ISSN 1331-7970ISSN 1331-7970

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja zagreb, 4. listopada 2,,7., godite IX, broj 215cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

efik Tatliefik Tatli - Srbija kao simptom Zapada - Srbija kao simptom Zapada

Proza - Zdenko MesariProza - Zdenko Mesari i Siri Hustvedt i Siri Hustvedt

Aktualna latinskoameriAktualna latinskoamerika knjievnostka knjievnost

Festival 25fpsFestival 25fps

cmyk

s pukom medicinom, s bolestima (vuk s epilepsijom) i s ozdravljenjima, pukom etimologijom itd. Pronalaze se motivi koji su uvjetovali nadijevanje ivotinjskih imena zvijeima i zvijezdama u raznim kulturama, tako i u hrvatskoj, te njihove pojedinane funkcije u zodijaku (ivinokrugu). Raspravlja se o mitolokim (ivotinjskim) motivima na starome nakitu i to dovodi u vezu sa starom hunskom i maarskom mitologijom, s usmenom poezijom, psihoanalitikim tumaenjima. Slojevita tema bestijarija u karnevalskim obiajima dobila je novu dimenziju: opisuje se s obzirom na funkcionalnu distribuciju uloga, od prehrambene do promjene uloga pod maskama kada njihov lik vie nije samo sredstvo maskiranja, nego one i nose masku (sve to s obzirom na prostornu raslojenost), izvodei u cjelini kontinuitet od praindoeuropske epohe.

Trea cjelina Bokarin i puh: od eksponata do speci-jaliteta ukljuuje samo dva rada: I. Orli i N. Ritig-Beljak. Prvi tumai transformaciju istarskoga vola izvorno obiljeenog svojom snagom i prilagoenosti karakteristinom terenu (to je ostalo zabiljeeno i u narodnoj knjievnosti), a sada jednim od prepozna-tljivih istarskih simbola (uz kozu) s kojim kako pie autorica moda i sami dijelimo sudbinu; drugi pak rad usmjeruje opis na razmjerno novu gastronomsku dimenziju mesa od puha (sve od antike do danas /uz nastojanje oivljavanja starije prakse/). Osobito su zanimljivi izvorni materijali (razgovori s kazivaima) koje su autorice prikljuile svojim radovima.

U dijelu knjige naslovljenom Zoolingvistika uvrte-na su etiri rada: N. Viskovia, S. Kekeza, M. Menac-Mihali i I. Vidovi Bolt. Viskoviev rad u temelju je vie filozofske i antropoloke, nego iste jezikoslovne naravi, proet ekolokom dimenzijom. Dotie se i frazema, kojima pak vie pozornosti u hrvatskim na-rjejima i dijalektima posveuje M. Menac-Mihali (posebice onima sa sastavnicom pas/kuja/kue) uspo-reujui ih i svrstavajui po sintaktikom tipu orga-niziranosti. Frazemima koji spominju ivotinje (bik, vol, krava, tele, jarac...) bavila se i I. Vidovi Bolt po-kuavajui ih desemantizirati. Mladi istraiva Stipe Kekez bavio se tumaenjima nazivima ivotinja, dije-lova njihova tijela, ivotinjskih nastambi, koje u slengu dobivaju novo, najee metaforiko znaenje.

Animalistiki ekofeminizamCjelina Litterarum bestia obuhvaa osam radova

vrsnih knjievnih povjesniara (A. Jembrih, L. Rafolt, Z. undali, L. ale Feldman, D. Ajdai, H. Juri, G. Graan, B. Pavlovski), i posveena je knjievnim djelima, domaima i stranima, koja se u segmentima izravno referiraju na ivotinjski kompleks. Osobito su zanimljivi prilozi koji, uz predoenje samih knjie-vnih uradaka (ili njihovih dijelova), pokazuju moduse izraavanja literarne vrsnoe (na primjer kroz motiv make, kroz opoziciju prema psu), sve to kroz simbo-linu, mitsku, arhetipsku, povijesnu, antropoloku i tradicijsku prizmu.

Ekofeministika optika obiljeila je cjelinu Animalistiki ekofeminizam, koju ine radovi eti-

Mateo agar

Radovi u ovome zborniku nastoje predoiti poziciju ivotinjskoga svijeta u suvremenoj kulturi, i s obzirom na povijesnu dimenziju i s obzirom na tematsku razvedenost

Kulturni bestijarij, ur. Suzana Marjani i Antonija Zaradija-Ki, Biblioteka Etnografija, Institut za etnologiju i folkloristiku, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 2007.

bornik Kulturni bestijarij jedinstveno je izdanje koje u vrlo iroku rasponu, na vie stotina stra-nica i kroz tematski i metodoloki najrazvede-

nije pristupe, nastoji predoiti poziciju ivotinjskoga svijeta u suvremenoj kulturi, i s obzirom na povijesnu dimenziju (u biblijskome i uope mito-svijetu drevnih kultura do same suvremenosti), i s obzirom na temat-sku razvedenost (od prikaza pojedinih ivotinja kroz odabranu optiku do tumaenja ivotinjskoga svijeta u cjelini). Sve rasprave, u manjoj ili veoj mjeri, odlikuje intenzivnost u pristupu, temeljita argumentiranost i bogata citiranost, to se bogato nadograuje vlastitim osebujnim pristupom temama koje u hrvatskom izda-vatvu, za razliku od europskoga, dosad nigdje nisu tako obimno potkrijepljene i okupljene na jednome mjestu. Pristup tema protee se od opekulturolokog, bibliolokog, knjievnoteorijskog i knjievnopovije-snog, lingvistikog (sociolingvistikog, frazeolokog), pa do povijesnoumjetnikog (likovnog), psihoanaliti-kog, astronomskog i astrolokog, etnolokog, folklori-stikog i kulturnoantropolokog, ekolokog itd.

Posve su u nas rijetki zbornici koji e kao ovaj na jednome mjestu okupiti toliko raznolike rado-ve oko jedne, prividno sporedne, fokusirane teme. Vrijednost je to koja se u posljednje vrijeme u znanosti i izdavatvu osobito prepoznaje kao hvalevrijedna: sazrela svijest o prepletanju i nadopunjavanju raznovr-snih humanistikih oita najbolje se iskazuje upravo kad je rije o temama koje su, uvjetno reeno, u svom perifernom poloaju pratile i osvjetljavale osovinske kulturne fenomene. Koliko ivotinje, bia nasuprot kojima ovjek stoji cijelu evoluciju (i u njima se ogle-da), ine humanu povijest, koliko ih je ovjek ugradio u svoju civilizaciju, koje im je zadatke nadao, a koje su mu odgovore one pomogle iznai, koliko je sebe prepoznao u njima, i njih u sebi, o tomu je rije u ovoj knjizi.

Od Biblije do psihoanalizeKnjiga broji trideset i sedam rasprava, organiziranih

kroz sedam cjelina, s obzirom na kronoloki redoslijed (od Biblije prema suvremenosti). Prvu, Biblijska duho-vnost ivotinja, ine tri rasprave (A. Zaradija-Ki, J. Brni i R. Ratkovi) kojima je podloga biblijski i-votinjski svijet (i u knjievnosti i na freskama), s obzi-rom na njihovu funkciju u izraavanju karakteristinih poruka, ponajvie u skladu sa srednjovjekovnom poeti-kom. U drugoj, najopsenijoj, cjelini Iz mitske i etno fa-une okupljeno je jedanaest radova (A. V. Gura, P. Plas, M. Mencej, J. Kale, J. Damjanov, I. Lozica, J. Grbi, A. Jembrih, L. eo, M. Bokovi-Stulli, K. Kuzman logar), kojima je zajednika usmjerenost na pozicio-niranje pojedinih ivotinja ili vrsta (npr. kukaca, zmija, vuka) i ivotinjskog svijeta u cjelini u narodnoj predaji, poglavito slavenskoj (nerijetko, i to naknadno, poveza-noj s biblijskim motivima), ali i u nekim indoeuropski-ma (pa i ire: npr. uralskima). Dovode se u vezu mitovi

ivotinjama ulaz obvezan!

info/najaveGdje je to?

Info i najave 2-3

U arituRazgovor s Borisom T. Matiem Maja Hrgovi 4-5Europski dan jezika: jezina raznolikost u sreditu

Biserka Cvjetianin 7Razgovor s Davidom Abramom Scott London 11-13

FilmKad eksperimentala susree publiku Nenad Perkovi 6-7Zodijak naa nova babaroga Sreko Horvat 8-9Struja na govna Emru Townsand 10

Socijalna i kulturna antropologijaKranska demonologija i puka mitologija s rubova

Europe Luka eo 14-15

EsejSrbija kao simptom Zapada efik ehi Tatli 16-17Magini krug mode: od antimode do pomode

Iva Bioina 20-21

GlazbaNovi poetak Baroknih veeri Trpimir Matasovi 18-19Iznevjerene oporuke Trpimir Matasovi 19

Kazaliteto se bolje vidi u pomrini Nataa Govedi 30-31Razgovor s Ljucijom Habibulinom Suzana Marjani 32-33

KritikaMarlon Sex Brand Maja Hrgovi 34Gitara koja ubija faiste Dario Grgi 35-36Urota nad urotama Sinia Nikoli 36-37Cyberspace je zastarjeli pojam Steven Shaviro 38

ProzaGaraa Zdenko Mesari 39-41to sam volio Siri Hustvedt 42-43

PoezijaOd danas do danas Vinko Vego 44-45Marx na samrti Dinko Kreho 45

Rijei i stvariDvije slike iz najnovije povijesti fotografije

Neven Jovanovi 47

TEMA BROJA: Latinskoamerika knjievnostPriredio Zoran RokoRazgovor s marom Mutisom Francesco Goldman 22-24Instinktivni realizam Roberta Bolana

Daniel Zalewski 25-27Razgovor s Laurom Restrepo Jaime Manrique 28-29Delirij Laure Restrepo Terrence Rafferty 29Naslovnica: Damir Avdi, nastup u Galeriji SC, Festival

Prvih 4, 2006., Zagreb, foto: Bernard ovi

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanjaadresa urednitva: Vodnikova 17, Zagreb

telefon: telefon: 4855-449, 4855-451, fax:fax: 4813-572e-mail:e-mail: zarez@zg.htnet.hr, web:web: www.zarez.hr

urednitvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.za nakladnika: Andrea Zlatarglavni urednik: Zoran Roko

zamjenice glavnog urednika: Nataa Govedi i Katarina Luketiizvrna urednica: Lovorka Kozole

poslovna tajnica: Dijana Cepiurednitvo: Grozdana Cvitan, Rade Dragojevi, Dario Grgi,

Maja Hrgovi, Silva Kali, Trpimir Matasovi, Suzana Marjani, Katarina Peovi Vukovi, Nataa Petrinjak,

Sreko Pulig, Gioia-Ana Ulrich

grafiko oblikovanje: Studio Artlesslektura: Unimedia

priprema: Davor Milainitisak: Tiskara Zagreb d.o.o.

Tiskanje ovog broja omoguili su:Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Ured za kulturu Grada Zagreba

2 IX/215, 4. listopada 2,,7.

cmyk

info/najave

Graanski odbor za ljudska prava | Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava |Documenta Centar za suoavanje s prolou | Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Priopenje u povodu prvostupanjske presude MKSJ za zloin na Ovari

elimo upozoriti na posljedice presude Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju za pogubljenje ranjenika iz vukovarske bolnice, kojom je osloboen Miroslav Radi, a osueni Mile Mrki i Veselin ljivananin, pri emu je potonji osuen na kaznu neprimjerenu krivici.

Direktno pogoeni presudu su doivjeli kao novu viktimizaciju, shvativi je kao nepriznavanje njihove patnje.

Presuda je posebno razoaravajua za obitelji rtava, osobito kada znamo da uz trojicu optue-nika pred MKSJ nisu optueni najvii oficiri JNA Blagoje Adi i Veljko Kadijevi, koji su morali sno-siti odgovornost kao nadreeni, ako ne i kao naredbodavci. Zabrinjava nas to je presuda smanjila mogunost kaznenog gonjenja za zloine odgovornih oficira JNA.

Upozoravamo da e ovakva presuda imati dubinski utjecaj na hrvatsko i ostala postjugoslaven-ska drutva. U Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini mogla biti pridonijeti daljnjem padu povjerenja u rad meunarodnih pravosudnih institucija, a u Srbiji bi mogla biti iskoritena za opravdanje zloi-na.

Premda za odreivanje kazni nikada ne moe biti nadlena javnost, ve samo sud, postoji mno-tvo opepoznatih dokaza da su sva trojica optuenih bila neposredno povezana sa zloinom koji svojom teinom ne doputa nita osim najteih kazni. Pamtimo sliku ljivananina, iza ijih lea autobusi odvode ranjene iz vukovarske bolnice na muilite i kasnije stratite, i oekujemo da u albenom postupku Sud odredi primjerene kazne za predaju ranjenika srpskim paravojnim jedini-cama. Oekujemo da pravosue postjugoslavenskih zemalja istrai i kaznenu odgovornost najviih oficira JNA.

riju autorica: S. Kajini, M. Holy, S. Klopotan i A. akardi. Teorijski okvir njihovih rasprava poiva na potovanju integriteta svih ivih bia (zatiti prava ivotinja), na procjeni kako se humanost mjeri i odno-som prema tom integritetu i ivotinjama u cjelini. Jednoj je autorici kao korpus opet posluilo knjievno djelo (Moby Dick H. Melvillea); druga nastoji pozici-onirati sam pokret ekofeminizma (i u odnosu prema feminizmu), s naglaskom na stanje u Hrvatskoj; trea podvlai vezu s feministikim pokretom istiui upra-vo ene kao najokorjelije zatitnice prava ivotinja, a etvrta usporeuje tipove ugroavanja ljudskih (en-skih) i ivotinjskih prava.

Posljednja, zakljuna, cjelina obuhvaa sedam ra-dova: R. Poli, R. Jambrei Kirin, Z. ie, B. Jana, B. Becka, I. Lasia i S. Marjani. Svim je prilozima obu-hvaena aktualna suvremenost, kao svojevrstan epi-log cijelom zborniku: s obzirom na uporabu ivotinja u hrvatskim udbenicima i kolskim programima (na-glaava se uvanje stereotipa), s obzirom na suvreme-nopolitiku manipulaciju ivotinjskom ikonografijom (krave i sir i vrhnje), u kontrastu prema bioetikim naelima. Posve je aktualna u osnovi socioloka ra-sprava o usporedbi i razlikovanju u ostvarivanju prava razliitih ivotinja, onih koji su se pribliili ljudskim osjeajima i onih koje su podlone ljudskim nago-nima. Slino se rasvjetljuje i u vrlo kritinoj raspravi posveenoj zakonodavstvu u Hrvatskoj koje regulira ubijanje ivotinja. Individualizaciju kao glavno mje-rilo za odnos prema ivotinjama istaknuo je B. Beck promatrajui u svom znanstvenom eseju odnos prema njima kao svojevrsnu ovjekovu protezu u motre-nju Boga. Posljednji rad u nizu, precizne znanstvene aparature, izraz je posvemanje krajnosti u ljudskom zlostavljanju ivotinja, gdje se one u suvremenim drutvima (no s povijesnom pozadinom), izvan zakona - tretiraju kao seksualni predmet.

Afirmacija domae znanstvene zajedniceOsobita je vrijednost ovog zbornika koji na inter-

disciplinarnim naelima, okupljenima oko jednog na-dreenog posve konkretnog tematskoga kompleksa, afirmira i znanstvenu zajednicu kojoj smo dionici, stavljajui je u red kultura koje raspolau ovako va-nim istotematskim monografijama. Osebujnost su mu, utoliko i najvea vrijednost, upravo posve osmi-ljene poveznice koje metodoloki iroko zacrtane rasprave okupljaju u cjelinu sjedinjujui i stroge, tradicionalne (filoloke, etnoloke, na primjer) metode s posve suvremenima (antropolokima i sociolokima, na primjer), u tom smislu i klasine motive bestijarija s novinskim lancima i literarnim formama iz naega vremena. Raznolikost i kvaliteta radova, i domaih autora i onih iz inozemstva, te njihova ujednaenost u visokim standardima oblikovanja znanstvenoga diskursa (uz pomo atraktivne likovne i grafike opremljenosti), poticaj su ne samo strunjacima, nego i svima kulturno osvijetenima koji pri susretu sa ivotinjom ne vide (samo) betiju, da zavire u ovu knjigu.

Osobita je vrijednost ovog zbornika koji na interdisciplinarnim naelima, okupljenima oko jednog nadreenog posve konkretnog tematskoga kompleksa, afirmira i znanstvenu zajednicu kojoj smo dionici, stavljajui je u red kultura koje raspolau ovako vanim istotematskim monografijama

Koncert grupe The Young Gods (vicarska), Movara, Zagreb, 20. listopada 2007., 20:00

ko se pitate to zajednikog imaju Nine Inch Nails, Ministry, David Bowie, The Chemical Brothers, Maynard James Keenan (Tool) ili

The Edge (U2), odgovor je jednostavniji nego to se ini na prvi pogled. Svi oni su neskriveni oboava-telji ovih legendarnih pionira onoga to danas nazi-vamo industrijskim rockom. Od svog prvijenca The Young Gods koji je odmah proglaenom albumom 1987. u engleskom Melody Makeru, do najnovijeg Super Ready/Fragmente, The Young Gods ve vie od

dva de-setljea nemi-losrdno rue sve name-tnute granice alter rock glazbe, te nepre-stanim eksperi-menti-ranjem i istrai-vanjem, kao i revo-lucionarnim pristupom uporabi samplera, i danas ostaju svjei, uzbudljivi i jedinstveni. Proli koncert u Movari ostao je urezan u pamenje kao rijedaki koji su, kako publika, tako i kritika proglasili jednim

od koncerata godine. Stoga je sigurno da je pred nama ponovo istinski audiovizualni spektakl prisustvova-nje kojem predstavlja osnovnu lektiru za svakog onog koji se smatra ljubiteljem glazbe. Jer ako ve mladi dio njihova imena postaje polako upitan, onaj bogov-ski im sigurno nitko ne moe osporiti.

Upad u pretprodaji: 65 kn, na dan koncer-ta na blagajni kluba: 80 kn

The Young Gods

3IX/215, 4. listopada 2,,7.

cmyk

razgovor

T. MatiT. MatiDaj mi filmova! Daj mi jo!

skoro poinje. Zagreb Film Festival (ZFF), manifestacija koja je u

protekle etiri godine opse-nim filmskim programom i popratnim zabavnim dijelom stekla gomile poklonika, svojim e petim izdanjem nastaviti s prokuanim receptom: red filma, red zabave. O tome kako e izgledati ta festivalska musaka razgovarali smo s Borisom T. Matiem, uteme-ljiteljem i direktorom festivala, voditeljem producentske kue Propelerfilm koja je proteklih godina naredala pozamanu hrpu uspjenih naslova. Peti ZFF je produljen za jedan dan pa e tako trajati cijeli tjedan, od 21. do 27. listopada. To, meutim, nije jedini novitet.

Novi ZjugancevZa tri tjedna kino SC opet

e postati meka za filmskofesti-valske hodoasnike. Najavljeno je da e ukupno biti prikazano osamdesetak filmova, no naj-vaniji je glavni natjecateljski program. Moete li izdvojiti nekoliko cjeloveernjih igranih filmova za koje oekujete da e od publike biti prigrljeni s odu-evljenjem?

Za tri tjedna, tonije 21. ovog mjeseca kreemo po peti put. Prikazat emo preko 80 filmova iz tridesetak zemalja svijeta i to u sedam razliitih programa u Kinu SC-a, ITD-u i u kinu Europa. U natjeca-teljskom programu vrtimo 11 dugih i po 15 kratkih i doku-mentarnih filmova. Od dugih filmova spomenuo bih novi film Andreja Zjuganceva, po-bjednika prvog izdanja naeg festivala s filmom Povratak. Imali smo sree i njegov film prikazali odmah nakon Venecije, tako da smo mu do-dijelili drugu u nizu od tride-setak nagrada koje je dobio na svom slavnom putu do najbo-ljeg europskog filma ukljuu-jui i Zlatnoi globus. Novi film mu se zove Progonstvo.

Tu je i pobjednik drugog festivala i lan irija na treem na prijatelj koji e s Havaja na dva dana doi u Zagreb Li Yang sa svojim novim filmom Slijepa planina, a sretni smo to emo prikazati i film Kalifornijski san, prole godine u prometnoj nesrei poginulog Cristiana Nemescua, rumunj-skog redatelja koji je na prvom ZFF-u osvojio nagradu za naj-bolji kratki film, a na drugom bio lan irija. Tu su i filmovi Klopka, Kontrola, Meduze...

Je li ZFF u ovih pet go-dina uspio profilirati jasnu i prepoznatljivu festivalsku

koncepciju? Drugim rijeima, preputate li se pri sastavljanju programa eklektinom sva-tarenju - tako da date uvid u aktualnosti s inozemnih festi-vala - ili ipak imate prancu koja odreuje izbor? to je, da-kle, sr ZFF-a?

Naa koncepcija je od poetka jasna, u glavnom pro-gramu prikazujemo prvi ili drugi uradak nekog redatelja. Tako da smo ve tom injeni-com ogranieni. Ne prikazuje-mo filmove etabliranih autora, nego na ovaj nain zajedno s naom publikom sudjelujemo u stvaranju buduih zvijezda. To ima svoju dra, ali i obvezu da izmeu etiristotinjak fil-mova iz svih kategorija izabe-remo samo desetinu najboljih za publiku ZFF-a. Naravno da vodim rauna i o tome da dvorana SC-a ima preko 1000 mjesta i da je treba napuniti, ali svake godine uz poneki zvuni naslov, dvorana se na-puni na drugaijim filmovima u programu. To pokazuje da gledatelji imaju povjerenja u na izbor.

Programski novitetiDa je program dokumen-

tarnih filmova vrlo uspio, po-kazuje (i) solidna popunjenost dvorane za trajanja projekcija dokumentaraca. Pomamu Zagrepana za dokumentarci-ma, izgleda, ne uspijeva potpu-no zadovoljiti ni ZagrebDOX koji je u cijelosti posveen toj formi. Znate li to je uzrokovalo tu pomamu, i ime je ovogodi-nji ZFF kani utaiti (ili barem ublaiti)?

Prve dvije godine smo dokumentarce putali u dvo-rani ITD-a koja ima neto vie od dvjesto mjesta. Budui da je bila premala, program smo preselili u veliku dvoranu i zaista je nevjerojatno kada u pet popodne vidite od 400 do 700 ljudi da gledaju doku-mentarne filmove. Pri odabiru, trudim se uvijek uz zanimljiv autorski pristup odabrati fil-move koji se bave temama koje naa publika manje poznaje i one koji dolaze iz zemalja koje manje poznaju. Publika voli stvarni ivot, a mnogi su dokumentarci i bolji i napetiji od igranih filmova. to mislite zato je elo Hadiselimovi toliko popularan? Ove godine dovodimo 15 izvrsnih doku-mentaraca iz svih krajeva svi-jeta. Izdvojio bih Duhove grada sunca, danski film o revoluciji na Haitiju i kriminalnim sku-pinama, zatim We are together o jednom afrikom sirotitu; tu je i super zabavni tuniki film

VHS Kahoucla o ovjeku koji radi amaterske filmove ne-to poput naeg Bore Leeja - pa srpske filmove o abanu Bajramoviu i enskoj ludni-ci... Izvan konkurencije emo prikazati i Ulicu grafita redate-lja Sergeja Krese.

Najavili ste i programske novitete kategorije koje e oplemeniti koncepciju. Moete li ih ukratko predstaviti?

Uz glavni i programe koji su se isprofilirali i zadr-ali svoje mjesto na ZFF-u, svake godine osmislimo neto novo. Tako emo uz Glavni i Kockice, i ve poznati Klub 100, retrospektivu Moj prvi film i Matineje, ove godine po prvi put imati VIP Bibijadu. Rije je o djejem programu s pet filmova za djecu, odabranih u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom, i pet djeijih filmova iji su autori lanovi filmskih sekcija po hrvatskim osnovnim kolama. Zahvaljujui pokrovi-telju tog programa, Vip-u, naa najmlaa publika filmove e gledati besplatno.

Stranaki predizborni spotovi

ZFF nee ostati imun na injenicu da je ovo izborna godina, nego e, naprotiv, ponu-diti itav podprogram posveen toj temi: program Elections. O emu je rije?

Pokuavamo biti aktualni i pratiti kretanja u zemlji i oko nje. Kada je tako pred dvije godine Hrvatska potpisala do-kument o dekadi Roma, imali smo retrospektivu filmova o Romima, a ove godine u su-radnji sa selektorom Dinkom Tucakoviem, ravnateljem Jugoslavenske kinoteke, pri-kazat emo sedam, to doku-mentarnih, to igranih filmova koji se bave izborima u raznim krajevima i politikim sistemi-ma i to od 1946. godine pa do dananjih dana.

Hoete li uspjeti realizirati zanimljivu ideju o prikaziva-nju stranakih predizbornih spotova od devedesetprve nao-vamo? Je li bilo teko prikupiti materijal?

Naelno smo dobili pri-stanak svih hrvatskih stranaka i ovaj tjedan poinjemo priku-pljati materijale. Nadamo se da e se svi odazvati i mislim da e strana pogreka u pre-dizborno vrijeme biti ukoliko neka stranka ne bude eljela sudjelovati u ovom programu. Bit e zanimljivo vidjeti ka-kvim su nas obeanjima pri-vlaili ili odbijali u posljednjih 15-tak godina. Na selektor i zaetnik te ideje Daniel

Rafaeli posebnu e pozornost obratiti na spotove koje su reirali filmski redatelji.

Nastavlja se i Klub 100, program sainjen od europskih filmova koji su u proteklih godinu dana privukli vie od 100.000 kino gledatelja u svo-jim matinim zemljama. Koje hitove moemo oekivati?

Prikazat emo pet fil-mova iz zemalja koje su po veliini sline ili malo vee od Hrvatske Belgije, Finske, Madarske, Islanda i vicarske. Spomenimo finski Mati o uvenom skijakom skakau koji je vidjela desetina stano-vnitva te zemlje ili islandski triler Myrin koji je u kinima vidio svaki 3 stanovnik Islanda; ili zanimljivi maarski film o vaterpolo reprezentaciji u vrije-me sovjetske okupacije. I taj je film vidjelo pola milijuna gle-datelja. Znai, sve hit do hita! Projekcije u kinu Europa bit e besplatne. Pozivam itatelje Zareza da ne propuste pogle-dati te filmove.

Prvijenci hrvatskih autora

Je li dogovoren program Kockice? Moete li navesti barem nekoliko domaih autora iji e se filmovi odvrtjeti u SC-u krajem listopada?

U Kockicama iji je kon-cept da prikazujemo filmove prvijence hrvatskih autora, i to igrane filmove bez obzira na njihovu duinu prikazat emo osam filmova. Imena nisu ba poznata, to nam je i cilj: promovirati ih ali jamimo da e publika vidjeti zanimljiva djela. Napomenuo bih da je nagrada u Kockicama 2000 eura (nagradu osigurava asopis Bug) i da smo jedini festival u Hrvatskoj koji nova-no nagrauje svoje pobjednike. U glavnom programu prikazat emo i ovogodinjeg pulskog laureata, debitantski film ivi i mrtvi redatelja Kristijana Milia.

U Ministarstvu kulture hvale se da se za film svake go-dine izdvaja sve vie sredstava, i da kvaliteta proizvedenih fil-mova pokazuje da je taj novac dobro iskoriten. Slaete li se i Vi da je hrvatski film na uzla-znoj putanji, da se dogaa po-zitivan kvalitativni pomak? Ili smo skloni samoprecjenjivanju?

Istina je da se vie filmova odobrava za proizvodnju, ali sredstva nisu znaajnije pove-avana. Istina je da je hrvatski film sve bolji i da je u ulaznoj putanji. Od kino hitova to je mukarac bez brkova i Karaule do festivalskih pobjedni-

Maja Hrgovi

Direktor Zagreb Film Festivala najavljuje skoranje peto izdanje - musaku koja

utauje glad za dobrim filmovima

Naa koncepcija je od poetka jasna, u glavnom programu prikazujemo prvi ili drugi uradak nekog redatelja. Tako da smo ve tom injenicom ogranieni. Ne prikazujemo filmove etabliranih autora, nego na ovaj nain zajedno s naom publikom sudjelujemo u stvaranju buduih zvijezda. To ima svoju dra, ali i obvezu da izmeu etiristotinjak filmova iz svih kategorija, izaberemo samo desetinu najboljih za publiku ZFF-a

Boris

Boris

4 IX/215, 4. listopada 2,,7.

cmyk

ka Svjedoka, Tu, Armina, Sve daba i mnogih drugih. Hrvatska kinematografija napreduje. No, za to nije zaslu-no iskljuivo Ministarstvo. I producenti i autori su shvatili da se moraju okretati svijetu i promidbi filma te zajedno s koproducentima izvesti film izvan granica zemlje. Kad go-vorim o Ministarstvu kulture, rei u da je moja produkcij-ska kua za iznos kojim oni u pravilu sufinanciraju dva cjeloveernja igrana filma u protekle etiri godine uz su-djelovanje drugih sufinancijera proizvela pet naslova koji su Hrvatskoj donijeli tridesetak nagrada. Upravo oekujemo rezultate posljednjeg natjeaja i nadamo se da se nee prema nama odnositi kao prema 13. prasetu.

Spas kina EuropaJeste li prouili Zakon o au-

diovizualnim djelatnostima? Imate li kakvih primjedbi na nj?

itao sam ga dok je jo bio u izradi. O predikatima i prijevodima srpskih ili bo-sanskih filmova ne bih uope govorio. Moje konkretne pri-mjedbe su se odnosile na sastav vijea, to jest na injenicu da ima premalo ljudi iz struke koji e odluivati o sudbini filma te da e za svaki lanak novog Zakona trebati i podzakonski akt. Kako mi je objanjeno, upravo se kree u izradu tih akata i ako to bude u redu, moda Zakon i novoosnovana institucija dovedu bolji ivot za nau proizvodnju. Iskreno se nadam da e tako i biti. Na alost, jo ne znam s koliko e novaca Centar raspolagati i kakvim e se kriterijima ruko-voditi. Spominju se neke cifre od sto milijuna kuna, to je vie nego duplo nego dosad. Imam povjerenja u elnog ovjeka Centra, pa se nadam de e to biti i opravdano.

Zahvaljujui akciji Daj mi kino, Europa je spaena od ra-lja agresivne komercijalizacije koja joj je prijetila. Aktivizam je upalio. to je drugim (starim) zagrebakim kinodvoranama?

Kino Europa bi ovih dana trebala prijei u vlasnitvo Grada Zagreba i zahvaljujui naoj akciji ono e ostati kino. Vjerojatno e funkcioni-rati prema konceptu koji smo predloili. Sve ovo bi se trebalo znati, prema mojim informa-cijama, u sljedeih dvadesetak dana. Aktivizam je upalio i grad je i ovaj put pokazao sluha za glas javnosti i struke, kao i u sluaju kina Lika, koje e postati plesni centar ili kina Apolo koje je dano na korite-nje Histrionima. Ostalo je jo samo kino Central. Ne znamo to e biti s njim. Bilo je ideja da se ono pretvori u Kinoteku koju Hrvatska, odnosno Zagreb, vie nema. No, mislim da bi se tu trebalo pokrenuti Ministarstvo kulture RH ija je to i obveza. Grad je s kinom Tukanac i kinom Europa na-pravio dosta.

Festival prvih 5Tema: Drutvena odgovornost kapitala

mini turnejakoncerti Damira Avdia, BiH

17.10. u 21.30 h SPUNK, Zagreb18.10. u 20.00 h Caffe bar HAD, akovec

19.10. u 21.00 h Klub kulture, Krievci

Ulaz slobodan!

Program realiziran kroz platformu Clubturenositelj programa Studio Artless www.studio-artless.hr

host partneri: ACT, akovec www.kmck.org K.V.A.R.K., Krievci www.klubkulture.org

Ministarstvo kulture RH

Damir Avdi, osniva i frontmen tuzlanske punk rock grupe Rupa u zidu s kojom je objavio etiri albuma, Samo hladno - 91, Budi samo na distance - 94, Love Me My Darling -95 i Laku no pacijenti - 96. Peti album Kora snimljen 99 nije objavljen. Nisu se raspali ali ne sviraju ve neko vrijeme.

U zadnjih par godina nastupa sam, s elektrinom gitarom, uz svojevrstan performans. Objavio je album od trnja i aoka za Sluaj najglasnije, nezavisnu izdavaku kuu iz Zagreba koju vodi Zdenko Franji, poznat po radu sa Majkama, Satanom Panonskim, Mesershmit, Bambi Molesters Isti izdava mu objavljuje i roman Na krvi uprija. Album je objavio pod imenom Diplomatz, ali je ve poslije prvih nastupa prozvan Bosanski Psiho. Zavrio je snimanje novog albuma.

razgovor5IX/215, 4. listopada 2,,7.

cmyk

f i lm

Kad ekspirementala susree publiku

Nenad Perkovi

Ambiciozno, i to s punim pravom. Tako bismo najjednostavnije okarakterizirali ovogodinji, trei po redu, 25 FPS: Internacionalni festival eksperimentalnog filma i videa koji se odrao u zagrebakom Studentskom centru od 25. do 30. rujna.

estival 25 FPS zauzima sve vanije mjesto u kalendaru kulturnih do-gaanja u Hrvatskoj, ali i u kalen-

daru svjetskih festivala barem su tako posvjedoili inozemni sudionici. Stoga nije nikakvo udo to festival dobiva sve iru medijsku potporu, a i odaziv publike je bio rekordan, ak osam tisua gledatelja u est dana festivala. Odnosno, to ne bi bilo udno kad ne bi bila rije o specifi-nom podruju kakvo je eksperimentalni film jer sline priredbe u svjetskim me-tropolama privuku tek nekoliko desetaka freakova i filmskih djelatnika koji su ve po vokaciji zainteresirani za filmski ek-speriment. Matthias Mller, lan irija iz Njemake nije krio oduevljenje i ugodnu zbunjenost: Ne vidi esto tako puno mladih, znatieljnih i otvorenih ljudi na projekcijama eksperimentalnog filma. Kad kaem otvorenih, mislim otvorenih spram toliko razliitih iskustava na vrlo irokoj skali iskustava. Svaki dan sam to komentirao s kolegama i svaki dan smo se iznova udili. To je jednostavno fascinan-tno, a vjerujte, puno putujemo i sudjelo-vali smo na nebrojeno slinih dogaanja. Puno ih je koji su samo rutinski odraeni, a Zagreb je donio novu energiju i nadam se da e tako ostati i u budunosti.

Njegov kolega iz Engleske, Chris Shepherd, bio je donekle hladnokrvniji: Kod ovako velikih festivala esto se dogodi da se raspadnu zbog preirokog programa, i tematski i vremenski, ali na ovom festivalu svi programi su tako pa-ljivo oblikovani, s toliko znanja i uvida, ali i ljubavi i panje organizatora, da je stvar morala uspjeti, a ovako veliki posjet je, po mom miljenju, jednostavno rezul-tat toga.

Hvalei organizatore, oito ne samo kurtoazno, Chris Shepherd mislio je na Marinu Koul, Mirnu Belinu, Sanju Grbin i Vladislava Kneevia, pokreta-e itave stvari koji su u uskoj suradnji sa Studentskim centrom i uz pomo Ministarstva kulture i Gradskog ureda za kulturu, te, napokon, i pod pokrovitelj-stvom predsjednika Republike, postigli da tree izdanje festivala objektivno postigne uspjeh.

Lijepo je primati pohvale, naporno je sve organizirati, ali na glavni, onaj manje vidljivi rad koji traje itave godine ipak je bio usmjeren na ono najvanije, a to su filmovi i program koji emo sastaviti, rekla je Marina Koul, komentirajui pohvale.

Pokretanje biblioteke 25 FPS

Zaista, kako je izgledao program koji je punio kino SC-a tijekom est dana? etrdeset i devet filmova publika je gledala, a na kraju svake projekcije i glasala za svog favorita, u est programa konkuren-cije, dok je jo skoro sto filmova bilo rasporeeno u popratne programe. U utorak je predstavljena hrvatska scena devedese-tih kad je nacija doivjela overkill ratnih slikopisnih zapisa i kad je stasala generacija umjetnika (Vladislav Kneevi, Simon Bogojevi Narath, Igor Kuduz, Davor Mezak, Vlado Zrni...) bez pravog kontinuiteta s prethodnim generacijama. U programu Ikonoklastino iskuenje lan irija Kanaanin Marcel Jean (Kanada, 1963.) predstavio je suvre-menu kanadsku eksperimentalnu scenu, a u srijedu izbor filmova koji su poma-knuli granice i promijenili povijest filma zahvaljujui autorima poput Normana McLarena ili Zbignewa Rybczynskog.

Istog dana predstavljena je i knjiga Marcela Jeana Kad animacija susree ive. Autor predaje povijest i estetiku animi-ranog filma na sveuilitu u Montrealu, redatelj je, filmski kritiar i producent. U ovoj knjizi pokuava redefinirati tipo-logiju koja odvaja animaciju od filmskog snimanja i dokumentarni film od igranog. Rije je o prvom prijevodu te knjige na neki drugi jezik, ovaj put hrvatski, i to je takoer novost zagrebakog festivala: pokretanje biblioteke 25 FPS kako bi filmski program pratila i ukoriena izda-nja inae vrlo bogate literature o eksperi-mentalnom filmu i videu.Retrospektiva Kennetha Angera

U srijedu je predstavljen i Snimaj, snimaj snimaj!, intrigantni program bri-tanske filmske avangarde ezdesetih i sedamdesetih, a dobio je naziv prema tek-stu telegrama (Shoot Shoot Shoot) Jonasu Mekasu i Udruenju filmaa kojim se objavljuje osnivanje LFMC-a (Udruenje londonskih filmskih redatelja), a program je nastavljen i u etvrtak.

U etvrtak i petak predsta-vljeni su izbori radova preostale dvojice lanova irija, Chrisa Shepherda i Matthiasa Mllera. Shepherd (roen 1966. u Liverpoolu) je producent-sa-vjetnik za projekte Channela 4, a autor je viestruko nagra-ivanog filma The Broken Jaw. Matthias Mller (roen 1961. u Bielefeldu u Njemakoj) predaje na Akademiji medijskih umje-tnosti u Klnu, autor je nagra-ivanih filmova, a Muzej mo-derne umjetnosti u New Yorku posvetio mu je retrospektivu 1994. Odran je jo i program vizualne glazbe, a subota je, uz dvije ihte programa konkuren-cije i sveanog zatvaranja, bila

u znaku posebne poslastice: retrospektive Kennetha Angera, legendarnog lika ija su remek-djela uznemiravala, inspirirala i zaduila generacije nezavisnih filmaa, kako su lijepo najavili i sami organizatori. Ti uznemireni filmai bili su Fellini, Passolini, Fasbinder, Coppola, Scorsese... tako da je svako daljnje objanjavanje nepotrebno. Nakon tko zna koliko vremena (ili moda prvi put?) mogli smo na jednom mjestu gledati Scorpio Rising, Rabbits Moon, Lucifer Rising, Inauguration of the Pleasure Dome i druge Angerove filmove.

U kasnoveernjem programu u jeda-naest, nazvanom Kino 23, jo smo svaki dan mogli gledati, osim Angera, Bardo Thodol Simona Bogojevia Naratha i filmove Patricka Bokanowskog i Shinye Tsukamotoa.

Nagrada domaeg irijaKoliko god nam se moglo initi neobi-

nim da festival ovog tipa ima tako bogat i tako posjeen revijalni dio programa, konkurenti za nagrade su podvrgnuti vrlo otrim uvjetima. To podrazumijeva, osim ozbiljne selekcije, izvanredne tehnike uvjete kako bi svi filmovi bili prikazani u izvorniku, ili barem u istom formatu u kojem su i napravljeni. Na trei 25 FPS prijavilo se 1300 radova iz 62 zemlje, to je 100 radova vie od prole godine. Prijavljeni radovi sloeni su u est natje-cateljskih programa u kojima sudjeluje 49 autora iz 18 zemalja, ukupno 440 minuta materijala. Na ovom je festivalu 40 fil-mova u natjecateljskom programu imalo hrvatsku premijeru.

Festival 25 FPS je dobro profiliran, dosta precizno. iroko i otvoreno, ali

mu je formalna strana, ba ona eksperi-mentalna, dominantna. Ima iskoraka u angairani diskurs i politizaciju, ali ipak u granicama koje dozvoljava eksperi-mentalni film. Posao nam je olakalo to su ve sami organizatori napravili neke podjele unutar programa i razvrstali kon-kurenciju po sadrajnom, tematskom, formalnom ili estetskom kriteriju, rekla je Diana Nenadi, lanica irija hrvatskih filmskih kritiara.

Ove je godine uvedena nagrada kri-tiara, a uz Dianu Nenadi odluivali su i njezini kolege Goran Kova i Hrvoje Pukec. Njihov je odabir pao na ruski film Skliska gora Galine Miznikove i Sergeja Provorova. Vinovnici brojnih nagrada odnijeli su i nagradu kritike treeg 25 FPS-a. Njihov film je prili-no jednostavna alegorija: skupina ljudi uzaludno se pokuava popeti uz sklisku strminu, kliu se i obaraju jedni druge, dok ih istovremeno gaaju nevidljivi strijelci. Ali upravo je jednostavnost bila vana kod donoenja odluke. Diana e jo rei: Svaki smo dan pretresali program tog dana i birali favorite, tako da su u ui izbor uli filmovi razliitih profila. Nismo svi jednakih preferencija, ali smo se brzo sloili to nagraditi. inilo nam se da upravo taj ruski film, koji je alegorian i metaforian i jednostavnog filmskog jezika, ima najvie slojeva znaenja i na-ina na koji se moe itati, od toga da je to jedan zanimljivi eksperiment do me-taforine slike situacije u kojoj se danas nalazimo. Zaudna scena, jednostavno prezentirana i sa puno skrivenih znaenja. Dakle, nije samo suhi eksperiment, nego i neto izvan toga. Ovom iriju to se inilo kao posebna kvaliteta.

Tri nagrade meunarodnog irija

Iako su se kritiari lako dogovorili oko pobjednika, lanovi meunarodnog irija imali su jo manje problema oko Grand Prixa. Ove je godine, naime, uvedena no-vina: ne dodjeljuje se jedna, ve tri glavne nagrade, kako bi se izbjegli kompromisi i kako bi svaki od sudaca bio siguran da je najbolji film po njegovom izboru i dobio nagradu.

Marcel Jean kae: Svoju nagradu dodijelio sam mladom filmau, rekao bih ve i mladom majstoru, Olegu Tchernyju za film Projekcija je poela. Mislim da je momak napravio sjajan rad u pokuaju da pronae novi nain filmske adaptacije knjievnog djela. Rije je o sofisticira-

6 IX/215, 4. listopada 2,,7.

cmyk

kolumna

rije nekoliko dana u europskim zemljama proslavljen je Europski dan jezika. Ovu inicijativu pokre-

nulo je Vijee Europe radi promicanja jezine i kulturne raznolikosti. Prvi put obiljeen je tijekom Europske godine jezika 2001. koja je ukljuila milijune ljudi u 45 europskih zemalja u aktivno-sti vezane uz razumijevanje, potivanje i promicanje jezine raznolikosti. Krajem 2001., ministarski savjet Vijea Europe donio je odluku da se Europski dan jezika obiljeava 26. rujna svake godine.

Opi ciljevi Europskog dana jezika obuhvaaju upoznavanje to ireg kruga ljudi s vanou jezinog pluralizma i interkulturnog razumijevanja, promi-canje jezine i kulturne raznolikosti Europe, te poticanje doivotnog uenja jezika. Proslava Europskog dana jezika obiljeena je u Hrvatskoj ve estu godi-nu, u organizaciji veleposlanstava, kul-turnih instituta, ministarstava, civilnog drutva, esperantista.

Multikulturalizam u pitanju lingvistiki pogled

Pitanjima multikulturalizma s jezi-nog stajalita koja su potakla Vijee Europe na ovu manifestaciju, uvaeni hrvatski znanstvenik Dubravko kiljan (1949.-2007.) posvetio je mnoge ra-dove. Navedimo tek jedan od njegovih posljednjih radova objavljen u zborni-ku Dynamics of Communication: New Ways and New Actors (Zagreb, 2006.) koji raspravlja o jeziku kao jednom od moguih kriterija kulturne raznolikosti i nainu/mjestu interakcije razliitih grupa.

kiljan se poziva na situacije u ko-jima jezina raznolikost koincidira s kulturnom raznolikosti. On naglaava da obrazovne i kulturne politike u ve-ini suvremenih europskih zemalja u poetku nude lanovima jezinih ma-njina dvojezino obrazovanje koje se postupno transformira u obrazovanje na veinskom jeziku, bez ikakve uzaja-mnosti u obrazovnim procesima veine. Stoga te politike svjedoe o latentnoj asimilirajuoj tendenciji. Izbor veinske strategije prema jezinim manjinama djelomice ovisi o ideologiji koja je u samoj osnovici ope politike (i koja se moe ostvariti u razliitim oblicima, od liberalnog idejnog sustava do ek-stremnog konzervativizma) i naina na koji se shvaa nacija (kao ugovorna graanska zajednica ili kao organska zajednica krvi i tla). Ipak, cilj i krajnji rezultat ove strategije su gotovo uvijek isti: integracija manjina u javni (vein-ski) komunikacijski prostor, bilo putem potpune asimilacije ili putem asimetri-ne diglosije (veina govori samo svoj vlastitit idiom koji je sredstvo zajedni-ke komunikacije, a manjine raspolau s dva idioma, od kojih je njihov materinji idiom namijenjen uporabi unutar nji-hove jezine zajednice, te zauzima nie mjesto na ljestvici drutvenih vrijedno-sti), a jedine druge mogunosti su njiho-va getoizacija ili potpuno iskljuenje iz tog prostora. U svakom sluaju, ukljui-vanje manjina u veinski komunikacijski

prostor opravdava se komunikativnom efikasnou nunom za funkcioniranje drutva i drave.

Manjine, sa svoje strane, mogu jedino prihvatiti predloenu soluciju. Naravno, mogue je da aktivno sudjeluju u pro-cesu izrade kulturne i jezine politike ili da se opiru, ali uspjeh njihova anga-mana ovisit e prije svega o drutvenoj i politikoj moi kojom raspolau u danom drutvu, dok e osnovna pravi-la igre uvijek nametnuti dominantna grupa. Prema tome, manjina e postati dvojezina (s jakom tendencijom prema diglosiji gdje e svoj jezik rezervirati za domenu privatnog) ili jednojezina (na veinskom jeziku), ili e biti osuena na komunikacijsku getoizaciju. Manjina kree najee putem prilagodbe zahtje-vima veine i ak i u politiki i ideo-logijski najpovoljnijim okolnostima (ili moda ba u tim uvjetima) prodire u komunikacijski prostor putem veinskog jezika, namjenjujui vlastitom jeziku simboliku ulogu, tj. reproducirajui u tom aspektu opu paradigmu nacional-ne ideologije gdje jezik mora biti osno-vni simbol nacije.

Interakcija identitetaOva dva lica multilingvizma po-

kazuju neka obiljeja koja pripadaju i multikulturalizmu. Ideja da bi neko drutvo moglo funkcionirati podjednako efikasno u uvjetima dinaminih i broj-nih interakcija razliitih identiteta jo se teko ostvaruje u Europi koja sveano obiljeava svoje dane jezika i kulturne raznolikosti. Radovi Dubravka kiljana dragocjen su prilog ovoj problematici i razmiljanjima o multikulturalizmu u svijetu u kojem ivimo.

Kulturna politika

Europski dan jezika: jezina raznolikost u sreditu

Biserka Cvjetianin

Ideja da bi neko drutvo moglo funkcionirati podjednako efikasno u uvjetima dinaminih i brojnih interakcija razliitih identiteta, jo se teko ostvaruje u Europi koja sveano obiljeava svoje dane jezika i kulturne raznolikosti. Radovi Dubravka kiljana dragocjen su prilog ovoj problematici i razmiljanjima o multikulturalizmu u svijetu u kojem ivimo

nom, ali jednostavnom i vrlo pametnom filmu. Tchernyjev (roen 1973.) film svakako predstavlja iskuenje za strpljenje gledatelja, no ne moe se porei duhovi-tost autora: kad film nakon osam minuta zavri u istom i gotovo nepominom kadru u kojem je i poeo, gledatelj shvati da je upozoren naslovom da film ve odavno traje. No, shodno svojoj vokaciji, Jeana je vie zanimala tehnika snimanja nego eventualno mlitav dojam adaptacije knjievnog rukopisa.

Izbor Chrisa Shepherda bio je manje ziheraki. Moj izbor za Grand Prix je Oaza PV Lehtinena. Nevjerojatno je kako je dokumentirao neto tako jedno-stavno kao to su svakodnevni posjetitelji bazena u Helsinkiju. Zadivio me krajolik ljudskih lica koji je autor uhvatio, napro-sto snimajui razliite ljude kako zure u kameru. Film te smjesta uvue i poeli saznati vie o tim ljudima, probudi ti se imaginacija i ita itave prie s tih razliitih lica, i osjeti da ti je film otvo-rio nove horizonte. I inae volim ljude, fasciniraju me ljudi, zato sam i odabrao ovaj film. PV Lehtinen (1969.), autor ija je ivotna tema, slobodno moemo rei, voda, uistinu je u dvadeset minuta Oaze uspio ispriati snanu ljudsku priu. Naravno, pomou vode.

Trei dobitnik, u izboru Matthiasa Mllera, film je Kena Jacobsa Neka je zvidaa!. Matthias Mller dobro je obranio svoj izbor: Odluio sam na-graditi Kena Jacobsa, starog majstora avangarde. Njegov me film naprosto po-meo. Vrlo je sofisticiran i elegantna stila i pokazuje njegovu veliku ljubav prema povijesti pokretnih slika. Film je savreno montiran i nalazim da je neka vrsta me-dijske arheologije. Vrlo iva reanimacija kinematografskog dokumenta starog sto godina!. Mllerov izbor uistinu je teko komentirati. Ken Jacobs (1933.) napra-vio je film koji se moe gledati jedino ako ste u stanju istovremeno gledati u srce bubnja. To se ne da drugaije rei. Jedino u srcu bubnja netko se neprestano kree, a da istovremeno ne ide nikamo, i to je Jacobsu uspjelo ovim filmom. Ne treba dodati kako je film napravljen pre-ma Bubnjanju, glazbenom djelu Stevea Reicha.

Mazohizam koji se isplatiNa kraju, publika se pobrinula da i

domae snage uu u krug nagraenih. Nagradu publike odnio je film Mala smrt Damira uia (1972.). Mala smrt je doj-mljiva vizualizacija ije je ishodite doku-mentarna snimka elektrine naprave koja pri kukce. Posebna priznanja dobili su filmovi Pucanje Johna Pricea, Jugozapad Ulua Brauna, Model Floriana Gwinnera i Energija! Thorstena Fleischa.

Sjesti i est dana gledati sate i sate eksperimentalnih filmova je, budimo iskreni, mazohistiki pothvat usporediv s, recimo, itanjem sabranih djela Madame Blavatski za sunana vikenda. Za to je potrebna velika ljubav prema filmu, ali i dobra kondicija. Ipak, vrijedilo je svakog trenutka, a to je pokazalo i osam tisua posjetitelja, uglavnom mlade publike, koja je tijekom svake projekcije spontano i iskreno reagirala na sve to se dogaalo. Studentski centar pokazao se jo jednom idealnim mjestom za ovu vrst dogaaja, a organizacija je bila visokoprofesionalna. Festivali moda jesu u (nekoj prolaznoj) modi, moda nam u metropoli zaista nedostaju stalni, ili bar ei specijalizi-rani programi namijenjeni iroj publici, ali na kraju tjedna obiljeenog treim 25 FPS-om (u oekivanju nove doze idue godine) samo se moemo vratiti na poe-tak itave prie. Ambiciozno, i to s punim pravom!

Opi ciljevi Europskog dana jezika obuhvaaju upoznavanje to ireg kruga ljudi s vanou jezinog pluralizma i interkulturnog razumijevanja, promicanje jezine i kulturne raznolikosti Europe, te poticanje doivotnog uenja jezika

7IX/215, 4. listopada 2,,7.

cmyk

f i lm

Sreko Horvat

Fincherov Zodijak izdvaja se iz anra filmova o serijskim ubojicama upravo zato jer se ne koncentrira na psihologizaciju i portretiranje ubojice, nego nastoji ponuditi demistifikaciju ubojice

ed Bundy (30 rtava), Jeffrey Dahmer (17 rtava), Aileen Wuornos (7 rtava), David

Berkowitz (6 rtava). Svima njima je, osim to su serijski ubojice, zajedniko to da su dobili svoju filmsku ekranizaci-ju. O Bundyju, jednom od najpoznatijih amerikih serijskih ubojica, snimljeno je najmanje etiri filma, o Dahmeru, nekrofilu i kanibalu, oko tri, za ulogu udovita, prostitutke koja je ubijala mukarce, Charlize Theron je dobila Oscara, o Samovu ljetu film je, meu ostalima, snimio Spike Lee. Tom se nizu prikljuio David Fincher, koji je za predmet svog filma uzeo poznatog serijskog ubojicu pod imenom Zodijak. Meu spomenutim ubojicama kara-kterizira ga to da vjerojatno spada u medijski najeksponiranije serijske ubo-jice. Ne samo da je o njemu snimljeno oko desetak filmova, napisano oko pet romana i komponirano jo vie pjesama (spominje ga ak i Goran Bregovi u jednoj svojoj pjesmi), ime je zasigurno premaio sve druge serijske ubojice (izu-zev moda Charlesa Mansona), nego je uloga medija u sluaju Zodijak bila presuujua. Rije je o ubojici koji je poeo operirati San Franciscom ka-snih ezdesetih godina prolog stoljea, a poetak njegove karijere obiljeen je upravo medijima.

Simbioza medija i zloinaZodijak, kojega se tereti za pet uboj-

stava, a pripisuje mu se jo najmanje sedam, dok je on sam tvrdio da ih je 37, medijsku pozornost nije dobio tako da je neki novinar uvidio potencijal njegova sluaja i posredno poveanje tirae, kao to to najee biva s pri-ama iz crne kronike, nego je ubojica sam taj koji je medije uzeo kao sred-stvo promicanja svojih zloina. Naime, nakon to je ubio troje ljudi, Zodijak se krajem 1969. javio trima vodeim novinama koje su pratile to podruje: San Francisco Chronicle, San Francisco Examiner i Vallejo Times-Herald. Svima je poslao gotovo identina pisma u koji-ma je preuzeo odgovornost za ubojstva i naveo detalje kako bi novinari mogli biti sigurni da je upravo on ubojica, te treine kriptograma u kojima se, kako je tvrdio, krije njegov identitet. Njegov je uvjet bio da novine na svojim naslovnim stranicama objave kriptograme ili e u protivnom on za vikend ubiti desetine ljudi. Kronoloki, Fincherov film zapo-

inje od tog trenutka. Vidimo kako ure-dnici San Francisco Chroniclea zakazuju hitan sastanak i kako se spore o tome objaviti vijest na naslovnoj stranici ili na etvrtoj. Glavni je lik Robert Graysmith ( Jake Gyllenhaal, poznat po svojoj ulozi u filmu Donnie Darko, a jo poznatiji po ulozi kauboja u Brokeback Mountain), karikaturist koji na poetku ima mi-nornu ulogu u praenju i rjeavanju sluaja, ali koji razvojem filma sve vie dolazi u sredite pozornosti. Upravo je po njegovim dvjema knjigama Fincher i snimio film. Drugi lik koji, za razliku od Graysmitha, na poetku filma ima vodeu ulogu, ali to se film vie blii kraju nestaje iz fokusa, je Paul Avery (Robert Downey Jr.), reporter koji prati cijeli sluaj. Fincherov film je karakte-ristian po tome da ne postoji napetost kad e ubojica sljedei put napasti, niti se gradi psiholoki profil ubojice kao to je najee sluaj u filmovima o se-rijskim ubojicama, nego je perspektiva iz koje je promatran sluaj Zodijak upravo novinarska perspektiva. U tom je smislu film slian Svim predsjednikovim ljudima (Alan J. Pakula, 1976.), filmu o dvojici novinara koji su pratili i razot-krili aferu Watergate. Kao to se tamo fabula odvija oko Roberta Redforda i Dustina Hoffmana, kao dvojice novi-nara Washington Posta, tako i u Zodijaku glavni likovi postaju Jake Gyllenhaal i Robert Downey Jr. Njima se sredinom filma prikljuuje detektiv Dave Toschi (Mark Ruffalo), nakon to je Zodijak ubio taksista i promijenio dotad oeki-vani obrazac ubojstava (to su bili parovi uglavnom mladih tinejdera, na spoju, esto in flagranti). Paul Avery, premda je, ili upravo zato jer je, kontinuirano pratio sluaj, u jednom trenu dosee kri-tinu toku i posve se razbahati i poludi te odustaje od sluaja, a uz detektiva kojemu je to ipak profesionalna du-nost, serijskim se ubojicom opsesivno poinje baviti mladi karikaturist. Zbog toga mu se raspadne brak, a on danono-no slijedi sve mogue tragove do kojih moe doi. Slinost izmeu Svih pred-sjednikovih ljudi i Zodijaka, unato tome to su Bob Woodward i Carl Bernstein glavni junaci kako filma tako i faktikog razotkrivanja afere Watergate, dok su novinari San Francisco Chroniclea (barem na poetku) bili manje-vie sporedne karike u lancu, sastoji se u tome da je i Pakuli i Fincheru do toga da prikau pozadinu dogaaja koji su obiljeili noviji ameriki medijski prostor. Dok Pakula pokazuje kako je funkcionira-lo novinarsko istraivanje i praenje skandala Watergate i postavlja kako profesionalno, tako i etiko pitanje o anonimnim izvorima, Fincher prikazuje urednike dileme u praenju zloina i postavlja etiko pitanje o povezanosti izmeu medija i zloina. Kao to bi raskrinkavanje afere Watergate bilo nemogue bez anonimnog izvora zna-nog i kao Duboko grlo (Deep Throat), tako bi i potraga za Zodijakom bila nemogua da o tome nisu izvjetavali mediji. Meutim, pitanje koje postavlja Fincher tie se i meusobne sprege

medija i zloina: bi li Zodijak uope ubijao da ga nisu pratili mediji? To je, kao to vidimo u jednoj sceni filma, i gorue pitanje koje mui urednike San Francisco Chroniclea. Da novine nisu objavljivale pisma koja su stalno pri-stizala od Zodijaka, bi li ubojica uope nastavio ubijati? Rizik je prevelik, tko na sebe moe preuzeti odgovornost za neobjavljivanje kriptograma koje je mo-glo dovesti do ubojstva desetine nevinih ljudi? Meutim, problem je u tome da novine sve vie poveavaju svoju tirau to vie Zodijak ubija. U tom smislu se-rijski ubojica postaje savrena vijest, a sam sluaj Zodijak na neki nain pred-stavlja onu toku u kojoj su mediji, kako bi to tvrdio Jean Baudrillard, postali ubojice stvarnosti i posrednici savre-nog zloina u kojem sada svi postajemo sudionici. Ne radi se samo o tome da svi itatelji novina, kao to je to bilo s gledateljima vijesti iz Zaljevskog rata o kojem govori Baudrillard, indirektno participiraju u zloinu, nego o tome da sami mediji proizvode zloin. Razlika je, ipak, u tome da Baudrillardovu kon-troverznu tvrdnju da se Zaljevski rat upravo zbog medijskog posredovanja nije dogodio, ne bismo mogli primije-niti na sluaj Zodijak. Dok je medijsko izvjetavanje o jo jednom amerikom ratu stvorilo simulaciju u kojoj su slike postale vanije od injenica i broja mr-tvih, kao rezultat medijskog praenja jo jednog serijskog ubojice ne bi se mogla navesti tvrdnja zloin se nije dogodio. Za razliku od medijskog pokrivanja ra-tova, sluaj Zodijak nije stvorio pasivne gledatelje koji uz kokice i Coca-Colu prate probijanje amerikih trupa i ubija-nje irakih rtava, ve upravo suprotno, aktivne konzumente dogaaja od kojih su novine i zloini uinili paranoidne i

uplaene lanove drutva. Razlog zato se Fincher nije koncentrirao na same zloine ili izradu profila psihopata, emu pribjegava veina filmova tog anra, moe se protumaiti i u tom kontek-stu, odnosno razlici izmeu fikcije i faktografije. Kao da Fincher pokuava pokazati da se, specifino govorei, o osumnjienom, a openito govorei, o Onome, moe samo spekulirati, da je Ono uvijek samo plod interpretacije i da pored injenica koje mogu postojati uvi-jek postoji razina mitologizacije koja je karakteristina za fikciju. Sluaj Zodijak nije doveo samo do paranoidnih po-jedinaca, za koje je, kao to znamo, karakteristino upravo mijeanje fikcije i realnosti, nego je doveo i do drutva koje je postalo paranoidno i optereeno zloinima.

Grad panike i strah od gradaCijeli je dosadanji opus Davida

Finchera zapravo usmjeren na istraiva-nje paranoidnog drutva. Sedam (Seven, 1995.), prvi Fincherov film o serijskom ubojici koji ubija po uzoru na sedam smrtnih grijeha i love ga dvoje poli-cajaca (Brad Pitt, Morgan Freeman), Igra (The Game, 1997.) koja prikazuje monog menadera (Michael Douglas) koji gubi kontrolu, Klub boraca (Fight Club, 1999.) s podvojenom linou (Bradd Pitt, Edward Norton) koja vodi (auto)destruktivnu i subverzivnu revo-luciju, te posljednji film prije Zodijaka, Soba panike (Panic Room, 2002.) koji, na primjeru majke ( Jodie Foster) i njezine keri koje se skrivaju u sigurnoj sobi, pokazuje da sigurnost ne postoji ni u vlastitom stanu. Zodijak se savreno uklapa u taj niz, meutim, razlika spram dosadanjih Fincherovih ostvarenja sastoji se u pomicanju fokusa s indivi-dualnog psiholokog profila na kolekti-vni. Premda je Robert Graysmith, uz detektiva Toschija, narator i predmet radnje, Fincheru nije toliko do portre-tiranja glavnih junaka, koliko do toga da portretira cijelo drutvo koje se nalo u sreditu zloina. Naime, upravo zbog medijske panje i simbioze medija i zlo-ina, sluaj Zodijak je karakteristian po tome jer je ameriko drutvo sedamde-

Zodijak naa nova babaroga

8 IX/215, 4. listopada 2,,7.

cmyk

f i lmsetih godina dovelo u izvanredno stanje. San Francisco tih godina je na vrhuncu liberalizma, tu su Summer of Love i hipi etvrt Haight Ashbury, a onda se niotkuda pojavi ovjek koji ubija mlade koji vode ljubav u autu, kao da eli rei va liberalizam nije dobar, kao da se opet vraa konzervativizam iz pedese-tih godina. Zodijak postaje neka vrsta moderne babaroge, Ono iz mranih ulica i tmine noi koje vreba na nevinu mlade i mir u susjedstvu. Fincher e u intervjuu rei da je upravo to bio povod za snimanje filma masovna psihoza koja se rodila zajedno sa Zodijakom. Redatelj je imao oko sedam godina i ivio u okrugu San Francisca kad se dogodilo neto dotad nevieno: njegov kolski autobus dobio je policijsku pra-tnju. Netko je zaprijetio da e pukom pucati u kotae busa, a zatim poubijati sve putnike, kazao mu je kasnije njegov otac. To je, dakako, bio Zodijak. U filmu viamo slinu scenu: svog sedmogodi-njeg sina Robert Graysmith (u sjajnoj izvedbi Gyllenhala koji pokazuje svu strepnju karakteristinu za brinog oca) prati do kolskog autobusa, ali u zadnjem trenu odluuje da e sam toga dana sina odvesti u kolu. Fincher e rei da su sva djeca na igralitu i u koli ve brujala o tome kako neki Zodijak hara susjedstvom i ubija. Javlja se strah od grada, termin koji u svojoj knjizi uvodi Evely Lu Yen Roloff (Die SARS-Krise in Hong Kong, Transcript, 2007.), ali koncentrirajui se na jedan naizgled dijametralno suprotni predmet: SARS-virus u Hong Kongu. Neki je ovjek zakaljao u podzemnoj eljeznici. Meu svim prisutnima raa se strah. Neki od putnika ve nose maske, drugi ih upravo stavljaju. Svi ljudi izbjegavaju kontakt s nepoznatim ljudima. Slinost izmeu San Francisca sedamdesetih i Hong Konga 2003. nije samo u tome da se rairila masovna psihoza: u Zodijakovu je gradu uveden policijski sat i ulice su nou zbog straha od ubojice bile puste, dok su se u Hong Kongu ispraznili svi javni prostori, a ljudi vie nisu odlazili ni u oping centre, nego su ili samo po najnunije namirnice. Slinost je u tome da je i u jednom i u drugom gradu real-na opasnost bila mnogo manja nego to se to mislilo, odnosno mnogo manja od slike opasnosti koju su stvorili mediji. Statistiki je SARS-om bilo inficirano samo 0,025 posto stanovnitva Hong Konga, dok minornu vanost Zodijaka najbolje pokazuje novinar Paul Avery u svojoj konstataciji da je broj ubojstava koje je poinio Zodijak neusporediv s brojem ubojstava koja se svakodnevno dogode u gradu. Kad Evelyn Lu Yen Roloff u svojoj studiji pokazuje kako je Hong Kongom zavladalo izvanredno stanje koje je najprimjerenije okarakte-rizirati kao panoptizam o kojem govori Foucault i kao drutvo kontrole o kojem govori Deleuze, onda je to isto mogue rei i za San Francisco sedamdesetih. Naime, u gradu je zavladala potpuna pa-ranoja i psihoza: nepotrebni kontakti s vanjskim svijetom svedeni su na najma-nju mjeru svatko je potencijalni uboji-ca, svatko je potencijalna rtva. Jednako kao to je SARS nazivan najopasnijim virusom, ubojitijim od Ebole i poput Holokausta (kako su, posve u raskoraku s injenicama, tada izvjetavali vodei svjetski mediji), tako je i jedan serijski ubojica postao najveom prijetnjom dotad normalnom ivotu i prouzroko-vao urbanu paniku. Nevidljivo udo-vite SARS i udovite Zodijak (pri emu je simptomatino da vie od 50 posto serijskih ubojica dobije nadimak udovite) uli su u teritorij sebstva,

kako je Erving Goffman nazvao vlastiti teritorij koji nastoji izbjei neeljena i neoekivana uznemiravanja. Teritorij sebstva slui za odreivanje identiteta kroz markiranje granica onoga to se poima kao intimno, privatno i javno, a upravo neeljeni, neoekivani i ono-strani doljaci (virus, ubojica, itd.) pred-stavljaju najveu prijetnju za ouvanje normalnog ivota. Zodijak u tom smislu funkcionira kao onaj Drugi.

Tko je taj Drugi?Problem sa serijskim ubojicom je u

tome da koliko god znaenja pripiemo Drugome uvijek ostaje onaj segment njegove elje koji ne razumijemo. Zato on to radi? Koji je obrazac njegovih zloina? (pitanje koje si stalno posta-vljaju detektivi u filmu). Tjeskoba i trauma pojedinca, ali i cijelog drutva rezultat je upravo tog neznanja. to Drugi eli? Kad Zodijak obznani da e odsad ubijati bez reda i ikakvih pravila ubojstva e, primjerice, izgledati kao obine nesree onda to predstavlja vrhunac tjeskobe. Pitanje to sam ja, koje mjesto zauzimam za Drugoga? dobiva svoj odgovor. Ja sam samo objekt njegove nedokuive elje. Svi smo mi potencijalne rtve. Mi sad, dodue, zna-mo da smo u oima tek predmeti i obje-kti njegove elje i zloina, ali tjeskoba i dalje funkcionira jer mi ne znamo zato on to ini. Koji mu je motiv? Koji mu je obrazac? Tjeskoba se raa upravo iz nemogunosti odgovora na to pitanje. Taman kad pomislimo da smo pronali obrazac (ubijanje mladih parova, u autu, na jezeru, itd.), on iznenada mijenja obrazac (ubija taksistu, prijeti ubija-njem djece iz kolskog autobusa, itd.). Premda je Zodijak konstantno u okviru Simbolikog poretka, on ujedno funkci-onira kao ono Realno, kao neto ono-strano, s one strane simbolikog i ime-novanja. Zodijak se ne moe identifici-rati. U tom smislu i duljina Fincherova filma (za koju su mu neopravdano mno-gi prigovarali) na neki je nain ilustra-cija te potrage. Naravno, u Lacanovoj je teoriji Realno s one strane Simbolikog poretka nemogue ga je imenovati. Meutim, Zodijak postaje neki konglo-merat Realnog i Simbolikog. Zodijak je Drugi kao simboliki poredak, ali istovremeno zauzima poziciju Drugog kao drugog subjekta. Lacan tvrdi da govor ne nastaje ni u Egu ni u subjektu, nego u Drugome, pokazujui da su govor i jezik izvan ljudske kontrole, da uvijek dolaze s nekog drugog mjesta. Nesvjesno je diskurs Drugoga, rei e u Spisima. I doista, Zodijak funkcionira upravo kao neka vrsta nesvjesnog, kao Id kojim dominira naelo ugode i koji je odgovoran za nae primarne nagone koji trae trenutano zadovoljenje i u koje spada i agresija. Id je, kao to zna-mo, amoralan i egocentrian, ignorira drutvene norme, a glavni mu je motiv samoodranje. Detektivi i novinari iz Fincherova filma u tom smislu kao da se rukovode Freudovim naelom Wo Es war, soll Ich werden, a Zodijak kao da predstavlja psihoanalizu ubojice: gdje je Id, tamo mora doi Ego. Koliko opsesivna ta potraga moe postati prvi puta pokazuje Dave Toschi kad je uvjeren da je ubojica Arthur Leigh Allen: ne samo da je njegov otac bio u mornarici, a ubojica je nosio vojnike izme, nego je nosio i sat marke Zodiac, ivio u blizini mjesta zloina, mogao je pisati s obje ruke, a neki su ak i tvrdili kako je Leigh tvrdio da e ubijati ljude i prozvati se Zodijak. Kasnije njime opinjen postaje i Graysmith. Fincherov film, s obzirom na to da je snimljen

po Graysmithovim knjigama, takoer sugerira da bi ubojica mogao biti Allen. Premda je redatelj ipak odrao dovoljan objektivni odmak i premda doznajemo da ni njegovi otisci ni njegov rukopis, kao ni DNK, ne odgovaraju zloincu, gledatelj tokom filma ipak moe na-sjesti na trag ba kao to su nasjeli i detektiv i karikaturist. Nije toliko bi-tno je li Leigh doista bio zloinac koji stoji iza Zodijaka, niti podudaraju li se dokazi pronaeni na mjestu zloina s dokazima pronaenim kod Leigha. Zodijak pokazuje da kod svake tenje za otkrivanjem zloinca za otkrivanjem Drugog postoji ve unaprijed razra-eni mehanizam koji iskrivljuje sliku. Nemogunost otkrivanja elje Drugog ne potjee samo od toga da on potjee s one strane, nego upravo od te preko-mjerne elje otkrivanja elje. Sama ko-liina pitanja (to eli, zato to radi, koji su mu motivi, koji mu je obrazac, tko je sljedei, itd.), koliko god da pomae u razotkrivanju zloinca, istovremeno odmae. U jednom trenu Graysmith u filmu kae da ne zna vie gdje je. Toliki broj tragova koji su ga vodili s jednog mjesta na drugo, s jedne teze na drugu, s jednog zakljuka na drugi, na kraju su ga doveli nigdje. On vie nije siguran ni u jednu tezu ili zakljuak. Meutim, upravo ta nesigurnost ga dovodi do sigurnosti, do zakljuka da Leigh mora biti taj koji je ubojica. Opsesija njime najbolje se otkriva pred kraj filma, kad Graysmith dolazi u duan u kojem radi Leigh, pogleda ga u oi i bez rijei nekoliko sekundi zuri u njega. Filmski kliej koji uvijek iznova susreemo, a koji glasi elim ubojici pogledati u oi u tom smislu ne znai samo satisfakciju, nego i kraj opsesije. On oznaava ljud-sku tenju za materijalizacijom onostra-nog, nepoznatog, Drugog. U diskursu o totalitaristikim sistemima to je ona logika koja kao simbol svog zla pozici-onira Fhrera, Kobu ili Ducea. U jeziku ljubavi to je traenje satisfakcije u po-trazi za spoznajom zato me voli? koje se manifestira u pitanjima navedi mi tri razloga zato me voli?. Meutim, pro-blem je u tome da nisu Hitler, Staljin ili Mussolini oni koji su jedini odgovorni za zloine, nego su imali svoje sudio-nike (od Himmlera do samog naroda). Jednako tako, razlog zato netko nekog voli jednostavno nadilazi mogunosti izricanja, govora on dolazi s nekog drugog mjesta, nepoznatog, a da ne do-lazi, onda ne bi ni bilo ljubavi. Potraga za Zodijakom u tom smislu predstavlja nemoguu potragu za objektom elje, za onim razlogom koji e nas zadovoljiti. Potraga je nemogua zato jer je zadovo-ljenje nemogue. ak i da Graysmith, nakon to je Zodijaka gledao u oi, dozna da se iza svega krije tek njegova ivotinjska elja za ubijanjem, narcisoi-dna udnja za samopromocijom putem medija ili jednostavno banalnost zla, pitanje je bi li to sprijeilo sve budue psiholoke profile i istraivanja uboji-ine mladosti koja bi ustvrdila da ga je u mladosti zlostavljao otac pa je zato postao serijski ubojica.

Demistifikacija ubojiceFincherov Zodijak izdvaja se iz an-

ra filmova o serijskim ubojicama upravo zato jer se ne koncentrira na psiholo-gizaciju i portretiranje ubojice, nego nastoji ponuditi demistifikaciju ubojice. Fincher e rei: Kao dijete, uvijek sam mislio da je broj Zodijakovih rtava mnogo vei i da postoji golem broj ljudi koji ga trai. Ispada da je bilo tek dvoje ljudi sa zastarjelim telefonima i Bic-olovkama. ak i kad su nam

na televiziji govorili da prolaze kroz kompjutorske podatke usporeujui otiske, u stvarnosti ta tehnologija jo nije ni postojala. Ta izjava otkriva da je ve tada medijsko posredovanje igralo vodeu ulogu u falsifikaciji injenica. U samom filmu vrhunac je kad Dave Toschi u kinu, u trenutku kad jo traje istraga i potraga za ubojicom, gleda ekranizaciju te iste potrage i film te-meljen na zloinima Zodijaka. Rije je o Prljavom Harryu 1971. Navodno je Toschi posluio i kao inspiracija za ulogu Stevea McQueena u Bulittu. No specifinost sluaja Zodijak nije samo na toj razini, ona see mnogo dublje. Sam Zodijak bio je itekako svjestan uloge medija, a osim ina slanja pisama u vodee tiskovine, on u jednom pismu ak navodi da misli da je Egzorcist najbolja satirika komedija koju je ikad vidio. Ironija je u tome da se u treem nastavku Egzorcista ubojica Gemini djelomino temelji upravo na Zodijaku, dokazujui time samoperpetuaciju medija i beskonani krug autoreferen-cijalnosti koji se oito ne moe izbjei kad jednom stupimo u medij. Premda je Zodijak, dok malo bolje promislimo, zapravo bio iznimno smijean ubojica (imao je smijeno ime i jo smjeniju opravu u jednoj sceni ga vidimo u cr-nom kombinezonu i ogrlicom s velikim Zodijak-znakom poput onih Public Enemy ogrlica s golemim satovima na njima), upravo su mediji od njega ui-nili udovite i svemonu babarogu. Jo dan danas postoji subkultura ama-terskih detektiva koji ele rijeiti sluaj i koji vjeruju da pravi Zodijak sada ima oko sedamdeset ili osamdeset godina (ne odzvanja li tu teorija da su i Elvis ili Hitler jo ivi?). Kako bilo, injenicu da je netko toliko polupismen (dovoljno je pogledati bilo koje Zodijakovo pismo kako bi se nalo po nekoliko pogreaka u samo nekoliko redaka) i eljan slave (ak e u jednom pismu, oito posve svjestan holivudizacije svega, pa i zloi-na, rei ekam na dobar film o meni), mogao postati toliko straan treba tu-maiti u svjetlu nepresuive potrebe za mistifikacijom nepoznatog i Drugog, kao i logike poronog kruga medija. U istom pismu gdje navodi iekivanje ekranizacije svojih zloina, Zodijak se pita tko e ga glumiti. Fincherov film ga je iznevjerio upravo na toj toci i u tom pogledu izaao iz klopke medija koju je sam Zodijak ispleo. On pro-kazuje maineriju medija i paranoju grada, a sam ubojica u cijeloj prii i nije toliko bitan. Zodijak moe biti bilo tko, tako dugo dok se pune novinski stupci i dogaaju novi zloini. U tom smislu simptomatino je da je sam Zodijak navodno preuzimao odgovornost i za ubojstva koja nije on poinio, nego je o njima proitao u drugim novinama i tek naknadno poslao pisma u kojima navodi detalje ubojstva. To nas dovodi i do sljedee pretpostavke: ako je sebi mogao pripisati jedno ubojstvo, onda si je jednako tako mogao pripisati sva ubojstva. Naravno, komadii tkanine uprljani krvlju, koje je slao zajedno s pismima, govore protiv toga, no ta hi-poteza ne mora uvijek biti daleko od istine. Netko je sruio WTC, zato ne bismo ba mi preuzeli odgovornost za taj teroristiki in? U jednom takvom svijetu slavna Bretonova izreka po kojoj bi se najvei nadrealistiki in sastojao u tome da izaemo na trg i nasumino ponemo pucati po svim prolaznicima, tako dugo dok nas ne ulovi policija, vie uope nema smisla. Samoperpetuacija medija i najveem apsurdu moe pridati neko znaenje, neku vrijednost.

9IX/215, 4. listopada 2,,7.

cmyk

f i lm

Struja na govna

Emru Townsend

Jedan od najsmjenijih i dobro napravljenih animiranih filmova u posljednje vrijeme nasilan, brz, lud, bizaran, besramna komedija koja se potpuno temelji na glupostima. Radnja je smjetena u budunost u kojoj svijet energiju crpi iz ljudskih fekalija

Aachi & Ssipak, reija, Jo Beom-jin; Juna Koreja 2007.

achi & Ssipak drugi je animirani film koji je ove godine bio prika-zan na Fantasia film festivalu u

Montrealu. Rije je o korejskom filmu koji je, usprkos nasilju i urbanoj distopi-ji, miljama daleko od Tekkona Kinkreeta koji je otvorio Festival ili drugih korej-skih uradaka kao to su Sky Blue ili My Beautiful Girl, Mari. Za razliku od tih filmova, koji se bave nekom vrstom in-trospekcije, Aachi & Ssipak je posve be-sramna komedija koja se potpuno teme-lji na glupostima. (Stoga bi mu mjerilo morao biti korejski crti Doggy Poo).

Dakle: radnja je smjetena u bu-dunost u kojoj svijet energiju crpi iz ljudskih fekalija. Svim je ljudima u anus implantiran identifikacijski prsten, pa svaki put kad odu u kupaonicu bivaju nagraeni okoladnim prutiem s vo-nim punjenjem mljac i, kao, sluaj-no, sladoledima na tapiu koji izazivaju ovisnost. Plavi mutanti pod vodstvom miiava, ispirsana mesije s dreadlocksi-ma u tolikoj su mjeri pljakali poiljke okoladnih prutia u Govnogradu da je faistiki gradski lider s uznemirujue lutkastom facom jednom ludom znan-stveniku naredio da od leeva napravi super-kiborga koji e se boriti protiv njih. U meuvremenu, Aachi i Ssipak, dva mala kradljivca okoladnih prutia, upadaju u frku zahvaljujui njihovu beskorisnu suradniku, producentu pornia Jimmyju, koji sanja o tome da postane autor ozbiljnih filmova. Dok se Jimmy osveuje, oni upoznaju seksi Betsy, a Ssipak se za-ljubljuje u nju na prvi pogled; Betsy postaje macguffin cijeloga filma kada joj na silu u anus implantiraju novi prsten koji proizvodi gomile okoladnih prutia ka-dgod obavi nudu, to nadalje komplicira cijelu situaciju do te mjere da svi nekoga pokuavaju uhvatiti i/ili ubiti, uje-dno elei epati Betsy kao glavnu nagradu.

A najbitnije jest: u ovom trenutku ra-

zboriti bi ljudi bez sumnje odmahnuli glavom u uenju te odetali. Ujedno bi propustili jedan od najsmjenijih i dobro napravljenih animiranih filmova koje sam gledao ove godine. Nakon to smo pogledali film, Kino Kid je to dobro sroila rekavi To je to to jest kazala je to ne slijeui ramenima i mrmljajui Ah, to se tu moe. Time je zapravo htjela rei da je u prvih deset minuta filma, izmeu eksplozije i po-tjere autima/pucnjave, odmah jasno o kakvoj je prii rije. A kad se ustanovi na emu se temelji pria (svijet pokreu govna!), nema potrebe za traenjem gross-out ala ili ljigavim zvunim efe-ktima; to je samo dio svijeta, poevi od reklamiranja. (Naravno, reklame o sretnim zajednicama koje zajedno ke-njaju apsurdne su, no jesu li apsurdnije od animiranih marirajuih cigareta ili mauih tabli naftne kompanije Esso? Ne, doista.)

Na stranu skatologija, Aachi & Ssipak ujedno je nemilosrdan akcijski film koji istodobno uspijeva biti ultranasilan (oni plavi mutanti izazivaju izvrsne eksplo-zije a tijela ne plutaju) i u maniri crti-a. Ako bacite pogled na slubenu web stranicu filma, vidjet ete to mislim. ak i kada se kiborg obraunava s mu-tantima s tolikim arom i stilom koji bi izazvao ljubomoru svih Terminatora, njegovo tijelo i oprema spljoti se i iri kao to to i oekujemo od aljivih crtia. A dodatne bodove dajem reda-telju/scenaristu Jo Beom-jinu zato to je u film ubacio raznorazne interne ale koje su doista smijene same po sebi i ne privlae pozornost na sebe (u tome i jest stvar, s iznimkom Jimmyjeva ispada u Jiffybaru kad se predozirao). Ako ste gledali Krstaricu Potemkin vrisnut ete zbog duge improvizacije u sekvenci

stepenica u Odesi, no ako niste, i dalje je smijeno i uzbudljivo samo po sebi.

to se dizajna i animacije tie, Aachi & Ssipak je i dosljedan i ambiciozan. U tom je prljavom, gnjilom svijetu sve vizualno ujednaeno, a film je prepun dinamike kompozicije, animiranih pokreta kamere i brzog, ali jasnog nasta-janja crtia koje je posljednja etiri dese-tljea mnoge ljude privlailo animaciji.

Na jednom od mnogih plakata ovoga filma stoji kako je u njemu prikazana dvodimenzionalna otkaena akcija u fantastinom trodimenzionalnom svijetu! Tono je da u filmu ima i tro-dimenzionalnosti, a ona je, s dvije-tri zanemarive iznimke, sasvim dobro in-tegrirana u njega. Budui da sam film (zasad) gledao samo jedanput, pretpo-stavljam da su trodimenzionalni digi-talni alati uglavnom koriteni za sve sto je bilo prezamreno za crtanje rukom, no redatelj je prezamrenu granicu postavio odve visoko. Rezultat je to da dobivamo dojam odreene pretjeranosti, ponekad ivahnosti, ponekad elastino-sti tijekom akcijskih sekvenci, umjesto doslovnog pokreta i brzine. (Stoga bih uvijek scene svemirskih borbi u Macrossu pretpostavio onimau Robotech: The Shadow Chronicles.)

Osvjeava injenica da sadraj filmae nije ulijenio ili uinio odve zadovoljnima u njihovoj subverzivnosti. Pria Aachija & Ssipaka i njihova animacija zajedno ine vrst, zabavan akcijski film. Ne znam postoji li mogunost da se film pojavi na tritu za kunu upotrebu, no, sreom, korejski DVD ima engleske titlove.

S engleskoga prevela Gioia-Ana Ulrich.Objavljeno na web-stranici

www.fpsmagazine.com/blog/2007/07/aachi-ssipak.php

Radnja je smjetena u budunost u kojoj svijet energiju crpi iz ljudskih fekalija. Svim je ljudima u anus implantiran identifikacijski prsten, pa svaki put kad odu u kupaonicu bivaju nagraeni okoladnim prutiem s vonim punjenjem mljac i, kao, sluajno, sladoledima na tapiu koji izazivaju ovisnost. Plavi mutanti pod vodstvom miiava, ispirsana mesije s dreadlocksima u tolikoj su mjeri pljakali poiljke okoladnih prutia u Govnogradu da je faistiki gradski lider s uznemirujue lutkastom facom jednom ludom znanstveniku naredio da od leeva napravi super-kiborga koji e se boriti protiv njih

10 IX/215, 4. listopada 2,,7.

cmyk

razgovor

AbramAbramEkologija magije

avid Abram udno-vata je kombinacija antropologa, filozofa i

maioniara. Premda je niz godina radio kao maioniar u Sjedinjenim Dravama i Europi, vei dio svojega znanja o magiji povezuje s vremenom koje je proveo u Indoneziji, Nepalu i ri Lanki, gdje je uio od tamonjih vraeva. U maioniarstvu nije rije tek o zabavi, istie on. Zadatak je maioniara osupnuti naa osjetila i osloboditi nas od zastarjelih naina razmilja-nja. Maioniar igra i zna-ajnu ekoloku ulogu, kae nadalje, jer on je posrednik izmeu ljudskog svijeta i onog vie-nego-ljudskog koji na-stavamo.

Kada je Abram 1996. objavio svoju prvu knjigu, The Spell of the Sensuous, recenzenti jednostavno nisu uspijevali nai dovoljno hvale za nju. Village Voice primijetio je da Abrama krasi jedan od onih rijetkih duhova koji, poput duha glazbenika ili velikog matematiara, stapa sanjare-nje i praktinu inteligenciju. Utne Reader nazvao je Abrama vizionarom zato to svoje tekstove i predavanja proa-rava arolijom, kao i zbog njegova sve snanijeg utjecaja na ekoloki pokret. Knjiga The Spell of the Sensuous dobila je na kraju uglednu Lannanovu knjievnu nagradu za ne-pro-zna ostvarenja. Ona se dotie irokog niza tema, od naeg zapaanja prirodnog svijeta do naina na koji se sluimo jezikom i simbolima pri obra-ivanju naeg iskustva.

Oslobaanje osjetila od statinih obrazaca

Kako vas je uope privuklo maioniarstvo?

Prvi sam put maioni-arski nastup vidio kao klinac od osam ili devet godina, i nakon toga pokuao sam nauiti neto o tome. Ali bio sam nespretan i nita mi nije polazilo za rukom kako treba. Vratio sam se maioniarstvu negdje u esnaestoj. Silno me obuzelo to umijee u kojem se trudite da se dogodi ne-to nemogue, da stvorite nemogu doivljaj, doivljaj toliko proet tajanstvenou da zaprepatene ljude uspijeva trgnuti iz svih njihovih una-prijed stvorenih predodbi. Kada maioniar uspije posti-i to da kamen nestane, a onda ga ponovo izvui niotkuda, ili kad natjera kovanicu da pre-lazi s ruke na ruku, ostavljeni smo bez okvira unutar kojega

bismo to mogli objasniti. Odjednom se otiskujemo u onaj otvoreni prostor izravnog osjetilnog iskustva, zatjeemo svijet bez unaprijed stvorenih predodaba, pa i ako samo na trenutak. Maioniar je ovjek koji naa osjetila oslobaa od statinih obrazaca u kojima ih dre nae pretpostavke, zasta-rjeli naini razmiljanja, te sti-lovi govora i diskursa. Upravo je to otkrie doista potaknulo i moje maioniarstvo.

Je li istina da ste se kao student uzdravali maioni-arskim nastupima u slavnom restoranu Alices?

Da, svoju profesionalnu karijeru zapoeo sam kao kuni maioniar tog resto-rana iz krasne pjesme Arla Guthrieja. Tamo sam nastu-pao nekoliko puta tjedno i u stankama izmeu obroka obilazio stolove izvodei svoje trikove. Izvodio sam to za obi-telji ili mlade parove. Znate, dali bi znak maioniaru i zamolili ga da uini neto s kovanicom ili pilom karata. Morao sam meutim paziti da ne napravim neto presilovito jer nisam elio nikoga zabeze-knuti toliko da mu upropastim tek.

Prepiliti enu popola ili tako neto.

Upravo tako. U tim sam se dakle nastupima suzdravao od takvih efekata. U restoranu sam radio tri ili etiri godine. Onda sam poeo nastupati diljem Nove Engleske. Kasnije sam prekinuo i studiranje na godinu dana, kako bih lutao Europom kao ulini maio-niar.

Kako je to dovelo do vaeg kasnijeg zanimanja za ekolo-giju i antropologiju?

Kada sam se odluio vra-titi na fakultet zavriti studij, poeo sam se jako zanimati za primjenu magije u medicini. Upalo mi je u oko da je rije o vrlo staroj povezanosti, da su u tradicionalnim drutvima iscjelitelji esto i arobnjaci. Krenuo sam tako kao putu-jui maioniar meu razne domorodake, tradicionalne kulture jugoistone Azije i Nepala u nadi da u, sluei se svojim maioniarskim umi-jeem, otkriti i upoznati neke tradicionalne arobnjake ili iscjelitelje koji u tim kultura-ma primjenjuju svoju vjetinu.

Jesu li bili spremni po-dijeliti svoje tajne s jednim Amerikancem?

Jesu. tovie, bio sam vrlo uspjean. Kad bi ti vraevi do-znali za tog zapadnjaka koji, eto, ima izvjestan dodir s pre-

cima (tako su to oni nazivali), ili koji kontaktira s duhovima, pozvali bi me u svoje domove i predloili mi da razmijenimo tajne. Katkad bi me ak po-zvali da sudjelujem u njihovim obredima.

Ali vi ste se ipak bavili ma-gijom prilino drukijom od njihove.

Da, ja sam svoju vjetinu usvojio od amerikih mai-oniara i iz knjiga. O magiji sam razmiljao kao o vjetini nastaloj kao oblik zabave. Pokazalo se, meutim, da je rije o najstarijoj vjetini uo-pe. Smo maioniarstvo ima svoje korijene u amanovom ili arobnjakovom mijenjanju percepcije i osjetilne ustroje-nosti.

Maioniar radi s percepcijom

Bave li se ikad vraevi ma-ioniarstvom?

Neki da, ali ne svi.Moete li navesti neki pri-

mjer? Pa, svi smo uli za ki-

rurge-medije, ljude koji se slue vrstom neega to bismo mogli nazvati magijom. Na Filipinima, na primjer, ukla-njaju bolest iz tijela tako to prelaze rukom preko njega i prave neku vrstu nevidljiva reza. Zatim ruku zavlae u tijelo i izvlae neto krvavo to bace u vatru. To je maioni-arstvo. Ti takozvani kirurzi-mediji koriste se esto upo-trebljavanom tehnikom koju nalazimo diljem svijeta. Na alost, mnogi od tih Filipinaca koriste se tom vrlo starom tehnikom samo za osobno bogaenje. Stoga ona esto nije onoliko djelotvorna ko-liko bi mogla biti kada bismo se njome sluili na autentian nain, ne samo u slubi ljud-skog zdravlja nego i zdravlja svekolike mree ivota.

Sjeam se jedne prie koju sam prije mnogo godina pro-itao u asopisu The Atlantic Monthly. Neki engleski filma pisao je o tome kako je poe-tkom ezdesetih na jednome seoskom trgu na ri Lanki sni-mio vrlo sloen obred. Cijela je stvar bila vrlo dojmljiva, a vrhunac je bio kad je fakir ma-em doslovce raskomadao ivog djeaka, strpao zatim okrva-vljene udove u vreu i odetao. Vidjevi to, filma je ostao u po-tpunosti zapanjen, poput mno-gih drugih promatraa. Ali njegova je zapanjenost bila jo i vea kad se vratio u Englesku i razvio film. Pokazalo se da je cijeli onaj dogaaj bio sofistici-rana iluzija, percepcijski trik

izveden nad cijelom skupinom ljudi.

Da, maioniar je ovjek koji ima posla s percepcijom. Nekada ima posla s osjetilima jednog jedinog ovjeka, neka-da sa skupinom ljudi, a nekada i s mnogim drugim biima ljudima, ali ne samo s njima. Bitno je shvatiti da sm ma-ioniar esto doivljava isto ono to doivljavaju i ostali promatrai. Jedino ako mai-oniar padne u dubok zanos, moi e i ostali doivjeti taj zanos jednako raskono i du-boko poput samog maionia-ra. Nije, dakle, rije o tome da on stoji sa strane i manipulira cijelim dogaajem izvana, kao to se ovdje na Zapadu misli da rade hipnotiari.

Ali taj dogaaj koji vi spo-minjete ve se silno razlikuje od naina na koje se magijom koriste u potpuno domoroda-kom, plemenskom kontekstu. Ondje se magijom nikada ne bave radi zabave. Njome se slue kao nainom na koji svi-jet odravaju ivim i zdravim, a ljude u zdravoj povezanosti s ostatkom prirodnoga svijeta.

U opisivanju vraa upotre-bljavate izraz uvar granice. to pod time podrazumijevate?

Ustanovio sam da je tek nekolicina vraeva koje sam upoznao iscjeliteljsku djela-tnost smatrala svojom prven-stvenom ulogom ili funkcijom unutar zajednice. Zato, iako u svojem selu jesu bili iscjelitelji, ili vraevi, svoju sposobnost iscjeljivanja doivljavali su kao popratni proizvod svoje vani-je djelatnosti. Ta njihova va-nija djelatnost povezana je s injenicom da oni rijetko kada ive u vlastitoj zajednici ili u samome selu. Uvijek ive po-dalje, na rubu ili odmah izvan sela meu riitima ili pod naslaganom gomilom neobra-enog kamenja, s obzirom na to da njihova umijea izlaze iz podruja ljudskog. Oni su, da tako kaemo, posrednici izmeu ljudske zajednice i one vie-nego-ljudske svijeta i-votinja, biljaka, drvea, ak se i cijele ume smatraju ivim, razumskim silama. ivim bi-ima smatraju se ak i vjetrovi i razliite vremenske prilike. Sve je nabijeno ivotom. Sve se giba. Radi se tek o tome da se neke stvari gibaju sporije od drugih, poput planina ili samog tla. Ali sve posjeduje vlastito gibanje, vlastiti ivot. A arobnjaci su bili upra-vo oni pojedinci koji su bili najosjetljiviji na poticaje tih ne-ljudskih oblika. Upravo su arobnjaci najlake mogli

Scott London

U razgovoru s domainom radijskog programa Insight and Outlook, ovaj neobini

antropolog-filozof-maioniar tvrdi da svoje

oblike svijesti trebamo proiriti tako da oni ne

ukljuuju samo jezik i pismo nego i magini svijet osjetila.

Moramo obnoviti svoju komunikaciju sa svim biima i njihovim razliitim vrstama

svijesti

Davi

Davidd

O magiji sam razmiljao kao o vjetini nastaloj kao oblik zabave. Pokazalo se, meutim, da je rije o najstarijoj vjetini uope. Smo maioniarstvo ima svoje korijene u amanovom ili arobnjakovom mijenjanju percepcije i osjetilne ustrojenosti

11IX/215, 4. listopada 2,,7.

cmyk

razgovorstupiti u svojevrstan odnos s drugim biima, poput hrasta, ili abe.

Koju vrstu odnosa? Svaki arobnjak kojeg

sam upoznao imao je niz i-votinja, biljaka ili prirodnih oblika s kojima je bio u vrlo intimnoj povezanosti. Kao to vjetiinu crnu maku nazi-vamo njezinim intimusom, tako i u tim animistikim drutvima arobnjak moe za svojeg intimusa imati vranu, abu, ili moda jednu vrstu kauukovca. To tako-er moe biti odreena vrsta nevremena, oluje, bia koje e, im se ukae na nebu, rei arobnjaku da je vrijeme da izae, da se jednostavno za-gleda u takve oblake i naui od njih ono emu bi ga mogli pouiti.

Svijet je proet magijom

Moda na isti nain na koji konji mogu predosjetiti ze-mljotres.

Upravo tako. Druge i-votinje arobnjaku slue po-put dodatnog skupa osjetila, novog kuta iz kojega moe vidjeti, uti i osjetiti ono to se dogaa u svijetu oko njega, jer mi smo ogranieni svojim ljudskim osjetilima, ivanim sustavom, svojim parom ruku i nogu. Ptice toliko vie znaju o zbivanjima u zraku, o nevi-dljivim vjetrovima, nego to mi ljudi moemo spoznati. Promatramo li pomno ptice, moemo zapoeti uiti o tome to se dogaa na nebu i u zra-ku jednostavno promatranjem naina na koji one lete.

Gdje onda oni povlae gra-nicu izmeu magije i zbilje?

U tradicionalnim kultura-ma ta se granica ne povlai. U domorodakim, plemenskim ili usmenim kulturama svijet je proet magijom. Nema ni-ega to na neki nain ne bi bilo magijsko, jer je ve i sama injenica to svijet postoji pri-lino udo. To to on nastavlja postojati, to se neprestano odrava u postojanju, tajna je nad tajnama. Svijet je proet magijom. Temeljni magijski doivljaj iz kojega izviru svi drugi oblici magije upravo je taj osjeaj povezanosti s toli-kim drugim oblicima svijesti, od kojih se veina znatno ra-zlikuje od naeg.

Kako oni iscjeljuju ljude? Kao to sam rekao, ama-

ni i vraevi koje sam susretao na svojim putovanjima uvijek su govorili da je njihova mo iscjeljivanja ljudi popratni proizvod jednog drukijeg iscjeljivanja. Njihova je prven-stvena zadaa iscijeliti odnos izmeu sela i zemlje, usposta-viti ravnoteu izmeu ljudske zajednice i vie-nego-ljudskog polja sila. Kada vra ne bi isto-dobno nudio svoje molitve, hvalospjeve i obredne radnje drugim ivotinjama i silama zemlje i neba, mogao bi on iscijeliti nekoga u zajednici, ali bi se razbolio netko drugi, pa bi zatim iscijelio toga drugog,

a razbolio bi se netko trei. Izvorom bolesti esto se sma-tra neuravnoteenost unutar odreene bolesne osobe, ali taj izvor zapravo lei u odnosu izmeu ljudskog sela i zemlje koja ga uzdrava, zemlje koja daruje svoju hranu, ivotinja, od ije se koe onda izrauje odjea, te biljaka koje slue kao hrana i lijek. Ljudi toliko toga uzimaju od zemlje, a a-robnjakova je zadaa pobrinuti se da mi ljudi uvijek neto i vratimo zemlji, kako bi se tako uspostavio dvosmjeran protok, a granica izmeu nas, ljudske kulture, i ostatka prirode osta-la propusnom. arobnjak vodi rauna o tome da ta granica bude opna s dvosmjernim protjecanjem, te da se granica nikad ne pretvori u barijeru koja bi ne-ljudske sile odsjekla od nae svijesti.

Imamo li mi u zapadnoj kulturi ljudi koji bi bili ekvi-valent vraevima, koji bi oba-vljali neku slinu funkciju?

Imamo nekoliko pri-blinih ekvivalenata, poput terenskih biologa koji uspi-jevaju stupiti u prisan odnos s vrstom koju prouavaju. Ali mi, pripadnici zapadne civilizacije, nismo skloni vje-rovati u magiju. Stoga smo uvelike zaboravili ulogu koju ima magija. Veina maio-niara zavri nastupajui u mjestima poput Las Vegasa. Sebe smatraju iluzionistima, ljudima koji nastoje stvoriti iluziju magije. Ali oni sami u magiju ne vjeruju. U kakvo li je jadno stanje zapalo umijee magije. To je kao kada veina glazbenika i koncertnih umje-tnika ne bi doista vjerovala da postoji istinska glazba. Imali bismo tada pijaniste za klavi-rima ukraenima bljetavim lampicama i plesaice koje se smjenjuju jedna za drugom dok oni izvode svoju bljetavu glazbu. Na Zapadu je magija svedena upravo na to. Ona za nas vie ne postoji.

Jezik prekida povezanost s prirodom

to se dogaa kulturi lienoj magije?

Kao prvo, njezin odnos s prirodnim okruenjem biva jako osiromaen. tovie, svo-jim zanemarivanjem, svojim zaboravom svih tih drugih oblika svijesti drugih ivotinja, biljaka, voda, izazvali smo u prirodnome svijetu krizu nevi-enih razmjera , i to ne iz neke zlobe, nego jednostavno zato to mi doista prirodu vie ne prepoznajemo. U naoj kulturi ona se doima nekom vrstom pasivne pozadine na kojoj se odvijaju sva naa ljudska dogaanja, a jedino su ljudska dogaanja suvisla, doim ono to se dogaa u prirodi mi, eto, i ne primjeujemo, to u biti i ne postoji. Za nas priro-da nije vitalna.

Kako li se to razlikuje od svijesti u jednoj magijskoj ili animistikoj kulturi, prema kojoj na sve to mi kao ljudi inimo snano utjeu nae

interakcije sa zemljom pod nama i zrakom koji se kovitla oko nas, i drugim ivotinjama.

Kazali ste da neki terenski biolozi uspijevaju u svojem poslu uhvatiti bit magije. Padaju mi na pamet i neki prirodopisci za koje vrijedi isto Peter Mathiessen, na pri-mjer, Terry Tempest Williams, Barry Lopez.

Bez daljnjeg. Doista mi-slim da se neki prirodopisci bave iznimno znaajnom ma-gijskom djelatnou. Izvode neto to bismo mogli smatra-ti magijom rijei primaju se jezika s krajnjom obazrivou, nastojei iznai nain kako da govore a da ne povrijede nae srodstvo s ostatkom ive prirode.

No u knjizi The Spell of the Sensuous ipak istiete da je jezik otiao prilino daleko u smjeru presijecanja nae osje-tilne povezanosti sa svijetom prirode.

Da, jer tako mnogo nai-na na koje u naoj kulturi go-vorimo neprestano nijeu uza-jamnost naih osjetila i ostatka osjetilnog svijeta, naih tijela i golemog tijela zemlje. Kada govorimo o zemlji kao o stva-ri, nijeemo svoju povezanost sa zemljom. Kada govorimo o prirodi kao o nizu objekata, a ne kao o zajednici subjekata, u biti zatvaramo svoja osjetila pred svim drugim glasovima koji nas okruuju.

Siguran sam da nisam prvi koji vas pita zato ste, u elji da sve to izrazite, odluili na-pisati knjigu, sluiti se dakle rijeima i apstraktnim argu-mentima

Pa, bilo mi je jako vano napisati knjigu koja e progo-

voriti takozvanim strunjaci-ma, napisati knjigu koju nee biti mogue olako odbaciti kao fikciju, ili puku poeziju. Ne redi se o tome da vjerujem da je poezija neto puko, ali u naoj kulturi ima ih toliko koji tako misle skloni su misliti da je poezija neka vrsta sekundarnog koritenja jezika. Ne uviamo da j