona propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom, u smislu tog Zakona, smatra zgrada, odnosno rekonstru-

irani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu.

Kad se u postupku zadržavanja nezakonito izgrađene zgrade u prostoru donosi rješenje o zadržavanju u prosto-ru bazena kao građevine koja neposredno služi za uporabu nezakonito izgrađene zgrade, za njega se plaća komunalni doprinos. Naime, prema stavku 8.-10. članak 31. Zako-na o komunalnom gospodarstvu (Nar. nov., br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - proč. tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 144/12, 94/13, 153/13 i 147/14) komunalni doprinos obračuna-va se u skladu s obujmom, odnosno po m3 (prostornom metru) građevine koja se gradi na građevnoj čestici, a kod građevine koja se uklanja zbog građenja nove građevine ili kad se postojeća građevina dograđuje ili nadograđuje, komunalni se doprinos obračunava na razliku u obujmu u odnosu na prijašnju građevinu. Jedinična vrijednost komunalnog doprinosa za obračun po m3 građevine koja se gradi, određuje se za pojedine zone u gradu, odnosno općini. Ta je vrijednost najviša za prvu zonu i ne može biti viša od 10% prosječnih troškova gradnje m3 etalonske građevine u Republici Hrvatskoj, a taj podatak objavljuje ministar u čijem je djelokrugu komunalno gospodarstvo. Iznimno od odredbe stavka 8. tog članka za otvorene ba-zene, otvorena igrališta i druge otvorene građevine, ko-munalni doprinos obračunava se po m2 tlocrtne površine te građevine, pri čemu je jedinična vrijednost komunal-nog doprinosa za obračun njezine površine po m2 izraže-na u kunama jednaka jediničnoj vrijednosti komunalnog doprinosa za obračun po m3 građevina u toj zoni.

Naime, prema stavku 3. članak 3. Zakona o postu-panju s nezakonito izgrađenim zgradama (Nar. nov., br. 86/12 i 143/13) silos, vodosprema, septička jama, bazen, potporni zid i druga građevina koja neposredno služi za uporabu nezakonito izgrađene zgrade, odnosno posto-jeće zgrade ili odvijanje tehnološkog procesa u zgradi, smatra se njezinim sastavnim dijelom i ozakonjuje se za-jedno sa zgradom, odnosno sukladno tom Zakonu. (13-0,D.S./B.B., 30. 12. 2014.)

informator, broj 6348 • 12. 1. 2015.

Odbacivanje tužbeSud će rješenjem odbaciti tužbu za pobijanje dužnikovih pravnih radnji ako nije podnesena u roku propisanom Zakonom o obveznim odnosima

vi Naš dužnik prije jedne i pol godine raspolagao je svojom imovinom zbog čega nema dovoljno sredstava iz kojih bi mogli naplatiti svoje

potraživanje. Možemo li pobijati takvo raspolaganje našeg dužnika?

Pita: D. V., Pula

mi Pobijanje dužnikovih pravnih radnji regulirano je odredbama članka 66.-71. Zakona o obveznim

odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08 i 125/11 - u na-stavku teksta: ZOO). Prema članku 66. ZOO-a svaki vjerovnik, čija je tražbina dospjela na isplatu i bez obzira na to kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

Pretpostavke pobijanja propisane su člankom 67. ZOO-a. Prema stavku 1. tog članka naplatno raspo-

laganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili je mogao znati da poduzetim raspola-ganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja podu-zeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Radi se o doloznoj (ako je dužnik znao) ili kulpoznoj (ako je duž-nik mogao znati) paulijanskoj tužbi. Tužba za pobijanje može se podnijeti prema članku 71. ZOO-a u roku jed-ne godine. Osim dolozne i kulpozne paulijanske tužbe postoji i obiteljska paulijanska tužba i kvazipaulijanska tužba. Obiteljska paulijanska tužba može se podići ako je treća osoba dužnikov bračni drug ili krvni srodnik u ravnoj liniji ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini do istog stupnja. U tim slučajevima smatra se da je toj osobi bilo poznato da dužnik poduzetim ras-polaganjem nanosi štetu vjerovniku, ali se može dokazi-vati i suprotno (čl. 67. st. 2. ZOO-a). Kvazipaulijanska tužba može se podići kad dužnik besplatno raspolaže svojom imovinom u korist treće osobe. U tom slučaju smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaga-njem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato (čl. 67. st. 3. ZOO-a).

Obiteljska paulijanska tužba i kvazipaulijanska tužba mogu se podići u roku tri godine (čl. 71. st. 1. ZOO-a).

Rok za podnošenje bilo koje paulijanske tužbe računa se od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobi-ja, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

Rok za pobijanje neke od spomenutih tužbi je pre-kluzivan i protekom roka (od jedne ili tri godine) prestaje samo pravo na tužbu. Sud po službenoj dužnosti pazi na to je li tužba podnesena u prekluzivnom roku.

Prema članku 282. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91–89/14) sud nakon prethodnog is-pitivanja tužbe donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako je, između ostaloga, podnesena nepravodobno. Tuž-ba za pobijanje dužnikovih pravnih radnji podnesena je nepravodobno ako nije podnesena u roku jedne, odnosno tri godine, kako je to propisano člankom 71. ZOO-a.

Precizan odgovor na postavljeno pitanje ovisit će o tome o kojoj se paulijanskoj tužbi radi, odnosno radi li se o slučaju iz članka 67. stavak 1. ili nekom od sluča-jeva iz članka 67. stavak 2. ili 3. ZOO-a. (17-2/0, J. S., 30. 12. 2014.)

informator, broj 6348 • 12. 1. 2015.

PDV na manjkove dobaraManjkovi dobara za koje se ne tereti odgovornu osobu smatraju se izuzimanjem dobara u neposlovne svrhe i podliježu oporezivanju

vi Naša ustanova kao neprofitna organizacija, obavljala je tijekom 2014. i oporezive isporuke. Treba li na inventurne manjkove zaračunati PDV i na

koju osnovicu?

Pita: J. K., Pula

mi Neprofitne organizacije obvezatne su, sukladno propisima koji uređuju računovodstvo tih orga-

nizacija, obavljati na kraju svake godine popis imovine i

2312. 1. 2015.br. 6348Telefonski savjeti radnim danom od 9 do 15 sati

obveza da bi se njihovo stvarno stanje uskladilo s knjigo-vodstvenim stanjem te utvrdile inventurne razlike.

Člankom 7. stavak 3. Zakonom o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13–143/14) propisano je da se isporukom dobara uz naknadu smatra korištenje doba-ra koja čine dio poslovne imovine poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili za privatne potrebe njegovih zaposlenika, ako raspolažu njima bez naknade ili ih op-ćenito koriste u druge svrhe, osim za potrebe obavljanja djelatnosti poreznog obveznika, a za ta je dobra ili nji-hove dijelove u cijelosti ili djelomice odbijen pretporez.

Odredbom članka 11. Pravilnika o PDV-u (Nar. nov., br. 79/13–35/14) propisano je, da se o izuzimanju dobara radi onda ako bi se isporuka da je obavljena tre-ćoj osobi, smatrala isporukom dobara. Izuzimanja koja nisu u novcu procjenjuju se prema usporedivoj tržišnoj vrijednosti.

Kad je riječ o manjkovima dobara, tada se manjkovi kod poreznog obveznika za koje se ne tereti odgovornu osobu, sukladno članku 26. Pravilnika o PDV-u, sma-traju izuzimanjem dobara u neposlovne svrhe i pod-liježu oporezivanju, osim kala, rastepa, loma i kvara, a najviše do visine utvrđene Odlukom Gospodarske i Obrtničke komore i manjkova dobara nastalih djelova-njem više sile. Manjkovima zbog više sile razumijevaju se manjkovi (štete) od elementarnih nepogoda (poplava, požar, potres i dr.), ratnih razaranja i provalnih krađa, do visine utvrđene temeljem očevidnika nadležnog tijela za procjenu šteta.

Da bi manjak bio porezno priznat, porezni obveznik mora imati vjerodostojnu dokumentaciju, odnosno do-kaze da je inventurni manjak rezultat više sile ili kala, rastepa, loma i kvara do visine propisane navedenim od-lukama.

PDV koji se plaća na manjak obračunava se na tr-žišnu vrijednost dobara koja je definirana člankom 33. stavak 10. Zakona. Tržišnom vrijednosti smatra se uku-pni iznos koji bi kupac ili naručitelj u trenutku isporuke dobra, prema načelu nenarušavanja tržišnog natjecanja, morao platiti isporučitelju dobara. Ako tu vrijednost nije moguće utvrditi, tada se PDV obračunava na nabavnu cijenu koja je određena člankom 42. stavak 3. Pravilnika o PDV-u.

Manjak za kojeg se tereti odgovornu osobu, smatra se isporukom dobra uz naknadu pa na taj manjak treba obračunati PDV. (8-2/0, D. Đ., 31. 12. 2014.)

informator, broj 6348 • 12. 1. 2015.

Lokalna samouprava – upravljanje upravnim tijelomUpravnim tijelima upravljaju pročelnici koje na temelju javnog natječaja imenuje općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan

vi Može li izvršno tijelo u jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave upravljati upravnim tijelima u jedinici lokalne, odnosno

područne (regionalne) samouprave?

Pita: Općina B.

mi Izvršno tijelo u jedinici lokalne i područne (regi-onalne) samouprave prema članku 39. Zakona o

lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 33/01, 60/01 - vjerodostojno tumačenje, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13 - proč. tekst - u nastavku teksta: ZLP(R)S) je u općini općinski načelnik, u gradu gradonačelnik i u županiji župan, a oni, prema odredbama članka 42. ZLP(R)S-a, predstavljaju općinu, grad i županiju te obavljaju poslove utvrđene sta-tutom općine, grada, odnosno županije u skladu sa zako-nom. Prema odredbama članka 44. ZLP(R)S-a, izvršne poslove u općini obavlja općinski načelnik, u gradu gra-donačelnik i u županiji župan.

ZLP(R)S-om, u članku 48. utvrđeno je da općin-ski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan, priprema prijedloge općih akta, izvršava ili osigurava izvršavanje

općih akta predstavničkog tijela, usmjerava djelovanje upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne (re-gionalne) samouprave u obavljanju poslova iz njihova samoupravnog djelokruga te nadzire njihov rad, upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedinice lo-kalne, odnosno područne (regionalne) samouprave kao i njezinim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i statutom, odlučuje o stjecanju i otuđivanju nekretnina i pokretnina jedinica lokalne, odnosno područne (regio-nalne) samouprave, te prema ZLP(R)S-u, statutu jedini-ce i posebnim propisima, imenuje i razrješuje predstav-nike jednice lokalne, odnosno područne (regionalne) sa-mouprave u tijelima javnih ustanova, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba iz članka 35. stavak 1. točka 5. ZLP(R)S-a, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, te obavlja i druge poslove utvrđene zakonom i statutom.

Kad je riječ o obavljanju poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) sa-mouprave kao i poslova državne uprave prenesenih na te jedinice prema članku 53. ZLP(R)S-a ustrojavaju se upravni odjeli i službe (upravna tijela), a ustrojstvo uprav-nih tijela uređuje se općim aktom jedinice lokalne i po-dručne (regionalne) samouprave u skladu sa statutom i zakonom. U općinama i gradovima do 3.000 stanovnika, ustrojava se jedinstveni upravni odjel za obavljanje svih poslova iz samoupravnog djelokruga, a u općinama i gra-dovima iznad 3.000 stanovnika može se ustrojiti jedin-stveni upravni odjel.

Člankom 53.a ZLP(R)S-a propisano je da upravnim tijelima upravljaju pročelnici koje na temelju javnog na-tječaja imenuje općinski načelnik, gradonačelnik, odno-sno župan.

Općinski načelnik, gradonačelnik i župan izvršna su tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, dok upravnim tijelima (upravnim odjelima i službama) jedinica lokalne i područne (regionalne) sa-mouprave - u kojima se obavljaju poslovi iz samouprav-nog djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i poslovi državne uprave preneseni na te jedinice - upravljaju pročelnici.

Navodimo da je izvršno tijelo ovlašteno prema odred-bama ZLP(R)S-a usmjeravati djelovanje upravnih tije-la u obavljanju poslova iz samoupravnog djelokruga te nadzirati njihov rad, ali ZLP(R)S ne predviđa da izvršno tijelo upravlja upravnim tijelima, već upravnim tijelima upravljaju pročelnici koje na temelju javnog natječaja imenuje općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno žu-pan. (1-3/2, K. O., 31. 12. 2014.)

informator, broj 6348 • 12. 1. 2015.

Pravosuđe – rješavanje predmeta povezanih sa strateškim investicijamaZa hitno postupanje u sudskom postupku u svezi s provedbom strateškoga investicijskog projekta, potrebno je donijeti odluku Vlade Republike Hrvatske propisanu odredbom članka 18. Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske

vi Je li za hitno postupanje u sudskom postupku povezanom s proved-bom strateškog projekta dovoljno da odnosni projekt bude proglašen

strateškim projektom Republike Hrvatske?

Pita: M. S., Zagreb

mi Pitanje se odnosi na materiju uređenu odredbama Zakona o strateškim investicijskim projektima

Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 133/13 i 152/14).Prema članku 11. stavak 1. toga Zakona, Vlada Re-

publike Hrvatske, na prijedlog Povjerenstva za procjenu i utvrđivanje prijedloga strateških projekata, donosi od-luku o proglašenju strateškog projekta Republike Hrvat-ske, koja se objavljuje u Narodnim novinama. Sadržaj, poništenje i stavljanje izvan snage spomenute odluke normirano je odredbama stavka 2.-4. navedenoga članka.

Nadalje, normom članka 18. Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske propisano je da Vlada Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje resornog središnjeg tijela državne uprave, nadležnog za pravosuđe (tj. Ministarstva pravosuđa, nap. aut.), odre-đuje potrebu hitnog postupanja u određenome upravnom ili sudskom postupku, potrebnom za provedbu strateškog projekta.

Nije, dakle, propisana izravna veze između proglaše-nja strateškog projekta i hitnog postupanja u predmetu vezanom uz odnosni projekt, već je hitnost postupanja potrebno zasebno utvrditi, u za to propisanom postupku.

Nema, stoga, dvojbe da pravni temelj za hitno postu-panje suda ili javnopravnog tijela u upravnom postupku, u predmetima povezanima sa strateškim investicijskim projektima, može biti isključivo primjena odredbe članka 18. Zakona o strateškim investicijskim projektima Repu-blike Hrvatske.

U smislu konkretnog pitanja, koje se odnosi na sudski postupak, odluka Vlade Republike Hrvatske donesena na prijedlog Ministarstva pravosuđa, dostavlja se izravno u spis sudskog predmeta, tj. uredujućem sucu, bez posre-dovanja predsjednika suda kao sudske uprave. Odluka, utemeljena na spomenutoj zakonskoj odredbi, čini, pri-tom, osnovu za prvenstveno uzimanje sudskog predmeta u rad.

Imajući na umu specijalno zakonsko uređenje hitnog postupanja u navedenoj vrsti sudskih predmeta, prema našem mišljenju, u odnosu na predmete povezane s pro-vedbom strateških investicijskih projekata nema mjesta primjeni općih ovlasti predsjednika suda iz članka 122. stavak 4. Sudskog poslovnika (Nar. nov., br. 37/14 i 49/14). (3-0, A.R./D.F., 7. 1. 2015.)

informator, broj 6348 • 12. 1. 2015.

Dostava podataka iz financijskih izvještaja trećim osobamaFinancijska agencija može podatke iz financijskih izvještaja trgovačkog društva dostaviti i drugim osobama samo ako se ti podaci koriste za statističke, analitičke, znanstvenoistraživačke i druge potrebe

vi Smije li Financijska agencija koja je preuzela podatke iz financijskih izvještaja trgovačkog društva, te podatke dalje distribuirati ili dostavljati

trećim osobama?

Pita: F. M., Pazin

mi Prema članku 23. Zakona o računovodstvu (Nar. nov., br. 109/07, 125/11 - v. čl. 381. Kaznenog

zakona - prestao važiti čl. 31. Zakona o računovod-stvu i 54/13 - u nastavku teksta: ZOR), Registar go-dišnjih financijskih izvještaja vodi Financijska agencija. Financijska agencija u svrhu vođenja Registra godišnjih financijskih izvještaja ovlaštena je prikupljati, eviden-tirati, obrađivati, arhivirati i javno objavljivati godišnje financijske izvještaje i godišnje izvješće poduzetnika, dis-tribuirati podatke iz godišnjih financijskih izvještaja te upravljati bazom podataka i osigurati zaštitu baze poda-taka i dokumenata koji su pohranjeni u arhivi.

Sukladno članku 24. ZOR-a, Financijska agencija dužna je na pisani zahtjev svake zainteresirane osobe iz-dati preslik ili ispis godišnjih financijskih izvještaja, go-dišnjeg izvješća ili izvješća revizora, odnosno njihov izva-dak. Financijska agencija dužna je Državnom zavodu za statistiku i Poreznoj upravi omogućiti pristup ili dostaviti sve podatke iz Registra godišnjih financijskih izvještaja bez naknade. Financijska agencija može podatke iz Re-gistra godišnjih financijskih izvještaja dostaviti i drugim osobama ako se ti podaci koriste za statističke, analitičke, znanstvenoistraživačke i druge potrebe. Sukladno na-vedenom, dakle, Financijska agencija može podatke iz financijskih izvještaja trgovačkog društva dostaviti i dru-gim osobama samo ako se ti podaci koriste za statističke, analitičke, znanstvenoistraživačke i druge potrebe. (9-9, D. K., 8. 1. 2015.)

informator, broj 6348 • 12. 1. 2015.

izlazi ponedjeljkom www.novi-informator.net e-mail: [email protected] GLAVNA UREDNICA: Davorka Foretić UREDNIŠTVO: Biljana Barjaktar, Hrvoslav Bašić, Desanka Đikandić, Davorka Foretić, Dražen Kozulić, Krešimir Orešković i Jerko Slovinić GRAFIČKI UREDNIK: Nenad Novak GRAFIČKA PRIPREMA: Jadranka Prišlin LEKTURA: Vesna Kisin i Meri Odak TISAK: GZH, Zagreb PRAVNI SAVJETI: 01/4612-551, 01/4612-549 EKONOMSKI SAVJETI: 01/4612-537

DOKUMENTACIJA LISTA I PRAVNI SAVJETI: 01/4612-539 NAKLADNIK: Novi informator d.o.o. Zagreb, Kneza Mislava 7/I MB 3718603 telefon: 01/4555-454, telefaks 01/4612-553 DIREKTORICA: Marina Šurbek IBAN: HR2823400091100150348 Privredna banka Zagreb d.d. ODJEL PRETPLATE I PRODAJE: telefon 01 4555-454, telefaks 01/4612 553 e-mail: [email protected] Pretplata na TISKANO IZDANJE iznosi 1.800,00 kn,

na INTERNET IZDANJE 1.250,00 kn s PDV-om za 2015. godinu CIJENE OGLASA s PDV-om: 1/1 str. 6.100,00 kn, 1/2 str. 3.550,00 kn, 1/3 str. 2.100,00, 1/4 str. 1.550,00 kn, posljednja stranica +30 %. Za dva uzastopna oglašavanja popust od 10%, a za tri i više 20% popusta. Pretplatnici imaju dodatni popust od 10% .

Ako se pretplata na list ne otkaže najkasnije 15 dana prije isteka roka na koji je sklopljena, smatra se produženom na neodređeno vrijeme. Rukopisi se ne vraćaju.

PREDAVAČI I TEME

DAMIR KONTREC, dipl. iur., sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske

1. PRODAJA NEKRETNINA KOD FINE

JOSIP BIENENFELD, dipl. iur., načelnik Sektora za pravne poslove u Ministarstvu graditelljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske

2. URBANISTIČKI PLAN UREĐENJA I GRAĐEVINSKA DOZVOLA

mr. sc. LJUBICA JAVOR3. NOVOSTI U OPOREZIVANJU NEKRETNINA OD 1. SIJEČNJA 2015.

DESA SARVAN, dipl. iur., viša savjetnica za pravne poslove Istarske županije

4. KOMUNALNA NAKNADA – NOVINE U 2015.

dr. sc. FRANE STANIČIĆ, docent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

5. – NOVI ZAKON O IZVLAŠTENJU I ODREĐIVANJU NAKNADE – NOVELA ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA

27. siječnja 2015. (utorak) u 9,30 satiSheraton Zagreb Hotel, Kneza Borne 2, Zagreb

SAVJETOVANJE

NEKRETNINE, POREZI I KOMUNALNA NAKNADA

Naknada za savjetovanje iznosi980,00 kn (s PDV-om) po sudioniku

Naknada se uplaćuje na transakcijski račun Novog informatora d.o.o., broj HR2823400091100150348,poziv na broj: 01 270115 - OIB TVRTKE, najkasnije do dana održavanja savjetovanje.

Naknada uključuje:sudjelovanje na savjetovanju, seminarski materijal (knjiga s radovima autora), radni pribor i napitak za vrijeme stanke.

Dodatne informacije:tel: 01/4555-454faks: 01/4612-553mail: [email protected] www.novi-informator.net

male stranice

pravosuđe Uredila Davorka Foretić, dipl. iur.

SADRŽAJ

ĐURO SESSA, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predstavnik Republike Hrvatske u Savjetodavnom vijeću europskih sudaca

Informator, broj 6348Zagreb, 12. siječnja 2015.

PRVI DIO: UVOD ............................................................... 2A. Predmet Mišljenja, broj 17 ........................................................ 2B. Ključni zadaci suca kao predmet vrednovanja ........................... 2C. Primat neovisnosti. Problem kako pomiriti vrednovanje s neovisnosti sudaca ................................................................. 3

DRUGI DIO: AKTUALNA PRAKSA U DRŽAVAMA ČLANICAMA ................................................................................ 3D. Zašto uopće ocjenjivati suce i koje vrste evaluacije postoje? ...... 3E. Evaluacija u državama članciama ............................................... 3

TREĆI DIO: ANALIZA I PREPORUKE .................................... 5F. Zašto postoje različite vrste ocjenjivanja? .................................. 5G. Dvojba - ocjenjivati ili ne? ......................................................... 5H. Ako postoji formalna procjena - kako je provoditi? ................... 5I. Pomirenje neovisnosti i vrednovanja u svjetlu ove vrste rasprave; odgovornost ............................................................. 8J. Preporuke ................................................................................... 8

O vrednovanju sudačkog rada, kvaliteti sudbenog sustava, poštovanju sudačke neovisnosti

Savjetodavno vijeće europskih sudaca – Mišljenje, broj 17 (2014.)

Savjetodavno vijeće europskih sudaca (Consultative Council of European Judges) je savjetodavno tijelo pri Vijeću ministara Vije-ća Europe. To Savjetodavno vijeće osnovano je 2000. i donosi mišljenja i preporuke o ra-zličitim pitanjima koja se tiču sudstva, te po-ložaja sudbene vlasti u zemljama članicama Vijeća Europe, koja su onda predmet razma-tranja najvišeg političkog tijela Vijeća Europe - Vijeća ministara.

U dosadašnjem radu Savjetodavno vije-će europskih sudaca dalo je više mišljenja, i to Mišljenje, broj 1 pod oznakom CCJE 2001. OP No. 1, pa sve do Mišljenja, broj 17/2014.) koje govori o vrednovanju (evaluaciji) rada sudaca. Autor, stoga, u ovom članku prika-zuje najnovije Mišljenje CCJE-a, broj 17 (do-kument pod oznakom CCJE 2014. OP No. 17) koje govori o važnoj temi: vrednovanju rada sudaca, o kriterijima, vrstama i metodama ocjenjivanja rada sudaca, te glavnim prepo-rukama koje je dao CCJE.

2 male stranice

pravosuđe

Savjetodavno vijeće europskih sudaca (Consultative Council of European Judges - u nastavku teksta: CCJE) je, kako mu sama riječ kaže, savjetodavno tijelo pri

Vijeću ministara Vijeća Europe.Osnovano je 2000. i donosi mišljenja i preporuke o ra-

zličitim pitanjima koja se tiču sudstva, te položaja sudbene vlasti u zemljama članicama Vijeća Europe, koja su onda predmet razmatranja najvišeg političkog tijela Vijeća Eu-rope - Vijeća ministara.

U dosadašnjem radu, SVES dalo je više mišljenja:Mišljenje, br. 1 o standardima koje se tiču neovisnosti

sudbene vlasti (dokument pod oznakom CCJE 2001. OP No. 1), Mišljenje, br. 2 o financiranju sudova i učinkovi-tosti sudbene vlasti (dokument pod oznakom CCJE 2001. OP No. 2), Mišljenje, br. 3 o načelima profesionalnog po-našanja sudaca i pitanjima etike (dokument pod oznakom CCJE 2002. OP No. 3), Mišljenje, br. 4 o izobrazbi i tre-ningu sudaca na nacionalnoj i europskoj razini (dokument pod oznakom CCJE 2003. OP No. 4), Mišljenje o pravu i praksi imenovanja sudaca na Europski sud za ljudska prava (dokument pod oznakom CCJE 2003. OP No. 5), Mi-šljenje o pravičnom suđenju u razumnom roku (dokument pod oznakom CCJE 2004. OP. No. 6), Mišljenje o odnosu sudstva i društva (dokument pod oznakom CCJE 2005, OP. No. 7), Mišljenje o ulozi sudaca i zaštiti vladavine prava i ljudskih prava u kontekstu borbe protiv terorizma (dokument s oznakom CCJE 2006. Op. No. 8), Mišlje-nje o ulozi nacionalnih sudaca u primjeni međunarodnog i europskog prava (dokument pod oznakom CCJE 2006. Op. No. 9), Mišljenje u sudbenim vijećima (državnim sud-benim vijećima) i njihovoj ulozi u društvu (dokument pod oznakom CCJE 2007. Op. No. 10), Mišljenje o kvaliteti sudskih odluka (dokument pod oznakom CCJE 2008. Op. No. 11), Mišljenje o odnosu sudaca i državnih odvjetnika u demokratskom društvu (dokument pod oznakom CCJE 2009. Op. No. 12), Mišljenje o ulozi sudaca u izvršavanju sudskih odluka (dokument pod oznakom CCJE 2010. OP No. 13), Mišljenje o sudstvu i informatičkim tehnologija-ma (dokument pod oznakom CCJE 2011. OP No. 14), Mišljenje o specijalizaciji sudaca (dokument pod oznakom CCJE 2012. Op No. 15), Mišljenje o odnosima izme-đu sudaca i odvjetnika (dokument pod oznakom CCJE 2013. OP No. 16) te konačno Mišljenje, br. 17, koje ov-dje prikazujemo.

Smatramo da je vrednovanje (evaluacija) rada sudaca važna tema zanimljiva ne samo sucima nego i svim onima kojima se njihov rad i ostvarivanje prava oslanja na rad i sposobnost sudaca pa, stoga, u nastavku donosimo to naj-novije mišljenje CCJE-a.

PRVI DIO: UVOD

A. Predmet Mišljenja, broj 171. Vladavina prava u demokraciji zahtijeva, ne samo

neovisnost sudaca, već i sposobnost sudova da donose sud-ske odluke najviše moguće kvalitete. Savjetodavno vijeće europskih sudaca (CCJE) stalno se bavi s dva temeljna pi-tanja. Prvo je zaštita neovisnosti sudaca, a drugo je kako održati i poboljšati kvalitetu i učinkovitost pravosudnog sustava1, 2. Pojedinačno vrednovanje sudaca važno je za ta oba pitanja. U ovom Mišljenju, izraz »individualno vred-novanje sudaca« uključuje procjenu rada sudaca i procjenu njihovih sposobnosti.

2. U skladu s nadležnosti koje mu je povjereno od stane Odbora ministara Vijeća Europe, CCJE je odlučio usredotočiti se na pitanje kako pojedinačno ocjenjivanje rada sudaca može poboljšati kvalitetu sudovanja, a da se time ne ugrozi neovisnost sudaca.

To se Mišljenje uglavnom bavi individualnom procje-nom sudaca koji su trajno imenovani na sudačku dužnost. Mišljenje se neće baviti pitanjima prvog imenovanja suda-ca3 ili pitanjem njihove početne obuke4. Iako se Mišljenje dotiče odnosa stegovnih postupaka i evaluacije, ono se ne bavi odnosom stegovne ili kaznene odgovornosti5, niti se bavi procjenom kako djeluje sudstvo zemlje u cijelosti. To su teme koje zahtijevaju samostalan pristup zbog svoje važ-nosti i pitanja koja otvaraju.

3. Mišljenje je pripremljeno na temelju prijašnjih CCJE Mišljenja i na temelju »Magna Charta za suce« (2010.) i drugih odlučujućih dokumenata Vijeća Europe, a posebice Europske povelje o zakonima za suce i Preporuci CM/Rec (2010/12) Odbora Ministara o neovisnosti, dje-lotvornosti i odgovornosti (u nastavku teksta: Preporuka CM/Rec 2010/12). Ono također uzima u obzir Temeljna načela neovisnosti pravosuđa Ujedinjenih naroda iz 1985., Bangalore etička načela o postupcima sudaca, Izvješće Me-đunarodne udruge sudaca, Kijevske preporuke o sudačkoj neovisnosti u istočnoj Europi i centralnoj Aziji, sudskoj upravi, izboru i odgovornosti OSCE-a (u nastavku teksta: Kijevske preporuke) i Izvješće 2012.-2013. Evropske mre-že sudačkih vijeća o minimalnim standardima u procjeni i nepremjestivosti sudaca (u nastavku teksta: ENCJ Izvje-šće). Mišljenje je također uzelo u obzir odgovore na upitnik država članica.

B. Ključni zadaci suca kao predmet vrednovanja4. Suci obnašaju nezamjenjive dužnosti u svakom de-

mokratskom društvu koje se temelji na vladavini prava6. Suci moraju štiti prava i slobode svih osoba jednako. Suci moraju poduzimati korake da bi se osiguralo učinkovito i pristupačno rješavanje sporova7 i moraju odlučivati pravo-dobno i samostalno, a u tome su vezani samo zakonom.

Suci moraju dati uvjerljive razloge za svoje odluke8 i moraju ih pisti na jasan i razumljiv način9. Osim toga, sve odluke sudaca moraju se učinkovito provoditi10.

Sudska neovisnost ne znači da suci nisu odgovorni za svoj rad.

CCJE je već naglasio da je održavanje i poboljšanje kvalitete i učinkovitosti pravosudnog sustava u interesu svih građana11.

Gdje postoji, pojedinačna procjena sudaca treba po-boljšati sudbeni sustav i osigurati najveće moguće kvalitete suđenja. To mora biti učinjeno u interesu javnosti u cije-losti.

1 Mišljenje CCJE, br. 1 (2001.) - u nastavku teksta: Mišljenje, br. …2 Mišljenja, br. 3, 4, 6, 11 i 14.

3 Vidjeti Mišljenje, br. 1, t. 17.-56.4 Vidjeti Mišljenje, br. 4, t. 23.-30.5 Vidjeti Mišljenje, br. 3, t. 51.-77.6 Vidjeti Preporuku Vijeća Ministara CM/Rec (2010/12), t. 59.-65. - u

nastavku teksta: Preporuka CM/Rec (2010/12).7 Vidjeti Magna Charta za suce, t. 15.8 Vidjeti Mišljenje, br. 11, t. 36.9 Vidjeti Mišljenje, br. 11. t. 32.10 Vidjeti Mišljenje, br. 13, Zaključak A, Magna Charta za suce, t. 17.11 Vidjeti Mišljenje, br. 1, br. 3, 4, 6 i 11.

3male stranice

C. Primat neovisnosti. Problem kako pomiriti vrednovanje s neovisnosti sudaca5. Neovisnost sudaca preduvjet je za očuvanje vladavi-

ne prava i temeljno jamstvo pravičnog suđenja12. Kao što je navedeno u prethodnim Mišljenjima, ne-

ovisnost sudstva može biti ugrožena raznim čimbenicima koje mogu imati negativan utjecaj na sudstvo13, kao što je, primjerice, nedostatak financijskih sredstava14, problemi koji se odnose na početno i stručno usavršavanje sudaca15, elementi koji se odnose na organizaciju pravosuđa, ali i moguća građanska i kaznena odgovornost sudaca16.

6. S tim u skladu temeljno pravilo za svaki oblik ocje-njivanja sudaca mora biti da se potpuno održava i ukupno poštuje neovisnost sudaca17. Kad pojedinačna procjena ima posljedice za suca glede njezine/njegove promocije, plaće i mirovine, ili kad može čak i dovesti i do njezina/njegova razrješenja, postoji opasnost da ocjenjivani sudac neće od-lučiti slučajeve prema svom objektivnom tumačenju činje-nica i propisa, već tako da ugodi ocjenjivačima.

Stoga je ocjenjivanje sudaca od strane predstavnika tijela zakonodavne ili izvršne vlasti posebno problema-tično. Međutim, rizik ugrožavanja sudske neovisnosti nije u potpunosti moguće izbjeći, čak i ako se procjena provodi od strane drugih sudaca. Neovisnost sudaca ne ovisi samo o slobodi od nedopuštenog utjecaja iz vanj-skog izvora, već zahtijeva slobodu od nedopuštenog internog utjecaja, što u nekim situacijama događa zbog stajališta ostalih sudaca18, uključujući i predsjednike sudova.

DRUGI DIO: AKTUALNA PRAKSA U DRŽAVAMA ČLANICAMA

D. Zašto uopće ocjenjivati suce i koje vrste evaluacije postoje?7. Procjena/ocjenjivanje sudaca provodi se radi procje-

ne sposobnosti pojedinih sudaca i radi procjene kvalitete i količine poslova koje su završili. Procjena se koristi, na primjer: radi pružanja povratne informacije, radi identifici-ranja potreba za obukom sudaca i radi određivanja plaće na temelju radnih rezultata. Evaluacija se također može kori-stiti da bi se našli odgovarajući kandidati radi napredovanja sudaca. Mnogi tvrde da na taj način pojedinačna procjena može, u načelu, pomoći u poboljšanju kvalitete sudskog sustava i može time osigurati odgovornost sudstva prema javnosti u cijelosti.

8. Izvješće Europske mreže sudbenih vijeća (ENCJ)19 razlikuje »formalne« i »neformalne« sustave ocjenjivanja:

Formalno ocjenjivanje

9. U slučaju većine formalnih sustava, ciljevi evalua-cije, kriteriji koji se koriste, sastav i procjene tijela za eva-luaciju, postupak ocjenjivanja i njegove moguće posljedice

jasno su utvrđene prije bilo kakvog ocjenjivanja ili pokreta-nja postupka u tu svrhu. Ako se procjena provodi na takav formalan način, prava i dužnosti suca i tijela koje provodi procjenu, regulirana su primarnim propisima (Zakonima) ili podzakonskim propisima.

Neformalno ocjenjivanje

10. Neformalna procjena ne koristi nikakve formalizi-rane ocjene ili kriterije. Procjene najčešće nemaju izravne posljedice za ocjenjivanog suca.

Neformalna procjena mogla bi biti provedena tako da se provede rasprava koja bi omogućila ocijeniti sposobnost sudaca u rješavanju pojedine vrste predmeta, te da sudac pokaže svoje sposobnosti i da se postigne dogovor o ciljevi-ma u karijeri suca20. Neformalno prikupljanje informacija o sucu koji je kandidat za promociju21 također se može sma-trati kao neformalna evaluacija.

E. Evaluacija u državama članicama(I.) Gdje se koristi?

11. Dvadeset i četiri zemlje članice u svojim je odgo-vorima na upitnik napisalo da se suci ocjenjuju na više ili manje formalan način (Albanija, Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Republika Hrvatska, Cipar, Esto-nija, Francuska, Gruzija, Njemačka, Grčka, Mađarska, Italija, Republika Moldova, Monako, Nizozemska, Polj-ska, Rumunjska, Slovenija, Španjolska, »Bivša Jugoslaven-ska Republika Makedonija« Turska, Ukrajina). U Estoniji i Ukrajini suce se ocjenjuje samo prije trajnog imenovanja. U devet članica (Češka, Danska, Finska, Island, Luksem-burg, Norveška, Švedska, Švicarska, Velika Britanija) ne koriste se formalni sustavi individualnog ocjenjivanja. Me-đutim, Švedska koristi određene alate za ocjenjivanje, da bi se utvrdio manji dio plaće suca u skladu s njegovom/njezinom »izvedbom«22, Finska i Švicarska ih koristi u ra-spravama radi razvoja karijere sudaca. U Velikoj Britaniji, neformalno se ocjenjivanje primjenjuje kad se razmatra za-htjev suca za napredovanjem.

(II.) Ciljevi u zemljama koje koriste sustav vrednovanja sudaca: Kvaliteta sudaca; promocija; plaće i stegovna odgovornost

12. U većini zemalja koje koriste neki oblik individu-alnog vrednovanja sudaca, cilj takvog sustav je procjena, održavanje i poboljšanje kvalitete rada sudaca i pravosud-nog sustava uopće. Mnoge su zemlje objasnile da svrha evaluacije nije samo procjena postignuća i vještina sudaca, već da bi se utvrdile i potrebe za izobrazbom i pružanjem povratnih informacija. Mnoge zemlje članice koriste eva-luaciju sudaca kao temelj za odluke o napredovanju sudaca. Za neke zemlje članice, vrednovanje je posebno važno pri-likom odlučivanja o trajnom imenovanju sudaca23. Neke, pak, zemlje članice koriste vrednovanje sudaca da bi se utvrdili svi elementi plaće ili mirovine24.12 Vidjeti Mišljenje, br. 1, t. 10, Preporuka (2010/12), t. 3. i 11., Magna

Charta, t. 2. 13 Vidjeti Magna Charta, t. 3. i 4. 14 Vidjeti Mišljenje, br. 2 t. 2.15 Vidjeti Mišljenje, br. 4, t. 4., 8., 14. i 23.-37.16 Vidjeti Mišljenje, br. 3, t. 51.17 Vidjeti Mišljenje, br. 1, posebice t. 45, Mišljenje, br. 6, t. 34.18 Vidjeti Mišljenje, br. 1, t. 66. Preporuka (2010/12), t. 22.-25.19 European Network of Councils of Judiciary.

20 Finska i Nizozemska.21 Velika Britanija.22 Ali, također, postoje i osigurači kojima štite neovisnost sudaca u čita-

vom postupku.23 Bugarska, Estonija, Njemačka, Mađarska i Ukrajina.24 Španjolska, Švedska (samo vrlo mali dio plaće određuje se individu-

alno). U Belgiji i Bugarskoj plaće mogu biti smanjenje ako sudac loše radi. U Turskoj plaće mogu biti povećane ako su rezultati sudaca bolji.

4 male stranice

pravosuđe

(III.) Kriteriji koji se koriste

13. U većini država članica različito se koriste razne vrste kvantitativnih i kvalitativnih kriterija radi pojedinač-nog ocjenjivanja sudaca.

Tako se čimbenici poput broja predmeta, vrijeme utro-šeno na svakom predmetu i prosječno vrijeme za donošenje presude, često uzimaju u obzir kao »kvantitativni« kriteriji.

Mnoge zemlje članice smatraju važnim broj odluka koje donosi ocjenjivani sudac ili broj predmeta dovršenih na drugi način (nagodba ili povlačenje tužbe)25. U nekim zemljama članicama, produktivnost suca mjeri se prema fiksnoj kvoti26 ili u odnosu prosječnog broja odluka done-senih od strane drugih sudaca27.

Kao »kvalitativni« kriteriji vrednuje se kvaliteta pravne analize ili način na koji sudac rješava složene predmete. U mnogim zemljama članicama, broj ili postotak odluka uki-nutih u povodu žalbe su čimbenici koji su od velike važno-sti u postupku ocjenjivanja28. U drugima29, zbog načela ne-ovisnosti sudaca, ni broj odluka ukinutih u povodu žalbe, niti razlozi ukidanja presude ne uzimaju se u obzir, osim ako se time ne otkrivaju ozbiljne pogreške.

Ostali čimbenici koji se uzimaju u obzir su sposobnost posredovati između stranaka, sposobnost izraditi jasne i ra-zumljive presude, sposobnost suradnje s drugim kolegama, sposobnost raditi u područjima prava koja su nova za suca i spremnost da se sudac angažira na dodatnim aktivnostima u okviru sudske uprave, kao što je mentorstvo i edukacija novoimenovanih sudaca ili odvjetnika30. Organizacijske vještine, radna etika31 i znanstvena djelatnost, kao što su objava radova ili predavanja32 također se uzimaju u obzir kao čimbenici evaluacije. Kršenje etičkih i profesionalnih pravila/normi smatraju se u postupku ocjenjivanja važnim u gotovo svim zemljama članicama u kojima postoji vred-novanje sudaca i takva su načela unaprijed propisana.

Sve države članice koje su ispunile upitnike, razlikuju postupak ocjenjivanja i stegovne postupke.

14. Način na koji se kriteriji procjenjuju u postupku ocjenjivanja vrlo se razlikuju. Većina članica dodjeljuje ocjene sucima. Tablice uspješnosti33 sustavi u zemljama članicama teško se mogu usporediti, ali uglavnom se kori-ste ocjene kao »vrlo dobar«, »dobar«, »dovoljan« i »nedo-voljan«34, ili A, B, C35. Neke zemlje koriste ocjenu kojom se utvrđuje je li sudac spreman za napredovanje36. Ostale članice ne koriste formalne ocjene37. U nekim državama

članicama podaci o broju predmeta koje je sudac zavr-šio pretvaraju se u postotak ili broj koji odražava uspješ-nost svakog pojedinog suca u odnosu na druge suce38. U drugim državama, suci čiji se rad ocjenjivao rangiraju se od najboljeg do najlošijeg suca39. U Mađarskoj se odgo-varajuća ocjena suca određuje u odnosu na tzv. »faktor produktivnosti«. U drugim državama, kvantitativni i kva-litativni čimbenici služe kao polazište za pojedinu procje-nu40. U nekim državama članicama, mišljenje odvjetničke komore, stranaka, kolega, i sudaca viših sudova,41 uzimaju se u obzir.

(IV.) Vrste ocjenjivanja i metode/postupci koji se koriste

15. U većini zemalja, procjene su provedene rutinski i redovito.

No, države članice usvojile su različite stupnjeve for-malnosti postupka.

Tako Albanija, Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Republika Hrvatska, Cipar, Francuska, Gruzija, Njemačka, Grčka, Mađarska, Italija, Republika Moldova, Monaco, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Španjolska, »Biv-ša Jugoslavenska Republika Makedonija« i Turska koriste formalne sustave ocjenjivanja. Finska, Nizozemska, Švi-carska i Velika Britanija koriste više neformalne sustave ocjenjivanja

16. U nekim zemljama, proces evaluacije obavlja se u obliku rasprave o razvoju karijere suca koje mogu biti više ili manje formalne prirode. U toj raspravi, ocjenjivani sudac i procjenitelj/komisija razmatraju karijeru suca i koje ciljeve sudac ima42. U nekim slučajevima proces evaluacije počinje sa samoprocjenom suca43. U drugim zemljama, Sudbeno vijeće ili neko njegovo tijelo prikuplja informacije o radu suca, ocjenjuje ga i odlučuje o ocjeni44.

17. U drugim državama članicama jedan evaluator, obično predsjednik suda u kojem sudac obnaša svoju duž-nost, prikuplja relevantne informacije o sudačkom radu45. To često uključuje čitanje odluke suca, praćenja rasprava i razgovor sa sucem. Često, ocjenjivač donosi konačnu odluku nakon što je sudac imao priliku izjasniti se o pre-liminarnom nacrtu ocjene. U nekim državama članicama drugi stručnjaci sudjeluju u postupku ocjenjivanja46. U Poljskoj, pojedinačna procjena sudaca provodi se tijekom redovitih sudskih inspekcija i provode ih inspektori-suci iz drugih sudova47.

18. U većini sustava sudac može komentirati nacrt mi-šljenja i ima pravo žaliti se na konačnu odluku.

19. Neke zemlje su izvijestile da iako ne postoji for-malni postupak procjene od strane kolega sudaca (peer re-view), suci su slobodni pomagati jedni drugima, dajući im

25 Albanija, Austrija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Republika Hrvatska, Cipar, Estonija, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Italija, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Španjolska, Makedonija, Turska.

26 Bosna i Hercegovina i Španjolska.27 Njemačka i Poljska.28 Bosna i Hercegovina, Bugarska, Republika Hrvatska, Estonija,

Gruzija, Grčka, Mađarska, Moldova, Poljska, Rumunjska, Španjolska, Makedonija i Turska.

29 Francuska i Njemačka.30 Austrija, Republika Hrvatska, Njemačka i Slovenija.31 Njemačka, Poljska i Švedska.32 Republika Hrvatska i Njemačka.33 »Rejting«.34 Albanija, Austrija, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Republika

Hrvatska, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Moldova, Monako, Rumunjska, Slovenija i Makedonija.

35 Gruzija i Turska36 Mađarska i Slovenija.37 Cipar, Estonija, Finska, Nizozemska, Švedska i Velika Britanija.

38 Bugarska, Republika Hrvatska, Estonija, Španjolska, Makedonija i Turska.

39 Republika Hrvatska.40 Austrija, Francuska i Njemačka.41 Grčka.42 Belgija, Finska, Francuska, Monako, Rumunjska i Švicarska.43 Belgija, Francuska i Rumunjska.44 Albanija, Austrija, Bugarska, Republika Hrvatska, Estonija, Italija,

Moldova, Slovenija, Makedonija i Turska.45 Njemačka, Grčka, Mađarska i Nizozemska.46 Profesori prava i odvjetnici u Estoniji, odvjetnici u Grčkoj i psiholozi u

određenim okolnostima u Rumunjskoj.47 Grčka.

5male stranice

savjete i povratne informacije bez nekog formalnog okvi-ra48. U Austriji je pokrenut projekt po Udruzi austrijskih sudaca u kojem suci na dobrovoljnoj osnovi prate rasprave drugih sudaca i neformalno komentiraju njihov rad.

(V.) Posljedice

20. U većini država članica pojedinačna ocjena sudaca važan je čimbenik za suca glede njezina/njegova izgleda za napredovanje, a posebice za novoimenovane suce radi traj-nog imenovanja49. U nekim zemljama članicama, procjena također ima ulogu u određivanju plaća ili mirovina50. Što-više, u nekim zemljama članicama loša ocjena može dovesti do pokretanja stegovnih postupaka51, smanjenja plaća i čak do razrješenja suca52.

TREĆI DIO: ANALIZA I PREPORUKE

F. Zašto postoje različite vrste ocjenjivanja?

(I.) Pravni sustavi zemalja (kako se biraju suci, dob, obuka, napredovanje i sl.)

21. Odluka o tome treba li i kako ocjenjivati suce, neraskidivo je povezana s načinom na koji su se razvijale pravosudne strukture različitih država članica. Posebno va-lja voditi računa o vremenu imenovanja, karijeri suca prije imenovanja, kriteriji temeljem kojih može napredovati na viši sud, jer će svi ti elementi posebno biti važni u određi-vanju vrste (metode) ocjenjivanja koja se koristi.

Primjerice, ako su novoimenovani suci imali uspješ-ne karijere kao odvjetnici prije imenovanja za suce (kao u skandinavskim zemljama, Velika Britanija ili Cipar), u pravosudnom sustavu može biti manje potrebe za po-stojanjem formalnog individualnog vrednovanja nego što je to u sustavima u kojima se odmah imenuje suce ubrzo nakon završetka pravnog obrazovanja (kao u Francuskoj, Njemačkoj, i Španjolskoj). U pravnim sustavima u kojima napredovanje ovisi o stažu (kao što je, primjerice, u Luk-semburgu), postoji manja potreba da se procjenjuje indivi-dualna sposobnost sudaca.

(II.) Kultura dotične zemlje

22. Odluka hoće li se i kako ocjenjivati suci također je neraskidivo povezana s poviješću i kulturom zemlje i kako je ona razvijala svoj pravni sustav.

Slijedom toga, procjena postojanja potrebe za osjenji-vanjem sudaca značajno se razlikuju u državama članicama. Rumunjska i »Bivša Jugoslavenska Republika Makedoni-ja«53 objasnile su da neovisnost sudstva i povjerenje javnosti u pravosudni sustav može biti unaprijeđeno kroz individu-alnu evaluaciju sudaca54. Slovenija navodi da ocjenjivanje sudaca osigurava sudsku odgovornost, a time i kvalitetu sudske odluke. Španjolska tvrdi da utvrđivanje varijabilnog dijela plaće prema broju predmeta koje je sudac dovršio unaprjeđuje poštovanje neovisnosti sudstva, dok bi ocje-

njivanje sudaca prema kvalitativnim kriterijima to ugro-zilo55. Francuska i Njemačka, s druge strane, smatraju da bi ocjenjivanje samo kvantitativnih učinaka moglo ugroziti neovisnost sudstva. No, druge zemlje, primjerice Norveška i Švicarska, smatraju da je procjena nepotrebna da bi se osigurao pravni sustav visoke kvalitete. Danska, Luksem-burg i Švicarska drže da je pojedinačno ocjenjivanje sudaca jednostavno nespojivo s neovisnosti pravosuđa i da se po-našanje suca može ocijeniti samo u tijeku stegovnih postu-paka. Dakle, čini se da je ono što se smatra kao imperativ za neovisnost sudstva u jednoj zemlji, kontraproduktivno u drugoj.

G. Dvojba – ocjenjivati ili ne?23. Dva su ključna zahtjeva pred svakim pravosud-

nim sustavom - on treba pružiti pravdu najviše kvalitete i odgovarajuću odgovornost u demokratskom društvu. Svaki oblik ocjenjivanja sudaca treba zadovoljiti te za-htjeve. Temeljno je pitanje mora li takva procjena biti »formalnog« karaktera. CCJE potiče sve države članice na razmatranje tog pitanja. Odgovor koji svaka država članica mora dati bit će u skladu s njezinim pravosud-nim sustavom, tradicijom i kulturom. Ako država članica smatra da se dva ključna uvjeta56 mogu zadovoljiti drugim sredstvima osim formalnog vrednovanja pojedinih suda-ca, može odlučiti ne imati sustav formalne procjene. Ako se zaključi da ti zahtjevi ne mogu biti ispunjeni drugim sredstvima, CCJE predlaže usvajanje formalnijeg sustava individualnog ocjenjivanja sudaca, kao što je objašnjeno u nastavku ovog mišljenja.

24. Svaka procjena treba biti usmjerena na očuvanje i poboljšanje kvalitete rada sudaca i time cijelog pravosud-nog sustava.

25. Neformalna procjena može se provoditi u obli-ku pomaganja sucima, dajući im priliku za samoprocje-nu, pružajući povratne informacije i u utvrđivanju njiho-vih potreba za odgovarajućom obukom. Sve to može biti učinkovit način za poboljšanje sposobnosti sudaca i time poboljšava ukupnu kvalitetu sudovanja. Neformalni tzv. »peer review«, samovrednovanje od strane sudaca i savjeti iz reda sudaca također mogu biti korisni i treba poticati takav oblik evaluacije.57

H. Ako postoji formalna procjena – kako je provoditi?

(I.) Mogući ciljevi i njihov utjecaj na neovisnost sudstva

(a) Pomoć glede radnih uvjeta sudaca

26. Sudski sustav treba koristiti podatke prikupljene u postupcima ocjenjivanja, ne samo za procjenu pojedinih sudaca, već se u tom postupku mogu prikupiti obavijesti koje mogu pomoći u poboljšanju organizacijske strukture sudova i uvjeta rada sudaca. Bilo bi osobito nepravedno da se suca može ocijeniti negativno zbog problema prouzroče-nih lošim uvjetima rada i da ona/on ne može na to utjecati, kao što su, primjerice, duga suđenja prouzročena velikim brojem zaostataka, ili zbog nedostatka sudaca ili zbog ne-odgovarajućeg administrativnog sustava.

48 Bosna i Hercegovina, Finska, Njemačka i Grčka.49 Bugarska, Estonija, Gruzija, Njemačka, Grčka i Ukrajina.50 Bugarska, Švedska, Španjolska i Turska.51 Belgija, Bugarska, Republika Hrvatska, Cipar, Grčka, Mađarska,

Poljska i Slovenija.52 Austrija, Estonija, Grčka, Republika Hrvatska, Mađarska, Italija,

Moldova, Poljska, Rumunjska, Slovenija i Makedonija.53 Makedonija.54 Rumunjska.

55 U Španjolskoj se kvantitativni kriterij uzima u obzir kad se odlučuje o napredovanju sudaca.

56 (op. aut.) Pravda najviše kvalitete i odgovornost.57 Vidjeti Mišljenje, br. 11, t. 70.

6 male stranice

pravosuđe

(b) Napredovanje

27. CCJE58 i UN59 jednako utvrđuju da se imenovanje i napredovanje sudaca ne treba temeljiti samo na duljini staža, već na objektivnim kriterijima, a posebno na sposob-nosti, integritetu i iskustvu. Ako su odluke o napredovanju izrađene u skladu s tim objektivnim kriterijima, to znači da kad suci podnose prijavu radi napredovanja, oni se u toj fazi moraju ocijeniti u nekom obliku. Dakle, prikupljanje informacija o prikladnosti suca za napredovanje može biti važan cilj zbog kojeg postoji individualna procjena sudaca.

(c) Naknada i plaća

28. Činjenica je da u nekoliko država članica na plaću suca utječe rezultat evaluacije tog suca60. Međutim, CCJE podupire Preporuku Odbora Ministara Rec (2010) 12 u kojoj stoji »sustavi gdje plaće sudaca ovise o njegovoj/njezinoj uspješnosti treba izbjegavati, jer oni mogu stvo-riti teškoće za neovisnost sudaca«61. CCJE također po-država stajalište da mirovina sudaca ne bi trebala ovisiti o uspješnosti i rezultatima rada sudaca.

(d) Stegovna odgovornost

29. Iako se kršenja etičkih i profesionalnih pravila/normi mogu uzeti u obzir u postupku ocjenjivanja, države članice trebaju jasno razlikovati evaluacije i stegovne mjere i postupke. Načelo sigurnosti mandata i načelo nesmje-njivosti ključni su elementi neovisnosti sudstva i moraju se poštovati.62 Dakle, trajni mandat ne smije biti prekinut samo zbog nepovoljne ocjene i evaluacije. Mandat bi tre-bao biti prekinut samo u slučaju ozbiljne povrede stegovnih ili kaznenih odredaba utvrđenih zakonom63 ili kad je nei-zbježan zaključak procesa evaluacije da je sudac nesposo-ban za obavljanje njegove/njezine sudačke dužnosti.

U svim slučajevima moraju postojati odgovarajuća po-stupovna jamstva za suce koji se ocjenjuju, i ona se moraju, bez iznimke, primjenjivati.

(II.) Okviri za formalnu evaluaciju

30. Kad se primjenjuje sustav formalnog individual-nog vrednovanja sudaca, njegova osnova i glavni elementi (kriteriji, postupak, posljedice evaluacije) treba postaviti jasno i iscrpno u zakonodavstvu primarne razine. Detalji se mogu regulirati podzakonskim propisima.64 Sudbeno vije-će (gdje postoji) trebalo bi igrati važnu ulogu u pružanju pomoći u formuliranju tih pitanja, osobito kada se radi o kriterijima ocjenjivanja.

(III.) Kriteriji za formalnu evaluaciju

31. Formalna pojedinačna procjena (evaluacija) su-daca mora se temeljiti na objektivnim kriterijima, koji su unaprijed objavljeni od strane nadležne sudbene vlasti65. Objektivni standardi potrebni su ne samo kako bi se is-ključio politički utjecaj, već i iz drugih razloga, da bi se izbjegla opasnost od mogućeg dojma pristranosti, samoza-

štite, favoriziranja, koje postoji ako bi se suci procjenjivali na nestrukturiran način ili na temelju osobne preporuke66. Objektivne standarde treba temeljiti na sposobnosti, uzi-majući u obzir kvalifikacije, integritet, stručnost i učinko-vitost67.

32. CCJE primjećuje da ENCJ Izvješće preporučuje da kriteriji za ocjenjivanje stručnog rada sudaca trebaju biti sveobuhvatni i trebaju sadržavati kvantitativne i kvalitativ-ne pokazatelje, kako bi se omogućila potpuna, sveobuhvat-na ocjena stručnog rada sudaca68.

33. CCJE primjećuje da »Kijevske preporuke«69 navode da bi se ocjene sudaca trebale temeljiti na sljedećim kri-terijima: stručnosti (poznavanje zakona, sposobnosti vođenja sudskog postupka, sposobnosti pisanja obrazloženih odluka), osobnim kompetencijama (sposobnosti savladavanja po-slova, sposobnosti odlučivanja, otvorenosti prema novim tehnologijama), socijalnim kompetencijama odnosno sposob-nosti mirenja, poštovanju stranke i sposobnosti vođenja sud-skog postupka onih koje treba voditi.

34. Općenito, CCJE slaže se s kvalitativnim kriteriji-ma utvrđenim u Kijevskim preporukama. CCJE smatra da se ocjenjivanje ne treba temeljiti isključivo na kvantitativ-nim kriterijima. Nadalje, iako učinkovitost sudačkog rada može biti važan čimbenik za vrednovanje, CCJE smatra da je preveliko oslanjanje na broj predmeta koje je sudac dovršio, dvojbeno, jer bi to u sudaca moglo dovesti do po-grešnih motiva.

35. Kvaliteta sudstva i suđenja ne može se shvatiti kao da je sinonim za puku »produktivnost« pravosudnog sustava.70 CCJE upozorava da bi nedovoljno financiranje i proračunski rezovi mogli u pravosudnom sustavu dovesti do prenaglašavanja uloge »produktivnosti«, u pojedinač-nom ocjenjivanju sudaca. Dakle, CCJE opet naglašava da sva opća načela i standardi Vijeća Europe postaju dužnost država članica pa tako i da osiguraju potrebna financij-ska sredstva, koja odgovaraju potrebama različitih pravo-sudnih sustava.71 CCJE smatra da kvaliteta, a ne samo količina odluka suca mora biti u središtu individualne procjene. U Mišljenju, broj 11 (2008.) CCJE naglasio je koja je važnost toga da su presude najviše kvalitete. Kako bi se ocijenila kvaliteta odluka suca, ocjenjivači se trebaju usredotočiti na metodologiju koju sudac pri-mjenjuje u svom radu, a ne na procjenu pravne osno-vanosti pojedinačnih odluka72. Potonje pitanje mora biti predmet isključivo žalbenog postupka. Evaluatori moraju uzeti u obzir sve aspekte koji čine dobar sudački rad - određeno pravno znanje, komunikacijske vještine, marljivost, učinkovitost i integritet. Da bi se to postiglo, ocjenjivači trebaju uzeti u obzir cijelu širinu rada suca u kontekstu u kojem se taj rad obavlja. Dakle, CCJE i da-lje smatra da je problematično da se procjena temelji na rezultatu broja i postotku ukinutih odluka73, osim ako broj i razlozi ukidanja jasno pokazuju da sudac nema potrebno pravno znanje. Kijevske preporuke i ENCJ Iz-vješće zauzimaju isto stajalište.

58 Vidjeti Mišljenje, br. 1, t. 17. i 29.59 Vidjeti Osnovna načela neovisnosti sudstva UN-a, t. 13.60 Španjolska i Švedska.61 Preporuka CM/Rec (2010/12), t. 55, IAJ Izvješće 2006., t. 12.62 Vidjeti Preporuku CM/Rec (2010/12), t. 49.63 Vidjeti Preporuku CM/Rec (2010/12), t. 50.64 Vidjeti ENCJ Izvješće 2012.-2013., t. 4.17.-4.18.65 Vidjeti Preporuku CM/Rec (2010/12), t. 58.

66 Vidjeti Mišljenje, br. 1, t. 24.67 Vidjeti Mišljenje, br. 1, t. 25.68 Vidjeti ENCJ Izvješće, t. 4.8.69 Točka 27. tih Preporuka.70 Vidjeti Mišljenje, br. 6, t. 42.71 Vidjeti Preporuku CM/Rec (2010/12), t. 32. i Mišljenje, br. 2, t. 4.72 Vidjeti Mišljenje, br. 11, t. 57.73 Vidjeti Mišljenje, br. 11, t. 74, i Mišljenje, br. 6, t. 36.

7male stranice

(IV.) Kako procijeniti (ocijeniti)?

(a) Tko to radi: voditelji/suci/drugi profesionalci?

36. Evaluatori bi trebali imati dovoljno vremena i sredstava da bi obavili sveobuhvatnu procjenu svakog suda u njegovim vještinama i načinu rada. Ocjenjivani sudac tre-bao bi biti informiran tko su ocjenjivači i sudac mora imati pravo tražiti zamjenu bilo kojeg procjenitelja koji bi objek-tivno mogao biti smatran kao pristran.

37. U cilju zaštite neovisnosti sudstva, procjenu bi trebali provoditi uglavnom suci. Sudbena vijeća (gdje postoje) mogu imati u ovom poslu važnu ulogu74. Među-tim, mogu se koristiti i drugi načini vrednovanja, primje-rice kada su suci imenovani, ili izabrani od strane drugih sudaca da bi provodili postupak ocjenjivanja75. Evaluaciju od strane Ministarstva pravosuđa i drugih vanjskih tijela treba izbjegavati76, niti bi Ministarstvo pravosuđa i dru-ga tijela izvršne vlasti trebala biti u mogućnosti utjecati na proces evaluacije.

38. Drugi profesionalci koji mogu korisno pridonijeti postupku evaluacije, mogli bi sudjelovati u tom postupku. Međutim, bitno je da takvi procjenitelji imaju dovoljno znanja i iskustvo o funkcioniranju pravosudnog sustava da bi bili u stanju ispravno ocjenjivati rad sudaca. Bitno je, također, da je njihova uloga samo savjetodavna, a ne i odlučujuća.

(b) Kako bi ocjenjivanje trebalo provoditi?

39. Izvori informacija koji se koriste u postupku ocjenjivanja moraju biti pouzdani77. To je osobito tako u odnosu na podatke na kojima bi se temeljila nepovoljna procjena. Također, bitno je da se takva procjena temelji na dovoljno dokaza. Sudac koji se ocjenjuje trebao bi imati neposredan pristup do bilo kojeg dokaza koji će se koristi-ti u procjeni, tako da se ocjena može osporiti ako bi bilo potrebno78. Pojedinačna ocjena sudaca i ocjena rada suda, koje donose različiti oblici sudske inspekcije, trebaju biti u postupnosti odvojene. Međutim, činjenice utvrđene tije-kom nadzora nekog suda mogu se uzeti u obzir u postupku pojedinačne procjene suca.79

(c) Kada ocjenjivati – redovito? Samo prilikom napredovanja? U drugim slučajevima

40. Država članica koja odluči uvesti individualnu for-malnu procjenu, mora odlučiti hoće li ocijeniti suce redovito ili samo u posebnim okolnostima, primjerice kada je sudac kandidat za napredovanja80. Redovito ocjenjivanje dopu-šta stvaranje potpune slike rada suca. Te procjene ne bi se trebale provoditi prečesto kako bi se izbjegao dojam da se stalnim nadzorom ugrožava neovisnost sudstva.

(d) Proceduralna jamstva

41. Kako je CCJE naveo prije, svi postupci individu-alne evaluacije trebaju omogućiti sucima da izraze svoje mišljenje o svojim aktivnostima i da procjene uzimaju u

obzir te aktivnosti81. Svaki postupak treba im omogućiti da ospore ocjenu pred neovisnim tijelom ili sudom. Sudac ko-jeg se ocjenjuje mora imati priliku sudjelovati u postupku ocjenjivanja, primjerice komentirajući nacrt odluke ili da se sasluša u postupku ocjenjivanja. Štoviše, ocjenjivani su-dac mora imati pravo osporiti nepovoljnu ocjenu, posebno kad utječe na »građanska prava« suca, u smislu članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Što su ozbiljnije posljedice ocjene za suca, to je važnije da postoji učinkovito sudsko preispitivanje ocjene.

(e) Posljedice za suce

42. CCJE protivi se da se rezultati evaluacije izražava-ju samo u obliku bodova, brojaka, postotaka ili broja done-senih odluka. Sve takve metode, ako se koriste bez daljnjeg objašnjenja, mogu stvoriti lažan dojam objektivnosti i iz-vjesnosti. CCJE, također, smatra da je nepoželjno stalno rangiranje sudaca, koje je rezultat njihova vrednovanja.82 Ne samo da takvo rangiranje daje dojam objektivnosti i izvjesnosti - još gore, to je nefleksibilan sustav i teško ga je primijeniti među svim sucima iste razine. Dakle, takav sustav je nepraktičan i nepravedan, osobito ako je dostupan javnosti te ne pridonosi poboljšanju učinkovitosti sudaca ili njihove neovisnosti.

43. Međutim, sustav rangiranja za određene svrhe, kao što je, primjerice, napredovanje, može biti koristan. Primjerice, ako se dva ili više sudaca prijave za imenovanje na jedno mjesto, vjerojatno je da će se kandidati postaviti u neki oblik rangiranja.

44. Rezultati pojedinačnog ocjenjivanja vjerojatno će imati izravan utjecaj na karijeru suca, a posebno na nje-gove/njezine šanse za napredovanje. Osim toga, potrebe za osposobljavanjem i dodjela dodatnih sredstava83 može se odrediti prema rezultatima evaluacije. Kao što je već navedeno, osim u iznimnim okolnostima, razrješenje od sudačke dužnosti ne bi trebalo biti samo posljedica ne-povoljnog vrednovanja, nego i ako se radi o ozbiljnom kršenju disciplinskih pravila ili kaznenog zakona, nakon što je proveden propisan postupak i na temelju pouzdanih dokaza.84 Razrješenje od sudačke dužnosti može biti poslje-dica neizbježnog objektivnog zaključka procesa evaluacije, da je sudac nesposoban za obavljanje svoje pravosudne dužnosti do granice prihvatljivog minimuma standarda obnašanja sudačke dužnosti. U svim tim slučajevima mo-raju postojati proceduralna jamstva za suce, kojih se treba strogo pridržavati.

45. Korištenje rezultata individualne procjene kako bi se utvrdile plaće i mirovine sudaca85, treba izbjegavati. Takav postupak mogao bi utjecati na ponašanje sudaca (na štetu stranaka u pojedinim slučajevima) te ugroziti neovi-snost sudstva86.

74 Vidjeti Mišljenje, br. 10, t. 42. i 52.-56.75 Npr. Republika Hrvatska.76 Vidjeti ENCJ Izvješće, t. 4.13.-4.15.77 Vidjeti ENCJ Izvješće, t. 4.16.78 Vidjeti ENCJ Izvješće, t. 4.19.79 Austrija i Bugarska.80 Republika Hrvatska i Velika Britanija.

81 Vidjeti Preporuke CM/Rec (2010/12), t. 58., također ENCJ Izvješće, t. 4.19.

82 Albanija.83 Vidjeti ENCJ Izvješće, t. 4.11.84 Vidjeti Preporuku CM/Rec (2010/12), t. 49. i 50.85 Iako valja naglasiti da je u Švedskoj samo mali dio plaće suca odre-

đen rezultatima u ocjenjivanju i postoje jaki osigurači kojima je za-štićena neovisnost suca.

86 Vidjeti Izvješće IAJ, Zaključci, t. 12. i Preporuku CM/Rec (2010/12),t. 55.

8 male stranice

pravosuđe

I. Pomirenje neovisnosti i vrednovanja u svjetlu ove rasprave; odgovornost46. Uskladiti načelo neovisnosti sudaca s bilo kojim

procesom individualnog ocjenjivanja sudaca vrlo je teško, ali točna ravnoteža između tih načela od presudne je važ-nosti. U konačnici, u svako doba neovisnost sudstva mora biti na prvom mjestu.

47. Ukratko, sredstva da bi se postigla ta ravnoteža, uključuju sljedeće: (1) Moraju postojati jasna i transparen-tna pravila u svezi s postupkom, kriterijima i posljedicama ocjenjivanja. (2) Ocjenjivani sudac trebao bi imati pravo biti saslušan u postupku i pravo osporiti nezadovoljavajuću ocjenu, uključujući pravo na neposredan uvid u materijal koji se odnosi na procjenu. (3) Vrednovanje se ne treba temeljiti isključivo na broju odluka, već se treba usredo-točiti ponajprije na kvalitetu odluka suca i njegov/njezin ukupan sudački rad. (4) Neke posljedice, kao, primjerice, razrješenje zbog negativne ocjene, trebalo bi izbjegavati za sve suce, osim u iznimnim okolnostima.

48. Pojedinačno formalno vrednovanje sudaca, gdje postoji, trebalo bi pomoći poboljšanju i održavanju pravo-sudnog sustava za dobrobit građana zemalja članica. Time bi se trebalo pridonijeti i očuvanju povjerenja javnosti u pravosuđe. To zahtijeva da javnost mora biti u stanju ra-zumjeti opća načela i provedbu postupka procjene. Dakle, proceduralni okvir i metode vrednovanja trebaju biti dostu-pni javnosti. Osim toga, individualni proces ocjenjivanja radi napredovanja, ne smije uzimati u obzir mišljenje jav-nosti o sucu. Takva mišljenja nisu uvijek posljedica potpu-nog razumijevanje svih potrebnih informacija, jer se često takva stajališta formiraju na nerazumijevanju ukupnog rada sudaca.

Proces i rezultati pojedinačnih procjena moraju, u na-čelu, ostati povjerljivi i ne smiju biti objavljeni. U suprot-nom, to bi gotovo sigurno ugrozilo neovisnost pravosuđa, jer je očito da bi objavljivanje moglo diskreditirati suca u očima javnosti, a možda bi suca učinilo ranjivim na poku-šaje da se na njega ili nju utječe. Osim toga, javno objav-ljivanje može izložiti suca verbalnim i drugim napadima.

J. Preporuke49. CCJE daje sljedeće glavne preporuke:1. Svaki oblik vrednovanja pojedinih sudaca mora

ispunjavati dva ključna zahtjeva, i to: pravda najviše kvalitete i odgovarajuća odgovornost u demokratskom društvu (st. 23.).

2. Ako, nakon pažljive analize, država članica od-luči da ti ključni zahtjevi ne mogu biti ispunjeni drugim sredstvima (primjerice, »neformalna« procjena), CCJE predlaže usvajanje formalnijeg sustava individualnog vrednovanja (st. 23.).

3. Cilj svih pojedinačnih vrednovanja sudaca usvo-jenih od strane države članice, bilo da je to »formalni« ili »neformalni« oblik vrednovanja, mora biti poboljšanje kvalitete rada sudaca i, na taj način, cijelog pravosudnog sustava države (par. 24).

4. CCJE potiče sve države članice da koriste nefor-malne evaluacijske postupke koji pomažu usavršavanje sudaca i time ukupnu kvalitetu sudstva. Takva sredstva neformalnog vrednovanja uključuju pomaganje suci-ma, dajući im priliku za samoprocjenu, pružajući im povratne informacije i neformalnu kritiku njihova rada (st. 25.).

5. Osnova i glavni elementi za formalno vrednova-nje (gdje postoji) trebali bi biti postavljeni jasno i iscrpno u primarnom zakonodavstvu. Detalji se mogu reguli-rati podzakonskim propisima, koji bi, također, trebali biti objavljeni. Sudbeno vijeće (gdje postoji) trebalo bi igrati važnu ulogu u pružanju pomoći u formuliranju tih pitanja, osobito u formiranju kriterija za ocjenjivanje (st. 30.).

6. Procjena se mora temeljiti na objektivnim krite-rijima. Takvi kriteriji trebaju se ponajprije sastojati od kvalitativnih pokazatelja, ali osim toga, mogu se sastoja-ti i od kvantitativnih pokazatelja. U svakom slučaju, po-kazatelji koji se koriste, moraju omogućiti ocjenjivačima da uzmu u obzir sve aspekte koji čine dobar sudački rad. Procjena se ne bi trebala temeljiti samo na kvantitativ-nim kriterijima (st. 31.-35.).

7. Izražavanje rezultata ocjenjivanja po bodovi-ma, postocima ili rangiranju suca, bez daljnjih dodat-nih informacija treba izbjegavati, jer to može stvoriti lažan dojam objektivnosti i izvjesnosti. CCJE protivi se bilo kojem obliku trajnog rangiranja sudaca. Me-đutim, sustav rangiranja prihvatljiv je za neke posebne namjene, kao što je, primjerice, napredovanje sudaca (par. 42-43).

8. Radi očuvanja načela neovisnosti sudstva, poje-dinačne procjene trebaju provoditi suci. Sudbena vijeća (gdje postoje) mogu imati ulogu u tom procesu. Procje-ne Ministarstva pravosuđa i drugih vanjskih tijela treba izbjegavati (par. 37).

9. Dokazi na kojima se temelje procjene moraju biti potpuni i vjerodostojni, osobito ako se radi o dokazima koji čine osnovu za nepovoljnu ocjenu (st. 39., 44.).

10. Individualno ocjenjivanje sudaca trebalo bi, u načelu, odvojiti od ocjenjivanja rada suda i od stegovnih postupaka (st. 29., 39.).

11. Bitno je da postoje postupovna jamstva u svim elementima postupka ocjenjivanja. Sudac mora biti u stanju izraziti svoje mišljenje o tom procesu kao i o predloženim zaključcima ocjene. Oni, također, moraju imati pravo osporiti procjene, pogotovo kada to utječe na »građanska prava« suca u smislu članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 41.).

12. Negativna ocjena ne bi smjela (osim u iznimnim okolnostima) dovesti do razrješenja suca. To bi trebalo biti moguće samo u slučaju ozbiljnih kršenja stegovnih pravila ili kršenja kaznenih odredaba utvrđenih zako-nom ili kada je neizbježan zaključak procesa evaluacije da je sudac nesposoban ili ne želi obavljati svoju sudačku dužnost. Takvi zaključci moraju biti rezultat pravilnog postupka i temeljiti se na pouzdanim dokazima (st. 29., 44.).

13. Korištenje pojedinačnih ocjena da bi se utvrdi-la plaća i mirovina pojedinog suca, treba izbjegavati, jer bi taj proces mogao utjecati na ponašanje sudaca i tako ugroziti neovisnost sudstva i interese stranaka (čl. 28., 45.).

14. Načela i postupci na kojima se temelji postupak ocjenjivanja, moraju biti dostupni javnosti. Međutim, proces i rezultati pojedinačnih procjena moraju, u nače-lu, ostati povjerljivi da bi se osigurala neovisnost i sigur-nost suca (st. 48.).

20 godinaprimjene zakona o trgovačkim društvima

Documents