vjesnik · 2020. 12. 9. · vjesnik franjevaca treĆoredaca glagoljaŠa 99 46/2009, 3-4 iz...

VJESNIKfranjevaca trećoredaca

Zagreb, 46/2009, 3-4

ISSN 1332-7658

VJESNIKfranjevaca trećoredaca

Zagreb, 46/2009 broj 3-4

ISSN 1332-7658

Izdaje:Provincijalat franjevaca trećoredaca

Jandrićeva 2110000 Zagreb

tel: 01/4673-393fax: 01/4673-803

e-mail: [email protected]@franjevcitor.hr

http://www.franjevcitor.hr

Uređuje:fra Danijel Gornik

Lektor:Suzana Paponja

Odgovara:fra Ivan Paponja

provincijski ministar

97VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA

46/2

009,

3-4

Sadržaj

Božićno pismo o. Provincijala ............................................................... 98Iz Provincijalata .................................................................................... 99

Izvješće s druge sjednice uprave Provincije .............................................................. 99Izvješće s treće sjednice uprave Provincije ............................................................. 100

Iz Generalne Kurije ............................................................................. 102Sv. Franjo, učitelj molitve ........................................................................................ 102Communicationes TOR ........................................................................................... 109

Braća Javljaju ...................................................................................... 113Zlatkomisnik fra Bernard Rubinić ............................................................................ 113Duhovne vježbe na Glavotoku ................................................................................ 115Duhovne vježbe na Školjiću .................................................................................... 116Dan doma “Kuće sv. Franje” .................................................................................... 117Susret franjevačkih trećoredskih zajednica ............................................................. 119Proslava blagdana sv. Leonarada u Kotarima .......................................................... 120Hodočašće framaša u Međugorje ........................................................................... 121Župno hodočašće u povodu Dana sjećanja na žrtve Vukovara ............................... 121Iz sjemeništa ........................................................................................................... 122Duhovna obnova sjemeništaraca u Blatu na Korčuli ............................................... 124Iz bogoslovije .......................................................................................................... 125Fotozapisi i grafopisi - izložba ................................................................................. 127Gračanska kronika ................................................................................................... 128Žrtve II. svjetskog rata župe Kloštar Podravski ........................................................ 129

Naši pokojnici ..................................................................................... 131Obavijest o smrti Ruže Živković, majke našeg fra Ilije ............................................. 130Govor o. Provincijala na pogrebu fra Stjepana Mikulana ....................................... 131Obavijest o smrti fra Krste Sikirića .......................................................................... 133Govor o. Provincijala na pogrebu fra Krste Sikirića ................................................. 134Govor fra Ilije Živkovića na pogrebu fra Krste ......................................................... 137Govor fra Vlade Rožića na pogrebu fra Krste .......................................................... 139Govor g. Tome Majnarića u ime korisnika Doma u Odri ......................................... 140Govor fra Vice Blekića na grobu fra Krste ............................................................... 141

Članci ................................................................................................. 142Biskupi, dominikanci, Zadrani - prijatelji trećoredaca ............................................. 142Velikan „prethodnoga“ vremena fra Petar Turkalj .................................................. 145

Adresar Provincije ....................................................................................................... 152

98

VJESNIK FRANJEVACA TREĆOREDACA GLAGOLJAŠA 46/2009, 3-4

Božićno pismo o. Provincijala

Draga braćo!

godini teške ekonomske krize koja po-tresa svijet i obeshrabruje ionako obe-

shrabreno radništvo na svim meridijani-ma Zemlje uplašeno ostankom bez posla i, stoga, rasapom obitelji, kao melem na

r a nu stiže mu poruka anđela s Neba: Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav na-rod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin (Lk 2, 10-11.)

Tada se, zapravo, rodio Bog da bi se preporodio čovjek! Otad će mnoge plejade naraštaja rađati u sebi i zračiti oko sebe božićno ozračje i činiti svoj i susje-dov život snošljivijim i radosnijim.

Kristovo je rođenje značilo prekretnicu u ljudskoj povijesti. Time je započelo novo vrijeme, jer Bog rodivši se u Sinu čovjekom nije prestao biti Bogom nego čovjekovim suputnikom i su-patnikom. Ovaj događaj u Betlehemu prekretnica je i u svakom čovjeku. Nikada čovjek nije bio tako bliz Bogu kao u trenutku rođenja svoga Sina koji se pojavio među nama kao dijete, kao siromašak - u štalici! Bog koji je sve stvorio, koji je u svome bitku neiscrpan, odjednom je postao nemoćan i slab, siromašan i nezaštićen! K tomu je dopustio da ga prvi posjete i daruju obični pastiri. Kako bi jezikom priprostoga puka pripovijedali o silasku Neba na Zemlju doslovce ona-ko kako im je bilo rečeno. Tako je svijetom krenula Radosna vijest s kraja na kraj Zemlje kako se rodio Bog u čovjeku snizivši samoga sebe na našu mjeru da bi nam postao jednak u svemu, osim u grijehu. Zamislite tu prekretnicu Povijesti: mi smo Bogu postali potrebni! Bog treba čo-vjeka! To nam je pouka, poziv i putokaz kako pristupiti jedni drugima, ne s nadmenošću nego u dobrohotnoj jednostavnosti i skromnosti. Jer, ovo su trenutci kad dodatno trebamo Boga da nas spasi mržnje i nepravde koja nas okružuje i trenutci u kojima se ruše tolike vrjednote, rastaču moral i obitelj, a vrjednuje grabeži pohlepa i rastaču odnosi. Molimo Ga da nam pokaže put razumijevanja, poštovanja, dijaloga i mira. Neka nas ljubav Božja i ovoga Božića ujedini!

Stoga ovoga Božića nađimo malo više vremena i za sebe, razmišljajmo sa srcem, sa vjerom i ljubavlju. Na taj način ćemo osobnije doživjeti poruku Božića. Ispunit ćemo se novim elanom i snagom da u ovoj svećeničkoj godini radosno živimo svoju vjeru i da svjedočimo bližnjima o njezinoj snazi i veličini.

Zazovimo Krista Mironosca usrdno vapijući s cijelom Crkvom: Rosite nebesa odozgor i oblaci daždite Pravednika!

U tom duhu želim vam svima sretan Božić i novu, 2010., godinu!


46/2

009,

3-4

Iz Provincijalata

Izvješće s druge sjednice uprave Provincije

Dana 5. listopada 2009. u kući Provincijalata održana je druga sjednica uprave Provincije. Sjednici su nazočili fra Ivan Paponja, provincijal, fra Zvonimir Brusač, provincijski vikar, fra Marko Medo, fra Miroslav Barun, fra Božo Rimac i fra Božo Sučić.

Prva točka dnevnoga reda bio je izbor novoga provincijskog tajnika. Za tajnika je jednogla-sno izabran fra Danijel Gornik.

Potom se razgovaralo o premještajima u Provinciji i njihovim odjecima. Braća su se uglav-nom snašla u novim (starim) okolinama i na novim dužnostima te nije bilo većih problema. Većina njih se uhodava u novonastale situacije o kojima će se više moći reći nakon nekoliko mjeseci.

Dekretom Generalnog ministra fra Goran Dabić otpušten je iz Reda. Trenutačno se nalazi u Salzburškoj biskupiji u koju je primljen na probni rok od pet godina.

U poslijepodnevnim satima govorilo se o radu pojedinih provincijskih povjerenstava. Fra Marko Medo izvijestio je o planovima Povjerenstva za zvanja i početni odgoj. Na Ksaveru će se pokušati organizirati dva susreta do Božića: jedan za srednjoškolce i studente, a drugi za obitelj. U pripremi je izradba prospekta i molitvenika. Povjerenstvo za trajnu formaciju i redovničku duhovnost se, zbog situacije uzrokovane premještajima, nije bilo u mogućnosti susresti. Povje-renstvo za apostolat i pastoralni rad sastalo se 11. rujna 2009. na Ksaveru. Na sastanku su po-dijeljene dužnosti članovima Povjerenstva: za ministrante je zadužen fra Mirko Kralj; za FSR i FRAMA-u fra Kristijan Kuhar; za rad s mladima fra Branko Janjić i za obitelji fra Nikola Barun. Povjerenstvo je pripremilo upitnik koji je poslan svima u Provinciji kako bi se mogao napraviti plan i program rada. Fra Božo Rimac izvijestio je o radu Povjerenstva za ekonomiju i građenja. Trenutačno se obnavljaju dva samostana: Sv. Mihovil u Zadru i Pavao Pustinjak na Školjiću. U samostanu sv. Josipa u Splitu završavaju se radovi koji su bili potrebni zbog preseljenja sjemeni-šta, a na Glavotoku se rješavaju problemi

vezani uz kanalizaciju. Fra Božo je ponovno pozvao na racionalno trošenje novca, jer, kako se predviđa, kriza će u Hrvatskoj trajati još tri do četiri godine. Članovi Povjerenstva za kulturu i kulturu baštinu nisu se još sastali.

Razgovaralo se i o Konvenciji Zagrebačke biskupije za koju je zadužen pomoćni zagrebački biskup mons. Valentin Pozaić. On će se sastati s redovničkim provincijalima u studenome te ćemo tada više znati o zahtjevima Biskupije.

Sljedeća sjednica uprave Provincije održat će se 2. i 3. prosinaca u kući Provincijalata u Za-grebu.

fra Danijel Gornik, tajnik provincije

100


Iz Provincijalata

Izvješće s treće sjednice uprave Provincije

Dana 2. i 3. prosinca 2009. u kući Provincijalata održana je treća sjednica uprave Provincije. Sjednici su nazočili fra Ivan Paponja, provincijal, fra Zvonimir Brusač, provincijski vikar, fra Marko Medo, fra Miroslav Barun, fra Božo Rimac i fra Božo Sučić.

U prijepodnevnim satima pročitani su zapisnici s prve i druge sjednice uprave Provincije. Nakon što su zapisnici ispravljeni, jednoglasno su prihvaćeni.

Potom se razgovaralo o bratstvu u Ogulinu. Uprava Provincije odlučila je, u skladu s prepo-rukama Kapitula, da braća ostanu u samostanu Krista Kralja dok se ne steknu uvjeti za preselje-nje u župnu kuću. Po preseljenju u župnu kuću, pokušat će se na primjeren način postupiti sa starom kućom.

U poslijepodnevnim satima uslijedila su izvješća iz povjerenstava. Prvo je izvijestio fra Miro-slav Barun o radu Povjerenstva za pastoral i apostolat. Sastanak Povjerenstava održan je 1. pro-sinca na Ksaveru. U prvom dijelu analizirali su odgovore na upitnike koje su bili poslali župama i samostanima u Provinciji. Nakon podrobne analize dobili su uvid u pastoralni i apostolski rad samostana i župa. U drugom su se dijelu osvrnuli na regionalne sastanke održane u Zadru, Krku i Kloštru Podravskome.

O radu Povjerenstva za ekonomiju i građenje izvijestio je fra Božo Rimac. Povjerenstvo se sastalo 27. studenoga na Ksaveru. Zacrtali su investicijske planove za 2010. godinu. Razgovaralo se i o povratku i okrupnjivanju zemljišnih čestica kod Zadra.

Drugoga dana sjednice nastavilo se s izvješćima povjerenstava. Fra Zvonimir Brusač izvije-stio je o radu Povjerenstva za trajnu formaciju i redovničku duhovnost. Povjerenstvo se sastalo 27. studenoga. Preporučili su da kuće koje imaju malo fratara organiziraju duhovne obnove na regionalnoj razini. Odredili su termine i teme provincijskoga seminara i duhovnih vježbi. Pro-vincijski seminar održat će se 8. i 9. lipnja 2010. na temu Redovnik – svećenik. Bitna obilježja identiteta i duhovnosti. Duhovne vježbe na Glavotoku predviđene su od 6. do 9. rujna 2010., a vodit će ih fra Pero Vrebac, OFM. Na Školjiću će duhovne vježbe biti od 18. do 22. listopada 2010. Budući da smo u svećeničkoj godini, tema duhovnih vježbi bit će Redovnik – svećenik. Dvije dimenzije jednoga zvanja.

O radu Povjerenstva za zvanja i početni odgoj izvijestio je fra Marko Medo. Rad ovoga po-vjerenstva usko je povezan s Povjerenstvom za pastoral i apostolat. Zajedničkom suradnjom odredili su termine različitih susreta:

- 29. – 31. siječnja 2010. → susret ministranata

- 26. – 28. veljače 2010. → susret obitelji

- 12. – 14. ožujka 2010. → susret za mlade

- 16. – 18. travnja 2010. → duhovna obnova za FSR

- 21. – 23. svibnja 2010. → susret vjeroučitelja i suradnika

- 14. – 19. lipnja 2010. → ljetovanje ministranata na Glavotoku


46/2

009,

3-4

- 22. – 24. listopada 2010. → FRAMA

- 12. – 14. studenoga 2010. → susret za mlade

- 10. – 12. prosinca 2010. → susret obitelji.

Povjerenstvo za kulturu i baštinu dogovorilo je sastanak poslije božićnih blagdana.

Fra Petar Bašić najavio je znanstveni kolokvij o fra Marku Mišerdi koji će se održati

25. siječnja 2010. godine. Fra Broo Rimac je obavijestio da će akademski kipar Josip Poljan imati izložbu u našoj dvorani biskupa Srećka na Ksaveru pred božićne blagdane.

Potom su odgojitelji izvijestili o životu u sjemeništu i bogosloviji. Fra Marko Medo je zado-voljan stanjem u bogosloviji. U životu bogoslova pokušava se veći naglasak staviti na odgo-vornost i redovitost. Novost u bogoslovnom rasporedu su jutarnje meditacije koje svaki tjedan priprema drugi bogoslov. I fra Zvonimir Brusač je zadovoljan stanjem u sjemeništu, ponajviše zato što su sjemeništarci mijenjali životnu sredinu. Kroz protekla tri mjeseca polagano su se uhodavali u ritam kuće i škole.

Zatim se izvijestilo o radu Doma za starije i nemoćne osobe «Kuća sv. Franje» u Odri. Ka-pacitet Doma je popunjen (maksimalno 98 korisnika), a na listi čekanja je petnaestak osoba. Raskinut je ugovor s tvrtkom Lovnički d.o.o. koja čisti Dom i samostan.

Razgovaralo se i o Konvenciji Zagrebačke nadbiskupije, budući da su provincijali imali sa-stanak s nadbiskupom. Biskupija traži da se prikupe svi dokumenti te da se napravi imovnik za župni i samostanski inventar.

Fra Gabrijel Badurina vratio se iz Amerike u domovinu. Pitsburški biskup mons. David A. Zubik zahvaljuje na radu fra Gabrijela, ali ujedno žali za gubitkom Trećega samostanskog reda koji je 81 godinu bio prisutan u Biskupiji.

Susret gvardijana s upravom Provincije održat će se 2. i 3. ožujka 2010. godine na Ksaveru.

Sljedeća sjednica uprave Provincije održat će se 4. ožujka 2010. u kući Provincijalata u Za-grebu.

fra Danijel Gornik, tajnik provinicije

102


Iz Generalne Kurije

Tertius Ordo Regularis Sancti Francisci

Consilum Generalis

Pismo Generalnog ministra

i Generalnog vijeća

Svoj Braći i Sestrama

Franjevcima Trećeg samostanskog reda

prigodom blagdana sv. Franje 2009.

Sv. Franjo

učitelj molitve

Predraga braćo i sestre,

slaveći svetkovinu Svetoga Franje, ove se godine želi-mo zadržati na iskustvu Boga i veličanstvenom primjeru molitve koji nam je ostavio. Tijekom prošle godine usre-dotočili smo se na važnu temu Svetoga pisma i na mje-sto koje mora zauzimati u našim liturgijskim slavljima, u našem služenju i u našem životu posvećenih osoba. U posljednjem smo pismu razmišljali o potpunom posve-ćenju Kristu i trpljenju za Njega po primjerima svetoga Pavla i svetoga Franje. Zaključili smo ga tvrdnjom da iza-zov nije samo u divljenju primjeru ovih svetih muškara-ca, već u njihovoj upotrebi kao katalizatora naših života te za rast u osobnoj svetosti. Način na koji možemo ovo ostvariti je onaj da se sve više obraćamo u osobe vjere.

Molitva: prirodni odgovor Bogu

Jedan od najljepših likova Staroga zavjeta je prorok Amos, pastir Južnoga kraljevstva (Juda), koji je pozvan prorokovati Sjevernom kraljevstvu (Izrael) za vrijeme kralja Jeroboama (786. – 746. pr. Kr.). Razmišljajući o svom proročkom pozivu, on tvrdi:

Lav riče: tko da se ne prestravi?

Gospodin Bog govori: tko da ne prorokuje?

(Amos 3,8)


46/2

009,

3-4

Amos u osnovi drži da je njegovo proročko djelovanje prirodan odgovor na riječ koju je primio od Gospodina. Bog mu je govorio i, da bi bio iskren prema sebi i pred Gospodi-nom, nema drugog izbora nego prorokovati. Ne bi mogao zanijekati ovaj poziv upravo kao onaj koji, iznenađen rikom lava, ne bi mogao poreći da ga je strah. Slika koju donosi Amos mogla bi se primijeniti na prirodan ljudski odgovor molitvom. Drugim riječima: „Lav riče: tko da se ne prestra-vi? Gospodin Bog je govorio: tko da ne moli?“

Ova spoznaja daje temelj našem razmišljanju o iskustvu koje je vodilo i obojilo život svetoga Franje. Životopisi sveto-ga Franje su prepuni primjera o apsolutnom središnjem mje-stu molitve u njegovu životu koje dolazi iz duboke ljubavi prema Bogu. U Prvom životopisu, napisanom kao dijelu procesa Franjine kanonizacije, Toma Čelanski piše da, i kada je aktivno sudjelovao u događajima svojih bližnjih, Svetac je bio pota-knut i hranjen molitvom. U zaključku potvrđuje:

Njegova sigurna luka bila je molitva ne od nekoliko minuta, ili prazna, ili umišljena, već duga, puna pobožnosti i vedre poniznosti. Ako ju je započinjao uvečer, s teškom mukom bi je završio do jutra. Bio je uvijek uronjen u molitvu, bilo da je hodao, ili sjedio, bilo da je jeo ili pio. Noću bi se sam uputio na molitvu u napuštene i razrušene crkve; tako je i milošću Božjom, uspijevao nadvladati mnoge strahove i duhovne tje-skobe. (1 Čel 71; FI 445)

Čitajući ovaj odlomak u Franjevačkim izvorima, i mnoge druge kao ovaj, ne možemo ne ostati zadivljeni nevjerojatnom ljubavlju Sveca prema molitvi i vremenom kojeg joj je posveći-vao. Za Franju je molitva bila puno više od obveze ili pomoći njegovoj privrženosti redovnič-kom životu. Molitva je više bila bitna značajka njegova načina postojanja u svijetu i prirodan odgovor na Gospodinovu prisutnost u njegovu životu. Ostaje jasno da je Franjo želio podijeliti ovaj dar molitve sa svojim sljedbenicima. Ovo se jasno vidi u njegovim spisima, punim sjajnih molitava – ali još i više u njegovu osobnom primjeru.

Franjevačka molitva

Premda je Franjo često poticao svoje drugove na molitvu, osobito na molitvu Božanskoga časoslova i sudjelovanje na euharistiji, zapravo je ostavio vrlo malo uputa kako moliti. Ne kaže ništa o količini molitava koje bi se trebale moliti, gdje bi se trebale moliti, ili o vremenu koje je potrebno posvetiti molitvi. Bez sumnje, ostavio nam je nekoliko važnih smjernica što se tiče kvalitete naše molitve. Poziva nas da učinimo ono što je činio i on. Kaže nam da uvijek molimo, da molimo s Crkvom, s našom braćom i sestrama, da dopustimo da nas molitva preobražava i vodi prema osobnoj svetosti.

Prorok Am

os

Stara ruska ikona iz 17. st.

104


Iz Generalne Kurije

…moliti uvijek…

Franjo je želio da njegovi sljedbenici neprestano mole. U Nepo-tvrđenom pravilu moli braću da ostave sve brige i tjeskobe kako bi

… služili, ljubili, častili i slavili Gospodina Boga čistim srcem i čistim duhom, ono što on sam traži iznad svih stvari. Da uvijek u sebi izgrađujemo trajno prebivalište za Njega koji je Gospodin Bog Svemogući, Otac i Sin i Duh Sveti koji kaže: Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega (Lk 21,36). A kad molite, recite: Oče naš koji jesi na nebesima (Mt 6,9). Klanjajmo se Njemu čistim srcem, jer valja svagda moliti i nikada ne susta-ti (Lk 18,1); jer Bog, naime, traži takve klanjatelje (NPr XXII, 26-30; FI 60-61).

Svetac ponavlja važnost neprestane molitve u Potvrđenom pravilu u poglavlju naslovljenom „O načinu rada“:

Ona braća kojoj je Gospodin dao milost rada, neka rade vjerno i predano tako da, is-ključivši besposlenost koja je neprijatelj duše, ne gase duha svete molitve i pobožnosti, kojemu trebaju služiti sve vremenite stvari (PPr V, 1-2; FI 88).

Zanimljivo je primijetiti da se Franjo poziva na ovo poglavlje Pravila kada piše svetom An-tunu dajući mu dozvolu da poučava braću svetoj teologiji. Za Franju se studij teologije treba odvijati tako da ne „gasi duh svete molitve i pobožnosti“.

Ovaj odlomak i drugi slični pokazuju kako nas Franjo poziva u našem životu da očuvamo „duh svete molitve i pobožnosti“. Za sveca je ovo očito važnije nego razviti neku sposobnost, studirati teologiju, raditi i služiti potrebnima i bilo kojoj „vremenitoj stvari“. Ovo je veliki izazov koji se ponekad može činiti nemogućim, jer je život prvenstveno ispunjen dužnostima i odgo-vornostima koje traže naše vrijeme i našu pažnju te nas često dovode do toga da vidimo sve, samo ne naš život usredotočen na „svetu molitvu i pobožnost“. Franjo nalazi rješenje ovog pro-blema u neposrednoj spoznaji da se rad i studij mogu smatrati iskustvima milosti koje nas vode dubljem odnosu s Bogom. Bio je uvjeren da se, koliko molitva, toliko i rad, mogu promatrati kao plodovi istoga Duha. I onda kada stvari postanu teške, zbunjujuće ili bolne, Svetac govori svojim sljedbenicima:

… neka pripaze da iznad svega moraju željeti da imaju duh Gospodinov i njegovo sveto djelovanje, da mu se uvijek mole čistim srcem i da imaju poniznost, strpljivost u progonstvu i bolesti i da ljube one koji nas progone, kude i potvaraju, jer govori


46/2

009,

3-4

Gospodin: „Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone i kleveću…“ (PPr X, 8-10; FI 104).

Franjo nam govori svojim riječima i svojim primjerom da duh Gospodnji, koji upravlja našu molitvu, preobražava cijeli naš život tako da postaje ispunjen i osnažen. Jedinstvo molitve i živo-ta jesu dokaz autentičnosti same molitve.

… moliti s Crkvom …

Franjevački izvori prenose kako su sveti Franjo i njegovi prvi drugovi postojano posvećivali redovito vrijeme zajedničkoj molitvi. U početku su bili prostodušni i nepoučeni, kako to poka-zuje ovaj odlomak Tome Čelanskog:

Budući da su jednostavni i puni pouzdanja išli pred Bogom i ljudima, braća su u ovo vrijeme zaslužila da budu obradovana božanskom Objavom. Nadahnuti snagom Duha Svetoga, molili su pjevajući Oče naš nekom duhovnom melodijom ne samo u propisano vrijeme, već svakoga sata, da ne budu zaokupljeni materijalnim brigama… (1 Čel 47; FI 404).

Budući da braća nisu imala knjige i časoslove tijekom tih prvih godina, Franjo ih je naučio da čitaju druge tri „knjige“: evanđelje, Križ i prirodu. Uz pomoć ovih knjiga Svetac se trudio otvoriti oči, uši i srca svojih sljedbenika božanskoj Objavi u svom načinu života (evanđelje), daru spasenja po spasonosnoj Isusovoj žrtvi (Križ), i Božjoj stvarnosti uvijek prisutnoj u prirodi koja nas okružuje.

Zbog naglog širenja bratstva i njegova pokreta i u drugim europskim zemljama, Franjo je službeno, za svoj Red, 1233. godine prihvatio Časoslov Rimske kurije, pojednostavnjeni i skraće-ni oblik Božanskog časoslova (usp. PPr III,1). Očito je Svetac htio da molitva Božanskog časoslova bude veza s Crkvom i izraz jednostavnosti njegove braće. U Pismu cijelom Redu piše:

Stoga molim na sve načine brata Iliju, generalnog ministra, mojeg gospodara, da svi-ma cjelovito izloži Pravilo, neka svi svećenici pobožno mole časoslov pred Bogom, ne brinući se za melodiju glasa, već za suglasje s duhom, tako da se glas slaže s umom, a zatim um s Bogom kako bi se u čistoći srca svidjeli Bogu više od milozvučnog glasa ušima naroda (PRedu 40-42; FI 227).

Franjo je naglasio jednostavnost i pobožnost u moljenju Božanskog časoslova. Čini se kao da je namjerno htio odvojiti svoj Red od monaške tradicije svojega vremena i njezina ustrajanja na dobro pripremljenoj i s umijećem otpjevanoj liturgiji pa se ponekad činilo da su to više fragmen-ti za izvedbu nego poziv na molitvu i klanjanje. Važnost što ju je Franjo dao molitvi Božanskog časoslova je dramatično ilustrirana u njegovoj Oporuci, kada piše:

106


Iz Generalne Kurije

I sva ostala braća dužna su tako slušati svoje gvardijane i moliti časoslov po pravilu. I ako bi se našlo onih koji ne bi molili časoslov po Pravilu i koji bi htjeli na drugi način moliti ili ne bi bili katolicima, sva su braća, gdje god bila, gdje god bi pronašla kojega od takvih, pod posluh dužna predati ga najbližem kustodu onoga mjesta gdje su ga našli. I kustod je strogo pod posluh dužan čuvati ga danju i noću, kao čovjeka u oko-vima, tako da ne bi mogao pobjeći iz njegovih ruku dok ga osobno ne preda u ruke njegova provincijala. I provincijal je strogo pod posluh obvezatan poslati ga po takvoj braći, koja će ga danju i noću čuvati kao čovjeka u okovima, dokle ga ne predvedu pred gospodina ostijskoga koji je gospodar, zaštitnik i popravitelj cijeloga bratstva (OR 30-33; FI 126).

Franjino ustrajanje da braća mole Božanski časoslov je jasno i bez dvosmislenosti. Brata koji je iznenađen da ne moli časoslov subraća trebaju uhititi, predati provincijalima i možebitno dovesti pred ostijskoga gospodara (radilo se o kardinalu Hugolinu, budućem papi Grguru IX). Ovo je, bez sumnje, najstroža zapovijed koju je Franjo dao svojoj braći: moraju moliti Božanski časoslov, kazna uhićenje - iznenađujuća tvrdnja za čovjeka mira!

… moliti s našom braćom i sestrama …

U početku braća nisu imala vlastite oratorije ili crkve. Zbog toga su sudjelovala na misi i na drugim liturgijskim slavljima s mjesnim zajednicama u mjestima u kojima su se nalazili. Franjo je želio da njegovi sljedbenici budu ne samo osobe molitve, već i Gospodinovi glasnici, koji će pozivati sve one koje susreću da hvale i slave Boga. Dajući ovaj prijedlog svojoj braći, svetac je zapisao u Nepotvrđenom pravilu:

I svi oni koji žele Gospodinu Bogu služiti u svetoj Crkvi katoličkoj i apostolskoj, i svi crkveni redovi: svećenici, đakoni, subđakoni, akoliti, egzorcisti, čitači, vratari i svi kle-rici, i svi redovnici i sve redovnice, svi dječaci i mališani, siromašni i ubogi, kraljevi i knezovi, radnici i seljaci, sluge i gospodari, sve djevice, djevojke i udane, svjetovnjaci, muškarci i žene, svi veliki i mali, i sve pučanstvo, rodovi, plemena i jezici, svi narodi i ljudi po svem svijetu, koji jesu i koji će biti, mi svi manja braća, sluge beskorisne, poni-zno molimo i preklinjemo da svi ustrajemo u pravoj vjeri i pokori, jer se nitko ne može drukčije spasiti (NPr XXIII, 7; FI 68).

Kakav nevjerojatan tekst! Čini se kao da je Svetac uložio sav svoj trud da nitko ne bude izu-zet i da svi, gdje god se nalazili, budu pozvani na sudjelovanje u pravoj vjeri i pohvalama Bogu. Znak franjevačkog utjecaja u molitvenom životu naroda može se razabrati u mnogim pučkim pobožnostima koje su braća i sestre probudili kroz godine, poput, primjerice, Križnoga puta, Franjevačke krunice, uprizorenja Muke, snažnog približavanja laicima.


46/2

009,

3-4

Nekoliko izazova za molitvu

Kaže se katkad da se društvo i kultura suvremenoga svijeta sve više sekulariziraju i materi-jaliziraju. Živimo u vremenu u kojemu su vrijednosti i tradicionalna praksa pod neprestanim napadom i ponekad su podcijenjene kao zastarjele, udaljene od modernoga svijeta, nasilničke ili jednostavno pogrješno shvaćene ili beskorisne. Praksa osobne i zajedničke molitve nije imuna na takve napade i obezvrjeđenja. Važno je, dakle, prisjetiti se da je molitva za Franju bila priro-dan odgovor na Božju prisutnost u njegovu životu. On je odgovarao klanjanjem, pohvalama i djelima milosrđa onome koji mu je pružio pomoć s ljubavlju, milosrđem i suosjećanjem. Franjo nas podsjeća da je molitva jednostavno priznanje činjenice da Bog želi biti u odnosu s nama i da nas moli da ostanemo u trajnom i iskrenom traženju Njegove volje.

Svojim spisima i svojim primjerom Franjo nas uči da sve događaje našega života – pa i one najteže i najbolnije – gledamo u svjetlu ljuba-vi Božje. Poučava nas da se u svim odlučnim trenutcima našega života povjeravamo volji Božjoj preko iskrene, čestite i ustrajne molitve. Tako molitva može utjecati na naš svakodnev-ni život i voditi naše izbore i odluke. Drugim riječima, molitva prestaje biti obveza i dužnost i preobražava se u okruženje u kojemu „živi-mo, mičemo se i jesmo“ (Dj 17,28).

Znatna teškoća za molitveni život našega suvremenog svijeta je nedostatak vremena. Zaokupljeni smo i preopterećeni mnogim stvarima – istu primjedbu je Isus uputio Marti prije mnogo godina (usp. Lk 10) – i često se osjećamo razapeti između suprotnih smjerova. Franjo predlaže jednostavno rješenje: moliti uvijek. Poziva nas da gajimo duh raspoloživosti za moli-tvu – a to je neprestana svijest o Gospodinovoj prisutnosti u našem životu i sposobnost da mu svakodnevno priopćimo svaki naš događaj i odluku. Taj duh molitve može se hraniti i kratkim ali čestim trenutcima molitve tijekom dana, slavljenjem Božanskog časoslova s našom braćom i sestrama, aktivnim svakodnevnim sudjelovanjem na euharistiji i privatnim trenutcima s Gos-podinom u pohvalama i klanjanju. Imamo potrebu hraniti naš duh onoliko koliko imamo po-trebu hraniti i brinuti se za naše tijelo.

Druga teškoća koja ponekad otupljuje molitvu je osjećaj obveze ili formalizam – molimo zato što moramo, jer se od nas očekuje da to činimo. Ovakvo stajalište lišava molitvu njezine preobra-žavateljske moći i čini vrlo teškim istinski dijalog s Bogom. Nažalost, ovo je mnoge kršćane dovelo do napuštanja Crkve i njihovih osobnih molitvenih navika. Franjo nam više puta pokazuje drugo lice ovoga stajališta; otkriva nam koliko kreativna, oživljavajuća i moćna može biti svakodnevna i ustrajna molitva. On se obraćao Bogu u svakom trenutku svog života i svijet mu se otvarao na iznenađujući način. Vrijeme podijeljeno s braćom, Božanskim časoslovom, euharistijom, liturgij-skim slavljima, pa čak i samom prirodom preobražavalo se u putove ljubavi i božanske ljepote. Molitva ga je promijenila i učinila od njega ono što je postao. Može isto učiniti i s nama.

108


Iz Generalne Kurije

Kao što smo već prije govorili, Franjo je svojim prvim drugovima predložio tri knjige mo-litve: evanđelje, Križ i prirodu. Možda i mi moramo naučiti čitati ove knjige. Nažalost, nismo navikli zaustaviti se da bi otkrili istinski i bitni smisao stvari koje nas okružuju. Možda smo izgubili sposobnost divljenja pred božanskom mudrošću i dobrotom, toliko prisutnom i vidlji-vom u svakom aspektu stvaranja. Autentični franjevački duh nudi nam drugi način gledanja i postojanja – ispunjenost ljubavlju i prisutnošću Božjom. Kada uistinu ovo postignemo, nećemo imati potrebu razmišljati kako moramo trajno moliti, već će se molitva pretvoriti u prirodan odgovor svijetu koji nas okružuje.

Gospodin Bog nam govori na toliko načina – tko da ne moli!

Zaključak

Ovaj kratki prikaz franjevačke molitve sigurno nije potpun – za to nam je potrebno puno više od jednog pisma u čast svetkovine našeg utemeljitelja. U svakom slučaju, nadamo se da će nam pomoći da se ponovno po hvalama i klanjanju posvetimo rastu u svetosti. Izazov je svima nama poziv da svoje vrijeme utrošimo na molitvu, koliko u tišini naših osobnih pobožnosti toliko i u zajednicama, s našom braćom i sestrama s kojima dijelimo naš posvećeni život.

Završimo s navodom iz III. poglavlja našeg Pravila i života koje većim dijelom sažima ono rečeno u ovom pismu:

Neka posvuda, na svakom mjestu, svakoga sata i po svakom vremenu, braća i sestre, čestito i ponizno vjeruju, čuvaju u srcu i ljube, časte, klanjaju se, služe, hvale, blagosliv-ljaju i slave Svevišnjeg i uzvišenog Boga, vječnog Oca i Sina i Duha Svetoga. Neka ga hvale čista srca jer je potrebno uvijek i bez prestanka moliti; naime Otac traži takve klanjatelje (čl. 9).

Svima želimo svečano slavlje svetkovine Svetoga Franje ispunjeno milošću Božjom!

Rim, 4. listopada 2009.

na svetkovinu Svetoga Franje Asiškog

o.Michael J. Higgins, TORGeneralni ministar

o. Bernard Nebot Llinas, TOR1. Generalni vijećnik

fra Mark McBride, TOR3. Generalni vijećnik

o. Pierangelo D’Aiuto, TORGeneralni tajnik

o. John Kochuchira, TORGeneralni vikar

o. Amando Trujillo Cano, TOR2. Generalni vijećnik

p. José Antonio Martorell, TOR4. Generalni vijećnik


46/2

009,

3-4

Communicationes TOR

Tertius Ordo Regularis Sancti Francisci

Br. 180, travanj – rujan 2009.

IZ GENERALNE KURIJE

Djelatnosti Generalnog ministra

Susret Konferencije generalnih ministara i Konferencije franjevačkih obitelji

Generalni ministar Michael Higgins susreo se s drugim generalnim ministrima franjevač-kih redova i potpredsjednikom Međunarod-ne federacije Trećega reda ujutro 6. travnja u samostanu sv. Izidora u sjedištu OFM-a, koji je osnovao slavni povjesničar franjevac Luke Wadding 1625. godine. Glavna tema rasprave bio je program Kapitula u Assisiju. Sudionici su, među ostalim, posjetili i knjižnicu, nedav-no obnovljenu zbog dokumenata pristiglih iz Grottaferrate. Zajednica u sv. Izidoru poglavito se bavi istraživanjem franciskologije i njezinom znanstvenom publikacijom.

Međunarodni kapitul u Assisiju

Generalni ministar je, zajedno s fra Markom McBrideom i p. Amandom Trujillom Canom, predstavio Red na Kapitulu koji je održan u Assisiju od 15. do 18. travnja 2009. godine. Ma-nifestacijom na kojoj je sudjelovalo oko 2000 fratara iz različitih franjevačkih redova željela se proslaviti 800. obljetnica susreta sv. Franje s papom Inocentom III., susreta koji se dogo-dio 1209. godine. Fra Mark je predstavio film koji govori o franjevačkom odgoju. Franjevač-ko sveučilište u Steubenvilleu i Sveučilište sv. Franje u Lorettu, Pennsylvania, uzeti su kao primjeri koji ilustriraju ovu važnu franjevačku službu. Prezentacija je bila izvanredna i imala je dobrih odjeka. Na Kapitulu su sudjelovala i subraća TOR iz Assisija, sa Sicilije, Sjedinjenih

Država i Paragvaja. Glavni se susret dogodio u subotu 18. travnja, kada je sudionike primio Sveti Otac, papa Benedikt XVI., u svojoj rezi-denciji u Castel Gandolfu.

Počasni doktorat Franjevačkog sveučilišta u Steubenvilleu

Franjevačko sveučilište iz Steubenvillea dodijelilo je počasni doktorat iz teologije Ge-neralnom ministru, kao priznanje za njegovo vođenje Reda. Svečanost je održana za trajanja mise za bakalaureante u petak 8. svibnja. Misu je predvodio biskup Steubenvillea, mons. Da-niel Conlon, a fra Michael je propovijedao. Za propovijedi je pozvao laureate da svoju pozor-nost usmjere na primjer svetoga Franje. „Franjo je bio nesiguran, možda čak i preplašen onim što bi mu se moglo dogoditi nakon što je odbio očevo bogatstvo kako bi otišao i živio u nekoj napuštenoj crkvi. Mnogi od vas se možda danas osjećate ovako. Što će se dogoditi u svijetu, u gospodarstvu, u mojemu životu? Želio bih vas pozvati, dok sada završavate svoj boravak ov-dje u Steubenvilleu, da prihvatite ove riječi kao Kristove riječi za vas: Neka se ne uznemiruje srce vaše! Jeste li čuli? Vjerujete li?“ Generalni ministar je ohrabrio laureate da ostanu usidreni u svojoj katoličkoj vjeri. „Usmjerite pozornost na ključnu stvar koju ste naučili ovdje na Fra-njevačkom sveučilištu: Isus je put, Isus je istina, Isus je život! Ako budete njegovali svoj osob-ni odnos s Bogom, moći ćete nastaviti razvijati svoj život u vjeri i jakosti!“

Plenarni savjet Reda

Tijekom Generalnog kapitula 2007. godine odlučeno je da će Red održavati svoj Plenarni

110


Iz Generalne Kurije

savjet svake dvije godine. Prvi ovakav susret održan je u svetištu Naše Gospe od utočišta u Mallorci, Španjolska. Plenarni savjet čine Ge-neralni savjet i provincijali ili njihovi vikari iz svake provincije i viceprovincije Reda. Že-limo zahvaliti braći iz Provincije Bezgrješnog začeća u Španjolskoj na njihovu izvanrednom gostoprimstvu. Zahvalu upućujemo i skupini iz Tajništva te prevoditeljima koji su svojim radom omogućili tijek ovoga važnog sastanka. Dokumenti predstavljeni na Plenarnom savje-tu bit će objavljeni u sljedećem broju Acta Or-dinis, a fotografije se mogu vidjeti na mrežnoj stranici Reda: http://www. francescani.tor.org

Sjednica Generalnog savjeta

Jedna sjednica Generalnog savjeta Reda održana je 22. rujna 2009. u Generalnoj kuriji u samostanu sv. Kuzme i Damjana. Osim uo-bičajenog rasporeda programa, savjetnici su razgovarali o Plenarnom savjetu, održanom u Mallorci u svibnju, te su dogovorili još ne-koliko točaka za sljedeću sjednicu koja će se održati 2011. godine u Austriji.

Djelatnosti Generalnog asistenta OFS-a

Sjednica novog Predsjedništva CIOFS-a

Od 18. do 25. travnja 2009. održan je prvi ovogodišnji susret novog Predsjedništva CI-OFS-a (na kojem je sudjelovao p. Amando Trujillo Cano, generalni asistent OFS-a), nakon kojeg su članovi sudjelovali i na Međunarod-nom kapitulu u Assisiju. Susret je održan na Međunarodnom koledžu kapucina San Loren-zo u Rimu i pomogao je osobnom upoznavanju članova Predsjedništva i njihove integracije u radne skupine. Novi su članovi aktivno sudje-lovali, tako da su rad i organizacija protekli u vrlo ugodnom okruženju. Kao što je već običaj, tjedan je bio ispunjen liturgijskim slavljima i

intenzivnim radnim sastancima o različitim te-mama te trenutcima obnavljanja bratstva.

XIV. obljetnica bratstva OFS-a Marije Bezgrješne

Dana 5. svibnja proslavljena je XIV. obljet-nica kanonskog utemeljenja Đakonskog brat-stva OFS-a Marije Bezgrješne, utemeljena na euharistiji kojoj je predsjedao fra Amando u bazilici sv. Kuzme i Damjana, zaključenoj ve-čerom u sjedištu Zajednice. Čestitamo!

Nacionalni izborni kapitul OFS-a u Kanadi

Nacionalna zajednica OFS-a Kanade pro-slavila je svoj Nacionalni izborni kapitul od 7. do 10. svibnja 2009. u Châteauguayu, Quebec. Kapitul je održan pod predsjedanjem Berthe L. Richaud, OFS, i fra Amanda Trujilla Cana - kao predstavnika Konferencije generalnih asi-stenata. Tijekom Kapitula fra Amando je imao poseban susret s duhovnim asistentima kako bi se upoznao s njihovim iskustvima te pro-govorio i o ostalim temama koje se odnose na duhovnu asistenciju i pastoral OFS-a. Debbie Tessier je izabrana za nacionalnu ministricu, a Garnet Moses za međunarodnog savjetnika.

Bratski i pastoralni posjet te Nacionalni izborni kapitul OFS-a u Njemačkoj

Dana 11. i 12. lipnja održan je bratski i pa-storalni posjet nacionalnom bratstvu OFS-a u Njemačkoj, u duhovnom centru Haus Klara u Würzburgu. U posjetu su bili Ewald Kreuzer, OFS, i fra Amando Trujillo Cano, TOR, kao predstavnik Konferencije generalnih asistenata OFS-a. Nacionalni izborni kapitul održan je 12. i 13. istog mjeseca u istom sjedištu, na kojem je ponovno izabrana Michaela Lutter za nacional-nu ministricu te đakon Joachim Kessler - kao međunarodni savjetnik. Fra Amando je imao


46/2

009,

3-4

poseban susret s duhovnim asistentima koji su sudjelovali na Kapitulu.

Ljetni kapitul bratstva Marije Bezgrješne

Od 26. do 28. lipnja đakonsko bratstvo OFS-a Marije Bezgrješne održalo je svoj Ljetni kapi-tul u Assisiju koji je pratio fra Amando Trujillo Cano, kao duhovni asistent. Kapitul je preuzeo teme s Generalnog kapitula OFS-a - Zavjeti u OFS-u i osjećaj pripadnosti. U subotu ujutro sudionici su posjetili rodnu kuću svetog Franje koju vode naši fratri iz Provincije u Assisiju. U nedjelju ujutro su slavili zajedničku svetu misu u crkvi sv. Marije sopra Minerva.

Djelatnosti Generalnog tajništva

Pomoć u prevođenju

Na prošlom Plenarnom savjetu, održanom u Palma de Mallorci u mjesecu svibnju, jedna od tema na dnevnom redu bila je i komuni-kacija. Osim poticanja različitih provincija da poboljšaju protok vijesti i informacija o Redu, predloženo je da se osnuje jedna vrsta među-provincijskih timova koja bi pomogla Gene-ralnom tajništvu, posebice u prevođenju ra-zličitih dokumenata. Radi se o tome da svaka provincija ima svoje referente koji bi, ostavši u svojim sjedištima, mogli putem interneta su-rađivati na prevođenju različitih dokumenata (engleski, španjolski, talijanski), posao koji trenutačno rade generalni savjetnici. Ako ima raspoložive braće, s dopuštenjem provincijala, mogu se javiti Generalnom tajništvu, p. Pie-rangelu D’Aiutu: [email protected]

PROVINCIJA SVETOG FRANJE ASIŠKOGA, ITALIJA

Svećeničko ređenje

24. svibnja 2009. u župi sv. Ahileja muče-nika u Rimu p. Paolo Benanti zaređen je za

svećenika polaganjem ruku mons. Luisa La-daria, tajnika Kongregacije za nauk vjere.

Svečani zavjeti

30. svibnja 2009., na duhovsko bdijenje, fra Jonecito Saguban položio je svečane zavjete u ruke provincijala p. Alessija Maglionea, tije-kom njegova kanonskoga posjeta zajednici na Filipinima.

PROVINCIJA SVETOG JERONIMA, HRVATSKA

Provincijski kapitul i kongregacija u Hrvatskoj

Generalni ministar je predsjedao Kapitulu Provincije sv. Jeronima, Hrvatska, od 21. do 24. travnja 2009. i Provincijskoj kongregaciji koja je uslijedila 28. travnja. Naše najiskreni-je čestitke i naša molitva za Kapitul i fratre iz Provincije sv. Jeronima u ovom novom razdo-blju povijesti Provincije.

PROVINCIJA BEZGRJEŠNOG ZAČEĆA, ŠPANJOLSKA

Kanonski posjet, Kapitul i Kongregacija u Španjolskoj

Kanonski posjet Provinciji Bezgrješnog začeća u Španjolskoj i Perùu održan je u lip-nju i srpnju 2009. godine. Generalni ministar je posjetio zajednicu u Mallorci. Poštovani p. Amando Trujillo Cano vodio je posjet na Iber-skom poluotoku, a vrlo poštovani p. José Mar-torell posjetio je kuće i braću u Komesarijatu u Perùu. Sljedeći fratri izabrani su za vodstvo Provincije za naredne četiri godine:

• p. Bartomeu Pont Parera, provincijal• p. Jaume Puigserver Capellà, vikar

Provincije• p. Manuel Romero Jemenez, savjetnik

112


Iz Generalne Kurije

• p. Joan Vidal Bibiloni, savjetnik• p. Francesc Quetglas Santandreu,

savjetnik• p. Pere Ribot Mestre, savjetnik• p. Nicolau Sastre Palmer, tajnik.

Generalni ministar je predsjedao Provin-cijskom kapitulu koji je održan od 20. do 24. lipnja 2009. u svetištu Naše Gospe od utočišta, a sljedeća Provincijska kongregacija održala se od 27. do 30. srpnja u Porcijunkuli.

Izražavamo naše najiskrenije čestitke i moli-tve našoj braći u Španjolskoj kako bi nova Pro-vincijska uprava uspjela u svojoj važnoj zadaći.

PROVINCIJA PRESVETOG SRCA ISUSOVOG, SAD

Svećeničko ređenje

P. Mathew Russick zaređen je za svećenika po rukama mons. Josepha Adameca 13. srpnja 2009. godine. Obred je slavljen u kapeli Bezgr-ješnog začeća u kampusu Sveučilišta sv. Franje u Lorettu, PA.

PROVINCIJA SVETOG FRANJE, INDIJA

Svečani zavjeti

31. svibnja 2009. slavljen je obred svečanih zavjeta fra Subhasha Tetea u crkvi sv. Franje u Harmi. Obred je vodio pošt. p. Aloysius Ka-ttady, provincijal. Na zavjetima su asistirala mnogobrojna braća, među kojima i njegov brat fra Ignatius Tete, SJ, s Teološkog fakulteta u Tarunodayi, Ranchi.

VICEPROVINCIJA MAJKE BOŽJE OD GUADALUPE, MEXICO – TEXAS

Kanonski posjet, Kapitul i Kongregacija u Meksiku

Prošlog mjeseca srpnja fra Bernat Nebot Llinás, TOR, izaslanik Generalnog ministra, bio

je u kanonskoj viziti Viceprovinciji Naše Gospe od Guadalupe. Nakon što je pozorno saslušao sve fratre te nakon održanih sjednica svake za-jednice, predsjedao je Kapitulu Viceprovincije, održanom u samostanu – župi Božanske Pro-vidnosti u Coloniji de Valle u Meksiku od 20 do 23. srpnja. Na spomenutom su Kapitulu potvr-đeni prijedlozi koji su temelj viceprovincijskoga projekta za sljedeće četiri godine. Nakon toga izabrana je nova Provincijska uprava:

• fra Santiago Crespo, provincijal• fra David Gutiérez, provincijski vikar• fra Celso Pirrón, prvi savjetnik• fra Matteo Redondo, drugi savjetnik• fra Juan José García, treći savjetnik.

Sljedećeg je dana predsjedao Provincijskoj kongregaciji na kojoj je, na prijedlog provinci-jala, za tajnika Provincije izabran fra José Edu-ardo Jazo Tarín. Srdačne čestitke novim od-govornim članovima Viceprovincije. Želimo im da uz pomoć i zaštitu Gospodina, i uz oca našega sv. Franju i Gospu od Guadalupe, vode braću putovima franjevačkog života - prema karizmi Trećega samostanskog reda.

Nagrada OHTLI (‘Put’ na jeziku Nahuatl)

Fra Esteban Jasso, TOR, redovnik iz Vice-provincije Gospe od Guadalupe i župnik (od 1994.) župe Svih svetih u Fort Worthu, Texas, primio je nagradu OHTLI (‘Put’ na jeziku Nahuatl) od meksičke vlade 15. rujna 2009. u meksičkom Konzulatu u Dallasu. Ovo je priznanje dalo Tajništvo za vanjske poslove osobama koje su pomogle Meksikancima u inozemstvu. Nagradu čine platinasta medalja ukrašena zlatom i diploma. Fra Estebana je na primanje nagrade dopratio biskup Fort Wort-ha - mons. Kevin W. Vann te nekoliko vjernika i zaposlenika Župe. Čestitke fra Estebanu!


46/2

009,

3-4

Braća Javljaju

Zlatkomisnik fra Bernard Rubinić

Fra Bernard Rubinić je proslavio je zlatnu misu, pedeset godina svoje svećeničke službe, u nedjelju 5. srpnja u samostanu sv. Leonarda u Kotarima.

Slavlje je počelo svečanim ulazom u kojem su zlatomisnika pratila petnaestorica sveće-nika, među kojima su bili provincijal fra Ivan Paponja i desetorica naše braće, prošlogodiš-nji zlatomisnik fra Darko Kupres, rodom iz Samobora, braća franjevci iz Samobora i Ja-strebarskog te don Pavao Kero, predstavnik Zadarske nadbiskupije, u kojoj je fra Bernard počeo svoju svećeničku službu. Iz Provinci-je su, uz Provincijala i domaćina fra Lovru Jelušića, bili s Pehlina fra Milan Šokčević, sa Ksavera fra Vlatko Badurina i bogoslovi fra Danijel Gornik, fra Marko Neret-ljak i fra Ivan Petro-vić, iz Odre fra Josip Baričević i fra Krsto Sikirić, iz Belišća fra To-mislav Kero, iz Ogulina propovjednik fra Vice Ble-kić, iz Zadra fra Miroslav Ba-run, s Krka fra Joso Živković i fra Zvonimir Brusač i iz Spli- ta fra Petar Grubišić. Nakon dobrodošlice koju je izrazio fra Lovro Jelušić, sadašnji župnik i gvardijan u Kotarima, fra Milan Šokčević, poglavar na-šeg samostana na Pehlinu, prikazao je život i djelovanje zlatomisnika te pročitao čestitku riječkoga nadbiskupa mons. Ivana Devčića. Fra Bernard je, naime, posljednje četiri godine živio i radio u Rijeci. U euharistijskom slavlju, u posve ispunjenoj župnoj crkvi, sudjelovali su

mnogi župljani te gosti s raznih strana, iz svih župa i misija u kojima je fra Bernard djelovao. Posebice se isticala velika skupina vjernika s Pehlina.

«U ovoj svetoj misi», rekao je fra Bernard na početku, «želim ponajprije zahvaliti za dar zvanja i vjernosti Bogu te moliti za moje po-kojne roditelje, za moje pokojne redovničke poglavare te za sve vjernike s kojima sam se susretao tijekom svoje svećeničke službe». U prigodnoj homiliji fra Vice Blekić je naglasio

kako se fra Bernard, kao i Isus, kako smo čuli u evanđelju te

nedjelje, nakon rada i pro-povijedanja, rado vratio

u svoj zavičaj, u kraj iz kojeg je potekao, u kraj

u kojem je čuo Bož-ji poziv. Govoreći o

Isusovu odrastanju u obitelji fra Vice

je pozvao sudi-onike slavlja

da čuvaju i njeguju obi-

teljski život koji se temelji na sakramentu

ženidbe. U obitelji se, naglasio je, često stvaraju preduvjeti za klicu i rast du-

hovnoga zvanja. Spominjući tri susreta s mla-domisnikom istaknuo je tri obilježja njegove službe: svijest o misijskoj dimenziji svećeniš-tva, o svećeničkom poslanju koje nema grani-ca, koje želi doprijeti do svakoga ljudskog srca, povjerenje u zagovor i pomoć Isusove majke Marije te zlatomisnikovu vjernost, i danas, u molitvi za sve vjernike koji su mu kao svećeni-ku bili povjereni.

114


Braća Javljaju

Na kraju euharistije fra Bernard je zahvalio svima koji su došli na slavlje i koji su sudjelo-vali u njegovoj pripravi. Posebice je zahvalio članovima zbora iz franjevačke crkve u Samo-boru koji su predvodili pjevanje. U riječi na kraju slavlja kazao je kako su u ovo naše vrijeme opet poseb-no aktualne Isusove riječi ‘Žetva je velika, ali je radnika malo. Molite gospodara žetve da pošalje rad-nika u žetvu svoju’. «Roditelji, rađajte djecu i odgajajte ih u vjeri, živite kršćan-ski! Zvanja dolaze iz obitelji. Kao bogo-slov sam često raz-mišljao kako bih maksimalno iskoristio ovaj život, kako bih najbolje mogao pomoći ljudi-ma. Došao sam do zaključka da nema ničega ljepšega, korisnijega i ljudima potrebnijega od svećeničkog rada i služenja. Nikad nisam po-žalio što sam izabrao ovaj poziv. I kad bih ne-kome sugerirao da prihvati svećeničko zvanje moj bi najjači argument bio – postani sveće-nik da budeš sretan kao ja… Tako sam živio i danas to svjedočim. Mladi, tko će me naslije-diti? Javite se!», rekao je na kraju zlatomisnik fra Bernard.

Nakon mise je u sjeni samostana bila zaku-ska za sve sudionike slavlja. Kasnije su na sve-čanom objedu u Samoboru sudjelovali brojna fra Bernardova rodbina, naša braća i bogo-slovi te mnogi prijatelji i suradnici iz mjesta i župa u kojima je on djelovao.

Fra Bernard Ivan Rubinić je rođen u broj-noj obitelji u Bukovju kraj Kotara 23. listopada 1932. U Provinciju je primljen kao sjemeni-

štarac 1943., a svečane redovničke zavjete po-ložio je 1955. Za svećenika je zaređen na Pe-trovo 1959. u zagrebačkoj prvostolnici. Nakon vojnoga roka magistrirao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Mladu misu je slavio 5.

srpnja prije pedeset godina u župnoj cr-kvi u Plešivici kojoj je tada pripadalo Bukovje. Prva župa u kojoj je djelovao bile su Bibinje kraj Zadra. Poslije toga je, kao prvi župnik nove župe, radio u Belišću, gdje se uz početke prisutno-sti naše Provincije i stvaranje župne za-jednice zauzeto po-

svetio i izgradnji župne crkve. Nakon službe u Kloštru Podravskom djelovao je dvadeset i pet godina kao svećenik i dušobrižnik za naše vjernike u Biskupiji Essen, u Njemačkoj, u hr-vatskim katoličkim misijama u Lüdenscheidu i Mülheimu-Oberhausenu. Posljednje četiri godine obavljao je službe gvardijana i župnog vikara na Pehlinu, a od ove jeseni bit će u svo-joj rodnoj župi, u samostanu u Kotarima. U svom bogatom pastoralnom i svećeničkom radu često je imao zadaće pokretanja, zapo-činjanja i građenja koje su donosile plodove zahvaljujući njegovu daru i umijeću susreta-nja s ljudima i oduševljavanja za vrijednosti i ideale kršćanske vjere i poruke. Osobito se, s vidljivim Božjim blagoslovom i plodovima, zauzimao i za nova duhovna zvanja iz zajed-nica u kojima je radio.

fra Zvonimir Brusač


46/2

009,

3-4

Duhovne vježbe na Glavotoku

Ovogodišnje duhovne vježbe na Glavoto-ku, koje su trajale od 31.VIII. do 4. IX, vodio je fra Krunoslav Kocijan, doktorant dogmat-ske teologije, član Franjevačke provincije sve-tih Ćirila i Metoda. Na duhovnim je vježbama sudjelovalo osamnaest redovnika: uz domaći-ne fra Antu Garića i fra Marka Vrgoča, pro-vincijal fra Ivan Paponja, fra Danijel Mihatov, fra Marjan Šegulja, fra Damjan Šešelja, fra Vlado Rožić, fra Joso Živković, fra Bernard Rubinić, fra Josip M. Vrdoljak, fra Dragutin Mikulan, fra Krsto Sikirić, fra Ivan Široki, fra Edi Ricov, fra Izak Špralja, fra Frane Šešelja, fra Petar Grubišić i bogoslov fra Ivan Petrović. Dnevni duhovni raspored bio je sveta misa, molitva časoslova, dva predavanja i večer-nje pobožnosti. Sadržaj večernjih pobožnost svaki je dan bio različit: krunica, križni put, klanjanje. Jedan smo dan posjetili i braću na Portu, fra Benku, fra Stojana i fra Niku. Dru-ženje uz pršut i sir animirali su pričanjima o davnim danima.

Voditelj fra Krunoslav održao je zanimljiva predavanja koja su nam bila poticaj za življe-nje franjevaštva. Budući da ove godine pada osamstota obljetnica franjevačke karizme, vo-ditelj je iskoristio taj trenutak, „kairos“, kako je i sam rekao. Ponajviše je govorio o Kristu i našem slijeđenju Njega – onog simboličnog „ići iza Njega“. Upravo su zbog takve teme predavanja bila prožeta navodima iz evanđe-lja - slijedeći Krista preko onoga što je o Nje-mu zapisano. Čovjekovo dostojanstvo donosi Krist na poseban način svojim utjelovljenjem, postavši nama sličan. Krist na taj način traži čovjeka, dajući svakome od nas da budemo slični Njemu. Ta se sličnost očituje ustra-janjem do kraja, uz potpuni posluh Kristu. Odricanjem sebe samoga, prihvatiti Njega. Voditeljev je, stoga, cilj bio da usvojimo tu

Isusovu pedagogiju: tražiti čovjeka! Nama je, naravno, primjer puta za Kristom pokazao sv. Franjo. Čuvši evanđelje, Franjo je sve ostavio i pošao za njim. Možda je baš zato voditelj sva-ko predavanje završavao čitajući Bonaventu-rin životopis svetoga Franje...

Nije se moglo ostati samo na odricanju sebe. Za odricanje je potrebna i kršćanska zre-lost, a njezine oznake su vjera, nada i ljubav. Predavanja su išla prema tom putu, odgova-rajući nam konkretno na pitanje kako slijediti Krista. Redovnička specifičnost je i preuzima-nje evanđeoskih savjeta kao zavjeta. Zavjeti, kako je to jasno rekao voditelj, traže i omo-gućuju molitvu, motive i ljubav. Poslušnost vodi dogovorima, prihvaćanju i suživotu, a za nju je potrebna jasnoća cilja. Siromaštvo traži pouzdanje u providnost i jasan je znak našeg svjedočenja da smo pošli za Kristom. Čistoća pak traži od nas društvenost u redovničkom životu, jer čovjek je po naravi stvoren za život u obitelji te bi stoga zajednice trebale biti obi-telji u kojima će vladati podrška, priznanje i pohvala. To je predavanje simbolično završio s Franjinim Pozdravom krepostima.

116


Braća Javljaju

Došao je red na franjevaštvo - kao naš spe-cifični izričaj življenja evanđelja. Danas je, prvenstveno za franjevce, ponovno potrebno gledanje Krista Franjinim očima: treba se za-ručiti s Kristom tako da nam On bude sve, od-nosno, da nam življenje bude po načinu svetog evanđelja. Tri su osobite značajke takvog živ-ljenja: propovijed, molitva i siromaštvo. Pro-povijedanju treba dati osobito mjesto u Crkvi. Sadržaj bi bio u današnjem, postkršćanskome društvu, otkriti vjeru u Krista. No, za dobru su propovijed važne i dobre pripreme. Zato voditelj naglašava da je, kao i nekoć, važno izraziti misao i cilj propovijedi; naučiti do-bro propovijedati kako bi se bilo ne pastirom koji čuva vlastite, nego ribarom koji privodi nove članove, nove vjernike! Naša zajednička molitva trebala bi izvirati iz srca te predlaže da uz časoslov gajimo i spontanu molitvu, jer spontana i zajednička molitva skupa - postaju karizmatske. Moći se pred zajednicom otvori-ti i izraziti vjersko iskustvo - donosi obogaće-nje i silno je potrebno za bolju komunikaciju. Siromaštvo je pak vidljivo i u našem nošenju habita te je voditelj upozorio na Franjinu oso-bu koja ‘’izvire’’ u javnom svjedočenju nošenja habita u javnim prostorima.

Posljednje je predavanje bilo posvećeno grijehu i Božjem praštanju. Okosnica preda-vanja bila je prispodoba o izgubljenom sinu. Za voditelja jedna od poruka prispodobe jest ljubiti oca na način na koji ga ljubi mlađi sin. On odlazi od oca, shvaća da je pogriješio i želi se vratiti, ali zna da je povrijedio oca i moli za oprost. Stariji pak sin samo gleda na svoju službu kod oca („toliko ti godina služim...“) te je poput najamnika i želi biti dobro plaćen. Otac želi spasiti sina, kao što i Bog želi nas spasiti, a na nama je da mu povjerujemo i da ga ljubimo uvijek se njemu vraćajući.

Na ovim duhovnim vježbama mogli smo si posvijestiti koliko slijedimo Isusa i kako ga uopće ljubimo, na koji način to pokazujemo. Ostao mi je u sjećanju jedan navod s klanja-nja: „Ti si među nama, mi se Tvojim zovemo imenom“ (Jer 14,9). „Odgovoriti na Njegov poziv slušajući Njegove riječi i vršeći ih; ko-pati u dubinu kako bi se došlo do žive stijene; susresti Krista koji je nepresušna riznica, koji puni do sitosti“, govorio je voditelj.

fra Ivan Petrović

Duhovne vježbe na Školjiću (19. do 23. listopada 2009.)

Voditelj duhovnih vježbi bio je prof. dr. Jure Šimunović, član Provincije franjevaca Presvetog Otkupitelja. Nazočnih 13 fratra naše provincije, sve ozbiljni i iskusni gvardi-jani i župnici. I daleko najmlađi među njima pokušao je pokazati svoju ozbiljnost.

Voditelj kroz temu “SJEĆANJE NA FRA-NJU IZ ASIZA - Traženje Boga“, pokušao je kroz teološka promišljanja, svoja osobna isku-stva i iskustva pojedinih pisaca uprisutniti sv. Franju danas. Naglašavao je sv. Franju kao čovjeka koji je otvorio jednu novu stranicu za sve, uvijek prirodan, kršćanin i svetac za sve, vječni zaljubljenik /fra Ivon Ćuk/, sama njež-nost i snaga /Leonardo Boff/.

Sv. Franjo bio je čovjek jednostavnosti, osjetljivosti za druge, ponizan, siromašan, ra-dostan, otvoren, poslušan Crkvi, i to je ponu-dio svojima, kao i nama danas.

Sv. Franjo i danas je izazovan, blizak, pri-vlači i oduševljava. Izvanredan put k Bogu.


46/2

009,

3-4

Bit Franjine duhovnosti jest žeđ za Bogom.

Tema o sv. Franji, posebice u ovoj 800. obljetnici, ima svoje mjesto na svim susretima

franjevaštva.

U uvodnim razmišljanjima za molitvu ča-sova i u propovijedi na sv. misi pokušao je voditelj jednostavnim riječima probuditi naša srca za meditaciju.

U slobodno vrijeme željeli smo čuti jedan drugoga, porazgovarati o mnogim stvarima, tako da za šutnju nije ni bilo vremena.

Domaćini su nas pazili, a kuharica se tru-dila da stvarno ne budemo gladni. Mandarine sa stabala bile su poseban izazov. Zahvaljuje-mo fratrima samostana na svemu.

Vrijeme je bilo malo čudno oblačno, jugo, kiša, bez sunca, pa je pala ideja da bi se ove duhovne vježbe održale nešto ranije - krajem rujna, početkom listopada - što koordinator za redovnički život može domisliti. Do sljede-ćih duhovnih vježbi, svima Mir i dobro!

fra Nikola Barun

Dan doma “Kuće sv. Franje”

Dana 6. listopada 2009. u prekrasno, po temperaturama ljetno, rano jutro okupilo se osoblje Doma kako bi se što prije i što kvalitetnije pripremilo za Dan doma, kojim slavimo našega zaštit-nika sv. Franju te šesti rođendan našega Doma. Svi smo bili u strci i brizi kako će sve to ispasti i hoće li svi naši gosti, a i korisnici Doma, biti zadovoljni programom. Smatram da si mnogi ne mogu ni predočiti na koliko se sitnica mora misliti - od toga gdje postaviti cvijeće, koje će boje biti stolnjaci, gdje će stajati stolci za nastupa, koje će dužine biti abažur na stolu do ostalih sitnica oko kojih se brinulo osoblje Doma te stvorilo (nadamo se) prekrasno ozračje i dočaralo toplinu Doma.

Kako se približavalo 11 sati, ozračje u Domu je bila sve napetije. Budući da se sve stiglo na-praviti na vrijeme, malo smo se opustili i prepustili tom slavljeničkom duhu koji nas je veselio, ali imajući i malu dozu treme - kako će sve ispasti. Ispred kapelice smo postavili stolce za misu. Oko 10,30 ljudi su se počeli okupljati. Neki od nas su bili zaduženi za doček naših go-stiju, uz dobrodošlicu, te zauzimanje mjesta u našem holu za slavljenje i praćenje mise. Kada su se svi okupili - i korisnika i gosti - čuo se neuobičajeni žamor, koji je bilo tako slatko slušati.

Svetu je misu, uz koncelebraciju frata-ra iz samostana, predvodio provincijal fra Ivan Paponja, koji je ujedno i predsjednik Upravnoga vijeće Doma, te nam je uputio

118


Braća Javljaju

riječi ohrabrenja za posao koji radimo i zazvao blago-slov našega zaštitnika sv. Franje. Nakon svečane mise započeo je prigodni program. Otvorio ga je naš ravna-telj fra Drago Mikulan, s izrazito smislenim i simpa-tičnim govorom kojim je pozdravio sve i zahvalio na-šim korisnicima za njihovu strpljivost, poželio našim gostima dobrodošlicu, pohvalio naše djelatnike za nji-hov požrtvovan rad pun ljubavi i razumijevanja za naše korisnik, te sve ljude dobre volje, podsjetivši nas zašto smo se ovdje okupili, i poželio svima da se osjećaju kao kod kuće.

Program je pjesmom otvorila teta Liza, jedna vrlo simpatična, snažna i zanimljiva gospođa od 85 godina, poznata etno-pjevačica, koja nas je ugodno iznenadila lakoćom i snagom pjevanja međimurskih starih pjesama. Jednostavno se ne može dočarati oduševljenje i divljenje nazočnih da taj zvonki, siguran i snažan glas dolazi iz grla i srca ove žene u zlatnim godinama. Ljudi su živnuli u trenu i lice im je ozario smiješak divljenja koji nije nestajao do kraja programa.

Posebna mi je čast pisati o našim korisnicima koji se iznimno trude učiniti sve i za sebe i za Dom u kojem žive. Tako je bilo i za Dan doma. Bez njihova truda, volje i upornosti ne bi bilo našega plesnog nastupa uz pjesmu “Kad budemo ja i ti 63” naših Novih fosila. Krenula bih od naših zgodnih plesačica i plesača koji su zajedno s fizioterapeutom smislili zabavnu koreografiju te su je izvrsno odradili i izvježbali - uz puno smijeha. Prije nastupa bili su silno uzbuđeni, ali kada su stali pred publiku bili su to ljudi kojima smo se mogli samo diviti i poželjeti da svi mi jednog dana, u našoj starijoj dobi, imamo toliku volju i želju za aktivnošću. S dubokim naklo-nom i popraćeni burnim pljeskom naši su zgodni plesači napustili pozornicu.

Sljedeći je nastupao gospodin Proko Vujičić, također naš korisnik, koji je svojim sviranjem na harmonici i pjevanjem narodnih pjesama te svojim osmijehom i nastupom slao toliku pozitivnu energiju da su svi odjedanput zapjevali. To je bilo zbilja posebno! Zamislite dvoranu punu ljudi od kojih su neki u kolicima, drugi srihtani u svečanijoj odjeći, neki mladi, neki stari, pa ravnate-lje drugih staračkih domova i naše osoblje kako se druže i pjevaju….e, to je bilo baš tako.

Potom su gosti tražili da teta Liza pjeva još, što je ona sa zadovoljstvom prihvaćala. Nakon desetak otpjevanih pjesama naši su korisnici bili pozvani da odu na svečani ručak, a svi ostali su otišli na domjenak pripravljen u našoj dvorani. Druženje smo nastavili uz finu hranu i fina pića, uz pjesmu i veselje svih naših gostiju i uz pratnju na gitari našega gosta Zorana. Nakon nekoliko sati druženja i pjevanja završio je naš Dan doma. Svi su bili zadovoljni, posebice mi domaćini, jer smo, premda umorni, znali da smo još jednom ostvarili svoju zadanu misiju - na svoju, ali i radost svih nazočnih.

Odlazeći svojoj svagdašnjici, već smo razmišljali o sljedećim zadatcima, praćeni zagovorom našega zaštitnika sv. Franje.

Vedrana Morić


46/2

009,

3-4

Susret franjevačkih trećoredskih zajednica

Franjo kao pjesnik, hrvatski pjesnici u franjevačkom ozračju

Značajan je ovaj, po redu osmi, susret fra-njevačke trećoredske obitelji koji je ispred Vijeća organizirala s. Renata Mrvelj, pročel-nica Povjerenstva za duhovnost pri Vijeću franjevačkih zajednica. Susret se dogodio 14. studenoga kod milosrdnih sestara sv. Križa na Vrhovcu. U 800. obljetnici sv. Franje, koju smo ove godine slavili, nastavlja se naš hod, promišljanja, traganja, druženja i neprestani poticaji vraćanja na izvore. Upravo su ovi su-sreti upoznavanje franjevačkog identiteta ko-jeg sami ne možemo otkriti. To otkriće postaje mogućim kroz zajedništvo. Zato je i ovaj su-sret progovorio o ljepoti koja se otkriva kroz pjesmu i pohvalu Bogu, kako je to sv. Franjo svojim životom izricao i braću pozivao.

Počeli smo popodnevnim druženjem ra-znolikih zajednica i braće franjevaca trećo-redaca sa Ksavera, a bogati program što ga je pripremila s. Judita Čovo iz splitske provincije probudio nas je i oduševio da upoznamo sv. Franju kroz pjesništvo. Govoreći najprije o ovom velikanu koji je znao sve pretvoriti u smisao, radost, nutarnje divljenje, pa na kraju i tegobu svoje bolesti izreći pjesmom, promi-šljali smo o blagu koje je sv. Franjo posjedovao. To blago koje se skrivalo u Franji kao pjesniku otkrivali su i njegovi suvremenici. Očito je da se dogodilo nešto novo, od priprostih žonglera onog vremena, kako nam je s. Judita iznijela, počinje se događati jedan preokret u pozitiv-nom vrjednovanju priprostih trubadura koji su pjevali pučkim jezikom. Što je Franji zna-čila pjesma? To je bio novi susret, od čovjeka do svega stvorenoga. Na taj se način govori o Franji kao izmiritelju čovjeka i kozmosa, Boga i svijeta. Često nam se čini da govor o prošlo-sti i spominjanje nečega davnoga nema velike

koristi na naše današnje vrijeme. Ali, ako se danas zaustavimo na ovoj stvarnosti i pokuša-mo premišljati naše doba, zasigurno ćemo ot-kriti utjecaj Franjina duha. Takvim nadahnu-ćem Franje kao pjesnika govore nam i mnogi hrvatski pjesnici, poput Tome Arhiđakona, Silvija Strahimira Kranjčevića, Ilije Crijevića, Ignjata Đorđića, Ive Vojnovića, Vladimira Na-zora, Đure Sudete, Dinka Šimunovića, Niko-le Šopa i mnogih drugih. Iza ovih nabrajanja velikih ljudi s našega hrvatskog tla uočavamo kako se zapravo kroz svih osam stoljeća pro-bija ideja Franjine pjesničke duše. Dirljivo je bilo slušati poeziju koja govori o sv. Franji. Vr-hunac našega susreta bila je euharistija koju je predvodio trećoredac fra Nikola Barun ista-knuvši nam i one opasnosti od individualizma koji vreba u našim zajednicama. Ovaj je susret bio poticaj nama koji pripadamo velikoj fra-njevačkoj obitelji da se obogatimo baštinom, da zavirimo u blago koje imamo u svojim posudama, da izgrađujemo kraljevstvo Bož-je, danas i ovdje. Blago ovih susreta trebamo pronositi u naše zajednice, tamo gdje živimo i djelujemo, radimo i svjedočimo, rastemo i

120


Braća Javljaju

Proslava blagdana sv. Leonarada u Kotarima

Dana 6. studenoga Samoborsko gorje obavila je gusta magla. Vrijeme je bilo tmurno, tužno i dosadno - pravo jesensko. Ipak, taj je dan bio poseban za Župu sv. Leonarda u Kotarima koja je slavila svoga nebeskog zaštitnika.

Svečano koncelebrirano bogoslužje u 11 sati predvodio je vlč. Darko Banfić, župnik u Ruda-ma i Pleševici. U svojoj propovijedi naglasio je kako se ne rađamo kao sveci već svojim životom,

posvećenim Bogu, bližnjima, a napose onima koji su u potrebi, postajemo sveci. Svatko na svoj poseban način pokušava postati svetac, bilo obiteljskim životom, bilo životom u svećeničkom i redovničkom staležu. Biti sve-tac ne znači biti učitelj, nego biti svjedok i učenik Isusa Krista. Uvijek je potrebno Krista staviti na prvo mjesto.

Bogoslužju su koncelebrirali: provincijal fra Ivan Pa-ponja, župnik fra Lovro Jelušić, fra Alfons Kupres, fra Bernard Rubinić, vlč. Vlado Bogdan, dekan Samobor-sko-okićkoga dekanata; vlč. Branimir Matačić, župnik u Okiću; vlč. Josip Karas, župnik Sv. Martina pod Okićem, te braća franjevci iz Samobora - fra Amant i fra Emanuel.

Na misi je sudjelovao brojni puk te velik broj djece (školaraca) koja su sa svojim učiteljicama došla uzveličati ovo slavlje. Na kraju slavlja župnik fra Lovro Jelušić zahvalio je svim nazočnima, napose predsjedatelju, orguljašu, pjevačima, te svima koji su pomogli da ovaj dan bude proslav-ljen na način svečan i dostojan sv. Leonarda. Nakon svečanoga blagoslova, u čast sv. Leonardu, predsjedatelj, koncelebranti i puk napravili su ophod oko glavnog oltara.

fra Danijel Gornik

iznova se rađamo. Zato zahvalnost osjećamo prema svima onima koji su pridonijeli ovom susretu, na bilo koji način, od onih koji su nam pružili prostor susreta, onih koji su nam progovorili kroz pjesmu i riječ do onih koji su nas okrijepili slasticama. S. Renata Mrvelj je prenijela zahvale ispred Vijeća franjevačke za-jednice i pozvala nas na radosno iščekivanje idućega susreta.

s. Radmila Ilinović


46/2

009,

3-4

Hodočašće framaša u Međugorje

U subotu 21. studenoga 2009., na blagdan Gospe od zdravlja, framaši iz župe sv. Ivana Krstitelja s Relje i mladi, članovi Nadbiskupij-skoga zbora sv. Krševan, hodočastili su u Me-đugorje u pratnji fra Kristijana Kuhara. Krenuli smo rano ujutro noseći u srcu svoje molitve i zahvale, a na poseban način SHKM u Zadru za koji se već duže vrijeme pripremamo.

Zahvaćeni mirom koje ovo malo živopisno mjesto u Hercegovini pruža svakome tko u nje-ga dolazi otvorena srca, meditirajući otajstva i moleći krunicu, popeli smo se na Podbrdo.

Potom smo sudjelovali na župnoj misi, a u poslijepodnevnim satima posjetili smo zajed-nicu Cenacolo u kojoj je svoj novi put u život pronašlo mnogo mladića i djevojaka koji su, nažalost, na teži način spoznali veličinu Bož-jega milosrđa i ljubavi. Cijelo naše hodočašće proteklo je u radosnoj molitvi i pjesmi, stoga

smo druženje framaša i krševanovaca odlučili ponoviti i produbiti nekim novim druženjima. Ono što smo naučili na ovom hodočašću je da svijet u kojemu živimo imamo pravo zaraziti jedino Kristovom nadom i ljubavlju, jer one su jače od svih gripa i kriza koje nam donosi duh ovoga vremena.

Martina Maričić

Župno hodočašće u povodu Dana sjećanja na žrtve Vukovara

U srijedu 18. studenoga 2009. tradicionalno, kao i svake godine, župljani župe Belišće su-djelovali su na obilježavanju obljetnice pada herojskoga grada Vukovara. Ove smo godine na godišnjicu krenuli jednim punim autobusom, od čega je polovicu činio pomladak Župe - mini-stranti i dječji zbor. Hodočašće su predvodili s. Alenka Štefanko i naš kapelan - fra Branko Janjić.

U Vukovaru smo sudjelovali u mimohodu kroz ulice ponosnoga grada sve do memorijalnoga groblja. Na groblju smo sudjelovali u euharistijskome slavlju koje je predvodio požeški biskup mons. Antun Škvorčević. Poslije sv. mise razgledali smo groblje, zapalili svijeću kod spomenika vukovarskim žrtvama te se pomoli za sve stradale u Domovinskome ratu. Nakon toga smo se uputili svojim domovima u Belišću, ponosni što smo barem ovim malim znakom pažnje, simboličnim mi-mohodom i molitvom, mogli odati počast svim pogi-nulim braniteljima i civilima grada Vukovara.

Igor Angirević

122


Braća Javljaju

Iz sjemeništa

Hvaljen Isus i Marija!

Mir i dobro!

U skladu s točkom 4. Odlukâ i preporukâ Provincijskoga kapitula, održana u Zagrebu od 21. do 24. travnja 2009. g. i odluka Provin-cijske kongregacije, održane u Zagrebu od 28. do 29. travnja 2009. g., sjemenište naše pro-vincije premješteno je iz Zagreba u samostan

sv. Josipa u Splitu. Zanimljivo je spomenuti da se sjemenište vraća u Split nakon pedese-tak godina. Zadnji naši sjemeništarci, naime, otišli su iz Splita 1956. g. kada su komunistič-ke vlasti zatvorile Nadbiskupijsku klasičnu gi-mnaziju. Od tada su se sjemeništarci nalazili

u Zadru i Zagrebu, pohađajući različite škole. Takva situacija je bila sve do 1968. g., kada je otvorena gimnazija u Odri. Ta je gimnazija, međutim, bila poprilično kratka vijeka pa će od 1973. g. sjemeništarci samo stanovati u Odri, a pohađati Nadbiskupsku klasičnu gi-mnaziju na Šalati. Sljedećih će se godina sje-meništarci preseljavati iz Odre na Ksaver i obrnuto - sve do 1991. g., kada su definitiv-no došli na Ksaver na kojemu će ostati sve do 2009. g.

Školske godine 2009./10. u Splitu se nala-ze devetorica sjemeništaraca: trećaši - Matej Suša, Mate i Pere Madžar, Marin Dujmović i Dario Mican; drugaši - Anton Barać i Mirko Mišković te prvaši - Josip Dolić iz Livna i Ke-vin Pintar iz Rijeke (prvi sjemeništarac iz tre-ćoredske župe nakon nekoliko godina). Naše sjemenište, dakle, i dalje sačinjavaju kandidati iz Bosne i Hercegovine (jugozapadna i središ-nja Bosna te Bosanska Posavina) i iz domovine Hrvatske (Rijeka). Ove nam se školske godine promijenio i odgojitelj. Na mjesto odgojitelja došao je mr. sc. fra Zvonimir Brusač, koji je ove godine proslavio 25. obljetnicu prezbiter-skoga ređenja. Njegov zamjenik je fra Matej Jovanovac, novozaređeni đakon i student kla-sične filologije, koji je došao u Split 14. listo-pada. Ovom prigodom želimo zahvaliti naše-mu bivšem odgojitelju fra Marku Medi za sve vrijednosti koje nam je ulio tijekom proteklih godina. Naš prošlogodišnji sjemeništarac Be-nedikt Nikpalj napustio je zajednicu, a matu-rant Jozo Ćosić odlučio je ne nastaviti odgoj i izobrazbu u Provinciji.

Okupljanje u jednoj novoj sredini bilo je ti-jekom petka i subote 4. i 5. rujna. Okupili smo se pomalo zabrinuti, ali ipak i veseli što smo ponovno zajedno nakon nekoliko mjeseci i

Na vratima grada Korčule


46/2

009,

3-4

što su naša subraća uspješno prošla poprav-ne ispite. Naš prvi školski dan u Nadbisku-pijskoj klasičnoj gimnaziji „Don Frane Bulić“ bio je poprilično stresan, posebice za one koji su došli iz Zagreba. Svi smo se sjetili i zažalili za svojom Nadbiskupskom klasičnom gimna-zijom na Šalati i za svojim cijenjenim profeso-rima i profesoricama. Ipak smo nastavali dalje i ubrzo smo se uklopili u novu sredinu. Od-mah sutradan bili smo na hodočašću u naj-starijemu marijanskom hrvatskom svetištu u Solinu na misnome slavlju koje je predvodio mons. Ilija Janjić, biskup kotorski. U Zagrebu smo tijekom 17., 18. i 19. rujna sudjelovali na proslavi 800 godina franjevačke karizme. Ovu smo prigodu iskoristili i za posjet svojoj biv-šoj školi na Šalati i profesorima izrazili svoju nadu da ćemo se ipak vratiti. Naša adaptacija u novu sredinu doživjela je svoj vrhunac u ne-djelju 27. rujna kada smo predstavljeni župlja-nima.

Od listopada se sjemenišni život konačno počeo normalno odvijati. Sve knjige su bile nabavljene, a i naša afirmacija među novim školskim kolegama bila je uspješna. Uglav-nom smo nastavili sa starim djelatnostima: svakoga tjedna održavamo nogometne susrete s dijecezanskim sjemeništem u Zrinsko-fran-kopanskoj ili s bogoslovima splitskih franje-vaca opservanata na Trsteniku. Većina nas su-djeluje u aktivnostima školskoga zbora, a neki su uključeni i u župni zbor; Mirko i Dario na-stavili su pohađati glazbeni tečaj kod s. Marije Mirte Škopljanac-Mačine i sl. U sjemeništu se odvijaju instrukcije iz matematike, fizike, grčkoga i latinskoga jezika. Poduzetno su-djelujemo u životu Župe, pomažući fratrima gdje god možemo. Tijekom listopada nastavili smo tradiciju sudjelovanja u listopadskoj po-božnosti. Od 19. do 22. studenoga bili smo na duhovnoj obnovi u Blatu na Korčuli.

Ne bi bilo korektno preskočiti i probleme s kojima se susrećemo. Prvenstveno, tu su škol-ski problemi. Postoji, naime, golema razlika u načinu izvođenja nastave između zagrebač-ke i splitske gimnazije, i to nam stvara velike teškoće. Nadalje, golem problem (posebice za trećaše) je velika količina gradiva koje treba nadoknaditi, a to je tijekom ovoga polugodišta bilo nemoguće. Posebice se ovdje radi o gradi-vu iz grčkoga i hrvatskoga jezika, budući da postoji velika razlika u načinu izvođenja na-stave ovih predmeta između NKG-a na Šalati i NKG-a u Splitu. Nekim našim sjemeništar-cima golem problem predstavljaju i matema-tika i engleski. Pozitivna strana je nastava iz njemačkoga jezika - poprilično se poboljšala u odnosu na situaciju u Zagrebu. Našim prvaši-ma probleme zadaju matematika, grčki i latin-ski jezik. U svakom slučaju, na polugodištu se baš i ne mogu očekivati posebice dobri rezul-tati. Osim problema u školi, svakodnevno se susrećemo i s problemima u samome samo-stanu. Samostan sv. Josipa, naime, i nije baš najprimjereniji prostor za odgoj sjemeništara-ca. Sam prostor samostana, a onda i prostor sjemeništa, je vrlo skučen. Materijalni uvjeti u sjemeništu nisu zadovoljavajući: pokućstvo nije prikladno za naše potrebe, nužno potreb-ni glasovir nemamo... Prostor oko samostana uopće ne postoji, pa se rekreativne djelatno-sti moraju obavljati na drugim prostorima. Nadalje, u samom gradu Splitu ne djeluju re-dovnička sjemeništa (osim dominikanskoga) tako se kod nas osjeća nedostatak povezanosti s kolegama.

Kao jedan od najvažnijih argumenata za preseljenje sjemeništa navodilo se poboljšanje odgoja i kvalitetnije obrazovanje. Koliko će se ovi argumenti pokazati ispravnima, vidjet ćemo u skoroj budućnosti.

Srdačan pozdrav od sjemeništaraca!

124


Braća Javljaju

Duhovna obnova sjemeništaraca u Blatu na Korčuli

Od 19. do 22. studenoga 2009. g. održana je duhovna obnova sjemeništaraca naše pro-vincije u svetištu bl. Marije od Propetoga Isu-sa Petković u Blatu na Korčuli.

U Blato smo pošli, zajedno s odgojiteljima, popodne, u četvrtak 19. studenoga 2009. g., trajektnom linijom Split-Vela Luka. Putovanje je trajalo tri sata i u Velu Luku smo došli oko 19 h. Iz Vele smo Luke u Blato putovali au-tobusom. U Blatu nas je na autobusnom ko-

lodvoru dočekala s. Lea Brusač, rođena sestra našeg odgojitelja. Sestre su nas ljubazno doče-kale i pripremile odličnu večeru. Iste smo ve-čeri posjetili svetište i grob bl. Marije. Nakon kratke večernje molitve otišli smo na počinak.

Sutradan nakon doručka otišli smo u obi-lazak otoka Korčule i grada Korčule. Posjetili smo korčulansku katedralu i biskupski dvor, gdje smo razgledali riznicu katedrale. Obila-zak grada nastavili smo posjetom časnim se-strama dominikankama koje su nas ljubazno ugostile i pripremile nam ručak. Na kraju smo posjetili i samostan otaca dominikanaca u ko-

jemu nam je prior održao kratko predavanje o glazbi. Ostatak dana uglavnom smo iskori-stili za osobno razmatranje i molitvu. Navečer smo sudjelovali na župnoj misi i pristupili sa-kramentu ispovijedi. Prije počinka imali smo prigodu susresti se s mons. Želimirom Pulji-ćem, dubrovačkim biskupom. Dan smo zavr-šili pobožnošću križnoga puta.

Vrhunac duhovne obnove je bila subota. Odmah nakon doručka otišli smo u samotište

u Prižbu. Podijelili smo se u dvije sku-pine. Jednu su skupinu činili trećaši na čelu s fra Zvonimirom, a drugu dru-gaši i prvaši na čelu s fra Matejem. I jedna i druga skupina je imala za temu obraditi Molitvu Gospodnju. Poslije zajedničkoga rada, ostatak smo vre-mena proveli u samoći i tišini. U Blato smo se vratili oko 16 h. Navečer smo nakon molitve imali izlaganje obrađe-noga. I jedna i druga skupina odlično je obavila svoj posao. Rad prve skupi-ne, koji se temeljio na smislu Molitve Gospodnje u svakodnevici, predstavio je Pere Madžar, a rad druge skupine, koji se temeljio na teološko-povijesno-lingvističkim pretpostavkama te moli-

tve, predstavio je Mirko Mišković. Na kraju je svoj osvrt na sve dao fra Zvonimir Brusač

Nedjelja je bila posljednji dan našega borav-ka u Blatu. Ona je ujedno bila i dvostruko slav-lje: svetkovina Krista Kralja, patrona Provin-cije sestara kćeri Milosrđa i obljetnica zavjeta bl. Marije Petković. Nakon svečane mise imali smo objed s cijelom samostanskom sestarskom zajednicom i u 15 h se uputili na trajekt za Split.

Duhovna obnova na Korčuli bila je jedno nezaboravno iskustvo. Svi smo ostali osupnu-ti jednim posebnim duhom i gostoljubivošću

Uspomena s duhovne obnove na Prižbi (Korčula)


46/2

009,

3-4

kojom su zračile sestre. Tu smo prepoznali i imali prigodu u konkretnim situacijama upo-znati iskrenu i istinsku franjevačku trećored-sku karizmu. Osim toga, bilo je osvježavajuće malo se maknuti iz buke i vreve svagdašnjice te se povući u tišinu i mir, u intenzivan raz-

govor sa Stvoriteljem, u razmišljanje o onome što želimo, zašto smo ovdje... Svi smo izrazili želju da ovakve duhovne obnove treba prire-diti što češće.

Mirko Mišković, drugaš

Iz bogoslovije

Kroz kratak pregled događanja želio bih vam predočiti život bogoslovske zajednice u razdoblju od svršetka ljetnoga ispitnog roka do početka prosinca.

Po svršetku ispitnih rokova, ljetnu smo sezonu započeli velikom proslavom na Ksa-veru, kojom je obogaćena prvenstveno naša provincija, a i cijela Crkva u Hrvata – bila je to mlada misa našega fra Branka Janjića. Ne trebam puno govoriti o našem sudjelovanju u pripremi mlade mise i ostalim poslovima, jer kako da mu mi zahvalimo na svemu - već

da se potrudimo da sve protekne u najboljem redu. Na sam dan proslave nismo imali pune ruke posla, jer se slavlje nastavilo u obližnjem restoranu, nedaleko od našega samostana. Stoga još jednom, i ovim putem, čestitamo fra Branku što se odvažio slijediti Krista koji je Put, Istina i Život po uzoru na našega brata Franju.

Nakon mlade mise čekalo nas je uređenje okoliša i obavljanje svih drugih poslova koji su bili isplanirani kako bi Ksaver ostavili što urednijim kroz ljetne mjesece.

Ubrzo je došla pro-slava 25 godina sveće-ništva našega fra Zvo-nimira Brusača pa smo se svi uputili u Belišće, gdje smo proveli ne-koliko dana sudjelu-jući u pripremi za ovu proslavu. Čestitamo fra Zvonimiru na ovoj obljetnici! Neka i dalje bude osoba molitve i dijaloga. Zahvaljujemo mu na gostoprimstvu i Mlada misa

126


Braća Javljaju

izletu u Kopački rit i Baranju, a napose neće-mo nikad zaboraviti onu «Baranjsku kuću» (janjetina pod pekom, graševina…). Povrat-kom na Ksaver uputili smo se na zajedničko ljetovanje koje je ove godine bilo na Cresu kod našeg oca Rafe Lukarića. Bilo nam je drago što nas je otac Rafo primio raširenih ruku i velika srca, a mi smo mu zahvalili na različite načine, među ostalim, i bojanjem samostanskih prozora i škura na kojima je na svoje golemo umijeće pokazao naš fra Ivan Petrović. Još jednom hvala ocu Rafi na svemu te neka zna da ćemo uvijek rado navratiti u njegov skromni, a tako topao i bogat dom.

Povratkom u Zagreb započelo je tradicionalno ljetno dežurstvo. Većina nas je već drugi dan otišla na osobni odmor u trajanju od dva tjedna. Za dežur-stva su se neki od bogoslo-va bavili autoprijevozom, seleći neke naše fratre iz jednoga kraja Lijepe naše u drugi.

Ljeto se bližilo kraju, a rujanski su ispitni rokovi bili pred vratima, tako da smo se svi okupili kon-cem kolovoza i primili se knjiga da privedemo kra-ju još jednu akademsku godinu.

Da je na Ksaveru za-jednica prepolovljena i organizacijski drukči-je strukturirana - to sve znate (tako da ne bih puno o tome), samo bih ovim putem pozdravio

naše sjemeništarce kojih se često sjetimo, a posebice kada su neke radne akcije. Dečki budite jaki i ne dajte se!

Događaji koji su svakako ostavili pečat i poticaj nama bogoslovima jesu produženje zavjeta fra Tomislava Vrsaljka, fra Kristijana Kovačevića, fra Ivana Petrovića i fra Mar-ka Neretljaka, a na poseban način doživot-ni zavjeti fra Danijela Gornika i fra Mateja

Jovanovca. Pred nama je proslava Svetoga Franje

Ksaverskoga i đakonsko ređenje fra Danijela i fra Mateja kojem se po-sebno radujemo. Pred sam Božić bogoslovi će ići na ispomoć po župama, a uz sve to ne smijemo zaboravit naš prvotni posao – stu-dij, jer ispiti brzo dođu.

Do sljedećeg javljanja, bratski pozdrav iz bo-

goslovske zajednice.

fra Marin Matančić

Svečani zavjeti


46/2

009,

3-4

Fotozapisi i grafopisi - izložba

/Božo Rimac, fotografije i Izak Špralja, grafike/

U «Maloj galeriji Šulentić» u dvorani „ bi-skupa Srećka Badurine“ na Ksaveru priređena

je 7. listopada 2009. godine treća izložba pod pokroviteljstvom našega provincijalata. Ne-običnu ali uspješnu izložbu postavila je gos-pođa Lidija Salvaro, koja je priredila i katalog izložbe.

Izlagači su fra Izak Špralja s izlošcima cr-težne grafike na temu glagoljice i fra Božo Ri-mac s izlošcima fotografija stećaka, kulturno povijesne hrvatske baštine.

Na otvaranju izložbe okupio se lijepi broj posjetitelja i sva ksaverska zajednica. Među njima našlo se i nekoliko akademskih slikara i kipara: V. Blažanović, Marija Dulčić, Đ. Seder, Ivica Šiško, V. Herljević, J. Poljan, H. Salvaro i mnogi drugi iz javnog i kulturnog života gra-da Zagreba.

Uvodno slovo i kritički osvrt na ekspona-te i samu izložbu izrekao je akademski slikar, profesor na Učiteljskom fakultetu, gospodin Danijel Žapčić. Zbor „Bašćina“ pratio je otva-ranje izložbe glazbenim izvedbama na staro-slavenskom jeziku.

U predgovoru kataloga profesor Danijel istaknuo je: «Uputio se Božo Rimac opre-mljen kamerom u duhovni dijalog s ostatci-ma materijalne kulture vizualno svjedočeći i estetski doživljaj u kojem kamen i prostor u suživotu evociraju porijeklo jedne ljudske za-jednice. Tako nastaju fotozapisi koje gotovo meditativno fiksiraju frontu izdvojenog reljefa ili dvrenu tišinu ambijenta. Rimac fotografi-rajući komponira ostvarujući osobnu fotora-gfsku inačicu gledanog i doživljenog. Pritom motiv križa postaje likovno težište njegovog fotozapisa... Glagoljica po izuzetnoj znakov-no-grafičkoj rafiniranosti može postati i motiv za likovno djelo pa je u tom smislu zanimljiv likovni kod kojim Izak Špralja dekomponira glagoljsko znakovlje u posve novi kompozicij-ski poredak. Autor unu-tar crtačkog rastera (ho-rizontalno-vertikalna struktura) nastalih po-lja razvija segmentarni linearizam zagonetnih oblika ostvarujući tako posve nove simboličke varijacije. Na nama je da odgonetnemo ima-ginacijsko polje duhov-nosti u prisebnom polju grafopisa. Fotografije Bože Rimca i grafopisi Izaka Špralje evociraju vizualnu i likovnu sliku našeg duhovnog po-rijekla suvremenom osjetljivošću autora koju uvjetuje njihova vjeska kultura.»

Domjenak za uzvanike i posjetitelje pružio je prigodu za još više susreta i prijateljst

vjesnik · 2020. 12. 9. · vjesnik franjevaca treĆoredaca glagoljaŠa 99 46/2009, 3-4 iz...

Documents