250 godinaškolstva u Cerniku

150 godinasvjetovnog školstva

Cernik, travanj 2010.

250 godina školstva u Cerniku - 150 godina svjetovnog školstva

Cernik, travanj 2010.

Nakladnik: OŠ “Matija Gubec” Cernik, Školska 20, 35404 Cernik

Za nakladnika: Mato Ordanić, ravnatelj

Glavni urednik: Mato Ordanić

Uredništvo: Mato Ordanić, Kristina Novak, Petar Piljić, Ljilja Mihalić

Autori tekstova: Mato Ordanić, Mato Batorović, Tomislav Đurić

Koautori tekstova: Alojzije Aga, Ksenija Savi

Ilustracije i fotografije: Arhiv OŠ “Matija Gubec” Cernik Arhiv Franjevačkog samostana u Cerniku Nadbiskupski arhiv Zagreb Gradski muzej Nova Gradiška Hrvatski školski muzej Fotografije iz osobnih arhiva

Ilustracije i fotografije iz knjiga A. Cuvaj: Građa za povijest školstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas i M. Landeka: Školstvo u istočnoj Hrvatskoj do 1945. godine

Lektura: Ivan Galić, prof. Marija Lukač

Korektura: Ivan Galić, prof.

Grafički urednik: Tihomir Podkonjak

Recenzenti: dr. sc. Nedjeljko Marinov mr. sc. Ivan Slišurić

Suradnici: Branka Klašnja, Branko Tomek, Reza Benković, Karmela Marić, Zoran Dorontić, Marija Čičak, Martina Valešić, Janja Kulić, Štefana Štrk, Katarina Piljić, Ksenija Savi, Monika Kovarbašić, Kristina Repić, Katja Ljubić, Robert Vujica, Dajana Kudra, Višnja Dozet, Kata Ordanić, Nada Došlić, Višnja Brčić, Luka Zec, Krešo Brkan, Stjepan Kumić, Mijo Matošević, Stjepan Kruljac, Josip Bukvić, Ana Mijatović, Marin Kulić, Darko Martinović, Dražen Knežević, Marko Curić, Đuro Mandušić, Đuro Mikanović, Suzana Szabo, Sanja Podkonjak.

Naklada: 600 primjeraka

Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb

Grafičko rješenje korica: Tihomir Podkonjak

ISBN 978-953-56149-0-6

CIP zapis dostupan u računalnim katalozimaNacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 733716 i Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 121013002

3

Riječ urednika

Svako mjesto ima svoju osobitost, prepoznatljivost po kojoj se razlikuje od drugih mjesta. Potvrda tome su raznolikosti mjesta po uređenju, društvenom životu, osobinama i navikama ljudi i po tradiciji življenja. Raznolikosti stvaraju ljudi koji snagom duha pokreću promjene, a vizijom mi-

jenjaju odnose u svim sferama društvenog života.

Najveći je utjecaj na promjene i razvoj Cernika imao franjevački samostan. Samostan je bio središte svih zbivanja i pokretač svih promjena. Pod utjecajem samostana Cernik će poprimiti obilježja po kojima je i danas prepoznatljiv. Samostan je bio i obrazovni centar ovog dijela Slavonije, u njemu su se opisme njavali članovi uglednih obitelji. Među naj­poz natijima je, svakako, Matija Antun Relković. Uz uglednike, u samostanu se počinju opismenjavati i mladići iz puka, što je zabilježeno u zapisniku kanonske vizitacije iz 1759. i tu godinu službeno uzimamo kao početak školstva u Cerni­ku. U to je vrijeme Cernik već postao značajno obrtničko središte s mnoštvom obrtnika i jakih obrtničkih obitelji. Vje­rojatno se, što zapisima nije potvrđeno, opismenjavaju i članovi tih obitelji. U mnogim se sredinama toga vremena ot­varaju svjetovne škole. Zbog ograničenih mogućnosti opismenjavanja djece u Sa­mostanu i u Cerniku, javlja se potreba otvaranja pučke škole. Pokrenuta je inicijativa te se 1859. osniva prva pučka škola. Svako dijete dobiva mogućnost

Panorama Cernika

Povelja Hrvatskog književnog društva

sv. Jeronima

4

opismenjavanja. Velik je to civilizacijski iskorak, koji će osloboditi umne potencijale naše djece i usmjeriti ih na dobrobit obitelji, mjesta i društva u cjelini. Još će više procvasti obrtništvo kao napredna grana gospo­darstva. Pojavit će se potreba organizacije novih oblika i formi društvenog života. Osnivaju se Dobrovoljno vatrogasno društvo 1885. i HPD Tomislav 1905. Spomenuta društva, uz franjevački samostan, postaju žarišta društvenog i kulturnog života mjesta.

Pučka škola postaje rasadnik članova tih društava i temelj njihove opstojnosti. U školi se pripremaju i izvode priredbe i koncerti po kojima će Cernik dobiti kul­turno obilježje većih sredina i gradova. Mještanima se postupno usađuju vrijedni kulturološki zasadi i istančan ukus za lije­po pjevanje i glazbu. Radom u društvima pojedinci stječu sposobnosti i umijeća up­ravljanja društvom koje će itekako koristi­ti u vođenju i organizaciji rada društvenih institucija. Zato ne čudi što se u Cerniku, među prvim mjestima, otvara gradska čitaonica, osniva nogometni klub, us­postavljaju humanitarna društva i udruge. Mjesto je imalo ljudski potencijal koji je bio pokretačka snaga progresa i aktivnog društvenog života. Mnogi su naši mještani ostavili dubok trag radom u udrugama i

Obrtni zbor u Cerniku

Zemljovid općine Cernik sa školama

5

Urednički odbor sa suradnicima

društvima. Mnogo su se puta morali odreći svoje privatnosti i svoje osobne probleme podrediti društvenim. Iz tog su razloga zaslužili da im ime bude zapisano kao zahvala za izgradnju prepoznatljivosti mjesta.

Školi je osnovna zadaća i cilj odgojiti i osposobiti kompetentne ljude koji će biti uspješni nositelji sveko­likog društvenog razvoja. Uspjeh je škole priznatiji što je veći broj njenih uspješnih učenika u raznovrsnim ljudskim djelatnostima. Stoga, s pravom smatramo kako je naša škola bila uspješna, te je društvu i zajed­nici dala veliki broj sposobnih ljudi, nositelja odgovornih funkcija u gospodarstvu, društvenim, kulturnim i duhovnim djelatnostima.

Oni su naša živa škola, oni su ponos škole, njima se dičimo, oni su školi stvorili ugled i prepoznatljivost. Zato ćemo pisati o svim uspješnima u đačkoj i zreloj dobi. Ponekima ćemo u tablicama navesti samo imena, a svi su oni svojim trudom i uspjehom prenijeli lijepu poruku o sebi i radu škole. Dali su daleko više od drugih i škola im se na ovaj način želi odužiti.

Izborom ovakve koncepcije moguće su pogreške. Netko zaslužan greškom i propustom može biti izostav­ljen. Trudili smo se pogreške i propuste svesti na što manju mjeru uključenjem žitelja općine Cernik u priku­pljanje podataka. Svaki je mještanin imao mogućnost davanja informacija, bitnih podataka, dokumenata i dr. Mnogi su se odazvali i time sadržajno obogatili monografiju.

Zahvaljujem se svima koji su bilo kojim činom pomogli u stvaranju monografije a posebno članovima povjerenstava i mojim najbližim suradnicima čija će imena biti naznačena u zaglavlju monografije.

Duboko vjerujem da će monografija pobuditi interes velikog broja naših sadašnjih i bivših učenika te da će im poslužiti na ponos što su bili učenici naše cerničke škole.

6

KULTURNO-POVIJESNI SPOMENICI OPĆINE CERNIK

Cernik

Staro je to hrvatsko povijesno mjesto koje se spominje kao župno središte već u 12. stoljeću. Iz Cernika je poniklo drevno slavonsko plemstvo - Borići i Desislavići u ranom srednjem vijeku, što spominje i prva (zasad) otkrivena povelja (4.11.1363). Od 18. do 20. stoljeća Cernik je sijelo

plemića Petraša, Markovića i Kulmera.

Kao značajno središte prostora između rijeke Save i planine Psunj odu­vijek je Cernik davao političko, gospodarsko, vojno i kulturno značenje ci­jelom ovom dijelu Slavonije. Kada je došao pod vlast Turaka 1536. postaje središte sandžakata ­ sve do oslobođenja 1687. (konačan odlazak Osman­lija bio je 1691.). Nakon osnivanja Vojne krajine, našavši se u Banskoj Hrvatskoj i u Požeškoj županiji, Cernik doživljava svoj najveći uspon. Stara utvrda preuređuje se u barokni dvorac, gradi se ponovno franjevački samo­stan. Dolaskom Židova razvija se trgovina. Godine 1859. osniva se škola, a potom slijedi osnivanje drugih kulturno­prosvjetnih institucija ­ Hrvatske čitaonice, Hrvatskog pjevačkog društva “Tomislav” i dr.

Posebno obilježje Cerniku daje njegov Obrtnički zbor kojemu Pove lju privilegija daje car Franjo I. 9.9.1826. Sa svojih gotovo 150 obrtnika Cernik

u 19. st. postaje jedno od najjačih gospodarskih središta Požeške županije. Razvija se industrija i rudarstvo ­ pilana i tvornica pokućstva, kemijska tvornica za destilaciju drveta, rafinerija špirita, ciglana, mlinovi, a od Šagovine prometuje industrijska uskotračna željeznica.

Nakon prvoga svjetskog rata, zbog razvoja susjedne Nove Gradiške na glavnoj željezničkoj pruzi, Cernik gospodarski stagnira ali ostaje snažno kulturno žarište sve do našeg vremena. O svemu tome svjedoče i brojni sačuvani povijesni spomenici.

Franjevački samostan i crkva sv. PetraNajvrijedniji je kulturno­povijesni spomenik Cernika skladni barokni kompleks Franjevačkog samostana

i crkve što Cerniku daje posebno obilježje. Građeni su između 1730. i 1777. Samostanska je zgrada građena s tri krila, oslonjena na crkvu s kojom zatvara četverokutni klauster s arka­dama koje su u prizemnom dijelu zazidane. U južnom je dijelu klaustra lijepi barokni portal. U portalu su intarzirana vrata koja vode u prostrani refekto­rij. Obilježena su godinama 1734. i 1905. te monogramom Marije, radom nepoznatog domaćeg laika. U refektoriju je velik broj vrijednih slika iz 18. st. te izvanredno dobro sačuvan intarzirani ambon iz 18. st. Na prozorima refektorija su bogato ukrašene barokne rešetke.

U samostanu je pohranjena jedna od najvrijednijih knjižnica u Hrvatskoj s oko 4000 knjiga, među kojima su i dvije rijetke inkunabule. U knjižnici je i više rijetkih knjiga iz 16. st. te slovenskih i hrvatskih rijetkih knjiga nastalih prije 1850. Knjižnica je postala dostupna javnosti nakon pot­

Panorama Cernika

Crkva sv. Petra

7

puno novouređenog prostora i namještaja te katalogizacije obavljene 1992. kada je svečano otvorena prilikom obilježavanja 300. obljetnice oslobođenja Cernika od Turaka (1691).

Barokna je crkva sv. Petra jednobrodna građevina s lađom. Jedna je od istaknutijih crkvi u sjevernoj Hrvatskoj koje su građene u sedmom desetljeću 18. st. Visoko crkveno pročelje s portalom raščlanjeno je pilas­trima i nišama s baroknom plastikom. Na vrhu zabata je osebujna vjetrenica od kovana željeza s likom Sv. Florijana. U crkvi se nalaze vrijedni barokni ol­tari s tordiranim stupovima. Od crkvenog posuđa treba posebno istaći kalež iz 1763. izrađen u Beču, te moćnik Sv. Križa iz 18. st.

Franjevački je samostan imao već u 16. st. “latinsku školu” (tada se sa­mostan nalazio na drugom mjestu, vjerojatno gdje je sada kapelica sv. Roka) koja je nastavila s radom u 18. st. i spominje se 1741. Među polaznicima škole navodi se i kasniji hrvatski književnik Matija Antun Relković.

Posebna je zanimljivost i ostatak turskog groba s nadgrobnim nišanom u samostanskom kvadratu što ukazuje na postojanje groblja na ovom mjestu u vrijeme turske vladavine. Prilikom gradnje samostana franjevci su ovaj is­lamski nadgrobni spomenik ostavili kao uspomenu.

Za vrijeme Domovinskog rata su samostan i crkva bili znatno oštećeni četničkim granatama.

Kaštel-dvoracSrednjovjekovni je kaštel u Cerniku četverokutnog tlocrta s četiri

cilindrične kule na uglovima i unutrašnjim dvorištem. Spominje se prije do­laska Turaka kao grad hrvatskih plemića Deževića u povelji iz 1363. (nobiles de Chernuk). Barokizacija je obavljena 1756. u vrijeme plemića Markovića čiji se grb nalazi nad ulaznim portalom. U jugozapadnoj se kuli na prvom katu na stropu nalaze medaljoni sa štukaturom u kojima je naznačena go­dina 1756. i inicijali obitelji Marković. U prizemlju s dvorišne strane su otvorene arkade. Od 1918. pa sve do Drugoga svjetskog rata vlasnici su posjeda i dvorca bili grofovi Kulmer. Oko dvorca se nalaze ostaci nekada vrijednog perivoja.

Židovsko grobljeZnamenitost Cernika je i staro Židovsko groblje nastalo u drugoj

polovini 19. st. Židovi se u Cerniku spominju 1842., a već 1862. osnovana je i škola za židovsku djecu. Grobljem dominira mauzolej obitelji Schmidek­Schulzer.

Kapelica sv. Linarte i spomen na biskupa KažotićaU blizini mjesta na sjeverozapadnom dijelu nalazi se ruševina barokne

kapelice sv. Leonarda koju narod ovog kraja zove “Linarta”. Sagrađena je u baroknom stilu 1751. na mjestu starije kapelice. Za vrijeme turske vlasti ovdje se nalazilo cerničko katoličko duhovno središte koje je vodio franjevački župnik. Crkva je napuštena 1952., a ponovo je otvorena na­kon obnove 2001. U neposrednoj se blizini nalazi vrelo označeno križem uz koje se, prema legendi, a i prema povijesnim podacima, još u srednjem vijeku nalazila velika lipa koju je navodno zasadio zagrebački biskup i do­minikanac blaženi Augustin Kažotić.

Kapelica sv. Roka

Dvorac Cernik

Crkva sv. Leonarda

8

Središte CernikaSamo je središte mjesta Cernik između dvorca i samostana zaštićena urbana cjelina u kojoj se ističe više

vrijednih starih zdanja kojima dominira zgrada Općinskog poglavarstva sagrađena na prijelazu 19. u 20. st.

Prapovijesni lokalitet SlavčaNa jugozapadnom dijelu, povrh Cernika (prema Novoj Gradiški), nalazi se brežuljak Slavča. Ovdje su

nađeni tragovi prapovijesnog života najstarijih stanovnika cerničkog kraja. Brojni nalazi iz kamenog doba čuvaju se u novogradiškom muzeju i u samostanu u Cerniku.

PodvrškoU blizini sela su ostaci srednjovjekovne utvrde koja je bila sličnog izgleda kao i ona u Cerniku. Podvrško se

spominje već 1264. kao vlasništvo jednog na najslavnijih hrvatskih (kasnije bosanskih) rodova Borića. Sama tvrđava spominje se 1413. (“curia Podvarsa”). U 16. st. bila je vlasništvo Franje Hedervarija, zapovjednika beogradske tvrđave, a kasnije obitelji Keglević. Turci zauzimaju Podvrško 1536., a nakon njihovog odlaska, potkraj 17. st., tvrđava se napušta.

ŠagNa južnim padinama Psunja, u blizini sela Cernička Šagovina, sačuvani

su dijelovi jedne od najstarijih ranosrednjovjekovnih utvrda u ovom di­jelu Hrvatske ­ ostaci grada Šag. Vidljivi su dijelovi glavne kule i kanalom odvojeni ostaci obrambenih zidova. Šag se prvi put spominje 1210. kao posjed plemića Marka. Godine 1476. kao vlasnici se spominju Deževići, a poslije njih plemići Drežnički. Uoči dolaska Turaka kralj Ferdinand daje Šag Nikoli Ostrožiću de Giletinci, dok je zadnji vlasnik bio Franjo Tahi.

Baćindol-Gračanica-GradacIstočno od Baćindola, na visini od 350 metara, nalaze se

dobro sačuvani ostaci jedne od najslikovitijih srednjovjekovnih utvrda u ovom dijelu Slavonije. Riječ je o gradu Gračanici koja se ranije nazivala i Gradac. Gradom dominira ulazna kula visoka 12 metara s ostacima kamenog okvira (s dvije ugrađene strijel­nice) u koji se uvlačio pokretni most iznad kanala. Sačuvan je i dio obrambenih zidina. Podigli su je cemički plemići u 15. st.

OpatovacU ovom su selu najviše sačuvani oblici tradicijske kulture hrvatskog sela u općini Cernik. Uz osebujnu

seosku arhitekturu, selo Opatovac čuva (i izrađuje) vrijednu narodnu nošnju, a zadržana je tradicija narodnih plesova i pjesama. Opatovac, kao cjelina, predstavlja spomenik narodne kulture toga kraja.

Stogodišnji dud u Cerničkoj Šagovini i crkva sv. Luke

Kula Gračanica kod Baćindola

9

ŠKOLSTVO DO PRVE PUČKE ŠKOLE

UVOD

Kratki pregled povijesti školstva u srednjovjekovnoj Hrvatskoj

Kad su Hrvati doselili na prostore nove domovine, zatekli su ovdje romansko stanovništvo s raz-vijenom kulturom i prihvaćenim kršćanstvom. To je stanovništvo bilo stisnuto u gradove te se s vremenom stopilo s doseljenicima. U tom suživotu romanskog stanovništva i doseljenih Hrvata

nastavljen je kulturni i prosvjetni kontinuitet. Hrvati su u prelasku iz rodovskog u feudalno društvo svoj moral temeljili na vlastitoj tradiciji. Odgoj im je uglavnom bio iskustven. Prema pisanim se izvorima da zaključiti kako se radilo o relativno zdravom društvenom moralu i poželjnim vrijednostima.

Dobar je bio onaj tko je u svojoj obitelji odnosno zadruzi mirno živio, obrađivao polja, nije ometao druge u njihovim životima i nije dirao tuđu imovinu, štovao svoje pretke i branio zavičaj od neprijatelja. U odgojnom su smislu vladali povoljni uvjeti vezani uz vjeru, društvene i obiteljske norme. Glavari, o kojima je ovisio društveni razvoj, morali su biti najbolji, najmoćniji i najhrabriji. Imovina je bila zajednička; svi su članovi zajednice imali pravo i dužnost raditi i živjeti na zadružnom imetku. Jako se cijenila čistoća obiteljskog života i umjerenost u uživanju.

Iz obitelji su se razvile zadruge kao veoma povoljne odgojne ustanove. U zadrugama je dijete upoz­navalo moralne ideje koje pomažu; tu su starci i starice koji se bave odgojem unučadi, tu je glavar, stalni običaji, zajednička imovina i dužnosti, što snažno utječe na odgoj. Međusobno poštivanje, gostoljubivost, poštivanje žena, hrabrost u obrani plemena jesu sredstva odgoja i obrazovanja. U kasnijim vremenima proce­som društvenog raslojavanja i nastankom novih društvenih odnosa nastaje raskorak između proklamiranih i življenih vrijednosti. Životne prilike su se izmijenile te su skromnost i štedljivost zamijenjene bogatstvom i raskošnošću.

Karlo Veliki (768. - 814.)

kudi nemarne učenike (Cuvaj, 1907. I, 11.)

Sam početak organiziranog školstva među Hrvatima nije lako ut­vrditi, ali spomenimo neke podatke koji mogu malo osvijetliti tu dugu prošlost.

Neki autori stavljaju početak školstva u Hrvatskoj u vrijeme vla­danja Karla Velikog (768. – 814.) koji je zamislio ideju opće pučke obrazovanosti. Zapovjedio je 789. svećenicima da po selima i grado­vima drže škole i djecu odgajaju s brigom i ljubavlju. Smatra se da je poticao osnivanje škola i u Hrvatskoj.

Obrazovanost i pismenost slavenskih naroda, pa tako i hrvatskog, vezana je uz djelovanje sv. braće Ćirila /Konstantina/ (826. ili 827. ­ 869.) i Metodija (820. ­ 885.) koji su preveli liturgijske knjige na slaven­ski jezik i uveli slavensko pismo glagoljicu kojom se širila pismenost među Hrvatima. Papa je odobrio slavenski jezik u bogoslužju. Tako su Hrvati na narodnom jeziku slavili Boga i prije Drugog vatikanskog kon­cila 1962. kada je u Rimokatoličkoj crkvi uveden narodni jezik umjesto do tada službenog latinskog jezika.

Kao siguran početak pedagoške misli u Hrvata može se uzeti 852. godina kada je knez Trpimir s učenim Gottschalkom Saksonskim ute­meljio u benediktinskom samostanu u Rižinicama prvu školu “s trivijal-nim i kvadrivijalnim programom”.

10

Potvrdu o potrebi školstva imamo i iz vremena kralja Tomis­lava, kada se na crkvenom saboru u Splitu 925. godine poziva roditelje “da djecu svoju i sluge svoje šalju na nauke latinskog jezika, ako žele biti pravi kršćani, a učitelji pako neka svoje učenike nadziru i opominju, a učenici da svoje učitelje dobrovoljno poslušaju, ne kao inostrance i tuđine već kao svoje.”

Crkva je odigrala značajnu ulogu u odgoju pučanstva, a time i u obrazovanju. Crkva je osobe starije od 12 godina posebno pripremala i odgajala za prihvaćanje kršćanske vjere. U priprema­nju katekumena za kršćanstvo primjenjivala su se sredstva obra­zovanja i odgoja. Obuka je katekumena smjerala na upozna­vanje lažljivosti poganske, odnosno prestanka židovske vjere te istinitost kršćanskog nauka, a odgoj se sastojao u strogom vršenju pokorničkog čina i u vježbanju kršćanskog života. Za osobe mlađe od 12 godina Crkva je organizirala odgojne zavode – škole koje su joj bile potrebne iz dva razloga. U školama je Crkva pripremala vlastiti podmladak za buduće svećenike, a i odgojno djelovala u vjerskom duhu na stanovništvo.

Profesori i đaci na bečkom sveučilištu

u XVI. stoljeću (Cuvaj, 1907. I, 147.)

C. Medović. Sabor kralja Tomislava u Splitu 925. godine (Cuvaj, 1907. I, 30.)

Škola u Cerniku za vrijeme TurakaZa predtursko razdoblje nemamo podataka o školstvu u Cerniku ili o školovanim Cerničanima.

Poznati turski putopisac Evlija Čelebi, koji je oko 1664. prolazio našim krajevima, bilježi za Cernik zan­imljive podatke. Ovdje navodimo ono što može osvijetliti našu temu, podatak o školi i bogomoljama, budući da se u njima učio vjerski nauk, doduše islamski, jer kršćani nisu imali u samom mjestu svojih svećenika ni bogomolje. Među ostalim Čelebi o Cerniku piše:

“Varoš – U njoj se nalaze prizemne i jednospratne kuće, a sve su pokrivene šindrom. Od bogomolja ima dvade-set i jedna džamija (mihrab). U tri se klanja džuma – namaz. Samo te džamije nisu pokrivene olovom. Džamija u čaršiji je lijepa. Tu se, dalje nalazi jedna tekija, tri osnovne škole (mekteb), dva hana, jedan mali hamam i oko sto pedeset dućana.”

Ništa pobliže ne znamo o tome kako se u tim osnovnim školama poučavao, ali za pretpostaviti je da se najvjerojatnije poučavalo pisanje i čitanje turskog pisma i Kuran.

Kršćani u vrijeme Turaka nisu živjeli u glavnom naselju, osobito ne izmiješani s muslimanima. Oni su imali posebne mahale, dijelove naselja u kojima su živjeli, ali češće su bili izvan naselja ili na njegovom rubu.

11

Turci su ih nazivali raja (stoka). To je kršćansko stanovništvo, koje nije htjelo preći na islam ni stupiti u tursku vojnu službu, bilo bespravno, ali je uporno čuvalo svoje stare narodne i vjerske značajke. Franjevci su pov­remeno dolazili iz veličkog samostana i obavljali službu Božju pod jednom lipom, budući da nije bilo crkve. Julije Jančula lijepo opisuje obiteljski život raje u svojoj knjizi Povijest Cernika. O načinu života donosi: “U to se vrijeme osobito razvio zadružni obiteljski život, te se tako s velikim brojem članova obitelji dospjelo na sve: moglo je biti više djece, jer ih je imao tko čuvati i odgajati, moglo je biti mnogo goveda, ovaca i svinja, moglo se više i bolje obraditi zemlje, lakše je bilo odraditi i rabotu zemaljskim gospodarima i porez namiriti, jer se jedno i drugo tražilo po ognjištu. Bilo je vremena, osobito za zimskih večeri, do mile volje prepričavati, čak i opjevavati i nauk vjere i slavnu prošlost, borbe i patnje vlastitoga naroda. Uz franjevce, zadružni život i seosko kolo najzaslužniji su da se u narodu sačuvala vrlo živa vjerska i narodna svijest i sigurna nada u oslobođenje. Selo si je biralo primićura koji je seljanima sudio i zastupao ih pred turskim vlastima, a to su mogli i franjevci. Od franjevaca su Turci tražili da raju uče zakonu pa su morali i odgovarati za sve što i raja učinila, osobito ako je bilo protiv Turaka.”

Školstvo u poslijeturskom razdobljuNakon oslobođenja Slavonije od Turaka 1687., počela je

materijalna i duhovna obnova razorene i dugotrajnim ratovi­ma opustošene zemlje. Usporedo je država morala organizirati nekoliko procesa važnih za uspostavu vlasti i priključenje Slavonije ostalom dijelu Hrvatske. Oslobođena područja i dalje je trebalo braniti od turskih upada, trebalo je ustano­viti gospodarsko i demografsko stanje, naseliti opustošena naselja, organizirati vlast, sudstvo, osigurati uvjete za obnovu gospodarstva, organizirati vjersko i crkveno ustrojstvo, i razne druge korisne radnje za normalan život podanika. Svakako je najvažniji posao bio uspostavljanje jake obrane prema Tur­skoj pa je u Slavoniji potkraj 17. i početkom 18. st. uz Savu us­postavljen jaki vojni, sanitarni pa i kulturni koridor poznat kao Vojna granica (krajina).

Zajedno s kršćanskom vojskom u Slavoniju dolaze i redovnici, u prvom redu franjevci, kojih je ovdje, uz kršćanski narod, bilo i za turskih vremena. Oni u slobodnim uvjetima djeluju na duhovnoj i vjerskoj obnovi te organiziraju i školstvo, u prvom redu za svoje potrebe, a i za svjetovna zanimanja. Tako redovnici postaju ute­meljitelji prvih škola u Slavoniji. Država skoro čitavo 18. st. nije ništa značajnije poduzimala oko organiziranja školstva i školskog sustava, a redovnici su svojim nemalim trudom, osjećajem za važnost pismenosti, smislom za organizaciju i metodičnost svega što su radili, postali pioniri i nositelji školstva u Hrvatskoj.

Prvi školski propisi i pokušaji sustavnog praćenja školstva u Hrvatskoj, Austriji i Mađarskoj, nastaju tek sedamdesetih godina 18. st., a redovnici i pojedini biskupi već su ranije pokrenuli rad škola i sami izrađivali školske planove. U tom početnom radu oko škola prednjačili su pavlini, franjevci i isusovci. Oni su načinili prve školske planove, organizirali nastavni proces, pisali udžbenike, a često puta u samostanskim ćelijama podučavali polaznike prvim slovima. Napominjemo ovdje da su pavlini u Lepoglavi 1503. osnovali prvu gim­naziju u Europi kakva približno djeluje i danas, premda se za sada prvenstvo pripisuje Nürnbergu 1526.

Već 1690., dakle odmah nakon oslobođenja Slavonije od Turaka, franjevci su održali sastanak u Đakovu pod predsjedanjem biskupa Ogramića, na kojem su među ostalim zaključili: gdjegod su u župi dva franjevca, moraju otvoriti školu za mladež. Da su franjevci Bosne Srebrene to održavali, svjedoči vizitator fra Ivan Krstitelj Vietri 1708. kada naglašava da ti redovnici nastoje ne samo propovijedati i obraćati raskolnike i krivovjerce, nego drže i gramatičke škole u svakoj župi i samostanu odgajajući mladež u kreposti i strahu Božjem.

Svećenici su imali škole po selima i zaselcima.

(Cuvaj, 1907. I, 301.)

12

FRANJEVAČKO ŠKOLSTVO U CERNIKU U 18. I 19. STOLJEĆU

Franjevačko osnovno školstvo u Cerniku Julije Jančula u knjizi Franjevci u Cerniku spominje da je u Cerniku 18. travnja 1739. umro magister pro­

fesorija pater Bartol Matijašević.

U istoj knjizi, na drugom mjestu o. Julije piše:

“Čini se da su franjevci u Cerniku držali profesorij kroz ci-jelo 18. stoljeće i čitavu polovicu 19. stoljeća sve do otvaranja javne škole u Cerniku (1859.) koja je onda bila dijecezanska, jer je zagrebačka biskupija imenovala učitelje i nadzirala školski rad. Sve do godine 1859. u Cerniku nije bilo drugih učitelja osim franjevaca. Radili su koliko je trebalo ili prema tome koliko im se dječaka javilo u školu. Studij filozofije i moralne teologije bio je u cerničkom samostanu, koliko nam je poznato, samo u drugoj polovici 18. stoljeća.

Profesorija bile su trivijalne škole s redovničkom stegom i s posebnom pažnjom na one dječake koji su pokazivali volju da budu franjevci. U školu su se ipak mogli javiti svi koji su htjeli. Školom je upravljao gvardijan, a uz njega je uvijek bio još jedan pater, duša škole: magister professorii ili instructor juvenum, učitelj i odgojitelj koji je morao imati gotovo ista svojstva kakva su se tražila od franjevačkih učitelja novaka. Tako je bilo barem u početku, kad su franjevci profesorije osnivali samoinicijativno i bez tuđeg (izvanfranjevačkog) uplitanja.

U profesorijima redovito se učila latinska gramatika, govorništvo, logika (za ove je predmete obično bio određen poseban predavač ili lector. Ostalo: crkveno pjevanje, Sveto pismo i nauk vjere, franjevačko pravilo i ustanove, ponašanje...) bilo je sve povjereno magistru ili instruktoru. (U Cerniku, gdje nikad nije bilo mnogo učenika, kako ćemo vidjeti, sve je bilo povjereno jednom pateru).

Dječaci su svaki dan slušali ili posluživali svetu misu, sudjelovali u dnevnim svećeničkim i redovničkim molitvama i po danu i po noći, svakog se tjedna dva puta ispovijedali i svake nedjelje i blagdana pričešćivali. - Za uzdržavanje profesorija morao se brinuti ili sam samostan ili provin-cija.”

Antun Cuvaj u Građi za povijest školstva navodi Boranića te piše:

“Godine 1741. nalazimo u školi cerničkoga samostana, kojemu je bio na čelu o. Mihovilo Paunović, devetogodišnjega Matiju Antuna Reljkovića. Od vrijednih otaca sv. Ivana Kapistrana, koji su se tada brinuli za dušobrižništvo i nastavu po onome kraju Slavonije, primi dakle i naš Reljković prvu nauku. Ovi su redovnici bili veliki prijatelji svome narodu, te nema sumnje, da su i na Reljkovića u tom pravcu snažno utjecali. Kod njih je izučio i nekoliko latinskih razreda...”

Izvora za proučavanje povijesti školstva, osobito u manjim mjestima, pa tako i u Cerniku, vrlo je malo. Kronika Franjevačkog samostana u Cerniku u prvom svesku, a to je do 1841., ne donosi ni jedan zapis o školstvu.

Matija Antun Reljković (1732. - 1798.) (Cuvaj, 1907. I, 415.)

Franjevački samostan u Cerniku (Cuvaj, 1910. I, 377.)

13

Drugi su izvor za proučavanje prilika u pojedinim župama, odnosno mjestima, kanonski pohodi (vizit­acije) koje su obavljali biskupi ili njihovi delegirani pohoditelji – vizitatori.

Za dobro obavljanje pohoda i kako bi se što bolje upoznalo stanje u župi s vremenom je načinjen upitnik s pitanjima na koje je župnik morao odgovoriti. Redovito se događalo da je taj upitnik župnik ispunio prije dolaska pohoditelja kako bi bilo što više vremena o svemu navedenom razgovarati i osobno sve pogledati. Od 1758. u tome upitniku za zagrebačku biskupiju postoji rubrika: De ludimagistro – O učitelju.

U Cerniku je te 1758. kan­onski pohod obavljen od 5. do 12. travnja, te je na navedeni upit dan slijedeći odgovor: “Učitelja ovdje nema, ni fond za njega ne postoji. Međutim je-dan od otaca franjevaca običava poučavati mladiće koji žele učiti, kao što i sada otac Mato Barić uči desetoricu.” Julije Jančula smatra da je otac (o.) Mato Barić učitelj i 1761., kada u kanonskom pohodu stoji: “Službeno postavljenog učitelja ovdje nema, niti postoji za njega fond. No otac Lektor filo-zofije poučava dvojicu njemački, a otac koji je blagdanski propovjednik osmoricu hrvatski.” Blagdanski propovjednik bio je o. Mato, ili, kako u nekim dokumentima piše, Matiša.

Kronika Franjevačkog samostana u Osijeku bilježi: “Dana 28. kolovoza 1758. godine, za instruktora mladeži odavde je u Cernik otišao Nepomuk Kling.” Nije li o. Ne­pomuk gore spomenuti učitelj njemačkih dječaka?

U Kanonskom pohodu 1765. piše: “Pravog učitelja ovdje nema, ali ako neki dječaci žele učiti, za učitelja im je određen o. Fer-dinand Požežanin koji sada stvarno i uči 7 takvih.”

Julije Kempf u knjizi Požega piše: “Poziv Namjesničkoga vijeća kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, od 9. siječnja 1770. mor-ala je županija izvijestiti, koliko i kakvih ima učitelja u pojedinim mjestima gospoštija, koje su pripadale požeškoj županiji.” Navede­no je devet mjesta bez Požege, a za Cernik piše: “U Cerniku je bilo povjereno Franjevcima, da uče djecu u čitanju, pisanju, nauku vjere i u ćudorednosti.” Julije Jančula u knjizi Franjevci u Cerniku ispravlja Kempfa, te piše: “Tako pišu Kempf i Cuvaj. Međutim u izvještaju ne stoji da je to franjevcima povjereno, nego jednostavno da oni to (od svoje volje) čine. … Po ovom izvještaju bilo bi da su fran-jevci u Cerniku učili djecu samo čitati i pisati, nauk vjere i ćudoređa. Ipak nije bilo samo to. Nisu im dolazili u školu samo dječaci (pueri) nego i mladići (juvenes) koje su učili latinsku gramatiku. Za Reljkovića se izričito kaže da je “kod njih izučio i nekoliko latinskih razreda. Ovi su redovnici bili veliki prijatelji svome narodu te nema sumnje da su i na Reljkovića u tom pravcu snažno utjecali” (Cuvaj citira Boranića).

Kanonska vizitacija župe Cernik, 7. travnja 1758. godine. (Nadbiskupski arhiv Zgb.)

Kanonska vizitacija župe Cernik, 28. svibnja 1761. godine (Nadb. arhiv Zagreb.)

Kanonska vizitacija župe Cernik, 17. srpnja

1765. godine (Nadb. arhiv Zagreb.)

14

“Učitelja zamjenjuje otac propovjednik, nekoliko dječaka dolazi mu na pou-ku.”, zapisano je u kanonskom pohodu 1780.

U kanonskom pohodu 1783. piše: “Učitelj se u ovoj župi ne nalazi”. I slijedećih godina do izgradnje škole odgovori su slični, tj. nema učitelja.

U Partikularnoj županijskoj skupštini od 31. siječnja 1790. izvješteno je: “Broj je škola u županiji prevelik (!), a trošak za podizanje i uzdržavanje škola nadilazi i po mnijenju samih pedagoga sile podanika. Mladež ne polazi škola, kako bi trebalo, jer je zaokupljena domaćim poslovima. Prema tomu se ne slažu plodovi tih škola nikako s troškovima za njih.” Nabrojio je osam katoličkih i tri grčkoistočne škole u cijeloj županiji. “Ostale, što postoje, neka se kao nepotrebne ukinu. Neka se u tim školama ne uče viši nauci, nego je posve dosta, što se mladež podučava u najnužnijim naucima. Tako im se ulijeva nauk kršćanske vjere, a ujed-no se uče čitati, pisati i početke aritmetike u materinskom ‘ilirskom’ jeziku.”

Kada je osnovan Obrtni zbor u Cerniku 1826., osjećala se jača potre­ba organiziranja škole, jer se obučavao u raznim zanatima veći broj djetića (naučnika, šegrta) kojima je trebala šira prosvjeta i znanje. Julije napominje da je Cernik još uvijek veći od Nove Gradiške.

Za pomoć su zamoljeni franjevci da za buduće majstore učine što više mogu. Iz akata Generalne županijske skupštine Požeške županije od 12. i

slijedećih dana travnja 1847., samostanski kroničar prepisuje, kako sam kaže, ne u pohvalu jednoj osobi, nego u pohvalu cijeloj franjevačkoj kapistranskoj provinciji. Slijedeći Izvještaj (broj 109) nadležne gospode kotarskih sudaca (županija se dijelila na dva velika Kotara: požeški i pakrački i više manjih kotareva. Judlium ili judices nobilium su suci imenovani od vlastelinstva u određenom kotaru) uveden je pod brojem 813 rečene godine. U tom se izvještaju kaže da nedjeljne škole postoje u svim kotarevima, osim u veličkom gdje nema ni jednog

trgovišta ni obrtnog zbora, i da se određenim predmeti­ma ne poučavaju samo šegrti, nego, gdje škole još nisu uvedene, i druga djeca. U tom izvještaju između ostalog stoji: “Ima se s pohvalom uzeti do znanja i staviti u pro-tokol, a ujedno neka se na prijedlog suca cerničkog distrikta gospodina Erlingera dopusti dodijeliti nagrada koja se po odredbi županijskog vijeća ima iz općinskih blagajni davati katehetama i učiteljima: Patru Fabijanu Čuliću koji je po odredbi svoga starješinstva u Cerniku s najboljim uspjehom poučavao u vjeronauku i molitvama 30 šegrta i drugu djecu, i jer stvarno nema nikakve plaće, neka mu se iz općinske bla-gajne za nagradu odobri 20 forinti sve dok se ondje ne otvori opća pučka škola.” Određuje se također da isti izvjestitelj pozove Općinu trgovišta Cernik koja ima svoju blagajnu “neka tome patru koji njihovu djecu poučava u vjeronauku,

radi te njegove veoma korisne i hvalevrijedne usluge, iz općinske blagajne isplati nagradu od 20 forinti i neka o toj odredbi izvijesti i cerničko vlastelinstvo. Čitao u skupštini Aleksandar Peičić, županijski bilježnik.”

Ovaj je događaj upisan i u samostansku Kroniku, vjerojatno više zbog toga što su se županijske vlasti sjetile nagraditi vjeroučitelja, nego da bi to bio dokaz da prije o. Fabijana Čulića franjevci nisu poučavali djecu vjeronauk i molitve, tim više sto je isti franjevac bio samo jednu godinu u Cerniku.

Već pohoditelj fra Ivan Krstitelj Vietri 1708. piše: “Cernički samostan sv. Petra vodi duhovnu brigu za samo mjesto Cernik i za drugih 20 sela sa malo kuća

Šlabekuvanja tabela Hrvatski školski muzej (Cuvaj, 1907. I, 671.)

Rukopis Ivana Mažuranića u III. razredu Pučke škole u Novom Vinodolskom. (Cuvaj, 1907. I, 765.)

Uredovni pečat kraljevskog nadzorništva škola u Zagrebu

od 1778. g. (Cuvaj, 1907. I, 391.)

15

za koja su zadužena dva svećenika. Dvojica propovijedaju i drže djeci vje-ronauk, trojica dijele sakramente.”

Kako smo gore naveli, jedan franjevac koji ima službu propovjed­nika, zadužen je da kao učitelj “drži školu dječacima i mladićima, a drugom propovjedniku ostaje dužnost da drži vjeronauk ostaloj cerničkoj djeci.” Redovito se u popisima samostanskog osoblja navodi među službama “vjeroučitelj, vjeroučitelj župe, župski”. Nažalost mnoge tabule – popisi osoblja, nisu sačuvane, ni prepisane u Kroniku pa ne znamo imena svih vjeroučitelja.

U samostanskom arhivu čuvaju se “Puncta normalis” ­ šest pitanja na koja je svaki župnik ili upravitelj župe morao svake godine odgov­oriti i predati dekanu da ih proslijedi “Uzoritom Gospodinu Stožerniku i Nadbiskupu” ( Jurju Hauliku). Dio trećeg pitanja glasi: “U župi Cerničkoj … Učitelj nikakav nie uveden”. Na četvrto opširno pitanje o radu učitelja odgovara upravitelj župe o. Teodor Kralj 1849. i 1851. godine “Učionice ova župa neima”.

Učitelji franjevciO. Mato Barich (Matthaeus Barich) iz Jakšića, rođen je 1729., jer 1761. ima 32 godine. Za svećenika je

najvjerojatnije zaređen 1754. Filozofiju je studirao u Brodu, a bogosloviju u Požegi, Osijeku i Iloku, gdje je u popisu studenata morala 1755., a ispred imena stoji “P(ater) Fr.”, što potvrđuje da je već prije zaređen za svećenika. Prema kanonskim pohodima u Cerniku boravi od 1758. do 1761. kao blagdanski propovjednik i učitelj što ne znači da nije službovao i duže. Od 1766. do 1767. o. Barić je gvardijan u Vukovaru. U Brodu službuje kao nedjeljni propovjednik od 1769. do 1771. kada je premješten u Ilok za hrvatskog nedjeljnog prop­ovjednika, ali nema podataka koliko se tu zadržao. O. Matija se opet nal­azi u popisu osoblja u Cerniku 1778. Godine 1794. izabran je za savjet­nika provincijalu o. Tomi Shpadu. Nažalost, nemamo više podataka o ovom prvom poznatom učitelju u Cerniku.

O. Nepomuk Kling rođen je u Osijeku 1732. Iz Osijeka 1758. dolazi u Cernik za učitelja mladeži. U Vukovaru je njemački blagdanski propovjednik 1764., a 1766. nalazi se opet u Osijeku kao “magistar sjemeništa”. Godine 1767. u Požegi je orguljaš. Fra Petar Kinderić piše: “bio je glasoviti orguljaš (organista celebris), skladatelj i učitelj pitomaca.” Umro je u Požegi 16. lipnja 1772.

O. Ferdinand Lipljanić iz Požege. U Osijeku je vikar 1753. U popisima samostanskog osoblja za 1754. i 1755. nema ga, da bi 1756. bio opet izbran za vikara samostana. Od 1756. do 1763. bio je vojni kapelan Slavonske husarske pukovnije u Pruskom ratu. Kanonski pohod bilježi ga 1765. u Cerniku. U popisu samo­stanskog osoblja 1777. nalazimo ga u Brodu kao duhovnika. Umro je u Cerniku 2. svibnja 1778. u 56. godini života i 36. godini franjevaštva.

Učeničke kolajne u Kraljevinama

Hrvatskoj i Slavoniji. Kolajne 5. i 8. su iz

Požege, 1841. godine. (Cuvaj, 1907. I, 175.)

Kanonska vizitacija župe Cernik,

28. svibnja 1761. g. (Nadb. arhiv Zagreb.)

16

Studij filozofije u CernikuNije poznato kada u Cerniku počinje djelovati studij filozofije. Nema naznaka da je Provincija ikada odre­

dila Cernik za mjesto viših škola, već je bio običaj da studenti dolaze u samostan gdje je službovao profesor čije su predmete morali odslušati i polagati. Tako je u tom samostanu bio privremeno studij filozofije ili bo­goslovije.

Tako je fra Ivan Velikanović, slavonski književnik, studirao u Cerniku filozofske nauke o čemu o. Eman­uel Hoško piše: “Velikanović je 1741. u osamnaestoj godini života započeo studij filozofije kod profesora Franje Bogdanovića. Prvu godinu je studirao na filozofskom učilištu u Cerniku, a slijedeće dvije u Vukovaru.” Tada su u cerničkom samostanu boravila buduća dva najveća slavonska književnika 18. st., Velikanović i Reljković, kako smo prethodno spomenuli.

U kanonskoj vizitaciji 1758. spominju se klerici koji vrše dužnost zvonara u Cerniku, dok se ne spom­inje ni studij niti profesor. Na jednom mjestu Julije Jančula piše da pohoditelji nisu pregledavali samostanske ustanove, pa tako ni studije budući da je njihova prvotna briga bila pohod župi, crkvi te prilike u župi i filijalama. Godine 1761. spominje se predavač – lektor filozofije, a 4. je svibnja 1760. u Cerniku umro zavjetovani klerik fra Gabrijel Riegler, a 26. kolovoza 1764., klerik, student filozofije, fra Kristofor Schmidt. U knjigama samo­stanskih računa više puta navode se primanja i izdaci za “lectura” i “đake” pod čime se podrazumijevaju klerici studenti, kako piše Julije Jančula. Julije smatra da se studij filozofije u Cerniku održao do kraja školske godine 1765., budući da su cerničkim franjevcima u siječnju te godine oduzete župe u Novoj Gradiški i Zapolju, te navodi fra Emerika Pavića iz 1766. koji kaže: “Prostrani vrt i preugodni šljivik leži uz samostan, u kojem je bio studij filozofije. Sada se međutim zbog smanjenih dohodaka oduzimanjem župa ne može više uzdržavati, tako da ondje borave samo patri potrebni narodu i susjednim župama.”

Studij moralne teologijeGodine 1770. u izvješću poslanom državnim vlastima navodi se kako je u Cerniku bilo 10 svećenika,

6 studenata morala, 7 braće laika i 23 franjevca. Među službama svećenika je i lektor moralne teologije. Julije Jančula smatra da je 1770. počeo studij u Cerniku. Gore je navedeno da je studij filozofije prestao djelovati u Cerniku zbog oduzimanja župa, odnosno zbog neimaštine. Čini se da su se franjevci uspjeli bolje organizirati te mogu materijalno uzdržavati studente, a vjerojatno im je u tome pomagala i uprava Provincije.

Godine 1770. o. Ivan Zetović postaje gvardijan (1770. – 1772.) a u Cerniku ostaje do smrti 1789. O. Zetović je naveden u popisu osoblja kao ispitivač, ravnatelj kora, predavač braći klericima u moralnoj znanosti, lektor teologije i učitelj ceremonija.

Godine 1775. ispitivači su o. Đuro Rapić, o. Kristofor Keller i o. Leander Koepl, 1776., uz o. Rapića i o. Zetovića, o. Vjenceslav Hutter, vikar i ravnatelj kora, 1777., uz o. Zetovića, gvardijan o. Petar Curić i o. Jakob Alasić, 1778. uz o. Zetovića i o. Alasića o. Mato Barić, koji je spomenut kao učitelj u Cerniku.

Iste godine navodi se i klerik fra Donat Hainl, a 1779. navodi se o. Andrija Jajašević, student morala. Godine 1780. uz o. Zetovića je ispitivač i gvardijan o. Marko Tadijanović, a navedena su tri studenta moralne teologije: o. Simon Subota, fra Luka Szipka i fra Marko G. Godine 1781., uz o. Zetovića ispitivač je gvardijan o. Josip Stojanović, 1782. uz o. Zetovića gvardijan o. Silvester Hungar, lektor teologije. Godine 1783. i slijedeće dvije godine ispitivači su o. Zetović i o. Marko Gužvić.

Godine 1772. umrla su u Cerniku dva klerika: student filozofije fra Hilarije Ertzl. Julije piše kako je “možda tek trebao započeti moralnu teologiju” i zavjetovani klerik fra Roman Erbić.

Kada je počeo rat s Turcima (1788.), cernički samostan pretvoren je u vojnu bolnicu. Studij moralne teologije nije se više vratio u Cernik. Julije Jančula zaključuje: “Josip II. znatno je smanjio broj fratara. Niti je trebalo toliko učilišta, niti su se cijenila mala učilišta po samostanima. Dolazi vrijeme velikih centralnih učilišta.”

17

Cernička samostanska knjižnica bogata je priručnicima filozofije i djelima iz moralne teologije, tiskanim između 1714. i 1750., što može biti potvrda djelovanja studija filozofije i moralne teologije u Cerniku.

Novicijat za braću nesvećenike – laike u 18. i 19. stoljećuU 18. i 19. st. u Cerniku su obavljali godinu novicijata – upoznavanja sa redom i godina kušnje, samo

braća nesvećenici, laici. U popisima službi navode se učitelji zajednice i njihovi zamjenici koji su braći nesvećenicima držali predavanja o redovničkom životu i poučavali ih raznim djelatnostima, a napose se to odnosilo na novake. U Kronici se navode imena pojedinih novaka. Izdvajamo jedan primjer u kojem je opisan i način odlučivanja o podobnosti i sposobnosti novaka za redovnički život u čemu sudjeluju svi zavjetovani članovi samostanske zajednice glasujući o kandidatu.

“Dana 14. rujna 1802. godine Josip Matković iz Požege obukao je sveti habit po rukama RP. Vida Ivich i dobio ime Cajetan.” Glasovanje zajednice o novaku laiku održano je po običaju tri puta (14. siječnja, 14. svibnja i 14. rujna 1803.). Budući da je dobio pozitivne glasove (posljednji puta 5 naspram 2), zavjetovan je za brata laika.

Godine 1815. navodi se o. Adalbert Marianović, učitelj novaka.

Novicijat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda od 1954. do 1981.

Na sastanku uprave Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, koji je održan u cerničkom samostanu od 7. do 10. kolovoza 1953., odlučeno je da se godina kušnje – novicijat premjesti iz Vukovara u Cernik. Već 9. rujna iste godine počela je obnova zapadnog krila samostana gdje će biti smješten novicijat. Radovi su završeni do ljeta 1954., a cernički sa­mostan dobio je veći broj samostanskog osoblja. O. Stanko Banić određen je za magistra (učitelja) novaka. U toj je službi ostao punih 12 godina, do 1966. , kada je premješten u Ilok. O. Silvije Večerin ima službu socius (drugi) magister novaka i magister kandidata, a o. Julije Jančula određen je za redovi­tog ispovjednika novaka. Uz svećenike došla su i braća laici: fra Ljubo Krpan za kuhara i fra Kancijan Krajček za sakrista­na i krojača. U isto vrijeme odlučeno je da u Cerniku bude i pripremno vrijeme – sjemenište za braću nesvećenike – laike. Početak je uređenja prostorija za novicijat za vrijeme gvard­ijana o. Anzelma Banića. Prvi je gvardijan, kada je novicijat uveden, bio o. Tomislav Andrašec (1954. – 1960.), a zamijenio ga je o. Emil Crnković (1960. – 1966.).

Sv. Ćiril i Metod (Blagovalište Franjevačkog samostana u Cerniku)

18

Novicijat je ustanova redovničkih zajednica u kojemu se kandidata – novaka upućuje u redovnički i duhovni život, pomaže mu se prepoznati životni poziv, uči se povijesti Crkve i franjevačkog reda, moljenju časoslova, liturgijskom životu Crkve, crkvenom i koralnom pjevanju. Nekada je novicijat bio posve odvojen od samostana, još više od vanjskoga svijeta, jer se mladoga čovjeka upućivalo životu u tišini i upoznavanju sebe kako bi mogao donijeti odluku i prepoznati može li prihvatiti način života manjega brata u samostanu.

Prvo oblačenje bilo je 29. kolovoza 1954., kada je obučeno osam pripravnika – novaka, a drugo iste go­dine 3. listopada, kada su obučena trojica novaka. Nakon godine dana novicijata, obavljeni su prvi privremeni zavjeti 30. kolovoza 1954. Svake godine, uglavnom u mjesecu kolovozu, obavljana su oblačenja novih novaka i zavjetovanje prošlogodišnje generacije.

Poslije o. Stanka Banića službu magistra preuzeo je o. Tomislav Tomiša (1966. ­ 1969.), a njega je zami­jenio o. Bernardin Šulj (1969. ­ 1973.) pa o. Slavko Bulaja (1973. ­ 1975.). Zatim tri godine nije bilo novici­jata, a o. Daroslav Miklaušić ga je vodio od 1978. do 1981. Na provincijskom kapitulu održanom u kolovozu 1981. u Samoboru, budući da nije bilo kandidata za novicijat, odlučeno je da se novicijat preseli na Trsat, a o. Marko Malović određen je za magistra s naredbom da se pripremi za tu službu.

Julije Jančula prikupio je statističke podatke o novacima:

Za dvanaest godina magistrovanja o. Stanka Banića bilo je 160 novaka, a iz novicijata je otišlo ili bilo otpušteno 24 mladića. U tri godine službe o. Tomislava Tomiše bilo je 50 novaka, a novicijat su napustila četvorica. Za vrijeme magistra o. Bernardina Šulja, kroz četiri godine bilo je 63 novaka, a u dvije godine magis­tra o. Slavka Bulaje bilo je svega 13 novaka od kojih je samo jedan svećenik u Provinciji. Za razdoblje magistra o. Daroslava Miklaušića nemamo točne podatke o novacima, bilo ih je svega nekoliko.

Kada je novicijat preseljen na Trsat, odnesen je i dio inventara, napose novicijatska knjižnica i priručnici iz Cernika. Tako je nakon skoro dvadeset i pet godina u Cerniku prestalo franjevačko odgojno učilište za mlade franjevce, a time su osiromašeni cernički samostan i župa za ljepotu bogoslužja i koralnog pjevanja.

Pogled na Cernik (Arhiv Franjevačkog samostana, Cernik)

19

OSNOVNA ŠKOLA U CERNIKU

Osnivanje škole i izgradnja prve školske zgrade u CernikuSamostanski kroničar bilježi 9. studenoga 1854. izlazak na teren županijske deputacije na čelu s prečasnim

gospodinom Franjom Sviranićem, začasnim kanonikom i požeškim župnikom, u svrhu podizanja škole u Cerniku.

Opis osnutka škole i izgradnje školske zgrade prenosimo iz Školske spomenice:

“Buduć je trgovište Cernik onda već oko 200 kuća, a do blizu 2000 žitelja na broju imalo, poka-zala se je skrajna potreba, da se javna pučka škola podigne.

Na višekratno poticanje častnih otaca fran-jevaca i inih svietskih oblasti, nije se dalo ovdašnje pučanstvo sklonuti na podignuće škole sve dotlem, dok nije ovomjestni onda bivši upravitelj župe i predstojnik samostana, veleč. O. Ilija Vražić cielu stvar potanko opisao i prijavio c. kr. ministarstvu za bogoštovje i nastavu, koje je svojim nalogom namjestničtvu u Zagrebu naložilo, da nastoji što prije stvar k svrsi dovesti; ovo pak odpisom od 16. siečnja 1857. naloži županiji požeškoj, a ova opet neoklievajuć dopisom svojim od 9. ožujka 1857. iz-dade najstrožiji nalog na žiteljstvo, da se bezodvlačno gradnja škole započeti mora.

Da bude podignuće škole žiteljstvu trgovišta Cernik olaglje, pridružiše se k istom obližnja sela i to: Mala, Giletinci i rim. kat. Šumetlica u jednu školsku konkurenciju.

Zemljište na kojem se je želilo graditi školsku sgradu, vrt za učitelja i svu potrebitu drvenu gradju, na zamolbu konkurencije, poklonio je Vinko Müller vlastelin dobara Cernik, obvezav se ujedno kao vlas-telin, da će na uvjeke dati u vlastelinskoj šumi potreb-ito ogrievno drvo za školu i učitelja u iznosu 14 hvati na godinu, uz oprost svakog dalnjeg troška, tako u naravi, kao i u novcu za podignuće te pučke škole.

Na tom daklem po vlastelinstvu darova-nom zemljištu podigla je sadašnju školu školska konkurencija, koja je uz voznu i ručnu radnju 3000 for. srebra /onda vriednost novca/ graditelju Vjeko-slavu Lameru paliru c. kr. pukovnije Nove gradiške u gotovu platila.

Kanonska vizitacija župe Cernik,

10. kolovoza 1866. g. (Nadb. arhiv Zagreb.)

20

Školska sgrada sagradjena je na jedan kat. – Razi zemlje na zapadnoj strani sagradjene su dvie sobe učitelju za stan, na sjevernoj strani jedna kuhinja i izba, a pod izbom, kuhinjom i jednom sobom podrum; na iztočno južnoj strani zahod, a sasma na južnoj strani ulaz u školsku sgradu. Sve ove razizemlje sagradjene prostotije priredjene su učitelju za stanovanje i uživanje.

Na katu su sagradjene dvie učevne sobe i to: jedna na jugozapadnoj, a druga na zapad-no sjevernoj, sobica za knjižnicu i pokraj iste ulaz na tavan na sjeveroiztočnoj, a dva zahoda za škols. mladež na iztočnojužnoj strani svieta. Uz školsku zgradu nalazi se dvorište u površini od 4.56 ara, u istom je nakon njekoliko godina sagradjena jedna štalica i suša, jedan svinjac i bunar. Uz dvorište nalazi se vrt za učitelja u površini od 8 ara.

Kanonska vizitacija župe Cernik, 10. kolovoza 1866. g. (Nadb. arhiv Zagreb)

Gradnja nove školske zgrade Faksimil iz Školske spomenice Pučke škole Cernik

Godine 1858. pod jesen bila je gradnja školske sgrade sasma dovršena. Godine 1859. 3. listopada, bila je ista po O. Solanu Krkvariću upravitelju župe i predstojniku samostana blagoslovljena uz veliko učešće školskih sposobnjakah i njhovih roditelja. Tim danom je otvorena sada postojeća obospolna učiona i započet redovit polazak njezin. Istu polaziše s početka djeca samo mogućnijih osoba trgovišta Cernik.”

21

Gradnja nove školske zgrade Faksimil iz Školske spomenice Pučke škole Cernik

22

Rector scholae nationalis – upravitelj mjesne škole od 1859. do 1918.

Školska spomenica bilježi: “Upravu školsku vodio je dotični upravitelj župe. – Posebnog patronata ni zaklade nije imala ova škola.”

Upravitelj mjesne škole bio je i predsjednik Školskog od­bora. U Cerniku je to redovito bio gvardijan i upravitelj župe. Od 1889. do 1900. naziva se “inspector localis scholarum”.

U razdoblju od 1859. do 1918. tu su dužnost vršili:1859. ­ 1866. o. Solan Krkvarić1866. ­ 1878. o. Petar Smoljanić1878. ­ 1885. o. Stjepan Vujević1885. ­ 1892. o. Adjut Spaček1892. ­ 1895. Ferdo Miškatović1895. ­ 1900. o. Adjut Spaček1900. ­ 1902. o. Solan Matković1902. ­ 1908. Josip Cenić1908. ­ 1918. o. Makarije Križan.

Nastankom Države Srba Hrvata i Slovenaca uprava škole uređena je na novi način, budući da škole više nisu pod upravom i nadzorom vjerskih zajednica.

Nadzor škole u CernikuU Školskoj spomenici čitamo: “Nadzor škole vodio je kotarski nadzornik veleč. G. Ernest Filetić, župnik u

Pleternici sve do 1865., od godine 1865. do 1867. prečastni g. Ivan Thaller, vicearkidjakon požeški, od godine 1867. do god. 1870. veleč. g. Augustin Marković župnik sesvetački, od god. 1870 do god. 1875. veleč. g. Josip pl. Kraljević, viceark. u Kutjevu.”

Vjeroučitelji – katehete u cerničkoj školi od 1859. do 1918.

Vjeroučitelji franjevci za rimokatolički vjeronauk

U popisu osoblja Franjevačkog samostana u Cerniku pojavljuje se 1859. Catecheta Parochiae et Scholae Nationalis – vjeroučitelj župe i narodne škole. Često puta je to ista osoba, a ponekad su te službe podijeljene na dva franjevca. U izradi popisa vjeroučitelja služili smo se i Školskom spomenicom Pučke škole u Cerniku, koju smatramo vjerodostojnijom, jer su u njoj zapisani vjeroučitelji škole, dok su u samostanskoj Kronici zabilježeni svi franjevci koji su vršili službu vjeroučitelja, bilo u cerničkoj školi, selima ili su držali župski vje­ronauk u crkvi.

Tu su dužnost vršili sljedeći franjevci:

1859. ­ 1860. o. Vilko Cindery1860. ­ 1861. o. Deziderije Juriga

Dekret od 7. prosinca 1889. kojim je imenovan školskim nadzornikom o. Adjut Spaček, gvardijan u Cerniku (Arhiv Franjevačkog samostana, Cernik)

23

1861. ­ 1862. o. Rafael Rodić1862. ­ 1866. o. Blaž Štefić1866. ­ 1868. o. Marcijan Telarović1868. ­ 1871. o. Emerik Đulansky1871. ­ 1872. o. Kapistran Tomić1872. ­ 1875. o. Gervazije Radić1875. ­ 1876. o. Tomo Kulušić1876. ­ 1878. o. Gervazije Radić1878. ­ 1879. o. Silverije Lipošinović1879. ­ 1881. o. Kristofor Bođanac1881. ­ 1884. o. Konstantin Horvatić1884. ­ 1885. o. Ambrozije Đuraković1885. ­ 1887. o. Teofil Bošnjak1887. ­ 1889. o. Marcijan Telarović1889. ­ 1890. o. Kvirin Budimac (za dječake)1889. ­ 1890. o. Makarije Križan (djevojčice)1890. ­ 1895. o. Luka Terzić1892. ­ 1893. o. Cezarije Zsubory1893. ­ 1894. o. Dominik Lekić1894. ­ 1896. o. Ćiril Kozak1895. ­ 1900. o. Celestin Franetić1896. ­ 1897. o. Mladen Barbarić1897. ­ 1899. o. Leonard Novaković1899. ­ 1903. o. Emil Šimić1900. ­ 1903. o. Antun Marinović 1903. ­ 1905. o. Dimitrije Pliverić ­ Čutora1905. ­ 1906. o. Krizostom Kranjc1906. ­ 1910. o. Emil Šimić1906. ­ 1907. o. Ivan Maretić1908. ­ 1910. o. Izidor Agjić1909. ­ 1914. o. Makarije Križan1910. ­ 1918. o. Celestin Franetić 1912. ­ 1915. o. Emil Šimić1915. ­ 1916. o. Kapistran Geci1916. ­ 1918. o. Bruno Bruša1918. ­ 1919. o. Josip Tinodi1919. ­ 1921. o. Solan Šurina1921. ­ 1926. o. Eugen Kukina1922. ­ 1923. o. Kalasancij Tkalec1923. ­ 1925. o. Konstantin Kovar1927. ­ 1930. o. Ignacije Ivak1930. ­ 1932. o. Anaklet Zadravec1933. ­ 1934. o. Kosta Kovar1935. ­ 1936. o. Eugen Kukin1935. ­ 1936. o. Marcel Gazdić1936. ­ 1937. o. dr. Alojzije Pišpek1937. ­ 1939. o. Valerijan Sklepić1939. ­ 1940. o. Eugen Kukina1942. ­ 1943. o. Mohor Horvat1941. ­ 1949. o. Julije Jančula

Udžbenik za pučke škole, Split1907.

(Knjižnica Franjevačkog

samostana, Cernik)

Udžbenik za pučke škole, Zagreb1907.

(Knjižnica Franjevačkog samostana, Cernik)

Udžbenik za pučke škole,

Beč 1854. (Knjižnica

Franjevačkog samostana,

Cernik)

24

Dana 11. travnja 1949. tajništvo Izvršnog odbora Kotarskog narodnog odbora u Novoj Gradiški pis­menim putem zabranjuje poučavanje vjeronauka u školama.

Popis vjeroučitelja od 1991. godine do danas

1991. ­ 1996. o. Vjenceslav Janjić1991. ­ 1993. o. Julije Jančula1992. ­ 1993. s. Nevenka Ćurić 1993. ­ 1994. s. Alberta Kuprešak 1993. ­ 1996. o. Josip Vrbanec 1996. ­ 1997. o. Hugo Zajec 1996. ­ 2002. o. Franjo Tomašević 1998. ­ 2000. o. Slavko Milić 1999. ­ 2005. s. Mara Župarić 2000. ­ 2001. o. Zvonimir Križanović 2001. ­ 2002. o. Goran Malenica 2003. ­ 2005. o. Josip Grubišić 2003. ­ 2005. o. Josip Vukoja 2007. ­ 2008. s. Karolina Miljak 2007. ­ 2008. Tajana Ćosić 2007. ­ 2008. Neda Galik 2002. ­ Ksenija Savi 2005. ­ Robert Vujica

Vjeroučitelji za židovsku djecu

Poučavanje židovske djece u vjeri prvi puta se spominje u Školskoj spomenici 1888./89. školske godine kada “izraeličanski kolić g. Band” ima jedno dijete. Sljedeće godine podučava “izraelitički kolić g. Band” troje djece u pučkoj školi i jedno u opetovnici. Josip Band, kako mu je bilo ime, u Spomenici se navodi do 1892./93. školske godine.

Slijedećih godina ne spominje se pouka u vjeri za male Židove, iako je bio podjednak broj židovske djece.Školske godine 1899./00. i 1900./01. navodi se kao učitelj “izraelitički rabi Lavoslav Sommer”.

Vjeroučitelji za pravoslavni vjeronauk

U Školskoj spomenici prvi puta se spominje školske godine 1880./81. “Stjepan Marić, župnik šumetlički grčko istočne vjere”, a 1883./84. piše: “grčko istočni vjeronauk Stjepan Marić, paroh šumetlički”.

Od školske godine 1886./87. do 1903/04. vjeronauk za pravoslavne đake drži Stjepan Stevo Marić, paroh šumetlički. Školske godine 1904./05. do 1906./07. učiteljica Marija Stojadinović podučavala je grčkoistočne učenike vjeronauku.

Paroh u Šumetlici Jaša Boško Marić poučava pravoslavne učenike vjeronauku od 1907./08. do 1916./17.

Od školske godine 1917./18. do 1921./22. vjeroučitelj je Gavro Jovanović Malivuk, tada kapelan novogradiški, a poslije administrator Parohije šumetličke. Od školske godine 1922./23. do 1924./25. vje­ronauk je predavao ruski izbjeglica Andrej Jakovljev. Poslije se u Spomenici ne spominje pravoslavni vje­ronauk.

Radna bilježnica za katolički vjeronauk

25

Školski dokumenti druge polovice 19. stoljeća (Arhiv Franjevač-kog samostana u Cerniku - Obrtnički zbor Cernik)

26

Skrižaljka vrhu stanja pučkih učionah u Cerniku u školskoj godini 1865/6.

(Arhiv Franjevačkog samostana, Cernik)

27

Izvještaj o napretku školske mladeži u kršćanskom nauku 30. lipnja 1919. g. (Arhiv Franjevačkog samostana, Cernik)

28

Svjedodžba osposobljenja iz 1912.

29

Školska svjedodžba iz 1941.

30

POČETAK I RAZVOJ ŠKOLSTVA U CERNIKU OD 1859. DO DANAS

Od niže pučke škole do četverogodišnje škole s opetovnicom

Kada samostan svojim prostornim uvjetima i brojem otaca franjevaca nije mogao zadovoljiti potrebe obuke djece obrtničke sredine u Cerniku, javlja se misao i pokret za otvaranje prve pučke škole. Nakon gradnje prve školske zgrade 1859. počinje s radom prva pučka škola

Početna stranica školske spomenice

31

Godine 1872., školu napušta učitelj Luka Vrbanić, a zamjenjuje ga Vlajko Kemenović

Nastavak zapisa iz Školske spomenice

32

To je vrijeme Austro­Ugarske monarhije i školstvo u Hrvatskoj organizirano je po odredbi administra­tivne naredbe iz 1845. pod nazivom Systema scholarum elementarium (sustav početnih učionica). Prema njemu se osnovne škole dijele na više i niže. Prva dva razreda zovu se “niža”, a treći i četvrti razred “viša” škola. Četvrti razred također je imao dva godišta. Iz trećeg razreda moglo se prijeći u više literarne ili industrijske razrede. Dva godišta četvrtog razreda osiguravala su i početno obrtničko zanimanje.

U početku cernička škola ima obilježje niže škole jer jedan učitelj radi sve do 1869. Zbog porasta broja djece i nemogućnosti obuke tolikog broja učenika, javlja se potreba za drugim učiteljem. Iste godine škola dobiva još jednog učitelja, što je vidljivo u faksimilu.

Od 1880. u školi se, zbog ponovnog porasta broja učenika, odobrava rad i trećem učitelju. U tom vre­menu formira se četverorazredna škola i počinje s radom opetovnica. Djeca koja ne idu u više škole trebaju

polaziti nedjeljnu školu ili opetovnicu. Opetovna škola traje za šegrte do oslobođenja za kalfu, a za ostale do dvadesete godine života. U opetovnici se uglavnom ponavljalo savla­dano gradivo, nastojalo ga se povezati s praksom te na taj način pripremiti mladež za buduće uspješne gospodare svog domaćinstva. Onaj koji bi djecu toga oslobodio bio je kažnjen jer nitko nije smio biti otpušten iz opetovnice a da nije imao školsku svjedodžbu. Zvali su ih još i nedjeljne škole, a zbog besplatnog rada svih nitko se nije bunio; ni Crkva, ni službenici, ni država.

Opetovnica se održavala neprekidno do 1930. kada je zakonom ukinuta.

Na osnovu zapisa u Ljetopisu s pouzdanjem znamo da je škola 1875. bila četverorazredna i da je jedan učitelj predaje 1. i 2. razredu a drugi 3. i 4. razredu te da je organiziran rad opetovnice. Vjerojatno je da je takva organizacija postojala i ranije. Konačno je 1886. Odjel za bogoštovlje i nastavu Visoke kraljevske zemaljske vlade sistematizirao četvrto učiteljsko mjesto. Ovakav se ustroj godinama nije mijenjao.

Čitamo u LjetopisuLjetopis škole uredno je vođen od 1875. pa sve do danas. Od prvog

zapisa do 1933. vođen je po istom obrascu ili klišeju i imao je sljedeća poglavlja:

­ početak trajanja obuke­ broj školske mladeži­ školska mladež po vjeroispovijesti i narodnosti­ školska mladež po razrednim odjelima­ učevni predmeti­ školski vrt­ pčelinjak­ dobrotvori škole­ školske posjete­ školski ispiti.

U svakom od ovih poglavlja pronašli smo poneku zanimljivost.

Opetovnica u Cerniku

Cernička školska spomenica (Ljetopis)

33

Početak trajanja obukeOsim osnovnih podataka o početku i završetku obuke, za svaku su školsku godinu zapisani eventualni

prekidi obuke i ostvareni broj radnih dana. Izgubljeni dani su se nadoknađivali u ljetnim mjesecima. Prekidi obuke su najčešće bili uzrokovani bolešću djece ili puka (pogledaj poglavlje Zdravstveno socijalna zaštita). Osim bolesti, prekidi obuke su bili uzrokovani i drugim razlozima kao primjerice:

­ 1881. obustavljena je i nastava od 1. do 10. siječnja radi obavljanja narodnog popisa kojeg su obavljali učitelji.

­ 1890./91. obuka je od 10. siječnja obustav­ljena i to radi popisa pučanstva u kojem su kao brojitelji i revizori sudjelovali učitelji.

­ školska godina 1915./16. započela je 1. rujna 1915., no odmah je obuka obustavljena od 1. do 15. rujna zbog novonastalog ratnog stanja (Prvi svjetski rat), usmenim nalogom pres­vijetlog gospodina Dragana Viteza Trnskog, kraljevskog velikog župana i kraljevskog pov­jerenika za županiju požešku. Opetovnica se neredovito održavala u zimskom semestru. Učitelj Franjo Kumić je mobiliziran i proveo je na ratištu tri godine.

­ 1918./19. obuka je bila cjelodnevna u svim razredima, no bila je prekinuta od 28. listo­pada do 15. studenog 1918. radi prevrata.

­ 1928./29. nastao je prekid od 12. do 21. veljače zbog velike hladnoće. Iste te godine u školu se uvodi, na osnovu novog nastavnog plana i programa, ručni rad za djevojčice u svim razredima. Ručni se rad održavao sve do Drugog svjetskog rata.

­ 1940. zabilježena je neobično jaka zima (temperature do ­30°C) tako da se obuka održavala samo do jedan sat poslijepodne.

­ Vrlo često obuka je prekidana ili skraćivana zbog nedostatka drva.

2.3.1933. ukazom Njegovog Veličanstva kralja, upraviteljem škole imenovan je Dragan Begović, umjesto dotadašnjeg upravitelja Franje Kumića koji je neprekidno služio u školi Cernik 34 godine. Novi upravitelj je promijenio sustav vođenja Ljetopisa te uz najosnovnije podatke upisuje i druga događanja u školi i društvu, kao i sve aktivnosti koje provode učitelji u redovnom i izvanškolskom radu. Bio je pokretač mnoštva aktivnos­ti u kojima ga drugi učitelji nisu imali volje slijediti. Unatoč tim teškoćama nije posustao i podigao je rad škole na višu razinu, prepoznatljivu društvenoj sredini.

Broj školske mladežiKako je škola od 1888. postala obveznom, broj školske mladeži se stalno povećavao. Vođena je stroga i

precizna evidencija o broju upisane mladeži u osnovnu školu i opetovnicu. Također je zapisivan broj pridošlih i otišlih učenika tijekom školske godine, a također i onih kojima je bilo oprošteno pohađanje obuke zbog raznih razloga. Često je navođeno kako određeni broj djece, najčešće imućnijih roditelja, pohađa školu u No­voj Gradiški. Tako za za školsku godinu1880. zapisano:

Obrazac vođenja Ljetopisa do 1933.g.

34

Zapis sličnog sadržaja napisan je 1933. i glasi: “Pokrenuto je pitanje, da osnovna škola u Novoj Gradiški ne prima više tzv., “bolju” djecu iz Cernika u svoju školu bez znanja cerničke škole i odobren-ja. U zadnje godine počeli su roditelji- čak i predsjednik školskog odbora, slati djecu u školu u Novu Gradišku uz motivaciju “u žargonu privatnih razgovora”, da se tamo “više i bolje uči”, što je apsolutna neistina. Energično sam poduzeo korake da se ta nemila i neosnovana pojava što prije suzbije. Obje škole u Novoj Gradiški ne izlaze mi baš na ruku, ali će morati, jer zakon školski daje mi pravo na to.”

Nažalost, ništa nije mogao učiniti po tom pitanju i ta je pojava prisutna do današnjih dana.

Školska mladež po vjeroispovijesti i narodnostiVodi se precizna evidencija o broju muške i ženske mladeži po vjeroispovijesti i nacionalnoj pripadnosti.

Uglavnom je najveći broj upisane mladeži rimokatoličke vjeroispovjesti, a po narodnosti Hrvati. Školu je stalno pohađao i određen broj učenika grčkoistočne vjeroispovijesti (tako se tada pisalo) i, što je vrlo zanim­ljivo, sve do 1922. vođeni su kao Hrvati po nacionalnosti. Te godine, 1922., u Ljetopisu imamo zapisano: po narodnosti – svi Hrvati ili Srbi. Očito učitelj nije tražio očitovanje, a da se ne zamjeri sustavu, izbjegao je pisati – svi Hrvati kao što se do tada pisalo. Zapis svi Hrvati ili Srbi nalazimo u Ljetopisu sve do 1928. i te je godine po prvi put zapisano da su tri učenika grkoistočne vjere po narodnosti Srbi. Od 1888. pa do Drugog svjetskog rata bilo je nekoliko učenika koji su se vodili po vjeroispovijesti kao izraelitičke vjere (Židovi).

Školska mladež po razrednim odjelima

Od 1875. pa sve do danas vođena je evidencija u razrednim odjelima redovne obuke i opetovnice o broju muške i ženske mladeži. I ovdje se često spominju dječaci i djevojčice koji pohađaju školu u Novoj Gradiški s čime učitelji cerničke škole nikada nisu bili suglasni.

Učevni premetiSvake je godine zapisan isti tekst:

“Svi su predmeti glasom naukovne os-nove predavani. Od izvanrednih pred-meta nije ništa učeno.” (preuzeto iz Ljetopisa).

Zapisi o pohađanju škole u Novoj Gradiški obveznika škole u Cerniku

35

Školski vrtVođena je vrlo precizna evidencija o vođenju

školskog vrta i radnim rezultatima (Pogledaj po­glavlje: Učeničke zadruge).

PčelinjakSve do Drugog svjetskog rata bilo je obvezno

imati školski pčelinjak. Škola ga uglavnom nije im­ala osim ako je neki od učitelja imao svoj pčelinjak i u okviru njega nekoliko školskih košnica(Pogledaj poglavlje: Učeničke zadruge).

Dobrotvori školeUredno je vođena evidencija o dobrotvo­

rima škole kojih je bilo svake godine (Pogledaj poglavlje: Zdravstveno-socijalna zaštita). Redovito je Kraljevska zemaljska vlada darivala školi knjige za siromašnu djecu. U Kronici samostana smo pronašli i popise darovanih knjiga (vidi sliku).

Škola je dobivala pomoć i od Općine, koja je ovisno o financijskom stanju, bila izdašna ili je izostajala. Stalnu su bitku vodili učitelji s op­skrbljivanjem drvima, što je bila zakonska ob­veza Općine. Često je kasnila isporuka ili je ista osporavana pa čak i za školu. U novoj Jugoslaviji društveno­političke organizacije i društva su se iskazali u suradnji sa školom i puno pomogli u poboljšanju materijalnih uvjeta rada. Tako su primjerice: darivali gradilišta, samodoprinosom sufinancirali gradnju škole i učiteljskih stanova, sufinancirali kupnju školskog namještaja i opreme (svako domaćinstvo), bili pokrovitelji školskih proslava i dr.

U Republici Hrvatskoj Općina je aktivno sudjelovala u adaptaciji školskih zgrada, gradnji novih objekata, donaciji sredstava za školske programe i dr. I pojedinci i udruge su pomagali školu što je vidljivo na više mjesta u monografiji.

Možemo zaključiti da je škola trajno imala pot­poru pojedinaca i mjesta u stvaranju boljih uvjeta rada i u realizaciji progra­ma i projekata.

Popis darovanih knjiga

Obrazac vođenja Ljetopisa do 1933. g. (nastavak)

Školski udžbenici

36

Školski posjetiPrvi posjet škola je imala 1859., a posjetio ju je

mjesni školski nadzornik velečasni gospodin otac Stjepan Vujević. Iz evidencije posjeta možemo iščitati da je školu svake godine, bar jednom po zakonu, posjetio mjesni školski nadzornik, obično gvardijan samostana. Vrlo često školu su posjećivali načelnik Općine i školski odbornici te u kasnijem periodu i kraljevski županijski školski nadzornik. Vrlo često zabilježeni su posjeti vjer­skih vjerodostojnika i kotarskih predstojnika. 22. svibnja 1889. školu je posjetio požeški pod­župan.

Osim posjeta pedagoškog nadzora, školu su posjećivale poznate osobe iz društveno po­litičkog i vjerskog života (pogledaj poglavlje: Posjeti i gostovanja).

Školski ispitiIspiti su provođeni na kraju svake školske godine, a ponekad i na polugodištu. Ispitivači su bili razredni

učitelj i vjeroučitelji, a ispitima su obavezno prisustvovali: učiteljski zbor, mjesni školski nadzornik (gvard­ijan, predstavnik samostana), općinski načelnik, općinski bilježnik i školski odbornici. Ispiti su provođeni i za polaznike Opetovnice. Zanimljiv je i podatak da je ispitu 1889./90. prisustvovao gospodin Julius Živković, zamjenik mjesnog suca, što dokazuje da je u mjestu Cernik stolovao i mjesni sudac. Ispiti ovog tipa provođeni su sve do 1918. Događalo se da zbog bolesti ili društvenih prilika izostane završni ispit, kao na primjer 1915. i 1918.

Svjedodžba “odlaznica” iz školske

godine 1884/5.

Obrazac vođenja Ljetopisa do 1933. g. (nastavak)

Pohvalnica za učenika

37

Hrvati uređuju školstvo samostalno - vlastitim zakonomOd velike važnosti za razvoj školstva u Hrvatskoj je 1874. godina kada su

Hrvati prvi puta u povijesti samostalno uredili svoje pučko školstvo vlastitim Za­konom. To je vrijeme kada na vlast u Hrvatskoj dolaze narodnjaci i prvi hrvatski ban Ivan Mažuranić (1873.­1880.).

Bio je to prvi autonomni hrvatski školski Zakon po kojemu je uvedena četverogodišnja školska obveza. Socijalni status učitelja znatno je poboljšan uvođenjem stalne mjesečne plaće i mirovine koju su po posebnim uvjetima mogle naslijediti udovice i djeca. Razgraničena je nadležnost u organizaciji i nadzoru škole između Države i Crkve. Zakon je potaknuo izdavanje udžbenika, priručnika i ostale pedagoške literature na hrvatskom jeziku (prema: E. Munjiza).

Dakle, u našim se školama od 1874. obučavalo djecu po hrvatskim planovima i programima.

Tablica: Predmeti koji su se izučavali 1855.-1933.

Nastavni predmet 1855. 1874. 1888. 1929. 1933.Nauk vjere + + + + +Materinski jezik: čitanje, pisanje, slovnica, vježbe u govoru i pismu + + + - -

Narodni (srpsko-hrvatsko-slovenski) - - - + +Strani jezik - + + + -Računstvo i geometrijsko oblikoslovje + + + + +Zemljopis - + + + +Povijest - + + + +Prirodopis, Poznavanje prirode - + + + +Fizika, siloslovje - + + - -Higijena, pouka o zdravlju - - - - +Krasopis, lijepo pisanje + + + + +Svjetovno i crkveno pjevanje + + + + +Gimnastika, tjelesno vježbanje - + + + +Gospodarstvo, praktična znanja - + + + +Ženski ručni rad, domaćinstvo - + + + +Risanje, crtanje + - + + +Svega nastavnih predmeta 6 13 14 13 13

U tom razdoblju stalno raste broj školskih polaznika od 140 upisanih školske godine1874./75. do 267 upisanih 1884./85., a 1909. godine porastao je broj na 320 učenika. Obuka tolikog broja učenika nadilazila je fizičke mogućnosti četiriju učitelja, a rad su ograničavali i prostorni uvjeti. Kako je bilo nemoguće organizirati rad 320 učenika s četiri učitelja. Odlukom Kraljevske zemaljske vlade, Odjel za bogoštovlje i nastavu primio je u školu još jednog; petog učitelja.

Rad učitelja bio je vrlo zahtjevan i težak. Uz cjelodnevni rad u redovnoj školi radili su i dva puta tjedno u opetovnici i to obvezno nedjeljom od 8 do10 sati. Trebalo je uložiti puno truda i napora u opismenjavanje djece u brojnim razredima i pripremiti ih za završni ispit. Obučavali su po vrlo zahtjevnim planovima i pro­gramima.

Učitelj su bili poštovani, savjesni, djeluju na narodnom prosvjećenju, a odnosi među učiteljima su nor­malni, skladni i korektni, pravilni i prijateljski. Vladala je atmosfera iskrene suradnje.

Ivan Mažuranić, ban Hrvatske,

Slavonije i Dalmacije(Cuvaj, 1911.)

38

Školstvo u Kraljevini Jugoslaviji - bez velikih promjenaŠkola je tijekom Prvog svjetskog rata radila neprekidno i o radu je vođena pedagoška dokumentacija i

Ljetopis škole. Proglašenjem Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca nisu se dogodile značajnije promjene. Nas­tava se stalno održavala, jedino što je nedostajao učitelj Franjo Kumić koji je u to vrijeme bio na ratištu tri godine. Po vođenju Ljetopisa nismo mogli uočiti da je vrijeme Prvog svjetskog rata budući da o ratu nema značajnijih zapisa.

Tek po završetku rata pronašli smo sljedeći zapis; “Obuka je bila cjelodnevna u svim razredima, no bila je prekinuta od 28. listopada do 15. studenog 1918. godine radi PREVRATA. Opetovna obuka trajala je cijelu godinu.” (preuzeto iz Ljetopisa)

Riječ PREVRAT nas navodi na zaključak da je došlo do promjene države i uspostave nove vlasti.

Škole rade po privremenom nastavnom planu i programu koji se u suštini nije promijenio u odnosu na plan i program bivše Države. Zadatak škole u Kraljevini je bio odgajati omladinu u duhu “narodnog jedinstva”, odanosti i vjernosti Kralju tj. dinastiji “Karađorđević” i “otadžbini”.

Udžbenici za osnovne škole dugo su nakon Prvog svjetskog rata ostali nepromijenjeni.

Jasno je razgraničena nadležnost između Crkve i Države na području pučkoga školstva. Crkva zadržava organizaciju i nadzor odgoja. Crkva, učitelji i političke vlasti imaju svoje predstavnike u mjesnim, županijskim i zemaljskim školskim odborima. Država ima nadzor nad obrazovanjem kroz školske nadzornike, a školama upravljaju školski odbori. Učitelj je bio državni službenik i bila im je osigurana mirovina nakon 40 godina rada. Mirovinu su mogli naslijediti djeca i udovica. Prema tom se zakonu iz 1888. učiteljice nisu smjele udavati.

Učitelji su se premještali dekretima kotarskih odjela za prosvjetu i nauk vjere. Školske zgrade su morale biti građene od čvrstog materijala i u okviru je zgrade morao postojati školski stan.

Raspored izvođenja nastaveNastava se izvodila cjelodnevno, a za velikih vrućina ujutro i kasno poslijepodne. Počinjala je u rujnu, a

završavala katkada i u srpnju. Đaci su imali božićne, uskršnje i ljetne praznike. Djeca nisu dolazila u školu za vremenskih nepogoda kao što su led, snijeg, jake oborine, velika hladnoća i dr.

Prema zapisnicima sjednica Učiteljskog zbora škole Cernik u od 1925. do 1929., u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, svaki se mjesec izvještavalo o ćudorednosti i napretku u naucima. Prema nalazima iz tih dokume­

nata zaključujemo kako je škola pohađana vrlo nemarno i nije mogla donijeti željeni rezultat.

Godine 1926. donesen je jedinstven Plan i program za područje cijele Kraljevine. Pre­ma navedenom se da zaključiti kako se tekst mijenjao u vrlo malo detalja. Od 1933. na snazi je novi Nastavni plan i program. O promjeni programa nalazimo jedan jedini zapis i to od 2. rujna 1935.:

1929. godina učiteljica Viktorija Tomić

39

Tablica: Nastavni plan i program za osnovne škole iz 1926.

PREDMET: 1. razred 2. razred 3. razred 4. razredVjeronauk 2 2 2 2Srpsko-hrvatsko-slovenački jezik 7 7 7 7Početna stvarna nastava 3 4Zemljopis 2 2Historija Srba, Hrvata i Slovenaca 2 3Računi s geometrijskim oblicima 4 4 4 4Poznavanje prirode 3 3Crtanje 1 1 1 1Lijepo pisanje 1 1 1 1Ručni rad – muški i ženski 2 2 2 2Pjevanje 2/2 2/2 2/2 2/2Gimnastika i dječje igre 2/2 2/2 2/2 2/2UKUPNO: 22 23 26 72

Tablica: Nastavni plan i program iz 1933.

PREDMET: 1. razred 2. razred 3. razred 4. razredNarodni jezik 10 9 6 5Nauk vjere s moralnom poukom 1 1 2 2Zemljopis 2 3Povijest 1 3Poznavanje prirode i nauka o zdravlju 3 3Račun s osnovama geometrije 5 5 4 4Crtanje 1 1 1Lijepo pisanje 1 1 1Praktična prirodna znanja 3 3Pjevanje 2/2 2/2Tjelesno vježbanje po sokolskom sustavu 4/2 4/2 1 1UKUPNO: 19 20 24 26

Vjerski odgojPočetkom 20. stoljeća Cernik je bio trgovište odgajano u vjerskom duhu zbog sveprisutnih franjevaca i

njihova snažnog utjecaja na društveni, politički i vjerski život lokalne zajednice. Njihov je utjecaj vidljiv i u školstvu što se jasno vidi iz sljedećeg navoda: “Crkvenim oblastima pripada pravo obavještavati se putem svojih organa o religijskim i ćudorednom stanju škole, ter prema opaženom nastavku tražiti liek kod zemaljske vlade” (Zakon; Cuvaj, 1910.: 6, 453.).

Vjeronauk je bio sustavno prisutan. Franjevci su vršili vjersku obuku od osnutka škole. 27. rujna 1926. veliki župan Osječke oblasti dozvolio je bogoslužje u školskim prostorijama. Prisutan je grkokatolički i po­vremeno židovski vjeronauk do 1928.

Na početku školske godine uvijek bi bila održana misa “Veni sancti spiritu” (Dođi duše svet) i na kraju školske godine “Te deum” (Zahvalnica). U Cerniku su bili prisutni rimokatolički svećenici (franjevci), grkoistočni (paroh) te židovski (rabin). U imenike i u Ljetopis se upisivalo koliko djece pohađa koji vjeronauk.

40

U školi je, prema zapisima iz tog vremena bilo određeno takozvano blagodarenje ili zahvaljivanje Bogu za neki poseban dan. Kada bi netko od vjeroispovijesti slavio svoj god, taj dan nisu išli u školu, a slavili bi se i rođendani državnih veledostojnika, državni praznici i spomeni na neka događanja u kraljevskoj obitelji te

bi se na te dane izvjesile državne zastave. Neki od tih datuma su: rođendan kralja Aleksandra I (17. prosinca), rođendan Njezinog Ve ličanstva Kraljice Marije (9. siječnja), rođendan Njegova Visočanstva Prestolonasljednika Petra (8. rujna), Državni blag­dan ujedinjenja (1. prosinca). Crne zastave na školu bi se iz­vjesile ukoliko bi umro netko od velikana. Tom bi prigodom bila održana i misa zadušnica na koju je išla cijela škola. U iznimnim su slučajevima u dane žalosti učenici čak i oslobađani nastave, čak i po osam dana kao primjerice nakon ubojstva kralja Aleksandra I. u Marseilleu. U školu se također, nije išlo ni povodom smrti Nikole Pašića.

Izvadci iz školskog Ljetopisa

41

Mane i nedostatci pedagoške naravi U Knjizi mana i nedostataka, koja se vodila˝, možemo pronaći sljedeće:

Školska djeca su bila katkad “pusta” tako da je učitelj morao primjenjivati kazne poput šibe, packi, zat­varanja u samoću. Djeca su manje­više redovito pohađala nastavu, ali su u vrijeme poslova na zemlji izostajali. Često su zbog odsutnosti oca (ratište) bili glavna kućna radna snaga. Obolijevali bi od uši, bjelica, svraba, ospica, tuberkuloze, a ukoliko bi došlo do velike zaraze, vršena je dezinfekcija škole. Uši su se rješavali petrio-lom. Školski nadzornici opisuju djecu u školi kao urednu, čistu, marljivu, radišnu, ali katkad i lijenu i pustu, da uče naizust i da vole učitelje. Od nekih mana i nedostataka pedagoške naravi te preporuka školskog nadzornika, koje su se ponavljale tijekom godina, a neke od njih imamo prisutne i danas, valja izdvojiti sljedeće:

1. djeca uče naizust,2. pjesme krasnoslove bez naglaska,3. ne odgovaraju na pitanja,4. zanemarivanje gimnastičkih vježba,5. sporije čitaju tiskano ćirilicom,6. djeca pod satom govore glasno,7. u risankama nema datuma,8. djeci treba odmor između drugog i trećeg sata,9. nekad se a čisto i nepromiješano izgovara sa o,10. u četvrtim razredima neka se piše ravnalom,11. neka se vodi u imeniku zašto su djeca otpuštena. Razlozi mogu biti: gospodarski poslovi, smrt, bijeg , otisnuo se u nepoznatom smjeru, pod oružjem,

12. slaba svjetla, manjak ogrijeva.

Dijete i školaU Knjizi mana i nedostataka nalazimo poprilično detaljno opisan način odijevanja

djece. Tako za djevojčicu iz imućnije obitelji nalazimo sljedeći opis: Dječji veseli hod, pomalo užurban u lijepim kožnim gležnjačama ili visokim cipelicama, ištrikane vunene čarape, haljinica od domaćeg platna, kupljeno kod židova u Gradišci, košuljice tkane od lana, uredno začešljane kose u dvije pletenice i s malom četvrtastom drvenom pločicom s koje visi mala spužva a s druge strane mala tkana krpica. Dijete iz siromašne kuće na nogama je imalo barabaše, a odjeća bi bila bojarska (roba za siromahe vrlo rijetko tkana, poput sita za brašno). Bogatija djeca nosila su samo cic i saten.

Škola je bila dvokatna zgrada s četiri učionice, stubištem, manjom zbornicom, dva ulaza i zidanim vanjskim zahodom čučavcem do kojeg je vodio natkriveni hodnik. Školsko je dvorište s ulične strane bilo ograđeno kovanom ogradom i zidanim stu­povima. Škola je imala veliko dvorište, školski vrt i vlastiti bunar. Učionica u školi sadržavala je ploču od voštana platna, drvene klupe s tintarnicama, jedan stolić s klupicom za učitelja i peć. Zidovi su bili bojeni u bijelo domaćim krečem. Na prozorima se nalazio pokoji cvijet u loncu od pečene gline. Od ostalog se in­ventara u učionici nalazio jedan ormar s knjigama, učiteljev štap i bijela kreda. Na zidu je visio križ i kraljeva slika. Zimi bi učionicu grijali na drva. Ukoliko bi tijekom zime ponestalo ogrijeva, škola bi se nadala nekoj pomoći sa strane, od nekog dobrotvora.

Kniga o pohađanju i napretku

Školska đačka pločica

Izgled stare školske učionice

42

Nije se promijenio način vođenja Ljetopisa, vodi se po istom obrascu. Izostale su samo rubrike Dobrot-vori i Godišnji ispiti i to s razlogom, jer škola u to vrijeme nema dobrotvora i ne provode se godišnji ispiti. Školske godine 1929./30., ukida se opetovnica na osnovu novog Zakona koji je donesen. Školske godine 1931./32. umjesto OPETOVNICE upisana je VIŠA NARODNA ŠKOLA: 1. razred koji pohađa 9 dječaka i 6 djevojčica. Iste godine u nastavu se uvodi ženski ručni rad za sve razrede škole.

U to vrijeme školu pohađa veliki broj učenika i pokušava se osnovati škola u Giletincima pa i u Cerničkoj Šagovini, što bi rasteretilo cerničku školu i stvorilo bolje uvjete rada.

Škola u Giletincima napokon je otvorena 12. travnja 1934. O otvaranju je upravitelj Begović zapisao sljedeće:

Pet učitelja radi sve do školske godine 1935./36. kada u školi počinje raditi i šesti učitelj. Bansko odo­brenje za šestog učitelja je dobiveno godinu dana poslije, nakon što je prijem potvrdio mjesni Školski odbor.

Otvorenje škole u Giletincima 1934.

Škola Cernik, 1. razred, 1934/35.

43

Banovina HrvatskaBanovina Hrvatska je teritorijalna jedinica unutar Kraljevine Jugoslavije, nastala kao

rezultat ogorčenosti hrvatskog naroda centralističkom politikom Beograda i težnje za većom autonomijom i cjelovitošću hrvatskih zemalja, suradnje hrvatskih političkih vođa s vođama Srba Prečana te kao rezultat priznanja srbijanskih političara da je centralizam doveo do slijepe ulice. Formirana je na temelju političkog sporazuma između predsjed­nika jugoslavenske Vlade Dragiše Cvetkovića i vođe Hrvatske seljačke stranke (HSS) Vlatka Mačeka u dvorcu Drašković u Božjakovini (tzv. sporazum Cvetković­Maček) uz sudjelovanje predstavnika prečanske Samostalne demokratske stranke (koja s HSS­om čini Seljačko­demokratsku koaliciju) i uz podršku regenta kneza Pavla Karađorđevića. Za­konski počinje postojati donošenjem Uredbe o Banovini Hrvatskoj 26. kolovoza 1939.

3. i 4. razred tridesetih godina 20. st. Učitelj Franjo Kumić

Banovina Hrvatska

3. i 4. razred 1939. Učitelj Josip Kovačević

44

U početku Kraljevska banska uprava donosi odluke, ali ih potvrđuje Ministarstvo prosvjete u Beogradu. To potvrđuju slijedeći zapisi:

Međutim već 1940. odluke donosi ban Banovine Hrvatske samostalno.

Izvadci iz školskog Ljetopisa:Odluke Ministarstva prosvjete u Beogradu

Izvadak iz školskog Ljetopisa:Odluka o premještaju Dragana Begovića

45

Dokumentacija o školi u Cerniku 1938/39. (Hrvatski školski muzej)

46

Škola u NDH – neredovitost rada u ratnim uvjetima

24. travnja 1940. razriješen je dužnosti ravnatelj cerničke škole Dragan Begović i premješten u Odjel za prosvjetu ban­ske vlasti u Zagrebu, a upravljanje školom preuzima Zlatko Prelovšek koji već 12. kolovoza odlazi na vojnu vježbu. Zamjen­juje ga učiteljica Viktorija Tomić do 8. rujna kada u Cernik stiže učitelj Petar Ištaković sa suprugom Magdalenom iz Zagreba. Iste su

školske godine u školu došli učitelji Blanka Mrzljak i Josip Kovačević ­ Pepa koji je iz Giletinaca premješten u Cernik.

U razdoblju od školske godine 1940./41. pa sve do 1945. Spomenica škole nije vođena jer je to bilo ratno razdoblje. Tek je naknadno 1945. upravitelj škole Zlatko Prelovšek upisao neke podatke prema osobnom sjećanju i zapisnicima sa sjednica Nastavničkog vijeća (zbora).

6. travnja 1941. nacistička je Njemačka u svom prodoru na Istok napala Jugoslaviju čija je vojska ubrzo kapitulirala. 10. travnja 1941. u Hrvatskoj se uspostavlja Nezavisna Država Hrvatska s Antom Pavelićem kao poglavnikom. Počeo je Drugi svjetski rat. Sve ove promjene odražavaju se i na školstvo pa tako i na rad pučke škole u Cerniku. Ministarstvo nastave i bogoštovlja donosi nove uredbe i naputke. Mijenjaju se nastavni pro­grami i postojeći udžbenici. Pišu se novi rječnici i gramatike, srbizmi se zamjenjuju hrvatskim starim ili no­votvorenim riječima. Vjeronauk postaje sastavni dio školskog obrazovanja i održava se u školi što je vidljivo iz sljedeće tablice.

Tablica: Nastavni predmeti u NDH

NASTAVNI PREDMET: 1. razred 2. razred 3. razred 4. razredVjeronauk 2 2 2 2Hrvatski jezik 6 6 5 5Zavičajna obuka 6 6 - -Računstvo 4 4 4 5Pjevanje - m3/2,ž2/2 2/2 2/2Tjelovježba - m3/2,ž2/2 2 2Ženski ručni rad - 2 2 2Poznavanje prirode - - 2 2Gospodarstvo, kućanstvo - - 2(1) 2(1)Risanje - - 1 1Lijepo pisanje - - 1 1UKUPNO 18 21 m,22ž. 26(25) 27(26)

Kako je NDH bila njemačka saveznica u Drugom svjetskom ratu, u Hrvatsku ulaze njemačke vojne postrojbe Wermachta i raspoređuju se između ostaloga i u Cerniku. Kulmerov dvorac postaje zapovjedno mjesto za Istok i napredovanje prema Rumunjskoj i Grčkoj, a dio njemačkih vojnika smješten je i u prostorije škole.

Osim u Kulmerovom dvorcu i školi, njemačka, domobranska i ustaška vojska bile su smještene u Hrvatskom domu i po kućama u samom mjestu. Nastava se prekida ili se izvodi povremeno u prostorijama Franjevačkog samostana i Hrvatskog doma. Učitelji su mobilizirani. U školi rade samo učiteljice pa se među njima spominje i Slava Tomlinović, tada studentica, inače poznata donatorica Hrvatskog pjevačkog društva

Zapis o početku školske godine 1940./41.

47

“Tomislav” (HPD). Ratno stanje rezultiralo je slabom kvalitetom nastave, slabim polaskom i znanjem školskih polaznika.

Prigodom boravka u školskim prostorima različite su vojne postrojbe uništile veliki broj knjiga u školskoj knjižnici, dio matičnih knjiga, gotovo cijeli arhiv škole i HPD­a ‘’Tomislav’’ te školski namještaj. Vojnici su pisanim materijalima palili vatru, zamatali u listove papira duhan i upotrebljavali ih u higijenske svrhe. Tako je u vihoru Drugog svjetskog rata nestao najveći dio arhiva škole, HPD­a ‘’Tomislav’’, Dobrovoljnog vatro­gasnog društva, zbirke Aleksandra Kulmera, a spaljene su i drvene ograde oko zgrada, namještaj i vrijedni umjetnički predmeti u Kulmerovom dvorcu.

Kako je dvorac bio zapovjedno mjesto njemačke vojske, savezničko zrakoplovstvo u više je navrata bom­bardiralo i počinilo velike materijalne štete na dvorcu i okolnim kućama u Cerniku. Učenici škole, ako je uopće bilo nastave, tom su prigodom boravili u podrumskim prostorijama Franjevačkog samostana.

Zbog ratnih neprilika nastava je održavana neredovito. Odaziv učenika i kada je nastava održavana, bio je neredovit, a vodila se i slaba evidencija učeničkih dolazaka. Mnogi obveznici zbog nedolazaka nisu opismen­jeni. Nemamo pravi uvid o broju nepismenih, ali znamo da su mnogi od njih posjećivali analfabetske tečajeve u novoj državi.

Partizanske škole Narodno-oslobodilačkog pokretaO školama na tzv. oslobođenim dijelovima, u knjizi Povijest hrvatskog školstva i pedagogije E. Munjiza

je zapisao kako “istovremeno na oslobođenim dijelovima Hrvatske, nova narodna vlast organizira vlastito školstvo. Navedeno školstvo temelji se na novoj socijalističkoj ideologiji i sustavu vrijednosti. S obzirom na promjenjivost veličine i trajnosti oslobođenog teritorija, školski sustav organiziran je vrlo fleksibilno. U početku se organiziraju analfabetski tečajevi na kojima se polaznici uz elementarnu pismenost odgajaju na novoj ideologiji.”

Pred kraj rata, stvaranjem većeg i stabilnijeg slobodnog teritorija (1944.), donosi se jedinstveni Maksi­malni nastavni plan i program.

Tablica: Maksimalni plan i program iz 1944.

NASTAVNI PREDMET: 1. razred 2. razred 3. razred 4. razredNarodni jezik 5 5 4 4Račun s geometrijom 5 5 4 4Početna stvarna nastava 5 5Povijest 2 2Zemljopis 2 2Prirodne nauke 3 3Narodno gospodarstvo 1 1Ručni rad 1 1Crtanje 1 1Pjevanje 2/2 2/2 2/2 2/2Vjeronauk 1 1 1 1UKUPNO 17 17 20 20

Na našem području su navodno povremeno radile škole na teritoriju pravoslavnih sela za što nema pisane dokumentacije.

48

Bez osnovnih uvjeta do osmogodišnje škole u Federalnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji (FNRJ)

Nakon završetka Drugog svjetskog rata škola je organizirana kao četverorazredna i radilo se po privre­menom nastavnom planu i programu. Zbog ratnih neprilika mnoga djeca nisu pohađala nastavu i nisu stekla osnove pismenosti. Organiziraju se analfabetski tečajevi kojima prisustvuje mladež različitih godišta i odrasle osobe. U redovnim razrednim odjelima sjede djeca različitih uzrasta u jako lošim uvjetima rada. Osnovni je cilj obuke naučiti učenike čitati, pisati te osnovi računanja. Zakonodavac u međuvremenu, po uzoru na Sov­jetski Savez, priprema transformaciju škole u sedmogodišnju školu. Sabor je Narodne Republike Hrvatske, 30. listopada 1946. donio Zakon o obveznom sedmogodišnjem školovanju. Sedmogodišnja škola trebala se u praksi ostvariti na dva načina: postupnim prerastanjem četverogodišnjeg obrazovanja u sedmogodišnje, trans­formiranjem nižih gimnazija u trogodišnje i njihovim spajanjem s četverogodišnjom školom u sedmogodišnju. Ovaj drugi način izazivao je mnoga nezadovoljstva i otpore u gradovima. Naime, građani su ukidanje niže gim­nazije doživljavali kao regresiju budući da je nastavak školovanja nakon sedmogodišnje škole bio ograničen. Za novu sedmogodišnju školu trebalo je donijeti nove planove i programe ili prilagoditi postojeće. Nastavni plan za osnovne škole donesen je 30. kolovoza 1946. U početku je peti razred radio prema planu i programu niže gimnazije ali je već školske godine 1947./48. donesen novi Nastavni plan i program za niže gimnazije i sedmogodišnje škole. Konačno je 18. kolovoza 1948. donesen Nastavni plan i program za više razrede i sedmogodišnje škole i niže razredne gimnazije.

Tablica: Nastavni planovi u FNRJ

Normalni nastavni plan Minimalni nastavni planI. II. III. IV. I. II. III. IV.

Hrvatski ili srpski jezik 10 10 7 6 6 6 5 4Povijest 2 3 1 2Zemljopis 3 3 2 2Prirodne nauke 4 3 2 3 2Račun 6 6 5 6 4 4 3 4Crtanje 1 1 1 1 1Pjevanje 1 1 1 1 1 1 1 1Tjelesni odgoj 1 1 1 1 1 1 1 1Krasopis 1 1 1 1Ukupno 19 19 24 24 13 15 17 17

Nakon prekida suradnje sa SSSR­om 1948., napušta se koncepcija sedmogodišnjeg obveznog obrazo­vanja i projicira se obvezna osmogodišnja škola. Prijelaz na osmogodišnju školu bio je postupan i različit. Postupno se uvode novi razredi sve do osmog razreda. Definitivno se ukida niža gimnazija koja se priključuje sustavu osmogodišnje škole. Proces prerastanja četverogodišnje škole u osmogodišnju nije bio istovremen u svim mjestima jer su se pojedina mjesta međusobno jako mnogo razlikovala po uvjetima rada, po broju učiteljskog kadra, a nadasve po stručnosti učiteljskog kadra. Zbog toga su jedno vrijeme postojale dvije vrste osnovnog školstva: narodna sedmogodišnja škola (tzv. Tip “A”) i narodna osnovna osmogodišnja škola ( tzv. Tip “ B”).

Zbog nestručnosti učiteljskog kadra osmogodišnja škola (Tip “B”) nije uspijevala realizirati ukupan nas­tavni plan i program (najveći su problemi zabilježeni u nastavi stranog jezika). Učenici iz takve škole imali su teškoće pri upisu u srednje škole i morali su polagati razlikovne ispite. (Prema E. Munjiza)

Školstvo se u poslijeratnom periodu uređivalo Zakonima koji su donošeni 1958. i 1973. Promijenjeni su i nastavni planovi i programi što možete vidjeti u sljedećim tablicama:

49

NASTAVNI PREDMETI (1958.) I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII.Hrvatskosrpski jezik 6 6 6 6 5 5 4 4Strani jezik 4/2 3 3 3 3Upoznavanje perirode i društva 3 3 4Poznavanje društva 3Geografija 2 2 2Historija 2 2 2Osnove društveno moralnog odgoja 1Poznavanje prirode 3 3 3Biologija 2 2Kemija 2 2Fizika 3 3Matematika 6 6 6 5 5 4 4 4Tehnički i proizvodni odgoj 2 2 2 2 2Fizički odgoj 6/2 6/2 6/2 3 3 3 2 2Likovni odgoj 11/2 11/2 11/2 11/2 2 2 2 2Muzički odgoj 3/2 3/2 3/2 3/2 2 2 2 2Domaćinstvo 1 1 1Dodatna nastava 2 2 2 2 1-3 1-3 1-3 1-3UKUPNO 21 (2) 21 (2) 22 (2) 25 (4) 28 (3) 29 (3) 31 (3) 32 (3)Slobodne aktivnosti 2-4 2-4 2-4SVEUKUPNO 21 (23) 21 (23) 22 (24) 25 (29) 28 (31) 29 (36) 31 (38) 32 (39)

NASTAVNI PREDMETI (1973.) I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII.Hrvatski ili srpski jezik 6 6 5 5 5 5 4 4Matematika 5 5 5 5 5 4 4 4Strani jezik (3/2) 3 3 3 3Priroda i društvo 3 3 4 4Povijest 1 2 2 2Zemljopis 1 2 2 2Priroda 2 2Biologija 2 2Kemija 2 2Fizika 2 2Sat razredne zajednice 1 1 1 1 1 1 1 1Tjelesni odgoj 5/2 5/2 3 3 3 3 3 3Tehnički odgoj 1 2 2 2Likovni odgoj 1 1 2 2 2 2 1 1Glazbeni odgoj 2/2 2/2 2 2 2 2 1 1UKUPNO 19,5 19,5 22 22 (23,5) 26 27 28 28Obavezni praktični tečajeviPrva pomoć i zaštita XDomaćinstvo X X XIzborni tečajeviPoljoprivreda i sl. XDopunska-dodatna nastava 2 2 2 2 2 2 2 2Slobodne aktivnosti 1 1 1 1 1 2 2 2SVEUKUPNO 22,5 22,5 25 25 (26,5) 29 31 32 32

50

Organizacija nastave i sve promjene u cerničkoj školi događale su se u suglasju s postojećim zakonima i nastavnim planovima i programima. Organizaciju, promjene i zbivanja smo pratili zapisima iz Ljetopisa koji je redovito vođen, izvješćima o radu škole na kraju školske godine, proučavanjem imenika, dnevnika, zapisnika upravnih organa škole i iz drugih dostupnih dokumenata kao što su: dopisi, otpisi, naredbe, uredbe, prepo­ruke i dr.

Četverogodišnja škola počela se transformira­ti u osmogodišnju školu školske godine 1951./52. kada se uvodi peti razred. U to vrijeme u školi rade četiri učitelja, a peti razred obučavaju tri ista učitelja u poslijepodnevnoj smjeni. Većina djece četvrtog razreda upisala su nižu gimnaziju u No­voj Gradiški pa se u peti razred upisuje samo 20 učenika.

Školske godine 1952./53. formira se šesti raz­red, unatoč ponovnom upisu gotovo svih učenika četvrtog razreda u Novu Gradišku. Šesti razred broji samo 9 učenika, a kako se u peti razred upisa­lo samo 6, jer su drugi u Novoj Gradiški, formira se kombinirani razredni odjel petog i šestog razreda koji radi u poslijepodnevnoj smjeni, a predaju im isti učitelji kao i lani.

Školske godine 1953./54. na osnovu Odluke savjeta za prosvjetu i kulturu Kotarskog narodnog odbora u Novoj Gradiški formira se i sedmi raz­red te škola tom Odlukom postaje sedmogodišnja. Obuku održavaju ista četiri učitelja koja rade paralelno u višim i nižim razredima. Učenici nere­dovito pohađaju nastavu te jako puno izostaju. Upravitelj škole i učitelji škole su nemoćni poprav­iti stanje. Postoji nepovjerenje u kvalitetu obuke u školi pa se i nadalje bolji učenici i djeca iz ugledni­jih i bogatijih obitelji upisuju u Novu Gradišku, a lošiji učenici nemaju interesa za daljnje školovanje. Uspjeh učenika je jako slab za razliku od učenika u nižim razredima.

Školske godine 1954./55. škola otvaranjem osmog razreda prerasta u osmogodišnju, a na osnovu Od­luke kotarskog odbora Nova Gradiška. Usprkos povećanju broja razrednih odjela, u višim razredima nema promjena u učiteljskom kadru pa nema niti poboljšanja u kvaliteti obrazovanja. Učitelji su nestručni i nisu osposobljeni za rad u predmetnoj nastavi i obuku nastavnih sadržaja predmeta više škole.

Viša odjeljenja pohađaju nastavu dopodne a niža poslijepodne. Učenici i dalje izostaju s nastave usprkos tomu što su roditelji nemarnih učenika bili predavani sucu za prekršaje u Novoj Gradiški.

Zanimljivo je da su se promjene provodile usprkos saznanju o nespremnosti škola za provođenje tih promjena. Znalo se da u školama nema dovoljno učitelja, da učitelji nemaju stručnu spremu i nisu osposoblje­ni za rad u predmetnoj nastavi. Unaprijed se računalo sa slabim uspjehom, s mogućnošću velikog broja nepo­laznika i da učiteljski kadar neće moći ispuniti očekivanja. Sustav je opteretio postojeće učitelje neprimjeren­im obvezama. Svi su imali cjelodnevnu obuku, u dopodnevnoj smjeni u višim, a u poslijepodnevnoj u nižim razredima. U nižim je razredima i nadalje prisutan prevelik broj učenika što je također znatno opterećivalo

Učitelj Miloš Miljević s razredom

Školski razred iz 1953.

51

učitelja. Učitelji su jako nezadovoljni što su prisiljeni raditi u predmetnoj nastavi i predavati predmete prema kojima nisu imali sklonosti ni potrebna stručna i metodička znanja. Iscrpljivao ih je cjelodnevni rad, a poseb­no upravitelja škole koji je uz redovan rad trebao organizirati obuku u školi i voditi računa o uvjetima rada.

Poboljšanje stanja vidljivo je tek od školske godine 1954./55. kada se pokušava razgraničiti rad u nižim i višim razredima. Uslijedio je prijelazni period poboljšanja stanja kada samo dio učitelja radi u nižim i višim razredima.

Tablica: Broj učitelja u školskoj godini 1954./55.

Školska godina Broj nižih RO Broj viših RO Učitelja u nižim RO

Učitelja u višim RO

Učitelja u nižim i višim RO

1953./54. 4 3 4 4 31954./55. 4 4 4 4 11955./56. 4 4 4 4 11956./57. 5 4 5 41957./58. 5 4 5 51958./59. 5 4 4 61959./60. 5 4 4 61960./61. 4 5 4 61961./62. 5 6 5 81962./63. 7 7 7 81963./64. 7 8 7 91964./65. 8 8 8 111965./66. 8 8 8 121966./67. 8 8 8 131967./68. 8 9 8 141968./69. 7 9 7 151969./70. 7 11 7 16

Učiteljski kolektiv iz 1957. Učitelj Miloš Miljević s razredom

52

Uspješno do stručnih učiteljaSustav školstva i institucije sustava, svjesni lošeg stanja, poduzeli su mjere postupnog poboljšanja na

bolje. Učinjeno je sljedeće:

­ otvorene su više učiteljske škole i akademije,­ osiguran je dovoljan broj upisnika, ­ osigurano je doškolovanje postojećeg učiteljskog kadra i osposobljavanje za rad u predmetnoj nastavi.

Zabilježeno je kako je akademske godine 1962./63. na doškolovanje i pedagoški studij upisano pet učitelja koji se upisuju na tada postojeće pedagoške Akademije u Pakracu, Slavonskom Brodu i Petrinji te na pedagoške studije u Osijeku i Zagrebu. Troškove školovanja snosila je škola.

Tada je u obrazovni sustav ušao veliki broj osoba, što će rezultirati javljanjem stručnog kadra na raspisane natječaje. Svake se godine mijenjala stručna struktura učitelja na bolje te je zabilježen sve veći broj stručno osposobljenih učitelja. Ovakvom organizacijom do 1968. uspjela se postići gotovo potpuna stručna zastu­pljenost u školama.

Povremeno u školi nisu svi predmeti bili stručno zastupljeni, kao na primjer tjelesni i glazbeni odgoj te tehnička kultura. Međutim, iste te predmete su predavali apsolventi na pedagoškim studijima kojima je ne­dostajalo samo nekoliko ispita i diplomski rad.

Vrijeme stvaranja učiteljskog kadra obilježeno je brojnim problemima u organizaciji nastave. Zbog obave­za vezanih uz studiranje aktivnog učiteljskog kadra događala su se česta izostajanja te je za iste trebalo orga­nizirati adekvatan zamjenski rad s postojećim kadrovima. Kako nije bilo učiteljskog kadra, učitelje nije imao tko zamjenjivati pa se često događalo da učenici nemaju nastavu iz predmeta koje predaju odsutni učitelji. Pribjegavalo se i promjeni rasporeda sati pa čak i smanjenju tjednog fonda sati u pojedinom predmetu ukoliko je učitelj bio odsutan na duže vrijeme. Uza sve su navedene probleme mlade učiteljice koristile porodiljske dopuste, a učitelji su odlazili na odsluženje vojnog roka. Iz tih razloga, u pojedinim nastavnim godinama, nije u nekim predmetima ostvaren potreban fond sati te, u skladu s time, ni plan i program nisu u cijelosti bili re­alizirani. U takvim uvjetima i uspjeh učenika je bio slabiji, a pojavili su se problemi ocjenjivanja i donošenja konačne ocjene.

Novim planovima i programima do bolje i uspješnije školeKada je u školstvu riješen problem stručnog kadra, planski i sustavno se radilo na poboljšanju nastave.

Činilo se to uvođenjem novih programa i novih oblika nastave. Cilj je bio zadovoljiti interese učenika, raz­vijati sposobnosti i ostvariti bolje uspjehe u svim djelatnostima škole. U tom vremenu bilježimo sljedeće promjene:

­ 1958. su uveden slobodne aktivnosti koje su unaprijedile kulturnu i javnu djelatnost škole; šport, tehničku kulturu i zadru­garstvo škole. Radom grupa slobodnih aktivnosti postignuta je daleko bolja suradnja s lokalnom zajednicom, mjesnim orga­nizacijama te je na taj način poboljšan ukupni odnos škole prema društvu.

­ 1967./68. uvodi se dopunska nastava iz matematike, hrvatskog jezika i stranog jezika (jedan sat tjedno) koja se unosi u raspored sati. Do tada je postojao vid pomoći slabijim učenicima izvan rasporeda sati, a radilo se nakon završetka nastave.

­ 1968./69. uvodi se dodatna nastava (DOD); dva sata tjed­no, a kasnije (u Republici Hrvatskoj) jedan sat tjedno. DOD nas­

Mladi raketari

53

tavom se omogućava učenicima, koji to žele, proširenje predmetnih znanja iz područja njihovog interesa. Ra­dom u DOD radu učenici imaju priliku steći veća i dublja znanja koja će uspješno primijeniti na konkretnim primjerima iz života i prakse. Istovremeno se pripremaju za općinska, županijska, regionalna i državna natje­canja u okviru pokreta “Nauka mladima”. Od formiranja prvih grupa do danas, DOD nastava je organizirana gotovo u svim predmetima, a uspjeh pojedinih grupa prikazan je u tablici.

Tablica: Naši uspjesi na natjecanjima

Školska godina Predmet Ime učenika i mentora

Općinsko natjecanje

Regionalno natjecanje

Republičko natjecanje

1968./1969. Matematika Učenik: ?Mentor: ? 3. mjesto

1972./1973. BiologijaUčenik: Miheljević Josip, Lucić MilkaMentor: Franjo Jugović

3. mjesto

1973./1974. Povijest Učenik: ekipaMentor: Višnja Dozet 1. mjesto

1974./1975.

Kemija Učenik: Tomislav DošlićMentor: Kata Glokević 1. mjesto 6. mjesto

Matematika Učenik: Dinko CohaMentor: Agneza Mesarek 1. mjesto

Biologija Učenik: Đurđa ŠtulajterMentor: Franjo Jugović 2. mjesto

1976./1977. Matematika Učenik: Dinko CohaMentor: Agneza Mesarek 2. mjesto

Povijest Učenik: ekipaMentor: Višnja Dozet 2. mjesto

1977./1978.Fizika

Učenik: Dragan GašparevićMentor: Mato Ordanić

1. mjesto sudjelovanje

Biologija Učenik: Nevenka ŽakićMentor: Franjo Jugović 2. mjesto

1979./1980.

Matematika Učenik: Kruno TrupinićMentor: Agneza Mesarek 1. mjesto

Povijest Učenik: ekipaMentor: Antun Gregorić 1. mjesto sudjelovanje

Fizika Učenik: Leonardo TrupinićMentor: Mato Ordanić 3. mjesto

1980./1981.

Povijest

Učenik: Gorana Juras, Gordana Đurić, Dražen Butorac, Valentina CrljenkovićMentor: Marija Lukač

1. mjesto sudjelovanje

Fizika Učenik: Mario SokićMentor: Mato Ordanić 1. mjesto sudjelovanje

Kemija Učenik: Nina MikanovićMentor: Kata Glokević 3. mjesto

1981./1982. PovijestUčenik: Gorana Juras, Marjana MarićMentor: Marija Lukač

1. mjesto

1982./1983. BiologijaUčenik: Vesna Stanković, Milenko MilićMentor: Krunoslav Urban

2. mjesto sudjelovanje

54

Školska godina Predmet Ime učenika i mentora

Općinsko natjecanje

Regionalno natjecanje

Republičko natjecanje

1983./1984.Biologija Učenik: Anita Vuk

Mentor: Krunoslav Urban 2. mjesto

Fizika Učenik: Krešo DošlićMentor: Mato Ordanić 3. mjesto

1984./1985. BiologijaUčenik: Diana Došlić, Tihomir CohaMentor: Krunoslav Urban

1. mjesto sudjelovanje

1985./1986.

Fizika Učenik: Tihomir CohaMentor: Mato Ordanić 1. mjesto sudjelovanje (R)

BiologijaUčenik:Igor Hordi, Tatjana KurjakovićMentor: Krunoslav Urban

1. mjesto

Matematika Učenik: Dragan Paurević Mentor: Agneza Mesarek 2. mjesto

Matematika Učenik: Branko JurićMartina CrljenkovićMentor: Kata Ordanić

2. mjesto3. mjesto

Kemija Učenik: Diana CohaMentor: Kata Glokević 3. mjesto

1986./1987. Fizika

Učenik: Dragan PaurevićKatarina Ordanić Gordana JelinićMentor: Mato Ordanić

1. mjesto2. mjesto2. mjesto sudjelovanje

1987./1988.

Fizika

Učenik: Martina CrljenkovićRanka BjelićMentor: Mato Ordanić

1. mjesto2. mjesto sudjelovanje (R)

Kemija

Učenik: Lidija CohaIvana BrkanBranko JurićMentor: Kata Glokević

1. mjesto2. mjesto2. mjesto

sudjelovanje

Biologija

Učenik: Helena BrkanTanja ĐurićTomislav SlipčevićMentor: Krunoslav Urban

1. mjesto2. mjesto2. mjesto

sudjelovanje

1989./1990.

Fizika Učenik: Mario ĐurićMentor: Mato Ordanić 1. mjesto sudjelovanje

Matematika Učenik: Kristina KurjakovićMentor: Kata Ordanić 3. mjesto

Kemija

Učenik: Dinka PetrićMihaela LazićBranka TerzićMentor: Krunoslav Urban

2. mjesto3. mjesto3. mjesto

Biologija Učenik: Gorana MiličevićMentor: Krunoslav Urban 1. mjesto

1990./1991. Fizika Učenik: Zlatko MatićMentor: Mato Ordanić 1. mjesto sudjelovanje

1991./1992. Ratna godina

1992./1993. Fizika

Učenik: Kristina KurjakovićDražen MatićMentor: Kata Ordanić

1. mjesto2. mjesto

sudjelovanje sudjelovanje

55

Školska godina Predmet Ime učenika i mentora

Općinsko natjecanje

Regionalno natjecanje

Republičko natjecanje

1992./1993.Biologija

Učenik: Renata CurićKatarina DošlićMentor: Krunoslav Urban

1. mjesto3. mjesto

sudjelovanje

Matematika Učenik: Renata CurićMentor: Agneza Mesarek 3. mjesto

1993./1994.

Zemljopis Učenik: Marina SokićMentor: Višnja Dozet 1. mjesto 1. mjesto sudjelovanje

Biologija Učenik: Danijela MarinovićMentor: Krunoslav Urban 1. mjesto

Kemija Učenik: Darija ŠarićMentor: Franjo Jugović 1. mjesto 2. mjesto

FizikaUčenik: Ivana CohaKrunoslav BradašićMentor: Kata Ordanić

1. mjesto3. mjesto

3. mjesto3. mjesto

1994./1995.

Fizika Učenik: Tomislav VukMentor: Kata Ordanić 3. mjesto 2. mjesto

Biologija Učenik: Dinko ŠimićMentor: Krunoslav Urban 2. mjesto 1. mjesto

Zemljopis

Učenik: Marko KumićDubravko TerzićVida JanjićSilvija LucićMentor: Višnja Dozet

1. mjesto1. mjesto2. mjesto2. mjesto

1. mjesto1. mjesto3. mjesto2. mjesto

sudjelovanje

1995./96.

Zemljopis

Učenik: Marko KumićAntonija TrupinićMaja AlasićDubravko TerzićTomislav ŠarićSilvija LucićMentor: Višnja Dozet

1. mjesto1. mjesto3. mjesto2. mjesto 2. mjesto1. mjesto

sudjelovanje

Matematika

Učenik: Krešo ĐurićIvan TomićMentor: Reza Benković

1. mjesto3. mjesto

sudjelovanje na regionalnom

(R)

KemijaUčenik: Vedran LucićMartina MijatovićMentor: Franjo Jugović

1. mjesto2. mjesto

Fizika

Učenik: Maja ŠarićMartina TerzićMentor: Kata Ordanić

1. mjesto2. mjesto

3. mjesto

Biologija Učenik: Dinko ŠimićMentor: Krunoslav Urban 1. mjesto

MatematikaUčenik: Dalibor ValešićMatija VukMentor: Petar Piljić

2. mjesto1. mjesto

1996./1997. Zemljopis

Učenik: Ivan Tomić Marko KumićAntonija TrupinićMentor: Višnja Dozet

1. mjesto1. mjesto1. mjesto

1. mjesto2. mjesto3. mjesto

3. mjesto

56

Školska godina Predmet Ime učenika i mentora

Općinsko natjecanje

Regionalno natjecanje

Republičko natjecanje

1996./1997.

FizikaUčenik: Dalibor ValešićMentor: Kata Ordanić

1. mjesto 2. mjesto

Biologija Učenik: Goran VincetićMentor: Krunoslav Urban 1. mjesto 3. mjesto

Kemija Učenik: Silvija LucićMentor: Franjo Jugović 1. mjesto

1997./1998. Zemljopis

Učenik: Vesna KumićIvan Tomić Mentor: Višnja Dozet

1. mjesto1. mjesto

1. mjesto2. mjesto

sudjelovanje

1998./1999.

Zemljopis

Učenik: Antonija TrupinićKatarina GalikIvan TomićVesna KumićSaša SokićMentor: Višnja Dozet

1. mjesto2. mjesto1. mjesto1. mjesto1. mjesto

3. mjesto

2. mjesto3. mjesto3. mjesto

Kemija Učenik: Matija TrupinićMentor: Franjo Jugović 1. mjesto 1. mjesto

Biologija Učenik: Marina GrgićMentor: Krunoslav Urban 1. mjesto 2. mjesto

Fizika Učenik: Ivana OrdanićMentor: Kata Ordanić 1. mjesto 3. mjesto

1999./2000. Zemljopis

Učenik: Ivan IvanovićSaša SokićIvan Tomić Mentor: Višnja Dozet

1. mjesto1. mjesto1. mjesto

3. mjesto3. mjesto3. mjesto

BiologijaUčenik: Vesna KumićMentor: Krunoslav Urban 1. mjesto 2. mjesto

2000./2001.

Informatika – smotra

Učenik: Saša Sokić, Goran GudeljevićMentor: Petar PIljić, Dario Ordanić

1. mjesto sudjelovanje

Zemljopis

Učenik: Tibor ČolovićIvan IvanovićIvan CurićAndrijana BlaževićEmanuel TomićSaša SokićValentina BukvićVesna KumićMentor: Višnja Dozet

1. mjesto2. mjesto3. mjesto1. mjesto2. mjesto3. mjesto1. mjesto2. mjesto

1. mjesto2. mjesto3. mjesto

sudjelovanje

Fizika

Učenik: Igor SokićMarijan VukMentor: Kata Ordanić

1. mjesto2. mjesto

sudjelovanjesudjelovanje

2000./2001. Biologija

Učenik: Vesna KumićLjerka VukMentor: Krunoslav Urban

1. mjesto2. mjesto

57

Školska godina Predmet Ime učenika i mentora

Općinsko natjecanje

Regionalno natjecanje

Republičko natjecanje

2001./2002.

PovijestUčenik: Krešo TadićSanela SabljakMentor: Marija Lukač

3. mjesto3. mjesto

4. mjesto

Geografija

Učenik: Ana MikanovićEmanuel TerzićMentor: Višnja Dozet

1. mjesto3. mjesto

2001./2002. Informatika - smotra

Učenik: Saša Sokić, Goran GudeljevićMentor: Petar Piljić, Dario Ordanić

1. mjesto sudjelovanje

2002./2003.

Geografija

Učenik: Andreja Leonela VojvodićAna MikanovićEmanuel TerzićMentor: Višnja Dozet

2. mjesto1. mjesto3. mjesto

Kemija Učenik: Tibor ČolovićMentor: Franjo Jugović 1. mjesto

Povijest Učenik: Sanela SabljakMentor: Marija Lukač 1. mjesto 7. mjesto

Engleski jezikUčenik: Tibor ČolovićMentor: Kristina Marjanović

1. mjesto 2. mjesto

Informatika - smotra

Učenik: ?Mentor: Petar Piljić, Dario Ordanić

2. mjesto

2003./2004.Geografija

Učenik: Vlatka TrupinićJosipa TadićNataša ŠimićAna MikanovićIvana MikanovićMentor: Višnja Dozet

1. mjesto1. mjesto2. mjesto2. mjesto3. mjesto

FizikaUčenik: Manuel KneževićMentor: Kata Ordanić

2. mjesto

2004./2005.

Geografija

Učenik: Vlatka TrupinićNataša ŠimićMentor: Višnja Dozet

2. mjesto3. mjesto

Kemija Učenik: Ozren ČolovićMentor: Franjo Jugović 3. mjesto

Informatika Učenik: Stjepan MihalićMentor: Kristina Novak 1. mjesto 2. mjesto

2005./2006.

Matematika Učenik: Andrej PetričevićMentor: Reza Benković 1. mjesto sudjelovanje

Informatika Učenik: Stjepan MihalićMentor: Kristina Novak 1. mjesto 1. mjesto

Geografija Učenik: Ivan TrupinićMentor: Višnja Dozet 2. mjesto

2005./2006.

Kemija Učenik: Toni MikanovićMentor: Franjo Jugović 3. mjesto

FizikaUčenik: Andreja Leonela VojvodićMentor: Kata Ordanić

1. mjesto 3. mjesto

58

Školska godina Predmet Ime učenika i mentora

Općinsko natjecanje

Regionalno natjecanje

Republičko natjecanje

2006./2007.Geografija

Učenik: Vesna MatoševićMagdalena VincetićDomagoj TrupinićMentor: Višnja Dozet

1. mjesto2. mjesto2. mjesto

Informatika Učenik: Stjepan MihalićMentor: Kristina Novak 1. mjesto sudjelovanje

2006./2007.Fizika Učenik: Stjepan Mihalić

Mentor: Kata Ordanić 1. mjesto sudjelovanje

Matematika Učenik: Dajana DžidićMentor: Reza Benković 1. mjesto

2007./2008.

Geografija

Učenik: Ena TomičićNives ŽivkovićMentor: Višnja Dozet

2. mjesto3. mjesto

Fizika Učenik: Stjepan MihalićMentor: Kata Ordanić 1. mjesto 4. mjesto

Kemija Učenik: Stjepan MihalićMentor: Josip Sokić 1. mjesto 4. mjesto

Informatika

Učenik: Stjepan MihalićMarin BigovićPetar ĐurićMentor: Kristina Novak

1. mjesto1. mjesto2. mjesto

1. mjesto2. mjesto

sudjelovanje

Matematika Učenik: Karlo MatoševićMentor: Reza Benković 1. mjesto 5. mjesto

2008./2009.

Biologija Učenik: Sven LazićMentor: Goran Vincetić 1. mjesto 2. mjesto

Geografija Učenik: Nives ŽivkovićMentor: Višnja Dozet 1. mjesto 2. mjesto

Informatika

Učenik: Ena TomičićPetar ĐurićMentor: Kristina Novak

1. mjesto2. mjesto

3. mjesto3. mjesto

2009./2010.

Geografija

Učenici: Kristijan JurkovićKatarina CurićDomagoj TrupinićMentor: Višnja Dozet

1. mjesto1. mjesto2. mjesto

2. mjesto3. mjesto1. mjesto

Matematika Učenik:Karlo SzaboMentor: Reza Benković 2. mjesto

3. mjestosudjelovanje na

regionalnom

Informatika

Učenici: Kristijan JurkovićGrga SokićEna TomičićMentor: Kristina Novak

1. mjesto1. mjesto1. mjesto

Vidljivo je da su svake godine postignuti zapaženi uspjesi na natjecanjima među kojima su se posebno istakli geografi, fizičari, biolozi ili kemičari, informatičari a povremeno i matematičari.

Školske godine 1969./70. Republički zavod za unapređenje osnovnog obrazovanja, u svim školama Re­publike Hrvatske po prvi puta provodi testiranje učenika. Rezultati naše škole su prosječni, što je dobro s obzirom na uvjete rada. Testiranja su se provodila i u narednim godinama sve do 1980. Poboljšanjem uvjeta rada, na koje je izravno utjecalo useljenje u novu školu, poboljšali su se rezultati škole na svim razinama.

59

Od 1970. škole je obuzela testomanija. Tržište je bogato testovima objektivnog tipa. Provode se planirani i neplanirani ispiti znanja. Pokazalo se to lošim. U školi se zapostavljala učiteljska riječ i individualizacija nas­tave. Učenike se nije moglo osposobiti za život drilom na reproduktivnim znanjima. Zato dolazi do planiranja broja godišnjih testova po svakom predmetu i razredu. Učitelji su se plana morali pridržavati.

1971. godine uspostavljaju se dobri i prijateljski odnosi sa školama u državi koje nose ime “Matija Gubec”. To su škole iz Zagreba, Tavankuta i Stubice. Razmjenjivali su se posjeti, organizirala druženja učitelja i učenika. Posjete su se prorjeđivale i konačno su prekinute 1975.

Školske godine 1975./76. učitelji trebaju ugraditi u odgojne zadatke i nastavne sadržaje nauk marksizma i marksističkog svjetonazora. U pretjeranoj revnosti bilo je i smiješnih formulacija i sadržaja poput ugrađivanja marksističkih sadržaja u programe matematike.

Školske godine 1979/80. donesen je novi Zakon i u škole se uvode oblici samoupravljanja. Uvodi se samoupravljanje u sva školska društva, učeničke organizacije i na sat razrednika. Vode se zapisnici koji se ob­vezno daju na uvid pedagogu, ravnatelju škole i školskim savjetnicima.

Školske godine 1982/83. donesen je novi Nastavni plan i program po kojem se:

­ vrši upis djece sa 6 godina tj. one koji su 20. travnja upisne godine navršili 6 godina života;­ učenici se uključuju u samoupravne organe škole kao delegati: Savjet škole, Kadrovsku komisiju, Zajed­

nicu doma i škole (ZDŠ);­ svi učenici četvrtih razreda uče jedan strani jezik pa se svi učenici četvrtih razreda

područnih škola prevoze u Cernik.

Školske godine 1986./87. uvodi se u školski sustav izborna nastava. Učenici do­bivaju mogućnost izbora nekog predmeta za koji pokazuju poseban interes. Tijekom godina mijenjali su se izborni programi, a danas u školi imamo izbornu nastavu iz vje­ronauka i informatike.

Školske godine 1987./88. u školu se uvodi fakultativna nastava. Pruža se mogućnost učenicima fakultativnom nastavom izabrati predmet koji nije u programu rada škole, a potreban im je za nastavak daljnjeg školovanja. Fakultativna je nastava malo korištena, a učenici su tu mogućnost koristili u učenju stranog jezika, kao na primjer 1988. kada tri razreda izabiru engleski jezik kao fakultativni predmet.

Produžna nastava Školske godine 1964./65. uvedena je produžna nastava. Produžna se nastava orga­

nizirala odmah po završetku školske godine za sve učenike s jednom ili dvije negativne ocjene u trajanju od deset dana po dva sata dnevno. Cilj je bio pomoći učenicima koji nisu svladali osnovne programe u redovnoj nastavi i tako podići uspjeh učenika. U nakani se uspjelo jer se prolaznost škole doista povećala. U sustavu školstva RH produžna je nastava ukinuta.

Tečajna nastavaU tečajnoj nastavi su izučavani različiti predmeti kao:

­ domaćinstvo (uvodi se 1965.),­ prva pomoć i zaštita (uvodi se 1972.),­ tečaj puške (uvodi se 1972.),­ općenarodna obrana i društvena samozaštita (uvodi se 1989.).

Tečajevi su održavani izvan rasporeda sati, najčešće u suprotnoj smjeni od redovne nastave. Tečajna nastava je ukinuta sustavu školstva RH.

Prva pomoć i zaštita

Strelci na treningu

60

Pripremni period za učenike prvoškolce Školske godine 1980./81. uvodi se pripremni period za učenike prvoškolce. Rad se organizira na kraju

školske godine za buduće učenike prvih razreda. Pripremni period vode pedagog i učiteljice prvog razreda. Rad je usmjeren na upoznavanje djece, njihovih sposobnosti i odgojno­karakternih osobina. Upoznaju se također i roditelji te upućuju na postupke rada s djecom tijekom ljeta kako bi ih bolje pripremili za rad u školi. Danas se pripremni period obavlja u okviru vrtića po posebnom programu.

Pripojenje škole Baćindol školi CernikŠkolske godine 1966./67. vršene su pripreme za pripajanje škole Baćindol matičnoj školi sa sjedištem u

Cerniku. Škola Baćindol u to je vrijeme imala uglavnom nestručan kadar, a i prostorni uvjeti su bili više nego loši. Proveden je referendum na kojem su se učitelji i roditelji pozitivno izjasnili o pripojenju. Početkom na­vedene školske godine. tj. 1. rujna 1967. dolazi do spajanja dviju škola. U školu Cernik se dovoze učenici sed­mog i osmog razreda, dok učenici petog i šestog razreda nastavljaju pohađati školu u Baćindolu do potpune integracije do koje je došlo početkom školske godine 1969./70.

Školski kolektiv iz druge polovice sedamdesetih godina

Naziv školeŠkolske godine 1969./70. osnovna škola u Cerniku dobila je ime Osnovna škola “MATIJA GUBEC”.

Prije izbora je imenovano povjerenstvo koje je trebalo razmotriti i predložiti ime škole. Pismenog traga o postupku izbora nismo pronašli, a utvrdili smo ga na osnovu sjećanja članova izbornog povjerenstva. Pri iz­boru su vodili računa da naziv bude prihvatljiv lokalnoj zajednici i vladajućoj političkoj strukturi. Uvažavali su i saznanje da Cerničani nisu dozvolili promjenu imena ulica i društava. Očito je da je izbor “Matija Gubec” bio svima prihvatljiv budući da ga je jednoglasno prihvatio Zbor radnika, Komitet u Novoj Gradiški te Skupština općine Nova Gradiška.

Strani jezici u školiNakon formiranja osmogodišnje škole iskazivana je potreba za stručnim kadrom u mnogim školama, a

posebno za učiteljima stranog jezika. Jezik je mogao predavati samo mali broj učitelja što je još više produ­bljivalo problem. Škola bez jezika je svrstavana u niži statusni rang i polaznicima je takve škole bio otežan nastavak školovanja budući da su morali polagati razlikovni ispit pri upisu u višu školu. Škole su pokušavale riješiti problem primajući u radni odnos nestručne učitelje koji su kako tako poznavali neki od svjetskih jezika budući da stručnjaka nije bilo. I škola Cernik je riješila problem školske godine 1955./56. uvođenjem u nas­

61

tavu učiteljice koja je bila nestručna, ali je poznavala osnove njemačkog jezika. Njemački se jezik u školi učio do školske godine 1962./63. Te se godine se u peti razred uvodi ruski jezik budući da je škola dobila stručnog učitelja ruskog jezika. Postupno se uvodi ruski jezik u sve razredne odjele, a njemački se jezik lagano potiskuje. U školi se do 1974. učio samo ruski jezik. Na zahtjev roditelja i trenutnu preporuku prosvjetnih institucija o potrebi učenja i drugog stranog jezika Nastavničko vijeće donosi Odluku o raspisivanju natječaja s formulaci­jom: njemački ili engleski jezik, ovisno koji se stručan učitelj prijavi na natječaj. Formulacija je proizišla iz saznanja da je ponuda stručnih učitelja ograničena. Javila se učiteljica engleskog jezika te se školske godine 1974./75. uvodi engleski jezik u peti razred. U narednim godinama pola razrednih odjela uči engleski jezik, a druga polovica ruski jezik. Učenje stranog jezika proširuje se 1981./82. i na učenike četvrtih razreda.

Postupno se javlja nezadovoljstvo djela učenika i roditelja zbog učenja ruskog jezika i pokušavaju se upi­sati u razrede koji uče engleski jezik. Iz godine u godinu pritisaka i nezadovoljstava roditelja i učenika bilo je sve više, a nije se moglo svima udovoljiti i pozitivno riješiti njihove zahtjeve. Školske godine 1988./89. na izričit zahtjev roditelja učenika 4.a razreda počinje navedeni razred u drugom polugodištu učiti engleski jezik kao fakultativni predmet. Prethodno je o novonastalom problemu raspravljala Skupština općine Nova Gradiška i donijela odobrenje za fakultativni rad engleskog jezika, a o odluci je školu izvijestio Odjel za društvene djelatnosti Skupštine. Istovremeno se engleski jezik uvodi u 5.a i 6.a razred kao fakultativni pred­met. Uvođenjem fakultativnog učenja engleskog jezika započeo je proces potiskivanja ruskog jezika. Izlaskom generacije učenika petih razreda, koji su učili ruski jezik, sva djeca uče engleski jezik. Konačno, ruski je jezik potisnut 1990.

U Republici Hrvatskoj donesena je odluka o ranom učenju engleskog jezika te se učenje jezika uvodi u prvi razred osnovne škole. U kontinuitetu se uvodi engleski jezik u sve niže razrede tako da od školske godine 2006./07. svi razredi, od prvog do osmog, uče engleski jezik.

U prvoj godini učenja jezika u prvom razredu učenike područnih škola smo dovozili u matičnu školu na nastavu engleskog jezika. Svi učenici područnih škola su radili u jednom razrednom odjelu i to po 2 sata tjedno. Nakon uvođenja engleskog i u drugi razred, u sve područne škole putuje učitelj engleskog jezika, a nastava je organizirana u blok satovima.

Izvanškolske aktivnostiŠkola je davala podršku radu učenika u izvanškolskim aktivnostima te je nastojala uskladiti rad svojih gru­

pa s radom društava u mjestu. Prilagođavala je termine rada svojih grupa i nastojala uskladiti prijevoz učenika prema rasporedu rada društava i udruga. U rad društava i udruga uključivao se veliki broj naših učenika. Smatramo to našim velikim bogatstvom budući da djeci pružamo višu razinu druženja, suradnje i bavljenja vrlo značajnom društvenom djelatnošću. Istovremeno ih udaljavamo od danas sveprisutnih životnih poroka; kafića, ulice i drugih neprikladnih mjesta.

Rad učenika u izvanškolskim aktivnostima se eviden­tira u imeniku, prate se postignuća, a izvješće o tom radu je sastavni dio izvješća rada škole. Naši učenici su uključeni u rad društava i udruga u općini Cernik:

­ Hrvatsko pjevačko društvo “Tomislav” (HPD “Tomislav”),

­ Dobrovoljno vatrogasno društvo (DVD), ­ Kulturno umjetnička udruga Cernik (KUU Cernik), ­ Nogometni klub “Mladost”(NK “Mladost”), ­ KUD “Hrvatska seljačka sloga Opatovac”, ­ Glazbena škola Nova Gradiška, ­ Škola tambure Cernik.

HPD “Tomislav”

62

Mnogi učenici i nakon završetka osnovne škole ostaju članovi društava te tako čuvaju opstojnost rada. Između škole i HPD­a “Tomislav” uspostavljena je suradnja od prvih početaka društva 1905. do danas. Tome je doprinijela i činjenica da su i ravnatelji zbora “Tomislava” bili učitelji škole. Navodimo ih po redoslijedu:

Franjo Kumić (1905. ­ 1932.), •Dragan Begović (1933.­1940.), •Petar Ištaković (nekoliko godina nakon drugog svjetskog rata),•Vinko Sokić (1950. ­ 1994.; Vinko Sokić je radio u školi samo pred umirovljenje), •Katarina Piljić (1994. godine do danas).•

Neko je vrijeme tamburaški orkestar vodio učitelj glazbene kulture Slo­bodan Budisavljević. Uviđajući značaj škole za rad “Tomislava” proglašen je tamburaški orkestar škole pripravničkim orkestrom “Tomislava” i svi članovi su vođeni kao članovi HPD­a. “Tomislav” je za njihov rad darovao tambure kojima su se služili dugi niz godina. Tijekom godina su zabilježeni brojni zajednički nastupi orkestra škole i “Tomislava” u raznim prigodama kao što su obilježavanje jubilarnih godišnjica, mjesna slavlja, zajednički koncerti te posljednjih godina zajednički božićni koncerti i dr.

Od 1994., od Prvog susreta malih pjesnika Slavonije i Baranje do da­nas, tamburaški orkestar “Tomislava” sudjeluje u programu završne prired­be. Dobroj suradnji su doprinijeli i učitelji kao članovi upravnog odbora: Zlatko Prelovšek (tajnik), Mirko Japundžić (tajnik), Vojko Jurčić (voditelj orkestra), Petar Piljić, Mato Ordanić i drugi. Škola je kao institucija dobila povelju prilikom proslave devedesete godišnjice društva i priznanje za sto­tu godišnjicu postojanja društva. Mnogi koncerti “Tomislava” se održavaju u školskoj športskoj dvorani u organizaciji sudjeluje osoblje škole.

U više navrata u školi je formirana grupa “Mladih vatrogasaca” i tu su se po posebnom programu pripremali za budući rad u vatrogasnom društvu. U rad su bili uključeni Josip Marić i Alojzije Aga; domar i učitelj škole. Godinama su vatrogasci zajedno sa školom priređivali pokladni ples i preuzeli odgovorne obveze organizacije. Redovito su ispomagali u orga­nizaciji Susreta malih pjesnika Slavonije i Baranje preuzimajući odgovor­nost za parkiranje automobila i prometni red.

Najmlađe društvo u Cerniku je KUU Cernik, folklorna udruga koja okuplja veliki broj cerničke mladeži i mladeži škole. Do sada je imala brojne nastupe. U svojem radu njeguju plesove Slavonije i Baranje te plesove drugih hrvatskih regija. U rad su udruge uključeni brojni naši učenici, a kao koreografa valja istaći učiteljicu škole Branku Klašnju. Udruga je svojim programom nastupila na nekoliko školskih priredaba, a zabilježeni su i nastupi prigodom otvaranja škola u Šagovini, Banićevcu i Opatovcu, športske dvorane i nekoliko puta za Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje. Učenici folklorne grupe škole u velikom su broju ukljčeni u KUU Cernik.

Suradnja škole s NK “Mladost” datira od osnutka kluba, neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Od osnutka kluba do danas učenici škole su uključeni u rad najmlađih selekcija kluba i čine osnovu klupskog rada s mlađim dobnim kategorijama. Klupski treneri bili su suradnici ili voditelji nogometne sekcije u školi, kao na primjer: Krešo Brkan, Darko Grgić, Tomislav Martinović i dr. Danas se NK “Mladost” natječe u Trećoj hrvatskoj nogometnoj ligi i u tri je njihove selekcije uključeno između 50 i 100 učenika naše škole što je vrlo respektabilna brojka.

Mnogi naši učenici iz Opatovca su radili u KUD­u “Hrvatska Seljačka Sloga” Opatovac koje je njegov­alo stari tradicional ni folklor i čuvalo ga od zaborava. Nažalost, danas je rad udruge ugašen ali postoji želja i mogućnost revitalizacije rada udruge.

Tamburaški orkestar HPD “Tomislav” na Susretu malih pjesnika Slavonije i Baranje

Pokazna vatrogasna vježba

63

Mnogi su učenici škole danas uključeni u Školu tambure koja radi pod okriljem HPD­a “Tomislav”, a vodi je poznati glazbeni stručnjak, maestro Valentin Veljko Škorvaga. U školi se do sada osnovama sviranja na tamburi naučilo mnogo učenika, a rezultat njihove osposobljenosti vidljiv je u radu nekoliko osnovanih učeničkih sastava. Formirani sasta­vi nastavljaju svoj rad i odlaskom iz osnovne škole. Nekoliko tih sastava je nastupalo više puta prigodom školskih svečanosti na školskim pri­redbama i na gostovanjima na dječjim priredbama u Zlataru, Žminju i Muću.

Škola obrazovanja odraslihJoš je za bivše SFRJ škola dobila dozvolu održavanja škole za odrasle koja je završavala polaganjem ispita.

Ispiti su organizirani tijekom godine prema ukazanoj potrebi, a postupak je provođenja reguliran Pravilnikom polaganja ispita. Proglašenjem Republike Hrvatske dozvola je potvrđena 1991. Postupak organizacije i održavanja škole uređen je novim Pravilnikom. Na osnovu njega škola je sve prijavljene polaznike pozivala na konzultacije i po svakom su predmetu konzultacije trajale nekoliko sati proporcionalno broju sati u redovnoj nastavi.

Pripreme i konzultacije su uvedene na osnovi potraživanja kandidata koji su to smatrali velikom pomoći u pripremi za polaganje ispita. Ispiti su se polagali prema Pravilniku i polaganje je trajalo nekoliko dana. Školu je prošao veći broj polaznika u razdoblju od 1991. do 2000. godine. Veliki se broj polaznika upisao u srednju školu koju su vrlo uspješno završili. Time je škola opravdala povjerenje i omogućila djeci bez završene os­novne škole nastavak školovanja i budući izbor zanimanja.

Lugarska školaOvaj kraj ima dugu tradiciju iskorištavanja šumskog bogatstva te je trebalo osigurati stručni kadar. Radi

stručnog uzdizanja kadrova u šumarstvu, rješenjem je Državnog sekretarijata za poslove nacionalne privrede osnovana koncem 1955. jednogodišnja lugarska škola pri NOK­u Nova Gradiška. Škola je smještena u dvorac Kulmer u Cerniku. Tu je djelovala kuhinja i internat za smještaj polaznika. Od 1956. do 1958. stručno se os­posobilo 250 lugara. Polaznici nisu bili samo s područja Nove Gradiške, nego i iz drugih krajeva Hrvatske.

Smještaj škole, s obzirom na mogućnost stručnog uzdizanja kadrova, vrlo dobro je izabran, budući da je uz uzgojne zajednice posavskih, prigorskih i brdskih šuma, postojala u neposrednoj blizini polufinalna i fi­nalna drvna industrija. Radi toga je predviđeno da koncem 1961. škola preraste u dvogodišnju lugarsku školu, odnosno srednju šumarsku. Do toga nije došlo, a škola je uskoro u potpunosti prestala s radom.

Židovska škola u CernikuPoznato je da je vlast Vojne krajine zabranjivala Židovima naseljavanje u mjestima koja su potpadala pod

njenu upravu. Stoga su se Židovi naseljavali u Cernik, dakle izvan Vojne krajine. 1862. u Cerniku je bilo osam židovskih kuća, kasnije i više, što potvrđuje postojanje većeg židovskog groblja u Cerniku. Židovi su obično bili trgovci ili obrtnici, materijalno su dobro stajali te su imali i bolje kuć,. O tome svjedoče bogati nadgrobni spomenici i kapele na spomenutom groblju koje je, nažalost, dobrim djelom uništeno. Nakon otvaranja škole u Cerniku, pohađala su je djeca različitih vjeroispovijesti: rimokatoličke, grkokatoličke i židovske. Vjerska snošljivost u školi ogledala se u naizmjeničnom predavanju vjeronauka od strane svećenika svih triju vje­roispovijesti.

Škola tambure

64

Židovi nastanjeni u Cerniku šalju 1861. u Zagreb molbu da im se odobri rad židovske učione koju će sami uzdržavati. Odobreno im je i škola već 1862. radi u privatnoj kući, a pohađa je 14 dječaka i 11 djevojčica. Učitelj je Leopold Kollisch, a podučitelj Bernardo Wiesmauer. Nastava se održava na njemačkom jeziku uz jedan sat slavonskog dnevno. 1866. ova škola dobitva vlastitu zgradu. Te je godine imala ukupno 22 učenika, učitelja Mauricia Weisza te podučitelja Wilhelma Kopsteina, dok je mjesni nadzornik škole bio Salomon Schmidek. Do kada je radila ova škola, nije nam poznato, no vjerojatno je da su se Židovi ukidanjem Vojne krajine počeli preseljavati u Novu Gradišku i time je škola prestala s radom.

Hrvatska čitaonica u Cerniku

Djelovanje čitaonice od 1908 do1930.Sačuvano je vrlo malo podataka o djelovanju Hrvatske čitaonice u Cerniku. Arhiva je gotovo u potpunosti

uništena, tako da se djelovanje čitaonice može pratiti samo na osnovi oskudnih podataka Kronike samostana u Cerniku i prema sačuvanom Zapisniku1 čitaonice ustrojenom nakon njenog obnavljanja 1920. i zaključno s 1930. U navedenom je razdoblju, od 1908. do 1930., Hrvatska čitaonica bila uz cernički HPD “Tomislav” izvorište i središte kulturnog, prosvjetnog i rodoljubnog života Cernika i njegove okolice.

Prvi spomen na postojanje Hrvatske čitaonice nalazimo u Kronici samostana u kojoj se navodi da je čitaonica organizirala kazališnu predstavu i koncert u povodu blagoslova no­voobojene franjevačke župne crkve sv. Petra i Pavla u Cerniku. Ova je svečanost održana u Cerniku 10. listopada 1908. S kazališne predstave i koncertne izvedbe dobiven je iznos od 335 kruna koje je čitaonica predala gvardijanu Makariju Križanu kao doprinos obnovi crkve.

Postojanje i djelovanje Hrvatske čitaonice zabilježeno je i u izvješćima Požeške županije od 1910. do 1916. u kojima se navodi da je u Cerniku, pored Vatrogasnog društva i “Tomislava”, uredno svake godine registrirana i Hrvatska čitaonica.

Poslije Prvog svjetskog rata Hrvatska čitaonica u Cerniku započinje s radom 1920. Na prvoj se sjednici “Upravljačkog odbora”, održanoj 27. rujna 1920., utvrđuje novčano stanje čitaonice s 1. siječnja 1918. na uloženoj knjižici u Hrvatskoj katoličkoj štedionici u Novoj Gradiški u iznosu od 11 kruna i 65 filira. To poka­zuje da je čitaonica i dalje postojala u “stanju mirovanja” od 1916 do 1920. Novi Upravljački odbor l920. činili su predsjednik Stjepan Vuk, te Ivan Kapetanić, Ignac Naco Matković, Ferdo Filipović, Slavko Tomlinović, Ivan Vuk, Andrija Tusić, Franjo Kumić i Naco Miškatović. Prva Glavna skupština čitaonice održana je 20. veljače 1921. i na njoj je izabran novi Upravljački odbor koji su činili: Stjepan Vuk, predsjednik, Naco Miškatović, tajnik, Franjo Kumić, blagajnik, te odbornici Ivan Kapetanić, Ferdo Filipović, Andrija Tusić, Slavko Tomlinović, Ivo Jelinić i Naco Matković kao zamjenik odbornika. U Nadzorni su odbor ušli Naco Kapetanović i Ivo Vuk.

Od posebnog je značaja za cernički prosvjetni i kulturni život bilo osnivanje knjižnice u okviru čitaonice. Odluku o osnivanju knjižnice donio je Upravljački odbor na sjednici 7. prosinca 1921. Za prvog knjižničara Odbor postavlja Andriju Tusića. Ubrzo nakon toga, 17. veljače 1922., Odbor dodjeljuje knjižnici 1000 kruna za nabavu knjiga.

Djelovanje Hrvatske čitaonice s knjižnicom bilo je osobito bogato tijekom 1923. Te je godine nabavljen prijepis prvih pravila čitaonice iz Zagreba, jer su, kako piše u sačuvanom “Zapisniku”, “društvena pravila kao i sva arhiva nestala”. Prijepis starih pravila umnožen je u 300 primjeraka i podijeljen svim članovima i ostalim zainteresiranim Cerničanima. Spomenute je godine u čitaonici i knjižnici bilo upisano 186 članova, najvećim dijelom iz Cernika, te iz susjednih cerničkih sela; Male, Baćindola i Šumetlice. Zanimljivo je istaći da je neko­liko članova bilo i iz Nove Gradiške i njenog prigradskog sela Prvče. Članovi su bili iz svih društvenih staleža, a njihov nacionalni sastav, kako se navodi u zapisniku, činili su pored Hrvata Židovi i Srbi. Čitaonica i knjižnica djelovale su tih godina u kući Melkiora Tomljenovića koji u ime naknade za korištenje triju prostorija dobiva 400 kruna mjesečno.

Pečat Hrvatske čitaonice u Cerniku

65

U 1923. godini organizirano je više zabava (o “mladom Uskrsu” i Tijelovu), a 12. kolovoza gostovao je u organizaciji čitaonice pjevački zbor “Kumičić” iz Križa s vrlo uspjelim koncertom.

Što su Cerničani u to vrijeme čitali u svojoj Hrvatskoj čitaonici?

Kada se pogleda popis novina koje su svakodnevno stizale u Cernik, može se ustvrditi da su Cerničani bili zaista dobro i svestrano informirani o svim zbivanjima u tadašnjoj državi. Ostajući uvijek na svojim temeljnim zasadama vjere i rodoljublja, bili su u mogućnosti da na osnovi brojnih i politički različitih glasila formiraju svoje mišljenje i pravilno prosude političke trenutke kraljevske Jugoslavije, posebno u onom dijelu koji je bio nauštrb hrvatskog naroda. I to je bio jedan od elemenata koji su Cernik održali sve do našeg vremena stožerom hrvatstva i katoličanstva u novogradiškom kraju koji je već u ono vrijeme bio nagrizan i gažen velikosrpskom infiltracijom. Čitao se Obzor, Dom i svijet, Riječ SHS, Hrvat, Slobodni Dom, Narodna politika, Slobodna tri­bina, Hrvatska sloga (Sarajevo), Radikal (Beograd), Jutarnji list, Hrvatski list (Osijek), Pravda, humoristički list Peckalo, te lokalni novogradiški listovi; Graničar i Novogradiški glasnik. Ukupno 15 različitih novina iz glavnih središta tadašnje države; Zagreba, Beograda, Sarajeva i Osijeka.

Kao značajan rodoljubni čimbenik u svom mjestu, Hrvatska je čitaonica moralno i novčano bila posebno angažirana 1929. fizičkim doprinosima svoga članstva u gradnji Hrvatskog doma u Cerniku koji je pod tim imenom djelovao i za vrijeme najžešćih progona hrvatskog imena u objema Jugoslavijama. Stoga je zlatnim slovima u povijesti čitaonice zabilježen datum 22. studenoga 1929. kada je Upravljački odbor jednoglasno odbacio zahtjev državnih vlasti iz Nove Gradiške kojim se traži da Hrvatska čitaonica u Cerniku promijeni ime u “Jugoslavensku” ili “Narodnu”. S 1930. je godinom završilo jedno bogato i važno razdoblje djelovanja ove značajne institucije za duhovni razvitak žitelja Cernika i okolice.

Značaj i uloga Zavoda za odgoj i obrazovanjeVeliku i pozitivnu ulogu za razvoj školstva u Narodnoj Republici Hrvatskoj imao je Zavod za odgoj i obra­

zovanje sa sjedištem u Osijeku. Zavod čine savjetnici svih nastavnih predmeta, a za razrednu nastavu imeno­vani su savjetnici za svaku općinu. Zavod je odigrao vrlo važnu ulogu u podizanju metodičke stručnosti naših učitelja. Redovito je organizirao seminare i stručne skupove baveći se odgojno­stručnim temama. Redovito su vršili uvid u rad učitelja po školama prisustvovanjem na nastavi i vršenjem uvida u nastavničku i školsku dokumentaciju. Savjetima su upućivali učitelje na svrsishodniju organizaciju rada i bolju stručno­metodičku pripremljenost. Razmatrali su s učiteljima nastavne planove, postupak planiranja, pripremanje za nastavu i pisanje priprema, primjenu audiovizualnih sredstava, pratili suvremene metode i oblike rada i postupke primjene i dr. Savjetodavnim djelovanjem unaprijedili su rad škole i podigli školstvo na višu razinu. Uz cjelo­vit uvid u rad učitelja, koji su dobivali na nastavnom satu učitelja, vršili su cjelovite uvide u rad škole. Škola Cernik je u razdoblju od 1970. do 1990. imala više cjelovitih uvida o kojima i danas postoji dokumentacija. Postoji i evidencija posjeta savjetnika učiteljima koji su bili redoviti i učestali, tj. najmanje jednom tijekom školske godine. Savjetnik za razrednu nastavu Josip Sjeverac je svojim radom unaprijedio rad škola i doprin­io formiranju vrsnih učitelja škole. Pri tom je uvidu pregledavana sva učiteljska i cjelokupna dokumentacija škole. Analizirani su planovi rada u svim djelatnostima i kontrolirana je realizacija planova. Nakon pregleda je školama dostavljana analiza i prijedlog mjera za otklanjanje uočenih manjkavosti u radu.

Rad Zavoda je bio zapažen i imao je veliki značaj u napredovanju učitelja i ustroju cjelokupnog školskog sustava.

Nažalost, u Republici Hrvatskoj rad Zavoda nije podržan. Zavod je izgubio ekipiranost koju je imao i promijenio je suštinu rada. Posebno se stanje pogoršalo ukidanjem Zavoda i imenovanjem Agencije za odgoj i obrazovanje. Agencija nema uvida, kako u rad učitelja tako ni u rad škole općenito, te površno prati promjene u školstvu za koje je odgovorna.

66

ŠPORT U ŠKOLI

Po prvi je puta 1874. u školstvo uveden predmet gimnastika i tjelesno vježbanje. Od tada do danas trajno je sastavni dio programa i rada škole.

Tijekom vremena je mijenjao nazive pa tako, od tog doba do danas, nalazimo slijedeće: tjelovježba, gim­nastika, tjelesno vježbanje, fizički odgoj i danas tjelesna i zdravstvena kultura. Mijenjao se i tjedni broj sati održavanja nastave od 1 pa do 3 sata tjedno.

U svojim počecima gimnastika i tjelesno vježbanje po svom nazivu upućuju na to kakav je bio program rada. U tim počecima nisu zabilježeni ekipni sportovi, već nalazimo elemente gim­nastike, atletike, borilačkih vještina i drugih oblika tjelesnog vježbanja.

Prakticirale su se grupne dječje igre, različite u gradskim i seoskim školama. Za to vrijeme nije bilo poznato posjedovanje sportske opreme. Na satu su učenici ostajali u odjeći u koju su bili odjeveni.

Ekipni se sportovi pojavljuju u staroj Jugoslaviji. Najpopu­larniji od njih je nogomet koji se postupno sve više razvija i ima sve više poklonika. Formiraju se i prvi klubovi te organiziraju prva natjecanja. Kada je broj klubova dovoljno porastao, došlo je do formiranja lige i organiziranog sustava natjecanja.

Nogomet je prihvaćen te je na selu iz godine u godinu imao sve veći broj zaljubljenika.

U bivšoj se državi formiraju sokolska društva i grade sokolski domovi u mnogim sredinama koji su preteče današnjih sportskih dvorana. U sokolskim društvima bave se najvećim dijelom borilačkim sportovima, gim­nastikom i elementima atletike kao primjerice bacačkim i trkačkim disciplinama.

Tako je u Ljetopisu škole u nekoliko navrata od 1933. do 1940. zabilježen nastup učenika sa sokols­kim vježbama pa imamo čak i zapis o sokolskom sletu što upućuje na međusobno nadmetanje sokolskih društava.

Pred početak Drugog svjetskog rata pojavljuju se i drugi sportovi, preteča današnjeg rukometa ­ hazena, odbojka i drugi.

Nakon Drugog svjetskog rata naglo se razvijaju ekipni spor­tovi i postupno se pokreću ligaška natjecanja nogometa, ruko­meta, košarke, odbojke, vaterpola i drugih sportova.

Popularizaciji je sporta doprinijela i radio televizija budući da su riječju i slikom poticali mnoge na bavljenje športom.

Neposredno nakon Drugog svjetskog rata u Cerniku se os­niva Nogometni klub “Mladost” koji okuplja cerničku mladež, mnoge poklonike i navijače. Kod mnogih se mladih javlja volja i želja za bavljenjem nogometom. Utjecaj je sredine imao i odraza na školu te se školske godine 1961./62. u školi osniva Fiskul­turno društvo “Mladost.” U okviru društva rade sportske grupe ovisno o zaduženju učitelja. Mijenjale su se od vremena do vre­mena što je ovisilo o izboru i afinitetu učenika, uvjetima rada i

Sportska natjecanja na Strmcu

Nogometna utakmica u športskoj dvorani

67

mogućnostima učitelja. U klubu su radile mnoge sekcije ali trajno je radila nogometna grupa u kojoj su se selektirali mnogi budući igrači nogometnog kluba u Cerniku.

Sport je u školi ovisio i o uvjetima rada. U staroj školi škola nije imala školsko športsko igralište. Nastava se održavala u školskom dvorištu koje ni uvjetima ni prostorom nije moglo zadovoljiti športske potrebe. U to se vrijeme u školi igra nogomet na male golove, a djevojčice uglavnom igraju igru graničar. Graničar je zah­valan šport budući da potražuje relativno malu športsku površinu koja se uvijek mogla osigurati u školskom dvorištu. U tom se vremenu, u okviru tjelesnog odgoja, još uvijek prakticiraju dječje igre, štafetne igre i trkačke atletske discipline.

U vremenu od 1960. do 1980. zabilježeno je održavanje tjelesnog odgoja u zadružnom domu u Cerni­ku. Uvjeti nisu bili najbolji, ali su pružili veću mogućnost tjelesnog vježbanja od učionice. Mnogi se učenici u tom vremenu počinju baviti gimnastikom budući da je to jedini prikladan sport kojim se mogu baviti u ponuđenom prostoru doma.

Za lijepog se vremena nastava tjelesnog odvijala na športskom igralištu nogometnog kluba. Zbog ve­like udaljenosti od škole i stalne prometne opasnosti, to rješenje nije bilo dobro i školi je predstavljalo trajan problem.

Tek je sedamdesetih godina škola na iznajmljenom zemljištu uredila vanjsko športsko igralište te tada učenici dobivaju bolje uvjete rada. To se odmah odrazilo na uspjehe naših učenika na natjecanjima u ruko­metu i odbojci. Nakon što je zemljište otkupljeno i izvršeno asfaltiranje igrališta, postavljeni su sportski tereni za rukomet, odbojku i košarku. Ubrzo nakon toga su naši učenici sudjelovali na natjecanjima i ostvarivali zapažene rezultate u navedenim sportovima.

Škola Cernik je imala velike uspjehe i velik broj igrača stol­nog tenisa. Prvi je stol postavljen u samostanu i tu se cernička mladež okupljala u svoje slobodno vrijeme. Mnogi su naučili igrati stolni tenis, a talentiraniji su se po kvaliteti toliko izdvojili da su postali vodeći stolnotenisači u tadašnjoj općini. Učenici iz Cernika su vrlo često pobjeđivali na natjecanjima budući da su u drugim sredinama mogućnosti igranja bile slabije. Ubrzo je po­tom i škola nabavila prve stolove te ih postavila u holove škole. Moglo se igrati samo između smjena i po završetku nastave. Uz stolni tenis je škola oduvijek imala i dobre strijelce budući da je posjedovala puške i omogućila dosta kvalitetan rad strijelaca u tom vremenu.

Do potpune promjene u organizaciji tjelesne i zdravst­vene kulture dolazi 2004. izgradnjom školske športske dvorane. Školska športska dvorana je dvodijelna i pruža učenicima mogućnost bavljenja svim dvoranskim sportovima. Škola Cernik se opredijelila za nogomet i odbojku, a sudjelujemo i u drugim sportovima ovisno o trenutnim sposobnostima i nak­lonjenosti učenika. I danas smo po uspjesima u tim sportovima prepoznatljiva škola u Županiji.

Tijekom godina su mnogi naši učenici ostvarili mnoge us­pjehe na raznim natjecanjima. Prve uspjehe bilježimo već školske godine 1961./62. u stolnom tenisu. Od tada do danas ostvarili smo mnoge rezultate koje možemo vidjeti u priloženoj tablici.

Odbojka u športskoj dvorani

Priprema za natjecanje

u stolnom tenisu

68

Školska godina Sportska disciplina Ime učenika i mentora

Općinsko natjecanje

Županijsko/ Regionalno natjecanje

Državno/Republičko natjecanje

1962./1963.

Rukomet Učenik: ?Mentor: Blaženko Ljubešić 2. mjesto

Stolni tenis

Učenici: Mijo Jedličko, Mato Ordanić, Vlado Sokić, Željko PaurićMentor: Blaženko Ljubešić

1. mjesto

1968./1969.

StreljaštvoUčenici: D. Hordi, Z. Verhas, Z. Tomičić Mentor: Drago Paurević

1. mjesto 1. mjesto sudjelovanje

Stolni tenisUčenici: Z. Kumić, Ž. Živković, V. Ivinović Mentor: Branko Dević

1. mjesto

1969./1970. Streljaštvo

Učenici: D. Hordi, Z. Verhas, Z. Tomičić Mentor: Drago Paurević

1. mjesto Slavonije i Baranje

5. mjesto

Stolni tenis Učenik:?Mentor: Milenko Ostojić 1. mjesto

1970./1971.

Atletika Učenik:?Mentor: Milenko Ostojić 3. mjesto

Biciklizam Učenici:?Mentor: Milenko Ostojić

1. mjesto (pojedinačno)

3. mjesto (ekipno)

1972./1973. Gimnastika

DječaciMentor: Antun Dragić 3. mjesto

DjevojčiceMentor: Antun Dragić 2. mjesto

1973./1974.

Šah Učenik:?Mentor: Antun Dragić 1. mjesto

Stolni tenis Učenik:?Mentor: Antun Dragić 2. mjesto

Gimnastika - ž Učenik:?Mentor: Antun Dragić 2. mjesto

Gimnastika - m Učenik:?Mentor: Antun Dragić 3. mjesto

1974./1975.Šah

Učenici: P. Matošević, A. Trtanj, Z. Sokić Mentor: Drago Paurević

1. mjesto

Rukomet - m EkipnoMentor: Antun Dragić 1. mjesto

1975./1976.

Streljaštvo Učenik:?Mentor: Antun Dragić 1. mjesto sudjelovanje

Gimnastika - m i ž Učenik:?Mentor: Antun Dragić 3. mjesto

Rukomet - ž EkipnoMentor: Antun Dragić 3. mjesto

1976./1977. Stolni tenisUčenici: D. Sokić, D. Živković, D. Coha, T. SokićMentor: Antun Dragić

1. mjesto sudjelovanje

1977./1978. Stolni tenisUčenici: T. Sokić, D. Živković, D. VukMentor: Andrija Blažinović

1. mjesto sudjelovanje

Tablica: Športski uspjesi

69

Školska godina Sportska disciplina Ime učenika i mentora

Općinsko natjecanje

Županijsko/ Regionalno natjecanje

Državno/Republičko natjecanje

1978./1979. Šah Učenik:?Mentor: Andrija Blažinović 2. mjesto

1980./1981. Gimnastika Učenik:?Mentor: Andrija Blažinović

1. mjesto (pojedinačno)

2. mjesto (ekipno)

1984./1985. Streljaštvo Učenik:?Mentor: Andrija Blažinović 2. mjesto

1985./1986.

Streljaštvo Učenik:?Mentor: Andrija Blažinović 3. mjesto

Utrka “Elting”Učenici:??Mentor: Andrija Blažinović

1. mjesto1. mjesto

1986./1987.Streljaštvo, m i ž Ekipno

Mentor: Andrija Blažinović 2. i 3. mjesto

Streljaštvo Ime učenika: Katarina KovačevićMentor: Andrija Blažinović 1. mjesto

1987./1988. Streljaštvo Ime učenika: Josip JurkovićMentor: Andrija Blažinović 3. mjesto

1990./1991.

Stolni tenis – m Učenik:?Mentor: Andrija Blažinović 2. mjesto

Streljaštvo

EkipnoMentor: Andrija Blažinović 2. mjesto

Ime učenika: Tomislav GudovićMentor: Andrija Blažinović 2. mjesto

1999./2000. Streljaštvo

Ekipno (Krešo Đurić, Tomislav Kruljac, Marijan Vuk, Davor Grgić)Mentor: Andrija Blažinović

1. mjesto Pozvani

2002./2003. Šah EkipnoMentor: Andrija Blažinović

1. mjesto na županijskomSudj. na reg.

2006./2007.Mali nogomet Ekipno

Mentor: Zoran Dorontić1. mjesto – Ž4. mjesto - R

Atletika EkipnoMentor: Zoran Dorontić 3. mjesto

2007./2008.Mali nogomet Ekipno

Mentor: Zoran Dorontić 2. mjesto

Odbojka Ekipno - mMentor: Zoran Dorontić 2. mjesto

2008./2009.

Kros

Ekipno – m (Matej Ivanović, Goran Matošević, Mario Šimić, Matija Sokić)Mentor: Zoran Dorontić

1. mjesto – Ž9. mjesto - R

Šah

Ekipno – m (Petar Đurić, Marko Žakić, Marin Kumić, Ivan Trupinić)Mentor: Zoran Dorontić

2. mjesto - Ž5. mjesto - R

Odbojka Ekipno - mMentor: Zoran Dorontić 2. mjesto

70

ŠKOLA U DOMOVINSKOM RATU

Nakon prvih demokratskih izbora postupno se mijenjalo društveno političko uređenje, iz socijalističkog u građansko zapadnoeuropskog utemeljenja. Hrvatski sabor donosi nove za-kone po kojima se vrše promjene u strukturi i institucijama društva. U područjima Republike

Hrvatske s većinskim srpskim stanovništvom suprotstavljaju se promjenama želeći zadržati postojeće stanje. Ubrzo se počinje “događati narod” u vidu organizacije brojnih mitinga u režiji Srpske demokratske stranke. Govori na mitinzima su radikalni, u potpunosti suprotstavljeni novom zakonodavstvu i odlu-kama Vlade Republike Hrvatske.

Mitinge prati srpsko­četnički folklor i četničko znakovlje. Ne prihvaćaju se upozorenja o štetnosti događanja i uzaludan je poziv na razboritost. Svakodnevno rastu tenzije s namjerom stvaranja nepomirljivih suprotnosti. Pojavljuju se radikalni zahtjevi, kao na primjer stvaranje srpskih općina uvezanih u takozvanu Republiku Krajinu. Donose se i provode odluke suprotne zakonu RH, kao na primjer, Referendum o formiranju srpskih općina u okviru ta­kozvane Republike Krajine. Ne prihvaćaju se upozorenja da su ova događanja u službi stvaranja “Velike Srbije “i da su nositelji i sudioni­ci ovih zbivanja samo oruđe velikosrpske politike. Događanja su sve radikalnija, a javnost sve zabrinutija lošim predznacima budućnosti. Učestali su sukobi i prepadi u kojima stradavaju nositelji sigurnosti i zaštite sustava u RH, a naročito policajci. Tako je u prepadu 6. kolo­voza 1991. u Trnakovcu ubijen policajac Slavko Došlić iz Baćindola, učenik naše škole.

Nije sadržaj monografije opisivati takva događanja, međutim potrebno ih je opisati kako bi se razumjele implikacije na slijed događanja u našoj školi. U školi se tijekom 1991. događaju ne­potrebne napetosti a sve su proizvod i posljedica gore navedene ideje. U Područnu školu Banićevac prestaje dolaziti dio učenika iz Opršinca i upisuju se u bliže okolne škole. Nismo mogli pronaći raz­borit razlog jer su godinama svi učenici Opršinca redovito pohađali Područnu školu Banićevac. Skupština Mjesne zajednice Šumetlica upućuje u svibnju 1991. pismo ravnatelju škole u kojem između os­talog traže:

“1. Da se vrate u školu Šumetlica učenici četvrtog razreda, a troškove održavanja engleskog jezika će financirati mjesna zajednica.

2. Da se nastava u Šumetlici održava na srpsko-hrvatskom jeziku s kojim se mještani služe, uz obvezno učenje ćirilice kao paralelnog pisma.

3. Da se zamjeni postojeća učiteljica novom, jer ista ne odgovara svojim ponašanjem njihovim ukusima.”

Školski odbor je razmatrao dopis i zaključio da nije nadležan donositi takve odluke te da su iste u nadležnosti Ministarstva prosvjete i športa. Smatrali smo da su ovakvi postupci u službi izazivanja nespo­razuma, da namjerno provociraju sukob s ciljem izigravanja ugroženosti, a u svrhu opravdavanja postupaka i aktivnosti koje čine. U RH već od svibnja su uslijedili prekidi prometa barikadama, ometanja policijskih ophodnji i raznim domišljatim postupcima ometanja rada institucija sustava. Pošast se širila u sve većem i

Blokirane prometnice u dalmatinskom zaleđu i naoružani Srbi - nekoliko prizora iz “Balvan-revolucije”

Izjašnjavanje za srpsku autonomiju u Hrvatskoj

71

učestalijem broju diljem domovine. Vrhunac se događa tijekom turističke sezone kada na barikadama maltretiraju putnike, upućuju na druge pravce kretanja. Nepojmljiva je sigurnost tih naoružanih straža što je navodilo na misao da netko snažan stoji iza njih i garantira im sigurnost. Situacija je sve napetija i postaje sve ozbiljnija. I najdo­bronamjerniji osjećaju ratnu psihozu i namjeru da se ona svim dozvoljenim i nedoz­voljenim sredstvima isprovocira. U područjima nemira zavladao je strah hrvatskog pučanstva.

Na području Nove Gradiške vrije, ali je još uvijek mirno, do 15. kolovoza 1991. kada su postavljene barikade i prekinut promet na cesti Nova Gradiška – Okučani. Zbog ozbiljnosti situacije ravnatelj škole je dobio nalog iz Ureda društvenih djelatnosti Skupštine općine Nova Gradiška da sazove zbor radnika u školi i upozna ih s aktual­nim zbivanjima. Sjednica na koju su se odazvali gotovo svi radnici škole sazvana je u poslijepodnevnim satima. Radnici su upoznati s događanjima i zaključeno je sljedeće: započinjemo s pripremama za iduću školsku godinu i svi su dužni svakodnevno dolaziti u školu. Sastanku nije bilo prisutno nekoliko učitelja koji su koristili godišnji odmor izvan Nove Gradiške. Od prisutnih na prvom sastanku, od 19. kolovoza nadalje nisu se po­javljivali Katica Dabić, Radojka Jerić i Branka Zorić. I danas nam je nepoznato kamo su otišle i gdje se trenutno nalaze.

U noći s 18. na 19. kolovoza Jugoslovenska narodna armija i Banjalučki korpus prešli su Savu i potisnuli naše snage do Okučana. Naši branitelji nisu imali oružje i sredstva suprotstaviti se trećoj naoružanoj sili u Eu­ropi. Mogli su svi izginuti ili se povući. Već tijekom dana 18. kolovoza krenule su kolone djece i žena iz Stare Gradiške, Uskoka, Gornje i Donje Varoši prema Novoj Gradiški. Tijekom noći 19. kolovoza pridružili su im se i muškarci koji su se morali povući. Mnogi su pronašli svoj privremeni smještaj kod rodbine i prijatelja u mjestima novogradiškog kraja. Svi nezbrinuti, koji nisu znali gdje će i kamo će, smješteni su u dvorac u Cerniku. Brigu o njima vodio je ratni Krizni štab prenoseći dio obveza na Društvo žena u Cerniku i predsjednicu tog društva Katu Ordanić te na Civilnu zaštitu mjesta. Oni su vodili brigu o prehrani i udomljavanju izbjeglih. Teško je bilo promatrati prognane sa svog kućnog praga. Bili su zbunjeni, nesretni, zapravo još uvijek nesvjesni stanja u kojem se nalaze i zbivanja oko sebe. Djeca su bila uplašena, uplakana u naručju majki s nadom da će sve to brzo proći. Na sreću, cjelokupni narod cerničkog kraja bio je susretljiv, davao je svoj slobodni prostor u kućama na korištenje. Zahvaljujući tome svi su prognani privremeno udomljeni i smješteni.

U takvom je ozračju opće nesigurnosti u školi vladala sumorna atmosfera. Svi su bili zabrinuti, svima je ovladao strah od neizvjesne budućnosti. Sve je ukazivalo na rat s nepoznatim krajnjim ishodom. Vladala je zabrinutost za osobnu sigurnost i sigurnost članova uže i šire obitelji.

U školi su smještene prve jedinice Zbora narodne garde (ZNG). Pripadnici Zbora bili su uglavnom u civilnim odjelima i bez naoružanja. U odijevanju su bili vrlo maštoviti a naročito u izboru kapa i šešira. Neki su po originalnosti bili i prepoznatljivi. Interesantno je da su svi, baš svi, oko vrata nosili krunicu. Izbor krunice je neobjašnjiv fenomen u svjetskim razmjerima. Umjesto lančića s privjeskom stavljali su krunicu koja je tako postala njihov zaštitni znak. Nosili su je s velikim samopouzdanjem duboko vjerujući u zaštitnu snagu kru­nice, duboko vjerujući da će im pomoći u ratnom vihoru i neizvjesnoj svakodnevnici. U školi su se mijenjale jedinice ZNG­a; dok su jedni bili na crti obrane drugi su se odmarali. Brigu o smještaju i prehrani preuzela je škola po nalogu ratnog Kriznog štaba. Sredstvima škole kupili smo potrebne namirnice, a domaćinstva Cernika snabdijevala su školu povrćem, voćem i mesom. Nismo oskudijevali, narod je donosio i više nego je bilo potrebno. Kuhinju je organizirala pokojna Finka Lucić, a spremanje, pranje i posluživanje učiteljice škole i ostali djelatnici. Spremali smo dnevno do tristo obroka, ovisno o broju branitelja i prognanih. Broj prog­

Naoružani čuvar na srpskim

barikadama

Prihvat prognanika u Davoru

72

nanih se mijenjao što je ovisilo o dinamici njihovog zbrinjavanja. Spavalo se po učionicama, bez pokrivača. Očekujući zahlađenje, škola je s Društvom žena i Civilnom zaštitom mjesta organizirala sakupljanje deka po mjestu. Skupili smo oko pet stotina komada i rasporedili ih po učionicama. Svakodnevno su ginuli i bili ran­javani branitelji po cijeloj duljini linije obrane. U Cerniku smo, gotovo svakodnevno, imali sahrane branitelja i civila koje su bile vrlo bolne. Usprkos mogućnosti pogibije, sahranama je prisustvovao veliki broj mještana koji su s velikim bolom sahranjivali našu mladost.

Bojišnica je bila živa, pucanja iz svih artiljerijskih oruđa i oružja nisu prestajala, trajala su neprekidno 24 sata dnevno. Psihoza rata obuzela je cjelokupno stanovništvo, zavladao je strah. Bili smo svjesni moćnog naoružanja neprijatelja i slabog naoružanja naših dobrovoljaca. Svaka pristigla puška ili automat obradovao je nenaoružanog dobrovoljca jer imao se čime braniti.

Naoružanje je stizalo na kapaljku. U povijesti će ostati zapisano kako je broj branitelja dobrovoljaca bio daleko veći od raspoloživog pješadijskog naoružanja.

Trajno će nam ostati u sjećanju tragedija povodom preuzimanja oružja u Novoj Gradiški. Jedinice ZNG­a, smještene u našoj školi, pod zapovjedništvom Luke Brkljače postrojene su pred cerničkom školom a potom su se uputili u Novu Gradišku. Nažalost, našli su se u blizini pošte u Novoj Gradiški kada je izvršeno zrakoplovno raketiranje pošte. Mnogi su stradali, u školu se vratila desetkovana jedinica. Nažalost, poginuo je i Luka Brkljača kojemu se danas na pošti u Novoj Gradiški nalazi izvješena spomen­ploča. U tom raketiranju poginuo je i naš mještanin Domagoj Podkonjak. Te je večeri atmosfera u školi bila grozna. Toliki ljudi, a grobna tišina, čuo se let muhe.

Buduća zbivanja će pokazati da je stradanje i osjećaj nemoći pobudio u ljudima nevjerojatnu snagu i energiju. Nestalo je straha, rodio se inat i nevjerojatna pokretačka volja da se održi i opstane. Ro­dio se pobjednički mentalitet, nitko nas više nije mogao pobijediti, rođen je i stvoren hrvatski vojnik pobjednik, svjestan svoje odgovor­nosti i zadaće, biti i opstati, biti svoj na svome.

Svakodnevno su granatirana mjesta u novogradiškom kraju koja su bila u dosegu topničkih i haubičkih granata iz okupiranih sela i iz susjedne Bosne i Hercegovine. U granatiranju nije bilo pravila, događala su se iznenadno tijekom cijelog dana. Pogađane su uglav­nom kuće, a posebno su draga meta bila groblja, bolnice, crkve, škole i privredni objekti.

Spomen-ploča poginulom branitelju

2. školska zgrada pogođena granatom Krov na cerničkoj crkvi pogođen granatom

Kuća srušena srpskom granatom

73

U takvim je okolnostima Ratni krizni štab donio odluku o odgodi početka nastave. Mnogi su roditelji svo­ju djecu razmjestili kod rodbine i prijatelja u sigurnija područja. Odlazile su i pojedine žene, a muškarci su se u velikom djelu stavili u službu obrane domovine. Bilo je i onih koji su se odlučili za boravak u podrumima i nisu se stavili u obranu domovine sve do mobilizacije. Oni se znaju, ali nitko ih ne želi sada, nakon rata, prokazivati. Veliki je dio obitelji ipak ostao kod kuće, doživljavajući i proživljavajući psihozu rata. Napuštali su skloništa nakratko kako bi obavili neophodne poslove i nabavke u trgovini. Trgovine su radile, bile su dobro opremljene robom, ništa nije nedostajalo. Ulice su bile puste, bez ljudi. Prestao je cvrkut ptica i lavež pasa. Nitko nije htio riskirati i izložiti se pogibiji od granata. Zahvaljujući disciplini i boravku u skloništu poginuo je mali broj civila u razmjeru s brojem eksplodiranih granata. Stradale su mnoge kuće koje su odmah popravljane. Vod Civilne zaštite u mjestu je radio besprijekorno. Imali su u svom sastavu majstore različitih profila koji su bili sposobni otkloniti svaku štetu. Svaka pogođena kuća odmah je popravljana. Za materijal se snalazilo, davao je tko je što imao, a nešto se i kupovalo. U Cerniku je zato ostalo malo znakova rata i stradanja civilnog pučanstva. Sva stradanja i rušenja su zabilježena školskom kamerom kojom je rukovao vanjski suradnik škole Krešo Br­kan. Snimio je mnogo materijala kao svjedočanstvo svireposti i krvožednosti srbočetničke vojske. Nažalost, o tome se ne piše, to se ne spominje i što je tragično, naša školska djeca o tome nemaju pojma. Kao da se ništa nije događalo niti dogodilo. Naravno da je to osmišljeno i programirano, a nažalost, u Hrvatskoj i prihvaćeno. Ako bi djeci, pa i svijetu opisali i prikazali stvarno stanje i postupke ponavljali, doveli bi u pitanje strategiju nametnute podjele krivnje na obje zaraćene strane. Neshvatljivo je da nitko nije procesuiran za počinjene zločine nad civilima u ratu protiv civila s ciljem istjerivanja istih s vjekovnih ognjišta.

Ne možemo vjerovati da su ovdje zanemarene međunarodne konvencije o zaštiti civila u ratnim područjima. Nama se čini da je dozvoljeno i legaliz­irano ubijanje Hrvata bez posljedice i odgovornosti. Međunarodna zajednica i njene institucije za zaštitu prava pale su na ispitu i nečista je njihova savjest. Pokazale su veliku podlost uvođenjem embarga na uvoz oružja, a istovreme­no ne sprečavajući ratno djelovanje srbočetničke vojske. Štoviše, danas smo svjedoci procesuiranja Hrvata u sudskim postupcima, a prethodni i namjerno izazvani zločini su zataškani, zanemareni te više nisu predmet rasprava i razma­tranja. Sudi se na temelju nevjerodostojnih podataka. Izmišljaju se stalno neki postojeći dokazi kako bi se ljude koji su se branili učinilo zločincima i osudilo. Vrše se pritisci i ucjene, nema pravde i pravičnosti. Postoje interesi, sve drugo nije bitno. Mi mislimo da je to put i obrazac na kojem funkcionira međunarodna zajednica. Hrvatima ostaje za vjerovati da je pravda spora, ali dostižna.

Tijekom rujna i listopada 1991., uz granatiranja topovima i haubicama usli­jedila su i zrakoplovna granatiranja i raketiranja. Raketiran je dvorac u Cerniku pri čemu je u potpunosti srušena kuća Ivice Crnkovića u Rokovoj ulici i ulazna

Crkva u Cerničkoj Šagovini

Srušene kuće nakon granatiranja iz

srpskih uporišta

74

kapija s grbom obitelji Kulmer na južnom ulazu u dvorac, stotinjak metara od škole. Ti su objekti zaustavili ra­ketu, a sam dvorac nije pogođen. Nekoliko je puta raketiran Franjevački samostan i brana Bačica. Pri jednom raketiranju samostana ranjen je gvardijan fra Vjenceslav Janjić. Stalna meta raketiranja bio je odašiljač “Psunj” na Brezovom polju. U takvim je prilikama boravak vojnika u Školi bio nemoguć. Škola svojom građom vojsci nije pružala nikakvu zaštitu. Zato ratni Krizni štab donosi odluku o razmještaju vojske iz škole po podrumima obiteljskih kuća. U školi je ostala manja jedinica koja nije marila za opasnost. Hrvatska se vojska smjestila i u zgrade područnih škola Šumetlica, Banićevac, Podvrško i Opatovac. Vojska nije ometala nastavu jer nastave

praktički nije ni bilo. Tijekom mjeseca rujna profunkcionirala je logistika hrvatske vojske koja je preuzela brigu o snabdijevanju vojske i prehrani. Na bojišnici je uspostavljena čvrsta linija obrane na pravcu Sava ­ Gorice ­ Poljane ­ Medarski vinogradi ­ Cernička Šagovina ­ Odašiljač “Psunj”. Bilo je mnoštvo pokušaja proboja obrane, uvijek bez rezultata. Naši su branitelji ostali čvrsti i ne­probojni. Nepojmljiva je hrabrost ostati u rovu usprkos stotinama granata koje padaju na liniju obrane te u stalnom iščekivanju hoće li tvoj rov biti pogođen. I nakon takvih teških granatiranja obično je slijedio tenkovsko pješadijski napad koji je uvijek uspješno od­bijen na zaprepaštenje neprijatelja. Nisu mogli vjerovati da ljudi u rovovima to mogu izdržati.

Nakon razmještaja vojske po kućama prestala je potreba njihovog zbrinjavanja u školi. Ravnatelj škole Mato Ordanić donio je odluku i uključio se u hrvatsku vojsku kao “računač” na haubičkoj bitnici u okviru 121. brigade. Zamjenikom je ravnatelja imenovao učitelja razredne nastave Miju Jedlička koji je preuzeo vođenje škole u ratnim uvjetima. Uvjeti za početak nastave bili su nemogući i nastava se nije održavala. Razmišljalo se o nekom obliku rada, ali je procijenjeno da takav rad ne bi ostvario vidljive rezultate, a ni djeca nisu bila na okupu. Velik dio djece je bio razmješten izvan Cernika.

Prisega u Cerničkoj Šagovini

Spomenici poginulim braniteljima u Cerniku i na Psunju

Posljedice raketiranja cerničkog dvorca

75

U organizaciji Kriznog štaba Nova Gradiška i austri­jskog Caritasa učenici četvrtog razreda novogradiške općine su izmješteni u austrijski grad Gloggnitz. Između ostalih su učenika tu bili i učenici iz Cernika. Smješteni su po obiteljskim kućama. S učenicima su radile naše učiteljice Reza Benković i Karmela Marić. U Austriji su boravili od 11. studenog 1991. do 8. veljače 1992. Učenici su u tom vremenu radili po redovnom nastavnom planu i programu. Također u organizaciji Kriznog štaba, učiteljica Nada Došlić je 18. prosinca 1991. otputovala s učenicima OŠ “Ljudevit Gaj” u Austriju, u malo mjesto Moll s pet autobusa. Grupu su činili učenici od 1. do 8. razreda. Učenici i učitelji su smješteni u austrijske obitelji. S 28 učenika radile su učiteljice Nada Došlić i Veronika Devčić od 8 do 16 sati. Stalno su boravile s učenicima, a vikendom su se s njima družili u crkvenim prostorijama. Učiteljice i učenici nikada neće zaboraviti veliku podršku i potporu koju su im pružali svećenik, domaći učitelji i mještani. Iz Austrije su se vratile 20. ožujka 1992. Također su s grupom učenika u Austriji, u Gallneukirchenu, u tom istom vremenu, boravile i radile s djecom učiteljice Janja Kulić i Terezija Curić. O boravku u Austriji imaju ista lijepa iskustva kao i učiteljice Nada i Veronika. Pravi prijatelji se doživljavaju i iskazuju u nevolji, a mi smo ih doživjeli u Austriji.

Učiteljica Nada Došlić s učenicima u Austriji

Karta oružanih sukoba u Hrvatskoj 1991/92.

Bojišnica trajno nije mirovala. Nepri­jatelj je vršio ratne akcije duž cijele linije obrane. Napadi su bili žestoki, planirani i iznenadni. Situacija je tražila stalnu bud­nost hrvatske vojske i spremnost na obranu. Hrvatska je vojska stalno jačala te se orga­nizacijom, opremljenošću i izobrazbom kadra pretvarala u ozbiljnu vojsku velikih mogućnosti. Postupno se osposobila i za napadačke akcije. Prva velika napadačka akcija organizirana je 19. prosinca 1991. na Mašićku Šagovinu, jaku srbočetničku ut­vrdu. Akcija je bila dobro planirana, vođena i izvedena na kraju vrlo uspješno. Utvrdu je hrvatska vojska osvojila, a neprijatelj je potjeran. Mogli smo odahnuti budući da je tom akcijom smanjena mogućnost granati­ranja naših mjesta minobacačima. Odmah su vršene pripreme za osvajanje drugog ja­

kog neprijateljskog uporišta Širinaca. Akcija je uslijedila 5. siječnja 1992. i završila u večernjim satima vrlo uspješno, upravo u trenutku potpisivanja primirja između zaraćenih strana pod posredstvom Međunarodne zajednice.

Ubrzo potom odlukom UN­a u RH su upućene snage UN­a; tzv “Plave kacige”. Plave kacige su trebale obaviti mnoštvo zadataka, ponajprije uspostaviti mir i vratiti prognane. I zaista, njihovim dolaskom bojišnica se smirila, teških sukoba više nije bilo, osim mjestimičnih sukoba malog opsega.

Krizni štab donosi odluku o početku nastave 20. siječnja 1992. Zbog nepovjerenja u mirno stanje i zbog sigurnosti učenika, nastava je organizirana po kućama i u područnim školama. Izabrane su kuće koje su površinom zadovoljavale potrebu smještaja. Prethodno su u kuće dovožene klupe i stolice. Poznato nam je da se nastava održavala u kućama: Vinka Jelinića i Vinka Petrića u Rokovoj ulici, Josipa Terzića i Mate

76

Ordanića u Požeškoj ulici, Stjepana Kumića i Mate Došlića u Đurićevoj ulici. Radilo se u šestodnevnom tjed­nu u kombiniranim razrednim odjelima; tri dana u kućama, a tri dana u područnim školama. Radio se puni tjedni raspored. Zbog stabilne situacije Krizni štab donosi odluku da se nastava za sve učenike organizira u školi od 3. veljače 1992.

Uoči organizacije nastave u školi, uči telji i pomoćno osoblje su pripremili školsku zgradu za nastavu i na razbijena prozorska stakla postavili najlone. Škola je tijekom rata bila česta meta granatiranja. U okolišu škole je eksplodiralo više de­setaka granata. Granate su napravili rupe i kratere posvuda oko škole. Mnoge su pale u potok Šumetlica i porušile okolne kuće. Na sreću, nijedna granata nije pogo­dila školu što mnogi nisu mogli vjerovati. Geleri su razdrmali školu, polupali su sva stakla, uništili dio inventara i opreme. Po­pucala je izolacija na krovu i škola je počela prokišnjavati. Popravljeni su vodovod i centralno grijanje.

Do kraja školske godine nastava je u nekoliko navrata prekidana te smo zabilježili sljedeće prekide: od 28. siječnja do 1. veljače, od 7. veljače do 10. veljače, od 24. ožujka do 13. svibnja i od 25. lipnja do 30. lipnja. U

vrijeme prekida nastave u Cerniku, u područnim školama, osim u Cerničkoj Šagovini, radilo se bez prekida.

Zbog specifičnih ratnih uvjeta i trajne opasnosti u Cerničkoj Šagovini nastava je započela tek 2. ožujka u privatnoj kući pokojnog Ivana Matoševića. Trajala je samo tri tjedna kada je opet prekinuta i ponovno pokrenuta tek 23. travnja 1992. go­dine.

U područnoj školi Šumetlica nastava je održavana do 22. ožujka 1992. godine kada je škola odlukom Sekretarijata društvenih djelatnosti Nova Gradiška ukinuta zbog nedostatka učenika. Neposredno prije toga, veliki broj mještana Šumetlice je samovoljno otišao iz mjesta u nama nepoznatom pravcu.

Škola u Cerničkoj Šagovini na meti granata

Nastave po kućama 1992.

Granatirana kuća Ivana Vuka u Školskoj ulici (ispred škole)

77

Zbog teškoća u organizaciji nastave i čestih prekida različit je broj ostvarenih nastavnih dana po odjeljen­jima. Područne škole su ostvarile od 122 do 124 nastavna dana, razredni odjeli matične škole od 88 do 95, a u Cerničkoj Šagovini ostvarena su samo 83 nastavna dana. Ministarstvo prosvjete i športa, svjesno situa­cije u ratnim područjima, donijelo je Uredbu o realizaciji programa po modelu od 30% do 100% nastavnih sadržaja. Svaka škola je realizirala svoj program prema svojim mogućnostima, a mi smo ga realizirali u većini razrednih odjela po modelu 70%. Učiteljima je preporučeno da obrade samo osnovne pojmove, a sve pro­puste nadoknade iduće školske godine. Izvannastavne aktivnosti (INA) i dodatna nastava (DOD) nisu radile. Minimalno su radile samo grupe INA koje su priređivale programe za Dan škole i za Majčin dan.

Tijekom cijelog Domovinskog rata u humanitarnom radu se isticala udruga Društvo žena Cernik na čelu s Katom Ordanić. Na samom početku rata zbrinjavale su prognane o čemu je već bilo riječi, a s učiteljima škole organizirale su i tečaj prve pomoći. Tu se posebno istakao učitelj biologije i kemije Krunoslav Urban. Žene su odradile odgovoran i ogroman posao preuzimanjem i podjelom humanitarne pomoći svim prognanima i izbjeglima na našem području. Skladište hrane bilo je u Franjevačkom samostanu gdje je vršena i podjela. Podjela hrane se vršila jednom do dva puta tjedno uz strogu evidenciju ulaza i izlaza koju su vršili europski promatrači. U humanitarnu akciju podjele pomoći u Novoj Gradiški bili su uključeni i drugi djelatnici škole.

Najteža nastavna godina u novijoj hrvatskoj povijesti je završena 13. srpnja 1992. i učitelji su otišli na zasluženi odmor. Tijekom godine proživjeli smo mnogo teških trenutaka. Živjeli smo u neizvjesnosti i strahu za djecu, svoju budućnosti i budućnost domovine. Usprkos svemu, bili smo ponosni i, na neki način, sretni. Bili smo sudionici ostvarenja sna mnogih generacija prije nas. Sudjelovali smo aktivno u trenutcima naj­blistavije hrvatske povijesti a to je zasigurno proglašenje slobodne i neovisne Republike Hrvatske, priznate od Međunarodne zajednice. Naš je stijeg zavijorio pred zgra­dom UN­a, postali smo sudionikom svjetskih zbivanja. Poseb­no smo sretni i zadovoljni što smo pod vodstvom predsjednika doktora Franje Tuđmana u potpunom zajedništvu, pomireni svi sa svima, branili i obranili te dobili našu domovinu. Poka­zali smo da pod mudrim rukovodstvom možemo biti jedno ti­jelo sa zajedničkim duhom, zajedničkim stremljenjima i željama. Proživjeli smo teške trenutke, mnogo boli i doživjeli smo mnoga zla. Kao katolici, zla ćemo sigurno oprostiti, ali ih ne smijemo zbog naše budućnosti, nikada zaboraviti, ne zbog pamćenja, nego kao upozorenja da se takvo zlo više nikada ne dogodi. Da­nas smo sudionici površnosti i nebrige sustava o svim pitanjima obrambenog Domovinskog rata. Boli činjenica da najveći broj ljudi zapaža da ga se sjetimo samo kod obilježavanja obljetnica, a ne proživljavamo ga tijekom godine. Još više začuđuje da o Domovinskom ratu, uzrocima i posljedicama, ne upoznajemo našu djecu. Veliki broj djece o ratu zna jako malo ili gotovo ništa. Mi se ipak nadamo da će pro­pusti sustava biti nadoknađeni poukom u roditeljskom domu, bar u onolikoj mjeri koliko smo mi imali i što nas je sjedinilo u obrani domovine. Vjerujemo da će naši roditelji prenijeti djeci sve lijepe strane doživljenog i prikazati Domovinski rat u svjetlu koje on zaslužuje.

Društvo žena, stalne kuharice na Susretima

malih pjesnika

Školski pano povodom međunarodnog

priznanja Hrvatske

78

PROMJENE U ŠKOLSTVU OD 1991. GODINE

Škola u prelaznom razdobljuDaleko prije nestanka Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) naslućivao se raspad;

jedino je bio nepoznat put i način razgradnje. Danas, nakon pozamašnog vremenskog odmaka neophod­nog za prosudbe povijesnih činjenica, možemo reći kako je razgradnja započela odmah nakon smrti pred­sjednika Tita 1980., a ubrzana je događanjima u Srbiji u takozvanoj antibirokratskoj revoluciji te raspadom SSSR­a, Varšavskog bloka i rušenjem Berlinskog zida. Navedene su promjene dovele do prvih demokratskih višestranačkih izbora u Hrvatskoj. U proljeće 1990. očekivano je na izborima pobijedila stranka Hrvatska Demokratska Zajednica (HDZ) na čelu s doktorom Franjom Tuđmanom. Velika većina naroda izabrala je HDZ budući da je stranka temeljila svoj program na visokom stupnju samostalnosti Republike Hrvatske u sklopu SFRJ, a u konačnici i na apsolutnoj i potpunoj samostalnosti.

Nakon demokratskih izbora vrijedili su zakoni postojeće SFRJ koji su bili u suprotnosti s progra­mom vladajuće stranke i stranaka građanske op­cije. Zavladao je potpuni antagonizam i s pravom su se očekivale velike promjene. Školsku godinu 1989./90. završili smo poštujući zakone postojeće države u skladu s dugogodišnjom praksom.

Novoizabrani ministar za prosvjetu, kulturu i šport Vlatko Pavletić nije želio ubrzavati stvari, regulirati promjene dopunom zakona, nego se odlučio za cjelovito rješenje i donošenje novog Zakona o osnovnom školstvu. Zato je školska godina 1990./91. započela s mnoštvom dilema i nejasnoća. Trebalo je razriješiti suprotnosti između bivšeg sustava školstva s postavkama građanske škole. Učiteljska stručna vijeća i učitelji samoinici­jativno su učinili sljedeće promjene: iz programa i planova izbacili su ideološke sadržaje, izostavljeni su socijalističko­revolucionarni simboli, mijenjani su ciljevi i odgojno­obrazovni zadaci, promijen­jen je način pozdravljanja učitelja. Najteže je bilo s promjenom načina oslovljavanja učitelja i o tome su raspravljala Učiteljska vijeća. Određeni broj učitelja smatrao je nepotrebnim oslovljavanje s “gospodine učitelju” i mislili su da je dovoljno reći “učitelju”. Problem smo ostavili svakom učitelju vjerujući da će vrijeme učiniti svoje i da će zaživjeti djeci i učiteljima najprihvatljiviji izraz.

Međuljudski odnosi ostali su korektni us­prkos suprotstavljenim mišljenjima o novonastalim promjenama. Promjene i način njihova provođenja bile su česta tema razgovora i rasprava između svih djelatnika škole. Buduća događanja će pokazati

Dizanje hrvatske zastave na stijeg pred Hrvatskim saborom25. srpnja 1990.

79

kakvi su bili stavovi i razmišljanja pojedinaca o promjenama iz kojih će uslijediti postupci koji to potvrđuju. Usvajanjem novog Zakona o osnovnom školstvu razriješene su sve dvojbe i postavljeni temelji i ciljevi rada i organizacije škole. Prekinuta je veza s dotadašnjom socijalističkom i samoupravnom doktrinom. Novi Zakon je donesen 28. prosinca 1990., samo šest dana nakon donošenja Ustava Republike Hrvatske. Zakon je donio niz korjenitih promjena a nabrojit ćemo samo najvažnije: redefinirao je ciljeve i zadaće osnovnog školstva, uspostavljen je novi sustav financiranja, školi je vraćeno ime “škola”, prosvjetnim radnicima je vraćeno ime učitelj, jezik kojim poučavamo djecu konačno je dobio ime hrvatski, ukidaju se predmeti općenarodna obra­na (ONO) i društvena samozaštita (DSZ), domaćinstvo, svi tečajevi i dr. Naravno da je uveden niz novih promjena, ali ovo su najvažnije i one su među većinom naših učitelja prihvaćene s odobravanjem. Nakon donošenja Zakona po vrlo brzom postupku doneseni su Statut škole, pravilnici i mnogi drugi zakonski akti.

Škola je u vrlo kratkom vremenu izišla kao uređena institucija u kojoj nije bilo nedorečenosti i dilema postupanja.

Najviše pozornosti u zbornici pobudio je Pravilnik o normi neposrednog zaduženja učitelja donesen 24. srpnja 1996. Mnogi učitelji su smatrali da je nedorečen, nedosljedan i u nekim odrednicama nepravedan te kako ne procjenjuje objektivno rad i neravnomjerno opterećuje učitelje. Pravilnik je u nekoliko navrata doživio promjene ali bez suštinskih razlika.

6. studenog 1995. po prvi je puta donesen Pravilnik o praćenju i ocjenjivanju učenika u osnovnoj i sred­njoj školi, za vrijeme ministrice Ljilje Vokić. Regulirao je jedno vrlo osjetljivo područje učiteljskog rada i definirao postupke u ocjenjivanju učenika. Do danas se taj Pravilnik nije mijenjao.

Od svog utemeljenja Hrvatska se deklarativno opredijelila da želi biti “zemlja znanja”. Prevladavajuće je mišljenje kako bi kao takva imala mogućnost svekolikog razvoja i potpune stabilnosti. Do “zemlje znanja” dola­zi se uređenim sustavom školstva od predškolske dobi do akademskih titula. Temelj je osnovno školstvo gdje se stječu bazična znanja za kasniji svestrani razvoj. Međutim, sve analize postojećeg stanja, u višegodišnjem praćenju, pokazale su slabosti i nedostatke, a nabrojit ćemo samo neke: učenik je objekt nastavnog procesa, preopširni nastavni planovi i programi te pretrpanost nepotrebnim pojmovima opterećuju učenike, reproduk­tivna znanja se teško primjenjuju na konkretnim životnim zadacima. Uviđajući nedostatke u osnovnoj školi, svaki od ministara koji su se mijenjali nakon demokratskih izbora pokušavao je nešto učiniti u poboljšanju sustava. Poznat je pokušaj ministrice Ljilje Vokić u ponudi više programa prilagođenih sklonostima i spo­sobnostima učenika. Ideja nije prihvaćena niti realizirana u praksi. Ministar Vladimir Strugar je u pokušaju promjena imenovao tim koji je 2002. razradio Okvirni nastavni plan i program u funkciji rasterećenja učenika. Sam ministar o tome kaže: “Zajedno smo se našli pred još jednim važnim zadatkom, prestrukturirati važeće okvirne nastavne programe os-novne škole i utvrditi nove didaktičko metodičke postupke radi rasterećenja učenika i ostvarenja škole primjerene njihovim psihofizičkim sposobnostima.” Iz njegovih riječi vidljivo je kako od svih sudionika nastavnog procesa traži provedbu Uputa i konk­retiziranje istih u praksi. U školama je preporuka prihvaćena, ali je nepoznat rezul­tat i uspješnost realizacije budući da nije provedeno praćenje i utvrđivanje rezultata prema mjerljivim pokazateljima.

Najveće promjene u školstvu, u pristupu nastavi i sveobuhvatnim odnosima, učinio je ministar dr. Dragan Primorac. Osnovao je tim pedagoških stručnjaka raznih zanimanja koji je izradio HNOS (Hrvatski nacionalni obrazovni standard).

O HNOS­u u biltenu “Moja nova škola” Ministar je napisao: “Postojeći hrvats-ki obrazovni sustav treba kvalitetan iskorak jer su nastavni programi preopterećeni mnoštvom podataka enciklopedijskog sadržaja a nastava je najčešće predavačka. Kako bi nova hrvatska škola uistinu bila po mjeri učenika, nastavu treba osuvremeniti stavljajući učenika u središte odgojno obrazovnog procesa, a cijeli odgojno obrazovni proces usmjeriti ka poticanju na istraživački rad.”

80

Ciljevi HNOS­a su:

­ nastava utemeljena na poučavanju i sintagmi “učimo čineći”,­ nastava po mjeri učenika, uvažavajući učenikove sposobnosti i sklonosti,­ uvođenje učenika u istraživačku nastavu,­ razvijanje učenikovih umijeća i sposobnosti,­ osposobljavanje za cijelo životno učenje, ­ jačanje suradnje škole s roditeljima i lokalnom zajednicom.

Učiteljima se daje sloboda mjesečnog planiranja, izbor suvremenih metoda rada, rad izvan učionice, uključivanje vanjskih suradnika u nastavu, prilagođavanje plana rada mogućnostima učenika i dr.

Evidentno je nestajenje krute škole i orijentacija škole prema učeniku, a učitelju se pružaju veće slobode u izboru metoda i postupaka kojima će svakom učeniku omogućiti napredak prema interesima i sposobnostima. Također je poželjna tješnja suradnja s roditeljima i lokalnom društvenom sredinom. HNOS se eksperimentalno provodio školske godine 2005./ 06. u 49 škola u Republici Hrvatskoj. Posebnu ulogu u provođenju HNOS­a imalo je Vijeće učitelja za primjenu nacionalnog obrazovnog

Rad geografa i fizičara

Plakat HNOS-a

Terenska obuka na Jankovcu Cvjećari škole

Rad po HNOS-u

81

standarda. Vijeće je prikupljalo primjedbe, pratilo postignuća, procjenjivalo dobre strane HNOS­a i uočavalo nedostatke. Članovi Vijeća su održavali stručna predavanja i seminare te iznosili iskustva eksperimentalnih škola u provođenju HNOS­a. Tijekom ljeta 2006., u pripremi sljedeće školske godine, organizirani su semi­nari, županijska vijeća, predavanja i vršene pripreme za uvođenje HNOS­a u nastavni proces svih škola. U našu školu iskustva HNOS­a su prenijeli učitelji i ravnateljica OŠ “Markovac” Vrbova koja je bila jedna od eksperimentalnih škola. U školi smo vodili ozbiljne rasprave, proučavali literaturu i razne upute. Svaki učitelj se upoznavao s temeljnim odrednicama HNOS­a i pripremao se za primjenu u nastavi i organizaciji nastavnog procesa. Uveli smo zajednička mjesečna planiranja na sjednicama razrednih vijeća na kojima smo također izmjenjivali iskustva, iznosili uspješne primjere u primjeni HNOS­a i dogovarali suodnos među predmetima. Smatramo da je HNOS unaprijedio nastavni proces, prekinuo stereotipe u nastavi i unio u rad učitelja promi­jene i svježinu. Potaknuo je mnoge učitelje na produktivniji i učinkovitiji rad u nastavi.

Rad po HNOS­u tražio je dobru opremljenost škole nastavnom opremom i pomagalima te audiovizual­nim (AV) sredstvima. Opremljenost naše škole bila je dovoljna za nesmetano provođenje HNOS­a u svim nastavnim predmetima.

Stanje opremljenosti škola u Republici Hrvatskoj bilo je različito. Imali smo jako dobro opremljene škole i veći broj nedovoljno opremljenih škola. Iz potrebe stvaranja jednakih i dobrih uvjeta rada u svim školama Hrvatski je sabor 16. svibnja 2008. donio Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obra­zovanja. Taj dokument smo dugo čekali. Po tom dokumentu sve škole u Republici Hrvatskoj bi trebale do 2023. imati isti pedagoški standard.

Još prije donošenja tog Zakona Ministar Dragan Primorac je imenovao Vijeće za nacionalni kurikulum. Vijeće je izradilo Prijedlog strategije za izradu nacionalnog kurikuluma koji je objavljen na službenim inter­netskim stranicama ministarstva. Potaknuta je javna rasprava koja je trajala cijelu 2008. Sadržaji kurikuluma bili su tema rasprave na seminarima, stručnim skupovima, županijskim vijećima i stručnim tijelima škole. Pokušavalo se objasniti što je kurikulum, utvrditi njegov sadržaj i mogućnosti praktične provedbe.

Ove promjene u školstvu potaknule su promjenu zakona o osnovnom školstvu. Hrvatski sabor je 2. kolovoza 2008. donio novi Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Novi je Zakon donio dosta promjena, a temeljna je promjena definirana u članku 26. koji glasi: “Odgoj i obrazovanje u školi os-tvaruju se na temelju nacionalnog kurikuluma, nastavnih planova i programa školskog kurikuluma.”

Terenska obuka - Tikveš Dogovor uoči terenske nastave

Rad u prirodi kod crkve sv. Leonarda

82

Pokušavalo se utvrditi kako će navedeni kurikulum unaprijediti rad u školi i poboljšati sustav obrazovanja. Mnogi su se pitali je li kurikulum u suglasju s HNOS­om ili je u suprotnosti i preuzima li načela HNOS­a. U školi Cernik smo procijenili da ćemo donošenjem kurikuluma unaprijediti rad škole i prišli smo izradi istog.

Imenovali smo povjerenstva koja su u svom području rada proučavala radne materijale i prilagođavala ih našim uvjetima i mogućnostima rada. Po različitim temama i područjima djelatnosti škole operacionalizirali smo ciljeve, zadatke i standarde primjene. Prijedlog povjerenstava razmatralo je Učiteljsko vijeće i usvojilo tekst Prijedloga školskog kurikuluma i uputilo na uvid i raspravu Školskom odboru i Vijeću roditelja. Isti Prijedlog je stavljen na školsku internetsku stranicu čime je omogućen uvid svim učenicima i roditeljima. Školskim kurikulumom ćemo unaprijediti rad i djelovanje škole i učiniti ga jednoobraznim.

Ministarstvo je paralelno s promjenama u školstvu osnivalo ustanove sa zadaćom provjeravanja razvoja poučavanja i vrednovanja sustava. Za rad osnovnih i srednjih škola značajne su sljedeće ustanove:

•Agencijazaodgojiobrazovanje •Nacionalnicentarzavanjskovrednovanje

Zadaća Agencije za odgoj i obrazovanje je obavljanje stručnih i savjetodavnih poslova u školama te sud­jelovanje u izradi i provođenju nacionalnog kurikuluma. Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje zadaća je organizacija vanjskog vrednovanja u školama što uključuje izradu testova, organizaciju i provedbu naciona­lnih ispita i državne mature.

U skladu sa zadaćama Nacionalni je centar za vanjsko vrednovanje proveo 18. travnja 2007. eksperimen­talno vrednovanje učenika osmih razreda na uzorku po njihovom izboru. Rezultati su poslužili kao polazište utvrđivanju znanja i sposobnosti učenika te procjenu kvalitete rada škole. Analizu postignutih rezultata dostavili su školama koje su imale zadaću s rezultatima upoznati učiteljsko vijeća i donijeti zaključke o istom.

Iduće godine, 2008., u travnju je provedeno vrednovanje svih učenika četvrtih razreda u Republici Hrvatskoj iz predmeta priroda i društvo, matematika, hrvatski jezik i engleski jezik, a u svibnju iste godine učenika osmog razreda iz hrvatskog jezika, povijesti, zemljopisa, kemije, biologije i fizike. Također, u istim su razredima provedeni i integrirani ispiti znanja. Uz vrednovanje, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje je dostavio anketu za učenike, roditelje i učitelje s pitanjima vezanima uz život i rad škole. Ispunjene ankete su dostavljene istom centru na uvid.

Na početku 2009. dobili smo rezultate ispita i kompletnu analizu provedenih anketa učenika, roditelja i učitelja. Rezultati ispita i analiza ankete poslužili su kao polazište za samovrednovanje škole i utvrđivanje kvalitete rada u školi. Samovrednovanje je izvršio tim koji je imenovalo Učiteljsko vijeće, a činili su ga četiri

učitelja, pedagog, ravnatelj i dva roditelja. U sam­ovrednovanju je tim imao zadatak usporediti postignute rezultate ispita znanja škole s rezulta­tima na razini Županije i Republike Hrvatske te sagledati područja rada u kojima je škola dobra, u kojima bi trebala izvršiti poboljšanja i u kojima bi trebala izvršiti temeljite i korjenite promjene. Tim je izvršio procjenu kvalitete rada i predložio mjere kojima će otkloniti uočene nedostatke i unaprijediti rad škole. Učiteljsko vijeće je razmatralo prijedlog i mjere tima te je nakon rasprave i dopuna usvojilo konačni prijedlog. Nakon usvajanja mjera ispunjen je navedeni upitnik i upućen Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje u lipnju 2009.

Uz upitnik smo dostavili i Plan razvoja škole. Razvojni plan je donesen na osnovu procjene prior­iteta u radu škole u svrhu podizanja kvalitete rada.

Tim za samovrednovanje: Reza Benković, Višnja Dozet, Mato Ordanić, Ljilja Mihalić, Karmela Marić, Marija Dautović, Tajana Furković, Kristina Novak

83

U izradi tog plana mnogo nam je pomogao prethodno usvojeni Prijedlog školskog kurikuluma.

U namjeri uključenja u raspravu što više aktivnih sudionika ministar je imenovao Vijeće učenika i Vijeće učitelja. Nacionalno vijeće učenika predlagalo je razna poboljšanja odgojno­obrazovnog sustava u izgradnji škole po mjeri učenika.

Vijeće učitelja za primjenu obrazovnog nacionalnog standarda imalo je zadatak pratiti provedbu eks­perimentalnih planova i programa temeljenog na postavkama HNOS­a te predlaganja smjernica poboljšanja i otklanjanje uočenih slabosti.

Predavanje o školskom kurikulumu

84

UPRAVLJANJE ŠKOLOM

Škola Cernik je od svog osnutka radila u slijedećim državama: Austro-Ugarska, Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca (kasnije preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju, a 1939. u njenom okrilju pos-toji Banovina Hrvatska), Nezavisna Država Hrvatska, Naroda Federativna Republika Jugoslavija,

(kasnije preimenovana u Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju) i Republika Hrvatska.

U Austro­Ugarskoj prosvjetom upravlja Kraljevska zemaljska vlada; Odjel za bogoštovlje i nastavu. Školom upravlja ravnajući učitelj i Mjesni školski odbor. Mjesna uprava (Općina) ima mnoge nadležnosti i obveze prema školi.

U Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca prosvjeta je u nadležnosti Ministarstva prosvjete i nauka vjere. Niži upravni organ je Pokrajinska (Kotarska, Sreska) uprava; Odjel za prosvjetu i nauk vjere. Školom upravlja upravitelj škole i Školski odbor.

Izvadak iz školskog Ljetopisa

U Banovini Hrvatskoj imenovana je Banska uprava za prosvjetu i nauk vjere.

U NDH o prosvjeti brine Ministarstvo nastave i bogoštovlja. Odluke Ministarstva provodi Kotarski (oblasni) odjel za nastavu i bogoštovlje. Školom rukovodi upravitelj i Školski odbor.

U FNRJ i SFRJ za školu je nadležan Republički sekretarijat za prosvjetu i kulturu, a u općinama Odsjek za prosvjetu i kulturu Narodnog odbora (NO). Sve do 1960. odluke donosi NO koji vodi kadrovsku politiku, dekretima premješta učitelje i vodi računa o pokrivenosti škola učiteljima. Godine 1960. imenuje se Upravni odbor škole koji dobiva veće kompetencije u upravljanju školom. Uprava škole vodi propisno novčano poslo­vanje putem Narodne banke, isplaćuje nastavno osoblje i podmiruje materijalno opskrbljivanje škole. Po prvi puta uvodi se radno mjesto tajnika škole. Od 1961. bira se Školski odbor (ŠO) koji dobiva prava u upravljanju školom koja se u osnovnim postavkama nisu mijenjala do danas. Mijenjao se broj članova i postupak izbora. U tom vremenu Zbor nastavnika dobiva veći značaj i postaje pedagoški organ upravljanja školom.

Uvođenjem sustava samoupravljanja školstvom upravlja Republička samoupravna interesna zajednica za odgoj i obrazovanje a u općinama Samoupravna interesna zajednica za odgoj i obrazovanje (SIZ). Školom upravljaju direktor škole i Školski odbor, a Zbor radnika dobiva veći značaj.

Uz ŠO bira se i Zajednica doma i škole koju čine u najvećem broju roditelji škole. Ta se institucija danas naziva Vijeće roditelja. Promjenama statuta škole mijenjao se postupak izbora u ovaj značajan pedagoški or­gan škole.

U Republici Hrvatskoj ustrojeno je po novom Ustavu iz 2001. Ministarstvo prosvjete, kulture i športa koje je 2008. preimenovano u Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Formiranjem županija imenuje se Upravni odjel za prosvjetu i kulturu kao vertikala vlasti između škola i Ministarstva. Školom upravlja ravnatelj škole i ŠO. Bira se i Vijeće roditelja, a škola je po statutu obvezna sazivati i Zbor radnika.

85

Školski odborČlankom 118. novog Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, školom upravlja Školski

odbor. Školski odbor donosi sve odluke bitne za život i rad škole. Od 1991. do danas Školski je odbor u školi Cernik biran šest puta. Posljednji je konstituiran u rujnu 2009.

Škola je imala sreću što su u školske odbore birane osobe koje su radom i odnosom doprinosile uspjehu Škole, radovali se dobrim rezultatima i postignućima u svim djelatnostima Škole. Odaziv sastancima bio je primjeran i nije bilo odgoda sastanaka zbog nedostatka kvoruma. Vanjski članovi su se trudili ući u bit školskih problema i aktivno sudjelovati u njihovom rješavanju.

Ravnatelj je u Školskom odboru imao veliku i vrlo značajnu potporu, mogao se s pouzdanjem osloniti na razboritost i dobronamjernost u donošenju odluka. Sve su odluke donesene u skladu sa Zakonom, zakonskim aktima i propisima te s osjećajem pravednosti.

Škola se zahvaljuje svim članovima školskih odbora i s poštovanjem cijeni njihov doprinos u radu škole.

Školski odbor 11.3.1991. Antun BabićReza BakunićNada DošlićFranjo JugovićZlata ŠarićNikola JugovićVitomir Žakić

Školski odbor 10.1.1996. Krunoslav UrbanKata OrdanićŠtefana ŠtrkMarija LukačNikola JugovićVitomir ŽakićZlata ŠarićNada Martinović

Franjo Jugović, Antun Babić, Zlata Šarić, Reza Benković, Nada Došlić

Štefana Štrk, Zlata Šarić, Krunoslav Urban, Marija Lukač, Kata Ordanić

86

Školski odbor 27.1.2000. Petar PiljićReza BenkovićKlementina MlinarićMirjana GazdaStjepan KruljacHelena BakunićVitomir Žakić

Školski odbor 10.10.2001. Karmela Marićs. Mara Župarić (Ksenija Savi)Reza BenkovićPetar PiljićMirjana TrupinićIvanka VincetićHelena BakunićTomislav VlaovićĐuro Mikanović

Školski odbor 21.11.2005. Petar PiljićMarija Lukač ( Josip Sokić)Kristina NovakSanja PodkonjakAnka MijatovićIvan TadićĐuro Mikanović

Ivanka Vincetić, Petar Piljić, Reza Benković, Karmela Marić, Mirjana Trupinić, Đuro Mikanović, Helena Bakunić

Đuro Mikanović, Sanja Podkonjak, Petar Piljić, Marija Lukač, Anka Mijatović, Ivan Tadić

Helena Bakunić, Petar Piljić, Mirjana Gazda, Klementina Mlinarić, Reza Benković, Stjepan Kruljac

87

Školski odbor 2010. Hrvoje ŽakićVitomir ŽakićStjepan CurićJelena SokićZoran DorontićMartina ValešićKatja LjubićSuzana SzaboIvan Sokić

Vijeće roditeljaPrema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u školi se ustrojava Vijeće roditelja.

Roditelji učenika svakog razrednog odjela između sebe biraju jednog člana u Vijeće roditelja. Vijeće roditelja između sebe bira predsjednika i zamjenika predsjednika. Vijeće roditelja sudjeluje u donošenju školskog kuri­kuluma, godišnjeg plana i programa i daje svoje mišljenje i prijedloge o odnosima škole i roditelja.

Vijeće roditelja u našoj školi ima vrlo značajnu ulogu u kulturnoj i javnoj djelatnosti škole. U organizaciji Susreta malih pjesnika Slavonije i Baranje preuzima sve poslove oko spremanja i posluge kolača, posluge gos­tiju, pripreme prostora, zbrinjavanja gostiju i dr. Za pokladni maskirni ples preuzimaju gotovo cijelu orga­nizaciju. Na sastancima predlažu oblike suradnje s razrednicima, učiteljima i školom.

Zahvaljujući aktivnostima Vijeća roditelja ravnatelju je olakšan posao u mnogim školskim obvezama. Zahvaljujemo svim dosadašnjim vijećima roditelja i uvažavamo njihove aktivnosti u životu rada Škole.

Zajednica doma i škole 15.2.1991.RoditeljiŠtefica JelinićZrinka KeleuvaZlata ŠarićJasna RauhZdravko TerzićNikola JugovićZdenko Mlađen

UčiteljiMirjana GazdaAlojzije AgaKata OrdanićAnkica Matošević

Hrvoje Žakić, Stjepan Curić, Vitomir Žakić, Ivan Sokić, Mato Ordanić, Katja Ljubić, Jelena Sokić, Martina Valešić, Suzana Szabo, Zoran Dorontić

Alojzije Aga, Mirjana Gazda, Zlata Šarić, Kata Ordanić, Zdenko Mlađen

88

Vijeće doma i škole 15.11.1995.RoditeljiRuža TopićTonka TerzićRudolf LazićLjilja ĐurićBožica GudeljevićSlava ŽivkovićMarija LazićZlata Šarić

UčiteljiAlojzije Aga Branko TomekAntun Babić Mato BilešićFranjo Jugović Gordana KangrgaJanja Kulić Ankica Matošević

Vijeće doma i škole 27.1.2000.RoditeljiMirjana TrupinićDrenka ŠimićStjepan KruljacZorica ŽakićLjerka BakunićHelena PodobnikAna TerzićZdenka Mikanović

UčiteljiKarmela Marić Snježana GroznicaKatarina Piljić s. Mara ŽuparićNada Došlić Kristina MarjanovićJanja Kulić Dario Ordanić

Vijeće roditelja 2.10.2001.RoditeljiIvanka VincetićBlaženka LucićMirjana TrupinićDrenka ŠimićStjepan FranjićGoran OdakJasna TerzićZorica Žakić

UčiteljiKatarina PiljićVišnja DozetBranko Tomek

Janja Kulić, Karmela Marić, Zdenka Mikanović, Katarina Piljić, Zorica Žakić, Kristina Marjanović, Nada Došlić, Drenka Šimić, Mirjana Trupinić, Stjepan Kruljac

Katarina Piljić, Blaženka Lucić, Ivanka Vincetić, Jasna Terzić, Mirjana Trupinić, Drenka Šimić, Zorica Žakić

Antun Babić, Zlata Šarić, Ruža Topić, Alojzije Aga, Ljilja Đurić, Gordana Kangrga, Franjo Jugović, Janja Kulić, Mato Bilešić

89

Vijeće roditelja 2.10.2005.

Snježana ŽivkovićDarko MartinovićSanja PodkonjakMarija BigovićTihomir KlikićSuzana PendićIvanka VincetićGordana JuriškovićZlatko ČarLjilja MihalićAnka MijatovićLjilja MarićSlava VukZdravko VincetićIvanka GalikIvan TadićAnica JurkovićLjubica MikanovićSandra MatoševićRužica MihaljevićSuzana Szabo

Vijeće roditelja 30.9.2008.

Dalida BakunićMonika CiprićSuzana SzaboRužica MihaljevićSnježana ŽivkovićZdravko KumićDarko MartinovićDraženka SokićSanja PodkonjakMarija BigovićTihomir KlikićTomislav MarićIvanka VincetićŽeljka BatorKatica DrekovićBoro JelančićMarko CurićKarolina MatićTomislav Hujber

Tihomir Klikić, Darko Martinović, Zlatko Čar, Ivan Tadić, Anka Mijatović, Ljilja Mihalić, Ivanka Galik, Snježana Živković

Suzana Szabo, Zdravko Kumić, Marija Bigović, Ivanka Vincetić, Sanja Podkonjak

Sandra Matošević, Ivanka Vincetić, Sanja Podkonjak, Marija Bigović, Suzana Pendić, Slava Vuk, Anica Jurković

Tomislav Marić, Tihomir Klikić, Darko Martinović, Marko Curić, Snježana Živković, Dalida Bakunić, Monika Ciprić, Željka Bator, Katica Dreković, Karolina Matić

90

Vijeće roditelja, školska godina 2009./2010.

Nataša AndraševićDalida BakunićMonika CiprićKatica DrekovićSuzana SzaboDaliborka MatoševićIva MusićZdravko KumićDarko MartinovićSuzana Oštrić

Mato Ordanić, Zdravko Kumić, Marko Curić, Tihomir Klikić, Darko Martinović, Tomislav Hujber, Tomislav Marić, Đurđica Matijašević, Daliborka Matošević, Dalida Bakunić, Kata Dukanović, Monika Ciprić, Nataša Andrašević, Sanja Podkonjak, Suzana Szabo, Katica Dreković, Iva Musić, Tonka Došlić

Sanja PodkonjakMarija Sokić BigovićTihomir KlikićTomislav MarićTomislav HujberMarko CurićĐurđica MatijaševićTonka DošlićKata Dukanović

91

Ravnatelj školeRavnatelj je poslovodni stručni voditelj školske ustanove. Odgovoran je za organizaciju rada škole, uv­

jete rada, suradnju s roditeljima, institucijama sustava i lokalnom zajednicom. Ravnatelj je i pedagoški ruko­voditelj škole. Ima velike ovlasti, ali i odgovornosti. U školi je rad ravnatelja prepoznatljiv i mjerljiv po mnogim detaljima i segmentima.

Čitajući monografiju čitatelj će moći ocijeniti uspješnost naše škole i verificirati ulogu ravnatelja.

U društvenim promjenama i promijenjenim uvjetima rada ravnatelj je imao vrlo odgovornu zadaću u organizaciji škole i rješavanju mnogih dvojbi društvene i osobne naravi. Nosio se s mnogim problemima i za svaki upit trebao je imati odgovor, čak i u situacijama kada su odgovori bili neodređeni i na razini države. Suočavao se sa mnoštvom problema u školi i s osobnim problemima ljudi. Mnogo puta trebao je pomiriti potrebe škole sa željama ljudi. Dolazilo je i do problema u situacijama ako su osobni interesi nadređenim školskim.

Da je ravnatelj važan i bitan čimbenik u društvu pokazuju postupci i procedura izbora ravnatelja. Pro­cedura se mijenjala promjenom vlasti, ali svaka vlast je željela imati u izboru ravnatelja veći ili manji utjecaj. Nažalost, u mnogim sredinama stručnost i sposobnost ravnatelja je bila podređena političkim očekivanjima vladajućih struktura.

U bivšoj državi sličnu je funkciju imao direktor škole. Ispred stručnosti morao je biti društveno­politički podoban i strogo provoditi odluke i zaključke vladajuće Partije i njenih organa. Unutar škole njegov su rad kreirali partijska organizacija sa zaključcima koje su donosili na svojim sastancima. Naravno da su ti zaključci više puta bili političke naravi. Nije bilo dobro ne prisustvovati sastancima, a to se događalo ukoliko direktor nije bio član Saveza komunista kao na primjer direktor Franjo Jugović.

Ravnatelji škole od osnutka do danas:

1859. ­ 1861. Ivan Katušić ­ ravnajući učitelj1861. ­ 1866. Mijo Matković ­ ravnajući učitelj1866. ­ 1872. Luka Vrbanić ­ ravnajući učitelj1872. ­ 1897. Vlajko Kemenović ­ ravnajući učitelj1897. ­ 1902. Ivan Miškatović ­ ravnajući učitelj1902. ­ 1923. Ignac Miškatović ­ ravnajući učitelj1923. ­ 1927. Antun Bachon ­ ravnajući učitelj1927. ­ 1932. Franjo Kumić ­ ravnajući učitelj1932. ­ 1940. Dragan Begović ­ ravnajući učitelj1940. ­ 1950. Petar Ištaković ­ upravitelj škole1950. ­ 1963. Zlatko Prelovšek ­ upravitelj škole1963. ­ 1968. Čedo Kopači ­ direktor škole1968. ­ 1971. Vladimir Penić ­ direktor škole1971. ­ 1974. Ivo Mijatović ­ direktor škole1974. ­ 1978. Mirko Japundžić ­ direktor škole1978. ­ 1985. Franjo Jugović ­ direktor škole1985. ­ 1991. Dušanka Paurević ­ direktor škole1991. ­ 1992. Mijo Jedličko ­ v.d. ravnatelj1991. ­ Mato Ordanić ­ ravnatelj

92

KULTURNA I JAVNA DJELATNOST

Školi je osnovna zadaća odgajati i obrazovati mladež te razvijati kod djece umijeća i sposob-nosti kojima su nadareni genetskim naslijeđem, kojima ih je Bog obdario. Škola je tu zadaću ispunjavala, s više ili manje uspjeha u svakom vremenu. Oduvijek je imala želju i potrebu široj

zajednici prezentirati svoja postignuća. Najuspješnije je to činila kroz kulturnu i javnu djelatnost.

Učitelji iz vremena prve škole bili su preopterećeni radom u razrednim odjelima i nisu stigli uvježbavati učenike u drugim programima. Nastavni plan i program nije predviđao druge obveze učitelja osim redovne nastave. Programe javnih nastupa učitelji su pripremali svojom dobrom voljom i u slobodno vrijeme.

Međutim, poznato je da su, u vremenu prve škole i u njenih početaka, priređivani igrokazi i priredbe u samostanu u režiji otaca franjevaca.

Zapisa o javnim nastupima u Ljetopisu škole sve do 1931./32. gotovo da nema. Međutim, u Kronici samostana pronašli smo nekoliko opisa programa priredaba u kojima su sudjelovali đaci kao izvođači i učitelji kao organizatori i redatelji. Najcjelovitiji opis programa je iz 1900. upriličen za otvaranje druge školske zgrade. Zbog vrijednosti pro­grama donosimo ga u cijelosti.

Ovakve kvalitetne programe nije se moglo uvježbati bez prethodnog rada i uvježbanosti djece što je dokaz da su se pri­redbe za mještane uvježbavale i ranije. U spomenutoj školskoj godini 1931./32. na­lazimo prvi zapis u Ljetopisu:

Da su se i u tom vremenu priređivale školske proslave, potvrđuje još jedan zapis iz školske godine 1931./32.:

Program priredbe iz 1900.

93

Zapise o sličnim prired­bama nalazimo i u podacima za dvije prethodne školske go dine. Pretpostavljamo da su đaci sudjelovali u igroka­zima vjerskog sadržaja koji su se prikazivali u samostanu, a režirali ih oci Franjevci. U samostanskoj smo Kronici pronašli zapise o aktivnosti društva “Katolička akcija” koje je, između ostalih aktivnosti, uvježbavalo i priređivalo pri­redbe i igrokaze za mještane. U igrokazima je sudjelovala mladež škole. Sigurni smo da je ravnajući učitelj Franjo Kumić, ravnatelj pjevačkog zbo ra HPD­a “Tomislav”, njegovao zborno pjevanje i u školi.

Procvat kulturne i javne djelatnost za vrijeme upravitelja BegovićaVeliki uzlet u radu s djecom i unapređenju kulturne djelatnosti počinje dolaskom učitelja Dragana

Begovića u školu i njegovim imenovanjem ravnajućim učiteljem. Osnovao je učenički pjevački zbor i, po prvi puta u Cerniku, tamburaški orkestar. Sam je o tome zapisao u Ljetopisu:

Priredba za kraj školske godine

1932./33.

Begovićev zapis iz Ljetopisa 1933./34.

94

U školi se odvija vrlo živ kulturni i glazbeni život koji se prenosi na mjesto što se manifestira priređivanjem priredaba i zabava što možemo vidjeti u zapisu iz Ljetopisa koji je napisao učitelj Begović:

Nekoliko godina žive aktivnosti i rada koje su obvezivale sve učitelje na pojačan rad, na poticaj upravitelja Begovića, kod učitelja je izazvalo veliko nezadovoljstvo što je rezultiralo odbijanjem buduće suradnje. Zbog toga su, na godinu dana, djelomično zastale mnoge započete aktivnosti. Sva nastojanja i uvjeravanja uprav­itelja Begovića o potrebi održavanja započetih aktivnosti bila su neuspješna. O tome je Begović u Ljetopisu zapisao sljedeće: “Ova je škola do ove godine bila vrlo aktivna u davanju koncerata, igrokaza, tambura i pjevačkih uvježbi, ali eto promjenom nastavnika, a uz to dođe i neslaganje međusobno pa propade i ta lijepa stvar.”

Unatoč teškoćama nije se obeshrabrio i već je iduće školske godine 1936./37., agilni upravitelj, uz pomoć učiteljice Viktorije Tomić, priredio dječju zabavu s koncertom. Isto se događalo 1937./38. i nekoliko idućih godina. Neslomljivost duha i veliku radnu energiju iskazali su učitelj Begović i učiteljica Tomić pripremajući božićnu priredbu s igrokazom, sviranjem malog tamburaškog orkestra i pjevanjem zbora. Ista priredba je iz­vedena i na gostovanju u Ljupini uz prisutnost brojne publike o čemu je Begović još dodao kako je priredba ostvarila lijep uspjeh uz oduševljenje djece. Skoro svake su se godine, zaradom od priredaba i zabava, izvodile učeničke ekskurzije o kojima će više riječi biti u poglavlju Zdravstveno­socijalna zaštita

Živa javna aktivnost, mnoštvo priredaba, nastupa i koncerata, ponekad uz sudjelovanje HPD­a “Tomis­lav”, pobudila je veliki interes mještana koji su na priredbe dolazili u sve većem broju. Školski prostor s vre­menom je postao premalen za brojnu publiku što je potaklo Begovića na pokretanje izgradnje Hrvatskog društvenog doma. O načinu izgradnje i događanjima pri otvaranju Begović je u Ljetopisu zapisao:

Begovićevi zapisi iz Ljetopisa o

priredbama

Zapis o gradnji Hrvatskog društvenog doma

u Cerniku

95

Begoviću je 21. ožujka 1940. dostavljen Dekret o premještaju u Zagreb. Iz današnje pozicije, o njegovu radu možemo zaključiti kako je ostvario priznate rezultate na području glazbe i glazbenog djelovanja. Pokren­uo je glazbene aktivnosti koje su i danas obilježje rada škole. Njegov velik doprinos izgradnji Hrvatskog zadružnog doma u Cerniku povijest će zapamtiti kao djelo od najvećeg kulturnog i društvenog interesa za mjesto. Mještanima je ostao u trajnom sjećanju kao čvrst, nepopustljiv i radišan upravitelj škole s jasnom vi­zijom budućnosti. O svom odlasku i radu ostavio je u Ljetopisu sljedeći zapis:

Begovićev zapis o odlasku iz Cernika

96

Kulturna i javna djelatnost od Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata

U Drugom svjetskom ratu je zamrlo svako kulturno djelovanje. Prestalo je uvježbavanje priredaba i zbor­no pjevanje. Nastava se održavala neredovito, najvećim djelom u Franjevačkom samostanu.

Nakon tog rata u narodu je zavladao strah od progona i odmazde. Svi su se osjećali nesigurno i stra­hovali su za sebe i za svoju obitelj. Obilježje vremena je šutnja i muk. Sve izgovoreno, na bilo kojem mjestu, moglo je proizvesti tragične posljedice. Istina se nije smjela izreći, a kamoli komentirati. U školi je započeo odgoj bez vjere, baziran na boljševičkoj doktrini, partizanskim mitovima i načelima revolucionarnih tradicija komunističke partije. Učitelji su se prilagođavali novonastaloj situaciji prihvaćajući proklamirana načela. U protivnom, ako se nisu prilagodili, odstranjivani su i uklanjani iz prosvjete uz neprimjerene represivne mjere.

Da bi preživjeli i opstali, ugađali su sustavu, a njihove osjećaje teško iščitavamo iz šturo ispisanih rečenica u Ljetopisu, bez srca i duše. Pisali su one podatke koje je tražio represivni sustav. Tako čitamo samo o najosnovnijim uvjetima rada i učiteljskom kadru, niti slova o svojim osjećajima i događanjima.

U razdoblju od 1949. do 1950. u školi se organizira Pio nir ska organizacija i Podmladak Crvenog križa. To su prve organizacij­ske forme u školi sa zadatkom odgoja djece u novonastalom duhu. Vlasti im daju veliku pozornost, što su znali i učitelji, te su vrlo ozbiljno pristupili pripremi rada tih organizacija i o tome su vodili pismenu dokumentaciju. To je vrijeme pomanjkanja učiteljskog kadra u školi, a preostale je učitelje maksimalno zaok­upila cjelodnevna nastava s velikim brojem učenika.

Godina 1953. i 1954. u školi se osniva društvo “Naša dje­ca”. Prosvjetne institucije su svjesne da u školi moraju oživjeti i druge aktivnosti osim humanitarnih organizacija i organizacija političkog karaktera. U školski se program uvode slobodne ak­tiv nosti za učenike, a cilj im je potaknuti rad novih djelatnosti u školi. Prije svega su željeli pokrenuti kulturnu i javnu djelat­nost škole. U okviru kulturne i javne djelatnosti prioritetan je zadatak pripremiti programe obilježavanja državnih praznika i jubilarnih godišnjica. U tu se svrhu od 1961. do 1962. osniva Kulturno­umjetničko društvo “Ivo Lola Ribar” (KUD) i Fiskul­turno društvo “Mladost”. U okviru KUD­a djeluju sekcije koje su pripremale programe za proslavu Dana Republike, Dana JNA, Dana dječje radosti, Dana žena i za Dan škole.

Također se, u okviru Saveza izviđača Jugoslavije, osniva Samostalni vod izviđača škole “Vladimir Nazor”. Rad izviđača je ugašen nakon nekoliko godina rada. Ponovno je obnovljen školske godine 1968./69. kada je opet formiran odred u okviru Kluba mladih tehničara. Rad je trajao vrlo kratko. Rad je po treći puta obnovljen školske godine 1985./86. da bi se ubrzo ponovno ugasio. Ponovno se potvrdila teza da se organizacija škole u izvannastavnim aktivnostima temelji na sklonostima i mogućnostima učitelja. Svaka promjena učiteljskog kadra povlači i promjene u izvannastavnom radu.

Porastom broja učitelja i poboljšanjem materijalnog stanja u školi se od 1964. do 1965. formira Foto klub, a 1968./69. godine, Kub mladih tehničara “Nikola Tesla”. Svako društvo čini nekoliko grupa slobodnih aktivnosti s optimalnim brojem uključenih učenika. Škola je imala stalne teškoće pri uključivanju učenika putnika u rad slobodnih aktivnosti budući da nije mogla uskladiti rad grupa s redom vožnje prijevoza. U ne­kim godinama učenici putnici nisu bili uključeni u rad ili je u rad uključen jako mali broj učenika.

Godišnja skupština Crvenog križa

Cvjetni korzo školske godine 1957./58.

97

Svake se školske godine mijenjao karakter rada sekcija ovisno o sklonostima učitelja i njihovim zaduženjima. Iz tog razloga često nailazimo na situaciju u kojoj su neke grupe slobodnih aktivnosti prestajale s radom da bi se nakon nekoliko godina rad istih obnovio, kao na primjer: rad folklorne grupe, grupe harmonikaša, grupa proizvodnog karaktera i dr. Stalnost rada su imale literarna i dramsko recitatorska sekcija te pjevački zbor, a u najvećem djelu godina i tamburaški orkestar.

Svako je školsko društvo na početku godine imenovalo Upravni odbor koji je dono­sio program rada. Planirani su radni sastanci i uredno vođeni zapisnici i druga dokumen­tacija. Obavezno su se donosili programi priredaba za sve državne blagdane; Dan Re­publike, Dan JNA, Dan dječje radosti, Dan žena, Praznik rada, Dan škole te priredbe za doček i ispraćaj pionirske i omladinske štafete.

Sve su priredbe bile ideološki obojene. Slavio se Tito, Partija, NOB, revolucionar­ne tradicije, heroji NOB­a i dr. Nije bio problem izvršiti izbor recitacija budući da je škola bila bogato opskrbljena literaturom toga sadržaja. Izbor glazbe također je u sug­lasju s ideologijom, a folklorna grupa, uz slavonska kola njeguje obavezno kozaračko i slična kola. Na akademijama za Dan Republike vršio se prijem učenika prvog razreda u Savez pionira Jugoslavije uz obavezno polaganje prisege. Na pozornici je predsjednik razrednog odjela sa šakom na sljepoočnici podnosio prijavak broja učenika svog razreda i zatražio od predsjednika pionirskog odreda škole dozvolu za prijem u Savez pionira Jugoslavije. Potom su grupno izgovarali tekst prisege. Ceremonijal se godinama nije mijenjao. Na akademiji je uvijek bio prisutan predstavnik Saveza boraca Nove Gradiške i predstavnik JNA. Nakon akademije upriličena je zakuska koju su uglavnom priređivali roditelji uz pripomoć škole i tada su gosti evocirali sjećanja na NOB i život u JNA. Svrha cjelokupnog programa je bila usaditi u djecu ljubav prema Titu, Partiji i revolucionarnim tradicijama.

Svečani program prigodom prijema i ispraćaja savezne štafete

Obilježavanje godišnjice NOB

Ispraćaj savezne Titove štafete

98

U školske je programe bilo obavezno uključivati obilježavanje jubilarnih godišnjica pa su tako primjerice obilježene:

1976./1977. – 40. obljetnica dolaska Tita na čelo KPJ­a i njegov 85. rođendan˝, 1979./1980. – 60. obljetnica KPJ­a, SKOJ­a i Sindikata,1981./1982. – 40. godišnjica Ustanka naroda i narodnosti Jugoslavije, – 90. godišnjica rođenja druga Tita, – 45. godišnjica dolaska Tita na čelo KPJ­a.

U tom je vremenu bilo nedopustivo ispustiti obilježavanja revolucionarnih godišnjica pošto su posljedice bile nepredvidive.

Važnu obavezu škola je imala u dočeku i ispraćaju Pionirske i Savezne omladinske štafete kojom se upućivala čestitka i dobre želje za rođendan druga Tita. Škola je bila domaćin svečanog dočeka i ispraćaja Savezne štafete školske godine 1980./81. Tom je prigodom izveden svečani program na kojem je nas­tupio i HPD “Tomislav”. Programu su prisustvovali članovi društvenih i političkih struktura mjesta, učenici i učitelji škole i mali broj mještana. Inače, u programu ispraćaja štafete morali su sudjelovati svi učitelji i učenici škole. Na ispraćaj se odlazilo i u Novu Gradišku, a za tu bi prigodu na glavnom trgu bila post­avljena svečana tribina za izvođače programa i političare koji su po službenoj dužnosti morali biti prisutni. Naravno da su se u školi na satovima hrvatskoga jezika pisale čestitke drugu Titu, a potom i vršio izbor najuspješnijih.

Svake su godine učenici sedmih razreda primani u Savez omladine SFRJ. Tom je prigodom pripreman svečani program koji se u početku u održavao u školi, a kasnije na mjestima revolu­cionarnih tradicija: Petrova gora, Tjentište, Jajce, Kozara, Kum­rovec, Zvečevo, Kamensko i drugi. Posljednih se godina posto­janja SFRJ prijem u Savez omladine vršio u Partizanskom domu “18. kilometar” Okučani. Pješačilo se od Cernika do odredišta putovima narodnog heroja Milana Tomića­Slobodana. Tu su učenici polagali prisegu.

Kao nagradu za zapaženi rad škole u Savezu pionira Jugoslavije, pet je učenika naše škole 1985. predstav­ljalo grad Novu Gradišku na manifestaciji “16. susreti pionira Jugoslavije ­ Crnoljevo, Suva Reka ­ Kosovo.”

Spomenica rada i drugarstva, sadnja drveta

Prijem u Savez pionira

Prijem u Savez omladine

99

Iste smo godine bili domaćini priredbe u čast Spomenice rada i drugarstva u kojoj su sudjelovale sve škole Općine Nova Gradiška. Spomenica je bila knjiga u koju je škola upisivala svoja postignuća, rezultate, uspjehe, želje, očekivanja i dr. Svi su se trudili estetski urediti stranice i ispisati najljepše literarne radove.

Školske je godine 1983./1984. posebno svečano u školi proslavljena 125. godišnjica postojanja škole u Cerniku. O tom je događaju tadašnji ravnatelj Franjo Jugović zapisao u Ljetopis: “Posebno je ove šk. god. Uz Dan škole obilježena “125. godišnjica postojanja škole u Cerniku”. Ovaj jubilej škole je obilježen zajedničkom akademijom KUD­a škole i HPD “Tomislav” za mještane, nastavnike, učenike i uzvanike. Tom je prigodom održana svečana sjednica Zbora radnika i svih uzvanika te je izdana knjiga 125 godina školstva u Cerniku čiji su autori bili nastavnici: Alojzije Aga, Višnja Dozet i Franjo Jugović. Na svečanoj sjednici Zbora radnika uručena su priznanja mjesnim zajednicama i društveno političkim organizacijama iz mjesta s kojima škola ima dugogodišnju uspješnu suradnju. Priznanje je uručeno i nastavnici Mariji Štrk koja neprekidno 25 godina radi u školi, a našim umirovljenicima predani su svečani pokloni. Ovaj je jubilej upotpunjen izložbom učeničkih radova. Pokrovitelj jubileja bila je Mjesna zajednica Cernik.

Školske godine 1988./89. svečano je proslavljena 130. godišnjica škole. O tom je događaju direktorica škole Duša Paurević u Ljetopisu zapisala: “U školi radno ali vrlo svečano obilježena je 130 godišnjica škole 19. i 20. travnja 1989., godine, uz predstavnike društvene sredine, suradnike, bivše radnike škole i učenike, sportskim natjecanjima, izložbom učenikih radova, izdavanjem svečanog učeničkog lista “Čarolija”, svečanom akademijom, svečanom sjednicom, dodjelom priznanja pojedincima i kolektiva, drugarskom večeri. Pokrovitelj proslave je bio PIK Nova Gradiška.”

Uz obaveznu ideologizaciju svih djelatnosti i programa, u kulturnoj i javnoj djelatnosti se ipak uspjelo sačuvati kulturno i etnografsko nasljeđe ovoga kraja. U školi je osnovana etnografska zbirka koja se iz godine u godinu popunjavala, a po kojoj smo mogli djelomično zaključiti o životu i običajima ovoga kraja. Kroz rad folklorne grupe, koja je doduše neredovito radila, sačuvali smo također osnovna folklorna obilježja Slavonije i Baranje. Stalnim radom pjevačkog zbora sačuvali smo tradiciju zbornog pjevanja u Cerniku. Pjevački je zbor

Otvorenje mosta

Pozivnica i program proslave povodom

125. obljetnice škole u Cerniku

100

kontinuirano radio u školi. U rad zbora su bili uključeni brojni učenici škole, a mnogi od njih postali su članovi HPD­a “Tomislav”. Pjevački zbor je uspješno predstavljao školu i bio sudionik svih akademija i priredaba. Zbog svoje kvalitete zabilježio je značajne uspjehe na smotrama i natjecanjima Općine Nova Gradiška.

Od osnivanja škole do danas u školi su uvježbavane i priređivane priredbe za roditelje i mještane. Igrokazi su uvježbavani na osnovu volje i entuzijazma učitelja koji su u određenom vremenu radili u školi. Tu obvezu nisu imali u redovnoj satnici i isključivo je bila plod njihove osobne želje i entuzijazma. Navodimo samo one igrokaze i priredbe koje su izvedene za mještane i koje su svojevremeno pobudile veliku pozornost:

­ 1933. ­ igrokaz: “Na majčin dan”,­ 1934. ­ igrokaz: “Ivica i Marica”,­ 1936. ­ igrokaz “Majčina pjesma”,­ 1939. ­ sudjelovanje u priredbi prigodom otvaranja Hrvatskog zadružnog doma,­ 1959. ­ igrokaz “Snjeguljica i sedam patuljaka”,­ 1957. ­ igrokaz “Bijeli jelen”,­ 1960. ­ igrokaz “Šegrt Hlapić” zbog velikog interesa izvođen nekoliko puta,­ 1980. ­ opereta “Zeko Zriko i Janje” izvođena u više navrata i po okolnim mjestima.

Na priredbama za javnost naplaćivale su se ulaznice, a prihod je namijenjen za učeničke ekskurzije i pomoć siromašnoj djeci. Škola je priređivala akademije na kojima su svoj rad i postignuća pokazivale sve grupe KUD­a te dramske grupe koje su se pred­stavljale kratkim igrokazima.

Posebno je dobro radila lutkarska grupa s voditeljicom Gor­danom Kangrga. Uvježbali su brojne uspješne predstave na ra­dost najmlađih učenika i polaznika vrtića.

Kontinuitet rada su imali i dramsko­recitatorska i literarna grupa. Zabilježeni su njihovi brojni nastupi na školskim prired­bama. I danas se pamti mnoštvo uspješnih nastupa, krasnoslova i skečeva kojima su oslikavali aktualne društvene događaje. Nas­tupali su na smotrama i natječajima na kojima su tijekom godina

ostvarili niz zapaženih rezultata. Posebno su bili zapaženi na nastupima smotri Lidrano gdje su često osvajali priznanja te bili pozivani na republičke smotre. Uspješnost takvih nastupa, te uspjehe i rezultate grupa Kluba mladih tehničara “Nikola Tesla”, pogledajte u tablici:

Veliki školski pjevački zbor i tamburaški orkestar Mali školski pjevački zbor

Božićna priredba 1992.

101

Tablica: Naši uspjesi u izvannastavnim aktivnostima

Školska godina Naziv grupe Ime učenika

i mentora

Općinsko/gradsko

natjecanje

Županijsko/ regio nal no natjecanje

Državno /Republičko natjecanje

1975./1976.Prometna skupina Učenik: nepoznat

Mentor: Antun Babić 1. mjesto

Literarna skupina Učenik: Đurđica ŠtulajterMentor: Nada Došlić 1. mjesto

1979./1980.

Recitatori, Tamburaški orkestar

Učenik: grupaMentori: Reza Vuk, Vinko Sokić

1. mjesto Sudjelovanje LIDRANO

Literarna skupina Učenik: Mirjana BilešićMentor: Nada Došlić 2. mjesto

1980./1981. Likovna skupina Učenik: nepoznatMentor: Branka Zorić 1. mjesto

1981./1982. Recitatori Učenik: Vesna SokićMentor: Reza Vuk 1. mjesto sudjelovanje sudjelovanje

1982./1983.

Literarna skupina Učenik: Krešo DošlićMentor: Nada Došlić

2. mjesto(Nagrada Muzeja

revolucije RH)

Dramsko recitatorska

Učenik: Diana Došlić, Đurđa TerzićMentor: Alojzije Aga

1. mjesto sudjelovanje

sudjelovanje (Susret pionira

u Zadru)LIDRANO

Likovna skupina Učenik: nepoznatMentor: Branka Zorić

1. mjesto (natječaj SUBNOR

“Rudo 41.”)

1983./1984. Literarna skupina Učenik: Diana Došlić Mentor: Nada Došlić

Sudjelovanje za ONO u 35. obljet-

nicu - Osijek

1984./1985.Literarna skupina Učenik: Josipa Bigović

Mentor: Nada Došlićsud. na 19. rep. susretu pionira u Puli - Lidrano

Foto skupina Učenik: Ante Butković Mentor: Antun Babić sudjelovanje

1985./1986.

Likovna skupina Učenik: nepoznatMentor: Branka Zorić sudjelovanje sudjelovanje sudjelovanje

i priznanjeDramsko recitatorska

Učenik: nepoznatMentor: Alojzije Aga sudjelovanje

Prometna skupina Učenik: nepoznatMentor: Antun Babić 1. mjesto 1. mjesto

Literarna skupina Učenik: Martina Crljenković Mentor: Nada Došlić

sudjelovanje (Varaždin)LIDRANO

Literarna skupina Učenik: Danijela PejićMentor: Nada Došlić

sudjelovanje za ONO

1986./1987.

Likovna skupina Učenik: Dragan KurjakovićMentor: Branka Zorić

Sudjelovanje (Osijek)

Foto skupina Učenik: Krešimir ŽivkovićMentor: Antun Babić sudjelovanje

Prometna skupinaUčenik: Krešimir ŽivkovićBoris GašparevićMentor: Antun Babić

1. mjesto2. mjesto Sudjelovanje

(Osijek)

1987./1988.Literarna skupina Učenik: Dario Aga

Mentor: Nada Došlić 1. mjesto sudjelovanje

Prometna skupina Učenik: Vedran MatkovićMentor: Antun Babić 1. mjesto sudjelovanje

102

Školska godina Naziv grupe Ime učenika

i mentora

Općinsko/gradsko

natjecanje

Županijsko/ regio nal no natjecanje

Državno /Republičko natjecanje

1987./1988.

Literarna skupina Učenik: Iva ŽembaMentor: Nada Došlić

sudjelovanje (Karlovac)LIDRANO

Likovna skupina Učenik: Marija ĐurićMentor: Branka Zorić 1. mjesto

Raketari Učenik: Mario BakunićMentor: Mato Bilešić 1. mjesto Sudjelovanje (Poreč) –

Narodna tehnika RH

1988./1989.

Dramsko recitatorska

Učenik: Branka TerzićMentor: Alojzije Aga sudjelovanje

Likovna skupina

Učenik: Branka TerzićGoran BičanićAnita PetrovićMentor: Branka Zorić

2. mjesto2. mjesto

sudjelovanje sudjelovanje i priznanje

Literarna skupina Učenik: Katarina DošlićMentor: Nada Došlić

Sudjelovanje (Zadar)LIDRANO

1989./1990.

Literarna skupina Učenik: Kristina DukanovićMentor: Nada Došlić 1. mjesto

Klub mladih tehničara

Učenik: Zoran JedličkoMentor: Mato Bilešić 1. mjesto

Raketari Učenik: Zoran JedličkoMentor: Mato Bilešić 1. mjesto Sudjelovanje (Split, Sinj)

Foto skupina Učenik: Marija DujićMentor: Antun Babić sudjelovanje

1990./1991.

Prometna skupina Učenik: Marijan DropulićMentor: Antun Babić sudjelovanje

Raketari Učenik: Josip ŽakićMentor: Mato Bilešić 1. mjesto Sudjelovanje (Karlovac)

Foto skupina Učenik: Kristina KurjakovićMentor: Antun Babić sudjelovanje

1993./1994. Literarna skupina Učenik: Marija JugovićMentor: Nada Došlić

županijski Lidrano

sudjelovanje – republički Lidrano

1995./1996. Literarna skupinaUčenik: Maja Šarić, Marija JugovićMentor: Nada Došlić

županijski Lidrano

1996./1997. Prometna skupinaUčenik: Matija Trupinić, Vedran VukMentor: Martina Abianac

3. mjesto1. mjesto

1. mjesto ekipno3. mjesto pojedinačno

Predstavljanje na europ-skom nat. u Niozemskoj

2002./2003. Literarna skupina Učenik: Antonija TrupinićMentor: Nada Došlić

županijski Lidrano

2004./2005. Dramsko recitatorska družina

Učenik: Dominik TerzićMentor: Alojzije Aga

županijski Lidrano

2005./2006. Informatička skupina

Učenik: grupa Mentor: Kristina Novak

1. mjesto – natječaj informatičkog časopisa ENTER za web stranice

2006./2007. Literarna skupina Učenik: Toni MikanovićMentor: Nada Došlić

županijski Lidrano

2006./2007.Literarna skupina Učenik: Mario Josipović

Mentor: Nada Došlićžupanijsko priznanje

Dramsko recitatorska

Učenik: Josipa BatorMentor: Alojzije Aga

županijski Lidrano

2007./2008. Literarna skupina Učenik: Sandra JuriškovićMentor: Nada Došlić

županijski Lidrano

103

Školska godina Naziv grupe Ime učenika

i mentora

Općinsko/gradsko

natjecanje

Županijsko/ regio nal no natjecanje

Državno /Republičko natjecanje

2007./2008. Likovna skupina Učenik: Dario TerzićMentor: Mišo Gusić sudjelovanje

2008./2009.

Informatička skupina

Učenik: grupa Mentor: Kristina Novak

1. mjesto – Carnet – Webfestival (najbolja školska web stranica)

Likovna skupina

Učenici: Antonio Jurković, Valentina Pejanić, Marko Sabljak Mentor: Mišo Gusić

sudjelovanje i nagrada za 1. mjesto

(Antonio Jurković)

Informatička skupina

Učenik: grupa Mentor: Kristina Novak

3. mjesto – natječaj informatičkog časopisa ENTER za web stranice

2009./2010.

Dramsko-recitator-ska skupina

Učenik: Marin BigovićMentor: Monika Kovarbašić

županijski Lidrano Sudjelovanje Lidrano

Informatička skupina

Učenik: grupa Mentor: Kristina Novak

3. mjesto - Carnet - Webfestival

(školske web stranice)

Uz plodan rad navedenih grupa voditelji su istih školske godine 1967./1968. pokrenuli izdavanje školskog lista Svitanja. Urednici lista bili su Nada Došlić i Reza Hadžić. U popunjavanju sadržaja lista sudjelovale su i druge grupe slobodnih aktivnosti, a prije svega grupe koje su svoj rad bazirale na likovnim sadržajima. List se ugasio 1971. zbog skupoće tiskanja i nedostatka novčanih sredstava. Bilo je više pokušaja ponovnog pokre­tanja lista pa postoje naznake da je izišlo nekoliko brojeva u nekoliko navrata za Dan škole. Godine 1986. pokrenuto je izdavanje školskog učeničkog lista Čarolija. Izlazio je nekoliko puta godišnje sve do odlaska urednice lista, pedagoga Blaženke Šurbek, koja je u uređenje lista animirala mnoštvo učenika.

Lijevo: Dramsko recitatorska grupa (voditelj: Reza Hadžić)

Desno: Lutkarska

priredba

Desno: Učenička zadruga,

maketa Cernika

Lijevo: Izložba učeničkih radova

104

Kulturna i javna djelatnost od Domovinskog rata do danas

Značaj izvannastavnih aktivnosti Školu pohađaju djeca različitih sposobnosti, karakternih osobina i različitih navika kućnog odgoja. Neki

lako i brzo uče, drugi imaju izuzetne motoričke sposobnosti, treći pokazuju sklonost za ples, igru i pjevanje, a ima i onih koji su zatvoreni, nepovjerljivi, čije sposobnosti i sklonosti tek treba otkriti. U različitosti svi oni im­aju zajedničku želju i cilj: biti uspješan, prihvaćen, priznat i uvažavan. Iz tog je razloga odgovornost razrednog učitelja i škole kao institucije ogromna. Učitelji trebaju svojim postupcima, oblicima i metodama rada te cjelok­upnom organizacijom dovesti učenika do željenog cilja i ispuniti njegova očekivanja. Međutim, nemoguće je od svih učitelja očekivati jednaku razinu metodičko­pedagoške osposobljenosti u svim područjima, kao ni jednako ljubavi i truda u radu čiji bi rezultati trebali biti vidljivi kako u nastavnim, tako i u izvannastavnim postignućima te u suradnji s roditeljima. Svim je učiteljima, stoga omogućeno vođenje grupe izvannastavnih aktivnosti (INA) u skladu s vlastitim željama, stručnom osposobljenošću i sklonostima.

Obveza škole je dobro osmisliti i organizirati izvođenje programa koji će uz učenje zadovoljiti i druge potrebe učenika te im pružiti i po­taknuti razvoj i individualnih interesa, sposobnosti i sklonosti. Škola to ostvaruje kroz organizaciju izvannastavnih aktivnosti i poticanjem rada u izvanškolskim aktivnostima. Pokazalo se kako učenici često otkrivaju svoje skrivene sklonosti i sposobnosti tek izborom neke od ponuđenih aktivnosti. Nekolicinu učenika taj je izbor učinio zadovoljnima i sret­nima što će pokazati svojim budućim radom i djelovanjem te vlasti­tom profesionalnom orijentacijom. Velika je vrijednost rada u INA što se učenici uče društvenom životu, druženju, suradnji, strpljivosti, snošljivosti, međusobnom uvažavanju i toleranciji. Izborom sadržaja rada pojedinih grupa želimo uputiti učenike osnovama značaja, kako materijalne tako i nematerijalne, kulturne baštine poput pjesme, tambu­

re, folklora i lijepe pisane riječi u životu naroda. Narod je lijepom riječi i pjesmom potiskivao tugu i tjeskobu, poticao veselje i radost. Njegovanjem običaja smo sačuvali svoj identitet, svoju samosvijest i uspjeli smo op­stati na ovim prostorima razmeđe svjetova, predziđa kršćanstva. Izdržali smo ratove, pogibiju, mnoge pritiske

i ostali svoj na svome. U obiteljima smo njegovali domoljublje, rodolju­blje i bogoljublje što je bio bitan čimbenik opstanka i opstojnosti na ovim prostorima.

Iz tog je razloga rad INA od iznimnog značaja za školu te ih kao takve možemo okarakterizirati neizostavnim i korisnim. Iz rezulta­ta takvog rada nameće se zaključak kako ga je potrebno njegovati i podržavati, u čemu škola ustraje do danas. Učenici naše škole imaju širok izbor i mogućnost zadovoljiti svoje potrebe i interese. Mogu birati skupine kulturno­umjetničkog sadržaja, sportske ili učeničke zadruge. Programima u svakoj skupini dobit će priliku iskazati svoje sposobnos­ti, i kroz obveze primiti određena životna znanja i umijeća koja će moći koristiti u životnoj svakodnevici.

Škola je kroz rezultate i postignuća rada INA i učeničke zadruge “Lipovica” postala prepoznatljiva loka­lnoj zajednici, a i šire. S pažnjom se prate svi uspjesi škole i često su predmet različitih komentara. Roditelji i mještani svoju zainteresiranost za događanja u školi iskazuju posjetom školskim priredbama, pažljivim praćenjem rezultata na natjecanjima naših učenika i brigom za okoliš naše škole.

Škola im se godinama odužuje dobrim rezultatima te uvježbanim i osmišljenim programima priredaba koje svake godine održavamo za Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje, Dan škole i u drugim prigodama.

Obilježavanje Dana državnosti i Dana škole

105

Školske priredbe

Škola se tijekom godina rada i postojanja isprofilirala kao jedan od temeljnih nositelja kulturne i javne djelatnosti na prostoru Općine kroz priredbe, programe i druge javne nastupe i time postala prepoznatljiva, kako na lokalnom, tako i na regionalnom planu. Već dugi niz godina škola aktivno sudjeluje u organizaciji svih manifestacija na razini Općine (Dan Općine, obljetnice vezane uz Domovinski rat, obljetnice udruga na području Općine, i dr.), a posebno je prepoznatljiva po priredbama za Dan škole i Susretu malih pjesnika Slavonije i Baranje te po tradicionalnom božićnom koncertu.

Dan školeDan škole obilježavamo i slavimo svake godine približno istim sadržajima. To je najsvečaniji dan u školi,

drugačiji od svih drugih školskih dana. Škola je uređena, okoliš dotjeran, a svi djelatnici uoči Dana škole užurbani u obavljanju konkretnih zadataka. Postavljaju se panoi u holu škole s literarnim radovima, fotografi­jama foto skupine kojima kronološki pratimo događanja u školi, postignućima novinarske grupe; uređuju se izložbe učeničke zadruge i uradaka drugih radnih skupina. Prikaz cjelokupnog učeničkog rada ponuđen je posjetiteljima na uvid i procjenu.

Na sam Dan škole u dvorani se odvijaju sportska natjecanja, najčešće u nogometu i odbojci; sportovima koje najviše njegujemo u školi. Potom slijedi ono što mnogi s uzbuđenjem očekuju; školska priredba. Redovito nastupaju: veliki pjevački zbor, mali pjevački zbor, literati, recitatori, folklorna skupina i tamburaši. Program je uglavnom lijep, razigran, dobro osmišljen i uvježban kako bi zainteresirao učenike, njihove roditelje i sve os­tale. U dvorani je prisutno mnoštvo roditelja i prijatelja škole. Tijekom programa dijele se priznanja učenicima

Veliki pjevački zbor i školska folklorna skupina Učenici u gledalištu za vrijeme školske priredbe

Desna slika: Dan škole - veliki i mali pjevački zbor

Lijeva slika: Priredba za Susret

malih pjesnika

106

i učiteljima za postignute rezultate u predstavljanju škole. Nara­vno, najuspješniji primaju nagrade, skromne ali dovoljne da tra­jno ostanu u sjećanju. Nakon svega se upriličuje druženje svih učitelja, suradnika i prijatelja škole. Tijekom druženja dogovaraju se daljnje aktivnosti i zahvaljuje na dosadašnjoj suradnji. Scenarij se ponavlja svake školske godine.

Ipak, postoje dani škole koji su po nečemu posebni, koji će se po nekim detaljima i sadržajima izdvojiti i pamtiti, kao na primjer:

­ priredba 1992. godine na temu “Devet stoljeća do samostal­nosti i neovisnosti Republike Hrvatske”

­ blagoslov informatičke učionice­ blagoslov bibliotekarsko informativnog centra (BIC)­ blagoslov novouređenih prostora u potkrovlju dvorane­ blagoslov lončarske radionice­ predstavljanje projekta “Vode tekućice u općini Cernik i

EKO zaštita”­ predstavljanje suvenira općine Cernik­ Dan škole proslavljen u Cerničkoj Šagovini, Podvrškom i

Banićevcu.

Nadamo se kako će i budućnost donijeti niz ovakvih događanja za Dan škole.

Božićni koncertiSvi dosadašnji koncerti uglavnom su bili istog sadržaja. Ipak, postoje oni koji se izdvajaju i pamte.

U živom nam je sjećanju godina 1992., ratna godina. Usprkos ratu, tjeskobi u duši, pogibiji i sahrani najbližih, narod se ratu suprotstavio pjesmom i vjerom u povoljan ishod ratne tragedije. Iz tog se razloga Božićnog koncerta 1992. sjećamo s posebnim ponosom. Održao se u Hrvatskom zadružnom domu. Nar­od oslobođen stega i ideološkog straha, sa smijehom na licima, radošću u dušama u predbožićnoj večeri, u iščekivanju najljepšeg kršćanskog blagdana, napunio je dom do posljednjeg mjesta. Uz tamburaški orkestar, veliki pjevački zbor škole i orkestar i zbor HPD­a “Tomislav”, nastupili su i literati škole koji su prekrasnim literarnim ostvarenjima prigodnog rodoljubnog sadržaja dodatno uljepšali prekrasni božićni ugođaj. Program su obilježili orkestar i zborovi u punom zanosu, buran pljesak publike i sveopće oduševljenje u sali što je rezultiralo osjećajem opuštenosti i radosti sviju prisutnih. Posebno bih istaknuo završne minute programa u

Blagoslov novog Bibliotekarsko informativnog centra

Školska priredba povodom Dana škole

Božićni koncert 1993. Božićna priredba: Tamburaški orkestar HPD-a “tomislav”

107

kojima je čitav okupljeni auditorij u zanosu, lijepo, glas­no i sa suzama u očima, otpjevao tradicionalnu hrvatsku božićnu pjesmu “Narodi nam se kralj nebeski”. Koncert je završen, a svi prisutni su ostali na svojim mjestima, niko­me se nije išlo kući.

Također, pamti se i koncert iz 1996. kada su nastupili orkestar i pjevački zbor HPD­a “Tomislav”, zborovi naše škole i Glazbene škole iz Nove Gradiške. Dvorana je bila puna, a program raznolik, prilagođen trenutku i samim time vrijedan spomena.

Božićni koncerti do danas su se održali kao jedna li­jepa i hvale vrijedna tradicija te kao dokaz dugogodišnje suradnje i prijateljstva naše škole i našeg “Tomislava”.

Maskirni ples – maškare Maškare se u našim krajevima održavaju tri dana prije početka korizme, a osnovno im je obilježje oblačenje

ili maskiranje u neki drugi lik ili osobu. Muškarci se najčešće oblače u žene i obrnuto, zatim u poznatu osobu, lik iz priče, povijesni lik i dr. Maškare su ukorijenjene u običaje hrvatskog naroda, a posebno veliki značaj su ovaj je običaj imao u životu sela. Suvremeni način života, zauzetost obvezama, postupno je potisnuo ovaj običaj te ga danas obilježava mali broj ljudi. Da bi sačuvala tradiciju i etnografsko naslijeđe, škola se 1992. odlučila organizirati Prvi pokladni maskirni ples. Ta se priredba uglavnom održava na pokladni ponedje ljak. Učenici razrednih odjela bi sa svojim razrednicima odabrali sk­upnu ili pojedinačnu masku iskazujući pri izboru raznolikost, kreativnost i maštovitost. Cijeli taj događaj započinje okupljan­jem svih sudionika pred školom kako bi u maskirnoj povorci prošetali centrom mjesta do krajnjeg cilja u domu. U domu se uz ples i igru vrši izbor najuspješnijih i najorginalnijih maski. Odabrane grupe i pojedinačne maske dobivaju priznanja i sk­romnu nagradu. U organizaciji je prvih godina sudjelovalo DVD Cernik, a posljednjih godina organizaciju su preuzeli razrednici sedmih razreda i Vijeće roditelja učenika. Vijeće roditelja or­ganizira naplatu ulaznica, imenuje prosudbeno povjerenstvo, organizira redarsku službu i prodaju osvježavajućih pića. Svake godine žene iz Cernika u organizaciji Društva žena peku krafne

Božićni koncert 1996.

Ples srdaca

Žene peku krafne za maskirni ples

Maškare - područna škola C. Šagovina

108

i besplatno ih dijele učenicima. Plesu prisustvuju brojni roditelji i mještani. U ovaj su događaj uključeni svi učenici matične škole i područnih škola.

Vjerovali smo da ćemo našom aktivnošću pokrenuti cijelo mjesto i pretvoriti u Cernički karneval u turističku atrakciju. Nis­mo uspjeli jer nismo dovoljno snažni u preuzimanju organizacije složenog i zahtjevnog posla. U takvu aktivnost treba uključiti Općinu Cernik, sva društva u Cerniku i sve institucije kako bi svojom masovnošću pridonijeli uspjehu takve zamisli. Na žalost cijelog ovog kraja, s godinama se pokazalo se kako je naš masken­bal, uz rijetke pojedince, ostao jedini čuvar tradicije i običaja maškara i maškaranja u cerničkom kraju.

Skupine izvannastavnih aktivnosti (INA)U školi se tijekom godina promijenio čitav niz INA skupina čiji je rad ovisio o mogućnostima škole te in­

teresima i sklonostima nastavnika i učenika u određenom vremenu. Među njima su se radom i kontinuitetom djelovanja posebno izdvojile folklorna, dramsko­recitatorska i literarna družina te veliki pjevački zbor, koje su kroz godine postojanja zabilježile čitav niz javnih nastupa na priredbama po čitavoj Hrvatskoj, a i šire.

Veliki pjevački zbor (VPZ)Nositelj programa svake priredbe bio je veliki pjevački zbor škole, a povremeno i mali pjevački zbor

(učenici nižih razreda). Izborom pjesama i kvalitetom izvođenja hvaljeni su od prisutne publike na koju su kvalitetom nastupa redovito ostavljali snažan dojam. Izbor je repertoara uvijek prilagođen temi priredbe, a vrlo često veseo i razigran. Po kvaliteti izvođenja, po procjeni stručnjaka, ubrajani su među uspješnije dječje zborove ovog kraja što potvrđuju sljedeći rezultati i nastupi:

­ Glazbene svečanosti Brodsko­posavske županije.­ 29. travnja 1995. u Slavonskom Brodu; uz veliki pjevački zbor nastupio je tamburaški orkestar škole. O

nastupu zbora i orkestra poznati glazbenik Mihael Ferić je zapisao: “Primjer dobro složenog programa. Zborska skladba, orkestralna skladba i vokalno-instrumentalna skladba imala je zvukovnu gradaciju i dobro osmišljen izbor. Zbor korektan, dobro uvježban, trebao bi više pažnje posvetiti izgovoru teksta (dikcija) kako bi pjevani tekst bio razumljiv. Orkestar siguran i pouzdan, dobro vođen od iskusnog dirigenta.”

Zborom i orkestrom su ravnali Katarina Piljić i Vinko Sokić.

Maskirna povorka od škole prema domu

Veliki pjevački zbor uoči svečane sjednice za Dan Općine Školski pjevački zbor na otvorenju obnovljene škole u Banićevcu

109

­ 4. svibnja 2006. drugi nastup na Glazbenim svečanostima u Slavonskom Brodu.­ 12. travnja 1997. treći nastup u Novoj Gradiški; nažalost, ovo je bila zadnja organizacija Svečanosti i

dolazi do gašenja što će se pokazati kao velika geška i propust koji će imati loše posljedice za kvalitetu zbornog pjevanja i orkestralnog sviranja u cijeloj regiji.

­ U okviru rada glazbene kulture svakako treba spomenuti nekoliko priredaba priređenih u školi pod nazivom “Mikrofon je vaš” koja je pobudila veliki interes učenika škole.

­ Na Novogradiškom glazbenom ljetu od 2000. pa do danas nastupilo je nekoliko naših učenika koje je uvježbavala naša učiteljica glazbene kulture Katarina Piljić.

­ U lipnju 2002. izveden je izlet velikog pjevačkog zbora u Istru i organiziran nastup na priredbi “Čakavski sabor” u Žminju. Na izletu je bio i veći broj učitelja škole.

­ Nastup VPZ­a i literata 9. listopada 2007.; izveden kratki program pri otvaranju Industrijske zone u Cerniku.

­ 22. prosinca 2006. prijam kod župana Šime Đurđevića u velikoj vijećnici Brodsko­posavske županije; uz pozdravnu riječ nekoliko prigodnih pjesama otpjevao je VPZ. Tom prigodom je kao poklon županu uručena košara sa slavonskim specijalitetima.

Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje

Otvorenje Industrijske zone u Cerniku Program za Smotru učeničkih zadruga u Cerniku 2008.

110

Folklorna skupinaOdrastali smo u duhu vremena koje nestaje i uskoro će se u cijelosti izgubiti. U živom sjećanju su nam

slavonski seoski običaji, prigodni i blagdanski zvuk pjesme i tamburice koji se širi i odzvanja obroncima zasađenih vinograda i voćnjaka, ples, kolo i pjesma pred crkvom i ljepota ruha i nošnji naših mladića, djevo­jaka i snaša, zadirkivanja i podbadanja bećara, napjevi, poskočice i običaji za svaku priliku u mnoštvu životnih događanja. Dobili smo u nasljeđe silno bogatstvo običaja, folklora, ruha i etnoloških vrijednosti.

Novo vrijeme nosi svoja obilježja, donosi novi duh, novi način života, nove navike i običaje. A mi, koji smo prošli to lijepo razdoblje naše povijesti življenja, sa sjetom se sjećamo prohujalog vremena. To nas je po­taknulo i obvezalo sačuvati od zaborava našu baštinu kao tradiciju koju možemo prezentirati globaliziranom svijetu.

Iz tih smo poriva 1992. ponovno osnovali folklornu družinu i s velikim žarom nastavili popunjavati et­nografsku zbirku škole. U početku je folklornu skupinu uspješno vodila učiteljica Reza Benković, a rad je una­prijedila učiteljica Branka Klašnja. Folklor je nastupao redovito, uz veliku pozornost publike, na priredbama za Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje i za Dan škole. Nastupali su i u drugim prilikama, kao na primjer za Dan općine i u drugim prigodama.

Nemjerljiva je vrijednost što radom u folkloru upoznajemo djecom s etnografskom baštinom, učimo ih osnovama i obilježjima narodnoga plesa, običajima i igrama djece ovoga dijela Slavonije. Razvijamo glazbeni ukus, ljubav prema tamburi i, što je najvrjednije, čuvamo folklornu i etnografsku tradiciju ovoga kraja od zaborava.

Nastupi folkorne skupine na priredbama

111

Literarna družinaBogatstvom nastupa, od svih INA grupa, izdvaja se literarna družina škole. Iza jednog nastupa slijedi

drugi, i tako od početka do kraja školske godine. Redovito nastupaju kao gosti na dječjim manifestacijama sličnim našim Susretima, u Žminju, Zlataru, Muću i Primoštenu. Narodnim nošnjama, tamburicom i tek­stovima predstavljaju Slavoniju i njeno etnografsko bogatstvo. Njihovi nastupi su uvijek lijepo prihvaćeni, popraćeni znatiželjom i burnim pljeskom. Sudjeluju u obilježavanju blistave pobjede hrvatske vojske u Do­movinskom ratu “Akcija Šagovina” i obilježavanju osnivanja Psunjske satnije. Redovito nastupaju na smotri Lidrano, a postignute uspjehe možete pogledati u posebnoj tablici INA. Uvijek su spremni i za druge nas­tupe. Teme njihovog pisanja su raznolike i široke. Posebno valja istaći njegovanje domoljublja, rodoljublja, čovjekoljublja i bogoljublja u njihovu pisanju.

Dramsko-recitatorska družinaKao nositelj svih školskih priredaba nezaobilazna je dramsko­re­

citatorska družina koju je od 1983. do umirovljenja 2007. vodio učitelj Alojzije Aga.

Raznoliki aktualni igrokazi, skečevi i dosjetke koje su učenici izvodi­li za Dan škole i Susrete malih pjesnika Slavonije i Baranje, oduševljavali su Cerničane i njihove goste. Nezaboravan je bio nastup za svečano otvaranje školske športske dvorane i za oproštaj s voditeljem družine Alojzijem Agom 2007. prigodom njegovog odlaska u mirovinu. Rad je ove družine bio osobito cijenjen u Zlataru gdje je redovito nastupala četrnaest uzastopnih godina na Danima kajkavske riječi i gdje je Alojzije Aga stekao mnoga priznanja na povezivanju štokavske slavonske riječi i kajkavskog narječja. O tome su svjedočili i pisali Stjepko Težak, Joža Skok te urednica Modre laste Željka Horvat.

Alojzije Aga je školi pribavio laskavu titulu jedinog učitelja koji je 2002. dobio ministrovo Priznanje za rad u prosvjeti. Dva je puta sa svo­jom družinom bio sudionik državnih susreta Lidrano u Zadru i Zagrebu. Također, bio je i dugogodišnji uređivač kulturno­umjetničkih programa za sve javne nastupe škole za koje je također napisao niz konferansi.

Dramsko-recitatorska družina s voditeljem

Alojzijem Agom

Literarna družina s voditeljicom

Nadom Došlić

Nastup literata na obilježavanju obljetnice Psunjske satnije

Dramsko-recitatorska družina nastupa na priredbi za sv. Nikolu

112

Ostala događanja u kulturnoj i javnoj djelatnosti

Likovne kolonije U rujnu 1997. smo u suradnji s Franjevačkim samostanom organizirali likovnu koloniju. Sudjelovalo je

27 likovnih umjetnika. Franjevački je samostan pružio smještaj, a ostale je obveze preuzela škola. Izdali smo Katalog radova koji smo promovirali uoči Susreta malih pjesnika Slavonije i Baranje. Promociji je prisustvovao velik broj likovnih stvaralaca i mještana.

Škola je 6. i 7. rujna 2003. samostalno organizirala likovnu koloniju. Svi sudionici su prenoćili u Franjevačkom samostanu, a ostalo je organizirala škola. Sudjelovali su članovi likovne udruge “Berislavić” iz Slavonskog Broda te “Petrović” iz Rešetara. Svaki je sudionik po dolasku poklonio školi jedan umjetnički rad, a ostavili su i sve ra­dove koji su nastali za vrijeme trajanja kolo­nije. Nažalost, zbog nedostatka financijskih sredstava, nismo mogli tiskati katalog.

Umjetnici u akciji

Likovna kolonija 1997.

Umjetnik Josip Vukojević

Katalog Likovne kolonije 1997.

Likovna kolonija 2003.

113

Što smo željeli postići našim javnim nastupimaU školi smo obilježavali značajne obljetnice iz hrvatske povijesti. Cilj je obilježavanja upoznati učenike

s velikanima hrvatske povijesti koji su je kreirali, koji su u svom vremenu i danim okolnostima bili putokaz budućim generacijama, te koji su kao takvi, zaslužni za opstojnost hrvatskoga naroda. Potrebno je djecu poučiti zašto su Hrvatsku smatrali “predziđem kršćanstva” i činjenici da su Hrvati svojim stvaralaštvom i kulturom pripadali europskom miljeu. Želimo ih poučiti kako smo se svojom greškom i političkom glupošću otrgli od zapadne provencijencije i ušli u balkanski glib velikosrpske dominacije. Naši bi učenici trebali znati da smo imali svoje pismo, pisce i tiskane knjige prije onih koji nam danas u mnogim sferama društvenog života daju lekcije. Posebna nam je obveza pravilno tumačiti i učiti noviju povijest, Domovinski rat, uzroke i posljedice toga rata i slaviti velikane koji su svojom žrtvom i sposobnošću stvorili Republiku Hrvatsku. Ne smijemo dozvoliti da počinjene greške budu polazište za ocrnjivanje domovine i dovođenje domovine u pitanje. To je najmanje što možemo učiniti da bi bili dostojni žrtve svih koji su za slobodnu domovinu ginuli i čeznuli kroz vjekove. Svaka od ovih tema je dobro došla na našem javnom nastupu i predstavljanju života i rada škole.

U javnim nastupima bilježimo i uspjehe naših učenika na natječajima likovnog i literarnog stvaralaštva.

Kao poseban uspjeh tako izdvajamo izbor likovnih radova naših učenika u natječaju “Likovi iz bajki Ivane Brlić Mažuranić” ( Josipa Jugović). U likovnom natječaju Turističke zajednice Slavonski Brod “Volim Hrvatsku” naš učenik Danijel Terzić dobio je nagradu za svoj rad i svečano mu je uručeno priznanje u Slavon­skom Brodu. Mentor učenika bio je učitelj likovne kulture Mišo Gusić.

Uređeni panoi: literarni i likovni radovi

Doček požeškog biskupa Antuna Škvorčevića Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje

114

ŠKOLSKA UČENIČKA ZADRUGA

Škola od svog postojanja odgaja đake i primjerenim metodičkim postupcima oblikuje znanje, spo-sobnosti, interese, radne navike, vještine i vrijednosti, među kojima se izdvajaju poduzetnost, inventivnost, marljivost i upornost, dakle sve ono što je suprotno besadržajnom provođenju

slobodnog vremena mladeži. U cilju takvih stremljenja koristila je različite organizacijske oblike i formirala društva različitog sadržaja rada. Po uspješnosti treba izdvojiti proizvodne školske zadruge sa različitim proizvodnim sadržajima rada.

Školskim zadrugama prethodili su školski vrtovi koji su u različitim razdobljima školstva imali vrlo značajnu odgojnu i gospodarsku ulogu. Uz odgojnu ulogu vrtovi su mjesto za povezivanje s nastavom i za praktično provjeravanje teoretskog znanja stečenog u školi. Dakle, vrtovi su imali općenastavni i gospodarst­veno­proizvodni karakter. Vrtovi su mjesto gdje učenici razvijaju radne navike, uviđaju svrhovitost rada i stječu teoretska i praktična životna znanja koja će ponijeti i primijeniti u svom roditeljskom domu. Školski vrtovi su trebali svojim primjerom biti uzor koji su slijedili učenici i mještani, što je unapređivalo izgled domaćinstava i mjesta u cjelini.

U svakom slučaju školski su vrtovi odigrali vrlo pozitivnu ulogu u gospodarskom i odgojnom smislu. Krajem 19. st. i početkom 20. st. školskim je vrtovima poklanjana posebna pozornost. Škole su imale obvezu posjedovanja i uređenja školskog vrta. U čl. 38. Zakona o ustroju pučkih školah i preparandijah za pučko učiteljstvo u Kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji iz 1874. godine stoji:

“Uza svaku obću pučku školu mora za praktično vježbanje učenikah u gospodarstvu biti školski vrt, zatim gombalište i zdenac za piće i kućnu upotrebu učiteljevu.” (Matijević 1996.)

Kao odraz Zakona i poštivanja i proizvodnje istog, u Ljetopisu škole iz 1875./76. zapisano je:

Da je Zakon pokrenuo niz aktivnosti u školi i Općini, možemo iščitati po sljedećim zapisima iz1880./81.:

Banska uprava nezadovoljna stanjem školskih vrtova 1883. izdaje opširan Naputak za uređenje školskih vrtova. Ovaj Naputak obvezuje općine da osnuju školske vrtove. Općine trebaju osigurati sredstva za ograđivanje školskih vrtova i plaćanje težaka za teški fizički rad. Učenicima ostaje posao oko proizvodnje voća i povrća. No i dalje ostaje obveza proizvodnje i podjele voćnih sadnica.

115

Tablica: Podaci o uzgoju sadnica voća, dudova i vinove loze u razdoblju 1882. - 1910.

(Podaci pronađeni u Ljetopisu škole)

Školska godina

Zasađeno divljaka ili uzgojeno

iz sjemena

Oplemenjenih kalemljenjem ili okuliranjem

Izvađeno i podijeljeno

voćaka

Uzgojeno dudovih sadnica

Izvađeno podijeljeno

dudovih sadnica

Uzgojeno sadnica vinove loze

(sadnica korjenjaka)

Podijeljeno korjenjaka

1882./83. 214 108 -1883./84. 220 62 621884./85. 40 160 481885./86. 2000 630 -1886./87. 2000 1584 1891887./88. 2000 1800 270 8001888./89. 1500 1720 280 590 901889./90. 2000 1300 878 1000 1841890./91. 1600 1200 466 2500 3091891./92. 1500 1170 371 2000 4281892./93. 800 700 154 1500 4501893./94. 1000 1000 200 3000 3001894./95. 1000 800 60 3000 1001895./96. 1000 400 723 2690 3011896./97. 500 100 1837 1000 14131897./98. Nema podataka1898./99. Nema podataka

1899./1900. 800 400 30 233 713 501900./01. 1400 76 306 189 100 901901./02. 859 236 -1902./03. 1000 200 - 4001903./04. 1500 400 - 4001904./05. 100 200 - nešto1905./06. 1200 - - nešto1906./07. nešto nešto1907./08. nešto nešto1908./09. nešto1909./10.1910./11. Škola nema školskog vrta1911./12. Škola nema školskog vrta

Vrtovi su u tom vremenu imali uglavnom proizvodni karakter, nalagali su uzgoj sadnica u što većem broju i besplatnu podjelu mještanima. Svrha je bila promijeniti sorte voća i povrća te potaknuti učenike i mještane na što veći uzgoj.

Učiteljima je to bila teška i velika obveza. Djeca nisu imala ni znanja ni snage za tako veliki rad, a općine su se oglušile u plaćanju rabote. Učitelji nisu stizali, uz učiteljski rad, obaviti toliki posao. Da je obujam posla bio značajan, pokazat ćemo tablicom:

116

Učitelji su bili sve nezadovoljniji, nisu mogli izdržati toliki obvezujući teret i nastojali su zadržati samo pedagošku svrhovitost vrtova. To je značilo smanjenje površina i uzgoj samo potrebnog za obuku djece.

Razdoblje između dvaju ratovaŠkola nije imala školski vrt od 1911. Vidjeli smo da je rad u školskom vrtu prekomjerno opterećivao

učitelja. Jedva je stizao, uz učiteljski rad, raditi u školskom vrtu. Međutim, novi školski Zakon donesen 1929. člankom 22. određuje da “općine imadu svakoj narodnoj školi dati zemljište za praktičnu poljoprivrednu nastavu.” A članak 52. naređuje: “Uza svaku seosku narodnu osnovnu školu, a po mogućnosti i uz druge mora biti školski vrt, koji ima služiti u opće nastavne svrhe.” (Zakon o narodnim školama u Kraljevini Jugoslaviji)

Nastavni plan iz 1933. predvidio je nastavni predmet Opća poljoprivredna pouka. Naravno da je plan pred­meta bio vezan uz školske vrtove.

Zakon će potaknuti upravljajuće učitelje da ponovno pokrenu osnivanje školskih vrtova. Tome svjedoči zapis u Ljetopisu iz godine 1930./31.

Pretpostavljamo da je pokretanje rada školskih vrtova ostalo samo na pokušaju, budući da nema nikakvih zapisa o radu i uspjesima. Ravnajući učitelj iz toga vremena, Dragan Begović pokazivao je sklonost prema glazbi i pokrenuo je značajnu glazbenu i javnu djelatnost u školi i mjestu. U tom razdoblju bilježimo brojne priredbe i javne nastupe. Zato pretpostavljamo da je rad učeničkih zadruga zanemaren i ostao samo zabilježen kao pokušaj opravdanja pred prosvjetnom vlasti.

Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata Nakon rata i proglašenja Federativne Narodne Republike Jugoslavije, došlo je do promjene društveno­

­političkog uređenja. Izgrađuje se društvo proletarijata na temeljima marksizma, komunističke ideologije a nositelji su mu Tito i Partija. Školski vrtovi su u potpunosti zanemareni i nema ih u školama. Postupno se od četverogodišnje škole uvodi šestogodišnja pa osmogodišnja. Nastavnim planom i programom uvode se slo­bodne aktivnosti. U okviru slobodnih aktivnosti formiraju se grupe sa sadržajem rada u školskim vrtovima. Vjerojatno se formiraju i prve učeničke zadruge u okviru kojih rade spomenute sekcije. To možemo potvrditi zapisom u Izvještaju o uspjehu i stanju škola na kraju školske godine 1959./60. Općine Nova Gradiška u kojem se navodi: “Stečeno znanje primjenjivano je u školskom vrtu i učeničkim zadrugama. U ovome području veliku pomoć pružale su didaktičke parcele pri školama. Činjenica je da didaktičke parcele nisu postojale kod većih škola što je slučaj u Novoj Gradiški, Cerniku i Rešetarima iako su postojale mogućnosti da se iste oforme.”

U istom izvješću, u poglavlju učeničke zadruge zapisano je: “Učeničke zadruge u Vrbju, Cerniku, Mačkovcu i Rešetarima imale su samo proizvodne parcele a pokusne parcele uopće nisu imali što je nepravilno, jer je odgojno

117

obrazovna uloga u ovakvim zadrugama zapostavljena a i povezivanje teoretskog znanja s praktičnim je nepotpu-na. Nepravilna je orijentacija samo na jednostranu proizvodnju, ali nije dobro ni svaštarenje tj. formiranje mnogo ogranaka sekcija u zadruzi.”

Zanimljivo je da u izvješćima o radu škole nismo pronašli ništa o radu Učeničke zadruge. Na osnovu sjećanja učenika škole i živućih učitelja obnovljen je rad Učeničke zadruge 1957. s dvije sekcije, poljoprivredna i voćarska. Zemljište s parcelama i voćarskim rasadnikom nalazilo se na Urijama u blizini starog groblja. Vrt je bio ograđen betonskim stupovima i pletenom žicom. Uzgajale su se sadnice autohtonog voća iz divljaka i sje­mena te su se oplemenjivale kalamljenjem i okuliranjem. Vrt su, u okviru društveno korisnog rada, održavali učenici. Voditelji vrta bili su učitelji Josip Kovačević, Miloš Miljević i upravitelj škole Zlatko Prelovšek. Nep­oznata je godina prestanka održavanja vrta.

Po sjećanju, dio je učenika obučavan u pčelarstvu, u privatnim pčelinjacima učitelja Josipa Kovačevića i Miloša Miljevića. U idućim je godinama vjerojatno došlo do gašenja Zadruge i radile su samo sekcije na održavanju okoliša i cvijeća.

Useljenjem u novu školsku zgradu 1973. formirane su sekcije s programima uređenja okoliša i interijera škole. Pre­ma dostupnim podacima, fotoalbumima i sjećanjima učitelja, u višegodišnjem su razdoblju radile slijedeće sekcije: čuvari prirode, cvjećari, ratari, vezilje, tapiserija, hortikultura, gljivari, ratarsko­povrtlarska skupina, modelari i likovna skupina. Sve nabrojene sekcije nisu radile u kontinuitetu, nego su formirane prema trenutnim potrebama, sposobnostima učiteljskog kadra i godišnjim zaduženjima učitelja. Rezultati rada tih sekcija su i da­nas vidljivi po uređenosti okoliša škole, a i u nekim elementima uređenja interijera škole. Najbolji su dokaz uspješnosti priznanja koja je škola dobila za lijepo uređen okoliš (vidi str. 122­123). Voditelji nabrojenih sekcija bili su učitelji Kata Glokević, Kruno­slav Urban, Mirjana Gazda, Branka Zorić i Franjo Jugović.

1980. je osnovana pčelarska sekcija i formiran pčelinjak. Sekciju je vodio pedagog škole Dragutin Šimota, poznati pčelar novogradiškog kraja. Pčelinjak se ugasio 1984. odlaskom Dragutina Šimote u Novu Gradišku.

U to su vrijeme učenici, prema programu rada, trebali odra­diti određeni broj sati društveno­korisnog rada. Organizirane su radne akcije branja grožđa, kukuruza i sakupljanja žira. Za potrebe društveno­korisnog rada škola je od Mjesne zajednice Cernik dobila zemlju na Lukama (preko puta groblja) površine pola jutra. Sijani su različiti usjevi: kukuruz s grahom, pšenica, ječam i dr. Jedne godine zasijana je mrkva, a rezultat je bio slab. U tom je vremenu svaki razred imao eksperimentalnu gredicu, a plodove je koristila školska kuhinja. Velik problem u održavanju vrta i eksperimentalnih gredica bio je ljetni period u vrijeme učeničkih praznika. U tim bi mjesecima vrt zatravnio i plodovi bi propadali.

Za potrebe održavanja školskog vrta nabavljen je motokul­tivator sa svim priključnim strojevima. Zbog teškoća održavanja vrta u ljetnom periodu, postupno se odustajalo od razrednih eksperimentalnih gredica. Zemlja se i dalje zasijavala raznim usjevima, ali su troškovi uglavnom bili veći od zarade. To je postao veliki teret škole i 1991. odustalo se od obrade. Odustajanju je doprinio Domovinski rat i teškoće u organizaciji nastave.

Rad Eko-grupe

Voćar u akciji

118

U tom su vremenu zabilježeni i nastupi naših učenika na smotrama učeničkih zadruga. Sudjelovali su na prvoj smotri učeničkih zadruga u Osnovnoj školi Ljudevita Gaja u Novoj Gradiški. Iz dokumentacije znamo da su sudjelovali i na Osmoj smotri učeničkih zadruga Republike Hrvatske u Petrinji od 28. do 30. rujna 1989. Učenike su vodili: Krunoslav Urban, Mirjana Gazda i direktorica škole Dušanka Paurević.

Od 1991. u školi su radile sekcije: cvjećari, vezilje, hortikulturalna, eko sekcija, modelari. U programima je planirano održavanje i uređenje okoliša i interijera škole. Voditelji sekcija bili su Mirjana Gazda, Ankica Matošević, Franjo Jugović, Mijo Jedličko, Ksenija Savi i dr. Mijenjali su se ovisno o drugim zaduženjima u školi. Idejama i radom unaprijedili su izgled okoliša koji je mnogim namjernim i nenamjernim prolaznicima služio kao primjer dobro uređenog školskog okoliša i vrta. Za postignuća smo primili mnoga priznanja i na­grade.

Obnavljanje rada Učeničke zadruge Izgradnjom školske športske dvorane u koju smo uselili 2004., povećala se površina zemljišta okoliša

škole koju je trebalo hortikulturalno urediti. Dobili smo pet međusobno neovisnih cjelina: perivoj ispred škole, školski prometni poligon, zemljište između dvorane i potoka, zemljište uz školsko igralište i zemljište između dvorane i ulice. Pojavila se i potreba uključivanja djece u suvremenu poljoprivrednu proizvodnju, u povrtlarstvo i voćarstvo te potreba primjene novih agrotehničkih mjera. Iz navedenih smo se potreba odlučili obnoviti Učeničku zadrugu sa sljedećim sekcijama: eko sekcija, cvjećari, lončari, vezilje, modelari, voćari,

Izložbeni stol Učeničke zadruge “Lipovica”

Rad cvjećara na okolišu škole Praktična obuka voćara na plantaži krušaka Stanka Lazića

119

ratarsko­povrtlarska i pčelari. Imenovali smo voditelje, učitelje razredne nastave koje smo prethodno oslo­bodili nekih poslova i zadužili ih radom u Učeničkoj zadruzi, a tome je doprinijela i činjenica da svi rade u jednoj smjeni.

Osnivanje Učeničke zadruge smo obavili na osnovi Pravila rada učeničke zadruge. Prvi sastanak Privre­menog odbora održali smo 6. prosinca 2004. Privremeni odbor pripremio je svu dokumentaciju za obnavlja­nje rada zadruge i donio program rada. Obnoviteljska je skupština održana 18. siječnja 2005. Na njoj je usvojen plan i program rada sekcija, program rada Učeničke zadruge i izabran je Zadružni odbor u čiji su sastav ušli: Mato Ordanić, Ksenija Savi, Dajana Kudra, Martina Valešić, Branko Tomek, Štefana Štrk, Janja Kulić, Mijo Jedličko i Mirjana Gazda. Od učenika u Zadružni su odbor imenovani: Monika Mrkonić i Ivana Josipović, a od predstavnika mjesnih odbora Dražen Knežević iz Banićevca i Stipo Zebić iz Šumetlice. Jednoglasno je usvojeno ime zadruge “Lipovica” koje je potvrđeno glasovanjem svih učenika škole.

Ustroj Učeničke zadrugeUčenička je zadruga ustrojena prema Pravilima rada učeničke zadruge. Za rad je odgovoran predsjednik

koji ima velike ovlasti u kreiranju rada Zadruge, formiranju radnih skupina, vođenju financijskog i materijal­nog poslovanja, a odgovoran je i za organizaciju rada te predstavljanje i prezentaciju rada Zadruge.

Upravni odbor razmatra i donosi plan rada, konkretizira radne zadatke skupina, prati rad grupa, vodi računa o načinu i vremenu predstavljanja postignuća, donosi odluke o javnim nastupima i dr.

Povrtlari na radu u školskom vrtu

Zajednički ručak nakon smotre u Velikoj Kopanici Rad lončara u lončarskoj radionici

120

Voditelj Učeničke zadruge pomaže u organizaciji rada skupi­na, pomaže voditeljima grupa u donošenju godišnjeg plana rada, organizira smotre, izložbe i druge nastupe, piše izvješća o radu, zastupa Zadrugu u svim prilikama i sudjeluje na seminarima i stručnim skupovima.

Vrhovni upravni organ Učeničke zadruge je Skupština zadru­ge koja razmatra i usvaja izvješće o radu i financijska izvješća te donosi plan rada za tekuće razdoblje. Na skupštini se bira i Up­ravni odbor. Skupština se održava jednom godišnje, a prisutni su svi zadrugari, voditelji i vanjski suradnici.

Učenička zadruga naše škole održava okoliš i inovacijama unapređuje izgled okoliša i školskog vrta. Zbog uspješnosti rada, grupe Učeničke zadruge se međusobno ispomažu na poslovima

koji su nedjeljivi. U rad Učeničke zadruge uključuje se i pomoćno osoblje škole na težim fizičkim poslovima održavanja i u radu s mehanizacijom. Najbolje rezultate uspješnosti rada procjenjuju mještani i slučajni pro­laznici, jer se na osnovu uređenosti procjenjuje odnos prema okolišu i utvrđuju radni rezultati grupa Zadruge. Danas je školski park s klupama ugodno mjesto za odmor brojnih mještana, slučajnih prolaznika i majki s djecom. Naš vrt izaziva pozornost i posjećuju ga mnogi mještani i nenamjerni prolaznici.

Radna postignuća Učeničke zadruge2004./2005.

zemljani radovi na izgradnji umjetnog jezera,•priprema zemljišta za školski vrt i rasadnik,•pripremljeno zemljište za sadnju živice,•počela izrada makete Cernika.•

2005./2006. uređen školski vrt s nasadama povrća i ljekovitog bilja,•formiran je rasadnik i prvi put oplemenjene divlje podloge kalamljenjem i okuliranjem autohtonim •voćem,posađeno sedam starih sorti jabuka između potoka i dvorane,•zasađeno 100 dužnih metara živice, •uređeno umjetno jezero s vodotokom i umjetnim izvorom vode (zatvoreni sustav cirkulacije),•izrađen dio makete Cernika u mjerilu 1:500,•formiran je pčelinjak.•

2006./2007.opremljena je lončarska radionica lončarskim kolom i električnom peći za pečenje keramike,•uređena je lončarska radionica, •uređena staza s betonskim elementima u školskom vrtu (elemente darovao školi Zdenko Mlađen),•uređen je prostor oko školskog športskog igrališta.•

2007./2008. posađena živica od čempresa duž staze uz potok,•uređen bakin vrt iznad sportskog igrališta,•izgrađen mostić preko vodotoka u vrt.•

2008./2009. zbog obnove školske zgrade prekinuti svi radovi na uređenju okoliša.•

Prodajna izložba Učeničke zadruge na ocjenjivačkoj Smotri vina u Cerniku

121

Nastupi i uspjesi Učeničke zadruge2006. godina – Četvrta međužupanijska smotra učeničkih zadruga u Lužanima.

Rad zadruge su predstavili: vezilje (Monika Mrkonić i Kristina Valešić), cvjećari (Ivan Barjaktarević) i voćari (Antonio Jurković). Osvojili smo četvrto mjesto i po broju bodova smo mogli biti pozvani na Državnu smotru učeničkih zadruga.

2006./2007. – prijavili smo naš program opremanja lončarske radionice na raspisani natječaj T­com­ a kojim se sufinanciraju školski programi. Naš je program prihvaćen i dobili smo donaciju od 25.000 kuna. Za ta sredstva kupili smo lončarsko kolo i električnu peć za pečenje keramike kapaciteta 200 litara. Uredili smo lončarsku radionicu u potkrovlju dvorane.

Za obuku djece i učitelja za rad na lončarskom kolu i pri­pre mu gline angažirali smo lončara Ivu Serdara iz Kujnika. On je organizirao tečaj, (obuku) koji su polazili učitelji Mišo Gusić i Robert Vujica te veći broj djece. Ovim aktivnostima vrati li smo lončarstvo, po kojem je Cernik bio nadaleko poznat.

2007. – Peta međužupanijska smotra učeničkih zadruga u Velikoj Kopanici.

Rad UZ su predstavili lončari Marko Žakić i Ivan Trupinić, a vezilje Monika Mrkonić i Bernarda Đurić.

U kategoriji istraživačkih radova predstavili smo eko pro­jekt: “Vode tekućice u Općini Cernik i eko­zaštita”. Projekt su prezentirale učenice Josipa Jugović i Lucija Živković. Projekt je prošao nezapaženo iako je vrijednost projekta nepobitna. Po broju osvojenih bodova, zauzeli smo treće mjesto i predloženi smo za Državnu smotru.

2008. – Šesta međužupanijska smotra učeničkih zadruga u Cerniku. Rad UZ su predstavili: Vesna Matošević – organizacija rada Učeničke zadruge, vezilje – Monika Mrkonić i Kristina Valešić i lončari – Ivan Dukanović i Marko Žakić. Osvojili smo drugo mjesto i predloženi smo za sudjelovanje na Državnoj smotri učeničkih zadruga.

Izložbom smo naših radova sudjelovali na ocjenjivačkoj Smotri rakija u domu u Cerniku. Naša izložba radova je izazvala veliku pozornost i prodali smo veliki broj lončarskih proizvoda.

Sudjelovali smo na Državnoj smotri učeničkih zadruga u Poreču. Rad zadruge su predstavili su Vesna Matošević, Tomislav Dokuzović i Andrea Vlainić, a voditelji su bili učitelji: Katarina Piljić, Štefana Štrk i Mišo Gusić.

2009. – Sedma međužupanijska smotra UZ u Oriovcu. Rad UZ su predstavili keramičari, lončari i vezilje. Zauzeli smo drugo mjesto i predloženi smo za Državnu smotru učeničkih zadruga.

S izložbom učeničkih radova sudjelovali smo na drugoj ocjenjivačkoj Smotri vina u školskoj športskoj dvorani u Cerni­ku.

Sudjelovanje na Državnoj smotri UZ u Puli. Rad UZ pred­stavili su učenici Tomislav Dokuzović, Andrea Vlainić i Marina Podkonjak, a voditelji su bile učiteljice Katarina Piljić i Klemen­tina Đurić.

Državna smotra učeničkih

zadruga u Puli

Lončari

122

Priznanja i nagradeOkoliš škole i vrt privlače pozornost budući da izgledom pružaju ugođaj ugodan

za boravak i odmor. Okoliš je postao znak prepoznatljivosti škole. Prepoznati smo od Povjerenstva za vrednovanje okoliša i školskih vrtova pa je škola za uređenost do sada dobila sljedeća priznanja:

1973./1974. Za primjereno estetsko uređenje škole: Dodjeljuje Republički odbor akcije Higijena i estetsko uređenje odgojno-obrazovnih ustanova i njihove sredine

1976./1977. Za primjereno održavanje higijene i kvalitetno estetsko uređenje odgojno obrazovne ustanove i okoliša Dodjeljuje Republički odbor akcije Higijena i estetsko uređenje odgojno obrazovnih ustanova i njihove okolice Republička samoupravna interesna zajednica odgoja i obrazovanja SR Hrvatske

1978. Za uspješno sudjelovanje u akciji 1968. ­ 1978. ­ deset godina akcije higijena i estetsko uređenje odgojno­obra­zovnih ustanova i njihove okoline Dodjeljuje Republički odbor akcije: Higijena i estetsko uređenje odgojno obrazovnih ustanova i njihove okoline Socijalističke Republike Hrvatske

1979. Nagrada za uspješno estetsko uređenje unutrašnjeg i vanjskog prostora Dodjeljuje Republički odbor akcije: Higijena i estetsko uređenje odgojno obrazovnih ustanova i njihove okoline

1995./96. Priznanje Za sudjelovanje u akciji obnove školskih vrtova Slušaj kako zemlja diše i uzoran školski vrt dodjeljuju: Ministarstvo prosvjete i športa, Ministarstvo turizma, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i HRT.

123

30. studenog 2001. Donji Martijanec Priznanje Slušaj kako zemlja diše Za sudjelovanje u natječaju Najljepši školski vrt 2001. Dodjeljuju: HRT i Ministarstvo prosvjete i športa

15. studenog 2003. Metković Priznanje Slušaj kako zemlja diše Za uspješno sudjelovanje u natječaju Najljepši školski vrt 2003. Dodjeljuju: HRT i Ministarstvo prosvjete i športa

25. studenog 2005. Đurđevac Najljepši školski vrt 2005. Diploma za uspješno sudjelovanje Dodjeljuju: HRT i Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa

27. listopada 2006. Split Najljepši školski vrt Priznanje za izuzetno uspješno sudjelovanje u projektu “Najljepši školski vr­tovi” Dodjeljuju: HRT i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

Listopad Vukovar – Plaketa Slušaj kako zemlja diše Najljepši školski vrtovi Pobjednik Najljepši obnovljen školski vrt nakon rata

Uručenju priznanja i nagrade u Splitu bili su prisutni voditelji grupa Učeničke zadruge za koje je škola u svojoj režiji organizirala dvodnevni izlet u Split. Domaćin i voditelj kroz Split i okolicu bio je naš prijatelj, ravnatelj škole u Primoštenu Nedjeljko Marinov, inače naš stalni gost na Susretu malih pjesnika Slavonije i Baranje.

2008. ­ predsjednica Povjerenstva za vrednovanje vrtova u natječaju HRT i Mini­starstva znanosti, obrazovanja i športa izdala je monografiju ”Najljepši školski vrtovi u Hrvatskoj”. Počašćeni smo što se i vrt naše škole našao među 100 najuređenijih vrtova u Republici Hrvatskoj. Promociji monografije prisustvovao je u prostoriji HRT ravnatelj škole.

124

Povodom 10. obljetnice izdan je Zbornik Susreta malih pjesnika Slavonije i Baranje

125

SUSRETI MALIH PJESNIKA SLAVONIJE I BARANJE

A radost radosnaBila je u nama,U malim pjesnicimaKo Slavonija i BaranjaŠiroka i prkosna.

Od ideje do ostvarenja

Susreti su ponos škole i Cernika. To je dječja priredba literarnog stvaralaštva poznata širom do-movine, naročito u Slavoniji i Baranji. Vole je mali literati, potiču učitelji škola, a podržavaju mnogi prijatelji škole. Danas, kada je priredba opće prihvaćena u široj zajednici, lijepo se pris-

jetiti kako je rođena ideja takve priredbe i kako je realizirana.

Prigodom jednog sastanka Društva za očuvanje kulturne baštine u školi, član toga društva Tomislav Đurić, počasni građanin Cernika, predložio je da se škola prihvati organizacije dječje manifestacije literar­nog stvaralaštva. Na ideju je došao upoznavši bogatstvo rada izvannastavnih aktivnosti u školi i na osnovi informacija o uspješnoj višegodišnjoj organizaciji smotre malih literata u školi. Predložio je da se škola pri­hvati organizacije literarnog stvaralaštva po uzoru na slične za čakavsko govorno područje u Žminju i ka­jkavsko u Zlataru. Po njegovu mišljenju uz ča i kaj nedostajala je treća sastavnica hrvatskoga jezika što i tu je prazninu svakako trebalo popuniti. Uvjeravao je ravnatelja kako škola po svojoj tradiciji i organiziranosti ima sve mogućnosti i pretpostavke organizacije takve priredbe. Iz spoznaje ograničenih smještajnih mogućnosti u mjestu, priredbu smo locirali samo na područje Slavonije i Baranje iz čega se rodilo i proizišlo ime Susret ma-lih pjesnika Slavonije i Baranje. Ravnatelj je prihvatio prijedlog uz napomenu da mu se dostave propozicije manifestacije i da je podrži Učiteljsko vijeće svojom odlukom. Sve se odvijalo jako brzo, stigle su propozicije, a Učiteljsko je vijeće prihvatilo obvezu organizacije. Natječaj za Prvi susret raspisan je u svibnju 1994. Razaslana su pisma s pozivom i propozicijama u sve škole Slavonije i Baranje. Određen je 5. studeni kao dan održavanja Prvog susreta, istovremeno s Danom općine Cernik. Ubrzo su počeli pristizati literarni radovi i odstupanja u organizaciji više nije moglo biti. Imenovali smo Izborno povjerenstvo u koje su ušli profesori dr.sc. Stjepko Težak i dr.sc. Joža Skok te književnik Tito Bilopavlović; svi odreda poznati i priznati ljudi u svijetu knjige i

Izborno povjerenstvo: Ivan Slišurić, predsjednik,

Mato Ordanić, ravnatelj,

Tito Bilopavlović i Željka Horvat Vukelja,

članovi povjerenstva

Podizanje zastava na otvorenju Susreta

126

stvaralaštva što je susretu dalo poseban dignitet. Ubrzo se Povjerenstvu na funkciju predsjednika, umjesto Jože Skoka, priključio profesor mr.sc. Ivan Slišurić, novogradiški književnik i priznati kulturni djelatnik, a na­kon smrti Stjepka Težaka u Povjerenstvo je imenovana profesorica Željka Horvat, urednica u časopisu Modra lasta. U kratkom smo vremenu obavili mnoge organizacijske poslove u pripremi priredbe, tiskanju zbornika literarnih radova, priznanja, diploma i bedževa te prihvat gostiju, pripremanje domjenka za sve sudionike i dr. Prvi je susret protekao dobro, ali s dosta propusta budući da nismo imali iskustva u organizaciji. Sve smo pro­puste zabilježili, analizirali i dogovorili kako ih ubuduće izbjeći ili popraviti. Uslijedili su potom drugi i daljnji Susreti, sve do ovogodišnjeg Šesnaestog susreta. Nadamo se da će se tradicija nastaviti pošto bi bila velika šteta ugasiti ovakvu manifestaciju koja je poprimila državni i međunarodni značaj.

Petnaest bisernih godina SusretaPrvi će nam susret ostati u trajnom sjećanju po mnogim detaljima i po entuzijazmu učitelja i škole u or­

ganizaciji dječje literarne priredbe koja je nedostajala u trolistu hrvatskog narječja. O tome je Stjepko Težak u Zborniku napisao svoja razmišljanja:

“Ipak se kreće! kliknuh u sebi kad me je cijenjeni Mato Ordanić, brižni ravnatelj Osnovne škole Matije Gupca u Cerniku, pozvao da budem članom ocjenjivačkoga suda na prvom susretu malih pjesnika Slavonije i Baranje. Eto, napokon i pjesnički dječji zbor štokavskih zavičajnika poput onih u kajkavskom Zlataru i čakavskom Žminju! Moju nadu da će pjesničke iskre, uzletjevši iz dječjih srca i usta, ne samo zasjati nego i plamtjeti kao trajan pjesnički zavičajni krijes, učvrstili su pjesnički ostvaraji poslani za prvi susret, a još i više sam susret u Cerniku studenoga

1993. godine. Radost je bila to veća što sam puna dva desetljeća uzalud nagovarao znance Ličane, Imoćane, Osječane da ovakvim susretom omoguće i objavu i štokavske zavičajne riječi, koja je - bar u poeziji - standardnim jezikom zasjenjena i više od čakavske i kaj-kavske. A najviše me je obradovalo sretno stapanje slavonskoga do-moljublja s hrvatskim rodoljubljem i općim čovjekoljubljem. To je tako primjereno posvjedočila već na tom prvom susretu nagrađena pjesma sedmoškolke Marije Cindrić iz Starih Mikanovaca:”

Voljeti - najljepša hrvatska riječTi, najljepša riječi hrvatska, Ljepša od potoka, rijeke, planine.Čim to čujem, odmah se radujemi svaka mržnja umine.

Program prijatelja iz Zlatara na Prvom susretu malih pjesnika

Slavonski stol

127

Drugi je susret 1995. bio pun emocija, domoljublja, tuge i gorčine zbog nevinih žrtava branitelja, zbog progonstva i razrušene domovine, ali i pun oduševljenja blistavim pobjedama “Bljeska” i “Oluje”. Susret je snimala HRT i prikazala u dječjoj emisiji u trajanju od trideset minuta.

Vjera, ponos i snaga zablistali su u stihovima na Trećem susretu. Broj pjesnika i pjesama bio je sve veći. Cernik ih je sve čekao raširenih ruku.

Četvrti su susret uljepšale novogradiške mažoretkinje i tri duge na nebu poslije kiše. Duge su bile tema dječjeg pjesništva na sljedećim Susretima. Vedrana Majher iz Čepina napisala je pjesmu:

U Cerniku 8. studenogCernik je umivala kiša.I ona glasnija,I ona tiša.A radost radosnaBila je u nama,U malim pjesnicimaKo Slavonija i BaranjaŠiroka i prkosna,A onda nesta kiše,I pojaviše se duge dvije,U mirisu lišća žutog,I sretnim ljudimaI moje se malo pjesničko srce smije…

Peti je susret obogaćen dolaskom prijatelja riječi iz Splita te Žepča i Usore iz BiH. Stalni voditelj literata učenika Usore, uporni i neslomljivi učitelj hrvatskog jezika, pregalac za opstojnost hrvatskih programa u BiH, borac protiv asimilacije naroda, cijenjeni Anto Kovačević je u Zborniku Desetog susreta napisao:

“U dvorani Hrvatskoga doma veličanstveno, gotovo uzvišeno, odzvanjaju poetska nadahnuća onih koji tek dolaze, simbolizirajući duhovno zajedništvo Hrvata Hrvatske i Hrvata Usore i Žepča. Njihovi stihovi su čudesni spoj iste, fantazije i stvarnosti. Drage hrvatske riječi otisnute srcem postaju osmijeh duše. Nekima će ova promocija biti prvi korak u otajstveni svijet poezije, nekima će boravak u Cerniku ostati samo lijepa uspomena, ali je sasvim sigurno da će svatko od njih poslije javnoga nastupa imati više sluha i više osjećaja za svoj hrvatski jezik. Jedan jedini. Naučen od majke.

Zato se dolasku u ovaj ravničarski hram poezije raduju svi - i mali pjesnici i veliki dobronamjernici. A naročito mi, sljedbenici bana Borića, nekadašnjeg usorskog dobročinitelja i prosvjetitelja, rođenog u Cerniku...”

Stalnu je prisutnost pojedinih škola i voditelja potvrdio već Šesti susret: od Županje, Osijeka, Čepina, Slavonskog Broda, do Vrbove i Nove Gradiške, na radost škole i domaćina. Spontani su razgovori između voditelja podrška i pomoć za rad u učionici.

Sedmi je susret izrazio bogatstvo i raznolikost dječjeg stvaralaštva: od ljubavi i putovanja do maštanja, a obradovao nas je i dolazak malih pjesnika iz Tovarnika.

Podjela priznanja na Desetom susretu

Ukrasni stol

Prvi susret malih pjesnika

128

Da Susreti potiču dječje stvaralaštvo u osnovnoj školi, potvrdilo se na Osmom susretu.

Deveti nam je susret posebice drag jer su na njemu prvi puta sudjelovali mali pjesnici iz herojskog Vuko­vara. Tom je prigodom učiteljica Nada Došlić, zapisala sljedeće stihove:

Leti, leti, Vučedolska golubiceDo Dunava hrvatske granicePokloni nam za 9.Susret“slobodu i što” vukovarske dice! (učiteljica Nada Došlić, OŠ “Matija Gubec” Cernik)

Deseti susret 2003. veliki je jubilej štokavske riječi u pleteru hrvatskih narječja. Susreti su značajni i u turističkom i gospodarskom razvoju naše općine.

Uoči Susreta održan je okrugli stol na temu “Značaj i uloga Susreta na razvoj literarnog stvaralaštva u školama, razvoj kulture i međuregionalne suradnje” na koji su pozvani članovi Prosudbenog povjerenstva, voditelji literarnih grupa i škola, prijatelji iz Žminja, Muća i Zlatara, pokrovitelj, supokrovitelji, sponzori i donatori, predstavnici društveno­političkog života i brojni prijatelji. Svi su pozvani da na temu okruglog sto­la napišu svoja razmišljanja i gledanja o Susretu. Sve napisane tekstove tiskali smo u Zborniku 10. susreta. Okrugli je stol uspješno održan u Franjevačkom samostanu, u knjiškom dijelu Biblijsko­arheološkog muzeja. Po završetku okruglog stola pripravljen je domjenak za sve prisutne i podijeljena su zaslužena priznanja.

Jedanaesti i Dvanaesti susreti malih pjesnika Slavonije i Baranje posvećeni su Dragutinu Tadijanoviću – “pjesniku života” iz slavonske ravnice za stoti rođendan.

Trinaesti je susret posvećen pokojnom Stjepku Težaku, dugogodišnjem predsjedniku Prosudbenog pov­jerenstva, u znak zahvalnosti za podršku pjesničkom stvaralaštvu štokavskog govora u osnovnoj školi. Uvijek ćemo ga se rado sjećati kao dragog i dobrog prijatelja, velikog jezikoslovca i rodoljuba. Teško smo primili njegov odlazak, doživjeli smo ga kao osobni gubitak, gubitak čovjeka koji je susretima najviše dao i najviše značio, koji se susretima istinski radovao i s radošću dolazio u Cernik. Na istom su nam susretu po prvi puta u goste došli dragi prijatelji iz Primoštena. Doveo ih je naš dugogodišnji prijatelj Nedjeljko Marinov, bivši ravnatelj OŠ “Muć” koji je po dolasku u Primošten utemeljio dječju priredbu “Poj riči materinske”. Prilikom njegova prvog posjeta u Zborniku je napisao: “Uočavajući sve gore navedeno učenici i učitelji naše škole vrlo rado su se priključili Susretima malih pjesnika Slavonije i Baranje koje provodi Osnovna škola “Matija Gubec” iz Cernika. (Prvi put smo sudjelovali na 3. susretu 1996. godine, a pozvani smo sasvim slučajno, jer naša se škola našla na popisu škola Slavonije). Te godine smo pokrenuli likovno-literarni natječaj Hrvatska kulturna baština i dječji festival “Moj prvi pljesak” pa je ovo bila prigoda ponešto naučiti od starijeg brata. Od tada nismo izostali sa susreta u Cerniku, a uočili smo i mogućnosti proširivanja suradnje. Tako smo u Susrete u Cerniku i Muću uključili vodstva Općina koje

Okrugli stol u Franjevačkom samostanu

129

i brojem stanovništva i teškoćama, ali i prednostima imaju dosta zajedničkoga. Nakon toga se suradnja proširila na dobrovoljna vatrogasna društva i kulturno umjetnička društva ovih Općina. Susreti Malih pjesnika Slavonije i Baranje značajno su doprinijeli otvaranju i širenju područja suradnje, što ne znači da su iscrpljeni svi oblici. Ono gdje se uočavaju dodatne mogućnosti suradnje jest gospodarska suradnja, turizam i izletničko-lovno-rekreacijski tur-izam. U kolikoj će se mjeri iskoristiti dobre mogućnosti općina Cernik i Muć, ovisi o programima općinskog vodstva i umijeću što kvalitetnije prezentacije svojih prednosti, spremnosti na suradnju i učenje. Ovo je vrijedan primjer kako iz programa neformalne nastave nastaje vrijedno prijateljstvo koje ima široku lepezu kvalitete i iskoristivosti.”

Četrnaesti, i sljedeći Petnaesti susret nižu stihove i zbirke, žive za toplu pjesničku riječ. O tim je susretima učiteljica Nada Došlić zapisala kako su pjesme malih pjesnika i dalje “ispunjene jesenskim toplim kišama, pune radosti i smijeha, zagrljene duginim nježnim bojama s neba, ispunjene ljubavlju gostiju i domaćina.”

Tradicija održavanja Susreta nastavljena je i 2009. Šesnaestim susretom, posvećenim spomenutoj učiteljici Nadi Došlić, dugogodišnjoj organizatorici Susreta.

Ostvarivanje programa susreta

Djelatnosti školeKao kulturna i javna djelatnost, Susreti se unose u Godišnji plan i

program škole. Voditelji izvannastavnih aktivnosti u svoje planove un­ose sadržaje iz programa Susreta i od prvog dana nastave započinju s uvježbavanjem (pjevački zbor, tamburaški orkestar, literarna družina, dramsko – recitatorska družina, folkolorna družina, likovna radionica, hor­tikultura, informatika).

Administrativni djelatnici (tajnik) šalju školama propozicije natječaja, obavijesti uzvanicima, surađuju sa sponzorima i slično.

Razrednici na prvom roditeljskom sastanku govore o Susretima i uključuju roditelje u razne aktivnosti. Formira se Organizacijski odbor Susreta u koji ulaze izabrani članovi ZDŠ­a, ŠO­a i predstavnika društvene sredine. Ravnatelj brine o pokroviteljima i sponzorima te koordinira sve poslove.

UčeniciUčenici pišu pjesme, uče glumiti i krasnosloviti, uvježbavaju

zborne pjesme, dotjeruju tehniku sviranja, plešu, uče konferansu. Probe se održavaju u večernjim satima u školi, Slavinom domu i Hrvatskom domu. Informatičari tiskaju pozivnice i bedževe, obavljaju pripreme za tiskanje Zbirke, uređuju promidžbeni pano sponzora. Foto sekcija postavlja pano s fotografijama s prošlih Susreta, hortikulturarci uređuju okoliš škole i cvijeća u prostoru škole, a članovi likovne radionice uređuju središnji pano, dvoranu za priredbu i scenu za pozornicu. Pridružuju nam se i naši bivši učenici (srednjoškolci) koji popunjavaju tamburaški orkestar ili obavljaju voditeljski posao.

Susreti djeluju poticajno i kohezijski na cijelu školu budući da nas sve povezuju na istom zadatku koji “mora” biti korektno obavljen.

Ukrasni stol

Ukrasni stol: plodovi zemlje

130

RoditeljiOsim već spomenutog angažmana roditelja u Organizacij­

skom odboru, većina ih sudjeluje u pripremanju krušnih proiz­voda (kruha i kolača) za blagovanje kruha, sastavnog dijela Susreta. Roditelji iz sedam područnih škola dovoze učenike na probe, drugi prikupljaju slavonsko ruho i donose u školu (za dekoraciju), neki obavljaju sitne majstorske radove ili se prijav­ljuju za primanje djece (gostiju) u svoj dom na noćenje. Veći broj žena sudjeluje u uređenju crkve i samostanskih prostora za ovu prigodu; režu kolače, kuhaju za goste, serviraju ručak, čiste dvorane.

Društvena sredinaRavnatelj animira cerničke obrtnike i poduzetnike za prihvaćanje sponzorstva Susreta. Tu je uključeno i

poglavarstvo Općine Cernik, načelnik i dr. Obavlja se promidžba na Hrvatskom radiju Nova Gadiška, HRT­ u, u tisku i putem plakata po mjestu. Pojačava se suradnja svih cerničkih društava pa DVD obavlja redarsku i čuvarsku službu, tamburaški orkestar HPD­a “Tomislav” redovito sudjeluje u programu, Udruga “Hrvatske žene” pomaže pri spravljanju večere i ručka (neki gosti dolaze dan prije), a ukoliko financijske prilike i vrijeme dopuste, angažiraju se limena glazba i mažoretkinje iz Nove Gradiške.

Franjevački samostanOd Prvog susreta 1994. vjeroučitelji

i gvardijan Franjevačkog samostana u Cerniku angažirani su na svoj način. Oni posvećuju blagdanski stol čitajući stihove malih pjesnika posvećene obitelji, vjeri i kruhu. Od 2000. ugošćuju sve sudionike na posveti krušnih proizvoda u crkvi sv. Petra i blagovanju u velikoj samostanskoj blagova­onici. Vjeroučitelji su prisutni i na završnoj priredbi i zajedničkom ručku. Galerija su­vremene umjetnosti, knjižnica, Biblijsko­arheološki muzej, crkva i samostan uvijek su otvoreni svim sudionicima Susreta.

Rezanje i slaganje kolača

Blagoslov plodova zemlje u sklopu Susreta, gvardijan Ante Perković

Blagovanje u hodniku Franjevačkog samostana

Otvorenje Biblijsko arheološkog muzeja u Franjevačkom samostanu

131

Turistička zajednica Općine (TZ)U svrhu turističke promidžbe cerničkog kraja za sve se sudionike Susreta organiziraju posjeti Franjevačkom

samostanu i crkvi sv. Petra, dvorcu Kulmer, izletištu Strmac na Psunju, najstarijoj cerničkoj crkvi sv. Leonarda, jezeru Bačici, i dr. TZ nudi pet različitih razglednica Cernika, turistički vodič, lokalni Cernički list i knjige o Cerniku (14 naslova). Predstavljamo originalni cernički suvenir tegla stucka (posuda za vodu ili mlijeko) i vaze s cerničkim motivima, a neki su gosti već sami otkrili domaći kulen, slavonsku šljivovicu i domaće vino. Uobičajeno je bilo da se u stanci između središnje priredbe i ručka održi okrugli stol za voditelje, članove Pro­sudbene komisije i učitelje hrvatskoga jezika. Predavači su najčešće bili Stjepko Težak, Nada Došlić i Alojzije Aga, ali od toga se odustalo zbog kompliciranosti organizacije i manjka vremena.

Sveta misa u sklopu Susreta malih pjesnika

1. Dvorac u Cerniku 2. Franjevački samostan i crkva sv. Petra u Cerniku 3. Ribnjak Orašje u Cerniku 4. Divljač u vrtu Franjevačkog samostana

1

2

3

4

132

Završni program Susreta Završnu priredbu Susreta uvijek organiziramo u mjesecu studenom. Samo je Prvi susret organiziran za­

jedno s Danom Općine na početku mjeseca. Iz praktičnih smo razloga odvojili Susret od Dana Općine i po­makli održavanje na kasniji termin.

Uoči završne priredbe, dan ranije, stižu nam stalni gosti iz Žminja, Muća, Primoštena, Usore (BIH) koje smještamo po obiteljima učenika, učitelja i prijatelja. Druženjem uz večeru i tamburašku glazbu, u lijepoj domaćoj atmosferi, izmjenjujemo iskustva i prepričavamo zbivanja i događanja od posljednjeg susreta.

Sutradan, u jutarnjim satima dočekujemo goste i sudionike Susreta u školi. Odaziv je potpun, od pozvanih sudionika rijetko tko izostane. U školi se sudionici međusobno upoznaju, a poznanici koriste vrijeme za nasta­vak započetih priča. U početku su pomalo suzdržani, ali vrijeme ih oslobađa i postaju sve prisniji i opušteniji. Voditelji prelistavaju novoizišli Zbornik pjesama, traže pjesmu svog učenika, uspoređuju i komentiraju.

Slijedi otvaranje Susreta pred školom uz našu himnu i podizanje državne i općinske zastave i zastave Susreta. Nakon pozdrava svih sudionika i službenog otvorenja odlazimo u crkvu sv. Petra na svetu misu pod kojom se uz kratak program blagoslivljaju plodovi zemlje.

Po završetku svete mise župnik poziva sve prisutne na blagovanje kruha i kolača. Učenici blaguju u sa­mostanskom hodniku, a odrasli u velikoj samostanskoj blagovaonici. Tu se ponovno pruža prilika, u lijepom ugođaju, porazgovarati i međusobno se upoznavati. Nema žurbe, sve se odvija u mirnom ozračju i dobroj volji. Svatko ima mogućnost, ako to želi, pogledati Biblijsko­arheološki muzej, samostan, samostansku knjižnicu i zoološki vrt.

Osvježeni, odlazimo u školsku športsku dvoranu na završnu priredbu. Tu će mali literati krasnosloviti svoje uratke pred publikom okupljenom u velikom broju. Podijeljeni su obično u četiri do pet tematskih grupa. Iza svakog nastupa grupe slijedi glazbeni nastup školskog pjevačkog zbora, tamburaškog orkestra ili zgodan skeč dramsko­recitatorske grupe. Na kraju, dok Povjerenstvo vrši izbor najboljih uradaka, nastupa folklorna družina škole s kolima Slavonije i Baranje i scenskim prikazom starih dječjih igara ili narodnoh običaja.

U ozračju iščekivanja Povjerenstvo obznanjuje svoj izbor pet najboljih literarnih radova. Nagrađenima se uz priznanja uručuju i nagrade. Na kraju svi sudionici dobivaju priznanja i skromne nagrade. Voditelji uz priznanja dobivaju i cvijet ruže, jedan od simbola cerničkih Susreta, što ih posebno obraduje.

Himna na otvorenju Susreta

133

Duhovno obogaćeni odlazimo u cernički dom na ručak, na koji su pozvani svi sudionici i gosti. Uz glazbu i okrepu sređujemo dojmove, koje možemo upisati u Knjigu dojmova i utisaka. U trenu je prošao dan, sve je prebrzo završilo. Mnogi odlaze s mnoštvom dojmova i utisaka, a mi domaći previremo jesmo li u nečemu pogriješili, imamo li propusta. Najčešće smo zadovoljni, znamo da smo sve učinili kako bi priredba protekla u lijepom, našem slavonskom ozračju.

Utjecaj Susreta na cerničku sredinuNa Susretu se svake godine okuplja četrdesetak malih pjesnika i tridesetak voditelja, te više učenika i

voditelja gostiju iz Muća, Zlatara, Žminja, Usore, Žepča te oko sto učenika naše škole koji neposredno sudjelu­ju u programu. Pribrojimo li tome predstavnike pokrovitelja i suprokrovitelje, donatore, županijske i općinske dužnosnike, savjetnike i nadzornike, ravnatelje škola, članove Prosudbene komisije, učitelje, vjeroučitelje i roditelje, skup broji i do četiristo osoba. Dakle, u jednom se danu u našem mjestu okupi relativno velik broj djece i odraslih koje treba dočekati, provesti, smjestiti, ugostiti i ispratiti. Tu do izražaja dolaze cerničke sposob­nosti organizacije i već tradicionalna gostoljubivost. Učenice, članice pjevačkog zbora, postaju poslužiteljice, svirači pomažu slagati stolove i klupe za ručak, roditelji serviraju stolove i raznose jelo i dr. U svemu, dakako, sudjeluju i učitelji matične i područnih škola, osim onih koji su zaduženi za druženje s gostima. Mladi se na ovoj manifestaciji zorno uče organizirati velike skupove, shvaćaju svoju odgovornost za dio poslova, uče se kulturnom ponašanju i ophođenju s vršnjacima, shvaćaju značenje suradnje i timskog rada. Kod njih se razvija sposobnost komunikacije, otvorenost i neposrednost. U posljednjih nekoliko godina poslove posluživanja gostiju preuzeli su učenici Industrijsko­obrtničke škole (smjer: kuhar i ugostitelj).

S jezične pak strane, Susreti povoljno utječu na cerničku školsku populaciju pa učenici lakše doživljavaju i shvaćaju raznolikost narječja, dijalekata i govora u odnosu na književni jezik i zavičajni govor. Tako se s boljim razumijevanjem mogu obraditi teme iz hrvatskog jezika kao što su primjerice narječja hrvatskog jezika, zas­tupljene gotovo u svim razredima. Učenici upoznaju drugačiju glazbu, riječi i običaje (korelacija s temama iz zemljopisa, povijesti i glazbene kulture). Najdjelotvorniji utjecaj na naše učenike Susreti imaju u stvaranju pri­jateljstava koja se nastavljaju njegovati putem telefonskih razgovora, pisama, razglednica, posjeta, a nerijetko ta prijateljstva prelaze u mladenačke ljubavi.

Susretima se promiče cernička kulturna tradicija, turizam i samo mjesto. Možda će netko od malih pjesni­ka opet jednom navratiti u naš kraj kao turist ili kao obični putnik namjernik. Povoljan utjecaj na djelatnike škole, unatoč velikoj zauzetosti i obvezama, imaju i razgovori s kolegama, učiteljima, profesorima, savjetnici­ma, svećenicima.

Nastup učenika iz PrimoštenaNastup učenika iz Zlatara

134

DokumentacijaSvaki Susret popraćen je fotografskim i audiovizualnim snimkama. Izrađeni su albumi fotografija, čuvaju

se videokasete. O susretima su objavljivani članci u Cerničkom listu, NG reviji, Cajtungu, Posavskoj Hrvatskoj, Glasu Slavonije, Večernjem listu i Modroj lasti, a HRT je snimila tridesetominutnu emisiju pod naslovom “Mali štokavčići”, a potom i emisiju “U potrazi za izgubljenim blagom” sa Sinišom Cmrkom kao voditeljem. Obje su emisije emitirane u terminima HRT–ova Programa za djecu i mladež. Programi svake priredbe se pohranjuju, kao i darovi naših gostiju (umjetnička djela, narodne i dječje rukotvorine) što bi moglo postati fundus jedne izložbe o susretima.

Naši prijatelji kroz SusreteŠto su cernički Susreti, koji je njihov doprinos literarnom stvaralaštvu i značaj u njegovanju i čuvanju jezi­

ka, najbolje su opisali Stjepko Težak i Tito Bilopavlović; dugogodišnji članovi Prosudbenog povjerenstva.

Poticajna, nama draga razmišljanja, upisana su u knjigu dojmova, a najljepše riječi o Susretima su napisali voditelji literarnih družina. Jako nam je stalo do njihovog mišljenja i s odgovornošću ih uvažavamo. Ugrađivali smo njihove sugestije u organizaciju, a lijepe riječi su nas poticale i motivirale da zadržimo dostignuća i razinu organizacije.

Susreti su za nas organizatore daleko više od dječje pri­redbe, jer smo kroz Susrete stekli mnoštvo poznanstava, sklopili prijateljstva, što nas čini izuzetno ponosnima. Bez Susreta bi za ta prijateljstva bili uskraćeni. Prijateljstva su se širila na sve veći broj ljudi, a s ljudi na društva i udruge što je povezivalo mjesta. Uspostavljanjem suradnje na području kulture nije isključeno ni gospodarstveno povezivanje.

Brojne smo prijatelje stekli u Žminju, Zlataru, Muću i Primoštenu. U najljepšim uspomenama nam je ostao Anđelko Pucić, ravnatelj škole u Žminju i naš stalni gost, voditelj učenika iz Žminja Budimir Buturica. Poznaje ga cijeli Cernik, bio je i os­tao zaštitni znak Susreta.

S radošću se družimo i izmjenjujemo iskustva sa zaljubljenikom u istarsku narodnu glazbu Feručom Kraljićem, glazbenim pedagogom iz Žminja. Do danas je s nama nova generacija nositelja “Čakavskog sabora” s ravnateljicom škole Miranda Damijanić Roce

Sa sjetom i lijepim uspomenama doživotno ćemo se sjećati bračnog para Mlakar iz Zlatara. Od gospođe Mlakar smo učili scenografiju, glazbu i mnogo toga viđenog ugradili smo u naše susrete. Živo nam je sjećanje na druženje u školi Zlatar s ravnateljom Emilom Šredlom, našim Slavoncem koji je uvijek sa suzama ispratio naš nastup, koji ga je vratio u slavonsko selo i slavonske običaje. Znali smo, ako se po završetku priredbe u Zla­taru na okupu nađu Barbara Otman i njena majka, bračni par Mlakar, Stjepko Težak, Kazimir Sviben i njihovo društvo, zapjevati će se zagorska popevka, iz srca za dušu. Još i danas nam u sjećanju odzvanjaju prekrasni glasovi razdraganih ljudi.

Kada je bilo najgore, kada se hrvatstvo zatiralo u ratnom vihoru u BiH, sjetili smo se naših ispaćenih hrvatskih enklava: Žepča, Usore i Orašja. Na njih nas je stalno podsjećao naš stalni supokrovitelj Petar Pelić iz tvrtke “Eurom”. Znali smo da im je teško i željeli smo im pokazati da smo s njima, da nisu sami i da ih podržavamo. Pozvali smo ih na Peti susret. S mnoštvo problema i prepreka odazvali su se sudionici iz Usore i Žepča. Bili su osvježenje Susreta, sebi su pružili radost boravka u Cerniku, a nama veliko zadovoljstvo u zajedništvu našeg naroda u istoj obitelji. Promjenom ravnatelja škole u Žepču, Mirka Matijevića, odnosi se nisu održali.

Budimir Buturica i Mato Ordanić

135

Stalni naši gosti su voditelji literarnih skupina. Potvrđuju stalnost, ustrajnost i kvalitetu svoga rada. Uvje­reni smo da je njihov rad zapažen i cijenjen u sredinama u kojima žive i rade. Trajno smo im zahvalni i ci­jenimo njihovu volju, entuzijazam i doprinos razvoju hrvatskoga jezika. Mnogi od njih su stalni gosti kao, na primjer, Radojka Matić, Zdenka Kordić, Jasna Ćulibrk, Melita Selihar, Ljerka Mađarević i dr. S njima smo izgradili odnose veće od poznanstva, stekli smo u njih povjerenje i na neki su način postali dio naše škole. Doživljavamo ih kao suradnike škole na koje smo navikli i bez kojih ne možemo.

Najmlađi je sudionik Susreta škola iz Primoštena. Izmjenjivali smo posjete i uspostavili veze između naše dvije sredine i sklopili brojna prijateljstva. Velika je i rijetka sreća upoznati i izgraditi prijateljstvo s ljudima velikih mogućnosti, ambicioznim vizionarima koji viziju pretvaraju u djela. Jedan od takvih je ravnatelj škole Nedjeljko Marinov. Svaki susret s njim je doživljaj i prilika za učenje nečeg novog. Međusobni su susreti post­ali redoviti i trajat će koliko nam dopusti okruženje i životne okolnosti. Ležernost, neposrednost, boemska sklonost i radost druženja karakteristika je prijatelja Velibora Jankovića. Inače je veliko zadovoljstvo družiti se s ljudima i učiteljima primoštenske škole. Prijateljstva smo proširili na folklorne udruge, turističku zajednicu i uglednike dvaju mjesta. Prostora za daljnju suradnju ima još mnogo i nadamo se da ćemo ih iskoristiti.

Nastupi u Žminju, Zlataru, Muću i PrimoštenuGostovanja učenika, učitelja i voditelja (učitelji hrvatskog jezi­

ka, ravnatelj i dr.) naše škole u Zlataru, Žminju, Muću i Primoštenu postala su tradicionalna. Nastupi naših recitatora i literata izazivaju iznimno zanimanje publike i sredstava javnog informiranja. Njihovi su kvalitetni nastupi uvijek nagrađeni burnim pljeskom i čestitkama. U više navrata naši su učenici dali intervjue novinarima 2. progra­ma Radio Zagreba, Programu za Hrvate u inozemstvu, a pojavili su se i na raznim satelitskim televizijskim programima. Tako mali štokavčići iz Cernika postaju poklisari, ne samo cerničke škole, nego cijele Slavonije, kako tematikom svojih nastupa, tako i svojim govorom, narodnom nošnjom, pjesmom i glazbom. Učitelji, koji pripremaju djecu za ove nastupe, nastoje postići visoku umjetničku razinu nastupa i visok stupanj slavonske kulturne tradicije. Darovi koje izmjenjujemo na tim gostovanjima nose pečat Cernika ili šire slavonske sredine (umjetničke slike s motivima Cernika, Slavonije, knjige o Cerniku, slavonski ručni radovi, košara sa slavonskim tradi­cionalnim jelima i dr.).

Od naših gostovanja valjalo bi izdvojiti tradicionalno gosto­vanje učenika i učitelja naše škole u Primoštenu na završnoj priredbi natječaja “Poj riči materinske” u travnju 2010. Na zajedničkom je druženju, u tijeku navedene priredbe, zabavljao prisutne tamburaški sastav “Stara škola” čiji su članovi svi odreda djelatnici cerničke škole. Članovi su sastava bili: kuhar Marijan Sokić (prim), Goran Vincetić, prof. i Ivan Galić, prof. (basprim), Robert Vujica, prof. (gitara), Mišo Gusić, prof. (bubnjevi) i poduzetnik Goran Grgurić (klavijature). U pamćenju mnogih generacija nastavnika u Primoštenu, te mještana otoka Zlarina i Prvića ostat će događaj iznošenja vijenaca na Zlarinu, iako su isti bili namijenjeni sprovodu na Prviću. Naši su učitelji u naj­boljoj namjeri pružanja pomoći u iznošenju vijenaca iznijeli iste s tra­jekta u krivoj luci. Time su nenamjerno poremetili planove mještana, a i raspored vožnje brodova. Priredba u Muću

Učenici iz Muća

136

Naši pokrovitelji, supokrovitelji, sponzori i donatoriČinjenica je kako je za dugogodišnju organizaciju ovakve manifestacije potreban čitav niz sponzora. Svi­

ma im se ovom prilikom želimo zahvaliti. Međutim, posebnu zahvalnost valja uputiti onima koji nas prate od Prvog susreta do danas, bez kojih ova priredba vjerojatno na bi imala mogućnost postati tradicionalnom te ih ovom prilikom posebno ističemo.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa je pokrovitelj od Prvog susreta do danas. Mijenjali su se ministri, no pokroviteljstvo je ostalo. Kao pokrovitelj redovito nam pokrivaju dio troškova priredbe i ta pot­pora nikada nije izostala niti je dovedena u pitanje. Dapače, stavljeni smo u program priredbi trajnog finan­ciranja na osnovu dostavljenog zahtjeva s troškovnikom. Škola je zahvalna i vjeruje u iskazano povjerenje i u budućnosti.

Općina Cernik je sa školom Cernik izgradila trajne i plodonosne odnose. Surađujemo u svim sferama društvenog života i jedni drugima pomažemo u djelokrugu svojih nadležnosti i u okviru svojih mogućnosti. Općina se može osloniti na školu u svim zahtjevima vezanima za djelatnost škole, a škola na Općinu u pogledu potpora naših programa. Između ostalih potpora, svake godine dobijemo i potporu za Susrete. Općina vidi pozitivne mogućnosti Susreta i očekuje od njih turističke i gospodarske efekte.

Školska knjiga Zagreb je kao sponzor uključena od prvog Susreta do danas. Redovito nagrađuje sve sudionike knjigama, a posebne nagrade priređuje za nagrađene učenike. U prvim godinama naše suradnje su­financirala je naša gostovanja u Žminju i Zlataru. Posebno smo zahvalni na pružanju potpore direktorima tvrt­ke a posebno sadašnjem direktoru Anti Žužulu. Podržavali su pokroviteljstvo, a nisu nas odbijali ni u drugim traženjima pa su tako besplatno tiskali jubilarni Zbornik povodom Desetog susreta.

Posebno se zahvaljujemo Željki Horvat, urednici Modre laste, našem stalnom gostu na svim susreti­ma i članu Izbornog povjerenstva od smrti Stjepka Težaka. Mnogo nam znači njena potpora, susretljivost i podrška. Ona je danas važna karika u lancu osoba bez kojih Susreti ne bi bili ovakvi kakvi jesu.

Tvrtka “Eurom” d.o.o. Zagreb supokro­vitelj je i donator od prvih Susreta do danas. Suradnja je uspostavljena na osnovi rodbinskih veza, što nikako nije bilo presudno budući da je tvrtka donator i drugih dječjih priredaba. Svake godine redovito osiguravaju poklone za sve učenike sudionike, učenike goste Susreta i posebne nagrade za nagrađene učenike. Sprem­ni su pomoći i u pokrivanju drugih troškova ukoliko se to pokaže potrebnim. Iskazali su se u sufinanciranju, nabavki haljina za pjevački zbor škole i u nabavki narodnih nošnji za folklor. Duboko smo zahvalni predstavnicima tvrtke, Petru i Katici Pelić.

Županija Brodsko – posavska je stalni pratilac naših Susreta. Uz financijsku potporu pružaju nam i druge vidove pomoći i poticaja na čemu smo im iznimno zahvalni. Predstavnici Županije najčešće otvaraju Susrete u ime pokrovitelja Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

Obrtnici i gospodarstvenici općine Cernik nam pružaju trajnu potporu u održavanju Susreta. Većina obrtnika prihvatila je sponzorstvo i donacije od prvih Susreta do danas. Svjesni su činjenice da smo Susrete željeli postaviti na temelju suradnje škole, svih društvenih institucija u Općini, roditelja i mještana te svih gospodarstvenika. Cijene naš doprinos promidžbi Cernika u kojoj i oni nalaze svoj interes. Od prvog Susreta do danas Susrete podržavaju sljedeće firme i obrtnici: “Trox” Vlade Terzića, “Lim­mont” Tomislava Šimića, “Eko projekt” Davora Lukača, “Francl” trgovina Vilka Đurića, “Žakić­comerce” Vitomira Žakića, Kožna ga­

Završna priredba Susreta, sponzori Petar i Katica Pelić

137

lanterija “Toma” Tomislava Martinovića, “Kukuriku” pokojnpg Mate Kovačevića. Često su nas podupirali i podupiru “Grading d.o.o. Cernik”, “Klas” Nova Gradiška te obrtnici Vaclav Gazda iz Nove Gradiške i Josip Kovačević iz Cernika˝.

Našim stalnim donatorima više nije potrebno slati zahtjeve, niti održavati sastanke. S godinama su oni to prihvatili kao svoju obvezu i dovoljno ih je upoznati s nadnevkom Susreta da bi bes­pogovorno ispunili svoju obvezu koja je godinama ustaljena. Na toj smo im podršci iznimno zahvalni te se nadamo nastavku suradnje i ubuduće.

Uspjesi pisane riječi na SusretimaUčenički literarni uraci zapaženi su po svojoj literarnoj vrijednosti i pronašli su, izborom jezikoslovaca,

svoje mjesto u udžbenicima, priručnicima i vježbenicama. Neki su i uglazbljeni, a odabrani su zbog ljepote poruke i sadržaja teksta:

­ S Drugog susreta pjesma Moj hrvatski Dragane Matijašević uvrštena je u Udžbenik petog razreda autora Stjepka Težaka,

­ Maestro Vinko Sokić iz Cernika uglazbio je pjesmu i za istu napisao aranžman za zbor i tamburaški orkestar,

­ S Trećeg susreta pjesma Naš hrvatski što Antonije Trupinić iz Cernika našla je svoje mjesto u udžbeniku Naš jezik, 6. razred, autora Težak ­ Diklić,

­ S Trećeg susreta pjesma Orubica, selo pokraj Save Ivana Galića, sada učitelja hrvatskog jezika u Cerniku, uvrštena je u udžbenik Jezik i izražavanje autora Težak ­ Diklić,

­ S Petog susreta pjesma Dukati na grani Antonije Trupinić uvrštena je u vježbenicu za šesti razred Naš jezik autora Težak ­ Klinžić ­ Bacan,

­ S Petog susreta pjesma Leti pisma Antonije Trupinić uvrštena je u priručnik za učitelje Naš jezik autora Težak ­ Klinžić ­ Bacan.

Zahvaljujući pjesnikinji Ani Blažeković pjesma “Bljesak” Maje Šarić tiskana je u Antologiji španjolske rodoljubne poezije:

Nastup školske folklorne skupine

Nastup KUU “Cernik”

Oproštaj s Nadom Došlić

138

RELAMPAGO ‘95

Tronaba, tronaba,retumbaba, fuerte, fuerte,

se incendió la tierra,se partió el cielo.

Se despertaba Eslavoniauna mañana de mayo.

Ardió el corazón croata,se libertaba la tierra

con voluntades de acero.el relámpago

vigoroso como el sol estaba,alzó los croatas,

iluminó a Eslovaniay trajo la libertad.

Acrecentó la fe,vengó a los muertos,

a los desterrados y a los tristeslos devolvió a sus casas incendiadas.

el relámpago ‘95.Del corazon herido,

nos arrancó el puñal clavado,desbrozó los caminos,

unió a los Croatasdel éste y del sur.

el relámpagofuerte y veloz

trajo la tormentay aceleró el maestral.

BLJESAK ‘95

Grmilo, grmilo,tutnjalo jako, jako,zapalila se zemlja,

paralo nebo.Budila se Slavonijau svibanjsko jutro.

Gorjelo srce hrvatsko,oslobađala se zemljavoljom kao čelik jaka.

“BLJESAK” jesnažan kao sunce bio,

ponio Hrvate,obasjao Slavoniju,

slobodu donio.Vjeru ojačao,

poginule osvetio,prognane I tužne

spaljenim kućama vratio.“BLJESAK ‘95.”Iz ranjenog srca

nož nam izvadio,očistio put,

zbližio Hrvate,zapad i jug.

Donio “OLUJU”,ubrzao “MAESTRAL”.

Maja Šarić

Mali pjesnici krasnoslove svoje uratke

139

Rekli su o Susretima

Izvadci iz tekstova napisanih u Zborniku za Deseti susret malih pjesnika Slavonije i Baranje:

Uvijek iznova dirnuta snagom dječjih pjesničkih slika, složenih u skladne cjeline pjesme, i kvalitetnim pedagoškim pristupom njihovu vrjednovanju, smatram te susrete najorganiziranijim i najsvrhovitijim izvannastavnim djelovan-jem na području pet slavonskih županija.

VIŠA ŠKOLSKA NADZORNICA Mirjana Smoje, prof.

USPUTNE BILJEŠKE

U prosuđivanju vrsnoće dječjih pjesmotvora skromno sam zastupao nedorađene, spontane pjesme koje su imale zrnce očuđenosti, igre i slutnje, spram pjesama i dorađenih i “čistih” u kojima se zrcalila lektira a izgubio autor.

Dakako, čitanje je bitna pretpostavka pisanja, svladavanja “zanata”, ali ono (čitanje) ne smije biti u funkciji stvaranja klišeja u dječjim glavama, nego inicijacija vlastitoga progovora, poticaj za iskren i samosvojan iskaz.

Silno sam počašćen suradnjom s uglednim imenima u pro-sudbenom odboru Dječjih pjesničkih susreta Slavonije i Baranje u Cerniku, to više što su se naši samostalni odabiri uglavnom podudar-ali. Iskreno vjerujem u korisnost, potrebu i poslanje takve manifest-acije, s ufanjem da će se poneko darovito dijete koliko sutra pojaviti kao izgrađeno pjesničko ime.

Tito Bilopavlović

VELIKE MOGUĆNOSTI KOJE ČEKAJU OSTVARENJE

(teze za “Okrugli stol”)

Desetogodišnje održavanje Susreta mladih pjesnika Slavonije i Baranje u Cerniku pokazalao je svu opravdanost ove ideje i njenog konačnog ostvarenja koje je započelo 1993. g. i traje do danas. Velik broj školske mladeži iz svih dijalektalnih područja Republike Hrvatske, pa i izvan nje, koji su u proteklih 10 godina prikazivali u Cerniku svoj poetski izražaj, proširio je ime mjesta Cernik, te njegove bogate baštine, umjetničke i tradicionalne, u najudaljenije krajeve naše hrvatske zemlje. Svi sudionici Susreta postali su tako i svojevrsni “glasnici-ambasadori” Cernika.

Nakon 10 godina potrebno je ukratko podsjetiti koji su bili razlozi da se taj Susret organizirao upravo u Cerni-ku. Do toga je došlo ne samo zbog entuzijazma njegovih pokretača i organizatora već i zbog toga što je Cernik imao za pokretanje sve kulturološke i druge preduvjete, kao jedno od najvažnijih kulturno-prosvjetnih središta Slavoniji, unatoč postojanja takve tradicije u danas nam znanim slavonskim gradovima od Požege do Osijeka i dalje. Ta se tradicija temelji na nastanku i sustavnom prosvjetnom i kulturnom djelovanju franjevaca u Cerniku koji prije, a naročito poslije turske vlasti, u ovim krajevima razvijaju školstvo. Treba podsjetiti da je to došlo do izražaja već polovinom 18. st. kada u cerničkom samostanu djeluje osnovna škola medju čijim je polaznicima bio i kasniji glaso-viti hrvatski književnik MatijaAntun Relković. Ponovnom uspostavom feudalne vlasti tijekom 18. i 19. st. (nakon odlaska Turaka) stara cernička tvrđava preoblikuje su u barokni, rezidencijalni dvorac. Ta građevina nije služila samo kao obiteljski dom grofova i baruna već je bila i mjesto okupljanja feudalne gospode iz Hrvatske i Srednje

Tito Bilopavlović s malim pjesnicima

140

Europe, poglavito u vrijeme boravka na ovom imanju grofova Kulmer. Uspostavom željezničke pruge u 19. st. Kul-meri su Cernik preko Nove Gradiške povezali sa širim područjem tadašnje Austro-Ugarske Monarhije i šire. Kao obrazovana europska plemićka obitelj donosili su u Cernik ne samo brojne umjetnine, već su u njemu ugošćavali, preko svojih plemićkih veza (prijateljskih i rodbinskih), predstavnike svekolikog života tadašnje monarhije. Slikovito rečeno time su “otvorili vrata” Cernika dolasku i utjecaju života razvijenije Zapadne Europe – od kulture, umjetnosti do gospodarstva, pa čaki i turizma.

Tomislav Đurić

PRVI KORACI U UMJETNOST RIJEČI

A cernički Susreti i jesu zamišljeni kao smotra i javni nastup osnovnoškolaca što su, možda na poticaj i uz pomoć svojih nastavnika, u trenucima tišine i osamljenosti, u stihovima ispisali svoje misli i snove. To su prvi koraci u umjetnost riječi, a u nju će ući samo najdarovitiji koji će pjesničkim jezikom znati i htjeti izgovoriti - sebe. Pa, ne izbriše li vrijeme makar i jedan takav tekst, ma i nekoliko strofa, što bljesnu na ovoj manifestaciji, posegnu li mladi za izučavanjem hrvatskog jezika i kulture, postane li im književno djelo suputnik kroza život, Susret malih pjesnika ostat će na mapi cerničke prosvjete i kulture zapisan velikim slovima.

Trajno. Ivan Slišurić

U SUSRET 10. SUSRETU MALIH PJESNIKA SLAVONIJE I BARANJE, BLAGDANU HRVATSKE ŠTOKAVSKE RIJEČI

Što reći o Cerniku, o njegovim ljudima?

Kad stupite na cerničko tlo, do kojeg baš i nije lako doći (nijedan vlak niti autobus ne vozi do Cernika) osjećate se na tim ulicama, među tim jednostavnim kućama, srdačnim ljudima, nekako oslobođeno, rasterećeno, posvećeno i kao da ste se našli u jednom mjestu Svemira, vama neznanom i pitate se što bih ja mogao učiniti da budem još bolji.

Jer, takvi su svi cernički ljudi koji vas okružuju: od ravnatelja OŠ “Matija Gubec” Mate Ordanića, učiteljskog zbora, gvardijana Franjevačkog samostana, do Cerničana i njihove djece koja su nositelji cjelokupnog kvalitetnog programa.

I na kraju: želja mi je, ako je ikako moguće, da Susreti malih štokavskih pjesnika Slavonije i Baranje prerastu u Svehrvatski sabor malih pjesnika štokavaca od Cernika preko Like do Dubrovnika.

Ljerka Mađarević, učiteljica hrvatskog jezika OŠ Vijenac Osijek

Članica Prosudbenog povjerenstva Željka Horvat uručuje dar ravnatelju školePredsjednik Prosudbenog povjerenstva Ivan Slišurić uručuje nagrade

141

CERNIK 2003. - DESET ZLATNIH GODINA

Posebno divljenje kolegama i osoblju cerničke osnovne škole koji su bili i kulturno-umjetnički voditelji, redatelji, skladatelji, lektori i priređivači zbornika radova, predavači, ali i kuhari, konobari, svirači, pjevači....

Moji su se učenici vraćali s jednakim oduševljenjem i obogaćeni s novim druženjima, spoznajama o zavičajnim vrijednostima o kojima do tada nisu ništa znali( samostan, knjižnica, inkunabule, vrijedna zbirka biblijskih pred-meta-muzej), a drag im je i izlet na Strmac...

Kao sva djeca, raduju se nagradama i darovima. Radojka Matić Osnovna škola Mate Lovraka, Županja

ZNAČAJ SUSRETA ZA RAZVOJ LITERARNOG STVARALAŠTVA KOD UČENIKA OSNOVNOŠKOLSKOG UZRASTA

Odluka stručnog povjerenstva svake godine bila je stručna i poštena. Natječaj je anoniman, a radovi se označuju isključivo šifrom, brojem i godinama starosti učenika. Zatvorene kuverte u prilogu s podacima otvaraju se tek poslije odluke stručnog žirija.

Mladi su strogi kritičari i vole pravednost. Svatko voli kad se njegov trud uvažava i nagraduje. U svakom dijelu susreta zastupljena je tako važna odgojna komponenta. Susreti su ogledan primjer Deklaracije o pravima djeteta.

Značajno je, pored ostalog , i to što se o dječjim ostvarenjima govori s dubo-kim poštovanjem. Uvažava se nadahnuće mladih, promišljanja, želje, ideje...

Izmjenjuju se iskustva, uočavaju zapažanja slika, lice i ljubav zavičaja, tragova nježnosti, izvora radosti, odrastanja, posebni dani, igre dana i noći, doživljaja jučer, danas, sutra... Dječje literarno stvaralaštvo je uvijek nedovršena igra...

Ta afirmacija dječjeg stvaralaštva ne bi bila moguća bez velikih ljudi - entuzijasta, grada Cernika, OŠ “Matija Gubec”, općine, sponzora, crkve i svih građana Cernika.

Voditelj - mentor literarne družine: Zdenka Kordić, prof.

Iskrene čestitke za 10. obljetnicu

Ponosna sam kao voditeljica županijskog stručnog vijeća učitelja hrvatskog jezika što je Cernik mjesto sus-reta malih pjesnika, poseban skup učitelja hrvatskog jezika, novinara i književnika, te blagdan našeg zajedničkg stvaralaštva u Brodsko-posavskoj županiji.

Zahvaljujem organizatorima, malim pjesnicima i učiteljima voditeljima što je zajedničkim radom ova osobita zamisao postala tradicija. Iskreno želim da se susreti nastave, zbirke nižu, a sjećanja na njih utkana u stihove i naše doživljaje dugo, dugo žive i nadahnjuju nove stvaraoce.

Ivana Rajković

Doći u Cernik svaki je put značilo susresti se s pisanom riječju, dječjom, iskrenom, toplom, slavonski širokom i onom dijalektalnom iz Žminja i Zlatara. U tim jesenskim susretima sve je odisalo toplinom- blagoslov kruha, Vaša dobrodošlica prisutna u svemu što ste činili za učenike i sve goste, program u čijem su središtu bili učenici-pjesnici. Kao da je cijeli Cernik sudjelovao u otkrivanju ljepote hrvatskih riječi.

Nastavnica hrvatskog jezika Jasna Ćulibrk

Prijateljski susret pri dolasku

u Cernik

142

OSNOVNA ŠKOLA VLADIMIRA GORTANA - ŽMINJ

Očekujte nas na velikom jubileju, desetgodišnjici najljepših druženja mladih s ciljem njegovanja svoje aterinje riječi - svojega jezika. Ta naša druženja osvjetljavaju put našim novim naraštajima kojeg će slijediti i time trajno očuvati kulturološke vrijednosti svoga zavičaja, a nadasve svoj hrvatski jezik, svjesni da jezik i jeste ono što čini domovinu. To je ono što sve nas potiče i puni snagom da okupljamo mlade, i mi u Žminju na njegovanju staro-ga čakavskog hrvatskog govora i sretni učestvujemo zajedno s vama u Cerniku na njegovanju štokavskog govora, najbližeg našem standardnom hrvatskom jeziku, kao i na Susretima u Zlataru u cilju njegovanja kajkavskog govora, a što sve čini ljepotu i bogatstvo zajedničkog nam jezika kao čvrstog temelja naše zajedničke opstojnosti.

Primite srdačne pozdrave od učitelja i djelatnika naše Škole.

S poštovanjem, Ravnatelj škole Anđelko Pucić

U KNJIZI UTISAKA REKLI SU O SUSRETIMA...

Susretima malih pjesnika Slavonije i Baranje odajemo zalnost hrvatskom jeziku, iskazujemo ljubav premadomovini i pjesničkoj riječi, budimo nacionalnu svijest.Jezik je domovina, jezikom potvrđujemo da smo svoji.

Nada Došlić, učiteljica

Cernik je stoljećima budio ili opominjao one koji su zaboravljali tko su i koji su! Danas je to samo još jednom potvrdio. Svaka vam čast, dragi Cerničani!

prof. Dragica Vidmar zastupnica u Županijskom domu Hrvatskog sabora

Lipo, bogato, srdačno, cerničko, slavonsko,Hrvatsko. Hvala! Živjeli!

V. Penić

Radujem se što sam imala prigodu pridružiti se ovoj svečanosti naše hrvatske riječi! I ove godine, organizatori su potvrdili svoju umješnost, a mali pjesnici snagu svoje darovitosti! Zahvaljujem na priznanju, jer da novinar dobije priznanje to zaista nije uobičajeno! Nadam se da sam svojim izvještavanjem doprinijela ljepoti ovog Susreta! S poštovanjem

Gordana Tarbuk HRNG

Čestitam svima koji su gradili ljepotu i radost ovoga susreta

Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje2009.

143

Kao što zrno pšenice u zemlji klija, raste, buja, tako i maliljudi riječju obogaćeni, riječju urešenom toplinom srca rastui uljepšavaju nam život. Neka i dalje rastu ovakvi susreti, uzskrene čestitke!

Mira Jurić iz Vrbe

Dragi prijatelji,

Prosuđujući vrsnoću dječjih pjesničkih radova od prvih susreta do danas,naravno u suradnji s umnim i časnim kolegama, s punom odgovornošćuprema onome najplemenitijem u malim velikim dječjim dušama radujem se rezultatima. Čuli smo ono što smo čuli- puna su nam srca a sluh je ispunjen ljepotom i iskrenošču koje samo nevinost odašilje u svijet. Hvala i doviđenja!

Tito Bilopavlović

Dragi Cerničani!Nije vedro nebo, ali su vedre naše duše. Vaša priredba je unijela toliko vedrineu nas da nam je i nebo vedro. Sretan sam što su se obistinila obećanja s prvog susreta1994. da će biti zajedno Slavonija slobodna i da će se Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje razvijati zajedno sa susretima u Zlataru i Žminju. Čestitam mladim štokavcima na začuđujućim pjesničkim dometima

prof. Stjepko Težak

Nosimo u Dalmaciju bogatu žetvu stihova, toplih riječi, nezaboravnog druženja I pravog prijateljstva

Mira Antonijević, OŠ “Plokite” Split Ljubica Pehar OŠ “Marjan” Split

Voditelji Šesnaestog susreta, Marin Galik

i Nives Živković

144

Raduje me što su pjesme “malih” pjesnika ove godine duhovno nadahnuteI što nam to može biti potvrda za buduće ulaganje u našu mladež.Domaćinima Susreta svaka pohvala i čestitka

U ime Ministarstva prosvjete i športa Margarita Vrbanović

Volim doći u Cernik zbog malih pjesnika i velikih ljudi

Anto Kovačević Usora, BIH

Divno je opet biti ovdje i uzvišeno slušati ŠTO, ČA, KAJ!Koliko li truda divnih učitelja, koliko duše u svemu ovome,koliko povezanosti mještana, škole, svećenika… Prekrasno!Hvala svima, hvala kolega Aga na duhovitosti, neumornoj kolegici Nadi, prekrasno osmišljenoj glazbenoj svečanosti.

Učiteljica Matić i učenici

Drugi put sam ovdje i super mi je. Ljudi su srdačni i to mi jenajdraže. Cernik je super mjestašce.

Marijana Krolo OŠ Kneza Branimira, Muć

Ovdje je zbilja odlično, super se zabavljamo. Stalno smo u pokretu, uopće nam nije dosadno. Jednom rječju IZVRSNO!

Sandra Brkić, 6c Osijek

Svake godine sve bolje, ljepše, ugodnije! Hvala svim učiteljima kojipripremaju nama tako drag Susret! Hvala ravnatelju koji potiće i organizira, svim učenicima-izvođačima, mještanima…

Vole vas Županjci

Granice ne treba dirati…Al u Cerniku ste svojim prijemom, programom i gostoljubivošću dobro pomakli granice i podigli ovaj susret visoko.Veselim se dolasku u Cernik. Hvala vam na svemu!

Senija Komić, prof. Ilača

Između čežnje i patnje rađa se stih, a Cernik je uvijek iznova naša ljubav i čežnja

Zdenka Kordić, učiteljica

Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje2009.

Pred otvaranje Susreta

145

Dirnuta sam organizacijom i provedbom Susreta malih pjesnika, poglavitodječjim stvaralaštvom i snažnim porukama koje nose. Iskrene čestitke domaćinima na izvrsnom ostvaraju priredbe, ugodnome druženju i nezaboravnom doživljaju.

Od srca Vesna Bjedov viša savjetnica za hrvatski jezik

Sve čestitke za jubilarne. I ove godine je bilo lijepo, toplo, redovno-nezaboravno! Hvala na svemu.

Željka Horvat Vukelja glavna urednica “Modre laste”

Kada djeca otvore srca i dušu, kad u njihovoj mašti polete šareni leptiri, kad se plavetni oblaci iznad rijeka zrcale, nama koji očima upijamo te predivne riječi srce zadrhti od ljepote trenutka… Zaista predivno! Evica Kraljić

Ovo je kratak izvadak doživljenog iz Knjige dojmova. Škola, roditelji i učenici su počašćeni riječima, po­rukama i utiscima i služe im kao poticaj za rad u pripremi idućih Susreta. Ni novac, ni materijalna dobra, ništa nam ne znače u usporedbi s doprinosom poticanja literarnog stvaralaštva i razvoju našeg hrvatskog jezika. Sretni smo što uspješno pokazujemo našoj djeci da postoje doživljajne vrijednosti koje te čine sretnim, zado­voljnim, mirnim i spokojnim, usprkos materijalnim neispunjenim potrebama.

Nastup školske folklorne skupine na Šesnaestom susretu

malih pjesnika

146

Škola i učitelji u događanjima mjestaOd prve škole pa do danas svi događaji i zbivanja u mjestu bili su povezani s radom škole. Često su učitelji

bili uključeni u organizaciju tih događaja, a posebno u pripremi priredaba ukoliko su bile potrebne, ovisno o samom događaju. Nezamislivo je bilo organizirati bilo kakav kulturološki skup vezan uz povijest i budućnost Cernika, a u isti ne uključiti učitelje škole. Najviše podataka o uključenosti učitelja u takve skupove imamo za razdoblje od Domovinskog rata do danas, iako bi valjalo spomenuti i vrlo plodno razdoblje živih događanja od 1934. do Drugog svjetskog rata, o kojemu možemo suditi jedino po rezultatima iako danas nemamo sačuvanih pismenih podataka u školi.

Za spomenuto dokumentirano razdoblje od Domovinskog rata do danas izdvajamo sljedeće događaje:•17.listopada1992.:znanstveniskupuSamostanuusklopumani­festacije “Dani cerničke kulture”.

Izlagali su učitelji škole: Alojzije Aga s temom “Industrijski pogo­ni u Cerniku u drugoj polovici 19. st. i početkom 20 st.” i Vinko Sokić s temom “Cernička pučka pjesma”. Svi ovi radovi objavljeni su u, za tu prigodu, specijalno tiskanom Zborniku radova. •25.–27.lipnja1993.održanjeuFranjevačkomsamostanuznanst­veni skup “Hrvatsko društvo folklorista” s temom “Običaji u Cerni­ku”. Kao rezultat rada skupa izdana je knjiga “Godina dana cerničkih običaja”.

•21.svibnja1995.-Obljetnica110godinaradaDVD-aCernik.Škola je za suradnju s Društvom dobila Priznanje.

• 2005. smo sudjelovali obilježavanju 120. godišnjice radaDVD­a Cernik.

• 1995.: 90. godišnjica HPD-a “Tomislav”. Za dugogodišnjusuradnju škola je dobila priznanje.

• 2005.: HPD “Tomislav” je obilježio 100 godina neprekid­nog rada. U školskoj športskoj dvorani održan je koncert na kojem je sudjelovalo više pjevačkih društava i tamburaških orkestara.

Društvo za očuvanje cerničke baštine: Drago Janković, predsjednik HPD “Tomislav” i Tomislav Đurić, počasni građanin Cernika

Godišnjica DVD-a Cernik, tajnik Alojzije Aga

147

• 25. svibnja 2001.: blagoslov crkve sv. Leonarda.U pro­gramu su sudjelovali učenici škole, a crkvu je blagoslovio požeški biskup mons. Antun Škvorčević.

•4.studeni2002.:otvaranjeDruštvenogdomauGilentin­cima. Svečani program pripremili učenici škole.

•6.studeni2003.uFranjevačkomsamostanu,unazočnostibrojnih gostiju, održan okrugli stol na temu “Značaj i uloga Susreta na razvoj literarnog svaralaštva u školama i razvoj kulture i međuregionalne suranje”. Teme okruglog stola su tiskane u spomenutom Zborniku.

•19.prosinca2003.:otkrivanjespomenikapoginulimbran­iteljima u Cerničkoj Šagovini. Program su izveli učenici cerničke škole.

•15. travnja 2005. otvaranjeBiblijsko-arheološkogmuze­ja u Franjevačkom samostanu. Muzej je podigao naš mještanin franjevac Tomislav Vuk. Otvaranju su prisus­tvovali brojni gosti iz zemlje i inozemstva među kojima valja istaći biskupa mons. Antuna Škvorčevića i Valen­tina Pozaića, pomoćnog biskupa zagrebačkog. Svečana večera za sve sudionike i goste poslužena je u školskoj športskoj dvorani.

Blagoslov crkve sv. Leonarda

Otvorenje Biblijsko-arheološkog muzeja u Franjevačkom samostanu u Cerniku

Svečana večera u školskoj športskoj dvorani

Fra Tomislav Vuk i biskup Antun Škvorčević

148

Okoliš naše škole

149

OBNOVA, IZGRADNJA I DOGRADNJA OBJEKATA I UVJETI RADA

Pokušaj izgradnje Učiteljskog doma na StrmcuU zapisu upravitelja Dragana Begovića u Ljetopisu škole iz školske godine 1935./36. zabilježen je inte­

resantan pokušaj gradnje Učiteljskog doma na Strmcu. Zbog zanimljivosti ga donosimo u cijelosti:

Izgradnja u razdoblju od 1954. do Domovinskog rata Od loših do optimalnih uvjeta rada

Izgradnjom druge zgrade 1900. uvjeti rada u školi postaju dobri i zadovoljavajući. Uvjeti rada nisu se mi­jenjali dugi niz godina pa ni onda kada učionice nisu mogle primiti povećan broj učenika. Unatoč zahtjevima upravitelja o potrebi obnove i dogradnje, za takve pothvate godinama se nisu uspjela pronaći sredstva. Vrijeme je učinilo svoje i stanje zgrada se iz godine u godinu pogoršavalo. Uz prokišnjavanje i pojavu vlage, u učionicama su istruli podovi i građevinska stolarija. Pogoršanju stanja doprinijela je i vojska koja je bila smještena u prostorijama škole za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon rata, upravitelj je škole obavještavao institucije o potrebi obnove zgrade i dogradnje zbog velikog priliva učenika. Tek 1953./54. Odsjek za prosvjetu Narodnog odbora je doznačio školi sredstva kojima su školske zgrade obnovljene. O tome je upravitelj škole Zlatko Prelovšek u Ljeto­pisu zapisao: “Te godine Narodni odbor, Savjet za prosvjetu i kulturu Nova Gradiška doznačio je školi poveći kredit za nabavku školskih i učiteljskih drva te za popravak školske i stambene zgrade. Tijekom ljetnih školskih praznika pristupilo se popravku školske i stambene zgrade. Žbuka, koja je otpala sa vanjskih zidova školske zgrade ponovno je nabačena i zidovi zgrada uređeni i pokrpani. Zatim su krečene školske sobe i hodnici kao i hodnici u stanu učitelja. Također su okrečene školska zgrada i zgrada učiteljskih stanova izvana sa svijetlosivom bojom. Oličena je također i željezna školska ograda sa svijetlozelenom bojom (prije je bila tamnosiva) te je izgled zgrada postao ljepši i prijatniji.

Zapis iz Školske spomenice od 10.10.1935.

Prva zgrada pučke škole

150

U školskom dvorištu podignuta je nova hras-tova ograda (za vrijeme rata pokidali su Nijemci i ustaše svu ogradu i s njom ložili u svojim nas-tambama). Škola je kupila hrastove trupce, te ih dala na pilanu u Novoj Gradiški ispiliti u letve. Uz pomoć i pravilno shvaćanje potrebe škole druga Habana iz Cernika ispiljeno je i još drugog potrebi-tog materijala za ogradu. Ogradu je podigao tesar Milan Andrašević iz Cernika, a trošak za isplatu radnika snosio je mjesni Narodni odbor.”

Izgradnja učiteljskih stanova Cerničani za svoje učitelje

Stalnim povećanjem broja učenika i razrednih odjela po­većavao se i broj učitelja. Novoprimljeni učitelji teško su prona­lazili smještaj u Cerniku budući da nije bilo kuća za iznajmlji­vanje niti drugih smještajnih mogućnosti. U takvim uvjetima pronalazili su smještaj u Novoj Gradiški i drugim mjestima te su na taj način postali putnici vezani za prijevoz autobusa. Up­ravitelj je škole trebao uskladiti raspored rada učitelja s redom vožnje autobusa. O tome je gorućem problemu obavještavao društveno političke organizacije mjesta i one su se uključile u traženje zadovoljavajućeg rješenja. Pokrenuta je inicijativa za izgradnju stambene zgrade za učitelje. Savjet mjesne zajed­nice je organizirao Zbor građana na kojem je donesena odlu­ka o provođenju referenduma na kojem bi se građani izjasnili o uvođenju mjesnog samodoprinosa od tri posto za izgradnju stanova za učitelje. Referendum je uspješno prošao i moglo se prići realizaciji projekta. Mjesna zajednica je osigurala zemljište i riješila imovinsko pravne odnose. Gradnja stambene zgrade počela je 1962., a završena je u listopadu 1963. U tu je svrhu raspisan zajam od 6 000 000 dinara koji je vraćan sredstvima mjesnog samodoprinosa. Drugih 6 000 000 dinara financirao je Narodni odbor, Savjet za prosvjetu. Zgrada je izgrađena sjever­no od škole u Školskoj ulici, na zemljištu bivše Tvornice žeste. Imala je dva stana i dvije garsonijere. Odmah po završetku grad­nje, u stanove i garsonijere uselila su četiri učitelja.

Osnivanjem osmogodišnje škole formirana je škola s četiri niža i četiri razredna odjela viših razreda. Škola je zadržala broj od osam razreda sve do 1961. kada dolazi do podjele prvih razreda zbog velikog broja učenika. Te je godine nastava za 4. razred organizirana u dvorcu grofa Kulmera (nakon što je prestala s radom zadružna škola koja je bila smještena u dvorcu). Iste te godine prestala je s radom škola u Giletincima radi vrlo lošeg stanja školske zgrade, što je dodatno povećalo broj učenika u školi.

U narednim godinama dolazi do podjele učenika istog razreda nižih razreda i formiraja paralelnih razred­nih odjela. Kada je broj učenika nižih razreda toliko porastao da nisu mogli biti smješteni u učionicu, izvršena je podjela i formirani su paralelni razredni odjeli. Zbog nedostatka prostora nastava je od 1961. do 1964.

U pozadini se vide dvije stare školske zgrade

Stanovi za učitelje

Tvornica žeste

151

organizirana u tri smjene. I dalje je rastao broj razrednih odjela pa je škola prisiljena tražiti nove smještajne prostore. U staroj školskoj zgradi, od dvije prostorije školskog učiteljskog stana u prizemlju, uređena je učionica. Kako ni to nije bilo dovoljno, zatraženo je od Opće poljoprivredne zadruge Cernik (OPZ) izna­jmljivanje prostorija u zgradi gdje je radila njihova uprava (današnja zgrada Općine). Odlukom Narodnog odbora Općine Nova Gradiška prostorije bivše OPZ­a ustupaju se na upotrebu Osnovnoj školi Cernik. Od tada počinje preuređenje bivših kancelarija u učionice. Najprije je uređena radionica za tehničku kulturu i time osiguran rad po novom nastavnom planu i programu. Također su uređene još dvije učionice koje nisu odmah useljene zbog nedostatka školskog namještaja.

Školske godine 1967./68. dolazi do pripojenja Osnovne škole Baćindol školi Cernik i u školu se do­voze učenici sedmih i osmih razreda što ponovno potražuje dodatne prostore. U tom se vremenu uređuje u staroj školskoj zgradi još jedna učionica od dviju soba učiteljskog stana. U istoj se zgradi, od dijela hodnika i smočnice, uređuje prostor za mliječnu kuhinju. U zgradi se Zadruge, od kabineta za učitelje razredne nastave i male zbornice, uređuje još jedna učionica. Također se iznajmljuje dvorišna zgrada DVD­a Cernik u visini najamnine od 1200 dinara mjesečno.

Školske godine 1969./70. vrši se potpuna integracija škole Baćindol školi Cernik priključenjem petih i šestih razreda. Škola ima učionice na četiri mjesta i to: dvije učionice u staroj školi, četiri učionice u novoj školi, četiri u zgradi OPZ­a i jednu u dvorišnoj zgradi DVD­a. Tjelesni se održava u Hrvatskom zadružnom domu u Cerniku i za tu je namjenu škola dužna osigurati deset prostornih metara drva. Uvjeti rada u adap­tiranim, improviziranim učionicama bili su jako loši budući da učionice nisu ni prostorno, ni po uređenju odgovarale velikom broju učenika u razrednim odjelima. Posebno su loše bile učionice u staroj školskoj zgradi koja je bila vlažna i nije odgovarala higijensko­zdravstvenim potrebama.

Tadašnji direktori škole obavještavali su sve nadležne institucije o nemogućim uvjetima rada i tražili dogradnju prostora ili izgradnju nove škole. Nadležne su službe svjesne loših uvjeta rada, ali ništa konkretno nisu poduzimale pravdajući se nedostatkom financijskih sredstava.

Školske godine 1969./70., nakon što je škola nabavila vlastiti autobus za prijevoz učenika, počeli su ra­dovi na izgradnji garaže za autobus. Garaža je završena iste godine i utrošeno je tadašnjih dva i po milijuna dinara. Garaža je izgrađena iza dvorišta učiteljske stambene zgrade.

Izgradnja nove školeŠkolske godine 1969./70., potpunim pripojenjem škole Baćindol školi Cernik, naglo se povećao broj

djece i razrednih odjela što je potraživalo dodatne smještajne prostore. Korišteni su svi tadašnji mogući pros­torni potencijali mjesta i škola je radila u pet međusobno nepovezanih zgrada. Uvjeti su rada bili više nego loši. Bili su i prethodnih godina a sada su se još i više pogoršali.

Nastava se odvijala u zgradi Općinskog

poglavarstva(lijevo) i u zgradi DVD-a

(desno)

152

Nakon što je školske go­dine 1969./70. tadašnji direk­tor u ovu problematiku uključio i političke strukture, pokrenuta je inicijativa za izgradnju nove škole. Obaviještena je Skupština općine Nova Gradiška i komisija Skupštine je, nakon pregleda škole, zabranila rad u najstarijoj školskoj zgradi zbog mogućnosti urušavanja. Delegacija škole s direktorom na čelu je u Zagrebu posjetila zamjenika Sekretarijata za prosvjetu i kulturu Vinka Bilića i upoznala ga s nemogućim stan­jem i uvjetima rada škole. Vinko Bilić je tom prigodom imao ra­zumijevanja i obećao podršku i pomoć.

U problem rada škole uključili su se i društveno­politički orga­ni mjesta (SSRN SK, MZ i dr.) koji su također od prosvjetnih i

političkih struktura zahtijevali rješavanje gorućeg problema i poticali izgradnju škole. Osigurali su zemljište i proveli referendum za uvođenje mjesnog samodoprinosa u visini tri posto na neto plaću svih zaposlenih. Referendum je proveden i mještani su u velikom postotku podržali referendumsko pitanje “ZA” izgradnju. Godine 1971., naručen je projekt izrade školske zgrade od tvrtke “APE” Zagreb, specijalizirana organizacija “Projekt biro Zagreb” po cijeni 7 800 000 dinara. Tijekom 1971. izrađena je sva dokumentacija i dobive­na građevinska dozvola. Već je iduće godine, 1972., započela izgradnja školske zgrade. Radove je izvodilo građevinsko poduzeće “Strmac” Nova Gradiška

Prema zamišljenoj dinamici gradnje škole se trebala odvijati u tri etape. U prvoj etapi trebale su se izgra­diti četiri učionice i sanitarni čvor, a predračunska vrijednost za te radove je iznosila 145 000 000 dinara. Koncem travnja 1972., predsjednik Općine Đuka Šimunović je svečano postavio kamen temeljac. Sredstva za izgradnju prve etape osigurana su iz mjesnog samodoprinosa, Poljoprivredno­industrijskog kombinata Cernik te zajednice za financiranje osnovnog obrazovanja Nova Gradiška. U jesen 1972. dobiven je novi za­

Zapis direktora škole Ive Mijatovića u Ljetopisu

Izgradnja nove školske zgrade u Cerniku

153

jam od Republičke zajednice za financiranje osnovnog obrazovanja Zagreb u visini od 80 000 000 starih di­nara i time su osigurana sredstva za nesmetanu gradnju i završetak školske zgrade. Radovi su tekli dobro i škola je u potpunosti završena do listopada 1973.

Pred završetak gradnje osnovan je Odbor koji je trebao napraviti program otvorenja škole. Odbor se povezao sa Savjetom MZ te je dogovorena zajednička suradnja i priprema otvaranja. Također je dogovore­no da proslava poprimi općinski karakter, a mjesto i mjesna zajednica podrži pokroviteljstvo. Za datum otvorenja školske zgrade određen je 29. 11. 1973., ­ tadašnji Dan Republike. Pozivu se odazvao veliki broj uzvanika, mnogi mještani, pred­stavnici svih mjesnih zajednica ovoga školskog područja, pred­stavnici društveno političkih organizacija mjesta, svi učenici i učitelji škole. Otvorenju je bio prisutan predsjednik Izvršnog odbora Republičke zajednice za financiranje osnovnog obrazo­vanja SRH Teodor Fricki i tajnik iste zajednice Hrvoje Vrgoč. Pokrovitelj otvaranja je bio predsjednik općinske Skupštine Đuka Šimonović. Poslije otvaranja škole i razgledavanja prešlo se u Dom mjesne zajednice gdje je održana svečanost na kojoj je direktor škole Ivo Mijatović podnio referat. Nakon toga je održan kulturno­umjetnički program te izvršena podjela na­grada i priznanja. Za sve je prisutne bio priređen koktel u domu s bogatim sendvičima i raznim pićima. Za uzvanike pristigle iz udaljenijih krajeva priređen je svečani ručak.

Nove školska zgrada nakon useljenja

Učenici ispred škole

Škola u Cerniku 2000.

154

Nova škola pokretač uspjeha - do još boljih uvjeta rada

Prodajom autobusa garaža je ostala neiskorištena do 1984. kada se adaptira u dvoranu tjelesnog odgoja. Poslove adaptacije obavili su domari škole. Sami su izveli sve radove osim zidarskih.

U Izvješću o radu škole za školsku godinu 1975./76. navodi se inicijativa Mjesne zajednice da se sredstvi­ma mjesnog samodoprinosa u iznosu jedan posto, prikupljanjem obveznica državnog zajma koji su uplaćivali svi zaposleni te sredstvima općinskog i republičkog SIZ­a, izgradi školska športska dvorana s 400­500 sjedećih

mjesta za gledatelje. Naravno da prosvjetne institucije nisu prih­vatile ovu ideju i do njene realizacije nikada nije došlo.

Školske godine 1979./80., uz autobusnu je garažu sazidana i uređena ženska i muška svlačionica za potrebe učenika i pripremu za nastavu tjelesnog odgoja. Svlačionice su bile potrebite zbog stalnih problema presvlačenja učenika u školi i ometanja nas­tave.

Školske godine 1980./81. počeo se uređivati prometni po­ligon. Izvršena su premjeravanja, označene su prometne staze i počelo je betoniranje istih. Radove su izvodili domari škole te učitelji i učenici u radnim akcijama.

Stara dvorana za tjelesni odgoj

Prometni poligon

Prometni poligon2002.

Utakmica na starom školskom igralištu

Preseljenjem u novu školsku zgradu škola nije imala vanjsko športsko igralište i nastava se tjelesnog odgo­ja izvodila na igralištu nogometnog kluba. Zbog mogućnosti stradanja djece na putu od škole do igrališta i natrag, tražilo se bolje rješenje koje se ukazalo 1974. kada je Ivan Kapetanić, susjed škole, ponudio školi iznaj­

mljivanje zemljišta svoje potkućnice. Škola je prihvatila ponudu i sklopila ugovor o najmu po određenoj godišnjoj cijeni, na tri go­dine. Zemljište je zatravljeno, postavljena su potrebna pomagala i nastava se tjelesnog odgoja odvijala u boljim uvjetima, ali samo kada bi to vremenski uvjeti dopustili. Ugovor o najmu je istekao 1976./77. i prišlo se pregovorima o kupnji tog zemljišta. Navede­ni je vlasnik prihvatio ponudu i kupnja je izvršena tijekom 1977. godine sredstvima SIZ­a odgoja i obrazovanja i uz pomoć Mjesne zajednice. Nakon dobivanja vlasništva, škola je prišla uređenju igrališta navoženjem kamena i šljunka koji je potom valjan. Asfal­tiranje je izvršeno 1977. zajedno s asfaltiranjem cerničkih ulica, velikim dijelom financijskim sredstvima Mjesne zajednice. Asfalti­rana je relativno velika površina na koju je postavljeno rukometno,

155

košarkaško i odbojkaško igralište. Zajedno sa zemljištem kupljena je obiteljska kuća obitelji Kapetanić u kojoj je uređena radionica za domare i skladište školskog alata.

Školske godine 1985./86. rekonstruiran je krov matične škole koji je počeo prokišnjavati uslijed nezapamćenog nevremena koje je 1985. zahvatilo Cernik. Zahvat je bio velik i skup budući da se radilo o postavljanju nove suvremene izolacije. 1989. je postavljena ograda između vrtića i školskih igrališta. Ogradu je većim dijelom financirala Mjesna zajednica.

Obnova, izgradnja i dogradnja od Domovinskog rata do danasRadovi na obnovi školskih objekata i izgradnji novih, započeti 1991., do danas nisu stali. Škola je postala

trajno gradilište i svake se godine obogati obnovljenim ili novim objektom. Obnovljene su sve škole u selima, neke i više puta; u nekoliko navrata matična škola, a izgrađene su športska dvorana, škola u Cerničkoj Šagovini, dva školska stana i garsonijera. U svim su školama uređena školska športska igrališta, a tri su i osvijetljena.

U životu čovjeka i društvene sredine ništa se ne događa samo po sebi. Za sve pojave, zbivanja i događanja postoje uzročno­posljedične veze. Ova eksplozija gradnje u neovisnoj Republici Hrvatskoj ima svoj uzrok, a posljedice su vidljive svim žiteljima Općine. Posljedice su mogle biti i drugačije da splet životnih događanja nije posložio životne okolnosti i tijek zbivanja nama i društvenoj sredini na korist. U prilog nam je išlo osamo­staljenje Republike Hrvatske, formiranje Općine Cernik te izbor ljudi u društvene strukture, koji su svojim sposobnostima i vizijom kreirali i proveli radove, društvenoj sredini na napredak i korist.

Vizija mogućeg velika je pokretačka snaga koja sve zamišljene ideje vodi ka zacrtanom cilju. U ostvarivan­ju nekog cilja pojaviti će se povoljan trenutak jednom i možda nikada više. Ako se takav trenutak propusti, vjerojatno cilj više neće biti ostvariv ili će dugo čekati drugu priliku. Reakcija u povoljnom trenutku mora biti brza, trenutna, bez čekanja i odgađanja. Uvijek treba biti svjestan činjenice kako ni jedan zamišljeni projekt ili zahtjev neće u svom početku imati očekivanu podršku. Podršku treba isprovocirati upornošću, snagom argu­menata i adekvatno pripremljenom pisanom dokumentacijom. Dokumentacija je najvažniji dio svakog pro­jekta i prvi korak u realizaciji. Bez dokumentacije se ne može podnijeti zahtjev budući da se takvog partnera može ocijeniti neozbiljnim za dogovaranje i ugovaranje posla. Zahtjevi za bilo kakvom pomoći prvobitno su najčešće odbijeni, a najčešći je argument odbijanja nedostatak financijskih sredstava. To je jak argument i obično umrtvljuje zahtjev na određeno vrijeme ili duži rok te umiruje podnositelja zahtjeva koji dobiva opravdanje u činjenici da je sve poduzeo, ali, budući da nema novca, ništa više ne može učiniti. Novaca uvi­jek ima, uvijek se troši, uvijek se nešto kupuje i gradi. Jedino je pitanje kako pronaći put do novca. Ukoliko ga ne pronađe jedna osoba, pronađe ga netko drugi, jer novac se tako i tako mora trošiti i potrošiti. U pro­tivnom staje život. Put do cilja se osmišljava, gradi, koriste se svi pravci i koridori. Ako vas sreća posluži i imate dovoljno pameti, doći ćete do izvora novca. Ako ste zakasnili, a niste izgubili perspektivu, ne gubite nadu, ukazat će se nova prilika, pod uvjetom da ste uporni, ne odustajete i znate postaviti cilj u skladu s realnim mogućnostima njegova ostvarivanja. U okruženju prijatelja sve se zamisli lakše ostvaruju. Prijatelji pomažu savjetom, uputst­vom, vlastitm iskustvom. Stoga ih je dobro saslušati i sve dobro usvojiti, zapamtiti i prigodno primijeniti.

Škola Cernik se može pohvaliti kako je u realizaciji svojih projekata imala puno prijatelja i njoj sklonih ljudi. Zajedno s Općinom Cernik uspostavili smo mnogo korektnih odnosa s ljudima u ministarstvima Republike Hrvatske, prijateljskih i suradničkih odnosa s gospodarstvenicima, Županijom i drugim općinama. Mnogi od njih su nam pomogli i bili stvarni prija­telji. Ako nas nisu mogli pomoći, nisu nam ni odmagali, niti sprječavali aktivnosti koje činimo. Pogriješili bismo kada ne bis­mo spomenuli gospođu Katicu Mišković iz Ministarstva obnove

Pred otvorenje Šesnaestog Susreta

malih pjesnika: ravnatelj Mato

Ordanić, pročelnik Vladimir Štefanek i

mr. Anica Vukašinović

156

i razvitka, pročelnika, a potom župana Brodsko­posavske županije Šimu Đurđevića; pročelnika i suradnicu u Odjelu za društvene djelatnosti Županije, Vladimira Štefaneka i Anicu Vukašinović i mnoštvo drugih.

Sada znamo da smo uspjeli, ali ničeg od toga ne bi bilo da nismo međusobno, unutar sebe, izgradili suradničke odnose, komunikaciju, uvažavanje i prijateljstvo. Naša suradnja s Općinom Cernik bila je primje­

rena i mnogim je sredinama mogla poslužiti kao uzor, možda je proizišla iz osobnog prijateljstva ljudi koji su po svojoj funkciji morali surađivati. Odlični odnosi su uspostavljeni s predsjednici­ma Općinskog vijeća i gvardijanima Franjevačkog samostana. U svim događanjima i aktivnostima, međusobno smo surađivali i pomagali se. Dobra međusobna komunikacija uspostavljena je i s mjesnim odborima općinskih sela, što je imalo veliki značaj u organizaciji i vođenju uređenja škola i prostorija za društveni rad pri obnovi škole. Rezultati nisu izostali; vidljivi su, mjerljivi i danas služe na korist svim žiteljima Općine. Bez dobre surad­nje s Općinom i mjesnim odborima školske bi zgrade zasigurno danas bile ruglo mjesta. Naprotiv, one su danas spašene su od propadanja. Škola je dobila lijepo uređen prostor, a mjesto je do­bilo prostore za zadovoljavanje društvenih interesa. Naš je model

potvrđen u praksi i mogao bi se primijeniti u mnogim društvenim sredinama, a zakonodavcu poslužiti kao putokaz u donošenju uredaba i propisa. Naš je model, u principu, jednostavan: predsjednik mjesnog odbora vodi posao i radne akcije, Općina Cernik financira materijal i glavnog izvođača radova, a mjesna zajednica i Županija u skladu s mogućnostima sudjeluju u sufinanciranju. Ovim modelom minimalnim smo sredstvima u Općini Cernik napravili ogroman posao. Obnovili smo i proširili školske zgrade u Banićevcu i Opatovcu i uredili školske prostore u Podvrškom. Model je zahvalan i zbog toga što njime uspijevamo objediniti ljude i motivirati ih na rad. Najvrednije od svega je što ljudi postignuća doživljavaju kao svoj osobni uspjeh. Zato ni ne čudi što su danas društvene prostorije Banićevca, a povremeno i Opatovca, centar mjesnog života i okupl­janja.

Općina se nije oglušila ni na druge zamolbe škole – uvijek je bila spremna priskočiti u pomoć i pozitivno riješiti zahtjev od interesa za život i rad škole.

Škola se odužila Općini kao organizator dječjih priredaba kojima čuvamo običaje i etnografsko nasljeđe kraja. Širom su domovine poznati naši Susreti malih pjesnika Slavonije i Baranje. Kroz Susrete smo sklopi­li mnoštvo prijateljstava, a ni gospodarska suradnja nije isključena. Sačuvali smo pokladni maskirni ples i pokladne običaje. Ponosni smo što smo postali prepoznatljivi u Općini i šire po uređenosti našeg okoliša i po rezultatima naših učenika na smotrama, natječajima i natjecanjima.

Nedopustivo bi bilo ne spomenuti suradnju, htijenje i doprinos naših roditelja i mještana koji su se vlas­titim radom uključili u obnovu naših škola. Danas, u vrijeme zauzetosti obavezama, društveni je rad nezamis­liv i teško shvatljiv mladim generacijama. To što su učinili roditelji i mještani smatramo potrebnim zapisati kao svjedočanstvo duha jednog vremena. Nosila ih je želja učiniti svojoj djeci boravak u školi ugodnim, a nama odgovornima za rad škole, pomogli riješiti probleme koje bez njihovog sudjelovanja ne bismo uspjeli riješiti.

Nova izgradnja učiteljskih stanovaNakon preseljenja škole u novu školsku zgradu 1973., u staroj je školskoj zgradi u prizemlju uređen dječji

vrtić, dok je kat ostao prazan i neuređen. Zbog potreba stambenog zbrinjavanja učitelja, postupno je sazri­jevala ideja uređenja dvaju stanova i garsonijere u tim slobodnim prostorima. Ideja o uređenju je raspravljana s ravnateljem vrtića i tijekom vremena smo, uz dosta napora, usuglasili i riješili sva pravna pitanja. Potiho smo se nadali da ćemo pronaći sredstva i model uređenja. Aktivnosti je prekinuo Domovinski rat. Tijekom rata i nesigurnog primirja razmišljali smo i dalje o stanovima te tražili nove mogućnosti gradnje.

Ravnatelj škole Mato Ordanić, načelnik Općine Nikola Jugović i gvardijan Franjevačkog samostana Vjenceslav Janjić na Završnoj priredbi

157

U studenom 1991. zgradu je pogodila granata koja je uništila prostor jedne učionice i krovište. Šteta je površno sanirana (samo krov), a ostali je prostor ostao neuređen. Na zidu je ostala rupa od granate. Pov­jerenstvo Sekretarijata urbanizma, građevinarstva i stambeno komunalnih poslova Općine Nova Gradiška napravilo je zapisnik o nastaloj šteti. Na osnovi zapisnika projektantska kuća “Projekt biro” izradila je speci­fikaciju osnovnog građevinskog materijala za otklanjanje štete, a na naš su zahtjev izradili projekt uređenja stanova i garsonijere. Izradom je projekta kompletirana sva dokumentacija. Za počinjenu štetu nismo mogli ostvariti nadoknadu, ali postojala je mogućnost dobivanja kre­dita u Zagrebačkoj banci na zahtjev korisnika stana. Zahtjev su podnijela tri buduća korisnika stana koja smo u međuvremenu imenovali. Ostvarili su kredit koji ni približno nije bio dovoljan za uređenje stanova. Dozvolu uknjižbe kredita dala je OŠ “Ma­tija Gubec” Cernik kao vlasnik nekretnina. Za realizaciju je kre­dita troškovnik izradilo poduzeće “Panon d.o.o.” Nova Gradiška. Dobivenim smo kreditom uspjeli nabaviti građevinski materijal, materijal za elektroinstalacije, vodovod i kanalizaciju. Za sav drugi materijal koji je nedostajao te za majstorske radove, nismo imali sredstava.

S radovima smo započeli u travnju 1993. Zidare nam je besplatno ustupila Hrvatska vojska uz odobrenje zamjenika zapovjednika 121. brigade, pukovnika Mije Kulića. Pomoćne je radnike plaćala škola. Električarske i vodovodno­kanalizacijske radove su, uz naknadu, izveli obrtnici iz Cernika; Milan Babić i Vjeko Bukvić. DIK Stjepan Sekulić je donirao drvene ploče za spušteni strop uz veliko zalaganje Đure Vuka i odobrenje direk­tora Josipa Butkovića. Radove postavljanja spuštenog stropa izveo je Đuro Vuk. Podove su postavili učitelji škole uz pomoć Stjepana Vlaovića. Ličilačke je radove obavio ličilac Vladimir Vuk. Poduzetnik i vlasnik firme “Temag”, Josip Vuković, naprav­io je ulazno stepenište po projektu koji je izradio inženjer Miro­slav Prpić iz “Projekt biroa” Nova Gradišta. Gospodin Vuković je bio vrlo susretljiv, razumio je naše poteškoće i mnogo pomogao, odričući se svoje zarade. Stjepan Vlaović je poklonio materijal za gazište stepeništa.

Za vrijeme boravka zamjenika ministra za prosvjetu i šport, gospodina Ante Bežena, u Novoj Gradiški, uspjeli smo mu pokazati gotovo završene stanove te smo zatražili pomoć u pokrivanju dugova. Po povratku u Zagreb doznačio je deset milijuna tadašnjih HRD­a s kojima smo uspjeli naplatiti sva naša dugovanja. U stanove su, u veljači 1994., uselili učitelji matematike i glazbene kulture; bračni par Piljić, učiteljica razredne nastave Reza Benković, a u garsonijeru učiteljica engleskog jezika Kristina Lukač.

U manje od godinu dana smo uspjeli završiti jedan ogroman i zahtjevan posao. Krenuli smo u posao bez čvrste financijske konstrukcije s vizionarskim mogućnostima i očekivanjima koje su se mogle, a nisu morale, ostvariti. Imali smo hrabrosti, samopouzdanja i vjere u ljude i prijatelje iz okruženja pa uspjeh nije izostao. Dokazali smo kako ponekad za velike stvari i postignuća nisu toliko potrebna ogromna sredstva koliko čvrsta volja, vjera u zajedništvo, vjera u ljude.

Novo krovište školeTijekom 1991., škola je bila stalna meta topničkih napada iz srbočetničkih uporišta. Oko škole je palo

više desetaka granata, ali na sreću niti jedna nije pogodila školu. Eksplozijom u blizini škole geleri su raz­bili sva prozorska stakla, oštetili unutarnji inventar, a došlo je do pucanja hidroizolacije na ravnom krovu

Stara školska zgrada nakon

uređenja stanova

Ulaz u školske stanove

158

kao posljedice detonacije što je uzrokovalo prokišnjavanje škole. Uvelike je prokišnjavao krov u istočnom dijelu zgrade, u učionici glazbene kulture, a nešto manje u učionicama fizike i kemije. Za kišnih smo dana uveli dežurstvo pomoćnog osoblja i učitelja koji su podmetali posude na mjestima najvećeg prokišnjavanja te kupili vodu na parketu kako bi spriječili njegovo podizanje. U učionicama su stradale elektroinstalacije, a namočene gipsane ploče su počele padati sa stropova što je dovelo u opasnost djecu i održavanje nastave u tim učionicama. O stanju u školi smo uporno obavještavali prosvjetno­pedagoške službe, a izraziti kontakt smo imali sa Županijskim uredom za prosvjetu i kulturu u Slavonskom Brodu.

Županijsko je povjerenstvo utvrdilo činjenično stanje bez jasnog stava o rješenju. U tom trenutku se, poradi rasporeda financijskih sredstava, nije moglo prići rješavanju novog problema pa se čak razmatrala mogućnost razmještanja škole, što bi bio vrlo skup i neracionalan projekt. U međuvremenu smo utvrdili prokišnjavanje kod glavnog strujnog brojila što je prijetilo učenicima te ih dovelo u opasnost od eventualnih strujnih udara. Obaviješten je republički inspektor sigurnosti u radu koji je nakon uviđaja izdao zabranu bo­ravka učenika na katu škole. Novonastalom su situacijom ubrzane radnje oko sanacije krovišta. Prevladalo je mišljenje o neophodnosti postavljanja kosog krova, a nikako sanacije izolacija na ravnom krovu budući da su prethodne sanacije izolacija imale ograničen rok trajanja.

Podnijeli smo zahtjev za projektiranje kosog krova “Projekt birou” Nova Gradiška kojeg je zastupao inženjer Miro Prpić kao glavni projektant škole. Bilo je pokušaja nametanja postavljanja nove hidroizolacije, ali zbog našeg nepopustljivog stava, inženjer Prpić je popustio i prišao projektiranju kosog krova.

Po završetku projekta i dobivanja građevinske dozvole Županijski je Ured društvenih djelatnosti raspisao natječaj za izvođača radova. Izabran je izvođač “Grading d.o.o.” iz Cernika kao najpovoljniji ponuđač.

Radovi su počeli u travnju 1995. i trajali su oko mjesec dana. Uz krov je na krovištu postavljena termoizo­lacija od stiropora te nove okapnice. Naknadno je, na zahtjev škole, odobrena obnova i otklanjanje šteta u učionicama i holu škole. Postavljen je novi parket u učionicama glazbene kulture, likovne kulture i fizike. Obnovljene su elektroinstalacije, izvedeni ličilački radovi (bez stolarije), a u hol su škole postavljene tapete. Poslovi su žurno obavljani tako da nije bilo potrebe za prekidanjem nastave te se nastava u školi odvijala nor­malno.

Izgradnja školske športske dvorane - želja generacija je ispunjena Športska je dvorana bila san, čežnja i želja mnogih generacija učenika i sportaša Općine. Od useljenja u

novosagrađenu školu 1973. do danas zabilježeni su mnogi pokušaji pokretanja izgradnje. Dvorana je trebala biti izgrađena zajedno sa školom, projektirana je te je postojala sva potrebna dokumentacija. Nije sagrađena s obrazloženjem da se samo privremeno odgađa gradnja do boljeg materijalnog stanja školstva. Privremena se odgoda gradnje pretvorila u trajno iščekivanje, mnoštvo zahtjeva i novih pokušaja.

Postavljanje krova na školskoj zgradi

159

Svi su ravnatelji pokušavali nešto učiniti. Unosili su izgradnju dvorane u kratkoročne i srednjoročne planove, podnosili zahtjeve, upućivali dopise. Međutim, uvijek uzalud.

Zanimljiv je pokušaj direktora Mirka Japundžića koji je prikupljao obveznice mještana koje su dobili kao naknadu za upisane zajmove autoputa Split – Zagreb i prugu Beograd ­ Bar u tadašnjoj Jugoslaviji. Obvezni­cama se nakon određenog vremena mogao kupiti građevinski materijal. Obveznice su sakupljali učitelji škole. Od pokušaja je odustao zbog mnoštva problema tehničke prirode.

Osamostaljenjem Republike Hrvatske mnogo se toga promijenilo i naša su očekivanja postala izvjesnija. Naročito su porasla formiranjem Općine Cernik 1993. godine. Općinom smo dobili trajnu moralnu i materi­jalnu potporu, veće mogućnosti lobiranja i aktivnog djelovanja. Prilike su se još više poboljšale uvrštenjem Općine Cernik u područja posebne državne skrbi. Dobili smo lakši i povoljniji pristup državnim fondovi­ma na osnovi dostavljenih programa. Uza sve programe koje je izradila i dostavljala Općina Cernik, škola je dostavila program izgradnje školske športske dvorane. U savjetima nam je mnogo pomogao Stanko Lazić, vlasnik građevinskog poduzeća “Grading d.o.o.”, koji je imao iskustva u radu s Ministarstvom kroz poslove obnove. Savjetovao nam je da u što kraćem roku ishodimo građevinsku dozvolu. Poslušali smo savjet te je sređivanje dokumentacije preuzela škola uz pripomoć Općine Cernik. Uz mnoštvo smo prepreka građevinsku dozvolu dobili 5.12. 2002. Građevinsku smo dozvolu, uz zahtjev i ostalu potrebnu doku­mentaciju, dostavili Ministarstvu javnih radova, obnove i graditeljst­va. Znali smo da u odabiru prednost imaju projekti s kompletnom do­kumentacijom iz područja posebne državne skrbi što je podgrijavalo našu nadu u pozitivno rješenje našeg zahtjeva. Na našu sreću i zado­voljstvo, zahtjev je prihvaćen. U Ministarstvu javnih radova, obnove i graditeljstva donesena je Odluka o gradnji dvorane u Općini Cernik. Natječaj za izvođača radova objavljen je u Narodnim novinama 11. travnja 2003. Za izvođača radova izabrana je tvrtka “Grading d.o.o.” kao najpovoljniji ponuđač. Sredinom srpnja počeli su pripremni ra­dovi. Srušeno je drveće i mala dvorana TZK te su izvršeni zemljani radovi. Petog je rujna 2003. postavljen kamen temeljac. U kamen te­meljac smo ugradili tekst sljedećeg sadržaja:

5. rujna 2003. godine u Osnovnoj školi “Matija Gubec” Cernik, u nazočnosti učenika i djelatnika škole, gostiju, načelnika Općine ing. Nikole Jugovića, predsjednika Općinskog Vijeća Josipa Andraševića i ravnatelja škole Mate Ordanića, voditeljica Odsjeka za upravu Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo gđa. Katica Mišković položila je ka-men temeljac školske sportske dvorane, a zdanje i nazočne blagoslovio je gvardijan Franjevačkog samostana pater Josip Grubišić.

Investitor je Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo.Projekt je izradio “Projektant” d.o.o. Slavonski Brod.Glavni projektant je dipl. ing. arh. Tatjana Janjetović Mijatović.Konstruktorski projekt je izradio “Vibrabeton” Vinkovci.Projekt vodovoda i kanalizacije i projekt električnih instalacija su izradili “S biro” i “Elvi” d.o.o. Slavonski Brod.Izvođač radova je “Grading” d.o.o. CernikNadzor: “Alfa inžinjering” d.o.o.

Neka nam školska športska dvorana razvija snagu tijela, zdrav duh i služi športskom i svekolikom razvoju naše Općine Cernik i ukupnom športskom napretku njegovog pučanstva.

Početak izgradnje športske dvorane

Blagoslov kamena temeljca nove športske dvorane

160

Izgradnja školske sportske dvorane

u Cerniku

161

Izvođač radova, “Grading” d.o.o., držao se rokova izgrad­nje te je izvanrednom organizacijom rada dvorana netom prije Božića stavljena pod krov. Ugrađena je stolarija i omogućeni su zidarski i obrtnički radovi tijekom zime. Tijekom proljeća su završeni svi unutarnji radovi, a u svibnju i lipnju uređena je fasada i okoliš dvorane.

Ovako brzu i uspješnu izgradnju potpomogla je Općina Cernik. Dovedena je kanalizacija od Ulice sv. Vinka u Novoj Gradiški kroz Potočnu, Frankopansku i Školsku ulicu do dvorane i omogućen je priključak kanalizacije dvorane na istu. Izvršena je rekonstrukcija vodovoda te osigurana opskrba vodom hid­rantske mreže predviđene projektom. Iz Požeške je ulice dove­den poseban dovod plina do kotlovnice čime je osiguran dovo­ljan kapacitet plina za dva kotla kotlovnice.

Dvorana je gotovo u cijelosti završena početkom srpnja 2004. Svečano je otvorena 15. listopada 2004., a prigodni su program u dvorani izveli učenici škole i KUU­a Cernik. Dvoranu je službeno otvorio zamjenik ministra obnove i graditeljstva, a blagoslovio gvardijan samostana fra Josip Grubišić. Za sve je prisutne pripremljen ručak u Hrvatskom zadružnom domu uz slavonsku svirku i tamburaše.

Izrada tribina u školskoj športskoj dvoraniPrema projektu su se u dvoranu trebale ugraditi montažne

četveroredne tribine odmah nakon izgradnje. Za vrijeme održa­vanja sportskih priredbi gledatelji bi bili smješteni u prostor predviđen za tribine gdje bi se gurali i jedan drugom zaklanjali vidik ili nenamjerno prelazili liniju sportskog igrališta. Red je bilo nemoguće održavati. Za priredbe smo postavljali stolice iz škole, što je posao koji je organizatoru stvarao dodatni problem, a i stolice su se čestim prenošenjem oštećivale. Iz tih smo razloga tražili mogućnost postavljanja tribina koje nismo mogli dobiti od institucija sustava.

Obilazili smo sportske dvorane i tražili ekonomičan primjer izgrađenih tribina. Na osnovi viđenog smo došli do zaključka da je najjeftinije i najlakše izraditi metalnu konstrukciju i obložiti je drvenim gredama i daskama. Napravili smo nacrt te izradili troškovnik. Nismo po troškovniku bili financijski sposobni za toliki zahvat pa smo bili prisiljeni potražiti sponzore i donatore. Općina Cernik je prihvatila financiranje greda i dasaka, firma “Trox d.o.o.” je prihvatila pokrivanje dijela troškova za nabavu željeznih četvrtastih cijevi. Upravni je odjel društvenih djelat­nosti Županije prihvatio financiranje ostalih troškova izgradnje, uz dostavu troškovnika i računa izdanih po troškovniku.

Posao izrade konstrukcije smo povjerili majstoru Josipu Vlaoviću. Nakon postavljanja konstrukcije, podove od greda i čelne stranice od dasaka su pripremili i ugradili domari škole Drago Bakunić i Franjo Marčinković. Blanjanje dasaka smo

Dovršena športska dvorana, pogled s južne strane

Svečanost otvorenja športske dvorane

Tribine u športskoj dvorani

162

obavili u stolarskoj radionici Mate Karakašića u Novoj Gradiški, koji je uslugu donirao školi. Ličilačke je ra­dove obavio pokojni domar Franjo Marčinković. Nakon ugradnje smo utvrdili da je sjedenje na tribinama neugodno i da bi bilo jako dobro ugraditi plastične sjedalice na čemu sada i radimo. Tribine smo svečano otvorili na Dan škole 2008.

Od neiskorištenog potkrovlja do korisnih školskih prostoraPrema prvobitnom projektu, potkrovlje dvorane, prostor iznad pomoćnih prostorija i svlačionica, tre­

bao je ostati samo tavanski prostor. Uočavajući tu grešku, tražena je promjena projekta prema kojoj bi se povišenjem nosećih zidova krova dobila dovoljna visina za buduće prostorije školske namjene. Projektantica je usvojila primjedbu i izmijenila projekt prema našem zahtjevu.

Tijekom gradnje smo uvidjeli potrebu izrade projekta ure­đenja potkrovlja zbog pripremnih radova budućih instalacija i povezanosti s instalacijama prizemlja. Projektant je prihvatio naš zahtjev i, uz naknadu, predložio idejno rješenje uređenja i priložio projekt krova s većim brojem tavanskih prozora, usklađen s planiranim rasporedom unutrašnjih prostorija. S obzirom da se radilo o dodatnom poslu izvan troškovnika, taj se posao nije mogao obaviti tijekom gradnje.

Na jednom od sastanaka izvođača radova, projektanta, inves­titora i nadzora bili su prisutni ravnatelj i predstavnici proizvođača tavanskih prozora “Velux”. Razgovaralo se o mogućnosti uređenja potkrovlja. Predstavnici “Veluxa” su se tom prigodom izjasnili da su voljni donirati osam tavanskih prozora ukoliko se ostali tavan­ski prozori naruče u njihovoj firmi. Izvođač radova je prihvatio nagodbu po kojoj će nakon primopredaje dvorane u svom trošku ugraditi tavanske prozore. Za troškove kupnje preostalih prozora obratili smo se županijskom Odjelu za društvene djelatnosti koji je prihvatio financiranje i školi doznačio sredstva prema troškovniku. Također je prihvatio financiranje projekta potkrovlja. Sve dogo­voreno je realizirano u skladu s dogovorom i time je potkrovlje pripremljeno za uređenje bez budućih dodatnih vanjskih radova.

Da to tada nismo učinili, najvjerojatnije bi potkrovlje do da­nas ostalo neiskorišteno i u školi se ne bi dogodile pozitivne orga­nizacijske promjene.

U nakani uređenja cjelokupnog prostora potkrovlja zatražili smo stručno mišljenje o cijeni radova. Po gruboj bi se procjeni prostor mogao urediti po minimalnoj cijeni od milijun kuna. Odustali smo od nakane budući da su to bili preveliki troškovi te objektivno nismo imali toliki novac od koga tražiti, niti bi to bilo realno s obzirom na do tada dobiveno.

Razmatrali smo što možemo učiniti sami i na koji način. Do­mari škole su predložili obavljanje velikog dijela građevinskih i ličilačkih radova ukoliko škola nabavi građevinski materijal. Za početak smo odlučili urediti informatičku učionicu, a potom vi­djeti kakve su daljnje mogućnosti. Nakon uspješnog uređenja informatičke učionice prostor smo uređivali po sljedećoj dinam­ici:

Zapadni ulaz u športsku dvoranu

Budući bibliotekarsko informativni centar

Informatička učionica

163

2004./05. – informatička učionica i arhiv škole, 2005./06. – kreativna učionica i učionica tehničke kulture, 2006./07. – hol i lončarska radionica, 2007./08. – BIC (Bibliotekarsko informativni centar) i sanitarni čvor.

U pet smo godina uspjeli urediti oko 500 m2 prostora vlastitim radom i sredstvima. Škola je uređenjem potkrovlja poboljšala uvjete i kvalitetu rada i uvela nove programe rada. U učionicama potkrovlja organiziran je rad informatike, tehničke kulture, grupa INA i DOD­a. Uređenjem lončarske radionice i pokretanjem lončarske proizvodnje vratili smo lončarstvo, zanat po kojem je Cernik bio nadaleko poznat.

Najveću smo vrijednost novouređenog prostora uvidjeli kada smo zbog obnove škole bezbolno preselili i u navedenim prostorima organizirali nastavu. Stavljanjem će BIC­a u funkciju potkrovlje dobiti još veći značaj te ćemo cjelovitije shvatiti vri­jednost tog prostora.

Obnova škole – novi uzlet i nove mogućnostiGodine 2004. smo ukazali Upravnom odjelu društvenih djelatnosti Županije na loše stanje stolarije u

cijeloj zgradi, naročito u učionicama u prizemlju. U tom je dijelu stolarija u potpunosti istrunula, prijetilo je pucanje stakala s ozbiljnim posljedicama za djecu. Pribojavali smo se olujnog vremena i mogućnosti iz­bijanja stolarije. Imali smo iskustvo budući da smo u nekoliko navrata doživjeli pomake koje smo sanirali građevinskom pjenom jer drugih mogućnosti učvršćenja nismo imali. Također, dotrajale su i sve instalacije. Vodovod smo popravljali premošćivanjem kvara novom instalacijom od dovodne cijevi do potrošača jer je stara dovodna cijev istrunula. Pojavili su se i veliki problemi s kanalizacijom te smo stalno odčepljivali začepljenja zbog ulegnuća i pucanja kanalizacije. Imali smo problema i s rasvjetnom armaturom koja je zbog dotrajalosti padala sa stropova i ugrožavala sigurnost djece. Upornošću je naših zahtjeva škola stavljena u program obnove 2007. te smo od tog vremena stalno očekivali otvaranje radova. Nažalost, zbog postojećih poslova po ugovoru i interventnih radova, tek je 2008. pokrenut postupak sređivanja dokumentacije obnove naše škole. Projekt je izradila projektna kuća “ABP” Nova Gradiška. Natječaj za obnovu je raspisan u li­stopadu 2008., a za izvođača je izabrano građevinsko poduzeće “Dyaco d.o.o.” iz Đakova. Radovi su započeli u prosincu 2008. Nažalost, radovi nisu tekli prema očekivanjima. Tijekom radova su se pojavljivali dodatni problemi i potrebe za neplaniranim ra­dovima kao, na primjer, postavljanje nove hidro i termo izolacije, izmjena svih cijevi kanalizacije, obrušavanje pregradnih zidova u WC­ima, i dr. Naknadno je projektirana i instalacijska mreža za internet u svim učionicama te mreža za videonadzor.

Uza sve nedaće, za kompletno izvođenje radova nije raspisan natječaj, što je dovelo do teškoća u redoslijedu poslova pa su neki poslovi ostali nedovršeni i trebalo ih je uskladiti s poslovima po drugom natječaju. U takvoj situaciji i izvođač se našao u neugod­noj poziciji, ali je tome i sam doprinio u propustima organizacije radova. Posao se odužio te primopredaja nije obavljena u planiranom roku. Natječaj za završetak poslova raspisan je u srpnju 2009. Za izvođača radova izabrano je građevinsko poduzeće “Feniks” d.o.o. Slavonski Brod, kao najpovoljniji ponuđač. Radovi su započeli krajem rujna. Primopredaja objekta je napkon izvršena. S radom u novoobnovljenoj školi smo započeli. Na školi su izvedeni slijedeći radovi: obnovljen je dio krovišta

Nastava u potkrovlju športske dvorane

Početak obnove škole

164

i postavljen novi krov na terasi ulaza u školu, ugrađena nova aluminijska bravarija s roletama na prozorima, uređene vanjske terase učionica razredne nastave, postavljena nova hidro i termo izolacija, ugrađene nove elektroinstalacije i instalacije ozvučenja, interneta i videonadzora, postavljene nove instalacije vodovoda ka­nalizacije, postavljeni novi stropovi i podovi u učionicama, sanitarnim čvorovima i dijelu hola, ugrađena nova sanitarija i radijatori, uređeni podovi hola, izvršeno ličenje cijele škole, postavljena nova fasada s izolacijom od stiropora, postavljena nova stolarija u unutašnjosti. Ukratko, od stare je škole ostao samo kostur, sve drugo je obnovljeno.

Uređenje školskog športskog igrališta – po drugi puta Školska športska dvorana je izgrađena na školskom športskom igralištu te je škola ostala bez vanjskih ter­

ena. U okolici škole nismo imali zemljište dovoljne površine za izgradnju novoga. S cjelokupnom situacijom i nastalim problemima u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture upoznali smo Općinu Cernik i nadležne službe u Županiji.

Južno od športske dvorane, u staroj ruševnoj kući obitelji Alasić, trenutno je boravila samo jedna žena. Obznanila je kako u dogledno vrijeme namjerava preseliti k sinu i kako će kuća najvjerojatnije biti na prodaju. S cijelom situacijom upoznat je načelnik Općine i zaključili smo da je potrebno brzo djelovati, otkupiti kuću i riješiti problem sportskog igrališta. U nakani kupnje kuće načelnik je dobio podršku Poglavarstva i Općinskog vijeća. Navedena općinska tijela bila su svjesna situacije i prilike koju nismo smjeli propustiti jer zbog ne­dostatka zemljišta ni u budućnosti ne bi riješili problem.

Obratili smo se gospođi Alasić koja je, u suglasnosti sa sinom, odlučila prodati kuću. Pojavili su se im­ovinsko pravni problemi koje smo u kratkom vremenu uspješno riješili. Općina je kupila zemljište 2004. a u proljeće 2005. je srušena stara kuća s dvorišnim zgradama, odvezen materijal, gradilište očišćeno te priprem­ljeno za zemljane radove. Tvrtka “Beton” d.o.o. Nova Gradiška je izvršila zemljane radove; nasipanje kamenom i valjanje. Riješena je odvodnja, postavljeni su rubnici i zemljani kablovi za elektrifikaciju. Tijekom ljeta je izvršeno asfaltiranje te postavljena noćna rasvjeta. Svi su poslovi obavljeni na trošak Općine. Godine 2006. je postavljena metalna ograda, a sve je troškove financirala Županija. Radove je izvela tvrtka “Trox” iz Cernika. Iste je godine škola postavila pletenu zaštitnu mrežu i rukometne golove. Koševe za košarku je izradio i post­avio Josip Vlaović, majstor iz Nove Gradiške 2009. Iste je godine preuređena zaštitna ograda zbog ometanja posjeda u vlasništvu obitelji Brčić, gdje se nalazi ugostiteljski objekt.

Koševi na novouređenom igralištuNovouređeno školsko igralište

165

Rekonstrukcija učionica i priprema škole za rad u jednoj smjeni Uspjeli smo! Svi radimo u jednoj smjeni

Po završetku građevinskih radova na dvorani uvidjeli smo prostorne mogućnosti potkrovlja dvorane što nas je potaklo na razmišljanje o radu škole u jednoj smjeni. Dobili smo mogućnost sve prostorne nedos­tat ke škole nadoknaditi u potkrovlju dvorane. Trenutno je školi za smještaj 14 razrednih odjela nedostaja­lo 2 učionice. Uvidjeli smo kako problem možemo riješiti građevinskim preinakama postojećeg prostora i promjenom namjene učionica. Sa sredstvima koje smo imali, mogli smo nabaviti građevinski materijal, a ra­dove smo planirali obaviti dobrovoljnim radom roditelja učenika. S planom rada u jednoj smjeni i načinom or­ganizacije upoznali smo Učiteljsko vijeće koje je jednoglasno prihvatilo prijedlog i usuglasilo se s prijed logom organizacije. Razrednici su zamoljeni da angažiraju roditelje za rad na dobrovoljnoj osnovi. Na roditeljskom sastanku tadašnjeg 3. a razreda razrednice Reze Benković, roditelji su prihvatili obvezu poslova rušenja pregrad­nih zidova. Radnoj su se akciji roditelji odazvali u velikom broju. Uspjeli su porušiti zidove između učionica tehničke kulture, foto kabineta i blagovaonice. Izvezli su otpadni materijal i očistili sav prostor. Novodobiveni smo prostor pregradnim zidom podijelili na dva jednaka dijela te smo tako dobili dvije nove učionice. Radove zidanja i uređenja zidova obavili su roditelji istog razreda; Josip Sokić, Ivan Josipović i Antun Jedličko­Maks. Sve ostale poslove i uređenja obavili su domari škole. Postojeći BIC smo pretvorili u učionicu budući da smo iz njega iselili dio knjižnice. Ovim promjenama pripremili smo 14 učionica za 14 razrednih odjela.

Uvidjeli smo da je zbornica mala za smještaj svih učitelja te smo radnom akcijom učitelja i pomoćnog osoblja škole srušili pregradni zid između zbornice i dotadašnjeg arhiva. Taj su prostor uredili domari te smo u njega smjestili vitrinu s TV prijemnikom i kutnom garniturom. Ovim smo zahvatima zbornicu učinili ugod­nom za boravak učitelja i za odmor u vrijeme pauze. Prethodno smo na sjevernoj strani potkrovlja dvorane uredili prostoriju za arhiv škole.

Ubrzo se pokazalo da nastava hrvatskog jezika u učionici informatike ne funkcionira te smo odlučili ure­diti informatičku učionicu u potkrovlju dvorane. Veličinu učionice smo uskladili s postojećim informatičkim stolovima. Napravili smo nacrt razmještaja stolova i po njemu izveli podnu električnu i mrežnu instalaciju s podnim utičnicama za priključenje računala. Time smo priključne kablove smjestili unutar stola i izbjegli mnoštvo kablova kao prateći “ukras” informatičke učionice. Uspjeli smo dobiti prostorno ugodnu i za rad prikladnu informatičku učionicu. Sve su radove uređenja izveli domari škole, a električarske radove i radove grijanja su obavili poduzetnici iz Cernika; Stjepan Meseš i tvrtka “Trox.” Preseljenjem informatičke učionice iz škole dobili smo bolje uvjete rada i više nije bilo primjedbi na smještaj i opremljenost.

Fasaderski i unutarnji radovi na obnovi škole

Pogled na uređenu učionicu

i školski hodnik

166

OPREMANJE ŠKOLE POBOLJŠANJA UVJETA RADA

Opremljenost od prve škole do danas

Prva je školska zgrada iz 1859. imala dvije učionice opremljene dovoljnim brojem klupa diza-jniranih u duhu toga vremena. Klupe su dugi niz godina zadovoljavale potrebe nastave, a ras-tom broja učenika učionice su nadopunjavane potrebnim brojem sličnih klupa. Izgradnjom nove

školske zgrade 1900. uvjeti rada su se znatno poboljšali. Tada su svim potrebnim namještajem oprem-ljene četiri učionice. Klupe su bile sličnog ili istog dizajna. Škola nije u to vrijeme imala učila (sredstva za pomoć u nastavi) i pomagala. Posjedovala je pribor za održavanje čistoće i alat za rad u školskom vrtu. Ni u Ljetopisu nemamo zapisa o posjedovanju i nabavi učila. Nalazimo samo napise o nabavci knjiga koje su pomagali učiteljima i djeci u svladavanju praktičnog rada. Pa tako za 1883./84. čitamo zapis sljedećeg sadržaja: “Visoka zemaljska kraljevska vlada blagizvoljela je pokloniti siromašnoj djeci ove učione 41 komad školskih knjiga i devet komada 19.sveska Layevih ornamenata jugoslavenske domaće i umjetne obrtnosti za porabu pri ženskom ručnom poslu.”

­ 1885./86. Visoka kraljevska zemaljska vlada je poklonila ovoj školi jedan primjer zem­ljovida Hrvatske i Slavonije.­ 1935./36. nabavljena decimalna vaga “da mogu nastavnici, ukoliko nađu za shodno”, voditi kontrolu o tjelesnom razvitku u težini školske djece.

Zaključujemo kako škola sve do novijeg doba nije imala učila i pomagala. Stariji stanovnici vjerojatno se još sjećaju računala sa kuglama iz stare Jugoslavije koje je uvijek stajalo uz ploču, a njime se služilo u učenju zbrajanja i oduzimanja do sto.

Nakon Drugog svjetskog rata i boravka raznih vojska u školi, u najvećem je djelu uništen školski inventar te je uništena i razvučena bogata školska knjižnica. Vojska se služila školskim knjigama za potpalu vatre i za motanje duhana. Prema zapisima se smatra kako je uništeno više od sedamdeset posto školskog namještaja, uključujući i ormare školske knjižnice. Početkom nastave u novoj Jugoslaviji djeca su donosila u školu kućne šamle (male stolice za sjedenje) a klupe su većim dijelom donesene iz Hrvatskog zadružnog doma. Najnužnije je opremanje započelo nekoliko godina nakon završetka rata te je škola školskim klupama i priborom oskudijevala sve do useljenja u novu školsku zgradu 1973.

Ozbiljnije opremanje počinje osnivanjem osmogodišnje škole šezdesetih godina nove Jugoslavije i traje do danas. Bitka za opremanje škole učilima i namještajem počinje uvođenjem predmetne nastave i osmogodišnje škole. Stare su se klupe i dalje koristile. Na­

bavljale su se i nove klupe i stolice, ovisno o broju učenika. U učionicama nije bilo mjesta za smještaj ormara pa su uglavnom bili smješteni po hodnicima i improviziranim kabinetima. Školske godine 1968./69. pregrađene su dvije učionice u novijoj školi i napravljeni kabineti za fiziku, kemiju, biologiju, glazbenu kulturu i zemljopis. Također je napravljen kabinet u staroj školskoj zgradi. Nažalost, zbog visoke vlage, bio je neupotrebljiv pa je privremen smještaj za AV sredstva osiguran u adaptiranoj prostoriji dvorišne zgrade.

Potpuno nov namještaj škola je dobila pri useljenju u novu zgradu i to na vrlo neobičan, ali pohvalan i danas nezamisliv način. Kako je nova školska zgrada bila građena u etapama i s nizom financijskih poteškoća, nije

Nastavna učila

167

se računalo na mogućnost dobivanja novog namještaja. O problemu opremanja nove škole raspravljalo je Nastavničko vijeće i tražila su se rješenja za opremanje nove škole namještajem. Nakon nekoliko sastanaka i različitih prijedloga, podržana je ideja oslanjanja na roditelje. Nastavničko je vijeće predložilo odvajanje pede­set tisuća starih dinara za namještaj škole za sva domaćinstva u Cerniku. Prijedlog su na svojim sastancima pri­hvatili Savjet škole i Vijeće roditelja. Novac su, raspoređeni po ulicama, sakupljali učitelji škole s roditeljima, članovima razrednih odbora. Dozvoljene su uplate u ratama. Prvi rezultati su bili vrlo dobri. Domaćinstva su se vrlo dobro odazvala ovoj akciji. Koncem školske godine sakupljeno je oko 10 000 000 dinara. Odmah je zaključen ugovor s poduzećem “Veselin Masleša” o isporuci namještaja. Po ugovoru je izvršena isporuka i dogovoreno plaćanje u ratama. Pri useljenju je kompletna škola bila opremljena novim namještajem.

Za vrijeme rada u lošim uvjetima, prije preseljenja u novu školu, direktori su donosili odluke po kojima su održavali minimalne uvjete rada, a uštedama iz materijalnih sredstava nabavljana su učila, oprema i audio­vizualna sredstva (AV). Odluke su bile dalekosežne pošto će škola dobivati vrlo solidna financijska sredstva u budućem vremenu obračunom amortizacije na opremu i školske zgrade.

Za nabavku opreme i AV sredstava društvena zajednica je izdvajala sve veća financijska sredstva, pa razdo­blje od 1968. do 1980. smatramo zlatnim dobom školstva. U tom vremenu sredstva su se izdvajala na osnovu revalorizacije amortizacije, a kako je škola Cernik bila dobro opremljena, po toj je osnovi dobivala dosta ve­lika sredstva. U tom vremenu opremljeni su suvremenom opremom kabineti fizike, kemije, glazbene kulture, zemljopisa i biologije. Jako je dobro opremljena radionica tehničkog odgoja s alatima za obradu drva, metala, kože i elementima elektrotehnike. Radionica je posjedovala blanjalicu, tokarski stroj, cirkular i mnogo drugog alata.

Za potrebe nastave prometa nabavljen je motocikl, bicikl, semafor i druga prometna oprema.

Za rad na zemljišnoj parceli grupa učeničke zadruge nabavljen je sav potreban alat, motokultivator Honda sa svim priključnim alatima.

Foto kabinet je opremljen svom potrebnom opremom za snimanje, razvijanje i izradu slika. Foto grupa je u tom vremenu imala vrlo zapažene rezultate na natjecanjima što se može vidjeti u tablici uspjeha izvan­nastavnih aktivnosti. (na str. 101)

U tom su vremenu kupljeni kino projektori od 16 mm, a iza toga od 8 mm.

Za školsku mliječnu kuhinju nabavljena je sva kuhinjska oprema i posuđe za prehranu do 400 učenika.Kupljeni su plinski štednjaci, veliki hladnjak i perilica.

Kupljeno je mnoštvo AV sredstava što će najbolje pokazati tablica iz knjižice 125 godina školstva u Cerni-ku.

Tablica: Pregled važnijih AV sredstava iz 1984.

Sredstvo, učilo

Količ

ina

MŠ C

ernik

Područne škole

Baćin

dol

Banić

evac

Opato

vac

Podv

rško

Šume

tlica

C. Š

agov

ina

Ukup

no

Televizor kom. 6 1 1 1 1 1 1 12Radio kom. 1 1 2Kazetofon kom. 4 1 1 1 1 1 1 10Magnetofon kom. 4 4Diaprojektor kom. 8 1 1 1 1 1 1 14Kinoprojektor kom. 1 1Kinoprojektor 8 kom. 7 1 8Gramofon kom. 7 1 1 1 1 1 1 13Mikroskop vel. kom. 2 2

168

Sredstvo, učilo

Količ

ina

MŠ C

ernik

Područne škole

Baćin

dol

Banić

evac

Opato

vac

Podv

rško

Šume

tlica

C. Š

agov

ina

Ukup

no

Mikroskop mali kom. 6 1 6Gramofon kom. 4 1 1 1 1 1 10Tambure kom. 34 34VIS kom. 12 12Harmonika kom. 1 1 2Harmonij kom. 1 1 1Melodika kom. 1 1 1 1 1 1 7Element film kom. 180 180Diafilmovi kom. 216 41 31 31 31 41 27 418Kabinet ONO, PPZ kom. 1 1Episkop kom. 2 2Graf. mašina kom. 1 1Semafor kom. 1 1Saobr. znaci kom. 38 38Keram. peć kom. 1 1

Nešto je teže razdoblje nabave bilo između 1985. i 1990., ali još uvijek je škola sva ova sredstva mogla održavati.

U Republici Hrvatskoj imali smo eksploziju izgradnje objekata i adaptacije postojećih, ali, ni u ovom vremenu, nismo zanemarili nabavku učila i opreme. Od opreme smo u tom vremenu nabavili: pet kompleta namještaja, kutnu garnituru za zbornicu, više vitrina i TV ormara, poboljšano je opremanje kuhinje, nastavili smo trend opremanja kabineta osnovnom opremom i nabavkom potrošnih sredstava, a najviše smo uložili u nabavku suvremene AV opreme, informatizaciju škole i opremanje informatičke učionice. Promijenilo se vri­jeme i stara oprema, makar i u dobrom stanju, nije više aktualna budući da je novo vrijeme donijelo internet, računala i kompjutorizaciju s mnoštvom novih programa. U tom smislu su se promijenili oblici i metode rada prilagođene duhu novog vremena.

Slijedimo duh vremena - opremanje informatičke učionice i nabava opremeJoš je tijekom Domovinskog rata započet proces kompjuterizacije mnogih društvenih institucija. Na

tržištu su se pojavili novi programi koji su olakšavali i ubrzavali rad mnogim djelatnostima, administraciji i računovodstvu.

Za prosvjetne smo ustanove mogli nabaviti programe obračuna plaća, vođenja knjigovodstva, razredne i školske administracije, rasporeda sati i dr. U svrhu obuke rada na računalu organiziran je seminar u Novoj Gradiški na koji smo uputili tajnika i knjigovođu škole. Godine 1994. kupili smo prvo računalo s opremom za potrebe tajništva i računovodstva, a ubrzo potom i programe od kojih se nekima još i danas služimo.

U to se vrijeme u mnoge škole uvodila informatika kao izborni nastavni predmet. Ministarstvo prosvjete i športa izdvojilo je znatna financijska sredstva za opremanje škola računalima. Opremljene su mnoge škole, ne samo računalima, nego i odgovarajućim stolovima, stolicama i drugom opremom. Škola Cernik je upućivala više zahtjeva za opremanjem, ali nažalost bez rezultata.

Za uspješan su posao, novu organizaciju posla, progres, nove ideje i projekte, potrebni sposobni ljudi. Ljudsko znanje i sposobnosti su kapital budući da stvaraju nove odnose, unapređuju rad, stvaraju novi doho­

169

dak i oplođuju postojeća materijalna dobra. Pridoda li se tome stručnost i entuzijazam, uspjeh ne može izostati. Naša je škola sve to dobila u osobi učitelja matematike i fizike Petra Piljića koji je zaslužan za razvoj i napredak informatizacije škole. On je zaljubljenik u rad na računalu, u početku samoobrazovan, a potom doškolovan na seminarima informatičara koje je rado posjećivao. Njegovim je nastojanjem i poticanjem započeo informatički rad u školi. Uslijedila je nabavka računala i informatičke opreme. U opremanju računalima su nam donacijom pomogli prijatelji škole. Donacija je proizišla kao plod dobre suradnje škole s lokalnom sredinom i mjesnim privrednicima. Doživljavali su školu kao značajan čimbenik intelektualnog i društvenog razvoja sredine te kao mjesto izgradnje društvenih i međuljudskih odnosa.

U razdoblju od 1994. do 2000. školi su računala poklonili: Tomislav Martinović, Pero i Milica Bakunić – dugogodišnji rad­nici u Njemačkoj, Ivo Gudeljević, gvardijan Franjo Tomašević, Općina Cernik, Županija Brodsko­posavska, a školske godine 2001./02. Ministarstvo prosvjete i športa i Darko Dedić. U tom je razdoblju škola svojim sredstvima nabavila ostalu računalnu opremu, četiri pisača i skener. U razdoblju od 1994. do 2002. škola je nabavila jedanaest računala.

Odlukom Ministarstva prosvjete i športa od 10. 04. 2003. našoj je školi dodijeljena umrežena računalna učionica s inter­netskom vezom koja se sastojala od devet računala i pisača. Za potrebe škole, uz umrežena računala u informatičkoj učionici, o svom smo trošku umrežili računala u BIC­u, tajništvu, zbornici i kod pedagoga škole. U okviru projekta “Net u školi” Hrvatski Telekom je 18. 12. 2003. donirao školi dva računala koja smo instalirali u područnim školama Opatovac i Baćindol.

U cilju stalnog održavanja informatičke učionice u školi, trudili smo se redovito nabavljati po nekoliko računala kako ne bi zastarjeli i učinili informatičku učionicu nefunkcionalnom.

Uviđajući potrebu uvođenja kompjuterizacije u nastavni proces i potrebu stjecanja osnovnih znanja za rad na računalu, organizirali smo 1998. obuku za sve učitelje škole. Obuka je trajala trideset nastavnih sati, a voditelj je obuke bio učitelj Petar Piljić.

Za postojeća računala nismo imali adekvatan smještaj, a trebali smo omogućiti svim učiteljima i učenicima nesmetan rad. Odlučili smo se oformiti i opremiti informatičku učionicu. Odabrali smo jednu od učionica za buduću informatičku učionicu i njenoj smo veličini prilagodili veličinu i razmještaj petnaest učeničkih stolova i učiteljski stol, vodeći računa o funkcionalnosti i preglednosti. Pozvali smo dizajnere informatičkih učionica i zamolili ih da projektiraju informatički stol po našim zahtjevima. Dostavili su nam projekt koji smo prihva­tili smatrajući da će odgovarati našim potrebama. Dogovorili smo se potom s majstorom stolarom Dragom Palijanom iz Cernika za izradu stolova. Nakon nekoliko tjedana rada, stolovi su napravljeni i postavljeni u učionicu. I danas su ti stolovi u novoj informatičkoj učionici te i danas odgovaraju potrebama nastave infor­matike.

Danas je informatička učionica dostupna svim učenicima i učiteljima škole koji mogu u njoj raditi po dogovorenom rasporedu i pravilima kućnog reda.

U školi su od 1994. do 2000. radile dvije informatičke grupe učenika koje je vodio učitelj Petar Piljić. Broj računala je odredio veličinu grupa što nije bilo dobro budući da je interes učenika za rad bio daleko veći. Učenici su zbog toga s pravom iskazivali svoje nezadovoljstvo. Od 2000. smo u rad informatike, kao voditelja grupe, uključili učitelja tehničke kulture Darija Ordanića. Rad je unaprijeđen jer je ukupni teret obuke podijeljen na dva voditelja. Po prvi puta su naši učenici sedmog razreda, Saša Sokić i Goran Gudeljević, sudjelovali na Županijskoj smotri s radom “Provjera znanja za vozače bicikla i mopeda”. Rad i prezentacija rada su visoko ocijenjeni i učenici su pozvani na Državnu smotru u Novi Vinodolski gdje su osvojili 4. mjesto.

Informatička učionica

170

Također su pozvani na prezentaciju svog programa na sajam INFOS u Zagrebu. Po prvi smo puta sudjelovali na Županijskoj smotri softverskih radova 2003. Bili smo zadovoljni neočekivanim brojem osvojenih bodova što je bio najbolji pokazatelj napretka u znanju učenika.

Uviđajući veliki interes učenika i želju za informatičkom naobrazbom, uputili smo 1999. Ministarstvu prosvjete i športa zahtjev za odobrenjem nastave informatike kao izbornog predmeta, a kao dopunu učitelju tehničke kulture do pune nastavničke satnice. Odobrenje nismo dobili budući da je trenutno na snazi bila od­luka Vlade o zabrani zapošljavanja djelatnika u javnim službama. Bili smo uvjereni da se ta odluka neće trajno provoditi, da ćemo svakako dobiti traženo odobrenje i da je korisno ovo vrijeme iskoristiti za stvaranje uvjeta rada u informatičkoj učionici. Bili smo u pravu; odobrenje je uslijedilo u listopadu 2001. Dočekali smo ga spremni budući da smo posjedovali informatičku učionicu i potrebnu opremu. Punu smo satnicu za učitelja informatike dobili tek 2008., iako smo to tražili daleko ranije. Tada svi učenici dobivaju priliku uključiti se u rad informatike kao izbornog predmeta.

Nastavili smo s informatičkom obukom učitelja te smo 2005. za sve učitelje u školi organizirali tečaj informatike u trajanju od osamdeset sati. Tečaj je vodila učiteljica informatike Kristina Novak. Tijekom tečaja učitelji su učili, a potom i polagali ispite iz područja osnova informacijskih tehnologija, obrade teksta u MS Wordu, izrade prezentacija u Power Pointu, osnovama korištenja interneta. Zbog vrlo uspješnog tečaja i položenih ispita, škola je svima podijelila internu diplomu. Smatramo da smo imali legitimitet učiniti tako nešto budući da je voditeljica tečaja u prethodnom razdoblju stekla Certifikat ECDL­a, a svojom kvalifikacijom zadovoljava sve kriterije organiziranih seminara na višoj razini. Dolaskom Kristine Novak na mjesto učiteljice informatike u ovu školu 2004., unaprijeđen je rad na području informatike, kako u nastavi, tako i u dodatnom radu. Uslijedili su brojni uspjesi naših učenika na županijskim natjecanjima iz informatike, kao i na mnogim natječajima, te smo se svrstali u red uspješnijih škola Županije na tom području. Sve rezultate naših učenika možete pogledati u tablici u prilogu ove monografije. Kristina Novak započela je s uređivanjem in­ternetske stranice škole (koja je postala zapažena široj javnosti). Zbog uspješnog dizajna i sadržajnosti stranice, škola je više puta nagrađena na državnoj razini. Uslijedile su sljedeće nagrade:

2006. – 1. mjesto na natjecanju za najbolje školske stranice, Informatički časopis Enter 2008. – nagrada za najbolju web­stranicu na natjecanju Webfestival 2008, Carnet2009. ­ 3. mjesto na natjecanju za najbolje školske stranice, Informatički časopis Enter.

Priznanje časopisa Enter za najbolje školske web-stranice

Dodjela priznanja za najbolju web-stranicu

171

Srce škole - BIC

Uređenje bibliotekarsko-informativnog centra u školiU organizaciji života i rada škole postojala je stalna potreba za uređenim prostorom u kojem bi djelat­

nici i učenici škole prikupljali informacije, spremali se za nastavu, pripremali radne materijale i proučavali literaturu. Uz literaturu, zamišljeno je da u tom prostoru učiteljima i učenicima budu dostupna AV sredstva, didaktički materijal, pribor za pripremu didaktičkog materijala i dr.

U tu smo svrhu povezali učionicu s bivšom knjižnicom rušenjem zida koji ih je dijelio i ugradili staklenu kliznu sti­jenu. Dobili smo prostoriju dovoljne veličine i uredili u njoj bibliotekarsko­informativni centar (BIC). Prostor smo opre­mili namještajem u koji smo smjestili knjižnicu, AV sredstva, didaktički materijal, fotokopirni stroj, učiteljske časopise i drugu literaturu te računalo koje smo umrežili i spojili na inter­net. Namještaj je projektirao i napravio majstor Drago Palijan. Stolove od istog materijala s metalnom konstrukcijom napravio je bravar Ivan Žakić. Majstor je izvanredno uklopio namještaj i racionalno iskoristio postojeći prostor te namještaj povezao u jednu kompaktnu cjelinu. Kupili smo stolice i time je opremanje BIC­a bilo završeno. Ličilačke je radove obavio Vladimir Vuk na trošak Općine Cernik. Sredstvima škole uređen je parket, ku­pljene su zavjese i platno za zamračivanje.

Vitrine sa stručnim knjigama i literaturom bile su otvorene i omogućen im je slobodan prilaz i korištenje. Nismo primi­jetili otuđenja, ali su se događala premještanja s jednog mjesta na drugo što je voditeljici knjižnice predstavljalo ozbiljan prob­lem. Zbog toga smo 2003. godine povjerili obrtničkoj radionici “Finesa” izradu vrata za vitrine s mogućnosti zaključavanja.

BIC je bio i ostao dobra investicija škole; vrlo frekventan i korišten prostor koji je ispunio sva predviđanja. Međutim, zbog potreba uvođenja rada u jednoj smjeni, BIC smo pretvorili u učionicu. Zadržali smo vitrine, a ostalo smo preselili u susjednu prostoriju koju smo ponovno pretvorili u knjižnicu. Time je BIC izgubio značaj koji je imao i učitelji su ostali bez prostora na koji su navikli. Shvaćajući potrebe za takvim prostorom, uredili smo novi prostor budućeg BIC­a u potkrovlju novoizgrađene dvorane. Prostor trebamo opremiti namještajem prilagođenim veličini prostora i ponovno ga opremiti suvremenom opremom što ćemo i učiniti u narednom periodu.

Blagoslov bibliotekarsko informativnog

centra

172

Ostali poslovi opremanja škole

1993. Asfaltiranje školskog igrališta Radove obavio: “Hrvatske ceste”

1994. Nabavljeno 10 malih muških nošnji i 10 malih ženskih narodnih nošnji Donator “Eurom” d.o.o Zagreb Nošnje izradila Manda Ružić iz Zagrađa

1995. Betoniranje ulaznog stepeništa u Banićevcu

1997. Kupljen pijanino Donator i sufinancijer: Društvo žena iz Cernika Sredstva su ostvarile organizacijom društvene zabave

1998. Nabavljeno 40 haljina za Veliki pjevački zbor škole i 20 prsluka za Tamburaški orkestar Donatori i sufinancijeri: Natalija Terzić, “Eurom” d.o.o. Zagreb Haljine sašila krojačica Ljubica Tomašević iz Otoka

1999. Nabavljeno 20 pari opanaka Donatori i sufinancijeri: Tvornica kože “Psunj” uz odobrenje direktora Željka

Bigovića i Tomislav Martinović Opanke izradio obrtnik opančar iz Otoka

2000. Uređenje i asfaltiranje školskog igrališta u Opatovcu Radove obavile: “Hrvatske ceste”

2001. Darovan klavir Donirala obitelj Tomislava Đurića

Izvršeno asfaltiranje prilazne staze u školi Radove izvršio: “Eko projekt” Nova Gradiška

2002. Nabavljeno: Klub garnitura u zbornici Digitalni foto aparat 10 velikih narodnih nošnji – izradila Manda Ružić iz Zagrađa

2003. Asfaltiranje školskog igrališta u Baćindolu Asfaltiranje školskog igrališta u Šagovini 10 komada tambura za Tamburaški sastav – donacija Županije

2005. Postavljanje rasvjete na igralištu u Šagovini

2006. Asfaltiranje dječjeg igrališta u Giletincima

2007. Postavljanje rasvjete na igralištu u Baćindolu

173

ZDRAVSTVENO- SOCIJALNA I HIGIJENSKA ZAŠTITA

UvodZdravstveno­socijalna i higijenska zaštita u školama se provodila, a i danas se provodi kroz: ­ djelovanje države i institucija školskog sustava, ­ planovima i programima nastavnih predmeta i programima škole, ­ programima lokalne i šire zajednice, ­ radom i djelovanjem udruga i pojedinaca.

Zdravstveno higijenska razina svake škole je određena uvjetima rada, a uređuje ih država i institucije sus­tava poduzetim mjerama i brigom. Visoka razina uvijek je postojala u novim školskim zgradama koje su bile opremljene novom opremom i imale uređen okoliš. Zdravstveni i higijenski uvjeti prve sagrađene škole bili su daleko bolji od uvjeta u kućama većine učenika. Tijekom vremena uvjeti rada su se pogoršavali što škola nikada nije prihvaćala i trajno se borila postići zadovoljavajući standard.

Posebno je vođena briga o zdravlju učenika. Svaki je državni sustav imenovao službe i odgovorne osobe koje su vodile brigu o zdravlju djece. U školskoj smo dokumentaciji i Ljetopisu škole našli brojne zapise od kojih smo nekoliko izdvojili:

­ 1877. cijele veljače nema obuke radi bolesti difteritis (nastava se treba nadoknaditi po nalogu Visoke kraljevske zemaljske vlade)

­ 1880. kasni početak nastave (počinje tek 11. listopada). Velečasni gospodin dr. Thaller, županijski fizik, odgodio je početak škole radi marvinske pošasti koja tada ovdje vladala.

­ 1883./04. s razlogom ostvareno šest školskih dana manje od prošle školske godine jer je nalogom veleučenog gospodina dr. Ignaca Tkallera kraljevski podžupanijski liječnik, od 15. do konca srpnja zatvorio školu radi vrieda od koje je znatan broj školske mladeži bolovao. Bolovali su i učitelji, a zamjenjivao ih je časni otac Konstantin Horvatić.

­ 1889./90. škola je zatvorena od 23. siječnja do 2. veljače radi, među učiteljstvom i školskom mladeži, zavladale bolesti influence.

­ 1892. je škola, točnije prvi razred, zatvorena po odredbi dr. Nikolajevića, budući da je mnogo djece na vridu bolovalo.

Zapis iz Ljetopisa o odgodi početka nastave

174

­ 1902/03. prekinuta je od rujna do listopada obuka radi kašlja hripavca, uslijed odredbe kotarskog liječnika Nikolajevića.

­ 1927./28.; od 3.travnja 1928. do konca školske godine, 1.a i 1.b razred imao je poludnevnu obuku budući da je sreski zdravstveni referent dr. A. Brlić zabranio obučavanje u školskoj sali koja se nalazila uz stan ravnajućeg učitelja Antuna Bachona jer je njegovo dijete obolilo od škrleta.

­ 1980./81. je u školi obolio veći broj učenika od žutice i vodenih kozica. Po nalogu epidemiološke službe u školu su uvedene mjere pranja ruku i zabranjeno je korištenje vode.

­ 1984/85.; velik broj djece obolio od mumsa.

Vidljivo je da su imenovani liječnici imali mogućnost zatvoriti školu ukoliko je za to postojalo zdravst­veno opravdanje. Nakon Drugog svjetskog rata su se postupno poboljšavale zdravstvene usluge što se odrazilo i na preventivne mjere u školi. Osnovane su preventivne službe pri medicinskom centru koje su napravile programe medicinske zaštite školske djece.

Programi su sadržavali:­ dob i vrijeme cijepljenja učenika tijekom školske godine kao zaštitu od dječjih bolesti;­ zdravstvene preglede učenika, a obavezno učenika prvog i osmog razreda:­ održavanja stručnih predavanja na teme zdrave prehrane i zdravstvene zaštite;­ upute o načinu postupanja u slučaju pojave bolesti i mjerama koje treba poduzeti.

Program je svake godine redovito realiziran te je o istom vođena uredna dokumentacija.

U Republici Hrvatskoj ništa se nije značajnije promijenilo u organizaciji rada.

Organizacija prijevoza učenika Društvena zajednica organizira i financira prijevoz učenika, što je velika pomoć roditeljima u školovanju

djece.

Nakon Drugog svjetskog rata, škole u Giletincima i Cerničkoj Šagovini postale su područne škole matične škole Cernik. Upravitelj škole Cernik je organizirao rad u tim školama i vodio računa o uvjetima rada. Nakon

što je škola Cernik postala osmogodišnja školske godine 1954./55., učenici viših razreda pohađaju školu u Cerniku a prijevoz im nije osiguran. Najveći broj dolazi u školu pješice, a u zimskim mjesecima traže smještaj u cerničkim obiteljima. Javlja se veliki broj nepolaznika te možemo zaključiti kako samo manji broj djece redovito polazi školu u Cerniku. Iz potreba poboljšanja po­ha đanja škole pokušalo se 1962./63. osigurati prijevoz učenika konjskim zaprežnim kolima. S kočijašem je izvršen dogovor i potpisan ugovor po kojem je bio obvezan izvršiti prijevoz prema kalendaru rada škole i svaki dan na vrijeme dovoziti djecu. Međutim, kočijaš se nije držao dogovora. Vozio je neredovito, uvijek pronalazeći ispriku za svoju nemarnost i aljkavost. Stoga je ovakva organizacija imala kratak vijek trajanja. Te iste 1962./63., nakon neuspješne organizacije prijevoza konjskom zapregom, organiziran je pri­

jevoz autobusom komunalnog poduzeća “Centar” Nova Gradiška. Broj polaznika se postupno povećavao ali stanje se značajnije ne mijenja do školske godine 1965./66. Do promjene prijevoznika dolazi 1967./68. na­kon pripajanja Osnovne škole Baćindol školi Cernik. Tada je sklopljen ugovor s Autoprometnim poduzećem Požega (APP), koji je vršio prijevoz na dvije relacije: Cernik­Baćindol­Opatovac­Banićevac i Cernik­Giletinci­Cernička Šagovina. Učenici iz Golobrdca i Podvrškog su dovoženi, u to vrijeme, konjskom zapregom do Opa­tovca, što nerado prihvaćaju i učenici i roditelji. Mnogi neredovito pohađaju nastavu te se javlja velik broj nepolaznika. Školske je godine 1967./68. zabilježeno da čak 44% učenika petog i šestog razreda iz Podvrškog i Golobrdca ne pohađa školu u Baćindolu. Djeca nižih razreda iz Giletinaca te godine u školu dolaze pješice

Kočija za prijevoz učenika iz Baćindola

175

budući da autobus vozi samo dopodnevnu smjenu. Školske go­dine 1968./69. škola nabavlja vlastiti autobus za prijevoz djece iz svih pravaca. Djeca iz Podvrškog i dalje se dovoze konjskom zapregom do Opatovca. Autobus u Podvrško nije vozio, a ra­zlog je loš makadamski put i nemogućnost ulaska u selo zbog sužene ceste na ulazu. Godine 1970. ulaz je proširen, makadam­ska cesta popravljena te je nakon tih zahvata omogućen ulazak autobusa u selo i od tada se prijevoz učenika obavlja redovito. Ubrzo se pojavio problem zbrinjavanja djece koja čekaju pov­ratak autobusa s relacije koja se prva vozila. Za smještaj u školi nije bilo mjesta zbog rada nižih razreda u drugoj smjeni. Prijevoz vlastitim autobusom potrajao je do 1971. kada je donesena od­luka o prodaji autobusa. Ponovno prijevoz obavlja APP Požega. Prema ugovoru, uvode se tri linije prijevoza: Cernik­Šumetlica­Baćindol­Banićevac; Cernik­Opatovac­Podvrško i Cernik­Giletinci­Cernička Šagovina. Te linije postoje i danas. Kada su učenici trećeg i četvrtog razreda uključeni u nastavu u matičnu školu, zbog učenja stranog jezika, prevozili su se jednim ili dvama autobusima, nakon završetka nastave. Uvođenjem pe­todnevnog radnog tjedna i za potrebe rada izborne nastave u poslijepodnevnoj smjeni, te istovremenog rada grupa INA, DOD i DOP nastave, uvedena je izvanredna vožnja jednim ili dvama autobusima.

Pomoć države - besplatni udžbenici Prije nego li su učenici počeli dobivati besplatne udžbenike, u školi je na kraju godine organizirana razmje­

na rabljenih udžbenika. Uspjeh je bio zadovoljavajući na veliko zadovoljstvo roditelja.

Knjige su siromašnijoj djeci darivane redovito, od prve godine rada škole sve do 1910. kada se prestaju voditi u Ljetopisu škole zapisi o “dobrotvorima škole” zbog izostanka donacija. U tom je vremenu knjige na kraju školske godine darivala Kraljevska zemaljska vlada. Vodila se točna i redovita evidencija o naslovima i broju darovanih knjiga. O tom vremenu svjedoči slijedeći zapis:

I u narednim je godinama škola dobivala veće ili manje donacije, najčešće knjiga, a ponekad učila i audio­vizualnih sredstava. Od većih donacija izdvajamo donaciju iz školske godine 1984./85. kada su odlukom Za­voda za prosvjetno­pedagošku službu podijeljeni kompleti besplatnih udžbenika za 26 učenika. U Republici Hrvatskoj su se gotovo svake godine škole dobivale razne donacije, kao primjerice knjige, računala, nastavna pomagala, AV sredstva, školski namještaj i dr.

U javnosti je najbolje prihvaćena Odluka Vlade o besplatnoj podjeli školskih udžbenika. Besplatni su udžbenici podijeljeni školskih godina 2007./08 i 2008./09. Nažalost Odluka Vlade RH o besplatnoj pod­jeli udžbenika svim učenicima u 2009./10. nije provedena radi svjetske globalne krize. Izazvala je mnoštvo nesporazuma i nejasnoća između subjekata školskog sustava što je otežalo organizaciju nastave na početku školske godine. Tom su odlukom naročito bili razočarani roditelji.

Zapis o darovanim knjigama iz 1863.

Prijevoz učenika autobusima

176

Rad u školi Škola je oduvijek, od svojih početaka do danas, nastojala djeci osigurati dobre higijenske i zdravstvene

uvjete te je vodila brigu o socijalnoj skrbi djece. U tome je uspijevala provodeći slijedeće: ­ zdravstveno higijenski odgoj kroz uređenost školskih prostora,­ stalnu brigu za čistoću vode i zraka,­ zdravstveni odgoj u nastavnim predmetima,­ zdravstvenu i socijalnu zaštitu kroz Godišnji plan i program rada škole,­ preventivne programe djelovanja na suzbijanju zlouporabe sredstava ovisnosti; protiv nasilja u školama

i pod nazivom “Oprez djeco” upoznavala djecu s minsko­eksplozivnim sredstvima, ­ stručna predavanja i radionice s aktualnim temama,­ organizaciju izleta, ekskurzija, zimovanja, logorovanja i dr.,­ prehranu učenika u školskoj kuhinji.

Uređenost eksterijera i interijera imala je, a imat će i ubuduće, veliki odgojni značaj u školi. Lijepo uređene učionice i okoliš stvaraju kod djece i učitelja ugodan osjećaj i čine boravak u njemu poželjnim. Uređen pros­tor postaje zajednička svojina. Oskvrnuti ga, učiniti štetu, pogaziti živicu, otkinuti cvijet, doživljava se s pro­tivljenjem, osudom i protestom. Na tako dostignutoj razini učeničke svijesti može se razvijati viši stupanj estetskog uređenja i istinski doživljaj lijepog. U tako osviještenoj je sredini okoliš čist, uredan; tu nema papira, smeća, otpada, niti zidova išaranih grafitima s priglupim porukama. Naravno, uvijek ima onih koji ništa ne poštuju, kojima ništa nije sveto, ali i onih koji u odgojno formiranoj sredini pod kontrolom i s respektom zaziru od kritika onih drugih. Uspješna je škola koja postigne takav stupanj odnosa, koja može vjerovati da će stečene vrijednosti i navike njeni polaznici ugrađivati u uređenje svoga doma i mjesta boravka. Škola u Cerniku se trudila godinama dostići tu razinu i po tome postati prepoznatljiva. U tim je nastojanjima imala i uspjeha, što potvrđuju mnogi mještani, nenamjerni prolaznici i nagrade za uređenje okoliša koje smo osvojili. U ovako odgajanoj i usmjerenoj sredini i higijena svih prostora je na očekivanoj razini, a zdravstvenu zaštitu možemo ocijeniti zadovoljavajućom.

Starije generacije, polaznici škole početkom prošlog stoljeća, pa i oni koji su pohađali školu u novoj Ju­goslaviji, sjećaju se podova namazanih rabljenim uljem i takozvanih “čučavaca” u zahodu. Još su im u svježem sjećanju tragovi stopala bosih nogu na crnom podu premazanom crnim uljem. Najveći je broj djece u školu dolazio bos. Cipele ili sandale imala su samo djeca iz obrtničkih obitelji i uglednih seljačkih gospodarstava. Djeca su se izuvala u rano proljeće a obuvala u kasnu jesen. Učionica je bila čista, okrečena bojom stavljenom u kreč kojim je izvršena i dezinfekcija zida. U zimi je učionicu grijala tučena peć, a ponekad i zidana ka­lijeva peć. Kraj peći je stajao sanduk s drvima na kojem su se vječito gurali promrzli đaci. U zahodu su se nalazili takozvani “čučavci” koji su jedino ujutro bili uredni, nakon ispiranja vodom donesenom u kantama s bunara. Škola je posebnu brigu vodila o vodi. Voda je dragocjeni dar, izvor je života, nemjerljiva vrijednost u životu ljudi. Sumnjam da je današnji čovjek potrošačkog svjetonazora svjestan te životne istine. Nije dovoljno

osviješten u toj spoznaji budući da čini sve kako bi je zaga­dio i time učinio zdravstveno neupotrebljivom. Zagađujemo vodotoke ispuštanjem sanitarne vode, otrova, sredstava za pranje i dr. Nasuprot tome, naša škola ima ekološki zadatak navesti učenike na promjenu ponašanja i osvijestiti spoznaju da je voda osnova života i Božji dar čovjeku. Zbog toga smo 2007. izradili projekt “Vode tekućice u općini Cernik i EKO zaštita” u kojem su sudjelovale sve strukture škole. Nažalost, nismo ostvarili očekivanja u podizanju EKO­svijesti šireg značenja.

S pijetetom se sjećamo naših starih i njihove pažnje koju su poklanjali svojim bunarima i vodotocima.

Rad na projektu “Vode tekućice u općini Cernik i EKO zaštita”

177

Bunar je u školskom dvorištu značio život, o njemu se vodila stalna briga i vršila kontrola. Stoga i ne čudi što je bunar, po izgledu i uređenosti, bio ukras dvorišta. Iz zdravstvenih je razloga bunar redovito čišćen, održavan i kloriran. S bunara se donosila voda za piće u zatvorenim kantama s poklopcem i s cijevi za izlijevan­je vode na vrhu. Kanta je bila postavljena u uglu hodnika na stolcu i uz nju nekoliko metalnih šalica. Svi su iz tih istih šalica pili vodu; nehigijenski, ali drukčije nije moglo biti. Unatoč tomu nije zabilježena veća epidemija zaraznih bolesti. Takva je opskrba vodom potrajala sve do useljenja u novu školsku zgradu 1973. Useljenjem u zgradu škola po prvi put ima tekuću vodu iz gradskog vodovoda.

Stanje je bilo jednako u svim našim područnim školama. Postupno su sve škole dobile tekuću vodu uvođenjem vodovoda. U okviru medicinskog centra osnovane su i epidemiološke službe koje su vršile nadzor higijenskih uvjeta u školi, a između ostalog je redovito vršena zdravstvena kontrola vode. Nalazi su uvijek bili na granici zdravstvene uporabljivosti.

U borbi za što čišći zrak, prilikom useljenja u novu školsku zgradu 1973., donesen je Pravilnik o kućnom redu po kojem se učenici trebaju preizuvati u papuče na ulazu u školu kako bi se unosilo što manje prljavštine i prašine. Odredba se i danas provodi.

Škola je upoznavala učenike sa zdravstvenim, higijenskim i socijalnim sadržajima kroz planove i programe nastavnih predmeta: higijena, pouka o zdravlju, gospodarstvo, kućanstvo, prehrana, stanovanje, odijevanje, priroda i društvo, priroda, biologija, kemija, prva pomoć i zaštita, domaćinstvo i dr. U većini tih predmeta provodile su se i praktične vježbe povezane sa životnom svakodnevnicom.

Godišnjim je planom i programom planirano mnogo aktivnosti i djelovanja škole u okviru zdravstveno­ ­socijalne zaštite; izleti, ekskurzije, ljetovanja i zimovanja dr.

Redovito su izvođeni proljetni i jesenski izleti, najčešće na izletište Strmac gdje se organiziraju dječje igre i sportska natjecanja iz više sportova.

Ekskurzije su koristan i poželjan oblik praktične nastave koja djeci daje mogućnost terenskog upozna­vanja sa sadržajima nastavnih predmeta povijesti, zemljopisa, biologije i dr.

Ono što se želi upoznati i vidjeti, planira se izvedbenim planom, a realizira se konkretnim zaduženjima. Jednako je velika vrijednost u upoznavanju ljepota domovine, prirodnih raznolikosti, različitosti običaja, kul­turnog bogatstva naših krajeva i puno toga drugoga.

Škola je, prema zapisima iz Ljetopisa, izvodila ekskurzije od 1933. do danas. Izdvojili smo sljedeće izlete:

Zapisi o izletima i ekskurzijama

178

Šezdesetih godina ponovno počinje izvođenje ekskurzija koje kontinuirano traje do danas. Najčešći je izbor Jadransko more s destinacijama od Istre do Dubrovnika. Učenicima su posebno drage jednodnevne ekskurzije na kojima upoznaju prirodna i kulturna bogatstva svih naših regija.

Škola je od 1964. do Domovinskog rata u više navrata organizirala logorovanje, ljetovanje i zimovanje za učenike. Počelo je nakon osnivanja voda izviđača “Vladimir Nazor”, nabavom kamperske opreme 1964. i organizacijom logorovanja u Salima na Dugom otoku u trajanju od četrnaest dana. Logorovanje je ponov­ljeno 1968./69. Ljetovanje je pak, organizirano na Strmcu 1974., a ponovnim osnivanjem Voda izviđača i na Ivanovcu 1978./79. Zatišje je sve do 1986. kada se po treći puta obnavlja rad izviđača te se ponovno organizira logorovanje na Strmcu.

Zimovanje je za učenike škole organizirano u više navrata u razdoblju od 1968. do 1980. na Strmcu, u zgradi SOFK­a, po vrlo prihvatljivoj cijeni. Organizaciju kuhanja i zbrinjavanja preuzela je škola. Škola je sufi­nancirala boravak učenika slabijeg imovnog stanja.

Školska kuhinjaPrvi smo zapis o organiziranoj prehrani djece u školi pronašli u Ljetopisu škole za školsku godinu

1934./35. Tada je zapisano:

Stalan rad pokrenut je osnivanjem osmogodišnje škole školske godine 1954./55. Rad je povremeno prekidan zbog loših higijenskih uvjeta rada, ali uvijek na kratko vrijeme. Međutim, škola se nikada nije mirila s takvim stanjem i uvijek je nalazila rješenje za rad kuhinje. Rad se ustalio useljenjem u novu školu i traje kon­tinuirano do danas. U počecima je rada jelovnik skroman. U određene se dane dijelio samo kruh, nekoliko dana kruh sa sirom i, nešto češće, mlijeko u prahu. Kako je raslo materijalno stanje društva, poboljšavao se jelovnik školske mliječne kuhinje. Besplatne su obroke primali učenici slabijeg imovinskog stanja i brojčano većih obitelji. Danas, uz takve učenike, besplatan obrok primaju i učenici koji su treći i daljnji đak iste obitelji. O zdravstvenom se stanju kuhinje vodi stroga i stalna evidencija unutar škola, a stanje redovito kontrolira i epidemiološka služba medicinskog centra koja uzima brisove s radnih površina i školi dostavlja analizu tih brisova.

Zapisi o izletima i ekskurzijama

Zapis o prehrani djece u školi

179

Socijalni program lokalne zajedniceZa siromašnu i socijalno ugroženu djecu škola je uvijek brinula i tražila je načine pomoći i zbrinjavanja.

Najljepši primjer takve brige u Cerniku je zbrinjavanje siromašne djece iz Hercegovine i s Krka. Kroničari su o tim događajima zabilježili:

U staroj su se školi tražili dobrotvori. Na sreću, uvijek je bilo takvih o čemu svjedoče ovi odabrani zapisi iz Ljetopisa škole:

­ 1880./81., osim nagrada koje je školska konkurencija iz školske blagajne za najmarljiviju i najčedniju školsku djecu nabavila, nadario je gospodin Josip Filipović, ovdašnji kraljevski poštar, jedno dijete jednom srebrenom forintom, gospodin Simo Tomlinović jednom četvrtinom forinte i gospodin Albert Tomić dvoje djece jednom nabožnom slikom.

­ 1882. Visoka kraljevska zemaljska vlada blagoizvoljela je pokloniti siromašnoj djeci ove učione 68 ko­mada školskih knjiga. Tekst takvog sadržaja je često upisivan što znači da je svake godine škola bila nagrađivana od Visoke krkraljevske zemaljske vlade.

­ 1886./87. između ostalog je napisano: “Jedan dobrotvor, koji ne htjede ime očitovati, dao je dobroj siromašnoj školskoj djeci kao božićni dar 40 pari opanaka i toliko pari obojaka”.

­ 1887./88., velečasni gospodin otac Adjut Spaček, mjesni školski nadzornik, darovao je dobroj školskoj mladeži, prigodom zaključka školske godine, osam lijepih knjižica. Časni gospodin Marcijan Telarević, vjeroučitelj, nagradio je jednu djevojčicu jednom srebrnom forintom.

­ 1890./91. ravnajući učitelj Vlajko Kemenović nadario je o Sv. Alojziju dvanaest najboljih djevojčica četvrtog razreda knjižicama “Život sv. Alojzija Gonzage”.

­ 1894./95. gospodin Ivan Plehati, klobučar u Beču, “sjetio se na svoje mlade dane koje je ovđe u Cerniku u školi prebivao, pa je poslao raznih stvari, i to: 12 šešira, 12 pernica sa perima, držali, olovkom i perišem, 12 tintar-nica i 12 bilježnica kao božićne darove sa molbom da se njima 12 najboljih, no siromašnih učenika nadari”. Darovi su po želji darovatelja 22.12.1894. podijeljeni, a u ime nadarene djece jest istomu od strane Općinskog pogla­varstva i škole zahvalnica otposlana.

Zapisi o zbrinjavanju siromašne djece iz Hercegovine i s Krka

180

­ 1900./01. darovala Visoka kraljevska zemaljska vlada otpisom svojim od 16.2.1899., broj 1730, iznos od 6 000 kruna te od 10. 5.1900., broj 7186, iznos od 2014 kruna za gradnju nove školske zgrade.

­ 1909./10. po prvi put nema dobrotvora, a izostala je i doznaka Visoke kraljevske zemaljske vlade. Te godine prestaje evidencija o dobrotvorima škole.

Kada su izostale potpore dobrotvora, škola je tražila druge vidove pomoći kao, na primjer, priređivanjem igrokaza i priredaba za javnost, a ostvarenim je prihodima jednim djelom pomagala siromašnu djecu, a drugi dio namijenila za pomoć učenicima za izlete i ekskurzije. Tako bilježimo da je 1914., za siromašnu cerničku djecu, priređena u pučkoj školi predstavica s djecom, od koje je čista dobit 382 kruna, upotrebljena da se 70 djece mobiliziranih junaka pomogne odjećom i obućom.

Ista se praksa nastavila i u novoj Jugoslaviji, nakon što je ojačao rad u kulturnoj i javnoj djelatnosti. U nekoliko navrata priređeni su igrokazi i priredbe za mještane. Pripremali su ih učitelji entuzijasti koji nisu radili samo po zaduženju. Zato takvih aktivnosti nema u kontinuitetu. Ostvareni je prihod najčešće namijenji­van izvođenju ekskurzija i pomoći siromašnoj djeci (opširnije u poglavlju Kulturna i javna djelatnost).

Također je zabilježeno i priređivanje zabava za mještane u organizaciji učitelja i uz malu pripomoć roditelja. Posebno je mnogo takvih zabava organizirano za vrijeme upravitelja Begovića koji je tim prihodom pomagao siromašnu djecu i izvodio redovite godišnje ekskurzije.

Prema sjećanju bivših đaka, škola je u razdoblju od 1960. do 1980. priredila više takvih zabava. Posljednji smo slučaj organiziranja zabave zabilježili 1996., kada grupa roditelja uz pripomoć ravnatelja, organizira vrlo uspješnu zabavu i ostvaruje značajan prihod. Roditelji organizatori su bili: Zoran i Jasna Jukić, Zdravko i Vera Sokić, Mira i Zdenko Kurjaković, Ruža i Ivan Topić te Dinka i Vinko Žakić.

Društveno koristan rad se njeguje u školi od osnutka škole do danas. U prvoj su školi učenici imali obvezu rada u školskim vrtovima. Tu su se učili uzgoju povrća, voća i sadnica te gospodarenju u vlastitom domaćinstvu. Po zakonu, vrtovi su bili obvezni sve do Drugog svjetskog rata. U poslijeratnom je razdoblju društveno ko­ristan rad organiziran odmah nakon rata. Učenici su skupljali krumpirove zlatice, gubare, žir i dr.

U kasnijim su razdobljima učenici društveno koristan rad izvodili na parcelama PIK­a Cernik gdje su sudjelovali u poslovima kao što je berba grožđa, razna okopavanja, proređivanje repice, sakupljanje žira, berba kukuruza i dr. Organizirane su i radne akcije pomoći društvima u Cerniku kao, na primjer, čišćenje cigle na­kon rušenja doma DVD­a i rušenja stare škole, skupljanje kamenja na igralištu kluba nakon ravnanja, čišćenje potoka, rad u samostanskom dvorištu i dr. U novije vrijeme radne akcije provodimo samo na uređenju okoliša škole. Sredstvima ostvarenim društveno korisnim radom pomagali su se socijalno ugroženi učenici i pomagalo u izvođenju ekskurzija.

Škola je vrlo često za pomoć ugroženima, nezbrinutima i siromašnima prikupljala od učenika novčana sredstva. Akcije su gotovo redovito uspijevale, a ponekad postizale neočekivano dobar rezultat. Brojni su takvi primjeri u novijoj i starijoj povijesti škole. Narod i škola su se naročito iskazali u ratno vrijeme, kada su pri­kupljali pomoć za vojsku i stradalnike rata. U Kronici samostana pronašli smo ove zapise: “Za naše ratnike izradilo se i skupilo trudom djece i učiteljstva 125 kg suhog lišća za čaj, 60 kg šarpije i za 75 vojnika zimskih kapa, dokoljenica, narukvica i potrbušnjaka, što sakupiše učiteljice Mica Knežević i Vikica Tomić 360 kruna za potrebnu vunu.”

Zapisi o prikupljanju pomoći za siromašnu djecu

181

U školi se razvijala i sakupljačka djelatnost. Sakupljao se stari papir, rabljeni udžbenici i druge sekundarne sirovine. Tako je 1986. škola dobila prvo računalo “Orao” kao najuspješnija škola u sakupljanju papira Osječke regije. Taj datum smatramo početkom kompjuterizacije škole.

Još prije nego su učenici počeli dobivati besplatne udžbenike, u školi je organizirana, na kraju godine, razmjena rabljenih udžbenika. Uspjeh je bio zadovoljavajući, a zadovoljstvo roditelja veliko.

Učenici su ostvarivali pomoć od Crvenog križa i takve pomoći bilježimo još u staroj Jugoslaviji. Crveni je križ snabdijevao siromašnu djecu obućom, odjećom i hranom, naročito u Domovinskom ratu. U Domo­vinskom su ratu pomagali školu i mnoge humanitarne udruge, a školu Cernik je pomogla udruga “Bruke” iz Berlina i “Jen” iz Japana.

Učenici danas pomoć ostvaruju putem Centra za socijalnu skrb, na prijavu škole, udruge, ili roditelja. Pomoć je raznovrsna, kao na primjer, zbrinjavanje u domovima za nezbrinutu djecu, zbrinjavanje u drugoj obitelji, doznaka novčanih sredstava, upućivanje na zimovanja i ljetovanja, pomoć u obući, odjeći i hrani i dr.

Gradsko društvo Crvenog križa Nova Gradiška

182

Učitelji na putovanjima i izletima

Strmac

Gornja Stubica

Vukovar

U autobusu

Vukovar

Vukovar

183

PODRUČNE ŠKOLE

Škola Baćindol

Od osnutka do pripojenja školi CernikTrideset i dvije godine nakon otvaranja škole u Cerniku, mještani sela Baćindola su se pobrinuli da i

njihova djeca dobiju školu. Popisom je domaćinstava iz 1864. utvrđeno kako na kućnom broju 34 u selu Baćindol postoji prazna zgrada (kuća bez domaćina). Na tom je mjestu 1895. izgrađena škola koja pod nazivom “Opća pučka škola u Baćindolu” iste godine započinje s radom.

Međutim, postoje podaci kako je u toj praznoj kući nastava održavana i prije izgradnje škole. To potvrđuje podatak po kojem je predstojnik za bogoštovlje i nastavu Armin Pavić 1882. primio deleg­aciju Baćindola koja traži sredstva za po­pravak seoske kapele te u molbi navode kako krov kapele prokišnjava i prijeti mu urušavanje koje je opasno, uzmemo li u obzir činjenicu da se tu “nađe do dva puta tjedno i do 120 učenika onomjestne škole”. Kako je tekao tijek i postupak gradnje škole, možemo vidjeti prema zapisu iz Lje­topisa škole za školsku godinu 1985./86.:

U nastavku je Ljetopisa zapisano sljedeće: “U toj deputaciji bijahu slijedeća gospoda: Martin Francetić limar, Antun Ko-linsky trgovac, Mijo Bigović i Josip Došlić sel-jaci iz Baćindola, te Ivo Miškatović učitelj iz Cernika. Da je deputacija uspjela vidi se na-jbolje po tome, što je godine 1985. došlo do faktične gradnje škole u Baćindolu. Zemljište za školu kupljeno je od seljaka Josipa Tubića u površini od jedno jutro za 490 forinti. Dne 15. svibnja 1895. postavljen bje temeljni ka-men.”

Gradnju škole i učiteljevog stana po­duzeo je gospodin Stjepan Myhol iz Nove Gradiške. Gradnja škole s namještajem i gradnja učiteljskog stana stajala je 7 000 forinti. Od toga je Visoka vlada poklonila 1 000 forinti, županijska vlast 800 fo­rinti, a ostalih 5200 forinti doprinijela je Školska konkurencija u koju spadaju sela: Baćindol, Opatovac, Banićevac i Bukovi­ca. Gradnja škole izvedena je za “velikog župana požeškog, presvjetlog gospodina Zapis iz Ljetopisa o gradnji škole u Baćindolu

Pečat škole u Baćindolu

184

doktora Nikole pl. Jurkovića, pretstojnika novogradiškog pogl. gos. Dragana Viteza Trnskoga, za općinskog upravi-tellja cerničkog blag. g. Josipa Cenića, te za cerničkog gvardijana i župnika veleč. g. o. Adiuta Spaček”, sve osobitih prijatelja škole.

O samoj gradnji i useljenju u novu školu, u Ljetopisu je navedeno sljedeće: “I tako bje zgrada dne. 3. li-stopada 1895. po preč. Gospodina Josipu Kolariću župniku, arhiđakonu i kanoniku novogradiškom posvećena. Toj svečanoj zgodi prisustvovahu osim g. funkcionara još.Dragan Vitez Trnski, g.upravitelj općine cerničke Josip Cenić, školski odbor mnoga gospoda pozvanici, školska mladež te množina naroda cijele šk. konkurencije. Poslije blagoslova bijaše svečani banket u školskoj zgradi. Školska zgrada sastoji se od dvije lijepe školske sobe i prostranog hodnika, dočim učiteljev stan, (separatno građen) ima dvije sobe, kuhinju, smočnicu i podrum. Školska je zgrada izgrađena ukusno, svrsi shodno te prema svim propisima, inim zahtjevima - dočim je učiteljev stan dosta neprikladan pošto je nizak, a sobe su tijesne i vrlo vlažne osobito manja u kojoj su ne samo pokućstvo, već i zidovi od vlage pljesnivi. Isto tako nema učitelj ni od podruma nikakve koristi pošto je uvijek pun vode. Može se stoga reći da učitelju neće biti baš najugodnije stanovati u tako nezdravom stanu, pošto nema nade da bi se isti popravio.Peći u školskim sobama nisu prikladne pošto ne daju skoro nikakve topline, a mnogo drva troše. Stoga će se ove zime mnoge novima shodnima zamjeniti.”

Tablica: Broj učenika u školskoj godini1895./96.

I. odjel II. odjelBaćindol 24 učenika 30 učenikaOpatovac 18 učenika 17 učenikaBanićevac 10 učenika 9 učenikaBukovica 6 učenika 0 učenikaUkupno 58 učenika 56 učenika

Od tog vremena u školi trajno rade dva učitelja (od kojih je jedan ravnajući učitelj), u dva kombinirana razredna odjela, najčešće prvog i drugog razreda te trećeg i četvrtog. Razredi su pretrpani djecom, a nastava je cjelodnevna što znači da djeca idu u školu i dopodne i poslijepodne.

Tablica: Broj učenika od 1895.do 2009./10.

Školska godina Broj učenika1895./96. 1141896./97. 1211897./98. 881898./99. 88

1899./900. 1281900./01. 1341901./02. 1471902./03. 1571903./04. 1651904./05. 1641905./06. 1471906./07. 1521907./08. 1451908./09. 1451909./10. 1321910./11. 1411911./12. 1341912./13. 1451913./14. 1631914./15. 167

Školska godina Broj učenika1915./16. 1681916./17. 1271917/18. 1241918./19. 1081919./20. 1121920./21. 1191921./22. 1161922./23. 1191923./24. 1171924./25. 691925./26. 771926./27. 1011927./28. 1091928./29. 1121929./30. 1071930./31. 1321931./32. 1341932./33. 1451933./34. 1411934./35. 133

Školska godina Broj učenika1935./36. 1241936./37. 1411937./38. 1331938./39. 1371939./40. 941940./41. 1151941./42. 1281945./46. 1151946./47. 1181947./48. 1051948./49. 861949./50. 661950./51. 781951./52. 391952./53. 491953./54. 481954./55. 501955./56. 401956./57. 751957./58. 92

185

Školska godina Broj učenika1906./07. 641907./08. 721908./09. 721909./10. 741910./11. 711911./12. 571912./13. 651913./14. 631914./15. 60

Školska godina Broj učenika1915./16.1916./17. 721917/18. 621918./19. 461919./20. 461920./21. 531921./22. 411922./23. 411923./24. 47

Školska godina Broj učenika1924./25. 501925./26. 611926./27. 371927./28. 421928./29. 361929./30. 371930./31. 25

Tablica: Broj djece u opetovnici Baćindol

Školska godina Broj učenika1959./59. 691959./60. 841960./61. 1451961./62. 1551962./63. 1721963./64. 2001964./65. 1911965./66. 1891966./67. 1981967./68.1968./69. 42+1411969./70. 491970./71. 551971./72. 551972./73. 591973./74. 571974./75. 591975./76. 47

Školska godina Broj učenika1976./77. 411977./78. 381978./79. 281979./80. 271980./81. 331981./82. 271982./83. 161983./84. 71984./85. 91985./86. 101986./87. 191987./88. 191988./89. 211989./90. 161990./91. 231991./92. 291992./93. 13?1993./94. 26

Školska godina Broj učenika1994./95. 281995./96. 261996./97. 211997./98. 201998./99. 191999./00. 182000./01. 162001./02. 152002./03. 172003./04. 192004./05. 112005./06. 112006./07. 102007./08. 102008./09. 82009./10. 8

Tablica: Učitelji u Baćindolu

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doIvan Vereš Učitelj 1895.-1897.Ignac Miškatović učitelj 1897.-1902.Marija Pavušek učiteljica 1898.-1900.Hermina Tauber učiteljica 1900.-1906.Ivan Miškatović učitelj 1902.-1939.Cecilija Dokić učiteljica 1906.-1906.Marija Đurić učiteljica 1906.-1908.Ema Rauker učiteljica 1908.-1909.Zora Potočki učiteljica 1909.-1910.Gizela Valtrović učiteljica 1911.-1911.Alica Beluš učiteljica 1911.-1923.Anka Brkić učiteljica 1923.-1928.Paulina Matković učiteljica 1929..-1941.Antonija Slamnik učiteljica 1940.-1940.Ivan Katunić učitelj 1940.-1940.Ranko Popović učitelj 1941.-1942.

186

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doNikola Banović učitelj 1945.-1948.Josipa Osmak učiteljica 1945.-1947.Josip Kovačević učitelj 1947.-1947.Štefanija Ružić učiteljica 1947.-1948.Franjo Brkić učitelj 1948.-1950.Dragica Brkić učiteljica 1948.-1950.Marija Gazdović učiteljica Do 1950.Ankica Fajdetić učiteljica 1950.-1952.Mirko Puškarić učitelj 1952.-1954.Anica Vrbanić učiteljica 1953.-1959.Ankica Božulić učiteljica 1954.-1956.Mara Dlesk učiteljica 1956.-1958.Katica Petošić učiteljica 1958.-1959.Mato Bilešić (Antunov) učitelj 1958.-1959.Franjo Žalac učitelj 1959.-1964.Marija Tomić učiteljica 1959.-1962.Bohumil Krejči učitelj 1959.-1960Ankica Irout učiteljica 1960.Dragan Divjak učitelj 1960.-1960.Rade Dragaš učitelj 1960.-1961.Nada Krivokuća učiteljica 1963.-1964.Blaženka Maroš učiteljica 1960.-1965.Nada Bunjevac učiteljica 1961.-1964.Helena Jugović učiteljica 1961.-1966.Marko Krivokuća učitelj 1961.-1963.Marija Veselić učiteljica 1962.-1964.Franjo Jugović učitelj 1962.-1966.Ivanka Bilogrević učiteljica 1965.-1968.Mato Bilešić učitelj 1965.-1982.Ivanka Kozarević učiteljica 1961.-1964.Ana Plavanović učiteljica 1963.-1965.Antun Kovre učitelj 1963.-1964.Ankica Beker učiteljica 1964.-1967.Mirena Došlić učiteljica 1964.-1966.Ivo Mijatović učitelj 1964.-1965.Sonja Mijatović učiteljica 1964.-1965.Marija Čulić učiteljica 1964.-1967.Reza Hadžić-Bušić učiteljica 1965.-1968.Slobodan Božičković učitelj 1965.-1968.Bistra Udovičić učiteljica 1967.-1970.Alojzije Aga učitelj 1968.-1983.Dara Vukolić učiteljica 1983.-1988.Radojka Jerić učiteljica 1985.-1985. 1988.-1988.Terezija Curić učiteljica 1988.-1995.Ljiljana Curić učiteljica 1996.-1997.Karmela Marić učiteljica 1990.-2001.Martina Lazić učiteljica 2001.-2002.Slađana Barišić učiteljica 2002.-2003.Dajana Kudra učiteljica 2003.-2004.Štefana Štrk učiteljica 1995.

187

GODINAODJELI I RAZREDI U ODJELU PODRUČNE ŠK. I BROJ ODJELA

PŠ Ukupno učitelja1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. BAN. OPAT. POD.

1952./53. 1.2.3. 4.5.6. 1+1 21953./54. 1.3.6. 2.4.5. 21954./55. 1.3.5. 2.4.6. 21955./56. 1.3.5. 4.5.7. 21956./57. 1.2.3.4. 5.6.7. 21957./58. 1.2.3. 3.4.5. 7.8. 31958./59. 1.2. 3.4. 5.6. 7.8. 31959./60. 1.2. 3.4. 5.6. 7.8. 31960./61. 1.2. 3.4. 5. 6. 7. 8. 2 2 2 4 81961./62. 1.2.3.4. 5. 6. 7. 8. 1 1 2 4 101962./63. 1.2.3.4. 5. 5. 6. 7. 8. 1 1 2 3 10 ili 91963./64. 1.2.3.4. 5. 5. 6. 6. 7. 8. 1 1 2 4 111964./65. 1.2.3.4. 5. 5. 6. 6. 7. 8. 1 1 2 4 121965./66. 1.2.3.4. 5. 5. 6. 6. 7. 8. 1 1 2 4 121966./67. 1.2.3.4. 5. 5. 6. 6. 7. 8. 1 1 2 4 121967./68. 1.2.3.4. 6. 6. 51968./69. 1.2.3.4. 7. 6. 51969./70. 1.2. 3.4.

Od osnutka školu u Baćindolu pohađaju i učenici iz Opatovca, Banićevca i Bukovice. Stalno rade po dva učitelja u dva razredna odjela sve do 1957./58. kada se po prvi put formiraju tri razredna odjela. Tri odjela rade i iduće školske godine.

Već se školske godine 1960./61. vrši se reorganizacija školstva i škola Baćindol postaje centralna škola za upisno područje Opatovac, Podrvško, Banićevac. Od tog vremena bilježimo naglo povećanje broja djece u školi i povećanje broja odjela. Školske godine 1960./61. radi već šest razrednih odjela i taj se broj ne smanjuje do 1966./67. kada je donesena odluka o pripojenju škole Baćindol školi Cernik. U skladu s porastom broja učenika povećavao se i broj učitelja u školi; s tri učitelja 1959./60. na dvanaest učitelja 1966./67. Priložena tablica pokazuje broj razrednih odjela i broj učitelja od 1952./53. do 1969./70. školske godine.

Što nam kaže Ljetopis škole?Ljetopis je škole uredno vođen od 1985. do danas. Od početka škole do Prvog svjetskog rata vođen je po

istom obrascu kao Ljetopis škole u Cerniku (Pogledaj poglavlje: Početak i razvoj školstva u Cerniku)

Od zanimljivosti iz tog vremena izdvajamo:

Briga o zdravljuPo pitanju brige o zdravlju, zdravstvene i higijenske zaštite, u Ljetopisu nalazimo sljedeće podatke:

­ 20. lipnja 1898., poklonila je slavna kralj. kot. Oblast ovoj školi dvije brošure i to: “Djeco branite naše korisne ptice od glada i mraza” i “Najokrutnija ženska moda”

­ 1905. vladala je u ovom kraju bolest tifus. Zbog bolesti učenici iz Opatovca nisu pohađali školu tri mjeseca.

­ 1906./07. vladala je u mjestu Opatovac prelazna bolest vrid radi koje učenici nisu pohađali nastavu mjesec dana.

­ 1911./12. obustavljena je obuka od 13. studenog do 1. siječnja radi prelazne bolesti dobrac. ­ 1914. u Opatovcu su djeca obolila na boginje i škola je prekinuta cijelo proljeće­ 1915. je naloženo da se sve škole zatvore radi pojave bolesti boginja, tifusa, azijatske kolere koje su

poharale Šagovinu i Šumetlicu. ­ 1916. zbog bolesti djece nije se radilo u siječnju i škola je bila zatvorena.

Tablica: Broj razrednih

odjela i broj učitelja od 1952./53. do 1969./70.

188

Tijekom Prvog svjetskog rata djeca su često pobolijevala pa je tako za školsku godinu 1915./16. zabilježena bolest dizenterije koja je pokosila neko­liko ljudskih života. U veljači se pojavila bolest škrlet te djeca nisu pohađala nastavu.

Školske godine 1922./23. djeca su mnogo bolo­vala od bolesti škrlet te je, radi te bolesti u obitelji Iva­na Miškatovića, isti bio odsutan 6 tjedana.

Za svaku godinu postoji opis zdravlja učenika pa se navodi da je zdravlje bilo povoljno ili da je vladala neka od bolesti zbog koje je škola bila zatvorena. Za veliko vremensko razdoblje, za vrijeme od spomenu­tog vremena do neposredno nakon Drugog svjetskog rata, podaci su nepotpuni te se navodi samo činjenica kako je zdravlje učenika ocjenjeno povoljnim za svaku spomenutu godinu u Ljetopisu.

Nakon rata nailazimo na sljedeće zapise:

­ 1948./49. izvršeno je cijepljenje školske djece protiv tuberkuloze čime je ustanovljeno inkliniranje velikog postotka djece na tuberkulozu uslijed slabe prehrane i nehigijenskih uvjeta života u roditeljskim kućama.

­ 1955./56. škola je zatvorena od 20. do 26. veljače zbog hladnoće i velikog snijega te radi uštede drva. ­1957./58. među školskom je djecom zavladala epidemija vodenih kozica, mumsa i angine. Oboljelo je

60% djece te je obuka prekinuta na 14 dana. Za Novu je Godinu podijeljena odjeća najsiromašnijim učenicima kao poklon Crvenog križa i društva “Naša djeca”. Tom je prigodom održana dječja opereta “Snjeguljica i sedam patuljaka”. Po prvi su puta djeca cijepljena kombiniranim cjepivom protiv velikih boginja, difterije i tetanusa. Cijepljeni su i učenici osmog razreda.

­ 1977./78. pojavila se pošast uši što nije zabilježeno više desetaka godina ranije.­ 1987./88. u školi je od žutice oboljelo pet učenika. ­ 1988./89. vladala je zaraza vodenih kozica od koje su oboljeli gotovo svi učenici.

Promjene u školstvuPromjene u sustavima školovanja učenika, zakoni o školstvu, povećanje ili smanjenje broja učenika, uve­

like su utjecali na rad u školi i uvjete rada koji su ovisno o razdoblju bili na različitim kvalitativnim razinama. Te promjene najbolje se očituju u vođenju Ljetopisa iz kojeg možemo iščitati sljedeće zanimljivosti:

­ 1898. je kraljevsko apostolsko veličanstvo imenovalo sveučilišnog profesora i narodnog zastupnika Armina Pavića predstojnikom hrvatsko­slavonsko­dalmatinske Vlade, Odjela za bogoštovlje i nastavu. Armin Pavić je s mnoštvo ugledne gospode 14. svibnja. 1901. posjetio školu, o čemu svjedoči njegov potpis u Ljeto­pisu. Tom je prigodom ispitivao učenike i bio zadovoljan njihovim znanjem. Utvrdio je također da je učiteljski stan neprikladan za stanovanje.

­ 1905. je Naredbom Visoke kraljevske zemaljske vlade, Odjela za bogoštovlje i nastavu, od lipnja izdana nova naučna Nastavna osnova za niže pučke škole, po kojoj se propisuje u pučkim školama koso pismo, slo­bodno prostoručno risanje i geometrijsko crtanje.

Zanimljiva je i Naredba od 23. veljače 1916. u kojoj je veliki župan Županije požeške izdao odredbe kao što je primjerice Naredba o bogomrskim psovkama. U istom je tom dopisu izdana Naredba o obvezi ispunjavanja proljetnih poljodjelskih radnji u kojoj trebaju sudjelovati učitelji i školska djeca te, na taj način, skrbiti o prehrani stanovništva.

Učitelji škole u Baćindolu pred školskom barakom

189

U vremenu od početka Prvog svjestkog rata pa sve do 1922. školu u Baćindolu nisu pohađali učenici iz Banićevca pravdajući nedolaženje velikom udaljenošću.

Nakon završetka rata, mnoga djeca ne polaze školu jer ih roditelji zadržavaju u obavljanju kućnih poslova i čuvanju stoke.

Proglašenjem Kraljevine Jugoslavije u školstvu dolazi do istih promjena koje su već opisane u prethodnim poglavljima.

1921. je godine izdana Odredba kojom se određuju na­dopune i promjene u školskoj nastavi. Uslijed toga su izdane i sve nove knjige za pučke škole.

Svake je godine školu posjećivao školski sreski nadzornik koji je o tome pisao izvješće i ocjenjivao rad učitelja.

Svake su godine kalendarom rada bili određeni božićni i uskrsni praznici za djecu.

Školska je godina 1940./41. započela normalno 1. rujna. Nastava je tekla redovito i završila redovito us­prkos početku Drugog svjetskog rata. Također je opisano stanje nakon proglašenja NDH 10. travnja 1941.

U školskoj je godini 1941./42. obuka bila prekidana uslijed ratnih okolnosti. Usprkos svim poteškoćama, školska je godina završena i djeca su ocjenjena. Također, svi su učitelji škole bili mobilizirani, a u nastavi su radile samo učiteljice.

Od 1943. do 1945. škola nije radila.

Nakon rata se u nastavu uključuju i generacije učenika koje nisu pohađale nastavu za vrijeme rata pa u razredima imamo djecu od 7 do 14 godina starosti. Stanje je nesređeno i mnogi se, usprkos nepismenosti, od­bijaju uključiti u obuku. Također se u školama organiziraju analfabetski tečajevi za odrasle koje vode učiteljice i učitelji škole pa je tako navedeno kako je na prvom tečaju za nepismene uspješno opismenjeno šest po­laznika.

Od ostalih događaja iz poslijeratnog vremena izdvajamo:

­ 1946. obuka je cjelodnevna. U školi rade dva učitelja. Od 23. veljače nastava je poludnevna jer u školi ostaje jedan učitelj budući da je drugi prebačen u Istru.

­ 1948./49. učiteljski stan je još više propadao zbog prokišnjavanja pa je od institucija sustava zatraženo obnavljanje krovišta stana.

­ 1956./57. se šestogodišnje škole pretvaraju u osmogodišnje i škola u Baćindolu mijenja naziv u “Naro­dna osnovna osmogodišnja škola”. Iste godine uredbom NO­a, Savjeta za prosvjetu i kulturu donosi Odredbu po kojoj su đaci viših razreda iz Opatovca obvezni pohađati školu u Baćindolu.

­ 11. rujna 1956. selo je zahvatilo strašno nevrijeme i tuča je porazbijala stakla na kućama s istočne strane sela. Stradali su svi usjevi. Nastava nije održana dva dana. Seljani su te iste godine uštedjeli školi sredstva za namještaj budući da su sami sa Strmca dovezli drva za potrebe škole i učitelja. Uz pomoć Crvenog križa ot­vorena je mliječna kuhinja, a obroke je pripremala učiteljica uz pomoć učenika. Kruh su u školi pekle majke djece po unaprijed utvrđenom redoslijedu, a pribor za kuhanje je poklonilo društvo “Naša djeca” iz Nove Gradiške. Te je godine u školi osnovano društvo “Naša djeca” koje vrlo aktivno radi u realizaciji programa škole. Pripremljene su i tri priredbe za mještane sela koje su prikazane i po okolnim selima. Te je godine osnovano i Dobrovoljno vatrogasno društvo koje je pripremilo veliku zabavu, a dio je sredstava namijenjen učenicima za ekskurziju na more u Kostrenu te Postojnu i Zagreb, mjesta koja su djeca usput posjetila.

­1958./59. svi školski stanovi su popunjeni pa je za školsku mliječnu kuhinju osposobljena prostorija u školi. Fond za zaštitu djece je kuhinji poklonio štednjak, a Školski odbor i roditelji su uredili i namjestili

Učitelji škole u Baćindolu

190

kuhinju. U studenom nije bilo nastave pet dana zbog toga što škola nije opskrbljena dovoljnim količinama ogrjeva za nastale kišne i hladne dane. U selu je zavladala bolest trahom – bolest očiju. Kako u selu nije bilo stručne medicinske osobe, kapanje je lijekova u oči oboljelima obavljala učiteljica škole Anica Vrbanić koja je cijele zime svakodnevno radila taj posao, a nepokretne je i kod kuće posjećivala. Te je godine˝, u suradnji s učenicima, na školskom zemljištu uređeno školsko igralište. Isto su igralište i ogradili. U školi su srušene stare peći te su zamjenjene novima.

­1960./61. je izvršena centralizacija škola na ovom području pa tako učenici viših razreda iz Golobrdca, Podvrškog, Opatovca, Banićevca, Opršinca i Sinlija dolaze u matičnu školu Baćindol. Školi se ponovno mije­nja naziv i zove se “Osnovna škola Baćindol” i ima područna odjeljenja u Opatovcu, Podvrškom i Banićevcu.

Zbog naglog je povećanja broja razrednih odjela dovezeno nešto namještaja iz područnih škola a ku­pljeno je i nešto novog. S obzirom na činjenicu da škola ima više od osam odjeljenja, po tadašnjem je Zakonu dobila pravo osnovati radno mjesto tajnika koji je imao voditi financijsko poslovanje škole. Škola je preuzela budžetske knjige i sva poslovanja područnih škola Podvrško i Banićevac. Zbog proširenja školskog prostora, došlo je do preuređenja postojećih prostorija. U bivšem je mlinu adaptirana seoska ambulanta gdje dva puta tjedno dolazi liječnik.

­1961./62. u školi po prvi puta radi deset učitelja. Nastava se odvija prije i poslije podne, a posebna je poteškoća što druga smjena kasno završava s nastavom pa učenici putuju kućama u okolna sela po mraku i u noćne sate. Posebno su takvom organizacijom prijevoza ogorčeni roditelji koji za svoju djecu traže rad u dopodnevnoj smjeni. Škola je za djecu iz Podvrškog i Golobrdca organizirala prijevoz konjskom zapregom tako da je škola plaćala 3/4 troškova, a roditelji djece 1/4. Prevozili su ih Stjepan i Ivan Terzić iz Podvrškog na traktorskoj prikolici.

Školske kuhinje rade u područnim školama zahvaljujući pomoći Crvenog križa, a u školi Baćindol kuhi­nja ne radi budući da pečenje kruha u organizaciji roditelja nije uspjelo. Kako prostor za veliki broj odjela nije bio dovoljan, dovedeno je u pitanje održavanje nastave. Na traženje upravitelja škole, načelnika Općine Nova Gradiška, Odjela za društvene službe, tj. na inzistiranje načelnika Odjela Nikole Stojakovića, kupljena je ba­raka na Brezovom Polju i prevezena u školski vrt u Baćindol. Montaža barake je završena 1.2.1962. Imala je slijedeće prostorije: zbornicu, kancelariju, dvije učionice, knjižnicu i manji hodnik. Škola je svojim sredstvima opremila zbornicu. Klupe je poklonila Gimnazija i Prva osnovna škola iz Nove Gradiške. Od toga vremena svi učenici idu u dopodnevnu smjenu pa je riješeno pitanje prijevoza učenika u kasne noćne sate. Te je godine as­faltirana cesta kroz selo. Iste je godine zabilježena nezapamćena poplava koja je uništila sve usjeve u području oko crkve, dok su u široj okolici usjevi sačuvani.

Školska mliječna kuhinja prestaje s radom u svim školama 1962./63. Razlog tome je prestanak pomoći Crvenog križa i nemogućnost organizacije pečenja kruha..

Učitelji u zbornici

Izlet na kulu Gračanicu

191

­ 1964./65. donesen je novi Zakon o osnovnoj školi po kojem je donesen novi program i plan rada nastavnih predmeta u školi. Također je izvedena višednevna ek­skurzija učenika.

­ 1965. je selo Baćindol dobilo električnu struju koja je uvedena i u školu što je poboljšalo uvjete rada. U prosincu je škola dobila televizor kao nagradu od Male štampe iz Osijeka iz razloga što je sudjelovala u natječaju raspačavanja Male štampe. To je bio jedan od prvih televizora u selu pa je škola, zbog gledanja tele­vizije, poslala centar okupljanja ljudi, djece i omladine. Te je godine ponovno pokrenut rad školske kuhinje. 18.6.1966. održana je velika proslava povodom se­damdesete godišnjice početka rada ove škole. Proslava je počela u osam sati ujutro sportskim natjecanjima, a završila svečanom akademijom i svečanom večerom. Proslavi su se odazvali mnogi društveno­politički rad­nici, pozvani mještani i članovi kolektiva.

­ 1966./67. započete su pripreme za spajanje škole Baćindol sa školom u Cerniku, a centralna bi bila škola Cernik.

­ 1967./68. školu Cernik pohađaju svi učenici sedmog i osmog razreda iz Baćindola, a škola Baćindol postaje područna škola škole Cernik. Od tog je vre­mena škola Cernik matična škola sa šest područnih škola; u Banićevcu, Baćindolu, Opatovcu, Podvrškom, Šumetlici i Cerničkoj Šagovini.

­ 1969./70. učenici petog i šestog razreda pohađaju školu u Cerniku i time škola postaje četverorazredna. Od tada u školi rade dva učitelja u kombiniranim razrednim odjelima prvog i drugog razreda, te trećeg i četvrtog razreda.

­1982./83. uvedeno je opisno ocjenjivanje. Po prvi puta u školi radi jedan kombinirani razredni odjel s tri razreda. Četvrti razred pohađa školu u Cerniku iz razloga učenja stranog jezika.

­1986./87. školska godina završila je ranije, tj. 31. svibnja zbog Univerzijade u Zagrebu.

­1990./91. ocjenjivanje je učenika u svim predmetima brojčano. Nakon više su godina ponovno formirana dva kombinirana dvorazredna odjeljenja. Uređene su ograde. Priređene su i izvedene priredbe za mještane.

­1991./92. u školu se uvodi vjeronauk.

Izgradnja nove školske zgradeZbog dotrajalosti barake i školske zgrade, javlja se ideja o gradnji nove škole budući da stara više ne odgo­

vara modernim nastavnim tokovima. Baraka također više nije potrebna. Nastavnik Alojzije Aga uključuje se u rad Mjesne zajednice Baćindol te se dobrovoljnim radom mještana ruši stari učiteljski stan, čisti cigla, a ba­raka se, kao nepotrebna prodaje. Velikim angažmanom stanovnika i financijskim sredstvima Mjesne zajednice udareni su temelji nove škole prema projektu tvrtke “AB Petrinja”. Gradnju škole preuzeo je na sebe Stjepan Šimunović, zidar iz Nove Gradiške. Ostale je radove na školi izvelo je “Zanatsko komunalno poduzeće Cen­tar” iz Požege.

Učitelji i učenici ispred školske barake

Učiteljsko vijeće 1967./68.

192

Gradnja je škole trajala dvije godine, a financijska su sredstva pribavili MZ Baćindol, Zajednica obrazo­vanja, škola Cernik i PIK Nova Gradiška. Namještaj i opremu za školsku je kuhinju pribavila matična škola Cernik, opremu za zbornicu Savez omladine Nova Gradiška, a veći je broj knjiga za lektiru darovalo Općinsko sindikalno vijeće Nova Gradiška. Školska zgrada ima moderno opremljenu učionicu, hol, zbornicu, sanitarni čvor, školsku kuhinju, vlastiti vodovod, drvarnicu i dvosobni stan za učitelja.

20. je veljače 1972. svečano otvorena nova škola u prisutnosti mnogobrojnih mještana i učenika. Svečanost je otvorenja obavio predsjednik Skupštine općine Nova Gradiška Đuka Šimunović, 1. ožujka 1972. Učenici su po prvi puta od postojanja škole u Baćindolu obuli papuče i sjeli u moderne školske klupe jedne od najljepših područnih škola u Hrvatskoj. Od useljenja u novu školu počelo je opremanje škole AV pomagalima i učilima, pa je u nekoliko godina bila dobro opremljena.

Stara je školska zgrada srušena 1976., a materijal je prodan u svrhu pribavljanja sredstava za gradnju društvenog doma u Baćindolu.

Od ostalih radova spomenutih u Ljetopisu, izdvajamo:­ 1972. žicom je ograđen vrt, a nešto kasnije je napravljena i ograda ispred škole. Radove je vodio učitelj

Alojzije Aga.­ 14.3.1976. srušena je stara školska zgrada koja je postojala 81 godinu.­ 1976./77. izvedena je ekskurzija u Osijek. Praksa izvođenja ekskurzija je nastavljena sve do današnjih

dana.­ 1977./78. škola ulaže velike napore u uređenje okoliša u čemu je vrlo uspješna, pa je interna higijensko­

estetska komisija škole predložila školu Baćindol za općinsko natjecanje u estetskom uređenju. ­ 1984./85. u školu se upisuju učenici sa 6 godina starosti. Postavljena je dugo očekivana ograda ispred

škole. Izvršene su pripreme za žbukanje drvarnice.­ 1988./89. zasađen nakon dugo godina školski vrt. U radu pomagale majke.­ 1989./90. postavljena je betonska staza ispred škole od ograde do ulaza u školu. Cement je nabavljen

prodajom krumpira iz školskog vrta, a radove su izveli roditelji.

Javna djelatnost­ 10. rujna 1898. u Ženevi je izvršen atentat na kraljicu Jelisavu. Bio je to grozan čin anarhista. Zadnju

počast preminuloj vladarici iskazala je i mladež škole na dan 17. rujna prisustvujući zadušnici čitanoj u župnoj crkvi u Cerniku.

­ 23. studenog 1908. naredbom Visoke kraljevske zemaljske vlade, škola je svečano proslavila 2. prosinca, šezdesetu godišnjicu vladanja kralja Franje Josipa.Nova škola

u Baćindolu

193

Prvi svjetski ratPo sadržaju se zapisi ne razlikuju mnogo od zapisa u cerničkoj školi pa su čak zabilježena ista događanja u

određenim godinama. Smatram stoga kako nije potrebno ponovno pisati iste sadržaje. Izdvajamo slijedeće:

­ 28. lipnja 1914. nalazimo zapis o pogibiji nadvojvode Franje Ferdinanda i supruge mu kneginje Sofije koja je naznačila početak Prvog svjetskog rata. Početkom rata svi su učitelji mobilizirani i u školi rade samo učiteljice. Nastava je poludnevna. Učitelj Ivan Miškatović je također mobiliziran i vratit će s iz rata tek nakon tri godine. U ovom razdoblju bilježimo brojne naredbe Zemaljske vlade kojima je cilj da se svi oni koji su osta­li kod kuće donekle združeno pomognu braći koja “na bojnom polju prolijevaju svoju krv za Kralja i Domovi nu”. U Ljetopisu je između ostalog zapisano: “Tako je naredbom od 26. rujna 1914. godine određeno da školska djeca sa učiteljstvom imadu sabirati kupinovog lišća i osušenog poslati Kraljevskoj županijskoj oblasti u Požegi, da se od njega kuha čaj za vojsku”. Škola je udovoljila toj naredbi pa je sakupila šest kilograma tog lišća. Iste je godine, 20. listopada, izdan sljedeći nalog: “Neka školska djeca sakupe što više lanenih krpa i od njih načupa šarpiju, koja bi se imala rabiti mjesto vate za zavijanje rana”. Škola je nakupila deset kilograma spomenute šarpije.

Naredbom je Kraljevske zemaljske vlade također naređeno “da školska djeca zajedno s učiteljstvom sudjeluje kod lakših gospodarskih radnji kao na primjer kod branja šljiva, graha, vađenja krumpira itd.”

Sakupljali su se također i dobrovoljni prinosi među stanovništvom, a nositelji su te aktivnosti bile seoske učiteljice. Za prikupljenu se svotu “ima nabaviti vuna i iz nje prirediti tople odjeće za vojsku”. Učiteljica je prošla kroz selo Baćindol i sakupila je 29 kruna za koje je kupljeno tri kilograma vune od koje su školska djeca naplela “4 kape, 8 pari dokoljenica i 12 pari narukvica”.

Župan požeški je 12. rujna odredio “da se sabiru dobrovoljni prinosi među pučanstvom sa svrhom nabavke vune za pletenje tople odjeće”. Učiteljice i supruga nadzornika gospođa Kolinsky su kroz selo sakupljale seoske proizvode. Akcija je uspjela i nakon prodaje prikupljenog dobivena je svota od 29 kruna. Novac je poslan Kraljevskoj županijskoj oblasti u Požegu.

Također je Naredbom određeno da se po svim školama izvrši akcija sabiranja prinosa za božićne darove našoj vojsci i siromašnim obiteljima. U školi je sakupljeno 3 krune a svota je poslana Ratnom pripomoćnom uredu u Budimpešti.

1915. ­ Zanimljivo je kako se ove godine nije moglo plesti odjeću za vojsku budući da je cijena vune strašno porasla, kućanstva siromašila te nisu mogla dati prilog za kupnju vune.

Zabilježeno je i kako je dana 22. studenog 1916. preminuo Car Franjo Josip I., a Karlo IV. okrunjen kao njegov nasljednik u Budimpešti 30. prosinca 1916.

Vrlo lijepo je opisano stanje u našim selima nakon rata u kojem su počinjena mnoga nedjela i u narodu je vladao strah.

Školsko igralište u Baćindolu

Spomenik poginulim braniteljima pred

školom u Baćindolu

194

­ 1921. je godine, u vremenu od od 1. do 10. veljače, obavljen opći Popis stanovništva u čijem je obav ljanju kao popisivač sudjelovao ravnajući učitelj Ivan Miškatović.

­ 16. kolovoza 1921. ravnajući učitelj opisuje atmosferu u selu i u školi nakon smrti Kralja Petra I. Karađorđevića.

­ 8. lipnja 1922. je u školi opisana proslava vjenčanja kralja Aleksandra I. s princezom Marijom od Ru­munjske.

­ 20. lipnja 1928., u Narodnoj su skupštini u Beogradu ubijena dva narodna poslanika; Pavle Radić i doktor Đuro Basariček, a teško je ranjen vođa hrvatskog naroda Stjepan Radić. Autor s gorčinom opisuje taj slučaj.

­ 9. listopada 1934., ubijen je u Marseilleu Kralj Aleksandar I. O tom događaju nalazimo zapise o odred­bama obilježavanja tog događaja u našim školama.

­ 1937. školska je zgrada opravljena i okrečena te je obuka počela bez velikih smetnji.

Drugi svjetski ratPrema podacima naknadno upisanima u Ljetopis, za te su godine navedena i tada aktualna događanja

u selu; primjerice o ljudima koji su se opredijelili za općenarodnu obranu i sudjelovali u ratu kao partizani. Između ostalog je upisano: “Tijekom rata iz škole je odnesena školska knjižnica i učila, a sav namještaj je oštećen ili uništen”.

U selo je prvi puta došla vojska NOV­a 22.4.1942. s oko 1200 vojnika. 15.8.1943. bile su u selu 12. i 13. udarna brigada i održan je miting.

Nakon rata do pripojenjaUsprkos velikom opterećenju učitelja redovnom nastavom, 1950./51. učitelji su uspjeli pripremiti program

za Dan dječje radosti, a na programu su izvedene pjesme, recitacije i igrokazi iz dječjeg života. Uvježbavanje se programa vršilo izvan nastavnog plana i programa dobrom voljom učitelja u izvannastavnom radu.

Od školske godine 1951./52. i nadalje redovito se priredbama obilježavaju svi državni praznici i blagdani, a učenici obavezno sudjeluju u dočeku i ispraćaju Titove štafete. 25.5.1952. svečano je otvorena Narodna čitaonica. Čitaonica je otvorena u prostorijama škole.

Školske godine 1952./53. sva su školska djeca učlanjena u pomladak Crvenog križa i osigurana su kod Državnog osiguravajućeg zavoda. Te je godine školu posjetio ministar Ivan Krajačić u predizbornoj kampanji, te je održao govor pred školom punom naroda iz Baćindola i okolnih sela. Školska djeca su pripremila igrokaz “Otkako je Banja Luka postala”. Igrokaz je dobro posjećen, a zbog naročitog je uspjeha u Baćindolu igran i u Podvrškom, Cerniku i Rešetarima.

1953./54. počinje s prikazivanjem kino predstava u školi; pokretnim automobilom u organizaciji glavnog odbora Crvenog križa iz Zagreba. Uz filmove su prikazivani i dokumentarni filmovi iz života i običaja sela. Uoči Dana Republike dana 28.11. održana je svečana akademija a nakon toga je priređena i bakljada kroz selo. Bakljada se redovito provodila dugi niz godina, uvijek uoči Dana Republike. Školska je mladež prolazila selom noseći upaljene baklje, a nakon prolaska selom, bakljama su pred školom zapalili pripremljenu slamu i granje te su potom zaigrali kolo. Prikazan je također i igrokaz iz bosanskog života “Tikve”. Priredba je prikazivana i u okolnim selima.

1954./55. u studenom je NO kotara Nova Gradiška organizirao domaćinski tečaj u školi koji je održala Đurić Marija kao stručni učitelj. Tečaj su polazile djevojke i žene sela, u početku njih 12 do 15, dok je kasnije odaziv bio toliki da nisu mogle stati u kuhinju koju je ustupila učiteljica Božulić. Po završetku je tečaja priređena

195

večera sa šaljivim programom. Pripremljen je također igrokaz “Baba Zeba” u kojem je igrala i učiteljica Anica Vrbanić. I ova predstava je prikazana po okolnim selima.

4. svibnja 1980. umro je drug Tito. Cijela zemlja je bila u dubokoj tuzi. Učenici su pod odmorima dežurali uz zapaljene svijeće. Svi su se mogli upisati u knjigu žalosti koja je otvorena u matičnoj školi.

Ostale zanimljivosti­ 1896. kupljeno je za školu zemljište ostavine pokojnog Pavla Matokovića u površini od devet jutara za

271 forintu. Najzgodnija parcela toga zemljišta koje leži u selu upotrijebit će se za školski vrt. Od preo­stalog zemljišta dat će se nešto učitelju na uživanje, dočim će se ostalo prodati natrag pokojnikovoj udovici i njenoj djeci.

­ 1947./48. godine vodio se spor između škole i Mjesnog narodnog odbora zbog uzurpacije učiteljskog stana od strane mjesnog odbora. Prisilno su uselili u stan i učitelj nije imao gdje stanovati.

­1959./60. godine u školi je održan zdravstveni tečaj za žensku seosku omladinu u trajanju tri mjeseca. Po završetku tečaja polaznici su polagali ispit i podjeljene su svjedodžbe. Te godine škola dobiva svoj vlastiti budžet sa svim financijskim poslovanjem koji vodi upravitelj škole Žalac Franjo, a pod upravu škole pripojen je i Opatovac.

­1978./79 na području općine Nova Gradiška i Baćindola održana je vojna vježba “Oluja 79”. Učenici su kao kuriri sudjelovali u vježbi, a u školi je dva dana bio štab vježbe.

Donesen je novi Zakon o odgoju i obrazovanju.­ 1992./93 priređene i održane priredbe za sv. Blaža u crkvi i sv. Nikolu za mještane sela. U priredbi su

sudjelovali učenici Opatovca, te članovi VIS­a Svjetlost pod vodstvom Josipa Vrbanca.­1993./94. učenici sudjelovali u maskenbalu u domu u Cerniku u organizaciji matične škole i priredbi za

Dan škole s plesnom točkom.

Tablica: Visokoobrazovani učenici škole Baćindol

PREZIME I IME STRUČNA SPREMA ZANIMANJEBigović, Slavka VŠS ing. statistikeBigović, Zdenka VSS dipl. socijalni radnikBigović, Željko VŠS ing. kožarstvaCrljenković, Ana VSS dipl. teologCrljenković, Antun VSS dipl. teologGalik, Katarina VSS dipl. učiteljGalik, Neda VSS dipl. teologJugović, Franjo VSS nastavnik biologije i kemijeKapetanić, Maja VSS dipl. ing. prometaLucić, Silvija VSS prof. psihologijeLucić, Vedran VSS dipl. ing. molekularne biologijeMijatović, Tomislav VŠS ekonomist Mikić, Damir VSS dipl. iur.Mikić, Ivan VSS mr. sc. iur.Mikić, Ksenija VŠS ing. prehrambene tehnologije

196

Područna škola Opatovac

Još 1844. stanovnici sela Opatovac poslali su molbu Kraljevskoj županijskoj upravi u Slavonskoj Požegi da im odobri gradnju niže pučke škole u Opatovcu. U tu su svrhu otkupili zemljište, ali zbog nesporazuma oko zemljišno­vlasničke dokumentacije molba nije odobrena niti je izvršena isplata. Zbog tako banalnog uz­

roka do gradnje škole doći će tek 1937. Zapise o gradnji i nositeljima gradnje pronašli smo u Kronici franjevačkog samostana i zbog zanimljivosti zapisa donosimo ga u ci­jelosti.

I ova područna škola imala je niz prepravaka, popra­vaka i izmjena budući da selo Opatovac nema društveni dom pa se sve aktivnosti odvijaju u školskom prostoru.

Nakon Drugog svjetskog rata škola je bila u vrlo lošem stanju i uspješno je popravljena tek. školske godine 1951./52., a nositelj je svih aktivnosti bio učitelj Grga Fajdetić. Iste te godine, zbog nedostatka učitelja, učitelj Fajdetić radi i u školi Baćindol, te je nastava u Opatovcu održavana svaki drugi dan.

Školske godine 1952./53. škola postaje šestogodišnja. Roditelji nisu željeli slati djecu u školu budući da su im trebali za rad na imanju. U školi se održavaju tečajevi zdravstveno­higijenskog prosvjećivanja.

1956/57. ukida se šestogodišnja škola, a učenici pe­tog i šestog razreda šalju se u školu Baćindol, dok u školi ostaju učenici prvog do četvrtog razreda. Ove je godine također otvorena dječja kuhinja.

Od ostalih zanimljivosti iz Ljetopisa izdvajamo sljedeće:­ 1959. škola u Podvrškom postaje područno odjeljenje Osnovne škole Baćindol.­ 1964. u škola je priključena na elektroinstalacijsku mrežu.­ 1967. učenici četvrtog razreda mahom odlaze u matičnu školu Cernik. Škola postaje područna škola Osnovne škole “Matija Gubec” Cernik­ Od 1967. do 1980. popravljeni su materijalni uvjeti škole i škola je opremljena novim učilima i AV sredst­vima.­ 1980. po prvi se puta u prvi razred upisuju djeca od šest godina starosti.­ 1982. učenici četvrtog razreda pohađaju školu u Cerni­ku zbog učenja stranog jezika.­ 1990./91. uvodi se petodnevni tjedan, a subotom se or­ganizira prijevoz na rekreaciju za učenike­ 1990./91. uveden rimokatolički vjeronauk kao izborni predmet.

Zapis iz Samostanske kronike

197

­ 1991./92. treći se razred prebacuje u školu Cernik i u Opatovcu radi jedan kombinirani razredni odjel prvog i drugog razreda. To je ratna godina i stanje je detaljnije opisano u okviru poglavlja Domovinski rat.

Veliki broj godina u Opatovcu rade četiri razreda pučke škole osim u kratkom razdoblju rada šesterorazredne škole. Uglavnom rade dva učitelja do 1970., a od tada jedan učitelj u kombiniranom višerazrednom odjelu.

Tablica: Učitelji koji su radili u školi Opatovac

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doMilan Slani Učitelj 1939. – 1941.Ranko Popović Učitelj 1939. – 1941.Ivan Batistić Učitelj 1939. – 1941.Ruža Brkić Učiteljica 1945. – 1951.Grga Fajdetić učitelj 1948. – 1952.Antun Lalić učitelj 1952. – 1954.Danica Bogdanović učiteljica 1954. – 1956.Kata Majanović učiteljica 1954. – 1955.Emica Šikić učiteljica 1955. – 1958.Marija Štrk učiteljica 1957. – 1990.Radojka Jerić učiteljica 1990. – 1991.Đurđa Terzić učiteljica 1991. – 1992.

198

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doLidija Vukalović učiteljica 1993. – 1995.Klara Markovčić učiteljica 1995. – 1996.Snježana Groznica učiteljica 1996. – 2001.Snježana Abrić učiteljica 2001. – 2008.Mirjana Pavičić učiteljica 2005. – 2005.Martina Valešić učiteljica 2008.-

Obnova škole Opatovac od 1995. do 1997., dogradnja i proširenje od 2006. do 2008. Stanje škole u Opatovcu bilo je slično kao i u školama Cernička Šagovina i Banićevac, ako ne i gore,

budući da se počeo rušiti sjeverozapadni ugao školske zgrade kao posljedica propadanja temelja uzrokovanog punim podrumom vode. Raspuklina na zidu se iz tjedna u tjedan naočigled širila što je bio pokazatelj oz­biljnog propadanja temelja. Na naš je zahtjev pročelnik Upravnog odjela društvenih djelatnosti Županije Šimo Đurđević pokrenuo postupak obnove i osigurao sredstva iz Fonda kapitalnih ulaganja. Škola i Općina Cernik preuzeli su obvezu sređivanja potrebne dokumentacije. Građevinsku smo dozvolu dobili 12. veljače 1995., a odmah potom raspisan je natječaj za izvođenje radova. Kao najpovoljniji ponuđač posao je dobila firma “Grading d.o.o.” Cernik. Radovi su započeli u lipnju 1995. i trajali su, uz prekide, do 1997. kada je posao po natječaju završen. Obnovljeni su temelji podruma i sazidan novi ugao zgrade, prepokriven je krov. Od di­jela učiteljskog stana napravljena je nova učionica, uređen je učiteljski stan s dograđenom sobom i sanitarnim čvorom, uređen je sanitarni čvor i hol škole. Na kraju je uređena zapadna fasada. Po završetku radova uselili smo u zgradu školske godine 1996./97.

Škola u Opatovcu nakon dogradnjeUnutrašnji radovi na obnovi škole

Školsko igralište

199

Na molbu KUD­a “Hrvatska seljačka sloga” iz Opatovca, dodi­jelili smo im na korištenje učionicu koja je imala poseban ulaz. Učionica se pokazala neprikladnom za rad te je pokrenuta inici­jativa proširenja. Radovi proširenja su izvedeni 2002./03. Srušen je zid između učionice i hodnika, uvedene su nove električne in­stalacije, uređen je pod i obavljeni ličilački radovi. Sanitarni je čvor samo djelomično preuređen. Radovi su izvedeni radnom akcijom mještana, a poslove je vodio mjesni zidar Nikola Curić. Ni ovako proširene prostorije nije zadovoljavalo potrebe lokalne zajednice te je Mjesni odbor, s predsjednikom Markom Curićem, pokrenuo u Općini Cernik inicijativu proširenja prostora dogradnjom. Izrađen je projekt po kojem se dvorana proširuje za dodatnih 100 m2 korisnog prostora. Dograđen je ulazni hol, prostorija Mjesnog odbora, kuhin­ja i sanitarni čvor. Sve je radove financirala Općina Cernik, a selo je imalo obvezu sudjelovati u radnim akcijama. Svi su poslovi završeni u svibnju 2008. Radne je akcije vodio predsjednik Mjesnog odbora Marko Curić. Radnom je akcijom mještana uređen i okoliš škole. Novouređeni su prostori otvoreni za Dan općine 31. svibnja 2008. uz program koji su izveli KUU Cernik, učenici škole, a u prisutnosti brojnih gostiju, učenika škole i cijelog sela.

Školska godina Broj učenika1940./41. 461941./42. 391945./46. 61*1946./47. 651947./48. 581948./49. 501949./50. 621950./51. 591951./52. 541952./53. 511953./54. 431954./55. 551955./56. 401956./57. 371957./58. 351958./59. 371959./60. 401960./61. 391961./62. 441962./63. 431963./64. 391964./65. 42

Školska godina Broj učenika1965./66. 341966./67. 301967./68. 311968./69. 281969./70. 311971./72 281792./73 241973./74. 221974./75. 191975./76. 201976./77. 231977./78. 241978./79. 241979./80. 241980./81. 231981./82. 271982./83. 221983./84. 191984./85. 101985./86. 121986./87. 201987./88. 20

* nastavu pohađa 46

Tablica: Broj učenika u Opatovcu po školskim godinama

Školska godina Broj učenika1988./89. 191989./90. 161990./91. 161991./92. 141992./93. 141993./94. 111994./95. 101995./96. 111996./97. 91997./98. 61998./99. 71999./00. 62000./01. 52001./02. 82002./03. 92003./04. 82004./05. 122005./06. 122006./07. 82007./08. 62008./09. 62009./10. 7

Program prigodom otvaranja

obnovljene škole

200

Tablica: Visokoobrazovani učenici škole Opatovac

PREZIME I IME STRUČNA SPREMA ZANIMANJECurić, Adela VSS dr. med.Curić, Lucija VŠS nastavnik tjelesne i zdravstvene kultureCurić, Marija VSS nastavnik tjelesne i zdravstvene kultureCurić, Mirko VŠS ing. prometaCurić, Terezija VSS nastavnik razredne nastaveGudović, Marija VŠS nastavnikJosipović Josipa VSS dr. med.Jurković, Ivo VŠSJurković, Kristijan VŠS ing.Jurković, Kristina VŠS ekonomistMarijanović, Josip VŠS ing. poljoprivredeŠarić, Damir VŠS inspektor kriminalistikeŠarić, Darija VŠS upravni pravnik

Područna škola ŠumetlicaOtvaranjem prve svjetovne škole u Cerniku, selo Šumetlica smatralo se “uškoljenim” selom pa su djeca,

školski obveznici, morali pohađati nastavu u Cerniku. Ideja o vlastitoj školi sazrela je 1910. Tada je od Terezije Ružičić otkupljena kuća i zemlja namijenjena za gradnju škole. No obuka školske djece u Šumetlici počinje tek 1925. u privatnoj kući Sime Đurića. Prvi je učitelj bio Franjo Kumić. Tek je 1930. izgrađena zidana školska zgrada u kojoj će prvi učiteljevati Ilija Smoljenović sve do 1941. Od 1941. do 1945. škola ne radi zbog teških ratnih uvjeta u kojima je živjelo stanovništvo ovog ustaničkog sela. 1944. su fašisti spalili selo pa je tom pri­likom teško stradala škola i čitav školski arhiv. Po oslobođenju 1945. nastava se odvija u privatnoj kući Milana Miličevića sve do 1947. U tom je razdoblju učiteljica Jelena Marčetić. Škola je uključena u kulturnu, prosv­jetnu i zabavnu djelatnost, opismenjavanje i zdravstveno prosvjećivanje.

U selu Šumetlici osnovana je jedna od prvih poratnih seljačkih radnih zadruga koja je puno pripomogla obnovi sela i škole. 1947. je obnovljena školska zgrada, a 1954. selo se elektrificira. 1956. mještani izgrađuju društveni dom i tom prilikom obnavljaju fasadu škole. Škola ima jednu učionicu, hodnik, sanitarni čvor i stan za učitelja. Nastava se odvija u kombiniranom odjeljenju prvog do trećeg razreda, a ostali se učenici prevoze u Cernik. U školu je uveden vodovod zalaganjem Mjesne zajednice Šumetlica koja je vodila brigu o svojoj školi.Učiteljica s učenicima

u Šumetlici 1953.

Školska zgrada u Šumetlici

201

Škola je 1992. prestala s radom, nakon odlaska stanovništva za vrijeme Domovinskog rata. Dolaskom novog stanovništva stekli su se uvjeti za ponovno ot­varanje škole, za čije pokretanje nismo podnosili zahtjev. Djeca iz Šumetlice danas pohađaju školu u Cerniku te im je osiguran autobusni prijevoz. Danas se u školi služi sveta misa i taj dio škole održava stanovništvo Šumetlice. Ostali prostor uređuje škola iako za tu djelatnost ne do­biva sredstva.

Tablica: Učitelji u Šumetlici

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doMarčetić Jelena učiteljica 1946. – 1950.Užarević Eva učiteljica 1950. – 1952. Prusac Milica učiteljica 1952. – 1954.Japundžić Mirko učitelj 1955. – 1966.Budisavljević Slobodan učitelj 1966. - 1967.Mirjana Gazda učiteljica 1968. - 1969.Slobodan Božičković učitelj 1969 .- 1970.Rudić Anđelija učiteljica 1972. - 1973.Gospava Radukić učiteljica 1976. – 1977.Branka Knežević učiteljica 1986. – 1987.Radojka Jerić učiteljica 1986. - 1987.Štrk Štefana učiteljica 1970. - 1991.

Tablica: Broj učenika po školskim godinama u Šumetlici

Školska godina Broj učenika1946./47. 271947./48. 61948./49. 111949./50. 31950./51. 31951./52. 31952./53. 31953./54. 51954./55. 71955./56. 111956./57. 121957./58. 231958./59. 81959./60. 261960. 61.

Školska godina Broj učenika1961./62.1962./63. 251963./64. 201964./65. 161965./66. 171966./67. 121967./68. 171968./69. 151969./70. 141970./71. 191971./72. 211972./73. 191973./74. 211974./75. 201975./76. 9

Školska godina Broj učenika1976./77. 141977./78. 121978./79. 91979./80. 161980./81. 201981./82. 191982./83. 131983./84. 161984./85. 121985./86. 121986./87. 81987./88. 81988./89. 101989./90.1990./91. 3

Učionica u Šumetlici 1953.

202

Područna škola Banićevac

Od otvaranja škole u Baćindolu 1895. selo Banićevac se smatra uškoljenim pa učenici toga sela postaju redovni obveznici škole u Baćindolu. Od 1914. pa do 1922. učenici ne pohađaju školu u Baćindolu zbog rat­nih uvjeta i velike udaljenosti škole. 1929. mještani Banićevca izrazili su želju o gradnji vlastite škole u koju bi, uz djecu iz Banićevca, išla i djeca Sinlija i Opršinca. Kako su ta tri sela relativno mala i siromašna, do gradnje škole nije došlo, ali se ipak otpočelo s nastavom u privatnoj kući Mije Valešića.

Bilo je to školske godine 1929. /1930. Prvi je učitelj bio Miroslav Mrkeša. Škola nije radila za vrijeme Drugog svjetskog rata. U ratu je uništen inventar i arhiva, spomenica nije redovno vođena pa nedostaju mnogi podaci koji bi bolje osvijestili djelovanje ove škole.

U travnju 1944., u toku NOB­a, u selu Opršinac je radila u privatnoj kući partizanska škola s 26 učenika.

Od 1952. do 1954. građena je sadašnja školska zgrada. Tada su u školi radili učitelji Blaženka i Josip Isaković. Škola se sastoji od dvije učionice, hodnika, sanitarnog čvora te dva stana u jednokatnom dijelu zgrade. Škola ima vlastiti bunar i drvarnicu.

Od ostalih događaja koje možemo naći u Ljetopisu škole izdvojili smo sljedeće zanimljivosti:­ 1966. selo je elektrificirano i škola je priključena na elektroinstalacijsku mrežu.­ 1968./69. betonirano je novo stepenište do ceste i staza od stepeništa do ulaza u školu.­ 1982./83. ponovno betonirana staza i izvršeno proširenje iste.­ 1983./84. postavljen parket u sve učionice.

Od značajnijih događanja u školi pronašli smo sljedeće zapise:­ 1985. po prvi se puta uvodi pripremni period za djecu koja će poći u prvi razred u trajanju od pet

dana. ­ 1986. u školu je uveden vodovod.­ 1986./87. javlja se žutica, vodene kozice i uši. Škola je provodila higijenske mjere zaštite učenika i

oprašivanje djece protiv ušiju.­ 1987. godine selo je dobilo asfalt i tom prigodom je djelomično uređen ulaz u školu.­ 1990./91. u nastavu se kao izborni predmet uvodi vjeronauk.­ 1992./93. uvodi se dodatna nastava matematike.­ 1995. uvodi se u selo telefonska linija.­ 1998. uređeno je po drugi puta školsko igralište u Banićevcu. Iste su godine učenici uselili u novu

učionicu.Ulaz u školu s južne strane

203

U svim godinama, od početka rada škole u Banićevcu pa do danas, bilježimo stalan pad broja djece što je vidljivo u priloženoj tablici.

Školska godina Broj učenika1945./46. 681946./47. 881947./48. 681948./49. 561949./50. 871950./51. 601951./52. 101952./53. 481953./54. 301954./55. 121955./56. 191956./57. 281957./58. 151958./59. 211959./60. 491960./61. …1961./62. 211962./63.1963./64. 341964./65.1965./66. 29

Školska godina Broj učenika1966./67.1967./68. 401968./69. 311969./70. 321971./72. 231972./73. 241973./74. 231974./75. 261975./76. 281977./78. 211978./79. 151979./80. 91980./81. 71981./82. 121982./83. 131983./84. 131984./85. 91985./86. 81986./87. 61987./88. 61988./89. 7

Školska godina Broj učenika1989./90. 81990./91. 131991./92. 91992./93. 101993./94. 101994./95. 91995./96. 101996./97. 81997./98. 101998./99. 121999./00. 92000./01. 92001./02. 62002./03. 72003./04. 72004./05. 72005./06. 62006./07 82007./08 72008./09. 52009./10. 8

Školske godine 1990./91. mijenja se naziv škole iz Područna škola Banićevac u Područno odjeljenje Banićevac.

Školske je godine 1996./97. po prvi puta formiran razredni odjel s dva kombinirana razreda. Učenici trećeg i četvrtog razreda pohađaju školu u Baćindolu.

Obnova škole Banićevac 1991. i radovi na školi do danasSiva se boja zgrade odlično uklapala u opće stanje škole pri pregledu 1991. Svi su prostori, uključujući i

okoliš, osim učionice koja je održavana, bili zapušteni i površno održavani. Betonski su podovi u holu istrošeni, a zidovi prekriveni ispucanom naslagom boje od prijašnjih krečenja. Na prozorima je ispucana i oljuštena siva boja s polurazbijenim staklima. U holu prostora su vješalice s istrošenim klupama za obuću još više pojačavale sumornost prostora. Okoliš je bio u sličnom stanju. Cvjetne gredice su neodržavane, zapuštene, travnjak i grmlje također zapušteni, prostor obrastao korovom u svim kutovima do susjed­nih kuća. U školi je izostalo načelo odgoja primjerom. Pitali smo se, kako u ovakvom okruženju učiti djecu kulturi stanovanja, ure­dnosti i pedantnosti. Upoznali smo nadležne prosvjetne službe sa stanjem škole i dobili očekivani odgovor kako ne mogu ništa učiniti budući da su sva sredstva već raspoređena. Nažalost, bili smo svjesni da su se i roditelji privikli na stanje škole i da nega­tivnosti ne primjećuju. U nakani da nešto učinimo sazvali smo sastanak roditelja i Mjesnog odbora na kojem smo raspravili o trenutnom stanju škole i uvjetima rada. Teško se prihvaćao pri­jedlog za nešto učiniti. Na kraju smo se ipak uspjeli usuglasiti

Škola prije obnove

204

u nakani uređenja škole i okoliša zajedničkim snagama. Škola se obvezala na nabavku materijala, a selo za organizaciju radova i plaćanje potrebnih obrtničkih radova. Sve dogovoreno je i provedeno u djelo u svibnju i lipnju 1991. Obavili smo sljedeće poslove: prepokrili krovište, u hol postavili pločice, oličili zidove i stolariju, popravili okapnice, izmijenili stakla i promijenili dio namještaja. Radnom je akcijom roditelja i Mjesnog od­bora uređen okoliš, sređena ograda bunara i ožbukana otpala žbuka na fasadi. Škola je dobila lijep i pristojan izgled. Na ručku, po završetku poslova, žene su se dogovorile o prikupljanju novca i kupovini zavjesa podnih tepiha učionice. Dogovoreno su izvršile. Od roditelja su se doprinosom i aktivnošću posebno istakli Antun Bunikić, Slavko Valešić i Antun Crljenković.

Tijekom rata se u selu razvila ideja o obnovi cijele školske zgrade te o ustupanju a viška prostora za potrebe Mjesnoj zajednici. Po već opisanom modelu u uvodu, sve su se zainteresirane strane dogovorile o načinu i postupku obnove. Projektna je kuća “Alhigram” d.o.o. iz Nove Gradiške snimila postojeće stanje i napravila idejni projekt uređenja i ponudila ga na razmatranje. Prijedlog je jednoglasno prihvaćen od svih nadležnih ustanova. Po prijedlogu projektanta, škola, učiteljski stan i prostorije Mjesne zajednice imale bi svoje neovisne prostore s posebnim ulazom. Ubrzo je završen izvedbeni projekt i moglo se započeti s rado­vima. Obnova je počela u srpnju 2003. Radove rušenja i iskapanja, te druge pomoćne poslove, obavili su mještani dobrovoljnim radnim akcijama. Zidarske je poslove vodio zidarski obrtnik Nikola Curić iz Opatovca na osnovi sklopljenog ugovora s Općinom Cernik. U razdoblju od kolovoza do Božića izvršena je potpuna obnova krova i u potpunosti su uređene prostorije škole s novim sanitarnim čvorom. Škola je u nove prosto­rije uselila na početku polugodišta školske godine 2003./04.

Preseljenjem iz stare učionice otvorili su se radovi uređenja društvenih prostorija. Tijekom zime su izve­deni svi armirano­betonski i zidarski radovi na prostoriji budućeg doma.

Tijekom proljeća je uređen dom, postavljena fasada i nadstrešnice nad ulazom u školu.

Obnovljena je zgrada otvorena za Dan škole, 31. svibnja 2004. Nove školske prostorije blagoslovio je gvardijan cerničkog Samostana, fra Josip Grubišić. Svečani su program izveli učenici škole u prisutnosti brojnih mještana, gostiju i učenika škole.

Vrijedni Banićevljani nisu stali. Nastavljeni su radovi na proširenju doma školske godine 2006./07. Dozi­dani su i uređeni sanitarni čvor, hol i kuhinja. Novosagrađene prostorije su otvorene i blagoslovljene za Dan Općine 2007. godine uz program KUU­a Cernik.

Tijekom 2008. je uređena i proširena drvarnica te dozidane dvorišne prostorije za potrebe mjesne zajed­nice.

Predsjednik Mjesnog odbora Dražen Knežević bio je nositelj svih poslova u obnovi i izgradnji. Utrošio je mnogo sati dobrovoljnog rada u organizaciji svih poslova i radnih akcija, a posebno je zaslužan za pokretanje društvenog života u mjestu. Danas je Društveni dom mjesto okupljanja mještana i centar društvenog života.

Školu u Banićevcu nakon dogradnje

205

Tablica: Popis učitelja u Banićevcu

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doMirena Došlić učiteljica 1948.-1952. 1964.-1980.Josip Isaković učitelj 1952.-1954.Blaženka Isaković učiteljica 1953.-1955.Marko Mađarević učitelj 1953.-1954.Terezija Magdić učiteljica 1955.-1958.Dragica Serdar učiteljica 1958.-1960.Stjepan Romić učitelj 1959.-1962.Dragica Topfer učiteljica 1945.-1947.Zora Komadina učiteljica 1956.-1957.Mato Bilešić (Antunov) učitelj 1963.-1966.Pavao Rašić učitelj 1980.-1981.Stanka Ćorić učiteljica 1983. –1987.Zrinka Jelinić učiteljica 1983. -1983. 1985.–1986.Matija Markota učiteljica 1981.–1982.Željka Vujaklija učiteljica 1988. –1988.Branka Knežević učiteljica 1985.-1987. 1988. -1991.Jasna Sjeverac učiteljica 1988.-1989.Radojka Jerić učiteljica 1989.-1990.Željka Trlin učiteljica 1989.-1990.Štefana Štrk učiteljica 1990.-1995.Branko Tomek učitelj 1995.-2004.Dajana Kudra učiteljica 2005.

Tablica: Visokoobrazovani učenici škole Banićevac

PREZIME I IME STRUČNA SPREMA ZANIMANJEDošlić, Mato VŠS nastavnik biologije i kemijeDošlić, Nada VSS državni službenikDošlić, Tomislav VSS sveučilišni profesor matematikeMikanović, Marija VŠS nastavnik hrvatskog jezikaNikić Čakar, Dario VSS diplomirani politologNikić Čakar, Mario VŠS ing. poljoprivredeValešić, Antonija VSS profesor povijestiValešić, Dalibor VSS dipl. ing. ElektrotehnikeValešić, Marija VSS dipl. ing. naftne tehnologijeValešić, Nada VŠS nastavnik hrvatskog jezikaValešić, Slavko VSS dipl. ing. agronomijeValešić, Slavko VSS dipl. ing. metalurgije

206

Područna škola Cernička Šagovina

O školi u Cerničkoj Šagovini nema mnogo potpunih podataka. Ljetopis je škole vođen samo nakon Drugog svjetskog rata dok podatke za vrijeme prije rata nalazimo u još uvijek živom sjećanju najstarijih stanovnika. Iz razgovora sa starijim ljudima može se zaključiti da su samo djeca pojedinih obitelji pohađala nastavu u Cerniku.

Po ondašnjim je školskim zakonima mjesto smatrano neuškoljenim budući da su samo dobrovoljci dolazili u Cernik. Otvaranjem škole u Giletincima 1934. pojedinci polaze školu u Giletincima.

Naznaka ideje o gradnji škole seže u 1939. kada je za tu namjenu kupljeno zemljište Karla Grgića, prib­avljen materijal i određena gradnja, no izbio je rat pa je gradnja obustavljena, a materijal razvučen i propao. Ipak se 1942. uvodi redovna nastava u privatnoj kući Mije Matoševića (kućni broj 77). Škola je zatvorena nakon četiri mjeseca, a obuka nije nastavljena do 1945. Redovna nastava koju je te godine držala Ana Somer počela je 4. studenog 1945. Materijalno je stanje škole bilo i više nego loše a privatna kuća u kojoj je nastava održavana bila je već dotrajala i nefunkcionalna. Ipak, uz sve teškoće, nastava se odvijala redovno kao i anal­fabetski tečajevi.

Početkom 1952. vršene su pripreme za gradnju nove škole. U to vrijeme je učitelj Dujo Pavičić. Dobro­voljnim radom mještana, djelomičnim sakupljanjem materijala (onoga iz 1939.) i sredstvima Kotara Nova Gradiška, 9.7.1952.počela je izgradnja. Zbog velikog broja učenika nastava se i dalje odvija istovremeno u staroj i novoizgrađenoj školskoj zgradi. To će stanje potrajati sve do 1956. Tada s radom počinju kombinira­na odjeljenja prvog do osmog razreda. U svim je razredima radio mali broj učitelja pa je najveći broj pred­meta nestručno predavan. Centralizacijom osnovnih škola 1967. godine ukidaju se viši razredi u Cerničkoj Šagovini i djeca se prevoze u matičnu školu Cernik. Od tada u Cerničkoj Šagovini radi kombinirano razredno odjeljenje prvog do četvrtog razreda u kojem radi jedan nastavnik.

Zbog sve većeg broja učenika, 1968. se formiraju dva kombinirana odjeljenja prvog i drugog razreda te trećeg i četvrtog. Školske godine 1967./68. dva kombinirana razredna odjela pohađa 39 učenika, a vodi ih jedan učitelj Nikola Radmanović.

Takvo je stanje potrajalo do 1983., tj. dva razredna odjela, a iza toga radi jedan razredni odjel u kombi­naciji tri razreda budući da se učenici četvrtog razreda prevoze u školu u Cernik.

Promjene oko formiranja razrednih su se u Cerničkoj Šagovini odjela događale u isto vrijeme kao i promjene u ostalim područnim školama. Događanja u školi su terminološki poklopljena kao u prethodne dvije škole pa nije potrebno iste navoditi.

Tablicama pokazujemo broj učenika u školi od Drugog svjetskog rata do danas, zatim broj učitelja te vrijeme njihova rada u tim godinama.Stara školska zgrada

Školsko igralište

207

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doIvan Šulentić učitelj 1942.Ana Somer učiteljica 1945. – 1947.Željka Živković učiteljica 1947. – 1951.Ana Burić učiteljica 1951. – 1952.Dujo Pavičić učitelj 1951. - 1957.Ljubica Pavičić učiteljica 1952. - 1957.Ivica Došlić učitelj 1956. – 1957.Pavao Serdar učitelj 1957. – 1958.Dragica Serdar učiteljica 1957. – 1958.Ivan Naglić učitelj 1958. – 1959.Mijo Jakšić učitelj 1958. – 1960.Jozefina Mihaljević učiteljica 1959. – 1960.Marija Hodak učiteljica 1961. – 1962.Ankica Matošević učiteljica 1962. – 1966.Nada Došlić učiteljica 1966.Nikola Radmanović učitelj 1967. – 1969.Alojzije Aga učitelj 1968.Mijo Jedličko učitelj 1970. – 1980.Katica Rogić učiteljica 1978. - 1980.Branko Tomek učitelj 1980. – 1982.Josipović Ana učiteljica 1981.Janja Kulić učiteljica 1976. – 1977. 1983. – 2010.

Školska godina Broj učenika1945./46. 871946./47. 861947./48. 751948./49. 751949./50. 541950./51. 671951./52. 531952./53. 581953./54. 661954./55. 731955./56. 701956./57. 771957./58. 781958./59. 791959./60. 771960./61. 651961./62. 561962./63. 341963./64. 411964. /65. 531965. /66. 551966./67. 49

Školska godina Broj učenika1967./68. 391968./69. 421969./70. 371970./71. 381971. /72. 331972. /73. 101973. /74. 261974. /75. 301975. /76. 281976. /77. 281977. /78. 281978. /79. 271979. /80. 221980. /81. 211981./82. 141982./83. 141983./84. 121984./85. 131985./86. 151986./87. 141987./88. 141988./89. 14

Školska godina Broj učenika1989./90. 161990./91. 181991./92. 71992./93. 111993./94. 91994./95. 91995./96. 91996./97. 71997./98. 61998./99. 61999./00. 52000./01. 52001./02. 62002./03. 132003./04. 102004./05. 82005./06. 132006./07. 122007./08. 92008./09. 92009./10. 11

Tablica: Popis učitelja u Cerničkoj Šagovini

Tablica: Broj učenika po školskim godinama u Cerničkoj Šagovini

208

Obnove škole u Cerničkoj Šagovini prije rata, tijekom rata i izgradnja nove školeLoše je stanje škole u Cerničkoj Šagovini utvrđeno još 1991. Škola je prokišnjavala, na stropu su se

širile mokre mrlje, dimnjaci i oluci su bili dotrajali, na fasadi je mjestimično otpala žbuka, dotrajali su sani­tarni čvorovi, škola je izgledala neuređeno i jadno. Naš zahtjev za obnovom upućen nadležnim prosvjetnim službama nije prihvaćen budući da nije bilo interesa obnavljati veliku zgradu za mali broj učenika.

Nismo se usudili dočekati zimu s takvim stanjem krova i dimnjaka koji su se u svakom trenutku mogli srušiti. Znali smo da će se stanje još pogoršati u zimskim uvjetima, a naročito ukoliko bude mnogo snijega. Razmišljali smo o obnovi usprkos lošoj političkoj situaciji koja je nalagala razboritost i odgodu bilo kakvih radova.

U situacijama i trenucima teškog donošenja odluka uvijek je dobro saslušati mišljenja ljudi, a potom odlučiti. Zato smo sazvali sastanak Mjesnog odbora na kojem smo razmatrali sve okolnosti i argumente za i protiv obnove. Zaključeno je da se, usprkos prijetnjama ratom, krene s obnovom. Škola se obvezala na­baviti građevinski materijal, a mještani za obavljanje radova radnom akcijom koristeći majstore iz mjesta. U donošenju takve odluke pomogao je Mijo Matošević koji je pozvan na sastanak kao potpora realizaciji ideje obnove. U donošenju odluke nenamjerno je pomogao i Sekretarijat društvenih djelatnosti jer je u prethod­nom razdoblju dopremio nekoliko paleta crijepa. U kolovozu, u vrijeme godišnjih odmora, započeli smo s ra­dovima prepokrivanja krova. Radne akcije je organizirao ravnatelj uz pomoć mještana Šagovine. Organizacija je radnih akcija bila neizvjesna, nije se znalo koliko će se ljudi odazvati. Ljudi pritisnuti svojim obvezama teško su pronalazili mogućnost rada na školi. Događalo se da samo nekoliko ljudi počne s radom, a tijekom dana se, na poziv ravnatelja i sumještana, priključi dovoljan ili čak veći broj radnika od potrebnog. Ponekad se, uz razgovor nakon posla, uspjelo osigurati dovoljan broj radnika za idući dan. Dapače, što je posao više odmi­cao, problema je s odazivom bilo sve manje. Tijekom rada se neplanirano ukazala potreba zamjene dotrajalih greda i letava novima, a nedostajalo je i drugog građevinskog materijala. Sami radnici nisu čekali da problem riješi ravnatelj; snalazili su se sami i donosili potreban materijal od svojih kuća, susjeda ili mještana koji su to imali. Radovi su trajali dva tjedna i u tom je vremenu u potpunosti obnovljen krov, oštećeni dimnjaci, riješen opšav rogova, promijenjeni oluci. Učinjen je ogroman posao i mnogi su u nevjerici gledali na učinjeno. Loš je crijep zamijenjen novim, a sav stari očišćen. Uviđajući količinu urađenog posla, Sekretarijat društvenih djelatnosti donosi odluku financiranja završetka svih započetih radova. S tim smo sredstvima uspjeli urediti fasadu, oličiti vanjsku ogradu i obnoviti vodovod. Domar škole Josip Marić obavio je sve ličilačke radove. Škola je u četiri tjedna rada zablistala punim sjajem. Zaista je postala ukras sela. Svoj su veliki doprinos radu dali sljedeći mještani: Mato Kulić, Marin Matošević, pokojni Slavko Matošević, Franjo Matošević, Željko Matošević, pokojni Stjepan Škrobić, Marko Kulić, Antun Matošević, Josip Božić, Mato Došlić, Josip Kulić, Mato Matošević, Antun Grgić, Josip Jelančić, Branko Abrić, Mara Kulić, Sofija Matošević, Adela Matošević, Janja Kulić, Jagoda Grgić, Mara Barić, Nikola Abrić i Mijo Matošević.

Prepokrivanje krova školske zgradeŠkola nakon djelomične obnove

209

Posebno valja izdvojiti Matu Kulića koji je vodio krovopokrivačke radove i Josipa Jelančića koji je, uz letve i dio greda, darovao školi radove u pilani.

Politička je situacija bila nepovoljna, barikade su nicale diljem Republike Hrvatske. Nazirao se rat, dapače, bio je neizbježan. Zapitao me jedan stariji mještanin: Učo, da ovo nismo uredili za četničke granate? Naivno sam mu odgovorio: Pa, neće, dida, rušiti sela, rušit će prometnice, komunikacijske objekte, tvornice.

Grozno sam se prevario. Samo koji mjesec kasnije, na crkveni god, Dan svetog Luke zaštitnika sela, izvršen je stravičan napad na selo iz svih okolnih srpskih sela. Na selo su ispaljivane granate iz topova, hau­bica, minobacača. Napad je trajao gotovo cijeli dan. Susjedi su imali svoj đavolski pir. Ništa nije ostalo od nji­hove tobožnje susretljivosti i glumljenja dobrosusjedskih odnosa. Stradale su mnoge kuće i okolne vikendice. Pogođena je i “ljepotica škola” s nekoliko granata. Začudo, u mjestu nitko nije poginuo, što je zaista Božje čudo. U predvečerje na selo je izveden pješački napad s namjerom osvajanja sela. Naši branitelji, većim di­jelom mještani Šagovine, spremno su dočekali napad, odbili ga, pa čak krenuli u protunapad. Selo je sačuvano i tako je ostalo do kraja Domovinskog rata.

Povjerenstvo za procjenu šteta Skupštine općine Nova Gradiška utvrdilo je rušenje i oštećenje mnogih kuća, a za školu je zapisano: uništeno krovište, probijeni zidovi, srušen jedan ugao škole, uništeni prozori i stolarija, u učionici uništen sav inventar, u potpunosti devastiran učiteljski stan. Stari djed je imao pravo. Odabrali su školu kao metu. Uostalom, škole, crkve i bolnice su bile najomiljenije mete. Selo je svakodnevno granatirano bez određenog cilja. Imali su namjeru zastrašiti narod i protjerati ga s rodnog praga. O tome genocidnom činu se ne raspravlja, on ne zanima međunarodnu zajednicu ni njihove sudove. Vjerojatno se provodio interes zapad­nih sila, pa tko bi onda htio i utvrditi stvarno stanje i događanja.

I tijekom tih teških ratnih zbivanja Cernik je posjetila delegacija Biskupije Graz. Odsjeli su u Franjevačkom samostanu. Na vlastiti su zahtjev posjetili Cerničku Šagovinu. Željeli su se uvjeriti u ratna zbivanja i utvrditi karakter rata. Bili su zbunjeni viđenim. Nisu vjerovali da je tako nešto moguće učiniti na pragu novog milenija. Pri obilasku su doživjeli granatiranje sela, i u strahu su ga jedva napustili. Po dolasku u Graz, Biskupska je konferencija na prijedlog povjerenstva donijela odluku da će u Šagovini izgraditi novu školu kao donaciju. Selo je trebalo osigurati zemljište, a Biskupija bi financirala gradnju po projektu koji su predložili. Predsjednik Mjesnog odbora Marko Kulić je uz pomoć Općine Cernik riješio pitanje gradilišta i gradnja je mogla početi. U školi i prosvjetnim institucijama prevladavalo je mišljenje da bi bilo bolje sagraditi sportsku dvoranu. Međutim, poštovao se čvrst i nepopustljiv stav Mjesnog odbora Cernička Šagovina, Biskupije Graz, snažna podrška gradnji novogradiškog gradonačelnika Ante Šolića i zapovjednika i zamjenika zapovjednika 121. bri­ Južna strana

nove školske zgrade

210

gade Josipa Mikšića i Mije Kulića koji su odlučili da se započne s gradnjom škole, ali u okviru škole i manje dvorane u skladu s potrebama škole.

Raspisanim je natječajem za izvođača izabrana tvrtka “Grading d.o.o.” iz Cernika. Radovi su započeli 1993., a završeni su u svibnju 1995. Škola je svečano otvorena za Dan škole. Blagoslovio ju je gvardijan fra Franjo Tomašević, a svečani su program izveli učenici škole u prisutnosti mještana i brojnih gostiju od kojih su počasno mjesto imali predstavnici Biskupije Graz. Ostao je neuređen unutrašnji prostor sportske dvorane i učiteljski stan.

Škola nije objekt koristila zbog malog broja učenika te zbog drugih tehničkih problema. Objekt je tako sta­jao neiskorišten nekoliko godina. Na osnovi ponuđenog programa je mještanin sela Mijo Matošević, ravnatelj Industrijsko­obrtničke škole, dobio koncesiju na korištenje objekta. U objektu su održavani stručni skupo­vi, natjecanja, seminari i dr. Ozbiljno se razmišljalo o organiziranju centra za obuku učenika Industrijsko­obrtničke škole u području visoke tehnologije. Danas postoje i drugi planovi koji su vrlo realni i, uz malu investiciju, objekt bi mogao biti stavljen u funkciju gospodarskog korištenja.

U tom je vremenu nastava održavana u privatnoj kući pokojnog Ivana Matoševića, u jednoj maloj polumračnoj i slabo uređenoj prostoriji. Rad u takvim uvjetima je bio neprihvatljiv. Poticali smo popravak škole usprkos granatiranju koje je još uvijek trajalo. Problem sa smještajem je imala i Hrvatska vojska i njima je prostor škole bio dobro došao. Zapovjedništvo Hrvatske vojske donijelo je odluku da se škola popravi i radovi su započeli u proljeće 1992. Škola je, osim fasade, u potpunosti obnovljena i odmah po obnovi su u školu uselile postrojbe Hrvatske vojske, a u hol škole učenici. Iduće školske godine 1992./93., na zamolbu ravnatelja, vojska se iselila i nastava je organizirana u obnovljenoj učionici.

Tablica: Visokoobrazovani učenici škole Cernička Šagovina

PREZIME I IME STRUČNA SPREMA ZANIMANJEAbrić, Ružica VŠS ing. agronomijeGrgić, Anica VŠS ekonomistJelančić, Anka VSS dr. med.Jelančić, Ljilja VŠS upravni pravnikKulić, Mijo VŠS dipl. ing. strojarstvaKumić, Marijana VŠS konstruktorLeskovar, Ana VŠS upravni pravnikLeskovar, Ivana VŠS upravni pravnikMatošević, Andrijana VŠS ing. odjevne tehnologijeMatošević, Ivan VSS dipl. ing. šumarstvaMatošević, Josip VSS profesor mehanike i mehaničke tehnologijeMatošević, Marina VŠS upravni pravnikMatošević, Mijo VSS profesor mehaničke tehnologijeMatošević, Natalija VŠS komercijalistMatošević, Stjepan VŠS ing. organizacije radaMatošević, Tomislav VŠS upravni pravnikMihaljević, Tomislav VŠS kriminalistMijatović, Josip VSS dipl. učiteljMikšić, Josip VSS dipl. ing. strojarstvaRanisavljević, Ivana VSS dr. vet. med.

211

Područna škola Podvrško

Sela Podvrško i Golobrdac dugo su, zbog svoje udaljenosti, ostala izvan školskih tokova. Stanovnici Podvrškog su 1900., za posjete velikog župana Požeške županije Nikole Jurkovića, izrazili želju sagraditi školu. Najbliža im je škola bila ona u Baćindolu, udaljena osam kilometara. U tu je svrhu od školske zaklade Općine Cernik 1907. odvojeno 2 000 kruna za gradnju škole u Podvrškom, a ostale su troškove snosila sela Podvrško i Golobrdac te Kraljevska vlada.

Gradnja je jednokatne školske zgrade dovršena 13. siječnja 1908. koja se u ono vrijeme mogla mjeriti je­dino sa školom u Cerniku. U sklopu su zgrade bila dva stana za učitelje. Svečano je otvorenje škole obavljeno 9. veljače 1908.

Prvi su učitelji Stanko Paunovič i Nikica Tomić. Škola je izgrađena na zemljištu kupljenom od porodične zadruge Došlić iz Podvrškog, a troškovi su iznosili 19 000 forinti. Školu su zidali tada poznati graditelji Pri­morci. Zanimljivo je da je ova škola odmah po otvorenju imala harmonij (klavir) na kojem se sviralo sve do 1969. kad je premješten u školu Baćindol.

U travnju 1944. selo Golobrdac imalo je partizansku školu u privatnoj kući koju je pohađalo 23 učenika.

S obzirom da je u tijeku Drugog svjetskog rata u školskoj zgradi bila smještena domobranska vojska, partizani su vršili česte napade. U tim je borbama škola teško oštećena, inventar razvučen i uništen, a crijep odvezen i polupan.

29. listopada 1945. NO kotara Nova Gradiška šalje u selo učitelje Dragicu i Matiju Smičić koji u veoma teškim uv­jetima uređuju školu i održavaju nastavu. Nastava se u početku odvijala u jednoj sobi učiteljskog stana, a učenici su sjedili na daskama budući da nije bilo klupa ni stolica. Akcijom učitelja, roditelja i fi­nancijskom pomoći NO kotara Nova Gradiška, škola je popravljena i nabavljen je namještaj.

Tej je 1977. izvršena rekonstrukcija krova, promijenjena stolarija i ožbukana fasada. Niti u ovome selu nema društvenog doma pa škola služi mještanima i u druge svrhe. U školi se održavaju sastanci, zboro­vi birača, zabave, a jedna je prostorija dana na korištenje seoskoj mladeži.

U školi su se često mijenjali učitelji što pokazuje sljedeća tablica.

Školska godina 1961./62. Učiteljica

Ivanka Kozarević

Školska godina 1963./64. Učiteljice Ivanka Kozarević

i Ana Plavanović

212

Tablica: Učitelji u Podvrškom

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doSmičić Dragica učiteljica 1945.Dragan Smičić učitelj 1945.Branka Kovačević učiteljica 1947.-1949.Pero Kovačević učitelj 1947.-1949.Pavao Gesl učitelj 1949.-1953.Anica Vrbanić učiteljica 1952.-1953.Marija Filipović učiteljica 1953.-1954.Kata Marjanović učiteljica 1953.Franjo Žalac učitelj 1953.-1959.Ljubica Vukelić učiteljica 1956.-1959.Ivan Došlić učitelj 1959.-1960.Božica Vrzal učiteljica 1959.-1960.Stjepan Romić učitelj 1958.-1959.Ljubica Medunić učiteljica 1959.-1960.Ivanka Kozarević učiteljica 1961.-1964.Plavanović Ana učiteljica 1963.-1964.Beker Ankica učiteljica 1965.-1967.Slobodan Božičković učitelj 1965.-1966.Helga Pumer učiteljica 1966.–1966.Bilešić Mato učitelj 1966.-1970.Udovičić Bistra učiteljica 1967.-1968.Ljubica Juras učiteljica 1968.-1990.Terezija Kukuruzović učiteljica 1977.-1978.Zrinka Taritaš učiteljica 1990.-1991.Lidija Vukalović učiteljica 1993.-1995.Branko Tomek učitelj 1978.-1980. 1991.-1995.Jasna Buturac učiteljica 1995.-1996.Klementina Đurić učiteljica 1996.-2002.Marina Mulc učiteljica 2002.-2003.Jasna Terzić učiteljica 2003.-2004.Martina Valešić učiteljica 2004.-2008.Silvija Janković učiteljica 2007.-2007.Jelena Jurčević učiteljica 2007.-2007.Marija Čičak učiteljica 2008.-

Broj se učenika stalno mijenjao da bi danas imali najmanji mogući broj od postanka škole. Prilažemo tablicu broja učenika za školsku godinu 1945./46.

Podataka od 1908. do 1946. nemamo budući da je za vrijeme Drugog svjetskog rata uništena sva doku­mentacija škole. Iz tog razdoblja imamo svjedočenja ljudi o događanjima, ali zbog nemogućnosti provjere njihovih podataka, nećemo ih navoditi.

Od zanimljivosti zabilježenih u Ljetopisu navodimo slijedeće:­ 1947. donesena je uredba o kažnjavanju nemarnih roditelja koji do tada nisu slali djecu u školu. Školi je

iste godine stigla naredba o organizaciji tečajeva i uključivanju svih nepismenih po službenoj dužnosti u iste. U tečaj su se iste godine priključila četiri nepismenjaka.

­ 1948./49. u školi je ustrojen peti razred.

213

Školska godina Broj učenika1945./46. 1141946./47. 681947./48. 801948./49. 891949./50. 591950./51. 661951./52. 581952./53. 731953./54. 591954./55. 491955./56. 481956./57. 771957./58. 801958./59. 861959./60. 961960./61. …1961./62. 701962./63. 591963./64. 571964./65.1965./66. 58

Školska godina Broj učenika 1966./67. 52 1967./68. 571968./69. 461969./70. 431971./72. 331972./73. 341973./74 341974./75. 361975./76. 391976./77. 361977./78. 371978./79. 341979./80. 261980./81. 261981./82. 181982./83. 151983./84. 171984./85. 231985./86. 211986./87. 181987./88. 16

Školska godina Broj učenika1988./89. 131989./90. 101990./91. 91991./92. 91992./93. 101993./94. 111994./95. 101995./96. 101996./97. 81997./98. 81998./99. 101999./00. 82000./01. 62001./02. 62002./03. 62003./04. 62004./05. 82005./06. 102006./07. 132007./08 112008./09. 102009./10. 11

Tablica: Broj učenika po školskim godinama u Podvrškom

­ Zanimljivo je da škola radi s pet razreda sve do školske godine 1952./53. pa je nejasno što se događalo s učenicima po završetku petog razreda. Vjerojatno je da ih je najveći broj prestao pohađati školu.

­ 1952. formiran je šesti razred i škola radi sa šest razreda sve do 1956./57. kada je formiran sedmi raz­red.

­ 1957./58. osnovan je i osmi razred sa samo šest učenika. U cijelom ovom razdoblju, u svim navedenim razredima u cjelodnevnoj nastavi u školi, rade samo dva učitelja.

Škola s osam razreda radi do 1959./60. kada postaje područno odjeljenje Baćindola.

Što se događalo u vremenu od 1961. do 1974 nije nam, nažalost poznato, budući da škola ne vodi Ljeto­pis. Međutim, u usporedbi s događanjima u drugim školama, pouzdano znamo da su učenici pohađali školu u Baćindolu i da je u to vrijeme zabilježen nezapamćen broj nepolaznika. Učenici u Baćindol su prevažani zaprežnim kolima.

­ 1953./54. u selu je haračio tifus. Po prvi put je održan stručni tečaj Higijensko domaćinstvo kojeg je organizirao Higijenski zavod iz Osijeka preko odbora Crvenog križa. Zvao se, a polazilo ga je 20 polaznica.

­ 1954./55. uređena je knjižnica u školi; narodna sa (100 knjiga), nastavnička (101 knjiga) i učenička (66 knjiga). U selo dolazi geometar srediti katastar.

­ 1955./56 otvorena je mliječna kuhinja u organizaciji Crvenog križa. Tijekom zime učitelj je Žalac održao tečaj Zdravstveno prosvjećivanje ženske omladine. U vrijeme u selu radi i narodna čitaonica smještena u praznom učiteljskom stanu.

­ 1956./57. škola je podignuta na rang Narodne osnovne osmogodišnje škole. Tijekom zime učitelji održavaju tečaj zdravstvene prosvjećenosti ženske omladine i dvogodišnju školu za odrasle koju pohađaju mladići predvojničke obuke. Ta je škola održana i naredne godine te ju je završilo 35 polaznika. Tijekom cijele godine radi mliječna kuhinja.

214

­ 1959./60. održan je tečaj prve pomoći.­ 1975./76. godine nastava se odvijala u privatnoj kući Andrije Dukanovića budući da su počeli radovi

na rekonstrukciji krova.­ 1977./78. siromašnim su učenicima dodijeljeni udžbenici. Učenici sami uređuju školski vrt. Zabilježena

su dva slučaja žutice te su, regulirano uredbom, poduzete higijenske i zdravstvene mjere.­ 1979./80. postavljena je fasada na sjeverni i zapadni dio školske zgrade. Oprema je škole nastavnim

sredstvima dobra i počelo je asfaltiranje puta od Podvrškog do Opatovca.­ 1982./83 učenici četvrtog razreda putuju u matičnu školu u Cernik.­ 1985./86. školska je zgrada priključena na vodovodnu mrežu. Zabilježena su tri slučaja šarlaha i škola je

dobila uredbu o provođenju mjera higijenske zaštite.­ 1996./97. treći je razred priključen školi u Cerniku.

Škola u Podvrškom

Obnova školskih prostora u Područnoj školi PodvrškoŠkolska je zgrada u Podvrškom obnavljana u više navrata, uglavnom neuspješno, budući da adaptacijom

nisu otklonjeni uzroci koji su do nje doveli. Najveća je pogreška napravljena obnovom krova kada su uklon­jene grede, a postavljen mrežasti krov. Ostao je nedovršen tavan, a prostor tavana i učionice je dijelio samo brodski pod. Rasušivanjem poda stvorili su se duž cijele dužine lamperije otvori kroz koje je padala prašina po prostoriji. Zimi je nesmetano strujao hladni zrak i prostoriju nismo mogli zagrijati. Uz to, u zgradi je sve dotrajalo i istrulo: stolarija, podovi, stepenište i dr. Takvo je stanje zatečeno 1991. , a još se i pogoršavalo zbog boravka Hrvatske vojske za vrijeme Domovinskog rata. Uviđajući loše stanje i nikakve uvjete rada, još prije rata smo zatražili projektnu firmu “Arhigram d.o.o.” Nova Gradiška da izvrši procjenu stanja objekta i ponudi rješenje isplativosti adaptacije zgrade ili rušenje. Projektant je ponudio adaptaciju kao bolje rješenje. Domov­inski je rat zaustavio sve aktivnosti. Ponovno smo ih pokrenuli 1995. Ponovno smo zadužili “Arhigram d.o.o.” koji je izradio projekt obnove zgrade po kojem bi se uredili školski prostor i učiteljski stan na katu, a u prizem­lju prostorije za potrebe Mjesnog odbora. Suglasnost za prenamjenu školskog prostora od Ministarstva pros­vjete i športa dobili smo 29. 3. 1996. Ured za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša izdao je lokacijsku dozvolu 15. travnja 1996. Odmah smo podnijeli zahtjev za građevinsku dozvolu koju do danas nismo dobili. Za obnovu su po projektu trebala ogromna sredstva koja nismo mogli osigurati te smo čekali bolja vremena.

Međutim, boravak je djece u školi bio nemoguć i neodgodivo je trebalo poboljšati uvjete rada ili preki­nuti nastavu. Tražili smo i razmatrali razna rješenja. Konačno smo odlučili obnoviti prazan učiteljski stan u prizemlju i u njemu urediti učionicu te pomoćne prostorije za potrebe nastave. Projekt obnove izradio je “Arhigram d.o.o.” Nova Gradiška. Radovi su započeli u jesen 1999. Umjesto prozora, na sjevernoj smo strani zgrade probili nova ulazna vrata, porušili nepotrebne zidove i napravili pripreme za betonsko­zidarske ra­

Stara učionica u Podvrškom

215

Pučka škola u Giletincima

1934.

dove. Prije zidanja novih zidova i betoniranja ulaznog stepeništa, skinuli smo vanjsku terasu s temelja zgrade i tim zahvatom oslobodili postojeću horizontalnu izolaciju te joj dali potrebnu funkciju. Ovim smo zahvatom riješili problem vlage u prostorijama zgrade. Sve je radove obavila radna grupa zaposlena pri Općini Cernik. U radove su bili uključeni roditelji učenika, a poseban su doprinos u osobnom radu i rukovođenju poslo­vima dali Zdravko Mikanović i Đurko Mikanović. Projekt i dio građevinskog materijala financirala je Općina Cernik. Nakon obavljenih betonskih i zidarskih radova, sredstvima je škole kupljen sav preostali građevinski materijal; građevinska stolarija, elektro i vodovodne instalacije, pločice i podovi. Dio je radova obavljen na dobrovoljnoj osnovi, kao na primjer: sve električarske radove je obavio Zdravko Mikanović, ličilačke radove je obavio domar škole, a ostale smo platili obrtnicima.

Na posljetku je uređeno sljedeće: učionica, hol, zbornica i sanitarni čvor. Nastava je u školi započela u ožujku 2000. Na proljeće smo srušili staru dvorišnu zgradu i prevezli traktorima otpadni građevinski materi­jal dobrovoljnom radnom akcijom mještana. Na postojećoj smo drvarnici dozidali pregradni zid i obnovili krovište zgrade. Preuredili smo ulaznu kapiju i izradili novu prilaznu stazu te postavili nadstrešnicu na ulaznim vratima. Radnom akcijom roditelja uređeno je dvorište, vrt i okoliš škole. Ovim smo radovima konačno ost­varili dobre i zadovoljavajuće uvjete rada te time ispunili dugogodišnja očekivanja djece i roditelja.

Nove školske smo prostorije otvorili 25. 05. 2000. na Dan škole. Zgradu je blagoslovio gvardijan Franjevačkog samostana fra Franjo Tomašević uz prisutnost učenika škole, učitelja, mještana, a prisutni su bili i dožupan Šimo Đurđević, pročelnik Zvonimir Marković, Vlado Štefanek i savjetnik Vladimir Blekić. Sve je troškove zbrinjavanja gostiju snosila škola uz pomoć Mjesnog odbora Podvrško.

Tablica: Visokoobrazovani učenici škole Podvrško

PREZIME I IME STRUČNA SPREMA ZANIMANJECrljenković, Robert VSS časnik hrvatske vojskeDošlić, Ivan VŠS nastavnikDošlić, Stjepan VSS dipl. iurDukanović, Marija VŠS učitelj razredne nastaveMikanović, Ivan VSS dip. ing. strojarstvaMikanović, Petar VSS dipl. iur.Plavanović, Marija VSS dipl. ing. kemijeTerzić, Zlatko VSS profesor fizike i tehničkog obrazovanja

Područna škola GiletinciGiletinci, staro srednjovjekovno naselje na južnim obroncima Psunja, spominje se prvi put 1396. kao

posjed plemića Gileta, vlasnika imanja od Save do Završja. S obzirom na činjenicu da je to bio veći plemićki posjed, morao je imati utvrdu o kojoj nema podataka.

Giletinci se nalaze oko tri kilometra sjeverozapadno od Cernika, na putu za Cerničku Šagovinu. Stanovništvo se bavi poljoprivredom, a veći je broj radnika zaposlen u radnim organizacijama u Novoj Gradiški. U selu živi nekoliko vrlo uglednih obrtnika. Južno od Giletinaca, iznad stare crkve sv. Leonarda, izgrađeno je akumulacijsko jezero Bačica koje vodom napaja industriju i stanovništvo Nove Gradiške. Mjesna zajednica Giletinci vrlo je aktivna pa je selo izgradilo asfaltnu cestu, uvelo električnu struju, telefon, izgradilo društveni dom i trgovinu. S obzirom na činjenicu da ovo selo da­nas nema svoju područnu školu, ovdje ćemo nešto reći i o radu škole koja je nekad djelovala.

216

Sve do 1934. učenici iz Giletinaca pohađali su školu u Cerniku. Tada je Mjesna zajednica za potrebe škole otkupila kuću Bože Džajića, veleposjednika i vlasnika šuma koje su se prostirale oko Giletinaca. Kad su te šume iskorištene, vlasnik je prodao zemljište i kuću te napustio ovaj kraj. Zgrada je izgrađena u stilu ljetnikovca. Na katu je uređena jedna učionica, a u prizemlju stan za učitelje. Prvi je učitelj bio Josip Kovačević iz Cernika. Zbog ratnih je prilika za vrijeme Drugog svjetskog rata nastava obustavljena, a odmah nakon rata se rad u školi nastavlja. Zgrada je 1959. dotrajala pa je zabranjeno održavanje nastave u njoj. Kraće se vrijeme rad škole odvijao u privatnoj kući obitelji Grgić. Posljednji je učitelj u ovoj školi bio Milan Vujić. Treba napomenuti da su ovu školu pohađali učenici nižih razreda, dok su učenici viših išli u Cernik. Neko su vrijeme u Giletince dolazili i učenici iz Cerničke Šagovine, međutim neobavezno, zbog prevelike udaljenosti. Od školske godine 1960./61. svi se učenici iz Giletinaca prevoze u Cernik.

Tablica: Učitelji u Giletincima

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doJosip Kovačević učitelj 1933. - 1940.Vujić Milan učitelj 1957. – 1958.Hanžek Miroslav učitelj 1953. – 1957.

Tablica: Broj učenika u Giletincima

Školska godina Broj učenika1933./34. 551934./35. 481935./36. 511936./37. 541937./38. 471938./39. 471939./40. 501940./41. 631941./42. 711945./46. 641946./47.

Školska godina Broj učenika1947./48. 231948./49.1949./50.1950./51.1951./52. 61952./53. 351953./54. 321954./55. 211955./56. 401956./57. 181957./58. 13

Tablica: Visokoobrazovani učenici škole Giletinci

PREZIME I IME STRUČNA SPREMA ZANIMANJEBakunić, Marijan VŠS ing. cestovnog prometaBakunić, Marijana VSS učitelj razredne nastaveBakunić, Marko VŠS ekonomistBakunić, Martina VŠS viša medicinska sestraFurković, Tajana VSS pedagogGrgić, Katarina VŠS ekonomistTerzić, Antun VŠS ekonomistTerzić, Martina VSS profesor fizike i politehnikeTerzić, Vlatka VŠS viši modni dizajnerVincetić, Danko VSS dipl. ing. agronomijeVincetić, Paulina VŠS ing. odjevne tehnologijeVincetić, Sanja VŠS odgojitelj predškolske djece

217

POSJETI I GOSTOVANJA

U Ljetopisu škole nailazimo na niz podataka o posjetima znamenitih osoba školi u Cerniku te o školskim gostovanjima i sudjelovanjima u događajima različitih tipova. Kao najznačajnije posjete i gostovanja izdvojili smo sljedeće:

- 1907. biskup Ivan Krapac

- 1909. Ban Rauch Donosimo skraćeni opis boravka Bana u Cerniku iz samostanske Kronike: “Dana 13. lipnja poslije podne

oko pet i pol sati došao je Ban u Cernik. Gruvanje topova navjestilo je, da je došao. Pred slavolukom, koji je bio lijepo napravljen i iskićen sa hrvatskim trobojnicama, a postavljen na uglu gostione “Rottenstein”, skupio se silni narod. Tu ga pozdravi divnim govorom načelnik Stjepan Dretar i djevojčica Lojza Trupinić uruči mu kiticu cvijeća. Zatim ga kratkim ali jezgrovitim govorom pozdravi naš dični i općeobljubljeni zastupnik vlm. g. Ivan Zatluka koji reče: Ja kao vaš politički protivnik nedočikam vas ni cvijećem, ni trnjem, nego vas pozdravljam na početku moga kotara, da vam otkrijem i pred oči stavim potrebe svoga siromašnog naroda”. Pred crkvom ga je pozdravio gvardijan ovog samostana, otac Ilija Vražić. U govoru je, uz niz lijepih riječi dobrodošlice, naveo da je na ovom istom mjestu pozdravljen nezaboravni hrvatski ban Josip Jelačić. Nakon razgledavanja crkve upriličen je domjenak u crkvenim prostorijama na kojem je bilo mnoštvo uglednih uzvanika. Tu je po hrvatskom običaju izmijenjeno mnogo zdravica pa se ban opustio i vrlo aktivno sudjelovao u stvaranju lijepe atmosfere.

Posve razdragan otišao je ban iz samostana u školu gdje ga je pozdravio ravnajući učitelj Naco Miškatović. Kronika nam kazuje i sljedeće: “Nakon pozdrava uniđe u prvi razred i tu je nekoliko djece pitao iz računa. Posve zadovoljan ostavi školu, sjedne na kočiju i svojom pratnjom uputi se u vlastelinski dvor gdje ga dobrodošlicom dočeka vlastelin pl. Emilij Strickler. Tu je upriličena večera za mnoštvo uglednih gostiju. Dana 14. ujutro oko osam i pol sati otišao je Ban na automobilu u Požegu”.

Zapis iz školskog Ljetopisa o posjetu biskupa Ivana Krapca

218

- 1912. Skupština učitelja Županije požeške

- 1916. Ban Skrlecz “Dana 18. rujna obukao se Cernik u svečano ruho. Hrvatske se zastave na pojedinim kućama lelujaju, pro-

zori okićeni s cvijećem i narodnim ručnicima. U 11 i pol sati topovi zagruvaše, naša zvona zadnji put zazvoniše navješčujuć da je Ban u Cerniku. Silni se narod skupio oko slavoluka, koji je bio podignut i krasno iskićen na ćošku gostione zvane “Rottensteim”. Ban se dovezao na autu, u pratnji velikog župana i mnoge gospode. Kad se je približio k slavoluku nastalo je klicanje “živio hrvatski Ban!” Pred slavolukom dočekalo ga je sve građansko sa svojim načelnikom g.Stjepan Dretalj koji je Bana baš onak pravim pravaškim govorom pozdravio. Ban je mijenjao boje i zahvalio se rekavši samo “Hvala”. Poslije načelnika pozdravila ga je jedna djevojčica predavši mu prekrasnu kiticu cvijeća sa hrvatskom trobojnicom. Od toga slavoluka do Crkve napravila je školska mladež, okićena hrvatskim trobojnicama špalir, tek kad je Ban kroz njih prolazio klicali mu: “Živio hrvatski Ban!” Pred Crkvom je pozdravio Bana predstojnik samostana i upravitelj župe. Pregledao je Crkvu, koja ga je vrlo iznenadila, rekavši da mu se sviđa.

Zapis o skupštini učiteljskog društva Požeške doline

219

Iz Crkve išla je povorka u kancelariju gdje je Ban primio poklonstva, predvedena po upravitelju župe. Spomena je vrijedno da se Ban vrlo zanimao za cerničke okolnosti. Seljaci su mu se izjadali radi skupoće i udarili na kapitaliste. Seljak Došlić iz Banićevca pokazao mu je opanke za koje je dao 100 kruna. Toćno u 12 sati bio je objed u samostanu. Bilo je gosti iz Požege, Broda i svih špicovi iz Nove Gradiške. Ukupno 33. Kad je došlo zelje i sarma na stol ustao je prečasni velečasni provincijal Rafo Rodić te je biranim riječima, prekrasnim govorom pozdravio Bana. Žalim, što nije bilo stenografa, bar bi imao taj govor u ruci te bi ga ovjekovječio u ovoj knjigi. Ban se dugim govorom zahvalio. Koji poznaju Bana vele da nije još nikada toliko dugo govorio i tako vesel bio kao u Cerniku. U 2 i pol sata otišo je Ban na kolodvor zatim u Zagreb.”

- 20.6.1939. nadbiskup Alojzije Stepinac u Cerniku Ovoga je dana u Cerniku svečano dočekan preuzvišeni gospodin

nadbiskup dr. Alojzije Stepinac koji je 21. lipnja dijelio svetu potvrdu. Svečan je doček upriličen na mostu kod zgrade Općine. Poslije cere­monije u crkvi, na kojoj su kao pjevači nastupili članovi HPD­a “Tomis­lav”, posjetio je preuzvišeni nadbiskup i školu. Pozdravio ga je potpisani ravnatelj Begović i djevojčica Slava Jelinić. Preuzvišeni je bio zadovoljan dočekom što je i izjavio pred odlazak. Budući da je 20. lipnja dan uoči nadbiskupova imendana, priredili smo mu podoknicu u kojoj su sud­jelovala sva društva. HPD “Tomislav” je otpjevao pjesme: “Hrvatom”, “Pjesma naša”, “Mi smo braća hrvatskog” i “Planula zora”. U Kronici su samostana zapisani i pozdravni govori načelnika i gospodina Cenića koji su bili nadahnuti hrvatskim rodoljubljem.

Zapisi iz školskog Ljetopisa o posjetu nadbiskupa Alojzija Stepinca

Nadbiskup Stepinac u cerničkom samostanu

220

- 11.2.1994. fra Jozo ZovkoŠkolu je tada posjetio fra Jozo Zovko, širom svijeta

poznat franjevac iz Širokog Brijega. Za vrijeme njegova službovanja kao gvardijana u Međugorju, dogodilo se svjets­ki poznato Gospino ukazanje. Danas je Međugorje svetište posvećeno Gospi i omiljeno mjesto hodočasnika iz cijelog svijeta. Fra Jozo je u Cerniku predvodio posljednja tri dana devetnice u našoj crkvi u čast Gospi Lurdskoj. Tom je prigo­dom u školi Cernik održao sat povijesti.

- 2001. izlet učenika i dijela učitelja u IstruVeliki je pjevački zbor nastupio na Čakavskom saboru

u Žminju.

- 2002. Miro Gavran Školu je posjetio naš veliki pisac. Upoznao je učenike sa

svojim stvaralaštvom i održao literarni sat.

- 13.3.2003. biskup Antun Škvorčević

Školu je posjetio požeški biskup, monsi­njor Antun Škvorčević.

Zapis iz školskog Ljetopisa o posjetu fra Joze Zovka

Antun Škvorčević u cerničkoj školi

Zapis iz školskog Ljetopisa o posjetu biskupa Antuna Škvorčevića

221

- 4.11.2003. koncert Marka Perkovića Thompsona

Na školskom je igralištu održan koncert Marka Perkovića Thompsona. Koncertu je bilo prisutno oko pet tisuća ljudi.

- 27.10.2006. podjela priznanja HRT–a u Splitu

Podjeli priznanja HRT­a školi u natječaju “Najljepši školski vrtovi” prisustvovali su voditelji grupa učeničke zadruge. U dvodnevnom izletu upoznali smo znamenitosti Splita, a voditelj grupe bio je naš prijatelj i stalni suradnika ravnatelj škole Primošten Nedjeljko Marinov.

­ U listopadu 2007. učenici predmetne nastave izveli terensku nastavu i posjetili Memorijalni centar “Nikola Tesla” u Smiljanu. Nakon posjeta nas je u gospićkoj katedrali primio biskup Mile Bogović. Ravnatelj i biskup Bogović su tom prigodom izmijenili prigodne poklone. Posjetili smo i buduću Crkvu hrvatskih mučenika.

Posjet Memorijalnom centru “Nikola Tesla” u SmiljanuPosjet gospićkoj katedrali, biskup Bogović pozdravlja učenike naše škole

S koncerta Marka Perkovića

Thompsona u Cerniku

222

UČITELJI KOJI SU ZADUŽILI CERNIK

Ivan Miškatović, od 1869. do 1902. Radio je u razdoblju velikog povećanja broja učenika u nižoj pučkoj školi i u velikim razrednim odjelima.

Nastava ja u to vrijeme bila cjelodnevna, a uz nastavu je učitelj radio i u Opetovnici. Obavljao je i dužnost orguljaša u cerničkoj crkvi. Čitav je svoj radni vijek proveo u Cerniku gdje je i umirovljen 1902.

Ivan Miškatović, od 1902. do 1939. Ravnajući je učitelj u školi Baćindol redovito vodio Ljetopis od 1902. do 1939. Dekretom je Kraljevske

zemaljske vlade premješten 1902. iz škole Slobodnica u Baćindol nakon odlaska Ignaca Miškatovića iz Baćindola u Cernik. Do školske godine 1914./15. vodi Ljetopis poput onog u školi Cernik. To načelo napušta proglašenjem Kraljevine SHS. Od tog vremena u Ljetopis uz osnovne školske podatke upisuje i značajnija događanja u državi. Obilježje je njegova vođenja Ljetopisa povremen prikaz materijalnog stanja učitelja te detaljno popisivanje članova svih školskih odbora za njegova vremena.

Vlajko Kemenović, od 1872. do 1898.Dolazi iz Voćina u školu Cernik u vrijeme kad je rad u školi već uhodan i u redovnoj nastavi, i u Opetovni­

ci. Pokrenuo je radove na školskom vrtu te je mnogu djecu obučio uzgoju voćnih sadnica, loznih cijepova te ih podučavao osnovama pčelarstva. Vodio je vrlo pedantnu statistiku uzgojenih i podijeljenih sadnica đacima i mještanima. Umirovljen je u Cerniku 1898.

Terezija Lorenz, od 1880. do 1921.U tom je razdoblju radila u cjelodnevnoj nastavi i u Opetovnici. Vodila je računa o okolišu škole i o cv­

jetnim nasadima. Podučavala je žensku mladež ručnom radu i domaćinstvu. U školi je radila do umirovljenja 1921.

Franjo Kumić, od 1898. do 1932.Čitav je svoj radni vijek proveo u Cerniku. Supokretač je osnivanja HPD­a “Tomislav” 1905. i od tada do

1932. ravnatelj je zbora. Zabilježena je vrlo živa kulturna djelatnost škole iako je o tome malo pisao u Ljeto­pisu. Obavljao je i dužnost orguljaša u cerničkoj crkvi. U Ljetopisu je zabilježen njegov odlazak u mirovinu 1932. Tekst upisan tom prigodom donosimo u cjelosti.

Zapis u školskom Ljetopisu o odlasku u mirovinu učitelja Franje Kumića

Franjo Kumić

223

Viktorija Tomić, od 1913. do 1940.Poseban je doprinos dala u pripremi učeničkih igrokaza i razvoju kulturnog života u Cerniku u razdoblju

od 1925. do Drugog svjetskog rata. Pružala je podršku ravnajućem učitelju Begoviću i sudjelovala u svim pri­redbama koje je priređivala škola te u ekskurzijama koje su se izvodile u tom vremenu. Umirovljena ja 1940., pred sam početak Drugog svjetskog rata.

Zlatko Prelovšek, od 1931. do 1962.Radio je u školi gotovo cijelo navedeno vrijeme, izuzev perioda od 1945. do 1948. kada je dekretom

premješten u Bektež. Upravitelj je škole od 1957. nakon što je dotadašnji upravitelj Petar Ištaković premješten u Vinkovce. Uz redovne školske obveze uvježbavao je s učenicima igrokaze i priredbe za mještane koje su prikazivane u Cerniku i okolnim selima. Bio je društveno­politički angažiran i više je godina vršio dužnost tajnika HPD­a “Tomislav.” Vrlo je značajnu ulogu odigrao u pripremi i organizaciji gradnje učiteljskih stanova. Umirovljen je 1963. godine.

Mirena Došlić, od 1948. do 1980.U tom razdoblju nije radila u školi Cernik od 1948. do 1952. Uspješno je odgajala i obrazovala brojne

generacije učenika. Pamte je mještani i učenici kao skromnu, tihu i mirnu učiteljicu, redovitu na poslu i nas­tavi.

Josip Kovačević, od 1950. do 1971. Osim u matičnoj školi, neko je vrijeme radio i u područnoj školi Giletinci. Predavao je i u višim razredima

osmogodišnje škole u cjelodnevnom radnom danu, radeći u dvije smjene. Bio je voditelj školskog vrta, a posebno je dobre rezultate postizao u uzgoju voćnih sadnica cjepljenjem i okuliranjem na divljoj podlozi. Posebno je zaslužan za obuku učenika u pčelarstvu koju je obavljao u vlastitom pčelinjaku. Umirovljen je 1971. godine.

Mirko Japundžić, od 1956. do 1979. Službovao je kao učitelj u Šumetlici do 1966., a potom kao nastavnik ruskog jezika u matičnoj školi.

Školovao se uz rad te brzo i uspješno završio studij. Vršio je dužnost direktora škole od 1974. do 979. kada svojom voljom odlazi na radno mjesto u Općini Nova Gradiška. Mnogo je napora uložio u uređenje okoliša škole, a kao rezultat tih su postignuća uslijedile republičke nagrade

Marija Štrk, od 1957. do 1990.Cijeli je radni vijek u školi Cernik provela radeći kao učiteljica u područnoj školi Opatovac. Uz zapažen je

pedagoški rad bila aktivna u društveno­političkom životu mjesta. Sudjelovala je u svim aktivnostima mjesta u poboljšanju društvenog standarda, a često i kao pokretač takvih inicijativa.

Slobodan Budisavljević, od 1959. do 1993.U početku svog rada predavao je predmete po potrebi poput ostalih učitelja, a formiranjem je stručnog

kadra nastavio raditi u vlastitoj struci; predavao je glazbenu kulturu. Rad je u nekoliko navrata prekidao, ali se uvijek vraćao na mjesto učitelja glazbene kulture. S učenicima je pripremio brojne priredbe s nastupima velikog pjevačkog zbora i tamburaškog orkestra škole. Uz školski je tamburaški orkestar neko vrijeme vodio i

Viktorija Tomić

Zlatko Prelovšek

Josip Kovačević

Mirko Japundžić

Marija Štrk

224

veliki tamburaški orkestar HPD­a “Tomislav”. Tragično je preminuo na satu glazbene kulture 27. 4. 1993. O tom je događaju u Ljetopisu škole zapisan sljedeći tekst: 27. travnja 1993. Treći školski sat u razredu je premin-uo učitelj glazbene kulture Slobodan Budislavljević. Školom se prolomio vrisak nekako drugačiji od uobičajenog vriska radosti ili ushićenja. Nekolicina učenika je istrčala u hodnik i moglo se razabrati panično vikanje “Gospodin Slobodan, gospodin Slobodan!”. Najbliži učitelji i ravnatelj utrčali su u učionicu glazbene kulture i zatekli učitelja Slobodana gdje leži na podu. Učitelj prve pomoći Kruno Urban pokušao je pružiti pomoć onesviještenom Slobodanu. Nažalost, nije davao znakove života. Pozvana hitna pomoć stigla je u najkraćem mogućem vremenu, ništa nisu mogli učiniti, utvrdili su smrt kao posljedicu snažnog infarkta. Slobodan je umro pred učenicima na svom radnom mjestu. Sutradan smo održali komemorativni skup u nazočnosti djelatnika, prijatelja i rodbine. Slobodana smo sahranili na dostojanstven način. Na sahrani su bili svi djelatnici i učenici škole. Nad rakom je njegov tamburaški sastav odsvirao pjesmu “Ne dirajte mi ravnicu”.

Dušanka Paurević, od 1960. do 1991.U školi je radila u vrjeme formiranja stručnog učiteljskog kadra i veoma loših uvjeta rada. Predavala je

više predmeta prema ukazanoj potrebi. Uz rad se i školovala te završila studij hrvatskoga i ruskoga jezika. Obnašala je dužnost direktora škole od 1985. do 1991. kada je i umirovljena. Vodila je brigu o uređenosti i urednosti školskih prostora i za postignuća škola je dobila nekoliko priznanja.

Gordana Kangrga, od 1961. do 2004.Radila je u školi u vrijeme dok se još nije isprofilirao stručni učiteljski kadar te je po potrebi predavala

više predmeta. Vrlo je zapaženo vodila mali i veliki pjevački zbor škole u duljem vremenskom periodu. U kas­nijem je razdoblju, uz kvalitetne rezultate u redovnoj nastavi, posebno zapažen rad lutkarske skupine koja je priređivala mnoge igrokaze pod njenim mentorstvom. Umirovljena je 2004. godine.

Kata Glokević, od 1962. do 1990.Radila je u školi kao učiteljica biologije i kemije. Uz redovnu je učiteljsku satnicu vodila poslove uređenja

okoliša i naprednu grupu biologa i kemičara. Na natjecanjima iz biologije i kemije učenici su redovito bili visoko plasirani, a u nekoliko su navrata ostvarili plasman na republičko natjecanje. Posebno je zaslužna za osmišljavanje uređenja okoliša te izbor grmova, živica i drugih nasada oko škole. Umirovljena je 1990. go­dine.

Ankica Matošević, 1962. do 2004.Čitav je svoj radni vijek provela radeći nekoliko godina u područnoj školi Cernička Šagovina i u matičnoj

školi. Radila je tiho i nenametljivo Isticala se preciznošću i redovitošću u ispunjavanju svojih obveza. Um­irovljena je 2004. godine.

Mato Bilešić, od 1965. do 2005.Čitav je svoj radni vijek proveo u školi Cernik radeći u područnim školama Baćindol, Podvrško i u

matičnoj školi. Uz svoj je redovan rad pokazivao specifične sposobnosti u okviru ručnog rada i tehničke kul­ture. U slobodno je vrijeme podučavao učenice tehnikama vezenja i izrade goblena, a u tehničkoj je kulturi interes usmjerio ka modelarstvu i raketarstvu. Na natjecanjima je raketara postizao vrlo zapažene rezultate. Umirovljen je 2005. godine.

Slobodan Budisavljević

Dušanka Paurević

Gordana Kangrga

Kata Glokević

Ankica Matošević

Mato Bilešić

225

Franjo Jugović, od 1965. do 2007. Radio je u školi Baćindol, potom i u matičnoj školi, kao nastavnik biologije i kemije. Isticao se u stručnom

i pedagoškom radu. Vidne su rezultate njegovi učenici ostvarivali na natjecanjima iz biologije i kemije. Poseb­no je zaslužan za stručno opremanje kabineta kemije. Vršio je dužnost direktora škole od 1979. do 1985. kada svojom voljom postaje tajnik škole. U vremenu je njegova obnašanja dužnosti direktora škola opremljena vrijednom nastavnom opremom i dobila je nekoliko priznanja za uređenje okoliša.

Nada Došlić, od 1966. do 2009. Godinu je dana radila u Cerničkoj Šagovini, a potom na mjestu učitelja hrvatskog jezika u školi Cernik

do 2009. uz opismenjavanje brojnih generacija učenika, postigla je zapažene rezultate u vođenju literarne skupine. Zbog učestalih je dobrih rezultata škola u nekoliko navrata bila organizator literarnih susreta Općine Nova Gradiška. Učenici, članovi literarne skupine, su na raznim smotrama ostvarivali zapažene rezultate. Dala je veliki doprinos organizaciji Susreta malih pjesnika Slavonije i Baranje gdje su njeni učenici redovito nagrađivani.

Mirjana Gazda, od 1967. do 2008. Rad je započela u područnoj školi Šumetlica, a odmah potom u matičnoj školi. Isticala se pedantnošću i

točnošću u radu i ispunjavanju svih planom predviđenih zadaća. Uz redovan je rad tijekom svog dugog radnog vijeka vodila mnoge grupe izvannastavnih aktivnosti. Zapažene je rezultate ostvarila u vođenju cvjećarske skupine.

Alojzije Aga, od 1968. do 2008. Radio je u školama Davor, Baćindol i Cernik na mjestu učitelja razredne nastave i hrvatskoga jezika.

Posebno dobre rezultate je ostvario kao voditelj dramsko­recitatorske skupine koja je redovito nastupala na školskim priredbama. Često su učenici pod njegovim mentorstvom izvodili scenske igrokaze za koje je sam pisao scenarije, a koji su oslikavali školski život i svakodnevicu društvenog života i aktualnih prilika. Učenici su pod njegovim vodstvom ostvarili značajne rezultate na smotri Lidrano te su sudjelovali na neko­liko republičkih smotri. Bavio se i pisanjem te je izdao nekoliko knjiga o Cerniku i o povijesti Cernika. Za svoj je pedagoški rad dobio Priznanje ministra prosvjete i športa 2002.

Antun Babić, od 1970. do 1998. Radio je kao učitelj tehničke kulture. Uz redovan je rad, na kojem je uspješno organizirao praktičnu obuku

učenika, vodio grupe prometno­tehničke kulture i fotografsku skupinu. Na natjecanjima su učenici tih grupa zauzimali vodeća mjesta, a često su i pobjeđivali. Zaslužan je za opremanje foto kabineta i osposobljavanje mnogih učenika za samostalnu izradu crno bijelih fotografija.

Mijo Jedličko, od 1972. do 2007. Radio je u školama Mačkovac, Cernička Šagovina i u matičnoj školi Cernik. Za vrijeme Domovinskog

rata je obnašao dužnost ravnatelja škole. Uspješno je organizirao rad u teškim vremenima za školu i školstvo općenito te je pripremio školsku zgradu za početak nastave ratne 1992. Umirovljen je 2007. godine.

Franjo Jugović

Nada Došlić

Mirjana Gazda

Alojzije Aga

Antun Babić

Mijo Jedličko

226

Andrija Blažinović, od 1976. do 2005. Učitelj tjelesne i zdravstvene kulture koji je čitav svoj radni vijek težio za dvoranom i boljim uvjetima

rada. Naročito je dobre rezultate ostvarivao u streljaštvu. 1. svibnja 2005. godine neočekivano je preminuo. Održali smo komemorativni skup i sahranili ga na dostojanstven način.

Ljubica Juras, od 1977. do 1991. Najveći je broj godina radnog vijeka provela na mjestu učiteljice u Podvrškom. Uspješno je odgojila i obra­

zovala brojne generacije učenika koji su vrlo uspješno nastavljali školovanje u Cerniku. U selu je bila omiljena što potvrđuje i zapis iz Ljetopisa škole: U zasluženu mirovinu, nakon punog radnog staža, otišla je učiteljica Ljubica Juras, dugogodišnja učiteljica u područnoj školi Podvrško. Za dugogodišnji uzoran i plodonosan rad i doprinos uspješnosti mjesta, selo je ispratilo učiteljicu seoskom veselicom na kojoj je bilo nazočno gotovo cijelo selo. Oproštaj je bio emotivan i dirljiv. Učiteljici je zahvalio za sve dobro što je učinila ravnatelj škole i zaželio joj dobro zdravlje i dugogodišnje uživanje zaslužene mirovine.

Marija Lukač, od 1977. do 2008.U nekoliko je navrata prekidala radni odnos i ponovno se vraćala u cerničku školu. Za vrijeme Domov­

inskog rata je, kao supruga predsjednika Općinskog vijeća skupštine Općine Nova Gradiška, zbrinuta u Njemačkoj što je dovelo do nerazumijevanja i prekida radnog odnosa. Na sreću, uvidjeli smo propuste te je greška ispravljena. Marijina je velika zasluga u izgradnji pozitivnog ozračja u školi i dobrih međuljudskih odnosa. Uspješno je izvršila mnoge lekture pisanih radova, kao primjerice Zbornika pjesama za Susrete, izvješća i drugih materijala.

Štefana Štrk od 1970. do danasCijeli svoj radni vijek radi kao učiteljica u područnim školama Šumetlica, Opatovac i Banićevac. U

Šumetlici je aktivno sudjelovala u mnogim društvenim zbivanjima. Istaknuti je voditelj grupe vezilja čiji su učenici uspješno prezentirali svoj rad na smotrama učeničkog zadrugarstva. Zapažene rezultate postiže i u uređenju okoliša škole te u uzgoju cvijeća.

Višnja Dozet, od 1972. do danasUčiteljica povijesti i zemljopisa koja je unaprijedila stručno pedagoški rad sljedeći suvremene metode i

oblike rada. Uz redovni je rad voditelj napredne grupe geografa koji na općinskim i županijskim natjecanjima u svim kategorijama ostvaruju izvanredne rezultate. Svake godine nekoliko njenih učenika plasira na neko od prva tri mjesta županijskih natjecanja. Svojim stavom aktivno djeluje na stvaranje radnog i poticajnog ozračja u školi.

Mato Ordanić, od 1972. do danasU početku je radio u školi Sičice i Mačkovac, a od 1972. u školi Cernik na mjestu učitelja matematike

i fizike. Uz redovan je rad vodio naprednu grupu fizičara. Učenici te grupe su u više navrata pobjeđivali na općinskim natjecanjima te sudjelovali na republičkim natjecanjima. Od 1991. do danas obnaša dužnost ravnatelja. Škola je u tom vremenu doživjela eksploziju izgradnje (pogledaj poglavlje: Izgradnja i opreman­je škole). I postala prepoznatljiva po postignućima učenika na natjecanjima i na smotrama. Obnovljen je rad učeničke zadruge koja je dva puta sudjelovala na državnoj smotri. Škola je dobila nekoliko priznanja za uređenje okoliša. Pokrenuo je danas općepriznatu manifestaciju dječjeg stvaralaštva Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje.

Andrija Blažinović

Ljubica Juras

Marija Lukač

Štefana Štrk

Višnja Dozet

Mato Ordanić

227

Janja Kulić, od 1976. do danasUčiteljica u školi Cernička Šagovina godinama uspješno vodi brigu o okolišu i urednosti škole. Aktivno

se uključila u obnovu škole i poboljšanje uvjeta rada. Voditelj je grupe vezilja koja je sudjelovala na više smotri učeničkih zadruga.

Kata Ordanić, od 1977. do danasPrije dolaska u školu Cernik radila je u školama Sičice i Staro Petrovo Selo. Zaslužna je za opremanje i

održavanje kabineta fizike te za implementiranje praktičnog rada u nastavu fizike. Nastavila je tradiciju uspje­ha na natjecanjima iz fizike kao mentor i voditelj grupe naprednih fizičara čiji su učenici u nekoliko navrata os­tvarili zapažene rezultate na županijskim natjecanjima. Posebno se, kao predsjednica Društva žena, istaknula u stambenom zbrinjavanju prognanika i izbjeglica te u podjeli humanitarne pomoći u Domovinskom ratu.

Branko Tomek, od 1978. do danasRadio je u školama Okučani, područnim školama Podvrško, Banićevac da bi se 1991. za stalno zaposlio u

matičnoj školi Cernik. Kao učitelje istakao se kao voditelj grupe voćara u okviru učeničke zadruge Lipovica. Uspostavio je rasadnik autohtonog voća te je u rad uključio vanjske suradnike.

Reza Benković, od 1986. do danasU redovnom radu pokazuje stručne i pedagoške kompetencije te koristi suvremene metode i oblike

rada. Posebni interes iskazuje kao mentor napredne grupe matematičara četvrtog razreda koji redovito na županijskim i regionalnim natjecanjima postižu zapažene rezultate. Nakon Domovinskog rata bila je voditelj folklorne družine koja je redovito nastupala na školskim priredbama s plesovima Slavonije i Baranje.

Odlasci i rastanci :2006. godine nakon kratke i teške bolesti preminula kuharica Finka Lucić.2007. godine iznenada preminuo domar škole Franjo Marčinković.

Janja Kulić

Kata Ordanić

Branko Tomek

Reza Benković

228

CERNIČANI VRIJEDNI SPOMENA

U izboru Cerničana vrijednih spomena nismo se u potpunosti držali načela rođenja u Cerniku i potrebe pohađanja škole u Cerniku. Uključivali smo i osobe koje su svojim radom i djelova-njem unaprijedili mjesto u svim sferama gospodarskog, prosvjetnog i kulturnog života. Oni su

imali velik i vrlo značajan utjecaj na zbivanja i događanja u mjestu, a time direktan i posredan značaj za rad škole. Među takve svrstavamo učitelje, svećenike, općinske poglavare, kulturne djelatnike, obrtnike i poduzetnike, zdravstvene radnike, političare i dr.

Aga, Alojzije (Nova Gradiška, 18. svibnja 1944.), pedagog, publicist i cernički povjesničar. Od djetinjst­va živi u Cerniku gdje je pohađao osnovnu školu. Službovao je u Davoru, Cerničkoj Šagovini, Baćindolu, a od 1983. radi u školi u Cerniku. Napisao je knjige iz cerničke prošlosti: Povijest Dobrovoljnog vatrogasnog društva Cernik 1885 – 1995. (Cernik, 1995.), Cerničke tvornice krajem 19. i početkom 20. stoljeća (Cernik, 1998.). Suau­tor je knjige 125 godina razvoja školstva na području OŠ “Matija Gubec” u Cerniku (Cernik, 1984.). Jedan je od utemeljitelja Cerničkog lista, a svojim je prilozima sudjelovao u sva tri izdanja Godišnjaka Župe Cernik, kao i na skupovima o Cerniku. Svake je godine uređivao priredbu za Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje. Uz brojna priznanja koja je primio, dobio je i Priznanje ministra prosvjete i športa RH te Povelju općine Cernik.

Andrašević, Josip (Cerniku 11. srpnja 1939.), kao mladić igrao je u NK “Mladost” Cernik. Vrlo rano se uključio u rad društava i organe mjesne vlasti u Cerniku. Kao predsjednik nogometnog kluba, pokrenuo je izgradnju stadiona i klupskih prostorija. U više je navrata bio predsjednik Mjesne zajednice, a od 2001. do 2009. predsjednik Općinskog vijeća. U vrijeme njegovih mandata u Cerniku su zabilježeni intenzivni ra­dovi na rješavanju infrastrukture mjesta, posebno u vodoprivrednim zahvatima. U vrijeme Domovinskog rata vršio je funkciju načelnika Kriznog štaba.

Antolović, Petar, općinski bilježnik u Cerniku od 1888. do 1889.

Badaj, Aleksandar (Cernik, 9. ožujka 1858. ­ Zagreb, 28. siječnja 1937.), pravnik i političar. Bio je stručnjak za državnopravna pitanja u Hrvatskom i zajedničkom Ugarsko­hrvatskom saboru. Izabran je za narodnog zastupnika u Novoj Gradiški 1908. Objavljivao je pravne stručne članke.

Badaj, Antun (Cernik, 13. lipnja 1842.), svećenik. Od 1865. svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Zabilježen je u Popisu župljana Cernika iz 1862.

Barbarić, Krunoslav, fra Mladen (Ilok, 17. lipnja 1873. ­ Zemun, 5. rujna 1936.), franjevac, publicist i književnik. Već je kao bogoslov bio vjeroučitelj u Cerniku 1896., a od 1902. do 1903. poglavar Franjevačkog samostana. Od 1901. izdaje i uređuje list za hrvatsku katoličku mladež Anđeo čuvar koji je uređivao i u Cerniku za vrijeme svoga boravka.

Batorović (Bator), Mato (Cernik, 11. rujna 1947.), kulturni djelatnik, muzealac, novinar Osnovnu školu pohađao je u Cerniku, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a završni razred i maturu polagao je u Realnoj gimnaziji u Iloku. Od djetinjstva je volio čitati, napose ga je zanimala povijest. U Ilok je došao 1967., gdje se nakon završene gimnazije i zaposlio u Narodnom sveučilištu u Iloku. Od kraja 1971. do um­irovljenja, 2006. radio je u Muzeju grada Iloka. Bavio se istraživanjem lokalne povijesti, organizirao je više od stotinu izložaba, pisao je stručne članke u muzeološkim publikacijama i časopisima, sudjeluje je u mnogim istraživačkim projektima. Objavio je više knjiga: Naši djedovi i bake, očevi i majke u zabavištu (Ilok, 1979.), Ilok, Svetište sv. Ivana Kapistrana (Novi Sad, 1986.), Prošlost iločkog vinogorja (Ilok, 1988.), Sv. Ivan Kapistran u hrvatskoj knjizi (Ilok, 1990.), Iločani kulturi, znanosti, prosvjeti (Vinkovci, 1990.) i Zapisi i zanimljivosti o konjima (Zagreb, 2005.). Kao umirovljenik živi u Iloku gdje se i dalje bavi poslom koji voli i koji je radio čitavi radni vijek – sređuje građu o Iloku i piše.

229

Begović, Dragan (Kreševo, 29. prosinca 1895. ­ Zagreb, 15. listopada 1979.), učitelj i glazbeni peda­gog. Od 1932. do 1940. službuje kao učitelj u Cerniku gdje je bio pokretač i nositelj kulturnog i društvenog života. Bio je upravitelj škole i orguljaš u crkvi sv. Petra, zborovođa HPD­a “Tomislav”, predsjednik Hrvatske čitaonice i glavni poslovođa Odbora za izgradnju Hrvatskog doma u Cerniku. Iz Cernnika odlazi u Ministar­stvo prosvjete u Zagreb gdje je radio do umirovljenja.

Bek, Vinko (Podgajci Podravski, 19. studenoga 1862. – Zagreb, 15. listopada 1935.), tiflopedagog. Os­novnu školu pohađao je u Cerniku, Osijeku i Pečuhu, nižu realku u Osijeku i učiteljsku školu u Zagrebu (1877. – 1881.). Bio je učitelj pučke škole u Bukovlju (11 godina), potom u Zagrebu do 1895. kada je postao učitelj i upravitelj Zavoda za odgoj slijepe djece. Od 1899. do umirovljenja 1920. bio je ravnatelj Doma slijepih rad­nika. Bek je prvi u Hrvatskoj organizirao zaštitu i osposobljavanje slijepih. Bek je pisao stručne knjige i članke u raznim časopisima.

Benković, Maksimilijan (Cernik, 10. rujna 1890. ­ Zagreb, 23. lipnja 1938.), dr. medicine i kulturni djelatnik. Na poticaj dr. Benkovića osnovana je 1928. u Novoj Gradiški školska poliklinika s općim, očnim i zubnim odjeljenjem, a 1929. Državno lječilište ­ Strmac, javno oporavilište za bolesnu i slabunjavu djecu. Bio je istaknuti kulturni djelatnik, te je pisao o prošlosti Cernika i o cerničkim cehovima.

Bićanić, Josip (Sadlovac, 19. ožujka 1928. – Cernik, 15. kolovoza 2002.), samouki kipar. Djetinjstvo je proveo u Vrbovi, a od 1961. živio je u Cerniku, a radio u Novoj Gradiški. Po zanimanju je bio drvorezbar, a kiparstvom se bavio od 1968. Bio je član Hrvatskog društva naivnih umjetnika od 1972. godine. Kiparske radove i duboreze izlagao je na dvadesetak samostalnih i na preko 250 skupnih izložbi u zemlji i inozem­stvu. Sudjelovao je u mnogim likovnim kolonijama i susretima: Belišće, Cernik, Đakovo, Ernestinovo, Ilok, Karlovac, Marija Bistrica, Novi Vinodolski, Nuštar, Okučani, Rešetari, Rijeka, Sanski Most, Trebinje, Virje, Vrbovec, Zlatar.

Bićanić, Mario (Nova Gradiška, 21. ožujka 1979.), samouki kipar. Djetinjstvo i osnovno školovanje proveo je u Cernik. U Novoj Gradiški je završio srednju stolarsku školu, a potom radio kao rezbar u tvornici namještaja “Slavonija radinost”. Sada radi u Starom Petrovom Selu. Provodeći dane uz djeda Josipa u nje­govom ateljeu, okušao se u kiparenju kojim se bavi od 1997. godine. Prvi javni nastup imao je u koloniji u Rešetarima. Održao je dvije samostalne i sudjelovao na nekoliko skupnih izložbi. Od 1998. član je Društva likovnih umjetnika Hrvatske.

Bursić, Antun (Mala, 2. veljače 1874. ­ ?), učitelj i glazbenik. Službovao kao učitelj u Novoj Kapeli i No­voj Gradiški. Uglazbio više pjesama i Hrvatsku misu.

Cenić, Josip, općinski bilježnik u Cerniku u dva navrata, od 1890. do 1892. i od 1910. do 1916. Također je i općinski načelnik ­ upravitelj Općine od 1892. do 1906. i od 1916. do 1919. Nema podataka o nekom drugom zanimanju Cenića, pa je vjerojatno bio stalni općinski službenik. U Školskoj spomenici za vrijeme od 1906. do 1910. godine, nije naveden bilježnik, samo načelnik, te se može pretpostaviti da je i tada Cenić obavljao tu službu.

Crljenković, Petar (Banićevac, 23. rujna 1893. – Banićevac, 1945.), sudski službenik. Pokušao je postati svećenik, ali je napustio bogosloviju i prešao na pravo. Bio je sudski službenik.

Crnjaković, Stjepan, općinski bilježnik u Cerniku 1887./88.

Cvizek, Stjepan, (Cernik, 13. travnja 1904. ­ Cernik, 2. svibnja 1988.). Pučku je školu završio u Cerniku, a potom izučio stolarski zanat. Jedno je vrijeme imao vlastitu stolarsku radnju u Cerniku, a potom je više go­dina radio u tvornici namještaja “Sekulić” u Novoj Gradiški. Isticao se društveno­političkim radom. Aktivni je član HSS­a i kao istaknuti član bio je cijenjen od rukovodstva i vođa te stranke. Aktivan je u radu HPD­a “Tomislav” gdje je obnašao vrlo značajne dužnosti. U društvenoj je sredini cijenjen kao iskreni rodoljub i kao dobar govornik koji je znao jasno artikulirati svoje političke stavove. Zapamćen je po političkom djelovanju u HSS­u, a Cernik ga pamti po organizaciji dočeka vođe stanke dr. Mačeka 21. srpnja 1935. i tom prigodom održanom vatrenom govoru koji je izazvao ushićenje u narodu. Zbog svog je rada osuđivan, zatvaran i stalno držan pod prismotrom režimskog sustava. Glavni je tajnik HSS­a u Brodsko – posavskom kotaru od 1939.

230

do 1940. Jedan je od aktivnijih članova u izgradnji Hrvatskog zadružnog doma u Cerniku. Politički je pro­ganjan nakon Drugog svjetskog rata i osuđen na zatvor u trajanju od 11 godina koji je služio u Lepoglavi i Staroj Gradiški. Iz zatvora je, poslije nekoliko pomilovanja, pušten nakon 7,5 godina, a potom je u potpunosti isključen iz društvenog i javnog života. Ostatak je života proveo u obiteljskom okruženju.

Damevski (rođena Miškatović), Valerija (Cernik, 19. rujna 1925.), arheologinja. Radila je u Arheološkom muzeju u Zagrebu i specijalizirala se za proizvodnju i trgovinu stakla u antičko doba. Sudjelova­la je u iskopavanjima u Cagama pokraj Okučana. Objavljivala je stručne članke u arheološkim časopisima.

Došen, Ivan, pisar za Popisa Župe Cernik 1891.

Došlić, Đurđa, sportašica, golmanica u rukometnom klubu “Slavonka” u vrijeme igranja u prvoj ligi.

Došlić, Tomislav, doc. dr. sc. (Zagreb, 11. listopada 1961.), znanstvenik u području diskretne matema­tike. Od ranog djetinjstva živio u Banićevcu. Osnovnu školi pohađao je u Banićevcu i Cerniku. Profesor je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i član je Hrvatskog matematičkog društva i Hrvatskog društva za teorijsku i matematičku biologiju. Objavljuje znanstvene i stručne članke u hrvatskim i svjetskim časopisima.

Dretar, Stjepan, općinski načelnik od 1906. do 1916.

Dretar, Tomislav (Nova Gradiška, 2. ožujka. 1945.), pjesnik. Unuk spomenutog načelnika Stjepana, u mlađim danima živio u Cerniku. Diplomirao organizaciju kulturne djelatnosti na Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1977, a magistrirao 1984. u Sarajevu. Do 1977. nastavnik je u Bosanskoj Krupi, zatim tajnik SIZ­a za kulturu u Bihaću, od 1989. do početka devedesetih predavač na bihaćkoj višoj ekonomskoj školi. Nakon toga se bavi novinarstvom. Od 1977. objavljuje pjesme, eseje i članke u periodicima Kultura, Pregled, Naše teme, Oko, Oslobođenje i dr. Objelodanio je više knjiga intimističke poezije refleksivnih i ljubavnih motiva. G. Scotti je na talijanski preveo izbor iz Dretarove poezije pod nazivom Sorella della notte (Napulj, 1984). Na internetu objavio prijevod Biblije na hrvatski jezik. Od njegovih najvažnijih djela izdvajamo: Vox interioris (Sarajevo, 1976.), Drska perunika (Banja Luka, 1980.), Nedostupna staza; Protjecanja, (Bihać,1984.), Knjiga čežnje (Bihać, 1986.), Slika, unutarnja rukovet, Gorka srma, (1989.), Potraga za rubom, (1989.), Bol, ciganska rapsodija (1990.). Na francuskom jeziku pod imenom Thomas Dretart objavljuje: L’image, florilège des lu-mières (Paris 2001.) i Le Foyer de paroles (Bruxelles 2003.) Preveo je i objavio knjige desetak belgijskih pisaca francuskog izričaja. Osnivač je i prvi predsjednik HVO­a Bihać i HVO­a Okruga Bihać. Bio je predsjednik HDZ­a Bihać, dopredsjednik HDZ­a Okruga Bihać, ministar za informacije Okruga Bihać te dopredsjednik Općine Bihać.

Đurić, Tomislav (Nova Gradiška, 23. rujna 1938.), novinar i publicist. Školovao se u Požegi, Novoj Gradiški, Šidu, a gimnaziju je završio 1958. u Daruvaru. Jedno je vrijeme u Zagrebu studirao pravo, arhe­ologiju i etnologiju da bi novinarsku školu završio u Beogradu. U hrvatskom novinarstvu prisutan je više od pola stoljeća. Zaljubljenik je u Cernik i cerničku baštinu, te je 1990. pokrenuo osnivanje Društva prijatelja cerničke kulturne baštine. Objavio je oko 40 knjiga, samostalnih ili u suautorstvu, iz područja povijesti, pov­ijesti umjetnosti, etnologije, folkloristike, planinarstva te putopisnu prozu i jednu zbirku pjesama Suza pod hrastom (2007.) Navodimo neke naslove djela koja se tiču cerničkog kraja: Iz prošlosti novogradiškog kraja (Varaždin, 1974.), Iz slavonske prošlosti XVII. stoljeća (Varaždin, 1975.), Srednjovjekovni gradovi slavonskog gor-ja (Varaždin, 1981.), Godina dana cerničkih običaja (Zagreb, 1992.). U suautorstvu s Dragutinom Feletarom izdao je knjigu Stare građevine istočne Hrvatske (Varaždin, 1983.). Uredio je zbornik radova Sedam stoljeća Cernika (Cernik, 1994.).

Filipović, Josip, kraljevski poštar u Cerniku. Školska spomenica 1880./81. navodi da je darivao jedno dijete s 1 srebrenom forintom.

Gjurić, Dragutin (Nova Gradiška, 28. ožujka 1910. – Zagreb, 31. listopada 1945.), pravnik, publicist, glazbenik. Sin je cerničkih roditelja Karle i Helene Gjurić rođene Spitzer. Osnovno i srednjoškolsko obra­zovanje stekao je u Novoj Gradiški, a studij prava završava 1937. godine u Zagrebu. Službovao je kao sudac u Vukovaru, Požegi, Novoj Gradiški i Zagrebu. U svim mjestima bavio se i kulturnim radom. Bio je 1934. do 1936. godine zborovođa HPD “Tomislav” u Cerniku. Bavio se novinarstvom, a objavio je knjige “Temelji

231

hrvatske kulture”, Vukovar, 1939., “Životnim putom Hrvatske”, Požega, 1941., “Kroz Hrvatsku i strane zemlje”, Požega, 1944. godine. U svibnju 1945. godine narodna vlast ga je uhitila, osudila i 31. listopada iste godine je strijeljan.

Grubišić (rođena Smiljanić), Sanja (Nova Gradiška, 1969.), novinarka. Osnovnu je školu pohađala u Cerniku, srednju školu u Novoj Gradiški, a studij filozofije završila je u Zagrebu i stekla zvanje profesora fone­tike i lingvistike. Zaposlena je u Hrvatskoj radio televiziji i voditeljica je emisije “Potrošački kod”.

Hale, Ljudevit, načelnik općine Cernik od 1882. do 1885.

Helebrant, Miroslav (Cernik, 17. srpnja 1907. ­ Zagreb, 30. listopada 1992.), građevinski inženjer. Ra­dio je u građevinskim tvrtkama, a potom u Institutu građevinarstva Hrvatske. Objavio je više znanstvenih radova u stručnim časopisima. U mladosti je bio istaknuti sportaš, republički prvak u lakoj atletici.

Horvat, Dragutin, općinski podnačelnik u Cerniku 1881./82., a načelnik 1885.

Jančula, Antun, fra Julije (Markovac Našički, 1. listopada 1913. ­ Cernik, 15. ožujka 1998.), franjevac, povjesničar Cernika. O. Julije je u Cerniku službovao, uz kraće prekide, od 1938. do smrti. Bio je pastoralni djelatnik i vjeroučitelj u Cerniku i prostranoj cerničkoj Župi. Objavljivao je povijesne članke, a tiskana su mu djela: Franjevci u Cerniku (Sl. Požega, 1980.), Povijest Cernika i cernička samostanska kronika (Cernik 1980.) i Predturska povijest Našica (Našice, 1996.).

Janjić, Antun, fra Vjenceslav (Vidovice, 28. kolovoza 1949.), franjevac, župnik i gvardijan u Cerniku, katolički novinar. Pohađao je Franjevačku gimnaziju u Zagrebu i Samoboru, u Cerniku je 1966. obučen u franjevački habit te je završio godinu novicijata. Za svećenika je zaređen 1975., a bogoslovni studij je završio 1976. Prvih šest godina svećeništva proveo je u dušobrižništvu u njemačkim župama. Po povratku iz inozem­stva 1982. kapelan je u Borovu, potom u Samoboru. U Cerniku je proveo deset godina zauzevši se u vjerskoj, kulturnoj i športskoj djelatnosti i tako pridonio svekolikom napretku mjesta. Obnavljao je samostan i crkvu prije i tijekom Domovinskog rata, uredio je zoološki vrt, organizirao likovnu koloniju i osnovao Galeriju li­kovnih umjetnosti. Njegova je ideja uređenja muzeja u samostanu iz čega je nastao Biblijsko­arheološki muzej u suradnji sa dr.sc. fra Tomislavom Vukom. Fra Vjenceslav je zaslužan i za izgradnju škole u Šagovini, kao i za mnoge druge djelatnosti na dobrobit samostana i crkve, Župe i mjesta Cernik. Iz Cernika je otišao za dušobrižnika u Salzburg, a posljednjih godina djeluje kao župnik u vukovarskom Borovu Naselju.

Jugović, Nikola (Cernik, 4. prosinca 1951.), načelnik Općine Cernik od novog ustroja lokalne uprave i samouprave u Hrvatskoj 1993. do danas. Od uspostave Općine Cernik imenovan je načelnikom na svim lokalnim izborima, a 2009. je, kao kandidat HDZ­a , pobijedio velikom većinom u prvom izbornom krugu. Za njegovih mandata u Općini je napravljeno sljedeće: obnovljene su sve crkve u selima i uvedena električna rasvjeta, adaptirane su dvije škole i pet školskih igrališta, izgrađena je školska sportska dvorana, obnovljena matična škola, asfaltirane ceste i uređeni poljski putovi, izgrađen vodovod i kanalizacija u Cerniku, uređene pješačke staze u Cerniku i Baćindolu, izgrađene tribine na nogometnom igralištu i još niz drugih manjih poslo­va koji su poboljšali uvjete života Cerničana i mještana okolnih sela. Osnovao je industrijsku zonu i osigurao pretpostavke industrijskog razvoja. Uza sve navedeno, suosnivač je folklorne udruge “KUU Cernik”.

Junašević, Stjepan, općinski načelnik u Cerniku 1879./80.

Kesterčanek, Rajko, općinski bilježnik u Cerniku je 1884./85. godine

Kovačević, Stjepan, u Popisu cerničkih župljana iz 1836. za njega stoji: vlastelinski vrtlar.

Kovačević, Vinko, općinski službenik prema Popisu cerničkih župljana iz 1891.

Kovačić, Franjo, kotarski sudac prema Popisu cerničkih župljana iz 1836.

Krifka (rođena Kurjaković), Terezija (Cernik, 1862. – Cernik, 1940.; muž Otto Krifka (1856. – Cernik, 28. veljače 1937.), tehnički savjetnik za meteorologiju i geodinamiku.) Nakon vjenčanja, u okviru obitelji Krif­ka u Beču, stječe potrebnu naobrazbu a u Švicarskoj u Lozani završila je četverogodišnju kozmetičarsku školu i svladala tehniku oslikavanja porculana. Bavi se i slikanjem. Vjenčali su se uz Carevo odobrenje u Cerniku u

232

cerničkoj crkvi (jedno od dugo pamćenih i prepričavanih vjenčanja). U Beču, po završetku škole, osniva firmu “Karasi” i postiže velik uspjeh i popularnost. Posebno je uspješna u otkrivanju i pripremanju krema i pomada za ljepotu. Otkrila je i mnoge originalne recepte. Najveći su dio života Otto i Terezija živjeli razdvojeno zbog poslovnih razloga, budući da je Otto službovao diljem Austro­Ugarske. Nakon umirovljenja Otta, vraćaju se i žive u Cerniku. Otmjeni “bečki par” izazvao je pozornost i štovanje gdje god se pojavio. Sahranjeni su na cerničkom groblju, Otto 1937. , a Terezija tri godine kasnije.

Kulić, Mijo (Cernička Šagovina, 25. rujna 1945.). Osmogodišnju je školu završio u Cerničkoj Šagovini, a srednju vojnu školu u Zagrebu. Nakon zaposlenja, uz rad je završio 1973. visoku tehničku školu čime stječe zvanje inženjer mašinarstva. Na Visokom vojnom učilištu u Beogradu diplomira 1976. i stječe čin majora koji mu zbog nepodobnosti nikad nije dodijeljen. U lipnju 1991. napušta JNA i stavlja se na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. U Domovinskom ratu sudjeluje kao dragovoljac te obnaša dužnost operativca, pomoćnika zapovjednika 121. brigade HV­a., pomoćnika zapovjednika Operativne grupe “Gradiška” i načelnika stožera 121. brigade HV­a. Sada živi u Cerničkoj Šagovini kao umirovljeni pukovnik HV­a.

Kulmer, Aleksandar (Šandor) (Bračak, 20. rujna 1890. ­ Zagreb, 17. srpnja 1965.), veleposjednik i kul­turni djelatnik. Grof Kulmer kupuje 1917. Vlastelinstvo Cernik s baroknim dvorcem. Obnovio je imanje i lijepo uredio dvorac kojemu je bio vlasnik do kraja Drugog svjetskog rata. Bio je priznati heraldičar i sakupljač kulturnoga blaga o dvorcima i plemićkim obiteljima u Hrvatskoj. Pisao je stručne članke iz heraldike i objavio knjigu Dvorac u Cerniku.

Kulmer, Ferdinand (Cap Martin, Francuska, 25. siječnja 1925. ­ Zagreb, 11. studenog 1998.), akadem­ski slikar. Djetinjstvo i mladost provodi u roditeljskom dvorcu u Cerniku te na drugim obiteljskim imanjima i dvorcima gdje se školuje uglavnom privatnom podukom. Od 1938. nalazi se u Cerniku i pohađa gimnaziju u Novoj Gradiški. Djelovao je kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a bio je i član HA­ZU­a.

Kumić, Franjo (Nova Gradiška, 19. travnja 1879.­Nova Gradiška, 7. rujna 1950.), učitelj i glazbeni peda­gog. Kao učitelj službuje u Cerniku cijeli radni vijek, od 1897. do 1933. Uz prosvjetno djelovanje, potiče glazbenu kulturu te je pokretač osnivanja Hrvatskog pjevačkog društva “Tomislav” (1905.), kojemu je bio zborovođa do svoga umirovljenja 1933. Jedan je od inicijatora osnivanja Hrvatske čitaonice u Cerniku.

Lazić, Julije (Cernik, 6. rujna 1885. ­ Kastav, 19. kolovoza 1955.), svećenik Senjske biskupije. Stupio je u franjevački red, a poslije treće godine filozofije prešao u biskupijske svećenike. Za svećenika je zaređen 1908. Bio je vjeroučitelj u Kastavu.

Lazić, Stanko (Cernik, 20. ožujka 1956.), građevinski stručnjak i gospodarstvenik. Višu građevinsku školu završio je u Zagrebu te je radio u više građevinskih poduzeća, a od 1985. godine vodi u Cerniku svoju vlastitu obrtničku tvrtku za projektiranje i izvođenje građevinskih radova. Među ostalim, radio je na obnovi škole u Cerničkoj Šagovini i sportske dvorane u Cerniku, te franjevačke i župne crkve u Cerniku.

Lemić, Petar, provizor – upravitelj Vlastelinstva Cernik do smrti 1777. Bio je zamjenik (subsitut) apos­tolskih sindika (apostolski sindik vodi brigu o materijalnim poslovima samostana i potpisuje samostanske račune)cerničkog samostana; cerničkih vlastelina, Stjepana i Andrije Markovića punih šesnaest godina. Poko­pan je u samostanskoj kripti u crkvi. Petar je imao tri sina: Nikolu, Franju (rođen 1757.) i Jakova (rođen 1763.).

Lemić, Nikola (rođen 1753.) sin Petrov, provizor – upravitelj cerničkog vlastelinstva do smrti 1806. Naslijedio je oca kao zamjenik samostanskog sindika. Za Nikoline sinove, Petra, Ivana i Stjepana, 1803. je zapisano: studiosus (učenici).

Lemić, Josip (Cernik, 1780.) sin Nikolin. Za njega je 1803. zapisano da je pobožni pitomac (bogoslov). Poslije je dopisano i župnik – parochus. Ništa se pobliže o njemu ne zna.

Lorenz, Jozefina, poštarica prema Popisu cerničke župe iz 1891.

233

Marković, Nikola, mjernik u Cerniku 1887./88.

Matković, Antun (Cernik, 21. siječnja 1856.), svećenik Senjske biskupije. Sin je ratara Mate i Agneze rođene Đurić. Kod Popisa duša Župe Cernik 1870./71. dopisano je “clericus”, a u Popisu duša 1891. go­dine kod imena njegove majke Agneze dopisano je “umrla u Podlapcu” o. Julije Jančula piše “valjda kod sina svećenika”.

Matošević, Mijo (Cernička Šagovina, 5. kolovoza 1955.), prosvjetni djelatnik i pisac udžbenika. Os­novnu školu završio je u Cerniku. Diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, 1978. Od 1983. radi n srednjoškolskom centru, odnosno Industrijsko ­ obrtničkoj školi u Novoj Gradiški. Pripremio je i izdao neko­liko udžbenika za unapređenje nastave u školama strojarske struke.

Mikšić, Josip (Cernička Šagovina, 25. listopada 1944.), brigadir i ratni zapovjednik novogradiške 121. brigade Hrvatske vojske u Domovinskom ratu, političar. Osnovnu školu završio je u rodnom selu, srednju vojnu školu i Vojno­tehničku akademiju u Zagrebu, te Komandno­štabnu akademiju u Beogradu, 1978. Go­dine 1991. napušta bivšu vojsku i dragovoljno se stavlja na raspolaganje Ministarstvu obrane RH. Postavljen je za zapovjednika 121. brigade HV­a Nova Gradiška gdje obavlja važne vojne dužnosti na širem području Slavonije. Nakon umirovljenja 1994. uključuje se u politički život, te je 2000. izabran za gradonačelnika Nove Gradiške.

Miškatović, Antun (Cernik, 4. prosinca 1828. – Zagreb, oko 1870.), svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Gimnaziju je pohađao u požeškoj Kolegiji. Svećenik je postao 1851. Službovao je u Oriovcu, Sopju, Voloderu, a posljednje godine života, prema iskazima rodbine, proveo je u u na Kaptolu kao upravitelj biskupske pivnice. Umro je prije 1872. godine.

Miškatović, Antun (Cernik, 13. kolovoza 1859. – Celje, 1936.), gimnazijski profesor. Oženio se u Varaždinu 1870. i imao je dvoje djece; kći rođenu 1889., i sina 1890., ali oboje su umrli 1891. Miškatović je predavao njemački jezik i krasopis u Klasičnoj gimnaziji u Osijeku od 1898. do 1904. Uživao je zavičajno pravo grada Osijeka.

Čini se kako je postojao još jedan Antun Miškatović, također profesor, rođen 1864. ali o. Julije Jančula nije uspio potvrditi njegovo rođenje u Cerniku. Međutim, u požeškoj Kolegiji bio je pitomac čitavih pet go­dina, od 1875. do 1880., što za Antuna rođenog 1859. godine ne bi bilo moguće.

Miškatović, Antun, u Školskoj spomenici 1887./88. naveden kao “općinski podnačelnik” u Cerniku.

Miškatović, Ferdo, općinski načelnik u Cerniku 1880./81. Već se od 1885. do 1887. u Školskoj spomeni­ci spominje kao “upravitelj općine”. Godine 1887./88. Miškatović je “mjesni sudac”.

Miškatović, Josip (Cernik, 6. ožujka 1836. ­ Zagreb, 2. listopada 1890.), novinar i političar. Nakon završetka bogoslovnog studija u Zagrebu i Đakovu, službuje na gimnazijama u Osijeku i Zagrebu. Bavio se novinarstvom i politikom te je od 1861. redovito narodni zastupnik Narodne stranke i borac protiv Hrvatsko­ugarske nagodbe. Zbog svoga je političkog opredjeljenja bio otpušten iz službe, a zbog oportunizma je prisiljen odstupiti iz političkog života te je posljednje godine života radio kao arhivar Zemaljskog arhiva u Zagrebu. Uz novinarsko i političko djelovanje, Miškatović se bavio književnošću te prevođenjem Turgenjeva i Goethea.

Novaković, Nikola, općinski načelnik u Cerniku od 1887. do 1892.

Pajtler, Josip (Cernik, 15. rujna 1908. ­ ), srednjoškolski profesor. Gimnaziju je pohađao u Novoj Gradiški, Varaždinu i Zagrebu gdje je položio ispit zrelosti 1929. Pohađao je Filozofski fakultet u Zagrebu od 1933. do 1937. kada je diplomirao. Struka mu je bila psihologija, no bavio se i logikom, povijesti filozofije, etikom i estetikom, te osnovama više matematike. Osima navedenog, bavio se botanika i zoologija, te filozo­fijom i fizikom. Osim hrvatskog, dobro je znao njemački jezik, nešto slabije francuski i latinski, a razumio je i grčki jezik. Službovao je u Šibeniku, a od 1940. službuje u gimnazijama u Osijeku. Pisao je u “Luči” te u glasilu hrvatskog katoličkog akademskog društva “Domagoj”.

Petričević, Petar, u Popisu cerničkih župljana 1836. za njega piše chirurgus – doctor.

234

Pienta, Karlo (Cernik, 8. veljače 1864. ­ Sarajevo, 1902.), glazbeni pedagog i skladatelj. Učiteljsku školu završio je u Zagrebu, a glazbeni konzervatorij u Pragu. Godine 1894. položio je u Glazbenom zavodu u Za­grebu ispit za učitelja pjevanja. Službovao je u Petrinji, a potom u Sarajevu do smrti. Uz rad s pjevačkim zbo­rovima skladao je vrijedna djela, većinom oratorije i kantate.

Podkonjak (rođena Grgić), Sanja (Nova Gradiška, 9. ožujka 1972.), umjetnica. Živi u Cerniku. Na Filo­zofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je pedagogijske znanosti 1995. i stekla zvanje odgajatelja predškolske djece. Od 1998. bavi se izradom slika od prešanog cvijeća. Članica je Likovne grupe “Petrović” u Rešetarima. Izlaže od 1999. godine u Novoj Gradiški, Cerniku, Rešetarima i Zagrebu.

Prodanović, Stjepan, 1880./81. općinski bilježnik u Cerniku, a 1881./82. općinski načelnik.

Prpić, Ivan, dr. sc. (Boštanj, Slovenija, 15. studenoga 1936.), politolog. Osnovnu školu pohađao je u Cerniku. Diplomirao je filozofiju i njemački jezik u Zagrebu te doktorirao političke znanosti, također u Za­grebu. Službovao je na Fakultetu političkih znanosti kao profesor te je objavio više znanstvenih djela.

Prpić, Miroslav (Cernik, 28. rujna 1938), arhitekt i političar. Osnovnu školu završio je u Cerniku, a studij arhitekture na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1963. Službuje u Novoj Gradiški. Među značajne projekte spadaju mrtvačnica i škola u Cerniku. Uz profesionalno zanimanje bavio se društvenim i političkim radom.

Sokić, Branka (29.06.1932) i Josip (26.08.1926. a umro 24.04.1988). Od rata pa sve do 1988. društveno vrlo angažirani u Cerniku. Nositelji su mnogih aktivnosti progresa Cernika. Članovi su prvih mjesnih struk­tura vlasti i pokretači mnogih uspješno riješenih infrastrukturnih postignuća kao primjerice elektrifikacije Cernika, izgradnje dječjeg vrtića, izgradnje učiteljskih stanova, izgradnje škole, izgradnje mrtvačnice i dr. Ak­tivni su sve do smrti Josipa i umirovljenja Branke.

Sokić, Damir (Nova Gradiška, 6. kolovoza 1952.), akademski slikar. Osnovnu školu pohađa u Cerniku. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1977. Profesor je na Akademiji likovnih umjet­nosti u Zagrebu. Izlaže na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu od 1976.

Sokić, Vinko (Cernik, 5. siječnja 1923. ­ Cernik, 2009.), glazbeni pedagog i zborovođa. Ljubav i zani­manje za glazbu pokazuje od pučke škole i kao trinaestogodišnjak postaje članom HPD­a “Tomislav”. Godine 1962. završava srednju glazbenu školu u Bjelovaru, a 1970. diplomirao je glazbeni odgoj na Pedagoškoj aka­demiji u Slavonskom Brodu. Radio je u osnovnim školama u Novoj Gradiški te od 1979. u školi u Cerniku do umirovljenja. Stručni je voditelj i zborovođa HPD­a “Tomislav” od 1950. Vodio je više pjevačkih zborova u Novoj Gradiški. Pisao je članke o glazbi i folkloru cerničkoga kraja u zbornicima i lokalnim časopisima.

Sokić, Zdravko (Cernik, 1. siječnja 1958.), prvi predsjednik Skupštine općine Nova Gradiška u neo­visnoj Republici Hrvatskoj i predsjednik Kriznog štaba u Domovinskom ratu Studirao je na Fakultetu za vanjsku trgovinu u Zagrebu, a od 1980. do 1990. godine radio u GP Strmac. Jedan je od osnivača i prvi pred­sjednik HDZ­a za novogradišku općinu 1990. Iste je godine izabran za predsjednika Skupštine općine Nova Gradiška. Od 1993. godine ne djeluje aktivno u političkim životom, nego se bavi poduzetništvom.

Stuhlreiter, Đurđica (Nova Gradiška, 22. ožujka 1961.). književnica za djecu. Djetinjstvo je provela u Cerniku. Gimnaziju je završila u Novoj Gradiški, a potom je studirala hrvatski jezik i književnost te diplo­mirala na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. U Osijeku živi, a radila je u Osijeku, Našicama, Dežanovcima i Iloku. Sada predaje hrvatski jezik u hrvatskom odjeljenju Gimnazije u Subotici. Objavila je slikovnicu Kišna kap (2001.) koja je prevedena na španjolski i korejski jezik, te knjigu priča Biser iz parka (2004.), suvremene bajke Zvijezde i zvjezdice (2005.), roman Juma (2007.) za koji je primila nagradu “Mato Lovrak” i knjigu Leona i pernata rugalica (2009.).

Šagovac, Stjepan (Cernik, 1950.), novinar. U Cerniku je završio osmogodišnju školu. Bavio se novi­narstvom i radio je za mnoge dnevne novine u Republici Hrvatskoj. Vlasnik je radijske postaje Zelina u kojoj obavlja i uredničke poslove.

235

Šimić, Antun Tona (Cernik, 29. svibnja 1926. ­ Zagreb, 2. kolovoza 1992.), gospodarstvenik i političar. Nakon završene obrtničke škole, studirao je uz rad i diplomirao 1963. na Visokoj privrednoj školi u Zagrebu. Zaslužan je za osnivanje PIK­a Nova Gradiška, kojemu je poslije bio na čelu, kao i GP­a Strmac i DIK­a Stje­pan Sekulić. Obnašao je visoke političke dužnosti u Komunističkoj partiji. Pokopan je u Novoj Gradiški.

Tomašević, fra Franjo (Vidovice, 1. kolovoza 1947.), franjevac, župnik i gvardijan u Cerniku, obno­vitelj crkve sv. Leonarda. Jedanaesto je od trinaestero djece svojih roditelja Jakoba i Jele rođene Janjić. Niže razrede osnovne škole pohađao je u rodnom mjestu, a više u Orašju. Franjevačku gimnaziju pohađao je u Zagrebu. Habit je obukao u Cerniku gdje je završio novicijat. Vječne zavjete položio je 1971. Na Trsatu je završio filozofski, a u Zagrebu teološki studij, te je za svećenika zaređen 1973. Kao kapelan službovao je u Čuntiću, Čakovcu, Trsatu, Vukovaru, Našicama, a bio je župnik u vukovarskom Borovu Naselju. U Cernik je došao 1996. gdje je službovao kao gvardijan i župnik do 2002. Cerničani ga posebno pamte po obnovi crkve sv. Leonarda, a pokrenuo je i izdao tri godišta Godišnjaka Župe Cernik od 1999. do 2001./2003. Iz Cernika je premješten u Klanjec, a danas je gvardijan i župnik u Karlovcu.

Tomlinović, Augustin (Nova Gradiška, 1929. ­ Zagreb, 22. studeni 1994.), publicist i politički zatvorenik.

Tomlinović, Josip (Cernik, 10. ožujka 1893. – Sela, kod Siska, 7. travnja 1959.), svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Bio je najprije franjevac gdje je dobio ime fra Viktor. Za svećenika je zaređen 1916. Kao franje­vac je službovao u Našicama, a kao biskupijski svećenik bio je župnik u Kalju i u Selima kod Siska.

Tomilinović, Vjekoslava (Cernik, 4. svibnja 1923. – Karlovac, 25. studenoga 1992.), dobrotvorka. Završila je osnovnu školu u Cerniku, gimnaziju u Novoj Gradiški, a u Zagrebu Filozofski fakultet. Za vrijeme pohađanja škole bila je član HPD­a “Tomislav” za koji je cijeli svoj život ostala emotivno vezana. Radila je kao profesorica u Karlovcu, često posjećujući svoj rodni Cernik. Nakon smrti, svu je svoju pokretnu i nepokretnu imovinu darovala HPD­u “Tomislav”. Uz njenu je roditeljsku kuću, koju je darovala, izgrađen “Slavin dom” koji je po njoj dobio ime.

Trupinić, Stjepan, općinski blagajnik u Cerniku 1911./12.

Valentić, Duško (Pančevo, 31. siječnja 1950.), glumac. Djetinjstvo i mladost provodi na Strmcu i u No­voj Gradiški. Završio je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu 1975. Stalni je član GDK Gavella, a glumi i u glumačkoj družini Histrioni. Valentić, duhom i odgojem Slavonac, filmski je i televizijski glumac. Odigrao je više od pedeset filmskih uloga te desetak uloga u televizijskim serijalima.

Vlaović, Goran, (Nova Gradiška, 7. kolovoza 1972.). sportaš, nogometni reprezentativac. Prve go­dine života proveo je u Drežniku, a kao devetogodišnjak s roditeljima je preselio u Cernik gdje počinje igrati nogomet za NK Mladost. Igrao je u NK Osijek, HAŠK Građanski odnosno NK Dinamo i u više inozem­nih klubova. Bio je standardni igrač hrvatske nogometne reprezentacije koja je na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1998. osvojila brončanu medalju.

Vuk, Stjepan (Čakovec, 5. svibnja 1980.), svećenik Požeške biskupije. Osnovnu školu pohađao u Cerni­ku, gimnaziju u Novoj Gradiški, a Bogoslovni fakultet u Zagrebu. Mladu misu je slavio u Cerniku 2004. Kao đakon, praktikum je obavljao u Novoj Kapeli. Službovao je kao kapelan u katedralnoj crkvi u Požegi, potom u Novskoj, a od 2008. župnik je u Podgoraču.

Vuk, Tomislav, (Cernik, 1949.), franjevac. Osnovnu školu pohađao u rodnom mjestu, klasičnu gim­nazija u Samoboru (1964­1966.) i Zagrebu (1967.­1969.). Član je Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Studirao je na teologiju Filozofskom učilištu na Trsatu (1969.­1971.) i na Katoličkom sveučilištu u Eichstattu u Njemačkoj(1971.­1974.). Postdiplomska mu je specijalizacija licencijat tologije u Eichstattu (1976.). Doktorski je ciklus završio na Franjevačkom biblijskom institutu (Studium Biblicum Franciscanum) u Jeruzalemu (1976. – 1979.; doktorat iz teologije s biblijskom specijalizacijom 1980.). Druga postdiplomska specijalizacija mu je na fakultetu orijentalistike Papinskog biblijskog instituta u Rimu (1980. – 1985.) gdje je završio magisterij orijentalistike sa specijalizacijom u jezicima, literaturi i civilizaciji drevne Mezopotamije. Od 1985. je profesor na postdiplomskom ogranku Fakulteta za biblijske znanosti i arheologiju

236

Franjevačkog biblijskog instituta u Jeruzalemu. Predaje akadski jezik i literaturu, povijest i civilizaciju drevnog Bliskog istoka te metodologiju biblijske ezgegeze Starog zavjeta. Učesnik je arheoloških ekspedicija na novoza­vjetnim biblijskim mjestima. Objavljuje radove znanstvenog i općekulturnog karaktera na hrvatskom i neko­liko europskih jezika. Kao stručni i duhovni vodič, proveo je Svetom Zemljom preko šezdeset hodočasničkih i studijskih grupa. Od 1993. intenzivno je radio na pripravi stalne biblijsko­arheološke muzejske izložbe u Franjevačkom samostanu u Cerniku, koja je službeno otvorena 15. travnja 2005. Ona sadrži arheološke pred­mete iz Svete Zemlje te izdanja Biblije na originalnim jezicima i na hrvatskom, od preslika najstarijih rukopisa do najnovijih znanstvenih izdanja.

Franjevci CerničaniO. Jakob Alasić, cernički gvardijan (1765. – 1766). Prije Cernika je bio gvardijan u Šarengradu (1754. –

1755.), te u Mohaču (1764. – 1765.). Iz Cernika je otišao u Našice. U Cernik dolazi ponovno 1777. te mu je navedena služba: “čuvar knjižnice”. U Cerniku je i umro 25. veljače 1788. U Nekrologiju se vodi kao “zaslužni učitelj novaka”.

Fra Vitomir; Slavko Alasić (Cernik, 11. rujna 1934.), u novicijat stupio 1961., a svečano je zavjetovan 1967. kao časni brat nesvećenik – laik. Službovao je u Krapini, Virovitici, Zagrebu gdje se i sada nalazi. Bio je i definitor Provincije.

O. Petar Curić (Opatovac, oko 1716. – Požega, 5. listopada 1800.), cernički gvardijan (1777. – 1778.). Filozofiju je studirao u Baji, a dio bogoslovnih nauka u Ferari. U Cerniku se nalazi u više navrata. Godine 1790. bio je kapelan u Velikoj. Umro je u Požegi kao jubilarac s 84 godine života i 66 franjevaštva.

O. Filip Čevizović, brodski gvardijan (1774. – 1777.). Od 1790. nalazi se u Baču, a radi i kao kapelan u Somboru gdje je i umro 13. prosinca 1799. Živio je 61 godinu, a kao redovnik 42 godine.

Fra Mihael Đurđević (Cernik, oko 1610.), došao u Ilirski kolegij u Loretu 25. rujna 1629. kao pitomac Bosanske biskupije “između Drave i Save” kada mu je bilo devetnaest godina. Iz Kolegija je otišao 14. travnja 1632. po naredbi Kongregacije za širenje vjere.

O. Berislav, Mladen Đurić (Cernik, 28. ožujka 1940. – Varaždin, 10. veljače 2008.), u franjevački red stupio u Cerniku 1960., za svećenika je zaređen 1970. Službovao je u Karlovcu, Đurmancu, Osijeku, Požegi, Trsatu i Varaždinu gdje je i umro.

O. Aurelijan Grgić (Cernička Šagovina, 21. svibnja 1848. – Cernik, 8. listopada 1874.), u Franjevački red stupio u Baču 1867., filozofiju studirao u Iloku, a bogosloviju u Baji. Svečane zavjete položio je 1871., a za svećenika je zaređen 1873. Bio je orguljaš. Iza ređenja ostaje u Cerniku gdje je umro s navršenih 26 godina života i 7 redovništva.

Fra Julijan Gergić (31. prosinca 1845.). U Popisu župljana iz 1862. stoji: klerik Reda sv. Franje Kapist­ranske provincije, rođen godine.

O. Leonard Grgić (1710. – Cernik, 10. veljače 1761.), službovao 1758. u Cerniku te se u kanonskom pohodu navodi da je star 51 godinu, a svećenik je 27 godina. Filozofiju je studirao u Brodu, bogosloviju u Osijeku i Mantovi.

O. Pavao Junašević (Kovačevac, 1719. – Šarengrad, 16. srpnja 1778.), Cerničanin iz Kovačevca. Kao član iločkog samostana bio je prvi župnik u Sotu, od 1742. te župnik u Zapolju. Gvardijan je u Šarengradu (1758. ­ 1760.). U Cerniku je gvardijan od 1766. do 1770., a do 1776. i dalje službuje u Cerniku. Iz Cernika odlazi u Šarengrad gdje je i umro s 59 godina života i 43 redovništva.

O. Jakob Jurković (Opatovac?, 1750 – Cernik, 1807.), najvjerojatnije iz Opatovca. Godine 1774. s 24 godine života namješten je u Cernik. Godine 1790. nalazi se u Osijeku zadužen za Aljmaš. O. Julije Jančula je u dvojbi o datumu smrti ovoga franjevca budući da Nekrolog navodi dva puta njegovu smrt: “Umro u Cerniku

237

3. svibnja 1807. godine Pater Jakob Gjurković, od kapi”, a 9. svibnja 1807. Jakobus Jurkovich a Cernik. Oba puta je star 53 godine, samo su prezimena različito zapisana.

O. Mihajlo Klačić, spominje se od 1658. do 1667. kao propovjednik, diskret i vikar samostana u Velikoj te privremeni upravitelj Župe u Požegi 1660. Za njega se kaže: “muž kojega resi znanje i redovničko ponašanje, otac provincije”, što znači da je bio zaslužan za Provinciju. Potpisivao se s fra Michael a Cernik.

Fra Ćiril Kovačević (1739. – Požega, 31. listopada 1804.), zavjetovani brat trećoredac. Godine 1781. nalazi se u Cerniku, zadužen za red u zajednici, a radi i kao podrumar. Od 1790. nalazi se u Velikoj. Umro je sa 65 godina starosti; 48 godina samostanski trećoredac.

O. Vjekoslav Lazić (Nova Gradiška, 31. svibnja 1976.), u novicijat stupio 1994., privremene zavjete položio 1995., a svečane 1999. Bogosloviju je studirao u Austriji, a za svećenika je zaređen 2002. Službuje u Virovitici.

O. Zdravko Lazić (Nova Gradiška, 23. siječnja 1966.), u novicijat stupio 1984., a svečane je zavjete položio 1989. Bogosloviju je završio u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 1991. Službovao je u Virovitici, Osijeku, a sada djeluje u Zagrebu.

O. Erazmo, Julije Marić (Cernik, 31. prosinca 1845. – Cernik, 17. siječnja 1883.) u franjevčki red stu­pio 1863., kao mladi svećenik službuje u Cerniku. Potom je 1872. premješten u Našice. 1875. odlazi u Ilok, 1877. u Mohač, a 1880. premješten je u Brod. Poginuo je 1883. (poplašili se konji) u 38. godini života i 19. redovništva.

O. Bono, Antun Matković (Cernik, 5. siječnja 1870. – Našice, 16. veljače 1915.), u franjevački red stupio 1885. Filozofiju je studirao u Földvaru, bogosloviju u Baji. Za svećenika zaređen 1892. Službuje u Vukovaru 1892., potom od 1893. do 1897. u Földvaru, zatim u Požegi. 1904. je predstojnik samostana u Jas­trebarskom, zatim gvardijan u Vukovaru 1913. Umro je kao gvardijan i upravitelj župe u Našicama navršivši 45 godina života i 30 redovništva. Bio je i definitor Provincije.

O. Leonard Matković ( ? – Taban, 2. rujna 1818.), 1780. u Cerniku je pomoćni propovjednik. Godine 1790. nalazi se u Tabanu kraj Budima kao kapelan i hrvatski propovjednik gdje je i umro.

O. Remigije Matković (4. srpnja 1794. ­ Cernik, 26. rujna 1830.), Hrvat iz Slavonije. Redovničko odi­jelo obukao 13. srpnja 1813., zavjete položio 9. srpnja 1815., zaređen za svećenika 1819. Govorio je hrvatski i njemački. Položio je licencijat iz slobodnih vještina i filozofije. Od 1822. do 1826. je u Iloku lektor, magister i instruktor klerika u pjevanju i sviranju te orguljaš. Potom službuje u Brodu, Našicama te opet u Brodu. 1830. je premješten u Cernik gdje je i umro.

O. Mihajlo iz Cernika (Cernik, ? ­ Jazavica, 1. svibnja 1736.), župnik u Jazavici (danas Gornji Rajić). Potpisivao se s frater Michael a Cernik. Umro je kao revni župnik jazavičke župe.

O. Inocent, Petar Mikić (Cernik, 22. lipnja 1947. ­ La Seigneurie, 12. svibnja 1978.), u Cerniku stupio u novicijat 15. kolovoza 1964., za svećenika zaređen 1973. Bio je član VIS­a “Prijatelji” u kojem je pisao stihove i skladao. Službovao je u Subotici, Karlovcu te u Njemačkoj. Poginuo u prometnoj nesreći u Francuskoj.

O. Ivan Mikić (Cernik, 1. veljače 1949. – Našice, 2008.) U novicijat je stupio u Cerniku 21. kolovoza 1966., a za svećenika je zaređen 1975. godine. Službovao je u Vukovaru, gdje je 1991. godine završio u srp­skom logoru u Sr. Mitrovici, potom u Osijeku i Našicama, gdje je i umro 2008. godine.

O. Bonaventura Nikolašević (Mohač, 30. travnja 1775.), službuje u Cerniku 1760. Na knjizi autora Ivana Belolstenca, Gazophilacium, Zagreb, 1740., potpisao se Ex libris Pris Bon. Nikolassevich a Cernek.

O. Petronije, Ivan Pajtler (Cernik, 23. travnja 1912. – Zagreb, 8. svibnja 1945.), na službi u Borovu, potom u Cerniku. Kao vojni kapelan, uhvaćen je u predgrađu Zagreba i ubijen 1945.

O. Željko Paurić (Cernik, 16. veljače 1947. ­ ? ), u novicijat u Cerniku stupio 15. kolovoza 1964., a za svećenika je zaređen 1972. Službovao je kao vjeroučitelj, a poslije i kao gvardijan u Karlovcu te kao gvardijan i dugogodišnji bolnički kapelan u Osijeku. Danas je u Bjelovaru.

238

O. Nikola Petričević, nalazi se u Cerniku 1735. i potpisuje se s fr. Nicolaus Petricsevich a Czernik jednom, a drugi put s fr. Nicolaus a Czernik. U Iloku je 1751. vikar samostana MVP Nicolaus a Czernik, možda je to isti franjevac.

O. Pavao Petričević ( ? ­ Sombor, 9. travnja 1767.), u Cerniku se nalazi od 1748. do 1761. godine.

O. Serafin Petričević ( ? ­ Požega 21. veljače 1784.), od 1751. do 1754. župnik u Pleternici. Godine 1757. nalazi se u Cerniku. U španjolskom ratu bio je revan vojni kapelan.

O. Josip Poleto ( Sarajevo, 25. listopada 1949. ), u Cerniku pohađao osnovnu školu, a u novicijat stupio 21. kolovoza 1966. Za svećenika je zaređen 1975. Bio je župnik u Zapolju, a sada je gvardijan u Požegi.

O. Jeronim Potić ( ? ­ Osijek, 27. lipnja 1772.), u Cerniku od 1761. do 1764. Službovao je kao kapelan u Donjem Miholjcu, a umro je u Osijeku s 38 godina života i 20 redovništva. Potpisivao se s fr. Hieronymus Potich a Czernik.

O. Antun Sandukčić (Cernik, 1654. – Vukovar, 26. siječnja 1735.), glazbenik. Za vlastite je potrebe napisao Kantual na kojem je napisao Ad simplicem ususm fratris Antonii Szandukcsiich a Czernik, Anno 1732. die 23. Aprilis.

O. Emil, Mihajlo Šimić (Cernik, 9. siječnja 1869. ­ Kloštar Ivanić, 29. ožujka 1927.), u franjevački red stupio 1885. U početku je imao redovničko ime Blaž, a od 1894. Aemilius. Filozofiju je studirao u Földvaru, bogosloviju u Baji, a za svećenika je zaređen 1892. Službovao je u Brodu dvije godine, potom u Našicama, a 1897. godine dolazi u Cernik za kapelana, katehetu i orguljaša. Godine 1904. nalazi se u Vukovaru. U Cerniku je službovao u više navrata do 1915. kada odlazi u Čakovec. Umro je kao predstojnik samostana u Kloštru Ivaniću s navršenih 58 godina života i 41 redovništva.

O. Franjo Šimić ( ? – Jazavica, 9. travnja 1749.),cernički gvardijan (1734. – 1735.). Bio je župnik u Jaza­vici (Gornji Rajić), gdje je i umro.

O. Petar Šimić (1714. – Cernik, 12. svibnja 1776.), vojni dušobrižnik brodske legije (1741. ­ 1747.) i gvardijan u Požegi (1751. ­ 1754.). Nalazi se u Popisu samostanskog osoblja iz 1775. u Cerniku kao duhovnik – ispovjednik, ali je ubrzo umro nakon 62 godine života i 43 redovništva.

O. Paškal Terzić ( ? – Bač, 12. svibnja 1749.), službovao u Cerniku (1738. – 1739., 1744. – 1745. i 1746. –1747.). Potpisivao se s Pr. Pascalis Terzich a Czernik.

O. Petar, Celestin Valešić ( Banićevac, 1743. – Vukovar, 9. ožujka 1789.), lektor teologije. Bio je gvard­ijan u Vukovaru od 1785. do smrti s 46 godina života i 27 redovništva.

O. Jakob Vidaković (1711. – Našice, 24. studenoga 1774.), vojni kapelan u Trenkovoj četi (1741. – 1745.?). Službovao je u samostanu u Požegi 1754., a od 1761. je u Cerniku gdje kao kapelan vodi brigu o Opatovcu i Podvrškom. Filozofiju je studirao u Budimu, a bogosloviju u Petrovaradinu. Umro je u Našicama sa 63 godine života i 43 redovništva.

O. Augustin Vračarić, spominje se u Cerniku, a umro je u Đakovu 6. travnja 1740.

O. Nikola Vučičević, u Cerniku od 1725. do 1727. Potpisivao se s Fra Nicolaus Vuchichevich a Cernik.

O. Bonaventura Žličar (Slicsar a Cernik), vojni kapelan u 18. stoljeću.

O. Josip Žličar ( ? – Baja, 4. svibnja 1738.) od 1726. učitelj novaka u Baču, potom gvardijan u Baču, (1732. – 1735.) Umro je u kao predstojnik samostana u Somboru. O njemu je zabilježeno: “Muž pobožan i u vršenju svojih dužnosti neumoran.”

O. Marko Žličar (1714. ­ Vukovar, 26. svibnja 1789.), studirao u Budimu, a u Mohaču je bio gvard­ijan (1747. ­ 1749.), također i u Osijeku (1751. ­ 1753.), zatim predstojnik u Zemunu (1755. ­ 1756.), pa gvardijan u Budimu (1764. ­ 1766.). U Cerniku se prvi puta spominje kao mladi svećenik (1743. ­ 1744. i 1768. ­ 1769.) kada je nadopunio cerničku Kroniku vrijednim podacima. Od 1771. do 1775. U osječkom je samostanu prokurator provincije. O. Julije Jančula o njemu piše: “Gdjegod bio nabavljao je knjige za cernički samostan.” Živio je 75 godina, a franjevac je bio 54 godine.

239

OBRTNICI U CERNIKU OD 1736. DO DANAS

Obrtnici u Cerniku 1736. godine

Pisati o Cerniku, njegovu društvenom životu, o školstvu te zbivanjima i događanjima općenito, a ne spomenuti obrtništvo, bila bi u najmanju ruku neoprostiva greška. Građanska svijest koja se formirala na području obrtništva i poduzetništva imala je veliki utjecaj i na školstvo u Cerniku. Već su programi opetovnice u Cerniku bili rađeni kao poticaj razvoju suvremenom gospodarenju domaćinstvom što je u to vrijeme značilo izdizanje cerničke sredine u snažno gospodarsko središte. Već se te 1736., za razliku od ostalih mjesta ovoga kraja čija su se gospodarstva uglavnom bazirala na poljoprivrednoj proizvodnji, Cernik isprofilirao u snažno obrtničko središte što je dovelo do potrebe izdizanja obrazovanja na viši stupanj. Učitelji su, vođeni zahtje­vima sredine, imali veći stupanj odgovornosti što potvrđuju stalni posjeti načelnika Općine i članova školskih odbora školi, koji su obavezno prisustvovali polaganju stručnih ispita. Sve što smo naveli ima svoje uporište u Ljetopisu škole.

U Popisu Vlastelinstva Cernik iz 1736., u samom Trgovištu Cernik nalazi se “domaćinstava i kuća 138, očeva porodice 126, oženjene braće i sinova 30, braće i sinova s navršenih 15 godina 26, udovica s posjedom 12, trgovaca 3, zanatlija 30”; kaže se u dokumentu koji je objavio Ive Mažuran u knjizi Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine.

Na prostoru cijelog Vlastelinstva Cernik, koje obuhvaća jedno trgovište te 18 sela i naselja, samo su tri trgovca ­ dakle samo u Cerniku, i 44 zanatlije od kojih je 30 u Cerniku, a ostali su u selu Mala, zatim u Baćindolu 2, u Šagovini 1, dok su po jedan u Tisovcu i Škrabutniku; selima koja sada ne pripadaju cerničkoj Općini.

U Cerniku su zastupljena slijedeća zanimanja:

Čizmari: Nicola Halashiz (Halašić), Anton Tersiz (Terzić).Kolar: Misco Kollareviz (Kolarević).Kovač: Ilia Kovaz (Kovač).Krojači: Ilia Shimiz, krojač i trgovac (Šimić), Anton Rasneta, Matho Tersiz (Terzić), Ivan Kovaz, Ivan Senjo.Krznari: Marin Zerni (Černi?), Ivan Diakoviz (Đaković), Miho Banjaluzanin.Kujundžija: Matko Schifkoviz (Živković), Franjo Matkoviz (Matković), Ivan Petrizeviz (Petričević), Nicola Potiz (Potić, vjerojatnije Botić).Limar i klepar: Pejo Petrizeviz (Petričević).Lončari: Vit Shifkoviz (Živković), Ivek Olluiz (Olujić), Matho Mathekoviz (Mateković), Mika Mikoviz (Miković).Nožar: Anton Lazitsh (Lazić).Opančar: Petar Kovaz (Kovač).Tesari: Marin Possafziz (Posavčić?), Ivan Juritsh ( Jurić), Antun Juriz ( Jurić).Trgovac: Ilia Shimiz, Matko Schifkoviz, trgovac i kujundžija, Mihat Oblakoviz, stari trgovac (Oblaković).Ugljenar: Marin Marzinkoviz (Marčinković).Zlatar: Parissa Schagovaz (Bariša Šagovac).Zlatari i kujundžije: Franjo Matkoviz (Matković), Ivan Petrizeviz (Petričević), Nicola Potiz.Zanatlija bez oznake zanimanja: Ivo Nestigloviz (Nestiglović)

240

Obrtni zbor u CernikuCernički majstori osnovali su ceh u kojemu su se rješavali problemi među samim majstorima, vodila

briga o odnosu naučnika (šegrta) i kalfa s majstorima te o polaganju majstorskih ispita. Ceh je štitio interese majstora u mjestu, županiji i državi. Cehovska pravila potvrdio je car i kralj Franjo I. 29. rujna 1826. svečanom Poveljom u kojoj između ostaloga piše: “Kako su u ime vjernih naših majstora kovača, kolara, turpijaša, stolara, opančara, čizmara, remenara, krojača, gumbara, šeširdžija, krznara, kožarača, papučara, lončara, mesara i kožara udruženih u jednu zadrugu, koji žive i borave u gradu Cerniku.”

Kako su se mijenjali zakoni o obrtu, tako se i Ceh pretvorio u Obrtni zbor kojemu su Pravila potvrđena u Zagrebu 11. veljače 1888. Obrtni je zbor djelovao do 31. siječnja 1933. kada je odlučeno da se arhiv preda na pohranu u Franjevački samostan u Cerniku gdje se i danas nalazi.

U ovom prikazu donosimo tri popisa iz arhiva Obrtnog zbora: popis prvih 74 obrtnika iz 1827. koji je načinjen po plaćanju cehovskih pristojbi. Službeni je jezik u to vrijeme u cehu bio njemački pa su zanimanja obrtnika pisana teško čitljivom njemačkom goticom. Drugi Popis je iz 1895, a treći iz 1932. s kraja djelovanja Zbora.

Popis iz 1904. tiskan je u velikom almanahu za cijelu carevinu, što se vidi kod samog Popisa. Uvrstili smo ga kako bi čitatelji vidjeli kako se vodila briga o tome da se na jednom mjestu mogu naći podaci o obrtnicima i uslužnim djelatnostima kako bi to bilo dostupno u cijeloj Austro – Ugarskoj Monarhiji.

Na kraju donosimo Popis obrtnika od 1950. do danas koji je prema službenim registracijama izradio Mato Ordanić.

Povelja Obrtnog zbora u Cerniku

Pečat Obrtnog zbora u Cerniku

241

Prvi Popis majstora Obrtnog zbora iz 1827. Bačvari: Joseph Kurash, Ivan Martinacz, Fridrich Meinczynger, Thomas Sokich, Nikola Urashich, Franjo Wukovich.Bravari: Andrash Mezner, Mathias Wagler.Ćebar: Philip Kulungyich.Čizmari: Martin Gasparich, Joseph Matkovich, Jozo Petricsevich, David Xivkovich.Kolari: Joseph Ivicsich, Jerko Kapetanich, Anton Marsho, Aloysia Mihaljevich, Imro Shimich, Blax Wukovich.Kovači: Anton Abrich, Johan Csurich, Gyuka Gyurich, Franjo Jelinich, Ivo Kovacs, Blax Kumich, Ivo Lazich, Gyuro Lulagyich, Matho Miskatovich, Andreas Petricsevich, Matho Petricsevics, Nikola Paurich, Thomo Puskarich, Ivo Shimich, Linarta Sokich, Shimo Sokich, Stipan Trupinich.Kožar: Ivan Horvath.Krojači: Blax Bukoevich, Johan Hansman, Miho Lazich, Petar Margetich, Joseph Roxicska, Petar Usoracz.Lončari: Jozo Boshnjak, Nikola Bakunich, Andria Gyurich, Gyuro Gyurich, Nikola Kovacsevich, Matho Lulagyich, Ivo Topich.Mesari: Georg Czviker, Jozo Pavisich.Nožar: Georg Matkovich.Opančar: Spasoe Stjepanvich.Postolari: Nikola Allaxich, Stephan Gyssovich, Ignatz Kurty, Marko Ozrael, Antun Petricsevich, Joseph Weselovsky, Antun Wukovich.Remenari: Mihael Rabmayer, Ivan Wraxich.Rukavičari: Anton Bursich, Georg Werklein.Sedlar: Ignac Gyssovich.Staklar: Izak Tomlinovich.Stolari: Anton Bischanin, Fridrich Heltner.Šeširdžija: Bartol Herczog, Rochus Trupinich.Tesar: Ivan Csoshich.Vodeničar: Mathias Kershka.Nepoznato zanimanje: Johann Matkovics.

Skup Obrtnog zbora u Cerniku,veličina skupa pokazuje značaj obrtništva za Cernik

242

Popis cerničkih obrtnika iz 1895. Abadžija: Wolheim Gustav,Bačvari: Coha Andrija, Coha Jakob, Jelinić Naco, Klančir Janko, Krkač Antun, Kurjaković Stjepan, Matković Jozo, Pavković Petar, Petrić Linarta, Vlajnić Adam, Vrabac Mijo, Zorko Marko, Živković Julius, bačvarske udove: Eisenhut Ana, Kutinjač Ana, Vrabac Amalija,Bravar: Gebert Josip, Brijač: Novaković Stjepan, Cipelari: Došlić Andrija, Gjisović Antun, Kovačević Daniel, Kovačević Mijo, Kurjaković Linarita, Kveder Martin, Matković Linarta,Matković Mato, Palković Antun, Spaček Valentin, Klobučari: Kranjčec Petar, Križanić Linarta,Kolari: Dretar Naco, Gjurić Gjuro, Gjurić Pavo, Jelinić Adam, Kapetanić Antun, Kapetanić Franjo, Kapetanić Karla, Kovačević Antun, Kurjaković Stjepan, Lazić Josip, Matković Mato, Matković Naco, Petrović Josip, Sokić Safer, Šagovac Linarta, Šipoš Karla, Tomlinović Ivan, Tusić Antun, Vuk Feliks, Vuk Mato, Vučković Ivan, kolarske udove: Gjurić Malča, Kapetanić Ana, Topić Ana,Kovači: Abrić Antun, Abrić Naco, Kasal Josip, Kasal Stjepan, Klarić Vinko, Klikić Franjo, Lazić Gjuro, Petrović Mato, Petrović Linarta, Sokić Ferdo, Sokić Josip, Sokić Petar, Sokić Stjepan, Šikić Gjuro, Trobić Antun, Živković Augustin, kovačke udove: Lazić Malča, Sokić Kata, Sokić MarijaKrčmar: Horvat KarlaKrojači: Dretar Lovro, Kovačević Ivan, Kristijanin Ferdo, Maršo Naco, Trupinić Marin, krojačke udove: Radujković Pepa, Trupinić Rozalija, Krznar: Rusoilić Kosta,Lončari: Bošnjak Josip, Dretar Stjepan, Gjurić Andrija, Gjurić Antun, Gjurić Josip, Jerbić Pavo, Kovačević Gjuro, Lončarević Jozo, Miškatović Antun, Nemec Antun, Podkonjak Stevo, Šimić Stjepan, Tomić Antun, Tomić Franjo, Zadrović Stjepan, lončarske udove: Grgić Ana, Gjisović Kata,Mesari: Jerand Pavo, Jurišić Marija, Kren Karlo, Matzek Alois

Opančari: Bizjak Josip, Bošnjak Ivan, Sokić Josip, Šimić Mijo, Zavalić Jozo, Petrović Ida, opančarska udovaPekari: Derković Franjo,Staklari: Tomlinović Bartol, Tomlinović Simo, Stolari: Bukojević Stjepan, Tomlinović Ferdo, Vuk Stjepan, Živković Mile,Tesar: Tusić Ivan,Trgovac: Wolheim Gustav,Zidar: Paulik Vencl.

Baćindol: Francetić Martin, mlinar, Kolinsky Antun, sitničar, Kos Gjuro, opančar, Miljanović Andrija, kovač,Banićevac: Valešić Linarta, kovač,Bukovica: Del Fabro Gjovani, ciglarDrežnik: Akmačić Pavo, kovač, Akmačić Nikola, kovačGiletinci: Žakić Antun, lončar,Mala: Trobić Nikola, kolarOpatovac: Curić Ivan, kovač, Jelančić Mato, kovač, Podvrško: Grbić Jovo, kovač,Šagovina: Abrić Antun, kovač, Kulić Antun, kolarŠumetlica: Gjurić Pane, kovač, Marić Teodor, bačvar, Tomić Albert, mlinar, Topalović Jovo, lončar, Vučetić Nikola, kovač,Šagovac Karla, Cerničanin, krojač u Visokom.

Dokument o prijavi šegrta iz 1888.

243

Obrtnici, trgovci i ugostitelji 1904.U adresaru Adressbuch Leuchs. Ungarn, Kroatien u. Slavonien. 1899 ­ 1904. navedena su slijedeća zanima nja:

Gostionice (Gasthaus): Horvat C.(arl), Jurišić Nikola, Matzek A.Pekar (Bäcker): Derkozić (Derković).Franjo Ugljenar (Bergbau): Lignitkohlenbergbau ­ Bes.: Johann Bauer.Bačvari (Binder): Coha Andrija, Coha J., Klančir Janko, Krkać Andrija, Kurjaković Stipo, Matković Jozo, Pavković Pet., Petrić Lina, Zarko Andrija, Živković Julius.Mesari (Fleischer): Jerand Pavao, Jurišić Nikola.Staklari (Glaser): Tomlinović Bartol, Tomlinović Šimun.Posjednik (Gustbes.): Strickler & Tscharuer.Lončari (Hafner):Bošnjak Josip, Dretar Stjepan, Gjurić Andrija, Gjurić Đuro, Gjurić Josip, Gjisović Katarina, Jerbić Pavao. Kovačević Đuro, Lončarević Josip, Nemać Antun, Podkornjak Stjepan, Tomić Antun, Tomić Franjo.Pilana (Holzsägew): Strickler & Tscharuer, Erzeugung aller Arten Harthölzer, Holzkohlen u. Brennholz, Dampfbetr.Klobučar (Hutmacher): Kranjčec Petar.Trgovine mješovite robe (Kurzwarenhandl.): Löwy David, Spitzer Katarina, Tomlinović Bartol.Opančari (Opankenmacher): Benković Stjepan, Bizjak Josip, Bošnjak Ivan, Himić Ivan, Sokić Josip.Kovači (Schmiede): Abrić Antun, Kasal (Kazal) Linarta, Kasal Stjepan, Klarić Vinko, Lazić Đuro, Petrović Linarta, Petrović Matej, Šikić Georg, Šikić Đuro, Sokić Ignac, Sokić Josip, Sokić Nikola, Sokić Stjepan.Krojač (Schneider): Marscho Ignjac.Postolari (Schuhmacher): Gjurić Antun, Kovačević Daniel, Matković Linarta, Sipoš Ivan.Začini i trgovina mješovite robe (Spezerei u. Gemischtwarenhdl.): Reichert Franjo i sin, Wolheim Gustav.Stolari (Tischler): Bukojević Stjepan, Marscho Stanislav, Tomlinović Ferdo, Vuk Stjepan, Živković Mijo.Kolari (Wagner): Gjurić Đuro, Gjurić Pavao, Hagornaž Linarta, Jelinić Adam, Kapetanić Anka, Kapetanić Karlo, Kapetanić Franjo, Kapetanić Fr. Matković Ignac, Šagovac Linarta, Tomlinović Ivan, Topić Mihael, Topić Mijo, Tusić Antun, Vuk Feliks, Vuk Matej.

Članovi Obrtnog zbora u Cerniku 1932. godineBačvari: Coha Josip, Gjurdjević Stjepan, Jelinić Naco, Kasal Antun, Sokić Stjepan, Vlainić Josip, Ordanić Ivan.Brijači: Golubić Ludvik, Petrović Franjo.Kolari: Kapetanić Franjo, Kapetanić Ivan, Kapetanić Mirko, Kutinjaić Feliks, udova Kapetanić Franca, Mateković Adam, Matković Mata, Šagovac Emil, Šagovac Lina, Šagovac Stjepan, Vuk Ivan.Kovači: Abrić Franjo, Coha Ivan, Klikić Stjepan, Sokić Naco, Sokić Stjepan, Šagovac Antun.Krojači: Bindus Sergej, Kukret Blaž.Krznar: Delać Stjepan.Lončari: Blazina Franjo, Kovačević Feliks, Martinović Roza, Podkonjak Antun, Podkonjak Milan, Simić udova Kata, Tomlinović Šandor.Mesari: Babić Ignac, Cvizek Antun, Lazić Ferdo, Matković Naco.Mlinar: Filipović Ferdo.Opančar: Lucić Franjo.Pekar: Klapka Vaclav.Postolari: Fuksa Franjo, Krauz Pavao, Pavić Nikola, Valetić Josip, Valetić Mato.Soboslikar: Vrečko Đuro.Staklar: Tomlinović Bartol.

Mesnica u domaćinstvu Klikić

244

Stolari: Cvizek Stjepan, Gjurić Stjepan, Jerand Ivan, Maršo Slavko, Paulik Ivan, Štainburg Mijo, Tomlinović Ferdo, Vuk Stjepan.Trgovac: Danjek Franjo, Matković Ivan, Tomlinović Franjo, Tusić Andrija.Zidar: Janković Josip, Luladžić Mijo, Ordanić Franjo, Pajtler Slavko.

Baćindol: Francetić Ana, mlinar, Kazavla Ivan, kovač, Tomljanović Marko, trgovac.Baničevac: Crljenković Ivan, kovač.Drežnik, kovači: Ruškan Petar, Vuksić Antun.Opatovac, kovači: Curić Ivan, Jelančić Stjepan, Šarić Ivan.Šagovina: Šubić Đuro, postolar.Šumetlica: Tomić Simeon, mlinar, Žakić Stjepan, lončar

U Osijeku 1923. dobiva zavičajno pravo Antun Gjurić, kolar, rođen u Cerniku, 31. ožujka 1877. od oca Josipa i Antonije rođene Matković. Živio u Goraždu, Virovitici, Rogatici i u Osijeku.

Učenici sa zastavom Obrtnog zbora iz 1906.

245

Obrtnici u Cerniku od 1950. godine.

Ugostiteljske radnje: Mikanović Đuro, (Baćindol, 1965.), Sokić Vera (Cernik, 1988.), Dukanović Dražen (Cernik, 1992.), Brčić Tomislav (Cernik, 1993.), Tomlinović Ivica (Cernik 1965.), Došlić, Josip (Cernik, 1974.), Bakunić Andrija (Giletinci 1982.), Bogdanivić Darko (Cernik 1985.), Janković Vlatko (Cernik, 1985.), Trobić Zvonko (Podvrško, 1993.), Bakunić Josip (Cernik 1994.), Oštrić Darko (Cernik 1995.), Galik Milan (Baćindol 1976.), Knežević Josip (Banićevac 1975.), Milinović Josipa (Nova Gradiška 1978.), Tadić Ivan (Banićevac 1994.), Furković Stjepan (Nova Gradiška 1995.), Sokić Marija, , Sokić Marijan, Jelinić Du­bravka, Marić Igor, Sokić Darija, Damir Janković. Samostalni autoprijevoznici: Terzić Đuro ( Nova Gradiška, 1972.), Vincetić Mato (Giletinci, 1972.), Bigović Marin (Baćindol 1974.), Milanović Zlatko (Baćindol, 1975.), Gazibarić Stanko (Nova Gradiška 1981.), Terzić Linarta (Giletinci 1981.), Vuk Mladen (Cernik 1990.), Crljenković Đuro (Banićevac 1995.), Crnković Boris. Autotaksisti: Matošević Antun (Nova Gradiška 1979.), Andrašević Ferdinanad (Cernik, 1981.), Alekšević Viktor (Nova Gradiška, 1982.)Domaća radinost: Martinović Tomislav, Sremac Katica, Kumić Stjepan, Mikić Manda, Došnjaković Zdenka, Petrović Paulina, Sokić Tomislav, Mikanović Milka, Đurić Nikola, Mihalić Josip, Lucić Mirko, Terzić Đuro, Došlić Ivan, Španić Marija, Kurjaković Franjo, Trobić Mara, Matošević Mijo, Tomić Ivica, Podkonjak Veroni­ka, Šarić Mara, Pejić Kata, Leskovar Vinko, Miletić Mara, Bakunić Nada, Matošević Vladimir, Đurić Tomislav, Paurić Ivan, Kovačević Josip, Lacković Siniša, Klikić Branko, Keleuva Goran, Trtanj Mihajla, Ordanić Vinko,.Trgovine: Lazić Zdravka, Paurić Tomislav, Kurjaković Antun, Paurić Ivan, Marčinković Terezija, Marić Stje­pan, Marić Vjekoslav, Paurić Goran, Rauch Vilim, Paurić Snježana, Janković Dragutin, Žakić Štefanija, Terzić Vesna, Babić Sanja, Paurić Anita, Terzić Kristina, Paurić Katarina.Varilačko - bravarska radionica: Sokić Velimir, Babić Ivica.Građevinarstvo, zidarstvo, ličilački i izolacijski radovi: Dević Damir, Filipović Marijan, ordanić Zoran, Jelinić Zoran, Buturac Damir, Vuk Vladimir, Kovačević Petar, Janković Zlatko, Živković Krešimir, Gudeljević Ivo, Filipović Zoran, Gudeljević Goran. Izrada drveta: Mihajlović Tomislav, Žakić Ivan, Terzić Helena, Žakić Josip, Trupinić Branko, Sejdić Miroslav.Knjigovodstvo: Došlić Ankica, Živković Mandica, Coha Damir.Frizeri: Ordanić Helena, Babić Gordana, Paurić Vikica.Šport i rekreacija: Terzić Antun. Automehaničari, autoserviseri i autopraonice: Klikić Željko, Bakunić Mario, Matković Vedran, Herceg Dragutin, Grgić Ivica.Monteri centralnog grijanja i vodoinstalacija: Terzić Vlado, Kovačević Đuro, Petričević Darko.Peradarstvo: Sokić Vjekoslav.Limarsko–bravarske radionice: Šimić Tomislav, Vitković Stevo, Marić Vinko, Šimić Marijan.Proizvodnja bezalkoholnih pića: Dropuljić Ljuba, Dropuljić Marijan.Informatički obrt: Matić Zlatko, Đurić Krešo, Mateković Marko.

246

VISOKOOBRAZOVANI UČENICI ŠKOLE CERNIK

PREZIME I IME STRUČNA SPREMA ZANIMANJEAbrić, Ivana VSS dipl. učiteljAbrić, Naco VSS časnikAbrić, Snježana VSS dipl. učiteljAlasić, Danko VSS dipl. iur.Alasić, Vesna VSS dipl. ing. agronomijeAndrašević, Bernarda VŠS odgojiteljicaAndrašević, Vinko VŠS ing. građ.Andrašević, Vikica VSS prof. njemačkog jezikaBator, Vinko VSS dipl. ing. elektrotehnikeBigović, Ivan VŠS ekonomistBigović, Marija VŠS ekonomistBrčić, Danijel VSS dipl. pravnikBrkan, Ivana VSS profesor logopedBrkan, Željko VSS dipl. ing. elektrotehnikeButković, Ante VSS dipl. ing. grafičke tehnologijeButković, Bernard VSS dipl. ing. šumarstvaCenić, Mira VŠS ing. pomorstvaCoha, Božica VSS dr. med.Coha, Dijana VSS profesor logopedCoha, Dinko VSS dipl. ing. elektrotehnikeCoha, Hrvoje VŠS ing. grafičke tehnologijeCoha, Ivana VSS dipl. ing. grafičke tehnologijeCoha, Lidija VSS mr. farmacijeCurić, Renata VSS dr. med.Cvizek, Blaženka VSS nastavnikCvizek, Paulina VSS dipl. ing. tehnologijeCvizek, Zdenka VSS dipl. ekonomistCvizek, Željko VSS dipl. ing. tehnologijeČingel, Branka VSS prof. defektologijeČingel, Katarina VSS prof. defektologijeDedić, Klara VSS dizajnerDošlić, Katarina VŠS upravni pravnikDošlić, Marijana VŠS ekonomist trgovineDošlić, Suzana VŠS ing. vinogradarstva, vinarstva i voćarstvaDošlić, Zdenko VSS diplomirani defektologDujić, Anđelka VSS dr. med.Dujić, Kata VŠS učiteljĐurić, Gordana VŠS odgojitelj predškolske djeceĐurić, Ivana VSS diplomirani ekonomistĐurić, Mario VSS dipl. ing. graditeljstvaĐurić, Martina VŠS odgojitelj predškolske djeceĐurić, Mladen VSS svećenikĐurić, Tanja VSS dipl. pravnikĐurić, Vinko VSS časnik HVFerić, Željka VŠS nast. biologije i kemije

247

PREZIME I IME STRUČNA SPREMA ZANIMANJEFrancetić, Martina VŠS odgojitelj predškolske djeceGrgić, Goran VSS teolog, dipl. filozof i religiologGrgić, Sanja VŠS odgojitelj predškolske djeceGudeljević, Igor VSS fizioterapeutHaban, Sonja VŠS socijalni radnikHordi, Snježana VSS profesor narodne obraneHusalić, Dajana VSS dipl. učiteljJanković, Dubravka VSS socijalni radnikJanković, Karmela VSS dipl. učiteljJapundžić, Damir VSS dr. med.Japundžić, Dražen VSS dipl. ekonomistJedličko, Mijo VŠS učiteljJelinić, Darko VSS dipl. ing. poljoprivredeJelinić, Domagoj VSS dipl. iur., dipl. ing. sigurnosti, časnik HV (bojnik)Jugović, Nikola VŠS ing. zaštite na raduJurić, Branko VSS prof. književnostiJurić, Verica VŠS upravni pravnikKapetanić, Elizabeta VSS dipl. ing. geodezijeKapetanić, Franjo VŠS učiteljKit, Ivica VSS dipl. ing. prometaKit, Slavko VSS dipl. ing. elektronikeKit, Vladimir VŠS ing. grad.Kovačević, Danko VSS dipl. ing. šumarstvaKovačević, Leonardo VSS prof. filozofijeKovačević, Željko VSS dr. vet. med.Kumić, Zvonko VŠS ekonomistKurjaković, Anka VSS dipl. ing. drvne industrijeKurjaković, Mario VŠS ing. informatikeKurjaković, Zdenko VSS dipl. ing. strojarstvaLatković, Siniša VSS profesor tjelesne i zdravstvene kultureLazić, Igor VŠS ing. vinogradarstva, vinarstva i voćarstvaLazić, Lucija VSS dipl. ekonomistLazić, Martina VSS dipl. učiteljLazić, Mihaela VŠS ekonomistLazić, Stanko VŠS ing. grad.Lazić, Vjekoslav VSS svećenikLazić, Zdravko VSS svećenikLucić, Zvonko VSS politologMarić, Tomislav VSS dr. vet. med.Martinović, Terezija VŠS odgojitelj predškolske djeceMateković, Marko VSS mr. građevine Matošević, Vlado VŠS komercijalistMatić, Mladen VSS svećenik pentekostalne crkveMatić, Zlatko VSS mr. farmacijeMatković, Damir VŠS ing. grad.Mikić, Ivan VSS svećenikMikić, Petar VSS svećenikNajhart, Marija VŠS ekonomist

248

PREZIME I IME STRUČNA SPREMA ZANIMANJENajhart, Mijo VSS profesor tjelesne i zdravstvene kultureOrdanić, Ivana VSS diplomirani ekonomistOrdanić, Ivo VŠS ing. strojarstvaOrdanić, Katarina VSS dipl. ing. brodogradnjeOrdanić, Marina VSSOrdanić, Mato VŠS nastavnik matematike i fizikeOrdanić, Valentina VSS dipl. ing. grafičke tehnologijeOrdanić, Zdravka VŠS ing. radiologijePaurević, Dragan VSS dipl. ing. graditeljstvaPaurić, Marijan VSS profesor glazbene kulturePaurić, Željko VSS svećenikPetričević, Katica VŠS učiteljica razredne nastavePetrić, Dinka VŠS upravni pravnikPetrić, Đurđica VSS prof. biologije i kemijePetrić, Ivana VSS dipl. iur.Petrić, Jelica VSS dip. ing. agronomijePetrić, Snježana VSS prof. ruskog i hrvatskog jezikaPetrović, Andreja VSS dipl. socijalni radnikPetrović, Anita VŠS viši dizajnerPintar, Štefica VSS dr. med.Poleto, Mario VSS svećenikPoljak, Ivana VŠS ekonomistPodkonjak, Tihomir VŠS ing. grafičke tehnologijePrpić, Miroslav VSS dipl. ing. arhitekture Ruškan, Goran VSS profesor matematike i fizikeSmiljanić, Lidija VŠS upravni pravnikSmiljanić, Sanja VSS prof. fonetike i lingvistikeSokić, Alen VŠS ing. vinogradarstva, vinarstva i voćarstvaSokić, Damir VSS akademski slikarSokić, Ivana VŠS nastavnik glazbene kultureSokić, Josip VSS prof. biologije i kemijeSokić, Kata VSS dipl. iur.Sokić, Marija (Ivanova) VSS mr. farmacijeSokić, Marija (Milanova) VSS dr. med.Sokić, Mario VŠS ing. elektrotehnikeSokić, Nada VSS prof. ruskog jezikaSokić, Vesna VSS dipl. ing. hortikultureSokić, Vinko VŠS nastavnik glazbene kultureSokić, Višnja VSS profesor povijesti i ruskog jezikaSokić, Zdenko VSS dipl. ing. prometa - pilotSokić, Zlatko VSS prof. glazbene kultureŠagovac, Mladen VŠS dipl. novinarŠarić, Goran VSS prof. povijesti i zemljopisaŠarić, Maja VŠS ekonomistŠimić, Dinko VSS profesor fizikeŠimić, Saša VSS profesor glazbene kultureŠimić, Spomenka VŠS socijalni radnikŠtefanović, Dražen VŠS sanitarni ing.

249

PREZIME I IME STRUČNA SPREMA ZANIMANJEStuhlreiter, Đurđica VSS profesorTerzić, Alen VSS dipl. pravnikTerzić, Branka VSS dipl. ing. preh. tehn.Terzić, Dinko VSS dipl. ing. strojarstvaTerzić, Đurđa VSS dipl. učiteljTerzić, Gordana VSS dr. med.Terzić, Melita VŠS odgojitelj predškolske djeceTerzić, Monika VŠS upravni pravnikTomek, Igor VSS profesor biologije i kemijeTomičić, Dragan VŠS ing. prometaTomičić, Zdenko VŠS ing. grad.Tomlinović, Slava VŠS profesor povijesti i zemljopisaTomlinović, Mirela VŠS viša medicinska sestraTopić, Ivo VŠS ing. organizacije radaTrupinić, Antonija VSS dipl. ing. prometa - pilotTrupinić, Jure VSS profesor zemljopisaTrupinić, Kruno VSS dipl. ing. elektrotehnikeTrupinić, Leonard VSS dipl. ing. strojarstvaTrupinić, Viktorija VŠS dipl. agronomTrupinić, Zlata VSS dr. med.Tusić, Ljubica VSS profesor povijestiTusić, Suzana VŠS ing. informatikeTusić, Vlado VSS dipl. ing. geologijeVincetić, Goran VSS dipl. ing. biologijeVincetić, Iva VŠS viša medicinska sestraVlaović, Ivana VSS diplomirani ekonomistVlaović, Tomislav VSS profesor tjelesne i zdravstvene kultureVuk, Anita VŠS ekonomistVuk, Branka VŠS učiteljVuk, Danko VŠS časnik hrvatske vojskeVuk, Gordana VŠS odgojitelj predškolske djeceVuk, Josip VSS dr. vet. med.Vuk, Marijan VSS dipl. ing. elektrotehnikeVuk, Marta VŠS ing. tekstilaVuk, Nela VSS dipl. pravnikVuk, Stjepan VSS svećenikVuk, Tomislav (Ivicin) VSS dr. sc. (svećenik)Vuk, Tomislav (Zvonkov) VSS dipl. ing. rudarstva i geologijeZec, Marijana VŠS odgojitelj predškolske djeceZec, Marko VSS dipl. ing. prometaŽakić, Hrvoje VSS dipl. ing. šumarstvaŽakić, Ivana (Antunova) VŠS upravni pravnikŽakić, Ivana (Draganova) VSS vjeroučiteljŽakić, Ivana (Ivanova) VSS dipl. iur.Žakić, Sabina VSS dipl. ing. kemijeŽakić, Vitomir VSS dipl. ing. poljoprivredeŽalac, Božica VŠS socijalni radnik

250

DJELATNICI ŠKOLE U CERNIKU

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doIvan Katušić Učitelj 1859. – 1861.Mijo Matković Učitelj 1861. – 1966.Luka Vrbanić Učitelj 1866. – 1872.Ivan Miškatović učitelj 1869. – 1902.Vlajko Kemenović Učitelj 1872. – 1898.Terezija Lorenz Učiteljica 1880. – 1921.Milka Gaussova Učiteljica 1887. – 1892.Marija Kovač Učiteljica 1892. – 1904.Viktorija Mandal Učiteljica 1893. – 1894.Franjo Kumić Učitelj 1898. – 1932.Marija Mrmak Učiteljica 1904. – 1905.Marija Stojadinović Učiteljica 1905. – 1909.Marija Knežević Učiteljica 1908. – 1918.Viktorija Tomić Učiteljica 1913. – 1940.Ignac Miškatović Učitelj 1914. – 1923.Vidoslava Stanić Učiteljica 1921. – 1925.Antun Bachon Učitelj 1921. – 1929.Duška Vučković Učiteljica 1921. – 1932.Antolić Zlata Učiteljica 1929. – 1931.Zlatko Prelovšek Učitelj 1930. – 1945. 1948. - 1962.Anka Suknić Učiteljica 1918. – 1931.Dragan Begović Učitelj 1932. – 1940.Ekaterina N. Stojaković Učiteljica 1933. – 1935.Lina L. Papo Učiteljica 1935. – 1940.Desanka J. Smiljanić Učiteljica 1935. – 1940.Petar Ištaković Učitelj 1940. - 1950.Magdalena Ištaković Učiteljica 1940. – 1950.Blanka Mrzljak Učiteljica 1940. – 1941.Josip Kovačević Učitelj 1940. – 1971.Katarina Grganić Učiteljica 1941. – 1944.Vasiljka Lovrić Učiteljica 1941. – 1945.Miloš Miljević Učitelj 1946. – 1948. 1951. – 1956.Nada Kolaković Učiteljica 1944. – 1946.Stjepan Siročić Učitelj 1945. – 1948.Jelena Stojić Učiteljica 1947. – 1948.Nikola Banović Učitelj 1948. – 1949.Marija Briški Učiteljica 1950. - 1951.Marija Gazdović Učiteljica 1950. – 1960.Čavić Josip Učitelj 1953. – 1958.Isaković Blaženka Učiteljica 1957. – 1959.Slavica Petošević Učiteljica 1957. – 1960.Pavičić Ljubica Učiteljica 1957. - 1959.Danica Bogdanović Učiteljica 1956. – 1963.

Učitelji u Cerniku

251

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doZorka Cvejić Učiteljica 1960. – 1964.Vasiljka Lovrić Učiteljica 1960. – 1970.Anica Vrbanić Učiteljica razredne nastave 1957. – 1976.Dušanka Zubiček Učiteljica 1958. - 1971.Danica Slabinjac Učiteljica 1960. – 1967.Mirjana Matijašević Učiteljica 1961. - 1964.Zlata Zorić Učiteljica 1961. - 1962.Radmila Barač Učiteljica 1962. – 1970.Nedeljko Barač Učitelj 1962. - 1970.Mira Rolinc Učiteljica 1962. – 1963.Blaženko Ljubešić Učitelj 1959. – 1963.Branko Dević Učitelj 1963. – 1965.Ivanka Kozarević Učiteljica 1959. – 1961.Vera Lončar Učiteljica 1961. – 1965.Vojko Jurčić Učitelj 1954. – 1966.Anica Marušić Učiteljica 1965. – 1967.Željka Ferić Učiteljica 1965. – 1965.Ankica Kosina Učitelj fizičkog odgoja 1966. – 1967.Ivanka Bilogrević Učiteljica predmetne nastave 1967. – 1968.Nada Došlić Učiteljica hrvatskog jezika 1966. – 2009.Josip Kovačević Učitelj razredne nastave 1956. – 1971.Dušanka Paurević Učiteljica hrvatskog i ruskog jezika 1960. – 1991.Kata Glokević Učiteljica biologije i kemije 1962. – 1990.Ankica Matošević Učiteljica razredne nastave 1962. – 2004.Marija Vesenjak Učiteljica razredne nastave 1962. – 1972.Ana Kraus Učiteljica razredne nastave 1962. – 1983.Dušanka Zubiček Učiteljica razredne nastave 1959. – 1971.

Mirko Japundžić Učitelj hrvatskog i ruskog jezika, ravnatelj škole 1956. – 1979.

Drago Paurević Učitelj matematike i fizike 1967. – 1977.Gordana Kangrga Učiteljica razredne nastave 1961. – 2004.

Školski kolektiv iz sedamdesetih godina

252

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - do

Slobodan Budisavljević Učitelj glazbene kulture 1959. – 1961. 1962. – 1962. 1964. – 1979. 1981. – 1993.

Čedomir Kopači Učitelj, Ravnatelj škole 1963. – 1968.Dragica Orlić Učiteljica matematike i fizike 1966. – 1972.Milenko Ostojić Učitelj tjelesne i zdravstvene kulture 1967. – 1971.Mirjana Gazda Učiteljica razredne nastave 1967. – 2008.Reza Vuk Učiteljica hrvatskog jezika 1968. – 1982.Ivan Matacun Učitelj tehničke kulture 1967. – 1970.Katica Vujnović Učiteljica povijesti i zemljopisa 1966. – 1972.Mato Bilešić Učitelj razredne nastave 1965. – 2005. Ivan Mijatović Ravnatelj škole 1964. – 1976.Sonja Mijatović Učiteljica likovne kulture 1964. – 1971.Marija Čulić Učiteljica povijesti i zemljopisa 1965. – 1968.Ankica Irout Učiteljica razredne nastave 1960. – 1969.Franjo Jugović Učitelj biologije i kemije 1965. – 2007. Helena Jugović Učiteljica matematike i fizike 1968. – 1972.Bistra Udovičić Učiteljica razredne nastave 1967. – 1980.Branko Vujić Učitelj tehničke kulture i fizike 1968. – 1980.

Vladimir Penić Učitelj povijesti i zemljopisa, ravnatelj škole 1968. – 1971.

Slobodan Božičković Učitelj razredne nastave 1968. – 1970.

Aga Alojzije Učitelj razredne nastave i hrvatskog jezika 1968. – 2007.

Antun Dragić Učitelj tjelesne i zdravstvene kulture 1971. – 1976.Antun Babić Učitelj tehničke kulture 1970. – 1998.Slobodan Jović Učitelj matematike i fizike 1972. – 1973.Jadranka Maltarić Učiteljica likovne kulture 1972. – 1973.Višnja Dozet Učiteljica povijesti i zemljopisa 1972. - Mato Ordanić Učitelj matematike i fizike, ravnatelj škole 1972. - Antun Gregurić Učitelj povijesti i zemljopisa 1972. – 1980.Anđelija Rudić Učiteljica razredne nastave 1972. – 1973.

Školski kolektiv iz 1991.

253

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doDragutin Šimota Pedagog 1972. – 1983.Mijo Jedličko Učitelj razredne nastave 1972. – 2007.Zdravka Žepina Učiteljica povijesti i zemljopisa 1972. – 1973.Agneza Mesarek Učiteljica matematike 1973. – 1988.Miroslav Tepeš Učitelj likovne kulture 1973. – 1973.Đurđica Dragić Učiteljica tehničke kulture i fizike 1973. – 1977.Branka Zorić Učiteljica likovne kulture 1973. – 1991.Željko Šimić Učitelj tehničke kulture 1973. – 1974.Jovan Vlajković Učitelj tehničke kulture i matematike 1974. – 1975.Branka Ćormaković Učiteljica matematike i fizike 1974. – 1974.Dragica Pajalić Učiteljica engleskog jezika 1974. – 1980.Jovan Radukić Učitelj likovne kulture 1976. – 1976.Marija Draženović Učiteljica povijesti i zemljopisa 1975. – 1976.Andrija Blažinović Učitelj tjelesne i zdravstvene kulture 1976. – 2005.Gospava Radukić Učiteljica tjelesne i zdravstvene kulture 1976. – 1976.Kata Ordanić Učiteljica matematike i fizike 1977. - Zdenka Borić Učiteljica domaćinstva i biologije 1977. – 1978.

Marija Lukač Učiteljica hrvatskog jezika i povijesti 1977. – 1978. 1981. – 1991. 1993. – 2008.

Branko Tomek Učitelj RN 1978. – 1985. 1991. - Vinko Sokić Učitelj glazbene kulture 1979. – 1981.Krunoslav Urban Učitelj biologije 1979. – 1997.Nada Golubović Učiteljica engleskog jezika 1981. – 1990.Ljiljana Furundžić Učiteljica likovne kulture 1982. – 1983. 1984. – 1984.Blaža Šurbek Bagarić Pedagoginja 1984. – 1991.Pera Eskić Učiteljica matematike i fizike 1985. – 1985.Dragica Urban Učiteljica hrvatskog i ruskog jezika 1986. – 1991.Reza Benković Učiteljica RN 1986. - Mira Linjaković Pedagoginja 1989. – 1990.Karmela Marić Učiteljica RN 1990. -

Školski kolektiv oko 1995.

254

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doZrinka Taritaš Učiteljica RN 1990. – 1991. Marija Glokević Učiteljica engleskog jezika 1990. – 1991.Sami Asani Učitelj engleskog jezika 1991. – 1993.Zoran Rudić Učitelj 1991. – 1991.Dragica Grgić Pedagoginja 1992. – 1992.Nevenka Ćurić Vjeroučiteljica 1992. – 1993.Kruno Trupinić Učitelj matematike i fizike 1992. – 1992. 1993. – 1993.Ana Kuprešak Vjeroučiteljica 1993. – 1994.Petar Piljić Učitelj matematike 1993. - Katarina Piljić Učiteljica glazbene kulture 1993. - Kristina Marjanović Učiteljica engleskog jezika 1993. – 2005.Martina Vida Učiteljica engleskog jezika 1995. – 1997. Štefanija Lalić Učiteljica RN 1996. – 1996. Josip Vrbanec Vjeroučitelj 1994. – 1996.Martina Abianac Učiteljica tehničke kulture 1996. – 1997.Klementina Đurić Učiteljica RN 1996. - Franjo Tomašević Vjeroučitelj 1996. – 2002.Tomislav Marić Učitelj eng. jezika i tehničke kulture 1997. – 2002.Sanja Podkonjak Učiteljica RN 1997. – 2005. Povremena zamjenaSlavko Milić Vjeroučitelj 1997. – 2000.Mara Župarić Vjeroučiteljica 1998. – 2003.Tajana Furković Pedagoginja 1999. -

Dario Ordanić Učitelj tehničke kulture Učitelj informatike

1994. – 1996. 1996. – 1997. 1999. – 2003. 2003. – 2003.

Zvonimir Križanović Vjeroučitelj 2000. – 2001.Snježana Abrić – Ordanić Učiteljica RN 2001. - Goran Malenica Vjeroučitelj 2001. – 2002.Marijana Bakunić Učiteljica RN 2002. – 2003. Tomislav Vlaović Učitelj tjelesne i zdravstvene kulture 2002. – 2002.

Školski kolektiv oko 2000.

255

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doZoran Dorontić Učitelj tjelesne i zdravstvene kulture 2002. – 2004. 2005. - Ksenija Savi Vjeroučiteljica 2002. - Kristina Repić Učiteljica engleskog jezika 2002. - Josip Grubišić Vjeroučitelj 2003. – 2005. 2006. – 2007.Josip Vukoja Vjeroučitelj 2003. – 2005.Mladen Dujić Učitelj tehničke kulture 2003. - Krešimir Podgornjak Učitelj informatike 2003. – 2004.Kristina Novak Učiteljica informatike 2004. - Martina Valešić Učiteljica RN 2004. - Robert Vujica Vjeroučitelj 2005. - Željka Jalžabetić Učiteljica engleskog jezika 2005. – 2006.Mišo Gusić Učitelj likovne kulture 2006. - Aleksandra Medak Učiteljica engleskog jezika 2006. – 2007.Branka Klašnja Učiteljica RN 2006. - Tajana Čosić Vjeroučiteljica 2007. – 2007.Josip Sokić Učitelj kemije, biologije i prirode 2007. – 2008.Katja Ljubić Učiteljica engleskog jezika 2007. - Neda Mujić Vjeroučiteljica 2007. – 2008.Monika Kovarbašić Učiteljica hrvatskog jezika 2008. - Kristina Dujmović Knjižničarka 2008. - Zoran Činčak Učitelj povijesti 2008. – 2009.Goran Vincetić Učitelj kemije, biologije i prirode 2008. - Marija Dautović Knjižničarka 2008. - Alenka Kovačević Učiteljica povijesti 2009. -Ivan Galić Učitelj hrvatskog jezika 2009. -Ivan Stojić Učitelj kemije 2009. -

Školski kolektiv iz 2000.

256

Učiteljski kolektiv iz osamdesetih godina

Učiteljski kolektiv iz osamdesetih godina

257

Prvi red (sjede): Štefana Štrk, Janja Kulić, Katja Ljubić, Tajana Furković, Janja Mihalić, Mato Ordanić, Milka Bilešić, Reza Benković, Višnja Dozet, Kata Ordanić, Marija Čičak, Branka Klašnja.

Drugi red (stoje): Kristina Novak, Petar Piljić, Klementina Đurić, Karmela Marić, Martina Valešić, Kristina Repić, Dajana Kudra, Ksenija Savi, Snježana Abrić Ordanić, Monika Kovarbašić, Katica Vlainić, Leonora Sokić, Dragica Knežević, Vesna Jurković, Zlata Kramarić, Katarina Piljić.

Treći red (stoje): Robert Vujica, Ivan Marčinković, Goran Odak, Branko Tomek, Mladen Dujić, Goran Vincetić, Ivan Galić, Mišo Gusić, Zoran Dorontić, Ivan Stojić, Marijan Sokić, Kristina Dujmović, Drago Bakunić, Kristina Barišić, Lidija Bakunić, Željka Paurić, Jadranka Trobić.

Nedostaju: Alenka Kovačević, Alenka Matošević.

Školski kolektiv 2010.

258

Administrativno-tehničko osoblje

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doVilma Sokić Čistačica 1959. – 1990.Zora Šušnjar Tajnica 1961. – 1985.

Branko Keleuva Domar 1964. – 1968.Katica Keleuva Čistačica 1964. – 1971.

Marija Matošević Čistačica 1962. – 1973.Kata Rajšić Čistačica 1962. – 1970.

Ivanka Kufner ražiser 1964. - 1965.Ljerka Đurić Režiser 1967. – 1975.

Manda Marović Čistačica 1967. – 1981.Ivan Ribarić Vozač autobusa 1968. – 1970.

Martinka Vlainić Čistačica 1970. – 1993.Pavao Lazić Domar 1969. – 1983.Kata Šimić Čistačica 1971. – 1992.

Zdenka Aga Kuharica 1973. – 1974.Josip Marić Domar - ložač 1973. – 1998.

Nevenka Janković Čistačica 1974. – 1992.Milka Bilešić Računovođa 1976. – 1982. 1992. -

Ankica Golubić Kuharica 1977. – 1990.Goranka Keleuva Čistačica 1980. – 1980.

Jelena Funes Tajnica 1981. – 1981.Branislava Bakić Tajnica 1981. – 1982. 1983. – 1983.

Katica Mikić Režiser blagajnik, Tajnica 1982. – 1991.Blaženka Vukovac Režiser 1983. – 1983.

Finka Lucić Kuharica 1983. – 2006.Ivan Bigović Režiser 1983. – 1984.

Zdenka Marjanović Čistačica 1984. – 1990.Mirjana Milić Čistačica 1984. – 1992.

Adela Matošević Čistačica 1984. – 1993.

Božica Pejanić Čistačica

1984. – 1987. 2001. – 2002. 2003. – 2003. 2004. – 2004. 2005. – 2006. 2006. – 2006.

2007. – 2007.Kata Trobić Čistačica 1984. – 1985.

Dragica Knežević Čistačica 1984 . - Ljubinka Kangrga Režiser 1984. – 1985.Jasminka Bršec Režiser 1985. – 1986.

Zoran Lucić Kuhar 1985. – 1985. Ljubica Zalović Kuharica 1986. – 1987.

Marica Crljenković Čistačica 1986. – 1986.Jadranka Trobić Čistačica 1986. -

Karmela Kusaković Režiser 1986. – 1986.Martina Marić Čistačica 1986. – 1986. 1987. – 1987.

Sandra Ivanović Čistačica 1986. – 1987.Zlata Kramarić Čistačica 1987. -

Ljubica Furković Kuharica 1988. – 1988. 1989. – 1989. Kata Pejić Čistačica 1989. – 1989. 1989. – 1990.

Jasenka Timarac Čistačica 1989. – 1989.

259

Ime i prezime Radno mjesto Zaposlen u školi od - doKatica Vlainić Čistačica 1990. -

Zdravka Janković Čistačica 1990. – 1990.Ana Mandušić Čistačica 1990. - Marija Vincetić Čistačica 1990. – 1990.

Josipa Janković Čistačica 1991. – 1991.Vesna Kumić Tajnica 1991. – 1992. 1993. – 1994.Ljilja Mihalić Tajnica 1992. -

Đurđica Valešić Čistačica 1992. – 1993. Dubravka Jelinić Čistačica 1993. – 1993.Nada Marjanović Čistačica 1993. – 1999.

Slavica Petrić Čistačica 1993. – 1995.Leonora Sokić Čistačica 1993. - Reza Vojnović Čistačica 1993. – 1995.Lidija Bakunić Čistačica 1994. – 1995. 1996. -

Nedeljka Makivić Čistačica 1995. – 1997. Vjekoslava Sporiš Tajnica 1995. – 1997.

Vinka Valešić Čistačica 1995. – 1997.

Željka Paurić Kuharica Čistačica

1995. – 1996. 1996. -

Katarina Tadić Čistačica 1997. – 1998.

Nikolina Ciprić Kuharica 1998. – 1998. 2002. – 2002. 2003. – 2003.

Dragan Bakunić Domar - ložač 1998. - Đurđica Abrić Čistačica 1999. – 2001.

Vesna Jurković Čistačica 1999. – 2003.Dragica Knežević Čistačica 1998. - Mihaela Medenica Tajnica 1999. – 2001.

Nada Vlaović Čistačica 1993. – 1999.Ljerka Bakunić Čistačica 1999. – 2000. Vesna Funes Čistačica 2000. - Drenka Šimić Čistačica 2003. – 2004.

Alen Mandušić Čistač 2004. – 2004.Vesna Jurković Čistačica 2004. – 2005.Marijan Sokić Kuhar 2004. – 2004. 2006. – Daria Lazić Čistačica 2004. -

Franjo Marčinković Čistač 2004. – 2007.Katica Dreković Čistačica 2005. – 2005. 2007. – 2008.

Hrvoje Tomić Domar - ložač 2005. – 2005.Alenka Matošević Čistačica 2005. - Marina Mandušić Čistačica 2006. – 2006.

Bara Knežević Čistačica 2006. – 2006.Ružica Mihaljević Čistačica 2006. – 2008.Ivan Marčinković Čistač 2007. - Blaženka Lucić Čistačica 2007. – 2007.

Darija Marčinković Čistačica 2008. – 2008.Daliborka Matošević Čistačica 2008. – 2008.

Kristina Barišić Čistačica 2008. - Tatjana Štaudt Čistačica 2009. -Goran Odak Čistač 2009. -

260

Broj učenika u Cerniku 1875-2010.

Školska godina Broj učenika1875./76. 1401878./79. 1531979./80. 1631880./81. 1981881./82 1901882./83. 2031883./84. 2361884./85. 2671885./86. 2481886./87. 2451887./88. 2611888./89. 2581889./90. 2671890./91. 2601891./92. 2761892./93. 2151893./94. 2401894./95. 2641895./96. 2511896./97. 2391897./98. 2431898./99. 235

1899./900. 234+84 op1900./01. 261+77 op1901./02. 2691902./03. 3391903./04. 3041904./05. 2831905./06. 2711906./07. 2791907./08. 280+124op 1908./09. 571909./10. 3201910./11. 3051911./12. 2771912./13. 318+113op1913./14. 324+118op1914./15. 3481915./16. 3481916./17. 292 1917/18. 3111918./19. 2361919./20. 3091920./21. 3021921./22. 164

Školska godina Broj učenika1922./23. 1221923./24. 2411924./25. 1691925./26. 1321926./27. 1351927./28. 1411928./29. 1801929./30. 2071930./31. 2621931./32. 2841932./33. 3131933./34. 2551934./35. 2541935./36. 2541936./37. 2531937./38. 2111938./39. 2311939./40. 173+721940./41. 168+621941./42. 2441942./43. 2471943./44. 1441944./45. 2571945./46. 1231946./47. 2161947./48. 2821948./49. 2521949./50. 2481950./51. 2961951./52. 1731952./53. 2281953./54. 2001954./55. 1691955./56. 2201956./57. 2251957./58. 3741958./59. 2511959./60. 2521960./61. 4361961./62. 4751962./63. 4431963./64. 4411964./65. 4491965./66. 4381966./67. 436

Školska godina Broj učenika1967./68. 4701968./69. 4331969./70. 4731970./71. 4531971./72. 4551972./73. 4541973./74. 4441974./75. 4431975./76. 4301976./77. 4091977./78. 4391978./79. 4261979./80. 4251980./81. 4361981./82. 4131982./83. 4061983./84. 4871984./85. 4721985./86. 4521986./87. 3901987./88. 3771988./89. 3591989./90. 3511990./91. 3661991./92. 3741992./93. 3661993./94. 3831994./95. 3651995./96. 3661996./97. 3781997./98. 3701998./99. 3641999./00. 3372000./01. 3312001./02. 3302002./03. 3312003./04. 3282004./05. 3422005./06. 3232006./07. 3312007./08. 3262008./09. 3402009./10. 322

261

Broj učenika u Opetovnici u Cerniku 1875-1929.

Školska godina Broj učenika1875./76. 891876./77. 681877./78. 571878./79. 541979./80. 451880./81. 601881./82 721882./83. 821883./84. 651884./85. 471885./86. 731886./87. 991887./88. 911888./89. 861889./90. 1121890./91. 1141891./92. 861892./93. 951893./94. 100

Školska godina Broj učenika1894./95. 851895./96. 851896./97. 831897./98. 791898./99. 821899./900. 881900./01. 801901./02. 841902./03. 831903./04. 821904./05. 871905./06. 1071906./07.1907./08. 1371908./09. 1121909./10.1910./11. 1461911./12. 1141912./13. 146

Školska godina Broj učenika1913./14. 1211914./15.1915./16.1916./17.1917/18.1918./19.1919./20.1920./21. 981921./22. 1641922./23. 1221923./24. 1601924./25. 1891925./26. 1701926./27. 971927./28. 771928./29. 681929./30.

Zlatko Prevlošek sa svojim učenicima pedesetih godina prošlog stoljeća

262

MATIČNA ŠKOLA CERNIKI. razredUčiteljica:Karmela Marić

MATIČNA ŠKOLA CERNIKII. razredUčiteljica:Reza Benković

1. red (sjede): Renata Grgić, Barbara Došlić, Nora Špoljarić, Marta Ciprić, učiteljica Karmela Marić, Ema Bakunić, Lora Andrašević, Marija Đurić, Ivana Živoković. 2. red (stoje): Leonard Janković, Patrik Đurić, Anita Živković, Vanesa Milak, Karlo Trtanj, Jan Sokić.

3. red (stoje): Fabijan Sokić, Dominik Hettinger, Franjo Dakić, Matko Trupinić, Leon Bigović, Lovro Martinović, Patrick Bakunić, Ivica Dakić, Dario Herceg. Nedostaje: Mateo Babec.

Stoje: Ivan Vidić, Roka Sokić, Ivo Majdandžić, Antonio Bakunić, Luka Grgić, Luka Sokić.Sjede: Paulina Grgurić, Rea Terzić, Petra Sokić, Tihana Mrkonić - Dragičević, učiteljica Reza Benković, Tena Terzić,

Valentina Paurić, Karmen Szabo.

263

MATIČNA ŠKOLA CERNIKIII.a razredUčiteljica:Branka Klašnja

MATIČNA ŠKOLA CERNIKIII.b razredUčitelj:Branko Tomek

1. red (sjede): Jura Ciprić, Marino Bukvić, Davor Vincetić, Toma Bigović.2. red (stoje): Matej Sršen, Glorija Barišić, Marija Zirdum, Leonarda Sokić, Mateja Maljić, Marko Podkonjak.

3. red (stoje): Kristina Martinović, Lucija Martinović, Lucija Klarić, učiteljica Branka Klašnja, Sara Žakić, Tamara Bakunić, Paula Vincetić.

1. red (sjede): Gabrijela Marović, Marija Josipović, Marta Marović,učitelj Branko Tomek, Ivana Dukanović, Marta Dreković.2.red (stoje): Antonio Valešić, Marijan Mijatović, David Grgić, Marko Gudović, Hrvoje Franić, Gabrijel Dukanović.

3.red (stoje): Domagoj Crljenković, Lovro Pendić, Slavko Matošević, Josip Trobić.Nedostaje: Alen Dukanović.

264

MATIČNA ŠKOLA CERNIKIV.a razredUčiteljica:Klementina Đurić

MATIČNA ŠKOLA CERNIKIV.b razredUčiteljica:Snježana Abrić Ordanić

1. red (sjede): Silvija Vidić, Viktorija Mihalić, Valentina Grgić, Leandrea Christina Sužnjev, Matea Šuliček, učiteljica Klementina Đurić, Marta Bakunić, Mihaela Dukanović, Tajana Vojvodić, Mihaela Kumić, Ivona Matić. 2. red (stoje): Andrej Bakunić, Valentin Bakunić,

Ivan Dukanović, Ivan Knežević, Marin Matošević, Karlo Szabo, Mislav Mihaljević, Antonio Savić.3. red (stoje): Bruno Pendić, Tomislav Miletić, Tomi Trajković, Nikola Sužnjević, Josip Videc, Luka Mijatović, Davor Mrkonić,

Matej Žakić, Blaž Knežević.

1.red (sjede): Patricija Vranješević, Barbara Mihaljević, Ana Topčić, Mirela Vincetić, učiteljica Snježana Abrić Ordanić, Gabrijela Đaković, Andrea Bator, Ana - Sofija Došlić, Ena Matošević. 2.red (stoje): Matija Bator, Zvonimir Jelinić, Lovro Kumić, Dominik

Topčić, Vanessa Matošević, Antonija Knežević, Dino Mihaljević, Dino Jurković, Karlo Bogdanović.3.red (stoje): Luka Hujber, Antonio Ciprić, Dinko Bigović, Valerio Terzić, Tomislav Paurić, Ivan Mudrinović, Karlo Trčić,

Adam Bunikić, Luka Tadić.

265

MATIČNA ŠKOLA CERNIKV.a razredRazrednik:Robert Vujica

MATIČNA ŠKOLA CERNIKV.b razredRazrednik:Ivan Galić

1. red (sjede): Martina Knežević, Ines Živković, Klara Žakić, Lara Matošević, razrednik Robert Vujica, Lucija Martinović, Nensi Živković, Roberta Barišić, Helena Matković, Nives Musić.

2. red (stoje): Toni Sokić, Domagoj Matošević, Stjepan Skrobić, Gabrijel Valešić, Ivan Topčić, Emanuel Bunikić.3. red (stoje): Tomislav Mikić, Matija Sokić, Matija Dukanović, Mateo Vidić, Josip Terzić.

1. red (sjede): Klara Franjić, Sandra Matošević, Ivana Hettinger, Ana Gudović, razrednik Ivan Galić, Klara Kapetanić, Katarina Vinkešević, Veronika Valešić, Barbara Dukanović.

2. red (stoje): Antonela Mandić, Karlo Tusić, Kristijan Lukačić, Dario Miljanović, Mario Curić, Lovro Kumić, Matea Dreković.3. red (stoje): Mihael Dukanović, Ivan Grgić, Luka Bator, Kristijan Jurković, Karlo Curić, Zvonimir Jelinić.

266

MATIČNA ŠKOLA CERNIKVI.a razredRazrednica:Kristina Novak

MATIČNA ŠKOLA CERNIKVI.b razredRazrednica: Katarina Piljić

1. red (sjede): Magdalena Grgić, Irena Josipović, Tena Sokić, Vanesa Klikić, razrednica Kristina Novak, Anita Bigović, Sanja Martinović, Magdalena Jurković, Anamarija Galik. 2. red (stoje): Leo Tomičić, Dominik Buturac, Petar Grgić, Bernarda Špoljarić,

Katarina Curić, Dea Terzić, Dorotea Petričević, Josip Dakić, Stanko Galik, Nikola Trtanj.3. red (stoje): Matija Bakunić, Ivan Valešić, Dominik Martinović, Dinko Matošević, Dario Jurković, Tomislav Bator, Antun Đurić.

1.red (sjede): Valentina Celezić, Tea Trajković, Severina Begić, Ivona Jurković, razrednica Katarina Piljić, Sara Mihaljević, Anita Bakunić, Nikolina Lucić, Nikolina Marović. 2. red (stoje): Tomislav Marijanović, Silvio Bakunić, Daniel Gudović, Sara Skrobić,

Stjepan Dukanović, Tomislav Topčić, Daniel Mikanović, Karlo Matošević, Karlo Džidić3. red (stoje): Marko Peterman, Jakov Radić, Tomislav Oštrić, Marko Kurjaković, Kristijan Petrović, Toni Kumić, Grga Sokić,

Ivona Tucić, Ivan Došlić.

267

MATIČNA ŠKOLA CERNIKVII.a razredRazrednik:Goran Vincetić

MATIČNA ŠKOLA CERNIKVII.b razredRazrednica:Ksenija Savi

1. red (sjede): Marina Podkonjak, Anita Jelinić, Valentina Marjanović, Lucija Marić, razrednik Goran Vincetić, Ivana Curić, Helena Grgić, Kristina Maljić, Martina Maljić. 2. red (stoje): Bruno Buturac, Ivan Trobić, Anja Lazić, Dajana Džidić,

Ivana Knežević, Anita Jurišić, David Topčić, Daniel Hettinger, Marko Mandušić. 3. red (stoje): Vinko Mikanović, Matej Miletić, Matej Curić, Kristijan Matošević, Matija Lukačević.

1. red (sjede): Ivona Došlić, Vlatka Miljanović, Barbara Sokić, Petra Ciprić, razrednica Ksenija Savi, Valentina Crljenković, Ena Tomičić, Matea Terzić, Iva Sokić.

2. red (stoje): Mario Bijelić, Karlo Vitković, Mateja Solić, Tijana Mijatović, Marta Grgić, Ivona Vincetić, Ivan Lucić, Filip Živković.3. red (stoje): Petar Đurić, Lovro Bigović, Marin Maljić, Vlado Jelinić, Alen Tadić, Marin Galik.

268

MATIČNA ŠKOLA CERNIKVIII.a razredRazrednik: Petar Piljić

MATIČNA ŠKOLA CERNIKVIII.b razredRazrednica:Monika Kovarbašić

1. red (sjede): Ines Kapetanić, Anita Mandić, Dolores Musić, Antonia Trtanj, razrednik Petar Piljić, Andrea Vlainić, Marija Mijatović, Karolina Trobić, Valentina Knežević. 2. red (stoje): Zlatko Galik, Sven Lazić, Vjekoslav Gašparović, Veronika Matošević,

Marina Kulić, Magdalena Tucić, Nives Živković, Klara Klikić, Lana Valešić, Luka Vuk.3. red (stoje): Miroslav Vuk, Krešimir Palijan, Milan Kumić, Domagoj Bukvić, Tomislav Dokuzović, Matija Sokić, Leo Došlić, Matej

Vincetić, Matej Ivanović, Miroslav Matošević.

1. red (sjede): Valentina Kumić, Manuela Valešić, Barbara Grgić, Nicole Mikanović, razrednica Monika Kovarbašić, Ivana Sokić, Helena Mihalić, Paulina Poljak, Melita Burazović. 2. red (stoje): Igor Merčep, Josip Vincetić, Matija Došlić, Matej Sokić, Anamarija

Knežević, Nikolina Josipović, Martina Kulić, Marin Bigović, Matej Marić, Dino Pendić.3. red (stoje): Filip Hujber, David Terzić, Danijel Mihaljević, Andrej Matošević, Bernard Đurić, Domagoj Trupinić, David Gudović,

Denis Matošević, Andrej Petričević.

269

PODRUČNA ŠKOLA BAĆINDOLUčiteljica:Štefana Štrk

PODRUČNA ŠKOLA BANIĆEVACUčiteljica:Dajana Kudra

Matija Mikić, Stjepan Friščić, Lucija Pejanić, Matej Marović, Marin Mijatović, Ivan Matijašević, Gabrijela Došlić, Sara Martinović, učiteljica Štefana Štrk.

Gornji red: Zvonimir Crljenković, Matej Valešić, Patrik Jelančić, učiteljica Dajana Kudra.Donji red: Matea Valešić, Tamara Valešić, Matej Valešić, Ema Crljenković, Anja Došlić.

270

PODRUČNA ŠKOLA PODVRŠKOUčiteljica:Marija Čičak

PODRUČNA ŠKOLA CERNIČKA ŠAGOVINAUčiteljica:Janja Kulić

Sjede: Ana Trobić, Lea Vojvodić, Roberta Mudrinović, Klara TrobićStoje: Karlo Kovačević, Danijel Matić, Daniel Trobić, Dominik Dukanović, Patrik Vranješević, Mihael Dukanović, Gabriel Trobić.

Učiteljica Marija Čičak

Gornji red: Lea Matošević, Marin Matošević, Matej Kulić, učiteljica Janja Kulić, Josip Hujber, Petar Matošević, Anita Matošević.Donji red: Ivan Matošević, Leo Matošević, Sonja Skrobić, Vedran Matošević, Jakov Grgić.

271

PODRUČNA ŠKOLA OPATOVACUčiteljica:Martina Valešić

Josip Trobić, Antonija Curić, Ema Curić, Lana Franić, Antonijo Marjanović, Mateja Gudović, Sara Curić, učiteljica Martina Valešić.

272

Recenzent: dr. sc. Nedjeljko MarinovTemeljno obrazovanje: povijest, geografijaMagisterij: Suvremene demogeografske značajke i procesi u srednjodalmatinskoj Zagori: primjer Općine MućDoktorat: Demogeografski aspekti litoralizacije u šibenskom priobaljuNaziv i adresa ustanove: Osnovna škola Primošten, Splitska 14, 22202 Primošten Ravnatelj i savjetnikAdresa stanovanja: Magistrala vrila 6, 21212 Kaštel Sućurac

Knjiga ravnatelja Osnovne škole “Matija Gubec”, Cernik Mate Ordanića 250 godina školstva u Cerniku, predstavlja originalni doprinos istraživanju cerničkoga, slavonskoga i hrvatskoga školstva u cjelini. Nastala kao plod dugogodišnjeg istraživačkog rada na školskim izvorima, prije svega maticama i kronikama, knjiga nudi pregled neprekinute povijesti školstva male, ali u svakom pogledu uspješne, cerničke zajednice koju je, uz političku vlast i Crkvu, škola presudno oblikovala i usmjeravala tijekom njenog postojanja. Budući da su generacije njenih ravnatelja i učitelja uspjele sačuvati školsku dokumentaciju, autor je objedinio izvornu građu u knjigu koja nudi model ustroja i funkcioniranja cjelokupnog školskog sustava pojedinih razdoblja. Stoga ovaj rad omogućuje pisanje sinteze slavonskog i nacionalnog školstva. To je važno jer je za razliku od povijesti gimnazijskog, osobito crkvenog školstva ili sveučilišnih institucija u Hrvatskoj, povijest osnovnog školstva, osobito pojedinih škola, razmjerno slabo obrađena.

Iz predočene dokumentacije i zapisa vidljivo je da se slavonski cernički duh zajedništva i vjere prožima kroz cjelokupno razdoblje djelovanja škole, premda su totalitarni sustavi dvadesetog stoljeća pojačali ideolo­gizaciju nastave.

Uvodni tekstovi i kroničarski zapisi ocrtavaju povijesnu slavonsku lokalnu zajednicu u kojoj škola igra glavnu ili voditeljsku ulogu. Pridodajući područne škole u Baćindolu, Banićevcu, Cerničkoj Šagovini, Opa­tovcu i Podvrškom, autor proširuje povijest školstva na cijelu općinu.

Čitajući autorove priloge, navode iz kronika i priloženu povijesnu građu, uočavamo brojne detalje, poput opisa izgleda školskih zgrada, ponašanja učitelja, učenika, roditelja i vlasti za pojedinih događanja, kao što su izgradnja, dogradnja, opremanje školskih zgrada, njegovanje baštine, svečanosti i komemoracije. Posebno emocionalno autor opisuje rad škole tijekom Domovinskog rata.

Knjiga predstavlja i interkulturalnu povijest mjesta i Općine Cernik budući su njen učiteljski kadar sačinjavali brojni cernički intelektualci ili intelektualci došli u Cernik kako bi uzdigli školu, mjesto i Općinu. Njenu su intelektualnost pojačavali odnosi s lokalnom crkvenom vlašću koja je dala veliki poticaj i dopri­nos uspostavi, održavanju i unapređenju nastave. Uvjeren sam da će svaki Cerničan imati potrebu nestrpljivo prelistati knjigu, prisjetiti se svoga razrednika, učitelja, ravnatelja i školskih drugova s kojima je sjedio u klu­pama.

Smatram da će rad autora postati nezaobilaznom knjigom za svako bavljenje poviješću Cernika i hrvatskog školstva u cjelini. Iz sadržaja zanimljivo pisanih i informativnih studija, pedantno i precizno sastavljenih tabela i dobro selektiranih priloga vidi se da gospodin Mato Ordanić osjeća veliko poštovanje i ljubav prema Cerniku i školi kojoj se posvetio u nastavi, ravnateljstvu, a sada i istraživačkom radu okrunjenom ovom monografi­jom.

Nedjeljko Marinov

U Primoštenu, 18. ožujka 2010.

Recenzije

273

BAŠTINICA PROŠLOSTI I SUVREMENO UČILIŠTE

Kao što je ime Cernik na kulturnoj i prosvjetnoj mapi novogradiškog kraja otisnuto najkrupnijim pis­menima, tako je i cernička škola među istovrsnim ustanovama našeg zavičaja sačuvala svoju posebnost. Njen je, naime, rad i život sve do danas, kad obilježava 150. obljetnicu svog postojanja, funkcionalan spoj tradicijskih vrednota i današnjih postignuća, stremljenja u znanosti i nastavnoj praksi. Cernik se razvijao u specifičnim društvenim i povijesnim okolnostima, (turski osvajači, ratovi, seobe) međutim, dominantan ton duhovnom životu njegovih ljudi i prosvjećivanju dali su cernički franjevci. Samostan i crkva sv. Petra nisu bili tek okupljališta vjernika i mjesto za molitvu, već i škole i odgajališta. Tu duhovno, prosvjetiteljsku nit koju su počeli ovi časni ljudi i redovnici njeguje u svom obrazovnom radu i Osnovna škola Cernik. Ta svojevrsna kreativna sinteza prošlog i spoznaja do koje se vinula znanstvena i pedagoška misao danas, daju pečat vrijed­nosti i prepoznatljivosti stopedesetgodišnjoj Slavljenici koju nam u ovoj knjizi predstavljaju njeni vrijedni učitelji i drugi djelatnici.

Pismeno podastrijeti činjenice i zbivanja iz tako dugog vremenskog perioda, od 1859., kada u Cerniku počinje razvoj svjetovnog školstva, kada su se mijenjala društvena uređenja, kada su se javljali ratovi i kad su životne radosti nadvladali porazi i ljudske patnje, a što se nužno odrazilo i u životnom ritmu i radu škola, odgovoran je i golem posao. Autori i suradnici ove monografije uspjeli su čitateljima, zanimljivim sadržajem i primjerenim stilom, opisati vrijeme, socijalna kretanja i promjene u kojima je radno i životno stasala i škola “Matija Gubec” u Cerniku.

Knjiga je komponirana u sedamnaest poglavlja. Opsegom i značenjem ističe se Početak i razvoj školstva u Cerniku od 1859. do danas. Zanimljiva su, dakako, i prethodna poglavlja u kojima je dat pregled kulturno­po­vijesnih spomenika u općini Cernik, potom kraći pregled povijesti školstva u Hrvatskoj i franjevačko školstvo u Cerniku u 18. i 19. stoljeću. U spomenutu, središnjem dijelu knjige, čitateljima će, koji se stručno ili pro­fesionalno bave jezikom (ali i politikom) nadasve biti zanimljivo kako se s promjenom društveno­političkih sustava, u školskim programima mijenjalo i ime našeg jezika. Tako je za banovanja Ivana Mažuranića, 1874. bio materinski kasnije (1929.) narodni (srpsko-hrvatski-slovenski), 1933. narodni, za NDH, 1944. hrvatski jezik, u partizanskim školama 1944. opet narodni, u FNRJ, hrvatski ili srpski, hrvatskosrpski, narodni…

Istraživačima i povjesničarima će nadasve biti zanimljivo poglavlje Škola u Domovinskom ratu, kada su cernički nastavnici neugodnostima i opasnim situacijama unatoč, savjesno obavljali svoju ljudsku i učiteljsku dužnost. Svaka se škola, uza svoju temeljnu obveznu odgojnu funkciju, ponosi i kulturnom i javnom djelatnošću u mjestu i društvenoj zajednici. Cernička je škola i na ovom polju ostvarila široku lepezu učeničkih aktivnosti. U osmom se poglavlju bilježe postignuća njenih đaka na raznim natjecanjima, kao što je Lidrano, npr., uspjesi na likovnim kolonijama, u organizaciji školskih priredaba u raznim prigodama, božićni koncert, karnevalske zabave itd. Kruna su, međutim, ove djelatnosti, po čemu je OŠ “Matija Gubec” Cernik poznata i u osnovnim školama Republike Hrvatske, pa i u školskoj književnoj publicistici, Susret malih pjesnika Slavonije i Baranje o čemu se temeljito i analitički govori u devetom poglavlju monografije. Ova poetska manifestacija mladih traje već šesnaest godina.

Početkom se školske godine u Cerniku okupljaju đaci­pjesnici i njihovi učitelji na svečanosti djetinje riječi koja je istodobno i susret prijatelja, učenika i nastavnika iz Žminja, Zlatara, Primoštena, Muća i Usore.

Recenzent: mr. sc. Ivan Slišurić

274

Nekoliko je pjesama s ove manifestacije objavljeno i u udžbenicima za hrvatski jezik, a zahvaljujući pjesnikinji iz hrvatskog iseljeništva, Ani Blažeković, pjesma “Bljesak” Maje Šarić tiskana je u argentinskoj antologiji ro­doljubne poezije na španjolskom jeziku.

U završnim su poglavljima monografije opisani obnova i dogradnja školskih objekata, izgradnja sportske dvorane, uređenja igrališta, rekonstrukcija učionica, sportske učeničke aktivnosti i značajnija postignuća na ovom području, uređenje bibliotekarsko­informatičkog centra u školi kao i cjelovit prikaz odgojno­obrazovnih aktivnosti u Područnim školama (Baćindol, Banićevac, Cernička Šagovina, Opatovac, Giletinci, Podvrško i Šumetlica) od njihova utemeljenja do danas. U tom poglavlju su opisi mjestâ i nastavničkih djelatnosti pot­krijepljeni obiljem ilustrativna materijala, posebice faksimila spomeničkih zapisa, svjedodžbi i drugih doku­menata. Uvjeren sam da će nemali broj suvremenih čitatelja ovih stranica zastati nad snimcima kaligrafski ispisanih tekstova, nad ljepotom i čitkošću davnih rukopisa koje je, nažalost, naše informatičko doba poslalo u povijest i zaborav. U završnim poglavljima monografije donosi se popis cerničkih obrtnika, potom popis djelatnika OŠ “Matija Gubec” s područnim školama i podaci o broju učenika u Cerniku od 1875. do 2010. (po školskim godinama).

Na kraju knjige je popis cerničkih učenika s visokim obrazovanjem među kojima je mnogo imena poznatih u gotovo svim granama znanosti, raznim zanimanjima i sferama društvenog života.

Kao što je rečeno autori tekstova u ovoj knjizi su fragmentima i faksimilima iz dokumentarne građe obogatili i osvježili ionako zanimljiv sadržaj svojih uradaka. Svoju interpretaciju zbivanja kojima su se bavili, upotpunili su odgovarajućim fotografijama, snimcima rukopisa, školskih obrazaca itd. Tako je, svaki od njih ponaosob, pridonio cjelovitom i preciznom opisu burnih povijesnih razdoblja i etapa u razvoju i modernizaci­ji škole i nastavne prakse. Kao što su se mnogi među njima isticali i u nastavnom radu, i u ovoj su monografiji savjesno i stručno obavili svoj posao. Pisali su jednostavno, iskreno i poneseno o radu i učenicima, susretima s roditeljima i prijateljima njihove škole, o nagrađenim đacima i njihovu napretku u kasnijem školovanju i usavršavanju, o kolegama s posla što su u uspjeh škole nesebično ugradili i dio svog života. Svi su oni, kao i nedavno umirovljeni Nada Došlić i Alojzije Aga i aktivni ravnatelj i urednik monografije, gospodin Mato Ordanić, ovom lijepom i vrijednom knjigom učinili jedinstven spomenik sebi, učiteljskom zvanju, svojoj Školi i svom Cerniku.

mr. sc. Ivan Slišurić

U Novoj Gradiški, 20. ožujka 2010.

275

Pogovor

Dragi čitatelji,

pred vama je monografija kojom ćete upoznati bogatu i dugu povijest školstva u Cerniku. I vi ste bili učenici ove ili neke od škola. Obilježila vam je život, usmjerila ga i podarila sjećanjima, svi kažu najljepšeg razdoblja života, đačkog doba. S tim vas vremenom vežu lijepe uspomene, ne samo vaše, već i uspomene vaše djece i unučadi. Škola je bila i ostala kamen temeljac vaših života. Usmjerila vas je u životu izborom zanimanja i ostavila trajna sjećanja koja su u mnogim prigodama predmet razgovora i prepričavanja.

Cilj je ove monografije povratiti vam sjećanja na đačko doba i ljude koji su ga obilježili. Prije samog smo se pisanja teško odlučili za ovaj projekt. Dugo smo procjenjivali vlastite mogućnosti sposobnosti za realizac­iju takvog projekta. Pitali smo imamo li dovoljno pisanog materijala, arhivske građe i dokumenata za takav zahtjevan posao. Veliki je upitnik bio način na koji proučiti materijale i oslikati vrijeme od 250 godina koje je obilježeno brojnim promjenama i izmjenama školskih sustava. Podijelili smo zadatke učiteljima i imenovali povjerenstva sa zadaćom prikupljanja podataka i razvrstavanja istih po dogovorenoj koncepciji. Povjerenstva smo imenovali za svaku ulicu u Cerniku te za sva sela Općine Cernik. Građu smo prikupljali i sređivali po tematskim cjelinama. Događalo nam se da prikupljenu arhivsku građu i dokumentaciju nismo sadržajno mo­gli svrstati pod neku od tema pa smo otvarali nova tematska područja. Posebne teškoće smo imali u sređivanju slijedećih podataka:

­ broj učenika škole u Cerniku i ostalih škola od osnutka do danas,­ popis učitelja koji su radili u školama,­ uspjesi i plasmani učenika na natjecanjima i smotrama.

Često nije bilo podataka za neke godine ili razdoblja ili su podaci loše evidentirani te samim time manjkavi i nepotpuni. U takvim smo slučajevima vršili istraživanja i tražili podatke u drugim izvorima. Bili smo jako za­dovoljni kada smo uspješno riješili problem i pronašli pravovaljane podatke. Čitajući monografiju uvjerit ćete se da smo u tom poslu bili uspješni i da je ostalo malo neriješenih slučajeva. Posebno nas je opterećivalo pri­kupljanje podataka o visokoobrazovanim učenicima škole te o obrtnicima i poduzetnicima koji su bili učenici škole. Sigurni smo da imamo propusta, usprkos istraživanjima na terenu, proučavanju arhiva i registara, pro­vedenim raspravama u krugu mještana i primjenom suvremenih tehnoloških postignuća u traženju podataka. Za svaki se propust uredništvo ispričava. Svaku eventualnu intervenciju ćemo zabilježiti i propuste popraviti u novom izdanju, ako se za to ukaže potreba. Svjesno smo prihvatili taj rizik budući da smo htjeli napraviti monografiju s mnoštvom podataka i prezentirati područje djelatnosti naših učenika o kojima nitko do sada nije pisao. Želja nam je također prezentirati one naše učenike koji su u đačko doba i nakon njega uspješno prezentirali školu i mjesto.

Uz navedene smo teškoće problema imali i u usklađivanju stila pisanja autora tekstova po zamišljenoj koncepciji. Dogodile su se i greške, a jedna od značajnijih je podređivanje naših podataka iz arhiva pov­ijesnom opisu školstva određenog vremena. Također se lošim pokazalo raspršivanje podataka taksativnim navođenjem podataka po godinama. Takvim su se pristupom ponavljali istovjetni podaci u različitim godi­nama i vremenima. Stoga se glavni urednik odlučio odbaciti takvu varijantu pisanja te je odabrao način kakav imamo u monografiji. Ovom je odlukom postignuta tematska cjelovitost i bolje oslikavanje zbivanja u poje­dinom razdoblju.

Monografiju smo dokumentirali mnoštvom faksimila iz bogate školske arhivske građe te Kronike i ostale dokumentacije Franjevačkog samostana. Uz školsku arhivsku građu pronašli smo mnoštvo druge građe koja nije predmet školske monografije, a koja može poslužiti za izdavanje novih knjiga koje bi oslikale zbivanja i

276

ljude proteklog vremena. U monografiji ćete pronaći i mnoštvo fotografija kojima smo pokušali slikovitije prikazati razdoblje od 1914. do danas. Trudili smo se odabrati one kojima oslikavamo tekst i druge sadržaje u monografiji. Najveći smo broj fotografija pronašli u arhivu škole, a fotografije starijeg vremena smo pronašli u domaćinstvima cerničkog kraja. Zahvaljujemo svima koji su se potrudili potražiti fotografije i ustupiti ih nam na uvid.

U pojedinim smo poglavljima pokušali opisati obilježja određenog razdoblja u vidu osvrta budući da smo u pisanju imali drugačiji cilj i zadatak. Škola je u svakom vremenu obrazovala i odgajala, ispunjavajući zadatke i ciljeve planova i programa koje je donosila i propisivala postojeća vlast. Svaka vlast se ograđuje od političkog utjecaja na školu, međutim po detaljima u opisima da se zaključiti politička pozadina mnogih zbivanja i događanja. I danas imamo osjećaj kao da školstvom upravlja duboko skrivena i zatajena ruka koja perfidno provodi zamisao stvaranja nedjelotvorne škole. Možda se ne radi o smišljenom planu, moguće je da je sve to plod nemara, nebrige ili nesposobnosti organizacije. Tomu u prilog mogu navesti slijedeća razmišljanja učitelja:

­ donose se pravilnici koji su po mnogim člancima teško provedivi u praksi ili su formulirani tako da dozvoljavaju zloupotrebu, i to uvijek na račun kvalitete nastave;

­ donose se postupci i propisi koji su spori, nedjelotvorni i s kojima se u praksi ne ostvaruju željeni ciljevi i učinci.

Danas se u praksi u potpunosti zahtjeva poštivanje dječjih prava, što je samo po sebi u redu, ali istovre­meno nije u redu stavljati obveze u drugi plan. Načelo po kojem iz obveza proizlaze prava se ne primjenjuje, nema ga u praksi i vrijedi za mali broj učenika. Prosvjetne državne institucije vrše promjene, stalno nešto mijenjaju i provode, bez kontrole i uvida u postignutu realizaciju u praksi. Neshvatljivo je da školski sustav ima nedjelotvoran sustav praćenja rada učitelja u školama. Postoji, doduše Agencija za odgoj i obrazovanje, međutim njene su mogućnosti malene i skromne. U principu lutamo i, čini se, ne znamo kuda idemo. Možda nismo svjesni da u mnogim organizacijskim formama i razmišljanjima o školstvu živimo u zabludi. Posebna je priča nezaštićenost učitelja od strane sustava i stavljanje učitelja u položaj poslušnika. Učitelji šute, shvatili su da im se glas ne čuje i ne uvažava. Kamo sreće da napisano nema uporište u praksi i da autor teksta griješi. To bi bilo dobro za našu djecu i sustav odgoja i obrazovanja u hrvatskom školstvu.

Na kraju zahvaljujem svim suradnicima na uloženom trudu i činjenici da je njihovom zaslugom monografija ugledala svjetlo dana. Njihova imena ćete pronaći u impresumu monografije. Posebno zahvalju­jem grafičkom uredniku Tihomiru Podkonjaku, lektoru i korektoru, profesoru hrvatskog jezika Ivanu Galiću, Mati Batoroviću koji je uredio uvodna poglavlja monografije te Alojziju Agi za dio teksta o školstvu između dvaju svjetskih ratova.

Nadamo se da ćete sa zadovoljstvom i znatiželjom pročitati monografiju, upoznati se sa sadržajima iste, i makar na trenutak vratiti u đačko vrijeme, prisjetiti se đačkih dogodovština i s ljubavlju povratiti sjećanja na sve lijepo što ste doživjeli u školi. Očekujemo vaše kritike, kako pozitivne tako i negativne, očekujemo vašu podršku, oprost i razumijevanje za eventualne propuste.

Od srca se zahvaljujemo!

Uredništvo

277

IzvoriArhiv Franjevačkog samostana u CernikuJančula, Julije: Protocollum Conventus Cernekiensis S. Petri Principis Apostolorum. I. dio (do 1842. godine)Nadbiskupski arhiv Zagrebačke nadbiskupije, ZagrebŠkolska spomenica Pučke škole u Cerniku

Literatura125 godina razvoja školstva na području Osnovne škole “Matija Gubec” Cernik 1859. – 1984. Nova Gradiška 1984.,

urednik: Franjo Jugović Adressbuch aller Länder der Erde der Kaufleute, Fabrikanten, Gewerbetreibenden, Gutsbesitzer etc. etc. zugleich Handelsgeographie,

Produkten - und Fabrikaten - Bezugsangabe. In 43 Bänden. Leuchs. Band 18: Ungarn, Kroatien u. Slavonien. 9. Ausgabe: 1899 ­ 1904. Nürnberg.

Cuvaj, Antun: Građa za povijest školstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas;. Knj. I. Od najstarijih vremena do godine 1835., Zagreb, 1907.

Cuvaj, Antun: Građa za povijest školstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas; Sv. I. Drugo ispravljeno i dopunjeno izdanje. Od najstarijih vremena do godine 1780. Zagreb, 1910.

Cuvaj, Antun: Građa za povijest školstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas; Sv. IV. Drugo ispravljeno i dopunjeno izdanje. Zagreb, 1910.

Cuvaj, Antun: Građa za povijest školstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas; Sv. IX. Drugo ispravljeno i dopunjeno izdanje. Zagreb, 1910.

Cuvaj, Antun: Građa za povijest školstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas; Sv. X. Drugo ispravljeno i dopunjeno izdanje. Zagreb, 1910.

Cuvaj, Antun: Građa za povijest školstva Kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas; Sv. XI. Drugo ispravljeno i dopunjeno izdanje. Zagreb, 1910.

Čelebi, Evlija: Putopis; Odlomci o jugoslavenskim zemljama, Sarajevo, 1967. Franjevci Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda; Zagreb, 1992.Godišnjak Župe Cernik 2000.; Cernik, prosinac 2000.Godišnjak Župe Cernik 2001/2002.; Cernik, studeni 2001.Gradovi i općine Republike Hrvatske; I. knj. Zagreb, 2004.Hoško, Franjo, Emanuel: Franjevačke visoke škole u kontinentalnoj Hrvatskoj; Zagreb, 2002.Jančula, Julije: Franjevci u Cerniku, Slavonska Požega, 1980.Jančula, Julije: Povijest Cernika i Cernička samostanska kronika; Slavonska Požega,1980.Landeka, Marko: Školstvo u istočnoj Hrvatskoj do 1945. godine; Državni arhiv u Osijeku, Osijek, 2004.Mažuran, Ive: Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736.; Osijek, 1993.Munjiza, Emerik: Počeci hrvatskog školstva i njegova teorija; Anali za povijest odgoja vol. 5; Zagreb, 2006. str. 45. – 63.Nekrologij Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda; Rijeka, 1998. Povijesni i pastoralni prikaz Župe Cernik; Cernik, veljača 2000. Sršan, Stjepan; Matić, Vilim: Zavičajnici grada Osijeka 1901. – 1946.; Osijek, 2003.Sršan, Stjepan: Biografije učitelja i profesora osječkih gimnazija i srednjih škola od 1855. do 1945. godine; Osijek, 2009.Valentić, Feliks: Novogradiški spomenar; Nova Gradiška, 1998.Valentić, Feliks: Zavičajnici; Nova Gradiška, 2001.Valentić, Feliks: Novogradiški panoptikum; Nova Gradiška, 2004.Valentić, Feliks: Novogradiški biografski leksikon; Nova Gradiška, 2006.Velikanovićev zbornik. Zbornik radova sa Znanstvenoga skupa o Ivanu Velikanoviću u Slavonskom Brodu 21. i 22. studenoga 2003.

Zagreb – Sl. Brod, 2006.

278

Sadržaj

Riječ urednika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3KULTURNO­POVIJESNI SPOMENICI OPĆINE CERNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .6ŠKOLSTVO DO PRVE PUČKE ŠKOLE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9Kratki pregled povijesti školstva u srednjovjekovnoj Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9Škola u Cerniku za vrijeme Turaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10Školstvo u poslijeturskom razdoblju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11FRANJEVAČKO ŠKOLSTVO U CERNIKU U 18. I 19. STOLJEĆU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12Franjevačko osnovno školstvo u Cerniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12Učitelji franjevci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15Studij filozofije u Cerniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16Studij moralne teologije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16Novicijat za braću nesvećenike – laike u 18. i 19. stoljeću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17Novicijat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda od 1954. do 1981. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

OSNOVNA ŠKOLA U CERNIKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19Osnivanje škole i izgradnja prve školske zgrade u Cerniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19Rector scholae nationalis –upravitelj mjesne škole od 1859. do 1918. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22Nadzor škole u Cerniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22Vjeroučitelji – katehete u cerničkoj školi od 1859. do 1918. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22Vjeroučitelji franjevci za rimokatolički vjeronauk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22Popis vjeroučitelja od 1991. godine do danas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24Vjeroučitelji za židovsku djecu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24Vjeroučitelji za pravoslavni vjeronauk . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

POČETAK I RAZVOJ ŠKOLSTVA U CERNIKU OD 1859. DO DANAS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30Od niže pučke škole do četverogodišnje škole s opetovnicom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30Čitamo u Ljetopisu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32Hrvati uređuju školstvo samostalno ­ vlastitim zakonom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37Školstvo u Kraljevini Jugoslaviji ­ bez velikih promjena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38Raspored izvođenja nastave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38Vjerski odgoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39Dijete i škola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41Škola u NDH – neredovitost rada u ratnim uvjetima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46Partizanske škole Narodno­oslobodilačkog pokreta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47Bez osnovnih uvjeta do osmogodišnje škole u Federalnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji (FNRJ) . . . . . 48Uspješno do stručnih učitelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52Novim planovima i programima do bolje i uspješnije škole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52Produžna nastava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59Tečajna nastava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59Pripremni period za učenike prvoškolce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60Pripojenje škole Baćindol školi Cernik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60Naziv škole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60Strani jezici u školi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60Izvanškolske aktivnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61Škola obrazovanja odraslih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63Lugarska škola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63Židovska škola u Cerniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63

279

Hrvatska čitaonica u Cerniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64Djelovanje čitaonice od 1908 do1930.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64Značaj i uloga Zavoda za odgoj i obrazovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

ŠPORT U ŠKOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66

ŠKOLA U DOMOVINSKOM RATU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70

PROMJENE U ŠKOLSTVU OD 1991. GODINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78Škola u prelaznom razdoblju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78

UPRAVLJANJE ŠKOLOM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84Školski odbor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85Vijeće roditelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87Ravnatelj škole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91Ravnatelji škole i promjene naziva funkcije od osnutka do danas: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

KULTURNA I JAVNA DJELATNOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92Procvat kulturne i javne djelatnost za vrijeme upravitelja Begovića. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93Kulturna i javna djelatnost od Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96Kulturna i javna djelatnost od Domovinskog rata do danas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104Značaj izvannastavnih aktivnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104Školske priredbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105Dan škole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105Božićni koncerti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106Maskirni ples – maškare . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107Skupine izvannastavnih aktivnosti (INA) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108Veliki pjevački zbor (VPZ) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108Folklorna skupina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110Literarna družina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111Dramsko­recitatorska družina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111Ostala događanja u kulturnoj i javnoj djelatnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112Likovne kolonije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112Što smo željeli postići našim javnim nastupima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113

ŠKOLSKA UČENIČKA ZADRUGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114Razdoblje između dvaju ratova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116Obnavljanje rada Učeničke zadruge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118Ustroj Učeničke zadruge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119Radna postignuća Učeničke zadruge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120Nastupi i uspjesi Učeničke zadruge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121Priznanja i nagrade. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122

SUSRETI MALIH PJESNIKA SLAVONIJE I BARANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125Od ideje do ostvarenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125Petnaest bisernih godina Susreta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126Ostvarivanje programa susreta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129Završni program Susreta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132Utjecaj Susreta na cerničku sredinu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133Dokumentacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134Naši prijatelji kroz Susrete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134Nastupi u Žminju, Zlataru, Muću i Primoštenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135Naši pokrovitelji, supokrovitelji, sponzori i donatori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136Uspjesi pisane riječi na Susretima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137Rekli su o Susretima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139Škola i učitelji u događanjima mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146

280

OBNOVA, IZGRADNJA I DOGRADNJA OBJEKATA I UVJETI RADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149Pokušaj izgradnje Učiteljskog doma na Strmcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149Izgradnja u razdoblju od 1954. do Domovinskog rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149Izgradnja učiteljskih stanova Cerničani za svoje učitelje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150Izgradnja nove škole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151Nova škola pokretač uspjeha ­ do još boljih uvjeta rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154Obnova, izgradnja i dogradnja od Domovinskog rata do danas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155Nova izgradnja učiteljskih stanova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156Novo krovište škole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157Izgradnja školske športske dvorane . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158Izrada tribina u školskoj sportskoj dvorani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161Od neiskorištenog potkrovlja do korisnih školskih prostora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162Obnova škole – novi uzlet i nove mogućnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163Uređenje školskog športskog igrališta – po drugi puta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164Rekonstrukcija učionica i priprema škole za rad u jednoj smjeni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165Opremanje škole ­ poboljšanja uvjeta rada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166Opremljenost od prve škole do danas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166Slijedimo duh vremena ­ opremanje informatičke učionice i nabava opreme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168Srce škole ­ BIC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171Ostali poslovi opremanja škole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172

ZDRAVSTVENO­ SOCIJALNA I HIGIJENSKA ZAŠTITA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173Organizacija prijevoza učenika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174Rad u školi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176Školska kuhinja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178Socijalni program lokalne zajednice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179

PODRUČNE ŠKOLE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183Škola Baćindol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183Područna škola Opatovac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196Područna škola Šumetlica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200Područna škola Banićevac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202Područna škola Cernička Šagovina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206Područna škola Podvrško . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211Područna škola Giletinci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215

POSJETI I GOSTOVANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217

UČITELJI KOJI SU ZADUŽILI CERNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222Odlasci i rastanci : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227

CERNIČANI VRIJEDNI SPOMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228Franjevci Cerničani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236

OBRTNICI U CERNIKU OD 1736. DO DANAS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239

VISOKOOBRAZOVANI UČENICI ŠKOLE CERNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 246

DJELATNICI ŠKOLE U CERNIKU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250Učitelji u Cerniku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250Školski kolektiv 2010. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257Administrativno­tehničko osoblje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258

UČENICI CERNIČKE ŠKOLE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260Broj učenika u Cerniku 1875­2010. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260Školski razredi u 2010. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 262

Recenzije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272

Izvori i literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 277