OBRADA VODE

126 4/2010

Dugo vremena je vodoopskrba na Istarskom poluotoku bila vezana za izvore još iz vremena

Austro-ugarske Monarhije i talijanske dominaci-je, a neki objekti potjecali su još iz rimskih vreme-na. Međutim, već polovicom prošlog stoljeća ti su izvori bili u graničnim uvjetima pokrivanja op-skrbe. Stalni urbani i gospodarski rast zahtijevali

VODOOPSKRBA U ISTRIprof. dr. sc. Božena TUŠAR, dipl. ing.

Istarski poluotok je zasigurno urbanistički i gospodarski najrazvijeniji dio hrvatskog krškog područja pa su problemi opskrbe vodom i, posebice, zaštite voda danas jedno od najaktualnijih pitanja budućeg razvoja.

su sve više vode, a neki od postojećih izvora su morali biti napušteni zbog rastućeg onečišće-nja. U takvim je uvjetima izgrađena akumulacija Butoniga i uređaj za pročišćavanje vode koji su trebali pokriti sav manjak vode za piće u vrijeme najveće potrošnje, odnosno tijekom ljetnih su-šnih razdoblja (turizam!).

Vodoopskrbom se u Istri danas bave tri vodo-vodne tvrtke od kojih je najveća Istarski vodovod iz Buzeta i slijede Vodovod Labin i Vodovod Pula, a valja spomenuti i lokalni vodovod za TE Plomin (il. 1).

Hidrološke prilike u IstriNa području Istarskog poluotoka postoje če-

tiri stalne rijeke sa slivnim područjima, a građa i raspucanost krškog područja te vodonepropu-sne naslage fliša omogućili su nastajanje pod-zemnih retencija i stvaranje niza izvorišta podze-mnih voda (il. 2).

Na sjeverozapadnom dijelu poluotoka je sliv Dragonje, čiji samo manji dio pripada Hrvatskoj. Uz lijevu obalu Dragonje zahvaćeni su izvori Gabrijeli i Bužini u količini od 120 l/s, a njihove vode se koriste u vodoopskrbnom sustavu Kopra (Rižanski vodovod).

Rijeka Mirna je najveći vodotok na poluotoku, a ulijeva se u more u Tarskoj uvali kod Novigrada. U njezinom su slivu najveći prirodni izvori vode za piće: Sv. Ivan, Bulaž i Gradole, a tu je i akumu-lacija Butoniga.

Rijeka Raša na istočnoj strani poluotoka je bujični vodotok što znači da izvori uz nju često presuše za sušnog razdoblja. Izvori uz nju su: Rakonek, Fonte Gaja, Kokoti, Mutnica, Sv. Antun, Balobani i Šumber.

Između slivova Mirne i Raše, u središnjem dijelu poluotoka je još i sliv površinskih voda Pazinčice koja ponire u Pazinsku jamu. Tu se nala-zi vodozahvat Kamen.

Istočnije od Raše je sliv Boljunčice s vodo-zahvatima Kožljak i Plomin koji se koristi još od 1953. godine za opskrbu mreže Plomina i po-dručja Kršana.

Središnji dio poluotoka je izgrađen od vodo-nepropusnih naslaga fliša pa na tom području nema velikih krških izvora ni većih podzemnih vodonosnika. Otjecanje je pretežito površinsko kroz dubokoerodirane doline prema zapadnom

Ilustracija 1Vodoopskrbni sustav Istarskog poluotoka

sustav Butoniga - izgrađeni cjevovod

sustav Gradole

sustav Sv. Ivan

sustav Rakonek

sustav Fonte Gaj

sustav Bulaž i Gradole (služe za nadopunjavanje izvora Gradole)izvorcrpna stanicavodospremavodosprema projektiranavodosprema u izgradnjigranice bivših općinaplanirane količine vode do 2005. godine po bivšim općinama

OBRADA VODE

1274/2010

(Mirna) i istočnom (Raša) dijelu poluotoka. Jedino Pazinčica presijeca strukture flišne sinklinale i završava u velikom Pazinskom ponoru na rasje-dnom kontaktu prema karbonatnom području južne Istre (il. 3). U središnjem dijelu poluotoka je izgrađena akumulacija Butoniga volumena 22,5 milijuna m3.

Izvori za potrebe vodoopskrbeU vodoopskrbnom sustavu Istarskog vodovo-

da iz Buzeta nalaze se tri glavna izvora u dolini Mirne te akumulacija Butoniga. Prvi je u vodoop-skrbu uključen izvor Sv. Ivan u Buzetu, 1933. go-dine. Izvor Gradole koji se nalazi u donjem toku rijeke Mirne uključen je 1969. godine pomoću privremenog crpnog agregata, a 1973. dovršen je cjelokupni vodoopskrbni sustav. Treći je izvor Bulaž kod Istarskih toplica koji se koristi od 1985. godine, ali samo kao pričuva za prihranjivanje izvora Gradole, odnosno sustava Sv. Ivan. Treba napomenuti da se dio voda s izvora Gradole koristi neposredno na distribucijskom području Istarskog vodovoda, a dio se predaje Vodovodu Pula te Rižanskom vodovodu iz Kopra.

Izvor Sv. Ivan nalazi se u dnu doline Mirne, oko 1 km jugoistočno od Buzeta i oko 200 m od korita Mirne, na visini 49 m nad morem. Zahvatna armiranobetonska građevina iznad izvora je kružnog oblika s polumjerom 22 m i otvorenoga dna (il. 4). Prag preljeva je na koti 46,92 m NM, a preljevne vode se evakuiraju odvodnim kanalom u Mirnu. Iz zahvatne građevine se voda odvodi do uređaja za kodicioniranje. Izdašnost iznosi 200 - 2000 l/s, ekstremni minimum oko 90 l/s, a tem-peratura 11,0 - 13,1 °C.

Izvor Gradole nalazi se na lijevoj obali doline Mirne, oko 9,5 km uzvodno od ušća (il. 5). Izbija iz krške kaverne ispod vapnenačke hridine kre-dne starosti. U prirodnom stanju je imao oblik jezerca ovalnog oblika i veličine 8 × 16 m, a voda je izbijala iz kaverne na dnu. Današnji zahvat nalazi se unutar objekta s preljevnim pragom na koti 8 m NM. Određivanje površine i granica sliva izvora Gradole provedeno je devedesetih godina prošloga stoljeća na osnovi geoloških podataka, tektonike, morfologije, fotogeološke interpretacije terena, hidrogeoloških karakteristi-ka stijena, krških morfoloških pojava i podataka o trasiranju podzemnih voda. Uzevši u obzir sve te čimbenike, definiran je hidrogeološki sliv izvora Gradole veličine 113 km2. Uređaj za popravljanje (kondicioniranje) kakvoće vode na vodozahvatu Gradole uključuje se pri pojavi veće mutnoće (il. 6). Naime, svi izvori na krškom području pri većim oborinama imaju povećanu mutnoću (veću od dopuštenih vrijednosti), a poznato je da su mu-tne vode potencijalno bakteriološki onečišćene

i da je njihova kakvoća zdravstveno upitna pa ih prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN 47/2008) treba dovesti u propisano stanje. Hidrološke pojave na krškim izvorištima (tj. njihova izdašnost) također su veoma promjenljive, što ima veze sa suhim ili kišnim vreme-nom. Tako maksimalna izdašnost izvora Gradole nastupa zimi i u pro-ljeće, a iznosi do 10 000 l/s, minimal-na izdašnost 1000 l/s, a ekstremni minimum manje od 400 l/s (il. 7).

Izvor Bulaž nalazi se na poče-tku prostrane doline srednjega toka Mirne. U neposrednoj je blizini izvo-rišta termalnih voda Istarske toplice. Tipično je krško uzlazno vrelo koje se javlja na rubu doline, na kontaktu krednih vapnenaca i kvartarnih tvo-revina. Na površini ima oblik jezer-ca (oka), a promjer mu je oko 50 m (il. 8). Prema provedenim istražnim

Ilustracija 2Hidrološke prilike na području Istre

Ilustracija 3Pazinski ponor, najveći u Istri

Piranski zaljev

Dragonja10

1115

1

12

2018

4

14

24

1921

7

817

23

22

9

16

65

13

23

Tarska vala

Plominski zaljev

Raški zaljev

Raša

Pazinčica

Mirna

Akumulacija BotonegaAkumulacija Boljunčica

Boljunčica

Legenda:

Mjerenje mutnoća na izvorištima

izvorištabunari vodoopskrbniGradoleBulažSv. IvanRakonekFonte GajaKokotiKožljakPlominPulski bunariGabrijeliBužinizahvat Mirna - Rovinj

zahvati tehnoloških vodanekaptirani značajni izvorizahvat tvornice vapnazahvat "Kamen" - Pazinzahvat tvornica cementa - Umagzahvat tvornica cementa - KoromačnoRubić JamaSv. AntonBalobaniŠumberMutvicaBlazjamske vode - Labinjamske vode - Pićan

OBRADA VODE

128 4/2010

Ilustracija 4Izvor Sv. Ivan

Ilustracija 5Izvor Gradole

Ilustracija 6Sustav Gradole i objekti za kondicioniranje vode

Ilustracija 7Izdašnost izvora

Gradole 2009. godine

radovima, maksimalna dubina iznosi oko 25 m, a kako je kota preljeva oko 17 m NM, znači da mu je dno ispod razine mora. Izdašnost izvora je vrlo promjenljiva, no ne presušuje. Velike izdašnosti nastupaju kao posljedica intenzivnih padalina i karakteriziraju brzo dreniranje. U sušnom razdo-blju je utjecaj padalina slabo izražen. Srednje go-dišnje izdašnosti nešto su veće od 2000 l/s, dok zabilježena minimalna izdašnost iznosi 42 l/s, a maksimalna oko 38 000 l/s, što znači da je od-nos minimalne i maksimalne izdašnosti 1 : 900. Vodozahvatna građevina izgrađena je 1988. go-dine, ali je za interventno poboljšanje vodoop-skrbe tijekom sušnog razdoblja izvor korišten pomoću privremenog crpnog postrojenja i ne-koliko prethodnih godina, kada je iz njega nepo-sredno ubacivana voda u voodoopskrbni sustav izvora Sv. Ivan. Izgradnja uređaja za pročišćavanje na samome izvoru će vjerojatno intenzivirati ne-posredno korištenje njegovih voda. Izgradnjom cjevovoda do izvora Gradole omogućeno je da se vode izvora Bulaž koriste i za poboljšanje vo-doopskrbnih prilika, odnosno za dodatno napa-janje izvora Gradole tijekom razdoblja nedosta-tne izdašnosti.

Izvor Rakonek u dolini Raše počinje se za-hvaćati i uključivati u vodoopskrbni sustav Pule i otočja Brijuni 1958. godine. Vodovod je u pogon pušten 1960. godine. Kapacitet iznosi 250 l/s, a duljina glavnog dovodnog cjevovoda 28,6 km. Kakvoća vode iz tog izvora također ne zadovo-ljava pa je na lokaciji zahvata izgrađen uređaj za kondicioniranje vode koji se sastoji od šest jedini-ca taložnica i filtara (il. 9).

Najstariji izvor vodoopskrbnog sustava Istre danas je u sustavu Vodovoda Labin i nalazi se u slivu Raše. Prihranjuje se iz krškog zaleđa: izvor Fonte Gaja nalazi se s lijeve strane Raše na 0,23 m NM i oko 1,3 km od mjesta Raša, a izvor Kokoti na 0,5 m NM, oko 270 m sjevernije. Izvori su me-đusobno povezani galerijskim objektom (il. 10).

1000900080007000600050004000300020001000

0

1.1.20

09.

15.1.

2009

.

29.1.

2009

.

12.2.

2009

.

13.3.

2009

.

26.3.

2009

.

9.4.20

09.

23.4.

2009

.

7.5.20

09.

21.5.

2009

.

4.6.20

09.

18.6.

2009

.

2.7.20

09.

16.7.

2009

.

30.7.

2009

.

13.8.

2009

.

27.8.

2009

.

10.9.

2009

.

24.9.

2009

.

8.10.2

009.

22.10

.2009

.

5.11.2

009.

19.11

.2009

.

3.12.2

009.

17.12

.2009

.

31.12

.2009

.

datumi

izdaš

nost,

l/s

OBRADA VODE

1294/2010

Ilustracija 8Izvor Bulaž

Ilustracija 9Uređaj za kondicioniranje vode na izvorištu Rakonek

Ilustracija 10Galerijski zahvat izvora Fonte Gaja

Vodovod Labin ima koncesiju na količinu od 180 l/s. Kod pojave velikih kiša postoji mogu ćnost kratkotrajnih zamućenja vode na izvoru, a za vri-jeme većeg sušnog razdoblja moguće je i zasla-njenje. Kakvoća vode ne zahtijeva popravljanje, već se jedino dezinficira plinovitim klorom i ultra-ljubičastim zračenjem.

Izvor Kožljak pripada slivu Boljunčice. Smješten je na zapadnim obroncima Učke i nala-zi se na 277 m NM (il. 11). Kaptiran je 1937. godi-ne, od kada je u eksploataciji. Vodovod Labin ima koncesiju na količinu od 17 l/s. Iz izvora se op-skrbljuje područje Kožljaka i Čepića, a za vrijeme veće količine vode, i dio Labina. Nema potrebe za pročišćavanjem, već se voda jedino dezinfici-ra plinovitim klorom jer ostaje bistra i za vrijeme velikih kiša.

Izvor Plomin također pripada slivu Boljunčice. Smješten je na području Plominske gore, na 145 m NM (il. 12). Kaptiran je 1953. godine, od kada je u eksploataciji. Vodovod Labin ima koncesiju na količinu od 16 l/s. Iz izvora se opskrbljuje vo-dovodna mreža Plomina, do Vidikovca i Brestove, Plomin Luka i područje Kršana.

Izvor Mutvica pripada slivu Raše, a prihranjuje se iz krškog zaleđa. Nalazi se u dolini Raše, s njezi-ne lijeve strane, na 4,92 m NM, a kaptiran je 2005. godine. Vodovod Labin ima koncesiju na količinu od 80 l/s. Kao i izvori Fonte Gaja i Kokoti, opskr-bljuje cijelo područje bivše Općine Labin, osim Čepića, Kožljaka i Plomina. Nema potrebe za pro-čišćavanjem vode, već se ona jedino dezinficira plinovitim klorom. Kod pojave velikih kiša postoji mogućnost kratkotrajnih zamućenja vode.

Akumulacija ButonigaAkumulacija Butoniga smještena je na istoi-

menoj glavnoj lijevoj pritoci Mirne, neposredno nizvodno od mjesta gdje se sastaju njezina tri glavna bujična ogranka: Butoniga, Dragućki i Račički potok. Sliv se proteže na visini 40 - 500 m NM. Njegova površina do pregradnog profila iznosi 73 km2, a površina vodnog lica akumula-cije pri normalnom usporu 2,45 km2. Volumen izgrađene akumulacije do kote praga preljeva (41,0 m NM) iznosi 19,7 × 106 m3, od čega na mr-tvi prostor za prihvat nanosa otpada 2,2 × 10 m3.

Akumulacija predstavlja dugoročno rješenje za osiguravanje potrebnih količina vode za piće u Istri. Iako je njezina gradnja započela u travnju 1979. godine, planirana je kao kapitalni objekt za obranu od poplava i navodnjavanje poljoprivred-nih površina u dolini Mirne. Nakon katastrofalnih poplava 1965. godine izrađena je vodoprivredna osnova Mirne koja sveobuhvatno rješava proble-me cijelog sliva i prema kojoj Butoniga postaje glavni i najznačajniji objekt.

Godine 1985. osnovan je Vodoopskrbni sustav Istre - vodovod Butoniga sa sjedištem u Buzetu i sa zadatkom organiziranja i vođenja izgradnje 1. faze vodovoda s kapacitetom 1000 l/s (u drugoj fazi: 1945 l/s). U 1. fazi izgrađeni su:

• cjevovod Butoniga - Pula s odvojcima za Rovinj i Pazin (90 km)

OBRADA VODE

130 4/2010

• cjevovod Beram - Čiže (3,5 km)

• vodospreme Ladavci, Kanfanar i Rovinj

• prekidne komore Trviž, Rovinjsko selo i Loborika

• privremena crpna postaja kapaciteta 500 l/s i trafostanica Butoniga

Ilustracija 11Izvor Kožljak

Ilustracija 12Vodozahvat

Plomin

Ilustracija 13Uređaj za popravljanje kakvoće vode uz akumulaciju Butoniga

Literatura:

1. B. BIONDIĆ i suradnici: ‘Vodni resursi Istre’, Savjetovanje ‘Istarske vode i more’, Rabac, travanj 2010.

2. M. NEŽIĆ: ‘Istarski vodovod - Buzet’, Savjetovanje ‘Istarske vode i more’, Rabac, travanj 2010.

3. B. GLOGOVEC: ‘Izgradnja postrojenja za kondicioniranje vode Butoniga - I. faza’, ‘Hrvatska vodoprivreda’, br. 81, lipanj 1999.

• privremeni uređaj za kondicioniranje vode Be-ram kapaciteta 150 l/s.

Najvažniji i najsloženiji objekt u cjelokupnom projektu je upravo uređaj za kondicioniranje vode planiranog kapaciteta 1000 l/s (il. 13). Do 2001. godine akumulacija Butoniga se samo dije-lom koristila za vodoopskrbu i godišnje se iz nje crpilo od 0,1 u 1995. do 2,8 mil. m3 u 1998. godi-ni, odnosno u prosjeku svega 0,85 mil. m3. Razlog tome bila je neizgrađenost središnjega uređa-ja za kondicioniranje pa se voda iz akumulacije koristila za podzemno napajanje izvora Gradole. Tako se voda iz Butonige puštala u ponor Čiže koji se nalazi u slijevu izvora Gradole i služila je za pojačanje vodoopskrbe distributivnog područja Vodovoda Pule, uz pročišćavanje na privreme-nom uređaju za pročišćavanje u Bermu.

Akumulacija je višenamjenski objekt čija je osnovna namjena vodoopskrba, a ostale plani-rane namjene su obrana od štetnog djelovanja vode u smislu zadržavanja vodnih valova i na-vodnjavanje poljoprivrednih površina.

Tijekom vremena je više ustanova obavljalo istražne radove ispitivanja kakvoće sirove vode u slivu akumulacije pa je utvrđena potreba za po-stavljanjem pilot-uređaja na kojem bi se utvrdili parametri kakvoće vode koje na budućem ure-đaju treba popraviti. Nakon provedbe međuna-rodnog natječaja 7. lipnja 1995. godine je potpi-san ugovor o gradnji uređaja za kondicioniranje vode Butoniga. Prema ugovoru o građenju preu-zeta je obveza da će izvođač radova predloženu tehnologiju kondicioniranja vode potvrditi na pilot-uređaju, izraditi projektnu dokumentaciju, ishoditi građevinsku dozvolu, dopremiti opremu i izvesti građevinske i monterske radove te pustiti uređaj u pogon i ishoditi uporabnu dozvolu.