DOMINE SPERAVIIN TE

HRVATSKIH RIMOKATOLI◊KIH ¸UPA TORONTO • MISSISSAUGA • OAKVILLE

broj 2521. lipnja 2009.

stranice 1, 3, 4 i 5 uredila Ωupa Oakville

DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Papa Benedikt XVI proglasio je sve≈eni√ku godinu u povodu 150. obljetnicesmrti svetog arßkog Ωupnika Ivana Marije Vianneya (1786.-1859.)

Godina zapo√inje 19. lipnja ove godine na blagdan Presvetog Srca Isusova, azavrßava na isti blagdan slijede≈e godine velikim me∂unarodnim hodo√aß≈em

sve≈enika u Rim.

Papa otvara sve≈eni√ku godinu Uz 150. obljetnicu smrti sv. Ivana Marije Vianneya

ULAZNA PJESMA: Gospodin je jakost narodu

svome, tvr∂ava spasa svom Pomazaniku. Spasi narod svoj,

Gospodine, i blagoslovi svoju baßtinu, pasi ih i nosi dovije-

ka!

ZBORNA MOLITVA: Daj, Gospodine, da ti uvi-

jek sluΩimo sa strahopoßtovanjem i ljubavlju. Ti nikada ne

kratiß svoga vodstva vjernima koje si utemeljio u svojoj

ljubavi. Po Gospodinu.

◊ITANJE KNJIGE O JOBU (Job 38, 1. 8-11):Gospodin odgovori Jobu iz oluje i re√e: Tko li zatvori more

vratnicama kad burkaju≈ se navrije iz utrobe, kad oblakom

ko haljom ga odjenuh i maglom gustom ovih ko pelenam";

kad njegovu sam odredio me∂u, vrata stavio sa prijevorni-

cama?" Dotle √eß – rekoh – Dalje ni koraka, tu nek se lomi

ponos tvog valovlja!"«

Rije√ Gospodnja - Bogu hvala!

PRIPJEVNI PSALAM: 107 (106), 23-24. 25-26.28-29. 30-31

Hvalite Gospodina, jer dovijeka je ljubav njegova

..............................................................................................

Oni koji la∂ama zaploviße morem da po vodama silnim

trguju: oni vidjeße djela Gospodnja, √udesa

njegova na pu√ini.

..............................................................................................

On re√e i olujni se vjetar uzvitla ßto u visinu diΩe valove

mora. Do neba se dizahu, u bezdan se spußtahu, u

nevolji dußa im ginula.

..............................................................................................

Tada zavapiße Gospodinu u svojoj tjeskobi, i on ih istrΩe iz

svih nevolja. Smiri oluju u tih povjetarac, valovi

morski umukoße.

..............................................................................................

Obradovaße se tißini, u Ωeljenu luku on ih povede. Neka

hvale Gospodina za dobrotu njegovu, za √udesa

njegova sinovima ljudskim!

..............................................................................................

◊ITANJE DRUGE POSLANICE SVETOGAPAVLA APOSTOLA KORIN˛ANIMA (2 Kor 5, 14-17): Bra≈o! Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo

ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umrijeße; i za sve umri-

je, da oni koji Ωive ne Ωive viße sebi, nego Onomu koji za

njih umrije i uskrsnu. Stoga mi od sada nikoga ne poznaje-

mo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga

tako viße ne poznajemo. Dakle, je li tko u Kristu, nov je

stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!

Rije√ Gospodnja - Bogu hvala!

PRIJE EVANÎELJA: Aleluja! Aleluja! Prorok

velik usta me∂u nama! Pohodi narod svoj! Aleluja!

◊ITANJE SVETOG EVANÎELJA POMARKU (Mk 4, 35-41 Vg 4, 35-40): U onaj dan, uve√er,

re√e Isus svojim u√enicima: »Prije∂imo prijeko!« Oni

otpustiße mnoßtvo i povezu Isusa kako ve≈ bijeße u la∂i. A

pratile su ga i druge la∂e.

Najednom nasta Ωestoka oluja, na la∂u navale val-

ovi te su je ve≈ gotovo napunili. A on na krmi spavaße na

uzglavku. Probude ga i kaΩu mu: »U√itelju! Zar ne mariß

ßto ginemo?«

On se probudi, zaprijeti vjetru i re√e moru: »Utih-

ni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha, Tada im

re√e: »Íto ste bojaΩljivi? Kako nemate vjere?« Oni se silno

prestraßiße pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj, te mu se i

vjetar i more pokoravaju?«

Rije√ Gospodnja - Slava tebi Kriste!

DAROVNA MOLITVA: Gospodine, primi Ωrtvu

pomirenja i hvale: po njoj nas o√isti od grijeha da ti se

svidi ljubav naßih dußa. Po Kristu.

PRI◊ESNA PJESMA: O√i sviju u tebe su uprte,

Gospodine, ti im hranu dajeß u pravo vrijeme.

POPRI◊ESNA MOLITVA: Gospodine, pri√est

svetog tijela i predragocjene krvi obnavlja nam boΩanski

Ωivot. Molimo te da svako slavljenje otajstva u√vrsti jamst-

vo naßeg spasenja. Po Kristu.

DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

¸UPNI VJESNIK • HRV. RKT. ¸UPA: TORONTO, MISSISSAUGA, OAKVILLE; BR. 25/2009, NEDJELJA 21. LIPNJASTRANA 2

¸UPNI VJESNIK • HRV. RKT. ¸UPA: TORONTO, MISSISSAUGA, OAKVILLE; BR. 25/2009, NEDJELJA 21. LIPNJA STRANA 3

Ljudski se Ωivot √esto uspore∂uje s

putovanjem na moru Ωivota. To more

Ωivota nije nam uvijek podjednako

sklono. Ima dana, √ak i godina kroz

koje la∂a naßega Ωivota mirno klizi

ustaljenim pravcem. Nemamo naro√itih

teßko≈a ili problema. Ako i nado∂u, s

lako≈om ih rjeßavamo. No, to je samo

jedna strana medalje. Druga nam govori

kako nitko u svom Ωivotu nije poßte∂en

od ve≈ih ili manjih bura i oluja, koje i te

kako potresaju i ugroΩavaju naßu Ωivot-

nu la∂u. Na te i takve oluje Ωivota aludi-

ra i doga∂aj iz danaßnjega evan∂elja.

Naßavßi se nenadano u oluji, Isusovi se

u√enici boje, u strahu su za vlastiti

Ωivot, a njemu kao da je svejedno, on

mirno spava. "Íto ste bojaΩljivi? Kako

nemate vjere?" – pita ih Isus. U√enici se

boje, uhvatio ih je uΩasan strah - zato ßto nisu imali vjere.

O√ito je da vjera i strah ne idu zajedno, da jedno drugo

isklju√uju. No, √injenica je da strah postoji. Ima takvih trenu-

taka u Ωivotu u kojima se √ini da je sve izgubljeno; gdje se

radi o "biti ili ne biti".

Uzmimo nekoliko primjera iz Ωivota: spoznaja npr. da boluje-

mo od neizlje√ive bolesti i da nema viße nade u ozdravljenje.

Dani su odbrojeni i Ωivot ide posve sigurno svome kraju. Ne

mora se raditi o nama samima, ve≈ o nekome koji nam mnogo

zna√i, bez koga ne moΩemo zamisliti Ωivot... Kolikima se

snovi o bra√noj sre≈i tako brzo rasplinu

te od svih nadanja i o√ekivanja ostaju tek

bijedne razvaline... Rijetko moΩe √ovje-

ka zahvatiti ve≈a bura negoli je nevjer-

nost bra√nog druga, rastava, ostavljenost,

napußtenost... Nije ni bezazlena bura

na≈i se bez posla i najosnovnijih uvjeta

za Ωivot: strepiti iz dana u dan za koricu

kruha, biti bez stana i sli√no... Osim

toga, rijetko da jedno zlo dolazi samo.

Ono je obi√no pra≈eno tolikim drugim

neda≈ama i zlima da se √ovjeku trese tlo

pod nogama... I zato nije √udno da se

√ovjek boji, drß≈e i strepi, sa svoje

Ωivotne la∂e emitira SOS-signale u nadi

da ≈e prona≈i spasenje i rjeßenje.

◊ovjek vjernik odupire se strahu vjerom.

Vjera mu daje novu sigurnost, novu

snagu, zna da se nißta ne zbiva bez Boga

i zato se oslanja na Nj. Svoju sigurnost, svoju nadu temelji na

Bogu.

Onaj tko je sidro svoga Ωivota bacio u Boga, tko Ωivi i djeluje

vjeruju≈i da ga Bog vodi i √uva te se s najve≈im pouzdanjem

prepußta BoΩjoj providnosti, ne moΩe propasti. Ne≈e se moΩda

osloboditi zla ili nevolje koje ga mu√e kako to on zamißlja, ali

≈e se na kraju sve okrenuti na dobro. "Onima koji Boga ljube,

sve se okre≈e na dobro!"

Josip Koprek- preuzeta sa www.glas-koncila.hr

Dvanaesta nedjelja kroz godinu (21. lipnja)Job 38,1.8-11 * Ps 107,23-26.28-31 * 2 Kor 5,14-17 * Mk 4,35-41

Kako nemate vjere?

KARDINAL HUMMES UPUTIO PISMO SVE˛ENICIMA

Katoli√ki puk u cijelome svijetu, biskupija-

ma, Ωupama i krajevnim zajednicama, poz-

van je sudjelovati u sve≈eni√koj godini,

koju ≈e Sveti Otac otvoriti 19. lipnja, na

Svjetski dan molitve za sve≈eni√ko

posve≈enje. Katoli√ki puk Ωeli svoje

sve≈enike „sretne, svete i radosne u svaki-

daßnjem apostolskome radu" – istaknuo je

kardinal Claudio Hummes, pro√elnik Zbora

za kler, u pismu upu≈enom sve≈enicima za sve≈eni√ku god-

inu, koju ≈e Sveti Otac 19. lipnja otvoriti tijekom Ve√ernje u

bazilici svetoga Petra, na svetkovinu Srca Isusova. Sve≈eni√ka

godina se podudara s 150. obljetnicom preminu≈a svetoga

Ivana Marije Vianneya, arßkoga Ωupnika, kojeg ≈e Sveti Otac

u ovoj prigodi proglasiti zaßtitnikom svih sve≈enika u svijetu.

Sve≈enici su zaista vaΩni ne samo zbog toga ßto √ine nego i

zbog toga ßto jesu – stoji u kardinalovu pismu. Kardinal ne

krije slu√ajeve sve≈enika „zaokupljenih teßkim problemima i

krivi√nim situacijama", ßto treba istraΩiti i propisno suditi,

kaΩnjavaju≈i ih, premda je rije√ o „veoma malom postotku" u

odnosu na „veliku ve≈inu" sve≈enika, „veoma zasluΩnih

osoba, odanih sluΩbi, ljudi molitve i karitativnoga pastorala,

koji „ulaΩu sve snage da Ωive vlastiti poziv i poslanje, veoma

√esto s velikim osobnim Ωrtvama, uvijek istinski odani Isusu

Kristu, solidarni sa siromaßnima i trpe≈ima, a koji su

„ponekad i sami primorani Ωivjeti u okolnostima teßkoga siro-

maßtva". Crkva je stoga – isti√e kardinal Hummes – ponosna

na svoje sve≈enike u √itavome svijetu.

Pred nama je dakle godina vjerskih i javnih slavlja za pro-

dubljivanje sve≈eni√koga identiteta u Crkvi i u drußtvu, putem

znanstvenih simpozija, promißljanja, duhovnih vjeΩbi, konfer-

encija i teoloßkih tjedna, znanstvenih istraΩivanja, stru√nih

publikacija i svega ßto ≈e kreativnost krajevnih Crkvi

predloΩiti „za razvijanje zajednißtva i prijateljstva sve≈enika

sa zajednicama koje su im povjerene, za prenoßenje krß≈anske

radosti koja proizlazi iz sigurnosti da Bog ljubi sve≈enike –

stoji u kardinalovu pismu. (kta/rv)

¸UPNI VJESNIK • HRV. RKT. ¸UPA: TORONTO, MISSISSAUGA, OAKVILLE; BR. 25/2009, NEDJELJA 21. LIPNJASTRANA 4

TKO ˛E NAM DATI NOVE SVE˛ENIKE,REDOVNIKE I REDOVNICE !?

Potrebni su nam,

a nemamo ih do-

voljno: ni sve≈e-

nika, ni redovni-

ka, ni redovnica.

Tko ≈e nam ih

dati? Da li nas je

Bog zaboravio ili

nam uskra≈uje

duhovna zvanja?

BoΩe sa√uvaj i

pomisliti ovako

neßto. On kuca, zove, daje, odabire, ali zatvorena su mu vrata mnogih

obitelji, mnogih srdaca. Roditelji i stariji mu stavljaju zapreke, a on ne

≈e na silu, ne Ωeli se sva∂ati s nama, nego samo kaΩe: »Íto ste odabrali,

to i imate». A mi smo odabrali da ih nemamo. Re≈i ≈e mnogi ovo nije

istina i oni svaki dan mole Boga da nam dadne sve≈enika, redovnika i

redovnica i mnogo sve≈enika, redovnika i redovnica i svetih sve≈enika,

redovnika i redovnica. Nije baß tako: mnogi se mole, a ne Ωele roditi

djecu ni za Boga, ni za Crkvu, ni za svoj narod. Djecu koja ≈e biti

sve≈enici, redovnici i redovnice, ve≈ samo za nastavak obiteljske loze.

A sve≈enici, redovnici i redovnice neka budu oni drugi. I kad dje√ak ili

mladi≈ ili djevojka kaΩe da bi poßao u sjemenißte, da bi poßla u

samostan, onda √u∂enje, podsmijeh, odgovaranje od toga, itd. A nekada

su se krß≈anske djevojke molile Bogu da se lijepo udaju, da imaju viße

djece, da im obitelj bude po√aß≈ena BoΩjim pozivom njihova djeteta u

duhovno zvanje. Molile su se svaki dan Bogu da on baci pogled na nji-

hovu obitelj i Ωrtvovale su se na tu nakanu, dakako u tißini srca, da ne

znaju bliΩnji, a kamoli daljnji. One su znale diskretno, povjerljivo i

iskreno porazgovarati o tomu sa svojom djecom i odgajati ih za ideale

sve≈enißtva i redovnißtva. Ne nametanjem, nego da to bude slobodno,

iskreno, s dobrim namjerama sluΩiti Bogu, Crkvi i svomu narodu.

Krß≈anske Ωene osobito, a i muΩevi tako su stvarali ozra√je u kojemu su

mladi prepoznavali BoΩji poziv i imali potporu kad su se odlu√ivali za

sjemenißte i samostan. A kad su se mladi odlu√ili za duhovno zvanje,

podupirali su ih molitvom, simpatijom i lijepom rije√i.

I Ωupne zajednice su se molile da Bog baß iz njihove Ωupe pozove

najbolje mladi≈e i djevojke u duhovni staleΩ. Prije nekoliko godina upi-

tah u Zagrebu grupu mladi≈a koji su zajedno ministrirali u crkvi, ßto

kaΩu za svoga prijatelja iz ministrantskog zbora koji se odlu√io za sje-

menißte, odgovoriße mi: «Ponosni smo!» Ovaj mladi≈ ima njihovu

ljubav potporu i molitvu. O Ωivotu sve≈enika, redovnika i redovnica

√esto se govori nerealno: ponekad kao o √udacima koji ne razumiju ßto

je Ωivot, a ponekad kao o ljudima koji podnose prevelike Ωrtve. A trebalo

bi govoriti o nezaobilaznoj ulozi sve≈enika, redovnika i redovnica u

Ωivotu naßih crkvenih zajednica i da smo mi duΩni osigurati njihovo

funkcioniranje. Íto se ti√e Ωrtava, podnose ih svi, neovisno u kojemu

zvanju bili i bilo koji posao radili, ako ho≈emo biti dosljedni i √estiti.

Gledano op≈enito, sve≈enici, redovnici i redovnice nemaju ve≈e Ωrtve od

roditelja. U ne√emu imaju ve≈e, a u ne√emu manje. A Bog je nagrada

svakomu za njegov Ωivot i rad na zajedni√komu dobru.

MoΩemo li i mi danas imati nove sve≈enike, redovnike i redovnice u

dovoljnom broju i moΩemo li ißta u√initi da ih imamo? MoΩemo i trebali

bismo! Jer nije dovoljno voljeti sve≈enike, redovnike i redovnice i √ekati

da nam ih biskup ili redovni√ki poglavari i poglavarice odnekuda

poßalju: njih treba odgojiti u svojoj Ωupnoj zajednici i dati ih na raspola-

ganje Crkvi, dati ih Bogu da on odredi gdje ≈e raditi: kao Ωupnici, kao

profesori na crkvenim u√ilißtima, u misijama, u odgoju, itd. ¸upna

zajednica koja daje i sama ≈e imati. Svaki √lan Ωupe moΩe pridonijeti

dobivanju sve≈enika, redovnika i redovnica: jedni ra∂anjem,

krß≈anskim odgojem svoje djece, a svi skupa molitvom, potican-

jem i stvaranjem dobroga ozra√ja za sve≈eni√ka i redovni√ka

zvanja. Nije Bog zaboravio Crkvu. A jesmo li moΩda mi zaborav-

ili Crkvu i sebe u njoj sa svojim duhovnim potrebama, s potreba-

ma da imamo sve≈enika, redovnika i redovnica koji ≈e nam dijeli-

ti sakramente, okupljati nas na euharistiju, tuma√iti rije√ BoΩju i

stvarati od nas mnogih jednu ßiroku i veliku duhovnu obitelj koja

jednako vjeruje i nada se Ωivotu po BoΩju?!

Iz knjige: DUHOVNO ZVANJE

Najljepßi dar - Phil Bosmans

Poznajem mnoge ljude i tajne mnogih ljudi. Ali ni dva √ovjeka

nisu ista.

Svatko je svijet za sebe i njegova najdublja jezgra ostaje drugima

strana.

Zato izme∂u ljudi nastaju gotovo neizbjeΩna trvenja, napetosti,

sukobi.

Samo ako sam shvatio da je drugi druk√iji, i ako sam spreman

oprostiti, zajedni√ki Ωivot je mogu≈.

Imaß li mir, mir sa svojom obitelji, sa svojim susjedstvom, sa svo-

jim kolegama i kolegicama na poslu? Ili je bilo sva∂e? Ima li tu

ljudi koji su te naljutili, nanijeli ti nepravdu ili te duboko povri-

jedili? MoΩda tvoj vlastiti muΩ, vlastita Ωena? Sin ili k≈i? Tada je

u tvojoj najdubljoj nutrini jedna velika, otvorena rana.

¸elim te zamoliti za neßto ßto je jako teßko: Daruj oproßtenje!

Nemoj re≈i: »To je nemogu≈e. Sve sam u√inio za druge i sve sam

dao. Sada je dosta.« Ah, nisi dao sve. Sve ≈eß dati tek kada daru-

jeß oproßtenje.

Oproßtenje je najljepßi dar. Ono je boΩanski dar. I tebi je potrebno

oproßtenje.

Oproßtenjem zarastaju rane i procvjetava ljubav. Ono ßto najteΩe

mogu dati, moram dati kao prvo: oprostiti. Uvijek iznova oprosti-

ti. Prestanem li opraßtati, tu ≈e se odmah stvoriti zid. A zid je

po√etak zatvora.

Ima tako povoljnih prilika da se zaklju√i mir, da se ukloni sva∂a.

Jako √esto imam prilike neßto darovati, napisati jednu kartu, neko-

ga pozvati kao znak da mu ponovno Ωelim biti dobar. Ako je

u√injen prvi - najteΩi - korak, ostatak je blagdan.

Sjetimo li se ßto sve ljudi rade s ljudima, u ßto su sve ljudi

upleteni, ßto ljudi sve moraju podnijeti od ljudi, onda nema dru-

goga puta do mira osim oproßtenja.

Na vratima

kojima zatvaraß proßlost,

stoji samo jedna rije√: oproßtenje.Prvi korak: oproßtenje.

Najljepßi dar.Glas Koncila, broj 24 (1773), 15.6.2008.

SVECI I BLAGDANI U OVOM TJEDNUNed, 21. lipnja 2009 – 12. NED. U GOD.; Alojzije Gonzaga

Pon, 22. lipnja 2009 – Ivan Fißer; Toma More

Uto, 23. lipnja 2009 – Josip Cafasso; Sidonija

Sri, 24. lipnja 2009 – ROÎENJE IVANA KRSTITELJA◊et, 25. lipnja 2009 – Vilim; Henrik

Pet, 26. lipnja 2009 – Ivan i Pavao; Zoran

Sub, 27. lipnja 2009 – ˛iril Aleksandrijski; Ladislav

¸UPNI VJESNIK • HRV. RKT. ¸UPA: TORONTO, MISSISSAUGA, OAKVILLE; BR. 25/2009 NEDJELJA 21. LIPNJA STRANA 5

Nije mala stvar biti ispovjednik i

duhovni vo∂a jednom svecu i to

takvog formata kakav je bio sv. Ivan

don Bosco. Zato je s pravom netko

napisao: »Ljudski govore≈i, bez sv.

Josipa Cafassa ne bismo imali sv.

Ivana don Bosca, a vjerojatno ni

salezijanske druΩbe.« Jedan je svetac

duhovno rodio i odgojio drugoga.

Zato je i papa Pio XI. odli√nog

duhovnog vo∂u ne samo Don Bosca,

ve≈ i tolikih dußa, svetoga Josipa

Cafassa nazvao »biserom talijanskoga

klera«. On je kao duhovni u√itelj i

odgojitelj odgojio √itav jedan naraßtaj

piemontskih sve≈enika, koji su

blagotvorno i zauzeto djelovali. Svaki

je dan po nekoliko sati sjedio u ispovjedaonici obavljaju≈i teßku

duΩnost duhovnog savjetnika. On je kroz 20 godina vodio i don

Bosca, i to tako uspjeßno, prosvijetljeno i nadahnuto da je taj veliki

svetac i apostol mladeΩi izjavio: »Njemu sve dugujem. On mi bijaße

otac i savjetnik, vo∂a i pomo≈nik.« Prvi salezijanski biskup i kardinal

Cagliero umjeßno je jednom zgodom primijetio: »Kreposti su i

mudrost Don Bosca slava Don Cafassa.«

Josip Cafasso rodio se 15. sije√nja 1811. u Castelnovo d’Asta – danas

se to mjesto zove Don Bosco – u Piemontu kao sin vrijedne krß≈anske

obitelji. Roditelji su mu bili seljaci, ljudi nau√eni na rad, ali i ljudi

duboke i proΩivljene vjere. Njihov je pogled na svijet bio skroz-

naskroz krß≈anski. U njemu su odgojili i svoga sina Giuseppina, krhka

tijelom, izobli√ena rahitisom, ali bistra i nadasve energi√na dje√aka.

Njegovo su blijedo lice resila dva sjajna, neobi√no Ωiva i crna oka, iz

kojih je odsijevao √udesan sjaj. Te su o√i odavale nevinost i beza-

zlenost. Kad je doßao u ßkolu, njegovi su ga drugovi zbog malena

stasa i grbe jako zadirkivali, vrije∂ali i izrugivali, pa je morao mnogo

pretrpjeti. No unato√ tome on je ipak prema svima ostao dobar i odno-

sio se prijateljski. I baß je time izvojevao pobjedu jer su ga kasnije svi

voljeli i gotovo na rukama nosili. Osjetili su da se u tom dje√aku krije

neobi√no dobro i plemenito srce, a to ih je osvajalo i k njemu

privla√ilo.

Svrßivßi osnovnu ßkolu u Chieriju, u istom je gradu stupio u sje-

menißte. Jednom rije√ju, sjemenißtarca Cafassa dvanaestgodißnji Ivan

Bosco nikad nije mogao zaboraviti: »Tko postaje sve≈enik, prodaje se

Gospodinu, zato ga na tom svijetu nißta drugo ne privla√i nego jedino

ve≈a slava BoΩja i spas dußa.« Josipovo je Ωivotno na√elo glasilo:

»Postati svet, da bih mogao do≈i u nebo te onamo povesti sa sobom

ßto viße dußa.«

Cafasso je u Torinu bio zare∂en za sve≈enika 22. rujna 1833. Njegov

sve≈eni√ki vijek ne≈e biti dug. Ne≈e trajati ni 30 godina, ali ≈e zato

biti sav ispunjen djelima neobi√ne sve≈eni√ke revnosti. On je √esto

govorio: »Prezadovoljan sam ßto sam postao sve≈enik.« Ali to je ne

samo govorio, ve≈ se to o√itovalo u cijelom njegovu Ωivotu. On je

√itavim bi≈em bio sve≈enik. O njemu piße Jos√ Cottino: »Don Cafasso

nije imao nekih naro√itih programa duhovnosti i apostolata, osim onih

ßto su zajedni√ki dijecezanskome kleru. On iza sebe nije ostavio

ustanova niti je osnivao druΩbe; nije pisao ßkolske rasprave ni askets-

ka djela, ve≈ je na neobi√an na√in proΩivljavao ritam sve≈eni√ke misi-

je.« A na taj ga je na√in Providnost odredila da bude »lijep, velik,

sloΩen, bogat sve≈eni√ki lik, u√itelj i odgojitelj sve≈enika« (Pio XI.).

Nakon re∂enja don Cafasso je nastavio u Torinu sa studijem moralne

teologije da bi se na taj na√in ßto bolje pripremio za ispovjedni√ku

sluΩbu koja mu je toliko leΩala na srcu. U to mu je vrijeme bio

u√iteljem glasoviti teolog Luigi Guala, koji ga je odmah zavolio

kao ro∂enog sina. I taj odli√ni u√enjak, apostol, mecena, uveo ga je

u katehizaciju mladih zidara, kojih je u Torinu bilo mnogo, a

spremio ga je i za pastoralni rad me∂u utamni√enicima. Nakon tri

godine studija i vjeΩbe don Cafasso je postao veoma kvalificiran

apostolski radnik za posao koji ga je √ekao. On je naslijedio od don

Guale katedru za moralnu teologiju, koju ≈e i sam pou√avati i uz to

se baviti izravnim apostolatom. Kao profesor moralne teologije pri-

hvatio je nauk sv. Alfonza de Liguorija, a svoje studente osim zna-

njem nastojao je ispuniti i ljubavlju prema dußama, razvijao je u

njima svim Ωarom sve≈eni√ku apostolsku dimenziju. Naglaßavao je

uvijek pozitivne vidove raznih kreposti, uzdiΩu≈i uvijek beskrajno

BoΩje milosr∂e. Na taj je na√in stvarao moral koji je ljude odgajao

viße u ljubavi nego u strahu.

Svoje veliko teoloßko znanje don Cafasso je primjenjivao u praksi

dijele≈i sakramenat pokore. U grad bi zalazio jedino u posjet

bolesnicima, umiru≈ima i zatvorenicima. Mnoge je od njih obratio

upravo na √udesan na√in. Zatvorenici su bili njegovi pravi ljubimci

i me∂u njima je proveo mnogo sati pou√avaju≈i ih i dijeli≈i im utje-

he vjere. 68 osu∂enika na smrt pratio je na njihovu posljednjem

zemaljskom putovanju, bio uz njih u √asu smrti i sve ih je uspio

obratiti i privesti k Bogu. Neke u zadnji √as. Bio je uvjeren u njiho-

vo spasenje pa ih je nazivao »svojim svetim objeßenicima«. Za njih

se, spremaju≈i ih za vjeßala, mnogo molio Majci BoΩjoj.

Don Cafasso je g. 1848. postao upraviteljem sve≈eni√kog konvikta

don Guale, naslijedivßi i njegovu veliku imovinu. On ju je upotreb-

ljavao da pomogne siromasima, zatvorenicima, za ßkolovanje siro-

maßnih sve≈eni√kih kandidata, a ostatak je oporu√no ostavio karita-

tivnim i socijalnim ustanovama don Cottolenga.

Don Guala je u brdima Lanzo Torinese obnovio svetißte Svetog

Ignacija, otvorivßi uz njega dom duhovnih vjeΩbi za sve≈enike. Don

Cafasso je nastavio tim djelom, sam daju≈i sve≈enicima duhovne

vjeΩbe. Sa√uvana su nam i dva sveska njegovih predavanja u

duhovnim vjeΩbama.

Iako je don Cafasso bio vrijedan crkvenih odlikovanja, on ih je sve

otklonio, Ωele≈i ostati samo ponizan Isusov sve≈enik. Neumoran rad

i neprestana pokora istroßile njegov ve≈ i onako skroman organi-

zam. Vide≈i da su mu dani odbrojeni, lijepo se i sabrano spremio na

put u vje√nost za smrt koja ga je zatekla na danaßnji dan godine

1860. Imao je tek 49 godina. Prigodom smrti uzornoga sve≈enika,

don Bosco je na vratima crkve u Valdoccu u jednom oglasu ovako

napisao: »Uzor sve≈eni√kog Ωivota – odli√an u√itelj klera – otac

siromaha – savjetnik dvojbenika – tjeßitelj bolesnika – odli√na

okrepa umiru≈ih – potporanj zatvorenika – spasenje osu∂enika na

vjeßala – prijatelj sviju – veliki dobrotvor √ovje√anstva.«

Od svetog Josipa Cafassa potje√e i ova lijepa molitva predanja:

Gospodine BoΩe, ve≈ sada iz Tvoje ruke primam svaku vrstu smrti

sa svim njezinim tjeskobama, bolima i Ωalostima, posve odan i

predan u Tvoju svetu volju.

Ako se ta molitva moli i usvaja u pravom duhu, s njom je povezana

savrßena ljubav prema Bogu koja praßta i nißti ljudske grijehe, pa

onda i kazne za njih. Tu su molitvu pape obdarile obilnim oprosti-

ma.

Prvi Ωivotopisac don Cafassa bio je njegov duhovni sin Don Bosco.

Taj je o njemu ovako pisao: »Mislim da ≈e se me∂u svetima na≈i

rijetko koji, koji bi u svojoj osobi sjedinjavao toliko mudrosti,

iskustva u ljudskim stvarima, velikodußnosti, jakosti, odmjerenosti,

revnosti za slavu BoΩju i spas dußa, kao ßto nam sve te vrline zra√e

iz lika sve≈enika don Cafassa.«

Josip Cafasso - Svetac

¸ U P A

NAÍE GOSPE KRALJICE HRVATA7 Croatia Street, Toronto, Ontario M6H 1K8 Tel. (416) 536-3669 Fax. (416) 536-6066

Sve≈enici:

MISE SUBOTA - 6:00 p.m. je nedjeljna Misa. Tko zbog opravdanih

razloga ne moΩe do≈i na Misu nedjeljom, ovom subotnjom Misom zadovoljava nedjeljnu duΩnost sudjelovanja na Misi.

NEDJELJA: 9:30 i 11:00 a.m.; MISE U TJEDNU - 6:30 p.m. KRÍTENJA - subotom ili nedjeljom

Krsne priprave - roditelji su duΩni prijaviti se najkasnijeMJESEC DANA prije krßtenja svoga djeteta i ispunitiprijavu. Datum priprave dogovorit ≈e se sa Ωupnikom...

BOLESNIKE po bolnicama ili stanovima posje≈ujemo na poziv u svako doba dana i no≈i.

VJEN◊ANJA - samo subotom. Prema odredbi biskupa, zaru√nici se moraju javiti sve≈eniku u svojoj Ωupi sdokumentima godinu dana prije vjen√anja. Potrebno jepro≈i i te√aj zaru√ni√ke priprave prema dogovoru sasve≈enikom. Ako je netko ranije sklopio bilo crkvenubilo samo civilnu Ωenidbu s drugom osobom, ne moΩe seodrediti niti datum vjen√anja bez odobrenja mjesnogbiskupa.

ISPOVIJEDANJA imamo u tjednu i nedjeljom prije Mise.¸UPNI URED JE OTVOREN radnim danom

od 9:00 - 12:00 a.m., te od 1:00 - 5:00 p.m., PETKOM od 9:00 do 12:00 i 1:00 do 6:00SUBOTOM samo od 9:00 - 12:00 a.m. PONEDJELJKOM URED NE RADI.

Neka nas sve prate molitve hrvatskih svetaca i mu√enika, zagovor Naße Gospe Kraljice Hrvata,

i blagoslov Trojedinoga Boga Oca i Sina i Duha Svetoga

Rev. JOSIP KOS - ¸upnik Rev. MARJAN UKA - ¸upni vikar za Albance

NAÍI ¸UPLJANI DARUJU:

Za crkvuDrago Herenda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .$ 70

Tomislav i Tereza Harasim- za dizalo . . . . . . . . . . . . . . . . .$100

Odsjek HBZ 515- za dizalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .$200

Za CaritasAntun Pavoßevi≈- na √ast Sv. Anti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .$60

Goran Vrana - na √ast BlaΩenoj Djevici Mariji . . . . . . . . . . .$50

Ítefica Vlaßi≈ - na √ast Sv. Trojstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..$50

Za svaki vaß dar od srca hvala!

PISMO RODITELJIMAProteklih dana roditelji koji su krstili djecu u Torontskoj Ωupi, a

djeca su u dobi za ßkolu, dobili su dva pisma kao poziv i podsjet-

nik na hrvatsku ßkolu. Neki od roditelja su odmah zvali i postav-

ljali pitanja. Ovim putem Ωelim im objasniti da pisma nismo slali

selektivno nego svima prema knjizi krßtenih (do √ijih adresa smo

mogli do≈i). Oni koji pripadaju drugim zajednicama, ne≈e im

ßkoditi ovaj podsjetnik, a ni onima koji ßalju djecu u hrvatsku

ßkolu. Onima pak, koji to ne √ine, ovaj podsjetnik bi evantualno

mogao koristiti, ako se nisu sasvim isklju√ili iz hrvatske zajed-

nice do slijede≈e potrebe krßtenja, vjen√anja ili sprovoda.

Josip Kos, Ωupnik

ELEVATOR AND EXTENDED LOBBYPoßtovani Ωupljani, kao ßto vam je ve≈ poznato, intenzivno se

radi na projektu za izgradnju dizala koje ≈e omogu≈iti invalidnim

i starijim osobama lakßi pristup crkvi i dvorani (o √emu se

odavno govori). Uz to je povezano i zatvaranje otvorenog pros-

tora sadaßnje terase

ispred dvorane i pristu-

pa uredu i crkvi, kojega

su arhitekti nazvali

„extended lobby“. Taj

korisni projekt dakako

ne moΩemo napraviti

bez vaße podrßke i

pomo≈i. Stoga se

obra≈am svima vama

kojima ve≈ sada treba dizalo, i onima kojima ≈e kasnije trebati

(osim ako misle biti „forever young“!), da posebnim nov√animprilozima pomognete tu akciju, koja predstavlja zajedni√ko

dobro, a sve javne zgrade po zakonu trebaju imati pristup za

invalidne osobe. Do mene su doßle informacije da neki govore

da nam to ne treba (vjerojatno zato ßto traΩim nov√ane priloge).

Hvala unaprijed na vaßim dragovoljnim prilozima kojima

potvr∂ujete osje≈aj pripadnosti ovoj zajednici koju ne Ωelite

samo koristiti nego i pomagati.Josip, Ωupnik

¸UPNI VJESNIK • HRV. RKT. ¸UPA: TORONTO, MISSISSAUGA, OAKVILLE; BR. 25/2009, NEDJELJA 21. LIPNJASTRANA 6

E-mail: ladyqueenofcroatia@bellnet.ca www.torontozupa.com

POSEBNA ¸UPNA SLAVLJA U 2009. GODINI30. lipnja – godißnjica smrti vl√. Dragutina Kambera19. srpnja – hodo√aß≈e u Midland16. kolovoza – Velika Gospa, blagdan zaßtitnice Ωupe6. rujna – Mala Gospa18. listopada – godißnjica Ωupe1. studenoga – molitva za pokojne na groblju „Assumption“20. prosinca – BoΩi≈na ispovijed

¸UPNI VJESNIK • HRV. RKT. ¸UPA: TORONTO, MISSISSAUGA, OAKVILLE; BR. 25/2009, NEDJELJA 21. LIPNJA STRANA 7

Nedjelja, 21. lipnja u 9:30† Franjo STANIÍI˛

† iz obitelji ◊OTI˛ i Nedjeljka

ÍKOBALJ

u 11:00 am. - ¸upna

Ponedjeljak, 22. lipnja u 6:30p.m.† Agata PERAS

† Ana ILIJAÍ

Utorak, 23. lipnja u 6:30 p.m.† Anka MARUNICA

- na nakanu

Srijeda, 24. lipnja u 6:30 p.m.† Ivica, Anka i Nevenka

PERKOVI˛

† Jozefina i Julius POSPIÍIL

◊etvrtak, 25. lipnja u 6:30 p.m.† Ivan BEG

Petak, 26. lipnja u 6:30 p.m. † Mihovil, Ante i Josip KOSI˛

† Josip i Kate JUREÍI˛

† Frank Tomas i † iz obitelji

RASPORED MISA

- na nakanu

† Janko BUBAÍ

† Dragica i Slavo TRUPKOVI˛

† Marija i Nikola

PAVLAKOVI˛

† Ljuba KAPETANOVI˛

- duße u √istilißtu

Subota, 27. lipnja u 6:00 pm† Dominka KATUÍI˛, god.

† Ilija VOJNI˛

† Ljuba BOGDANI˛

† Anka ÍPRAJC

† Janja CUKINA

† Gordana VUKADIN, god.

† Elvis ZOVI˛, god. i †

iz obitelji ZOVI˛ i ÍUT

† Slavka i Josip FRACULJ

† Marko BILELA

† Petar i Ankica BOLDIN

Nedjelja, 28. lipnja 2009 - 9:30 a.m.† Lucija ZELJKO

- na nakanu

- 11:00 am. – Nema mise – Piknik Ωupe Mississauga

Kako sam doΩivio/doΩivjela hrvatsku subotnju ßkolu „Kardinal Stepinac“

Poha∂ao sam hrvatsku Ωupnu subot-

nju ßkolu devet godiona i evo

pribliΩio se kraj. U√io sam moliti,

pisati, √itati i govoriti hrvatski jezik.

Kroz povijest i zemljopis nau√io sam

odakle Hrvati potje√u, koji su bili

hrvatski banovi i kraljevi, s kime su

ratovali, kada su primili krß≈anstvo,

gdje se Hrvatska smjestila, njezine ljepote i bogatstva. U ßkoli

sam sreo nove prijatelje i nove u√itelje. Pomalo me Ωalosti ßto se

svake godine broj ∂aka smanjuje. Htio bih da i ostala hrvatska

djeca poha∂aju hrvatsku ßkolu i u√e hrvatski, povijest i

zemljopis, te da i oni steknu nove prijatelje i znanje o lijepoj

naßoj Hrvatskoj.

Tomislav Íari≈, u√enik sedmog razreda

Mama mi je rekla da ≈u subotom

poha∂ati hrvatsku ßkolu da bolje

nau√im pisati, √itati i govoriti hrvats-

ki. Bila sam Ωalosna da ≈u morati i≈i

u ßkolu ßest dana u tjednu. Osim

toga bojala sam se da ne≈u imati pri-

jateljice, te da ne≈u razumjeti ßto

u√itelj govori. Ali, bila sam u krivu.

Zavolila sam hrvatsku ßkolu i stekla

prijateljice. Zahvaljujem mami koja me subotom budila, hrabrila

i vodila u hrvatsku ßkolu. Znam da je svaka subota bila korisna i

isplatilo se i≈i u hrvatsku ßkolu. Ponosna sam ste√enim znanjem

koje ≈e mnogo zna√iti za moju budu≈nost.

Ana Miroslavi≈, u√enica sedmog razreda

Navrßava se sedam godina da

poha∂am hrvatsku ßkolu. Ovo je

moja zadnja godina u St. Stephen’s

school. Dobio sam mnogo novih pri-

jatelja, Nau√io sam moliti, pisati,

√itati i govoriti hrvatski. Osim toga

u√io sam o hrvatskim kraljevima, o

naßem plavom Jadranskom moru, o

bogatstvima i ljepotama Hrvatske. DoΩivio sam mnogo lijepih

stvari u ßkoli i svake subote neßto novo nau√io. Mislim da se

isplatilo poha∂ati hrvatsku ßkolu.

Mark Menalo, u√enik sedmog razreda

Ako Ωelite da vaße misne nakane budu objavljene u Vjesniku,

upißite ih najkasnije do srijede!

Zovem se Olivia Íari≈. Poha∂ala

sam hrvatsku ßkolu devet godina.

Svake godine mijenjao se u√itelj.

Srela sam puno novih prijetelja u

ßkoli. Hrvatska ßkola mi je

pomogla da bolje nau√im pisati,

√itati i govoriti hrvatski. Sretna sam

ßto sam poha∂ala hrvatsku ßkolu.

Ona mi je otvorila vrata za

budu≈nost. Zauvijek ≈u imati puno

lijepih sje≈anja na hrvatsku ßkolu. Sada shva≈am da se ustajanje

subotom u osam sati isplatilo.

Olivia Íari≈, u√enica sedmog razreda

SAKRAMENT ¸ENIDBE ¸ELE SKLIPITI:Milan Mesi≈ i Stephanie-Lynn Sheffield

Danas kolektu skupljaju: u 9:30: Josip Pava√i≈, Frank

Menalo, Ivan Rotim i Ivan Mateßi≈

u 11:00 sati: ¸eljko Filipovi≈, Saßa Zori≈, Robert

Badurina i Mario ˛osi≈

Slijede≈e nedjelje kolektu skupljaju: u 9:30: Janko Bradica,

Josip Grbac, Miljenko Barbir i Slavko Augustin

u 11:00 sati: Nema Mise

RASPORED PIKNIKA U PARKU „FATHER KAMBER“

28.06. – ¸UPA HRV. MU◊ENIKA05.07. – ¸FD JADRAN26.07. – ZAGORJE02.08. – IMOTSKI03.08. – DRUÍTVO HRVATA LIKE09.08. – GORANI16.08. – VELIKA GOSPA06.09. – MALA GOSPA13.09. – SLAVONIJA

K O M E N TA R "GLAS KONCILA"21. lipnja 2009.

STRANA 28

Suo√avanje s negativnostima

¸UPNI VJESNIK • HRV. RKT. ¸UPA: TORONTO, MISSISSAUGA, OAKVILLE; BR. 25/2009, NEDJELJA 21. LIPNJA

Slußajte redovitohrvatski vjersko-kulturni radio program “HRVATSKA STRA¸A”,

svake nedjelje od 3:00 do 4:00 na srednjem valu 1320 CJMR radio postaje.

Izdaju: HRVATSKE RIMOKATOLI◊KE ¸UPE - TORONTO - MISSISSAUGA - OAKVILLEUre∂uje: Rev. Josip Kos

Tisak: Graphos Printing Limited 5359 Timberlea Boulevard. Unit 54, Mississauga, Ont. L4W 4N5 Tel. (905) 238-6977 • Fax: (905) 238-8198 • Toll Free 1-800-370-3844 • e-mail: graphosprinting@bellnet.ca

Ivan Mikleni≈

U europskim crkvenim okvirima Zagreb je proßloga tjedna

bio u sredißtu pozornost, ne samo zbog zasjedanja Predsjednißtva

Vije≈a europskih biskupskih konferencija (CCEE) i zasjedanja

biskupa zaduΩenih za socijalna pitanja pri biskupskim konferenci-

jama u Europi nego i zbog poruka koje su s tih skupova odaslane

op≈oj javnosti i koje se ti√u vrlo aktualnih pitanja - a o √emu

hrvatska javnost uglavnom nije obavijeßtena. Premda se Zagreb na

taj na√in potvr∂uje i viße nego crkveno europsko sredißte, hrvatska

javnost za to nije imala prave prilike saznati, osim iz crkvenih

medija i emisija koje se bave crkvenim djelovanjem i Ωivotom te

su, kao i crkveni mediji, unaprijed od dijela javnosti isklju√ene i

ignorirane. Na to ne treba upozoriti radi nekakve potrebe afirmaci-

je institucionalne Crkve, nego radi √injenice ßto u danaßnjoj

Hrvatskoj nedostaje objektivno informiranje i ßto se namjerno

zanemaruje gotovo svaki, a osobito crkveni doprinos boljitku

Hrvatske i hrvatskoga drußtva.

»Kriza nas obvezuje da razmißljamo i stvaramo nove planove,

da si postavimo nova pravila i prona∂emo nove oblike djelovanja,

da smjeramo k pozitivnim iskustvima i odbacimo negativna«

Hrvatska javnost, osim onih koji prate crkvene medije i emisije o

crkvenom djelovanju, uglavnom nije saznala za notu objavljenu sa

zasjedanja Predsjednißtva CCEE-a u kojoj se u trenucima blokade

pristupa Hrvatske EU-u i borbe za ukidanje te blokade doslovno

poru√uje: »Okupljeni ovdje u Zagrebu nadamo se da ≈e uskoro i

Hrvatska mo≈i biti dijelom Europske Unije.« Taj izraz nade i

sasvim odre∂enog roka, koji su supotpisali predsjednik CCEE-a

kardinal Péter Erdö, ostrogonsko-budimpeßtanski nadbiskup i pri-

mas Ma∂arske, te potpredsjednici CCEE-a kardinal Josip Bozani≈,

zagreba√ki nadbiskup, i Jean-Pierre Ricard, nadbiskup Bordeauxa,

veoma je zna√ajna diplomatska poruka onima koji oklijevaju ili

blokiraju pristup Hrvatske EU-u, ali i vrijedna potpora nastojanji-

ma Hrvatske na tom putu. VaΩno je upozoriti da je ta potpora izne-

sena neposredno nakon ßto je hrvatski visoki duΩnosnik na veleiz-

dajni√ki i krajnje sluganski na√in prema odre∂enim politi√kim

snagama zabio noΩ u le∂a tim hrvatskim nastojanjima, pa je ta

poruka iz Zagreba svojevrsni melem na tu ranu.

Zagreba√ko zasjedanje biskupa zaduΩenih za socijalna pitanja

pri europskim biskupskim konferencijama o temi »Gospodarsko-

financijska kriza: o√ajavati ili nadati se? Iskustva, inicijative, prob-

lemi i odgovori Crkve u Europi«, prvo takvo zasjedanje u povijesti

Katoli√ke Crkve u Europi, izraz je suodgovornosti Crkve u Europi

za boljitak √itavoga √ovje√anstva suo√enog s aktualnom global-

nom krizom. Taj skup potaknuo je sve subjekte socijalnog pas-

torala u Crkvi u Europi na novu, joß snaΩniju povezanost, na nove

oblike suradnje i na obnovljeno socijalno djelovanje Crkve koje se

ne ograni√ava na karitativni rad nego ima cilj »unijeti evan∂elje u

krvotok drußtvenoga Ωivota«. »Crkva promatra politiku i sve ono

ßto je vezano uz drußtveni Ωivot kao sastavni dio svojega sluΩenja

Bogu i, u BoΩje ime, √ovjeku - jer je noßena ljubavlju i ima pred

o√ima istinsko dobro osobe«, podsjetio je kardinal Erdõ. A tajnik

Papinskog vije≈a za pravdu i mir Giampaolo Crepaldi iznio je

jednu od najvaΩnijih poruka skupa istaknuvßi: »Kriza nas obvezu-

je da razmißljamo i stvaramo nove planove, da si postavimo nova

pravila i prona∂emo nove oblike djelovanja, da smjeramo k pozi-

tivnim iskustvima i odbacimo negativna. Kriza je prilika za

razlu√ivanje i nova planiranja.« Skup je - da bi se to moglo ostvar-

iti - istaknuo iznimnu vaΩnost socijalnoga nauka Crkve, tj. »ploda

susreta svjetla krß≈anske vjere s djelovanjem razuma«, koji u prvi

plan stavlja ljudsku osobu i svojim temeljnim na√elima nadahnju-

je cjelokupni drußtveni Ωivot, kako na razini pojedinih nacija, tako

i na razini √ovje√anstva.

Na prigodnoj tiskovnoj konferenciji novinari su otkrili svoju

inferiornost - ne mogavßi sro√iti nijedno vaΩno pitanje glede teme

zagreba√kog susreta, ali su zato potvrdili svoju potrebu intrigiran-

ja i izazivanja ekscesa, ßto je pred njima komentirao i mons.

Crepaldi. Naime, novinari su izjavu Komisije HBK-a »Iustitia et

pax«, objavljenu 10. lipnja, interpretirali kao napad toga

crkvenoga tijela odnosno Crkve na Vladu te su insistirali da kardi-

nal Bozani≈ ocijeni rad Vlade. Rekavßi da ocjenjivanje prepußta

novinarima, kardinal Bozani≈ je podsjetio da Crkva nije pozvana

davati sud o radu Vlade, ve≈ promicati na√ela katoli√koga soci-

jalnog nauka - ßto ostvaruje i spomenuta izjava Komisije »Iustitia

et pax«.

Izvjeß≈uju≈i s te iste tiskovne konferencije, Novi je list - o√ito

posebno osjetljiv za tekovine komunizma - istaknuo izjavu kardi-

nala Erdõa koji je usporedio samo gospodarski aspekt dijela

stanovnika Ma∂arske u posljednjim godinama komunisti√kog

reΩima i u sadaßnjem kriznom dobu, i onda je taj fragmentarni,

partikularni pogled Novi list poop≈io istaknuvßi naslov: »U

Ma∂arskoj bilo bolje posljednjih godina komunizma«. Oglasio se

i komentator toga lista, polaze≈i od te poop≈ene tvrdnje kao od

stvarne i istinite tvrdnje (kao da kardinal Erdõ zaista misli da je

ukupna stvarnost u posljednje godine komunizma bila bolja nego

danas u demokraciji), te je u duhu joß uvijek neprevladane nostal-

gije tu izjavu ocijenio komplimentom komunizmu. ◊injenica je da

komplimente komunizmu dijele i mogu dijeliti samo oni koji su u

tom totalitarnom poretku bili povlaßteni, bili gra∂ani prvoga reda.

A ßto se ti√e gospodarske i financijske krize u danaßnjoj

Hrvatskoj, osim odjeka globalne krize, ona je tako∂er posljedica

djelovanja nekih komunista, pojedina√no i umreΩeno, koji su se

preobukli u sirove kapitaliste i liberalisti√ke demokrate.