1SADRŽAJ Korovi 2 Karakteristike korova 3 Štete od korova 4 Podjela korova 9 Ozimi korovi 15 Naši napasni korovi 19 Limundžik 19 Divlji sirak 22 Koštan 24 Priljepača 25 Loboda 27 Rezistentnost korova na herbicide 29 Herbicidi i pomoćna sredstva 39 Formulacija herbicida 39 Podjela herbicida 41 Perzistentnost herbicida u tlu 66 Dozacija i koncentracija 69 Pomoćna sredstva 71 Herbicidi i tlo 73 Herbicidi u ratarstvu s ekonomskog i ekološkog gledišta 83 Problem fitotoksičnog i rezidualnog djelovanja herbicida u pšenici, soji i šećernoj repi 86 Osvrt na sadašnje stanje primjene herbicida u ratarskim kulturama 93 Sulfonilureja herbicidi 101 Suzbijanje korova u vinogradu 106 Općenito o korovnoj flori i suzbijanju korova u povrću 110 Kemijske mjere borbe protiv korova u plodovitom povrću 115 Zaštita strnih žitarica od korova 123 Korovii kao činitelji proizvodnje krumpira 135 Suzbijanje korova u kukuruzu 140 Suzbijanje korova u soji 147 Suzbijanje korova u uljanoj repici 156 Zaštita duhana od korova 160 2KOROVI U jednom od svojih prvih priručnika poznati američki znanstvenik A.S.Crafts kaže " u početku nije bilo korova ". Ovim riječima autor je htio reći da do pojave čovjeka nije bilo korova. I zaista onog trenutka kad se čovjek počeo organizirano baviti poljodjelstvom , korovi su postali dijelom njegove svakodnevnice. Uzgajajući kulturno bilje čovjek je zajedno s njim “uzgojio” i njihove neželjene pratitelje, koje je kasnije nazvao korovom. Stoga nije slučajno da je poznati botaničar de Candola još u prošlom stoljeću kao korov označio "protiv volje poljoprivrednika kultivirane biljke". Po toj definiciji smatramo korovom svaku biljnu vrstu koja raste zajedno s kultiviranom biljnom vrstom. Tako i suncokret npr. možemo smatrati korovom kad se javlja u šećernoj repi, soji ili uljanoj repici, jednako kao što su raž, ječam ili zob korovi ako se javljaju u pšenici ili uljanoj repici. Čak što više, pšenica određene sorte jest korov ako raste zajedno u kulturi s drugom sortom pšenice koju uzgajamo

kao sjemensku robu. Iz prikazanog vidi se da su korovi pratitelji kulture. Oni su zajedno s kulturom udružene u biljne zajednice (fitocenoze). Vezani su uz čovjekovu djelatnost (definicija Crafta) te su ustvari antropofiti kao i kulturne biljke. Nastali su u vrijeme i zajedno s čovjekom. Stoga se s razlogom kaže da je korov stvorio čovjek. Botaničar Thellung kaže isto ali na drugi način. Njegova definicija "korove je stvorio plug" upućuje na isti zaključak. U novije vrijeme pojam korov dobio je šire značenje. Tako američki znanstvenik Klingman kaže da je korov "biljka koja raste na neželjenom mjestu, odnosno biljka van mjesta". Drugim riječima, korovi nisu uvijek samo biljne vrste koje se javljaju u kulturi. Danas govorimo o korovima koji se pojavljuju na melioracijskim sustavima (vodotocima, kanalima, ribnjacima, jezerima i sl.). Korovi su veliki problem na željezničkim prugama, industrijskim objektima, aerodromima, zatim uz putove i staze, na sportskim objektima, parkovima, ispod dalekovodova, u šumama i sl. U svim rečenim slučajevima govorimo o biljnim vrstama (korovima) na neželjenom mjestu. Upravo tako i glasi definicija Andersena koji kaže “da je korov svaka biljka koja raste na mjestu gdje to ne želimo”. Slično govori i definicija Georgije koja kaže “da je korov biljka koja raste na mjesto gdje želimo da raste nešto drugo. U narodu riječ korov ima višestruko značenje. Stoga ga i nije jednostavno definirati. U nas ovaj opće prihvaćeni naziv vuče podrijetlo iz mađarskog jezika. Osim riječi korov, u našem narodu rabe se i riječi drač, trava, plevel i sl. S gledišta poljodjelca korovi su uvijek štetne i neželjene biljne vrste jer svojim prisustvom umanjuju količinu i kakvoću kultiviranoj vrsti. S druge pak strane njihovo prisustvo omogućuje zaposlenje ogromnom broju lokalne i prolazne sezonske radne snage. Mnoge korovne vrste služe pčelama za skupljanje meda, pticama i glodavcima kao izvorište hrane i kao sklonište, često ih beremo kao samoniklo jestivo ili ljekovito bilje, ali su istovremeno i domaćini mnogim bolestima i štetočinama bilja. Zbog svojstava da brzo niču i izrastu visoko, korovi umanjuju vidljivost uz ceste, mogu usporiti protok vode u vodotocima. Zbog istih karakteristika čovjek ih rabi kod sprečavanja erozije, koju gradnjom različitih 3objekata sam pospješuje. Uzimajući sve iznijeto u obzir, nije se teško složiti s razmišljanjima američkog znanstvenika W. A. Andersona, koji kaže “da su korovi kontraverzne biljke koje nisu uvijek štetne, jednako kao što nisu uvijek korisne. Karakteristike korova Budući da pripadaju malom broju različitih porodica (vidi tablicu 9), za pretpostaviti je da su i osnovne značajke korova slične. Većinu korovnih vrsta karakterizira slijedeće : • sposobni su nicati u različitim pedo-klimatskim uvjetima • faze rasta i razvoja od nicanja do plodonošenja prolaze brzo. (šćir-Amaranthus retroflexus npr.

visinom prosječno doseže 1-1,5 m, a u nepovoljnim uvjetima može cvasti i plodonositi već i kad visinom dosegne samo 15 cm. Sjeme osjaka - Cirsium arvense može dospjeti za samo dva tjedna nakon cvatnje). • sjeme im je sposobno odrediti i kontrolirati period mirovanja (dormantnosti) • klijavost im je dugotrajna. (divlja zob - Avena fatua ili loboda-Chenopodium album npr. u poljskim uvjetima mogu zadržati klijavost duže od 30 godina). • mnoge jednogodišnje vrste proizvode sjeme neprestano i u velikim količinama. (jednogodišnja vlasnjača-Poa annua ili mišjakinja-Stellaria media kratkog su vegetacijskog ciklusa, te tijekom jedne kalendarske godine plodonose dva do tri puta). • imaju izraženu sposobnost samoodržavanja, odnosno sposobni su prilagoditi se različitim pedo klimatskim i agrotehničkim promjenama. (Sposobnost prilagođivanja korova kako na promjene koje nastaju kroz duže, tako i na promjene koje nastaju kroz kraće vremensko razdoblje veoma je izražena). • rasprostranjeni su širom svijeta (ubikvisti), što je u direktnoj svezi sa sposobnošću prilagođavanja različitim proizvodnim prilikama. • neki korovi proizvode sjeme jednake veličine i mase kao i kultivirane vrste koje zakorovljuju. (sjeme broćike-Galium aparine, masom i oblikom je veoma slično sjemeno pšenice. Stoga ih kombajn nije sposoban razdvojiti ni sistemom sita, a niti ventilacijom. Upravo, s pojavom kombajna, broćika se je jako proširila te je danas najnapasniji korov strnih žitarica). • mnogi se osim sjemenom mogu razmnažati i različitim vegetativnim organima (vriježe, rizomi, lukovice, stoloni i dr.). • vegetativni organi su im lomljivi te ih čupanjem ili motikom nije lako iskorijeniti. • podzemni vegetativni organi korova bogati su rezervom hranjiva te lakše odole bilo kojem stresu. • mnogi korovi imaju specijalni način širenja na druge prostore. • korijen i vegetativno organi korova prodiru duboko u tlo. (vegetativni organi osjaka-Cirsium arvense mogu doprijeti do pet a slaka-Convolvulus arvensis čak do deset metara dubine). 4• korovi su sposobni razviti rezistentnost na herbicide i tako otrpjeti njihov fitocidni učinak. (loboda–Chenopodium album, šćir–Amaranthus retroflexus “razvile su rezistentnost” na atrazin i neke druge triazinske herbicide). Štete od korova Prema izvješću UN-a (Ujedinjene nacije) više od dvije milijardi ljudi svijeta gladuje. Nikad u prošlosti nije zabilježen veći broj gladnih. Isti izvještaj navodi da će današnjih 6 milijardi ljudi kroz narednih 50 godina biti udvostručen. Stoga će proizvodnja hrane u razdoblju koje je pred nama, biti glavna zadaća čovječanstva. Nažalost i pored činjenice da za proizvodnju hrane čovjek rabi gotovo 2,5 milijuna tona pesticida, biljni nametnici (bolesti, štetnici i korovi) svake godine odnesu 40 i više posto potencijalno mogućeg priroda. Dugim riječima, i u slučaju kad provodimo sve najmodernije

mjere borbe protiv nametnika, prirod poljoprivrednih kultura u prosjeku je umanjen za 50 %. Da nesreća bude veća, u nerazvijenim zemljama svijeta, gdje hrane najviše nedostaje, gubitci priroda su veći od 50 % (vidi tablicu 1,2 i 3.) Korovi poljoprivrednim kulturama nanose velike direktne štete na način da im: • oduzimaju vodu • oduzimaju mineralna hranjiva • oduzimaju prostor nad i pod površinom tla • oduzimaju svjetlo. Korovi obično rastu brže od kulture, te troše veće količine vode. Tako je istraživanjima utvrđeno da kulturne vrste prosječno za izgradnju jednog grama suhe tvari utroše 2,42 g vode, dok korovi za istu količinu suhe tvari utroše oko 3,57 g. Ovo je vidljivo iz priložene tablice 1. Još je značajnije istaći da su korovi sposobniji od kulture prilagoditi se nepovoljnim uvjetima. Tako će u vrijeme suše, pri nedostatnim količinama vode u tlu, suša prije pogoditi kulturu, jer su korovi i u takvim uvjetima sposobniji usvojiti više vode. Tablica 1. Potreba pojedinih kultiviranih i korovnih biljnih vrsta za vodom Biljka potrebna voda* transpiracijski koeficijent Korovi : Šćir 3,3-3,8 261-305 Loboda 1,5-2,3 435-658 Vještičin korov 3,9 254 Tušt 3,5 288 Kulture : Proso 3,7-4,0 251-274 Sirak 3,5-3,7 268-285 Pšenica 1,8-2,5 403-550 Kukuruz 361 Soja 1,6 646 *= stvoreni grami suhe tvari na 1000 g utrošene vode 5 Jednako tako korovi oduzimaju kulturi velike količine hranjiva iz tla. Za izgradnju jednake količine suhe tvari korovi prosječno ne utroše više hranjiva od kulture (vidi tablicu 2.). Međutim, njihova štetnost ogleda se u činjenici da se korovi s kulturom nadmeću za ista hranjiva. Kako su obično kraće vegetacije, namire se prije kulture, te je time dovedu u podređen položaj. Tablica 2. Potrebna količina hranjiva (u kilogramima) za izgradnju jednake količina suhe tvari Biljna vrsta dušik fosfor pšenica 5,49 1,17 zob 4,86 1,71 ječam 8,28 2,61 loboda 7,47 1,53 ambrozija 6,57 1,35 šćir 5,04 1,35 tušt 3,01 0,76 gorčica 9,72 2,7 Tablica 3. prikazuje rezultate analizom utvrđenu količinu minerala u toni biljnog materijala kod dvije kulturne i jedne korovne vrste. I iz ovog primjera vidi se da loboda, nadmećući se s lucernom i ječmom odnosi znatne količine hranjiva.

Tablica 3. Sadržaj hranjiva u toni biljnog materijala ( u kg ) Hranjivo loboda lucerna slama ječma Dušik 10,5 9,6 2,4 Fosfor 1,5 4,92,2 1,0 Kalij 17,6 10,0 6,5 Koliko korovna vrsta šćir - Amaranthus retroflexus, odnosi hranjiva kulturi kukuruza, vidljivo je iz slijedećeg prikaza. Tablica 4. Usporedni prikaz sadržaja hranjiva nezakorovljenog kukuruza, kukuruza zakorovljenog šćirom i šćira bez prisustva kulture Vrsta N P2O5 K2O Ca Mg Nezakorovljen kukuruz 100 100 100 100 100 Kukuruz zakorovljen šćirom 58 63 46 67 77 Šćir bez kukuruza 102 80 124 275 234 Iz priloženog se vidi da kukuruz zakorovljen šćirom sadrži znatno manje količine minerala od nezakorovljenog. Također je vidljivo da je nezakorovljeni šćir, od pet analiziranih minerala, četiri sadržavao u većim količinama od nezakorovljenog kukuruza. Osim direktnog nadmetanja za minerale i vodu, korovi štete na način da zauzmu prostor nad i pod površinom tla. Sve to direktno utječe na prirod. U slučaju kad ne poduzimamo mjere borbe, gubici su ogromni. Ponekad prirod potpuno izostane. Tablica 5. prikazuje utjecaj korova na prirod nekih značajnijih kultura. 6Tablica 5. Usporedni prikaz priroda nekih zakorovljenih i nezakorovljenih poljoprivrednih kultura prinos t/ha Kultura plijevljeno zakorovljeno % povećanja u odnosu na zakorovljeno Kukuruz 5,1 0,53 862 Soja 1,51 0,48 140 Rajčica iz sjemena 5,1 1,5 240 Rajčica iz prijesadnica 9,2 5,5 67 Luk iz sjemena 10,8 0,44 2355 I u slučaju kad se provode sve propisane mjere borbe, korovi i druge štetočine još uvijek nanose štete poljoprivrednim kulturama. Gubici priroda od bolesti, štetnika i korova za četiri značajnije kulture u svijetu, Europi i u Hrvatskoj prikazane su u tablicama koje slijede. Tablica 6. Postotni gubici priroda važnijih kultura u svijetu (Oerke, 1994) gubici od Kultura bolesti štetnika korova ukupni gubici sa

mjerama zaštite ukupni gubici bez mjera zaštite Pšenica 13,3 9,3 13,1 35,7 51,9 Kukuruz 10,8 14,5 13,1 38,3 59,5 Krumpir 16,3 16,1 8,9 41,3 73,6 Soja 9,2 11,2 12,9 33,4 58,5 Tablica 7. Postotni gubici priroda važnijih kultura u Europi od nametnika (Oerke, 1994) gubici od Kultura bolesti štetnika korova ukupni gubici sa mjerama zaštite gubici bez mjera zaštite Pšenica 9,5 7,6 9,4 26,5 52,7 Kukuruz 6,4 9,1 9,3 24,8 51,9 Krumpir 12,7 15,9 7,0 34,8 75,6 Soja 5,0 5,3 10,0 20,2 45,2 Tablica 8. Postotni gubici priroda važnijih kultura u Hrvatskoj (Maceljski, 1995) gubici od Kultura bolesti štetnika korova ukupni gubici sa mjerama zaštite gubici bez mjera zaštite Pšenica 9 7 11 27 Kukuruz 6 12 8 36 Krumpir 30 8 6 44 Soja 12 6 10 28 Iz priloženog je vidljivo da štetočinje poljoprivrednim kulturama, ovisno o području uzgoja, prosječno smanjuju prirod između 25 i 45 %. Od rečenih gubitaka na štete koje uzrokuju korovi, otpada trećina. Osim direktnog utjecaja na prirod, korovi mogu : • umanjiti vrijednost proizvodu na način što se povećavaju troškovi čišćenja sjemena. 7• mogu izazvati trovanja stoke ili stočnih proizvoda. • kod ljudi izazivaju teške alergije, dermatitis i trovanja. • pojedine vrste (vilina kosica, vodnjača i sl.), parazitiraju neke kulturne biljke. • nanose štete na površinama koje nisu zasijane poljoprivrednim kulturama ( željezničke pruge, aerodromi, putovi, ceste, kanali i sl. ). • mirisom odvraćaju stoku te ih ona ispašom propušta. • mnogi su korovi domaćini ekonomski značajnim biljnim bolestima i štetnicima. Tako su crna pomoćnica-Solanum nigrum, loboda-Chenopodium album i šćir-Amaranthus retroflexus domaćini bolesti crna noga, opasnoj bolesti krumpira. Virusne bolesti na kulturu prenose mnogi korovi. Tako divlji sirak-Sorghum halepense prenosi viruse na kukuruz. Solanum nigrum prenosi mozaik virus krastavca na više kulturnih vrsta. Mnoge lisne uši prenose različite viruse s pojedinih korova na kulture.

Krumpirova zlatica također je prenositelj bolesti crna noga s korova Solanum nigrum na krumpir. Veliki je broj sličnih primjera poznat poljoprivrednoj praksi, no kao primjer naveli smo samo značajnije). 8Tablica Potencijalna i stvarna proizvodnja te štete od štetočinja u Hrvatskoj (prema višegodišnjem prosjeku proizvodnje i procjeni šteta) 1.210.000 t2.373.000 t1.250.000 t42.863 t42.375 t54.

433 t610.000 t1.133.000 t0%10%20%30%40%50%60%70%80%90%100%pšenica kukuruz šeć.repa ulj. repica suncokret soja djeteline livade ipašnjacistvarna proizvodnja bolesti štetnici korovi1.716.000 t 3.207.000 t 1.680.000 t 59.531 t 52.968 t 75.601 t 820.000 t 1.433. 000 t 9Podjela korova Od približno 350.000 biljnih vrsta koliko ih je rašireno širom svijeta, ekonomske značajnije štete čovječanstvu nanosi samo oko 250 korovnih vrsta. Ova konstatacija ne isključuje mogućnost da je u svijetu poznat i veći broj korovnih vrsta, no oni često imaju više lokalni značaj. Pogledamo li nadalje botaničku pripadnost navedenog broja korovnih vrsta doći ćemo do zapanjujuće spoznaje. Gotovo njih 70 % vuče podrijetlo iz samo 12 porodica. (vidi tablicu 6.) Tablica 9. Botanička pripadnost najznačajnijih korova u svijetu Porodica broj vrsta % Trave Poaceae 44 Šiljevi Cyperaceae 12

Glavočike Asteraceae 32 27 Dvornici Polygonaceae 8 Šćirevi Amaranhaceae 7 43 Krstašice Brassicaceae 7 Mahunarke Leguminaceae 6 Slakovi Convolvulaceae 5 Mlječike Euphorbiaceae 5 Lobode Chenopodiaceae 4 Sljezovi Malvaceae 4 Pomoćnice Solanaceae 3 68 47 ostalih <3 Čak što više, gotovo 50 % ekonomski značajnijih vrsta korova, potječe iz samo pet različitih biljnih porodica. Promatramo li nasuprot ovome popis najznačajnijih poljoprivrednih kultura, doći ćemo do veoma sličnih zapažanja. Od ukupnog broja biljnih vrsta, čovjek je za prehranu rabio oko 3000 vrsta. Danas, samo 100 vrsta ima globalni ili lokalni ekonomski značaj. Od spomenutog broja tek 12 vrsta iz pet različitih porodica (vidi tablicu) osigurava čovječanstvu veći dio energijom bogate hrane. Osam od dvanaest navedenih vrsta pripadaju porodici trava. Budući da čovjek širom svijeta uzgaja kulture iz porodice trava, a jedna od brojnih definicija korova kaže da je “korov stvorio čovjek”, odnosno da je “korov pratitelj kulture”, ne iznenađuje činjenica da su i najrašireniji i najnapasniji upravo korovi iz porodice trava. Čak što više, gotovo 50 % ekonomski značajnih korova potječe iz samo pet različitih biljnih porodica. Najveći broj korovnih vrsta podrijetlom su iz porodice trava. Tablica 10. Botanička pripadnost značajnijih poljoprivrednih kultura u svijetu Porodica kultura Trave Gramineae ječam, kukuruz, pšenica, proso, riža, sirak, zob, šećerna trska Pomoćnice Solanaceae krumpir Slakovi Convolvulaceae slatki krumpir Mlječike Euphorbiaceae kasava Mahunarke Leguminosae soja 10 Korove je moguće razvrstati (podijeliti) na više različitih načina. Najčešća iako praksi ne i najprihvatljivija podjela jest podjela po botaničkoj pripadnosti. Tom podjelom korove razvrstavamo u razrede, redove, porodice, rodove i vrste. Ovom prilikom navest ćemo botaničku podjelu po Horn-Vodakovoj klasifikaciji (vidi tablicu 11.). Praksi je ipak prihvatljivija jednostavnija ali i manje sustavna podjela. Upravo stoga američki znanstvenik Andersen smatra da korove treba razvrstati tako da se razvrstavanjem objedine oni korovi, sličnosti kojih su veće od njihovih razlika. S praktičnog stanovišta korove možemo razvrstati u kopnene, vodene, zelj

aste i drvenaste. Drugom podjelom možemo objediniti širokolisne (dvosupnice) i uskolisne (trave ili jednosupnice), drveće, grmlje, šiblje i paprati. U odnosu na životni ciklus, govorimo o jednogodišnjim, dvogodišnjim i višegodišnjim korovima. Jednogodišnji korovi zaključe životni ciklus unutar jedne sezone ili u periodu kraćem od godine dana. Pojedine vrste mogu ostvariti i po nekoliko generacija godišnje (vlasnjača-Poa annua, mišjakinja-Stellaria media). Ovisno o vremenu kretanja jednogodišnje vrste dijelimo na ljetne i zimske. Ljetne niču u proljeće ili u ljeto, a plodonose u ljeto ili u jesen. Zimske jednogodišnje niču u jesen ili rano u proljeće, a plodonose koncem proljeća ili u ljeto. Za sve jednogodišnje vrste karakteristično je da donose velike količine sjemena. Sjeme može preživjeti duži niz godina u poljskim uvjetima. Borba protiv jednogodišnjih korova prvenstveno se svodi na sprečavanje njihova osjemenjivanja, svim raspoloživim mjerama. Dvogodišnje korove vrste imaju životni ciklus duži od jedne, a kraći od dvije godine. U prvoj godini tvore vegetativne organe u tlu. Prezime u formi rozete. U drugoj godini plodonose. Razmnožavaju se isključivo sjemenom. Iz ove skupine nisu poznati ekonomski značajniji korovi. Divlja mrkva-Daucus carota i bodkasti osjak-Cirsium vulgare su poznatiji dvogodišnji korovi. Višegodišnji korovi ili trajnice mogu biti zeljasti, drvenasti, grmoliki. Osim sjemenom, razmnožavaju se i vegetativnim organima kao vriježama, lukovicama, gomoljima, vegetativnim pupoljcima, stolonima i sl. Veoma su agresivni. Teško ih je iskorijeniti. Rašireni su u svim poljoprivrednim kulturama. Značajnije vrste su pirika-Agropyron repens, divlji sirak-Sorghum halapense, slak-Convolvulus arvensis, osjak-Cirsium arvense i dr. S gledišta sezonske dinamike, korove dijelimo u proljetne, ljetne, jesenske, ozime, jare i sl. Korove kojima životni ciklus otpočne u jesen i završava naredne godine, nazivamo ozimim korovima. Pojednim vrstama teško je na ovaj način odrediti pripadnost, jer se javljaju u različitim godišnjim dobima. Tako se mišjakinja-Stellaria media može javiti kao ozimi korov ali i kao korov proljetnog i ljetnog aspekta. Stoga u grafikonu br. 2 prikazujemo sezonsku dinamiku kretanja nekih značajnih korova u klimatu Europe. Korovi se također mogu podijeliti u odnosu na kulturu koju zakorovljuju. Prema toj podjeli govorimo o: • korovima kultura gustog sklopa (žitarice, uljana repica, lucerna , ljekovito bilje i dr.) • okopavinski korovi, odnosno korovi širokorednih kultura (kukuruz, soja, suncokret, šećerna i stočna repa, duhan, povrtnice i dr.) • korovi višegodišnjih nasada (voćnjaci i vinogradi) 11• korovi nepoljoprivrenog zemljišta.

Korovi kultura gustog sklopa jesu Od jednogodišnjih širokolisnih vrsta kulture gustog sklopa zakorovljuju: mišjakinja - Stellaria media, broćika - Galium aparine, gorušica poljska - Sinapis arvensis, divlja rotkva - Raphanus raphanistrum, crvena mrtva kopriva - Lamium purpureum, potočnica - Myosotis arvensis, mak turičak- Papaver rhoeas, jarmen - Anthemis arvensis, kamilica - Matricaria chamomilla, dimnjača - Fumaria officinalis, čestoslavica perzijska - Veronica persica, čestoslavica bršljenolisna - Veronica hederifolia, ljubica - Viola arvensis, pastirska torbica - Capsela bursa-pastoris, žabnjak - Ranunculus arvensis i dr. Pojedine vrste navedenih korova sposobne su ponići već u jesen, dok druge niču samo u proljeće. Od višegodišnjih širokolisnih vrsta u usjevu mogu biti: slak - Convolvulus arvensis, osjak - Cirsium arvense, gavez - Symphytum officinale, grahorica - Vicia spp., svinjak - Sonchus arvensis i dr. Razvijaju se isključivo u proljeće iz gomolja, vriježa, stolona, rizoma ali i iz sjemena. Jednogodišnje trave koje zakorovljuju kulture gustog sklopa jesu: slakoperka - Apera spica-venti, mišji repak - Alopecurus myosuroides, vlasnjača - Poa annua, divlja zob - Avena fatua, ludovikova divlja zob - Avena ludoviciana i ljulj - Lolium spp. Svi navedeni korovi mogu ponići i tijekom jeseni, prezimiti u mlađem razvojnom stadiju i u proljeće nakon plodonošenja završiti vegetacijski ciklus. Od višegodišnjih trava najčešće je prisutna pirika - Agropyron repens i rjeđe višegodišnja vlasnjača-Poa trivialis. Korovi okopavina (kukuruz, soja, suncokret, šećerna i stočna repa, duhan povrtnice i dr.) Značajke korova širokorednih kultura jesu veoma jaka zakorovljenost jednogodišnjim mono i dikotiledonskim vrstama. Višegodišnje vrste također su prisutne iako u znatno manjem broju. Od jednogodišnjih širokolisnih korova najčešće su zastupljene vrste : loboda - Chenopodium album, loboda mnogosjemena - Chenopodium polyspermum, šćir - Amaranthus retroflexus, dvornik perzijski - Polygonum persicaria, dvornik povijajući - Polygonum convolvulus, crna pomoćnica - Solanum nigrum, kužnjak - Datura stramonium, limundžik - Ambrosia elatior, čičak - Xanthium strumarium, lipica teofrastova - Abutilon theoprasti, gorčica - Sinapis arvensis, sljezolika - Hibiscus trionum i dr. Rjeđe mogu biti zastupljene i gorušica - Sinapis arvensis, kamilica - Matricaria chamomilla, stršac - Stachys annua, čestoslavica perzijska - Veronica persica, poljska krika - Anagallis arvensis, Jednogodišnje trave zastupljene su znatno manjim brojem vrsta ali brojem jedinki i biljnom masom često nadmašuju sve rečene dvosupnice. Od trava najznačajnije su vrste : koštan -

Echinochloa crus-galli, muhar crvenkasti - Setaria glauca i zelenkasti – S. viridis, svračica - Digitaria sanguinalis, “proso” - Panicum milliaceum, proso vlasasto - P. capilare i dichotomiflorum od jednogodišnjih, te divlji sirak - Sorghum halepense, pirika - Agropyron repens i troskot - Cynodon dactylon od višegodišnjih. 12 Najčešći predstavnici višegodišnjih širokolisnih korova su : slak - Convolvulus arvensis, osjak - Cirsium arvense, štavelj - Rumex crispus, tupolisna kiselica - Rumex obtusifolius, gavez-Symphytum officinale. Od višegodišnjih trava najčešće su zastupljene vrste: pirika-Agropyron repens, divlji sirak-Sorghum halepense, troskot-Cynodon dactylon i dr. Korovi višegodišnjih nasada (voćnjaci i vinogradi) Bez obzira na način uzgoja višegodišnjih nasada, korovnu floru možemo podijeliti u tri skupine: 1. zimsko-proljetni korovi, 2. ljetni korovi i 3. kasno ljetni korovi, odnosno jesenski korovi vinograda. U skupinu zimsko-proljetnih ili ozimih korova spadaju korovi koji kreću u jesen odnosno pred zimu (najčešće iz sjemena). Prezime u mladom razvojnom stadiju (rozeta) a u proljeće se jače razviju i plodonose. To su: mišjakinja Stellaria media, crvena mrtva kopriva-Lamium purpureum, pastirska torbica-Capsella bursa-pastoris, čestoslavice-Veronica sp., gorčica-Sinapis arvensis, obični grbak-Roripa silvestris, jednogodišnja vlasnjača-Poa anua, ljulj-Lolium sp., kamilica-Matricaria chamomilla i dr. Za blagih zima često prekrivaju cijelu površinu tla, tvoreći tako sag koji spriječava eroziju. Kako višegodišnji nasadi u tom razdoblju u zimskom mirovanju, korovi joj u pravilu ne nanose nikakve štete. Prema životnom ciklusu ljetne korove dijelimo u: - jednogodišnje širokolisne (loboda-Chenopodium album, šćir-Amaranthus retroflexus, visoka hudoljetnica-Erigeron canadiensis, konica-Galinsoga parviflora, dvornici-Polygonum sp., kamilica-Matricaria chamomilla, kostriš-Senecio vulgaris, ostak, mišjakinja-Stellaria media, gorčica-Sinapis arvensis i dr.), - jednogodišnje uskolisne (koštan-Echinochloa grus-galli, muhari-Setaria sp., svračica-Digitaria sanguinalis, vlasnjača-Poa sp., ljulj-Lolium sp.), - višegodišnje širokolisne (osjak-Cirsium arvense, slak-Convolvulus arvensis, maslačak-Taraxacum officinale, štavelj-Rumex sp., gavez-Symphytum officinale., sedmolist-) i - višegodišnje uskolisne (pirika-Agropyron repens, troskot-Cynodon dactylon, divlji sirak-Sorghum halepense). Većina ljetnih korova značajni su kompetitori, pa ih treba pravovremeno suzbijati. Osobito velike štete nanose višegodišnje korovne vrste. Osim sjemenom razmnožavaju se i vegetativnim organima (vriježe stoloni, gomolji, rizomi, podanci). Kasno ljetni odnosno jesenski korovi : koncem ljeta pa do jeseni često se ponovo z

naju javiti u drugom poniku ljetne trave kao napr. koštan, muhar te širokolisne vrste štir, loboda, dvornici, hudoljetnica (Erigeron canadensis), slak, osjak, maslačak, troskot i pirika. Potreba suzbijanja ovog korovnog sezonskog aspekta ovisit će o vremenu berbe i o agrotehničkim zahvatima koji se u dotičnom nasadu provode. Korovi ne poljoprivrednog zemljišta (područja uz željezničke pruge, ceste, autoceste, industrijska dvorišta i dr.) 13 Na ne poljoprivrednom zemljištu znatno veći značaj imaju višegodišnji korovi odnosno drvenasti korovi. Od višegodišnjih uskolisnih korova najčešće se javljaju: troskot-Cynodon dactylon, pirika- Agropyron repens, pršljenasta rosulja-Agrostis stolonifera, ljuljevi-Lolium spp. Predstavnici višegodišnjih širokolisnih vrsta jesu: osjak-Cirsium arvense, slak-Convolvulus arvensis, štavelji-Rumex spp., divlja mrkva-Daucus carota, gavez-Symphytum officinale, preslica-Equisetum arvense, vrbolika-Solidago spp. Više je vrsta drvenastih korova koji se javljaju naročito uz željezničke pruge (vrbe-Salix spp., obična amorfa-Amorfa fruticosa, kupina-Rubus spp., divlja ruža-Rosa canina, joha i dr.) Na ne poljoprivrednom zemljištu mogu se javiti mnoge jednogodišnje uskolisne i širokolisne korovne vrste (navedene kod prethodnih kultura). One su ovdje od manjeg značaja i lakše se suzbijaju od gore navedenih korova.

14Tablica 11. Biološka klasifikacija korova (Horn-Vodak) A Jednogodišnje (anuelne) vrste a) Efemere mišjakinja-Stellaria media Razmnožavaju se isključivo generativno. Monokarpne b) Proljetne vrste: rane i kasne Chenopodium album B Dvogodišnje v. Daucus carota c) Zimske vrste broć-Galium aparine a) Podanci pirika-Agropyron repens I. Autotrofne korovne vrste (zelene) A Prevladava vegetat.razmnož. b) Korijenje konšćak-Rumex crispus c) Vriježe, pršljen. rosulja- Agrostis stolonifera d) Lukovice okruglasti luk – Allium rotundum Razmnožavaju se vegetativno i generativno. Polikarpne vrste a) Iz vretenastog korijena maslačak - Taraxacum officinale II Poluparaziti (zelene), imela- Viscum album B. Vegetativno razmnožavanje slabije izraženo b) Korjenski izbojci grbica - Cardaria draba Parazitira s nadzemnim organ. na biljci domaćinu vodnjača - Orobanche spp. a) Lukovice Ornitogalum umbellatum

III. Potpuni paraziti (bez zelenila) Parazitira podzemnim organ. na biljci domaćinu vilina kosa - Cuscuta spp. 15Tablica 2 daje orjentacijski prikaz kretanja korova u jesenskom odnosno proljetnom dijelu vegetacije. Iz prikazanog se vidi da određene korovne vrste u većem dijelu niču u jesen dok drugima za nicanje više odgovaraju proljetni klimatski uvjeti. Tablica 2. Odnos kretanja korova u ozimim i jarim žitaricama OZIMINA JARINA NAZIV KOROVA/ POSTOTAK NICANJA 90 80 70 60 50 40 30 20 10 10 20 30 40 50 60 70 80 90 Papaver rhoeas (mak turčinak) Lamium purpureum (mrtva kopriva) Veronica persica (čestoslavica) Centaurea cyanus (različak) Myosotis arvensis (potočnica) Galium aparine (broć) Stellaria media (mišjakinja) Matricaria chamomilla (kamilica) Anthemis arvensis (jarmen) Capsella bursa-pastoris(rusomača) Viola arvensis (ljubica) Galeopsis tetrahit (pjegava srba) Sinapis arvensis (gorušica) Raphanus raphanistrum(d. repica) Alopecurus myosuroides (mačji repak) Apera spica-venti( slakoperka) OZIMI KOROVI Po procjenama stručnjaka oko 250 korovnih vrsta nanosi ekonomski značajne štete poljoprivrednoj proizvodnji svijeta. Ovisno o tome za koga je podjela namijenjena, sve korovne vrste možemo razvrstati na više različitih načina. S agronomskog stanovišta odnosno s gledišta poljoprivrednih proizvođača smatramo da su značajne slijedeće podjele: podjela prema botaničkoj pripadnosti (razredi, redovi, porodice, rodovi i vrste) podjela s gledišta njihova staništa (kopneni, vodeni, zeljasti i drvenasti korovi) podjela prema trajanju životnog ciklusa (jednogodišnji, dvogodišnji i višegodišnji korovi) podjela u odnosu na oblik lista (dvosupnice ili širokolisni i jednosupnice ili u

skolisni korovi) podjela s gledišta kulture odnosno područja koje zakorovljuju: -korovi kultura gustog sklopa (žitarica, uljane repice, lucerne i sl.), -korovi okopavina (kukuruza, soje, repe, suncokreta i dr.), -korovi višegodišnjih nasada (voćnjaka i vinograda), te korovi nepoljoprivrednog zemljišta (pruge, industrijski objekti, ceste i sl.) 16 podjela s gledišta dinamike kretanja odnosno vremena nicanja (proljetni, ljetni i ozimi korovi) Posljednje dvije podjele usko su vezane uz naziv ovog članka, te će tekst koji slijedi opisati skupinu korova kultura gustog sklopa (uglavnom ozime kulture) odnosno skupinu ozimih korova. Podjela korova na proljetne, ljetne i ozime naravno obuhvaća čitav niz prijelaznih skupina kao što su proljetno-ljetni, ljetno-jesenski ili ozimo proljetni korovi. Ako se preciznije želi opisati vrijeme nicanja još im se dodaje i prefiks «rano» ili «kasno» (rano proljetni odnosno kasno proljetni korovi i sl.). Ovom prilikom zadržat ćemo se na ozimim odnosno ozimo-proljetnim korovima. Jedna od brojnih definicija koje nastoje definirati pojam korov kaže: «korov je pratitelj kulture». Ova definicija objašnjava pojam «korovi kultura gustog sklopa». Svi edafsko-klimatski činitelji koji pogoduju uzgoju kulture pogoduju i razvoju korova. Naime, rijetko kada će svima dobro poznata korovna vrsta Ambrosia artemisiifolia (limundžik, partizanka) nicati u pšenici (osim ako je pšenica vrlo rijetkog sklopa). Osobine ozimih korova Glavna značajka ozimih korova jest sposobnost da mogu ponići u jesen zajedno s kulturom i u istim uvjetima s njom prezimjeti. Prezime u mladom razvojnom stadiju, u formi rozete, i rano u proljeće nastavljaju s rastom i razvojem. Blage zime omogućuju im intenzivniji razvoj, te do proljeća mogu potpuno, poput tepiha prekriti površinu tla. Osim u jesen većina ozimih korova sposobna je ponići i rano u proljeće. Otuda i naziv ozimo-proljetni korovi. U kojem će roku većina ovih korova ponići, ovisi uglavnom o vremenu i načinu pripreme tla za sjetvu, roku sjetve i klimatskim prilikama (vlaga i temperatura) koje će vladati tijekom jeseni. Naime, ranija priprema tla i ranija sjetva omogućuju raniji ponik korova odnosno istovremeni ponik korova i kulture. Takovi korovi su značajni konkurenti kulturi u njezinom početnom razvoju. U to vrijeme osobito je izražen konkurentski odnos kulture i korova prema hranjivima, dok je borba za prostor, svijetlo i vodu izražena nešto kasnije. Većina ozimih korova biljke su manjeg habitusa pa se ne doimlju «opasnim». Međutim neke, iako niskog habitusa, vrlo su značajni potrošači dušika (Stellaria media). Zbog činjenice da su brojne, kako brojem vrsta tako i brojem jedinki koje se mogu javiti po jedinici površine, predstavljaju ozbiljnu opasnost za kulturu,

osobito ako poniknu već u jesen. Ako uslijedi nakon sjetve suho vrijeme smanjiti će broj poniklih korova iz plitkog površinskog sloja tla. Korove ponikle u jesenskom dijelu vegetacije vrlo je teško uspješno suzbiti u proljeće nakon prezimljenja. Sve ozime odnosno ozimo-proljetne korovne vrste pripadaju skupini jednogodišnjih korova (višegodišnji korovi su toploljubne biljke, te pripadaju skupini proljetno-ljetnih korova). S gledišta oblika i građe lista, većina vrsta iz ove skupine korova širokolisni su korovi, dok su značajnije uskolisne vrste u našem podneblju zastupljene s manjim brojem vrsta (Apera spica-venti- obična slakoperka i Alopecurus myosuroides- mačji repak). Osobito učestala i štetna je obična slakoperka. Uglavnom je prisutna na području Podravine, Požeško-slavonske, Brodsko-posavske županije te na području sjevero-zapadne Hrvatske. 17Već je rečeno da ozimi korovi, iako biljke manje izraženog habitusa, njihova prisutnost u većem broju po jedinici površine predstavlja opasnost za kulturu. Neke su od njih po svojim značajkama više štetne od drugih, stoga ćemo ih u daljnjem tekstu zasebno opisati. Galium aparine, u narodu ima više naziva kao što su broć, sapinjač, krpiguz i galium. Ova korovna vrsta smatra se jednom od najštetnijih u usjevu ozimih kultura. Zbog stabljike koja ima sposobnost penjanja i omotavanja oko stabljike kulture, čak i u manje brojnoj populaciji po jedinici površine predstavlja štetu kulturi. Smatra se da 20-30 biljaka po m2 može prepoloviti prinos ozime pšenice. Zbog činjenice da je sjeme galiuma po masi i obliku vrlo slično sjemenu pšenice, razlog je vrlo teškom odvajanju njegovog sjemena od sjemena kulture. Na taj način zaraženo sjeme pšenice širi sjeme galiuma na nove površine. U vrijeme žetve biljke galiuma još uvijek su zelene, oslone se na usjev i prekriju ga poput tepiha. Na taj način galium nanosi dvostruku štetu. Omotava se oko vitla kombajna (usporava rad) i zelenom svježom masom povećava vlagu požnjevenog zrna. Optimalna mu je temperatura za nicanje između 11-150 C, što je razlog da u povoljnim uvjetima većim dijelom niče u jesen (vidi tablicu 2). Prema svemu rečenom jasno je da vrstu galium treba spriječiti u razvoju svim raspoloživim mjerama i onemogućiti joj jaču proširenost u polju. Matricaria chamomilla (kamilica) i Anthemis arvensis (jarmen) s podjednakim dijelom niču u jesen i u rano proljeće. Proizvode velike količine sjemena koje je za razliku od sjemena galiuma sposobno zadržati u tlu klijavost duži niz godina. Ove dvije vrste jačeg su habitusa od drugih korova iz skupine o kojoj je riječ u ovom članku. Osim toga razlikuju se i po dužini vegetacije. Većina širokolisnih korova završi vegetaciju (odumru) prije zriobe kulture, dok su ove

dvije vrste u vrijeme žetve zelene (u fazi cvatnje ili kraj cvatnje). Već su prethodno, kod galiuma, spomenute poteškoće odnosno štete kojima takvo stanje rezultira Stellaria media (mišjakinja) je najučestalija širokolisna korovna vrsta u ovoj skupini. Smatra se da je veliki potrošač dušika te na taj način značajan kompetitor kulturi. Značajna osobina ove korovne biljke jest kratak period od nicanja do cvatnje odnosno donošenja sjemena koje je klijavo vrlo brzo nakon zriobe. Ova značajka joj omogućuje stvaranje više generacija godišnje (efemera) te je, iako niskog habitusa, vrlo značajan korov. Ovisno o habitusu može proizvesti 3000-15000 sjemenki po jednoj biljci. Iako se javlja tijekom cijele godine, osjetljiva je na sušu te je manje srećemo u okopavinama (osim u početku vegetacije). Zbog istog razloga u nešto većem dijelu niče u jesen i proljeće. Apera spica-venti (obična slakoperka) najučestalija je korovna trava koja se javlja u kulturama gustog sklopa. Uglavnom niče u jesen, prije ili istovremeno s kulturom. Ako je kultura posijana ranije, slakoperka će izbusati već u jesen. Ima vrlo visok koeficijent nabusavanja. U odnosu na jednogodišnje širokolisne korove, brže se razvija te stoga ranije konkurira kulturi. Na ovaj način značajan je korov u kulturi i kod manjeg broja jedinki po jedinici površine. Za sve trave karakteristično je da građom i izgledom sliče kulturi strnih žitarica (iz iste su porodice). Zbog rečenih sličnosti predstavlja poteškoću prilikom njihovog suzbijanja herbicidima (suzbijamo korov–travu u kulturi–travi). 18Ovom prilikom nije zasebno opisana svaka navedena korovna vrsta no to im ne umanjuje značaj. Naime, kako je već rečeno iako «male» one svojom brojnošću ili nekom drugom značajkom kao što je npr. velika potrošnja dušika («mala» Veronica hederifolia-bršljenasta čestoslavica) mogu ometati uspješan razvoj željene kulture. Neke korovne vrste svojim prisustvom mogu utjecati na kvalitetu ploda uzgajane kulture. Tako npr. korovne vrste Sinapis arvensis (gorušica) i Raphanus raphanistrum (divlja repica) mogu umanjiti kvalitet ulja ako zakorovljuju njivu pod uljanom repicom. Štete od ozimih korova doći će više do izražaja ako se u tehnologiji proizvodnje ne «poštuju» agrotehnički optimalni zahvati kao što je priprema tla, kvaliteta sjetve, uravnotežena ishrana i dr. Potrebno je znati da se u polju nikad neće pojaviti u ovom članku sve spomenute korovne vrste. Svako polje kroz duži niz godina na neki je način «uravnotežilo» svoju korovnu populaciju. Stoga je za potrebe suzbijanja korova osobito važno znati prepoznati 5-6 korovnih vrsta koje dominiraju na određenoj njivi i na temelju toga odrediti vrijeme i način borbe protiv tih korova. Da bismo olakšali prepoznavanje pojedinih korovnih vrsta ovaj članak daje slikovni pregled

istih u različitim fazama njihova razvoja. Prepoznavanje korova u polju u vrijeme njihove cvatnje nema puno koristi za suzbijanje jer do te faze razvoja korovi su već učinili nepovratnu štetu kulturi, odnosno oduzeli su joj hranjiva, vodu, prostor i svjetlo. Tablica koja slijedi daje pregled najučestalijih ozimih odnosno ozimo-proljetnih korovnih vrsta koje se javljaju u kulturama koje sijemo ranije ili kasnije u jesen (ozime žitarice, uljana repica, lucerna, sjemenske repe i dr.). Tablica 1 Najznačajnije ozimo-proljetne korovne vrste Narodni naziv latinski naziv broć, sapinjač Galium aparine mišjakinja Stellaria media jarmen Anthemis arvensis kamilica Matricaria chamomilla pastirska torbica, rusomača Capsella bursa-pastoris bršljenasta čestoslavica Veronica hederifolia perzijska čestoslavica Veronica persica divlji mak, mak turčinak Papaver rhoeas mrtva kopriva Lamium purpureum potočnica Myosotis arvensis maćuhica, poljska ljubica Viola arvensis različak Centaurea cyanus divlja repica Raphanus raphanistrum obična slakoperka Apera spica-venti mačji repak Alopecurus myosuroides 19NAŠI NAPASNI KOROVI Limunđik - Ambrosia artemisiifolia Korovna vrsta limunđik -Ambrosia artemisiifolia (AMBEL*) je biljka sjevernoameričkog podrijetla. Pripada podporodici Ambrosiaceae, porodici Compositiae. Većina vrsta roda Ambrosia također su američkog podrijetla. Tako Candolle (cit. Kovačević, 1964.) navodi da je 21 vrsta ovog roda sjevernoameričkog, a dvije južnoameričkog podrijetla. Payne 1970. (cit. Igrc i sur. 1982.), rod Ambrosia ubraja u tribus Ambrosiaceae, koji je intermediaran između tribusa Anthemidae i Heliantheae. Oko 31 vrsta udomaćena je u sjevernoj, a osam u južnoj Americi. U Europi su proširene tri vrste, a u Hrvatskoj jedino vrsta Ambrosia artemisiifolia. Prema Huthu (cit. Kovačević i Gorman, 1964.) limunđik je u Europu unijet 1863. godine. Na području bivše Jugoslavije prvi puta je zapažen koncem tridesetih godina kod Dervente. (Maly, 1940.), a u Hrvatskoj 1940. godine u sjemenu crvene djeteline podrijetlom iz Podravine (Kovačević, 1943.). Osim naziva limunđik (za kojega Šulek 1879. navodi da mu ga je posredstv

om kanonika M. Pavlovića poslao “presvetli biskup bosanski O. Vujičić, prijatelj biljarstva, koji je u Bosni sabrao množinu hrvatskih imena bilja koje iz ljekarušah, koje iz ustiju naroda”), još se rabe imena pelinasta ambrozija ili pelinasti limunđik. U Podravini ju još nazivaju i partizanka, a u bosanskom posavlju fazanuša. Maly je 1940. (cit. Moler 1964.), naveo da je zapažena već 1935. godine u selu Osojci kod Dervente na imanju izvjesnog seljaka Krausa, pa ju narod u tom kraju naziva i “krausova trava”. Najčešći engl. naziv jest: Common ragweed; fr.: Ambrosie a Feuille d’Armoisie; njem.: Beifuss-Ambrosie; rus.: ambrozija polinolisnataja. Podrijetlo latinskog naziva Zimdahl (1982.) dovodi u svezu s grčkim riječima : ambrosia= besmrtnost, hrana bogova; ambrotos = besmrtan, vječan, božanski; artemus= Artemida (Diana) kći Latone i Zeusa i lat. riječ folia (pl. folium)= list, nešto sastavljeno od više listova. Zimdahl nadalje navodi da su Dioskorid i Plinije riječ ambrosia dovodili u svezu s većim brojem biljaka prodornog miomirisa. Shodno tomu i sam smatra da ime ovom rodu nije bas sretno odabrano, jer mu predstavnici ne odišu mirisom , a niti bi ih bilo komu, a kamo li bogovima dao kao hranu. Također je i naziv vrste teško povezati s Artemidom, božicom lova, šume i bregova, jer vrsta Ambrosia artemisiifolia uglavnom zakorovljuje okopavinske kulture u polju, dok je u šumi uglavnom ne susrećemo. Limunđik je jednogodišnja biljka 20-90 (120) cm visine. Stabljika uspravno tupo četverouglasta, osuta dlakama ili glatka, u gornjem dijelu granata tako da tvori grm. Listovi najčešće nasuprotno poredani po stabljici. S gornje strane tamnije zeleni glatki, a s donje sivozeleni osuti dlakama , perasti s 2-3 režnja. Vrsta je podložna varijabilnosti koja se prvenstveno ogleda u stupnju pokrivenosti stabljike i listova dlačicama i broja režnjeva na listu. Terminalni * Kompjutorski kod američkog društva za proučavanje korova (WSSA) 20cvjetovi najčešće dvodomni, ponekad jednodomni. Glavice jednospolne. Muške glavice poluloptaste, na kratkim drškama, viseće, 4-5 mm široke, u gustim terminalnim cvastima. Ženske glavice smještene su u pazuhu gornjih listova ispod muških. Cvjetovi muških glavica svjetložuti, 10-15 u glavici s karakterističnim šiljastim režnjevima. Ženski cvjetovi pojedinačni, brojem manje zastupljeni. Plodnica zelena. Sjemenke žutosmeđe, dimenzija : duž. × šir. × deb. (ahenija) = (2,5 – 3,25) × (0,75 – 1,5) × ( 1- 2,75) mm. Kilogram sadrži 500.000 sjemenki. Limunđik je termofilna biljka i biljka dugog dana. Nicanje otpočinje sredinom travnja. Niče tijekom čitavog ljeta. Vegetacioni period traje 150-170 dana. Kovačević i Groman (1964.) razlikuju šest

razvojnih faza limunđika: 1. faza nicanja, od nicanja do razvoja prvih listova, traje 10-16 (5-7) dana. 2. faza razvoj stabljike 2.1 stvaranje prvog lišća, traje 15-20 dana 2.2 stvaranje stabljike, traje 20-30 dana 3. faza grananja stabljike, traje 40-50 dana 4. faza butonizacije, traje 14-25 dana 5. faza cvatnje, traje 30-40 dana 6. faza sazrijevanja sjemena, od oplodnje do kasno u jesen. Kod nekih vrsta doda Ambrosia (A. trifida i A. artemisiifolia) fotoperiodizam ima značajnu ulogu u odnosu na plodonošenje i rasprostranjenost. Tako prema Allard-u 1945. (cit. King 1966.) vrsta A. trifida (godine 1982. pronađena u Čki u Banatu (Koljađinski i Šajnović), zahtijeva duži dan od drugih predstavnika roda. Zbog toga se njihovo područje rasprostranjenosti proteže na sjever do 50° sjev. širine. Sjevernije nisu proširene zbog hladnih klimatskih prilika, te ih na sjeveru Europe i u Aziji ne susrećemo. Upravo južna Europa i Mediteran (izuzev područja s dugim, toplim i suhim ljetima, te humidnih suptropskih područja) pogodna su područja za širenje ovih dviju vrsta roda Ambrosia. Na području R. Hrvatske vrsta A. trifida još nije utvrđena, no glede iznijetoga a i zbog činjenice da poljoprivrednim kulturama šteti više od pelinastog limunđika, potrebno je poduzeti sve mjere da njezinu pojavu odgodimo što je moguće kasnije. Kao i druge korovne pridošlice, limunđik se zbog činjenice da iz njegove pradomovine sa sjemenom nisu unijeti i njegovi prirodni neprijatelji brzo proširio, tako da ga ubrajamo među najštetnije korove u Hrvatskoj (Ostojić i sur. 1883.). Pelinasti limunđik zakorovljuje sve okopavinske kulture a naročito : kukuruz, soju, suncokret, duhan, šečernu repu, krumpir, razne povrtnice. Javlja se uz puteve, kanale, željezničke pruge, po rubovima ekonomskih dvorišta. Više plodonosne biljke soliteri i one koje se razvijaju rubno na parceli (heliofilna i termofilna vrsta). Strnine zakorovljuje samo u slučaju rijetkog sklopa te na plješinama i vodoležajima. U području gdje je proširena, nakon žetve strnina ubrzo potpuno prekrije strnište, pa je ukoliko želimo spriječiti daljnje širenje sjemenom, potrebno obaviti višekratno prašenje površine. Danas je na područje R Hrvatske limunđik raširen gotovo posvuda. 21Ipak, u međurječju na prostoru između Save i Drave nanosi najveće štete. Posljednjih godina sve se više širi i uz obalu, tako da znatne štete nanosi na površinama PK Vrane, PPK Zadra, PIK Neretve i u Istri. U pojedinim zemljama uvršten je na listu karantenskih korova (SSSR, Bugarska, Rumunjska), dok se u mnogim zemljama svijeta smatra ekonomski veoma štetnim korovom. Osim agronomskog, pelinasti limunđik ima veoma velik medicinski značaj. Naime, vrste roda Ambrosia a naročito A. artemisiifolia i A. trifida, proizvode velike količine alerge

nog polena, koji kod osjetljivih ljudi izaziva peludnu groznicu. U područjima gdje su navedene vrste raširene, tijekom cvatnje za koju Kovačević i Groman 1964., tvrde da traje 30-40 dana, u atmosferi struje ogromne količine polena, koje ljudima nanose velike poteškoće. Tako King (1966.) navodi da se procjenjuje da vrste roda Ambrosia (naročito dvije rečene), godišnje proizvedu i milijun tona polena. Slična zapažanja navodi Volarić –Mršić (cit. Igrc i sur. 1982.), da vrsta A. artemisiifolia proizvodi velike količine alergenog polena u periodu 20. srpnja do 20. rujna , na području grada Zagreba, gdje se sa širenjem limunđika znatno povećao broj oboljelih osoba. Zbog navedenoga, mjere borbe protiv širenja limunđika, moraju se redovito provoditi. No danas, kad na pojedinim područjima tijekom ljeta i jeseni limunđik dominira u polju, veoma je teško pronaći djelotvorne mjere borbe protiv ovog korova. Mehaničke mjere uglavnom se rijetko provode . Tamo gdje se i pokušava suzbiti limunđik okopavanjem ili kultivacijom, polučuju se slabi učinci iz razloga što limunđik niče tijekom cijelog ljeta. Kako sjeme u poljskim uvjetima zadržava klijavost više godina (Igrc i sur. Navode i 39 godina) to je ovaj korov kad se jednom osjemeni teško iskorijeniti , naročito kad znademo da jedna biljka može proizvesti i do 150.000 sjemenki. Limunđik se je prema navodu mnogih autora (Kovačević i Gramon 1964., Moler 1964., Kovačević 1943.) u početku širio uglavnom prometom sjemena kulturnog bilja. Zbog toga je u proizvodnji čistog sjemena, a naročito sjemena djeteline i lucerne potrebno posvetiti naročitu pažnju. Budući da je limunđik unesen u Hrvatsku prije više od 50 godina i kako se još uvijek širi, postoje realni razlozi da se po analogiji i uspjesima koji su postignuti u drugim zemljama, s biološkim metodama suzbijanja neofita, ta metoda primjeni i u našoj zemlji, (Igrc i sur. 1982.). U tom smislu spomenuti autori već više od 10 godina proučavaju mogućnosti suzbijanja vrste A. artemisiifolia uz pomoć insekata. Ipak, najčešće se borba protiv ovog napasnog korova svodi na primjenu herbicida . Valja međutim istaći da se i tu postižu različiti rezultati. Ipak, danas raspolažemo s velikim brojem različitih prema poljoprivrednim kulturama selektivnim a prema limunđiku više ili manje djelotvornim herbicidima. Upravo zbog toga u priloženoj tablici navodimo relativnu osjetljivost vrste A. artemisiifolia na veći broj različitih herbicida. 1 Literatura • Igrc, J. i sur. (1984.): Mogućnosti biološkog suzbijanja limunđika (Ambrosia artemisiifolia L.) Drugi Kongres o korovima. Zbornik, str. 265-274, Osijek. • King, L. J. (1966.): Weeds of the World. Biology and Control, str. 536. Inerscience Pub., Inc. New York.

1 Tablice se nalaze u originalnom članku 22• Kovačević, J. (1943.): Prinos poznavanju sjemenske korovne flore u hrvatskom naturalnom sjemenu crvene djeteline (Ambrosia artemisiifolia L.). Poljodjelska znanstvena smotra 2. Zagreb. • Kovačević, J. (1948.): Die lokaliteten von Ambrosia artemisiifolia L. in Jugoslawien. Comptes rendus. Vol. 14, no. 2., Copehagen. • Kovačević, J. (1963.): Korov limunđik sve se više kod nas širi. Biljna zaštita, br. 6-7, str. 132-133, Zagreb. • Kovačević, J. i Groman , E. (1964.): Korov limunđik (Ambrosia artemisiifolia L.) u Jugoslaviji. Zaštita bilja, 77, XV, str. 81-85, Beograd. • Kovačević, J. (1976.): Korovi u poljoprivredi, str. 747, Zagreb. • Maly, L. (1940.): Natizen von Flora Bosnien and Hercegovina. Glasnik Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu. II (I-II), Sarajevo. • Ostojić, Z. i sur. (1983.): Najrašireniji korovi, u knjizi: Priručnik izvještajne i prognozne službe poljoprivrednih kultura, str. 652-659, Beograd. • Šulek, B. (1979.): Jugoslavenski imenik bilja. Str 564. Jug. akad. znan. i umjetnosti, Zagreb. • Zimdahl (1982.): Weeds and Words. The etymology of the Scientific Names od Weeds and Crops, str. 125; Iowa State University Press. Ames. Divlji sirak - Sorghum halepense (L.) Pers. Divlji sirak- Sorghum halepense (SORHA*) spada u porodicu trava- Poaceae, koja obuhvaća ekonomski najznačajnije kulture, ali i korovne vrste. Hrvatski nazivi još su: koštrava, koštan i kukuruzar; slov.: divlji sirek; mak.: koštan, broi, kajniš; engl.: Johnsongrass, Aleppo-grass, Cuba-grass; fran.: Sargho d’Alep, Herbe de Cuba; njem.: Wilde Mohrenhirse; tal.: cannarcchia; rus.: gumaj i džonsonova trava. Prema Mitich-u (1987.), godine 1805. Botaničar Christian Hendric Persoon, utemeljio je rod Sorghum koji je obuhvatio i vrstu halepense, do tad poznatu pod nazivnom Andropogon halepensis (Brot.), a koju je prethodno godine 1753. Linné opisao kao Holcus halepensis (L.). Prema Zimdahlu(1982.), etimologijski naziv vrste nije potpuno razjašnjen. Može se pretpostaviti da je naziv nastao kombinacijom latinskih riječi Syricus = Sirija, granum = zrno (sjemena), zrnce, žito i riječi surgum = proso, te grčkih riječi halepos = bodljikav, prekriven osjem i riječ halepensis, što doslovno znači iz mjesta Aleppo u Siriji. Naime, pretpostavlja se da je vrsta podrijetlom iz Aleppo-a, te otud i engleski i francuski naziv. Divlji sirak je trajna biljka. Razmnožava se sjemenom i vriježama odnosno rizomima. Korijen razgranat. Vriježe bijele boje mjestimično purpurnocrvene, promjera do 2 cm

, često duže od jednog metra. Masa korijena i rizoma može premašiti 3 tone po ha. Stabljika uspravna 50-200 (300) cm. Listovi lancetasti 30-60 (90) cm dugi, 1-2,5 cm široki, s jako izraženom središnjom žilom, na rubu nazubljeni, a na licu plojke dlakavi. Rukavci glatki, a jezičac dug do 5 mm, bijel, svijetlozelen i dlakav. Metlica piramidalna, rastresita 15-30 (40) cm duga, crvenkasta i dlakava. Prema Kingu (1966.), cvjetna metlica divljeg sirka sadrži oko 700 cvijetova od kojih je približno 50% dvospolnih, dok preostali posjeduju samo prašnike. Isti autor navodi da su proučavajući cvatnju divljeg sirka, japanci Yamada i Adachi (1954.) utvrdili da se najveći broj cvjetova (28%) otvara oko podneva, pa zatim u vremenu od 14-15 h (oko 15%). Najveći postotak dvospolnih * Kompjutorski kod Američkog društva za proučavanje korova (WSSA) 23cvjetova se otvara od trećeg do devetog dana od početka cvatnje. Gotovo svi cvjetovi otvore su u razdoblju 13-14 dana od početka cvatnje u metlici. Cvate od lipnja do rujna, a plodonosi u rujnu i listopadu. Sjeme ima ove prosječne dimenzije. D × Š × Db = (5-6)× (2-2,5) × 1,3 mm. Svježe ubrano sjeme zahtjeva 4-5 mj. mirovanja da bi bilo sposobno klijati. Sjeme koje je prošlo ovaj period naknadnog dozrijevanja klije dobro na svim temperaturama između 20-40°C. Bolju klijavost polučuje kod alternativnih temperatura unutar rečenog raspona. Tako je Weir (1960.) (cit. Andersen 1968.), utvrdio da nicanje najčešće uslijedi jedanaesti dan, a završi već nakon 14 dana, ako je tlo izloženo alternativnim temperaturama između 30-40°C. Pri nižim temperaturama (20-35°), nicanje je počelo nakon 14, a završilo nakon 28 dana. Utjecaj veličine rizoma na klijavost proučavao je Mc Worter (1963.). Rizomi dužine 2,5 cm i duži, sposobni su stvoriti novu biljku ako su odsječeni tako da obuhvaćaju barem jedan nodij. I suncu izloženi rizomi sposobni su stvoriti novu biljku ako izgube i 40% inicijalne težine. Tek u slučaju kad izgube 80% težine, rizomi gube klijavost (Andersen i dr. 1960.). Divlji sirak je veoma raširen korov u svim okopavinama. Naročito velike štete nanosi kukuruzu, soji, suncokretu, krumpiru i šečernoj repi. Značajne štete nanosi i voćnjacima i vinogradima. Do pojave visokodjelotvornih i selektivnih herbicida iz grupe ariloksifenoksialkanskih kiselina, suzbijanje divljeg sirka bilo je mukotrpno i dugotrajno. Općenito uzevši, klasične agromjere usmjerene na uništavanje rizoma, kao npr.: suho oranje, drljanje , izlaganje rizoma suncu, sjetva krmnih usjeva gustog sklopa, česta košnja i primjena djelotvornih herbicida mogu nakon nekoliko godina polučiti uspjeh. Divlji sirak je istočno mediteranski florni element. Raširen je gotovo širom svijeta. U Ameriku je unijet kao krmna kultura početkom 19. stoljeća. Danas se smatra najopasnijim

korovom na području SAD-a i većem broju zemalja svijeta (Holm i sur. 1977.). Divlji sirak raste veoma brzo, pa ukoliko se obavi košnja prije cvatnje, mogu se polučiti dvije ili više žetvi s velikim prirodom biljne mase. Dobro odolijeva suši. S prvim jesenskim mrazom smrzne stabljika. U područjima gdje uslijed jakih zima smrzne tlo desetak i više cm, često izmrznu i rizomi. Kao krmna kultura iskoristiva je samo ako se košnja obavi prije cvatnje. Kao i druge vrste roda Sorghum, divlji sirak zbog sadržaja cianida može izazvati trovanje životinja. Trovanja su češća u sušnim godinama, kad stoka konzumira uvele stabljike koje sadrže više cianida. Čim padnu kiše, smanjuje se sadržaj otrovnih tvari u biljci, pa krma postaje manje otrovnom(Mitich 1987.). Sijeno divljeg sirka je hranjivo i stoka ga rado jede, jednako kao što rado pasu mlade biljke. Ako se uzgaja kao krmna trava, divlji sirak zahtijeva povremenu kultivaciju jer mu prirod naglo opadne uslijed ispaše ili češće košnje. 24Kostrva - Echinochloa crus-galli (L.) P. Beauv. Kostrva - Echinochloa crus-galli, potječe iz Euroazije. Spada u porodicu trava. U pojedinim našim krajevima još se naziva obični koštan, proso brkato, korovsko proso, veliki muhar, kokonožac, konopljena trava i svrakanj. Prvotni latinski naziv Panicum crus-galli nadjeo joj je veliki švedski botaničar Linné, a izveden je iz latinske riječi paniceus = onaj koji sliči prosu, prosast, zatim riječ crus = krak, noga i riječi gallus = pijetao. I u drugim zemljama svijeta naziv najčešće ima isto značenje. Tako Englezi i Amerikanci uz uobičajeni naziv najčešće koriste i nazive Cock’s food, Chicken panicgrass. Cockspur grass. U Francuskoj se najčešće koriste nazivi Panic pied de coq i Ergot de coq. Njemački naziv ovom korovu jest Hühner-Hirse, ruski kurinoe proso, a u Italiji uz najčešći giavane, koriste se i nazivi Panico pie di gallo i Zampa di gallo. Kasnije je vjerojatno zbog velikog broja vrsta unutar roda Panicum, Palisot de Beauvois, kostrvu svrstao u rod Echinochloa, te od tada nosi ovaj naziv. Riječ je najvjerojatnije izvedena od lat. riječi echinos, koja potječe od grčke riječi echinos = jež, odnosno sve što je puno trnja i grčke riječi chloa = trava, ili mlada trava. Kostrva je jednogodišnji korov umjerenog i toplog klimata. Areal joj se proteže od 50° sjeverne do 40°južne geografske širine. Odgovaraju joj vlažna i topla staništa. Osobito voli ilovasto-pjeskovita hranivima bogata tla. Budući da za klijanje zahtijeva više temperature, u našem klimatu nicanje uslijedi sredinom travnja. Niče i plodonosi tijekom cijelog ljeta. Stabljika je snažna pri osnovi koljenčasta, crveno-ljubičasto obojena. Visinom doseže 15-60 (100) cm, iako u povoljnim uvjetima

može doseći i 150 cm. Koljence je obraslo svežnjevima dlačica. Listovi su naizmjenični, jako raširenih plojki, rubno valoviti, glatki, sa širokom bijelom ili crvenkastom trakom duž centralnog nerva. Uške i jezičac nema. Cvat je metlica sa prividnim klasovima dužine 6-20 cm, zelene ili ljubičaste boje. Cvjetovi su jednocvjetni. Pljevice s krutim dlačicama, obuvenac s dužim ili kraćim osjem. Cvate pod konac lipnja, u srpnju i kolovozu. Biljke ponikle pod konac ljeta (npr. U uljanoj repici) nižeg su habitusa. Sposobne su znatno skratiti vegetacijski ciklus i donijeti sjeme sposobno za reprodukciju prije jesenskih mrazeva. Jedna dobro razvijena (soliter) biljka može tijekom pune sezone proizvesti 750000-1 000.000 sjemenki. U sjeni kostrva razvije biljke slabijeg habitusa, slabije grana i manje plodonosi. Sjeme ima sljedeće dimenzije : dužina (3-3,5 mm) × širina (1,5-2 mm)× debljina (1-1,6 mm). Ovisno o fotoperiodizmu, sjeme može zadržati dormantnost od 0-48 mjeseci. U suhim uvjetima skladištenja sjeme zadržava visok postotak klijavosti i nakon 6-8 godina. Svježe ubrano sjeme ima nizak postotak klijavosti bez obzira kojim režimom se odvija. Pri temperaturi 20-30°C i pri alternativnom svjetlu starije sjeme niče odlično. U pokusima koje su proveli Dowson i Bruns utvrđeno je da sjeme sklopljeno u rujnu, nakon sjetve na dubinu od 0-5 cm u listopadu, u najvećem postotku niče sljedeće godine u travnju i svibnju. Samo mali broj sjemenki ponikao je kasnije tijekom ljeta i naredne godine. U poljskim uvjetima dormantnost sjemena ovisi o klimatskim prilikama. Ipak, čini se da sjeme staro 15 godina nije sposobno klijati. Pliće položeno sjeme niče brže, a najveći broj sjemenki niče s dubine 3-4 cm. Ptice rado jedu sjeme običnog koštana te značajno smanjuju potencijal zakorovljenosti. Neki varieteti kao npr. var. frumentaceae, 25uzgajani su u nekim područjima svijeta kao krušarica. Prema navodima Kvakana, kostrva ima veliku krmnu vrijednost. U mlađem stanju rado ju jedu mliječne krave. Sjeno od ove korovne vrste slabije je kvalitete. Postoje rezultati koji ukazuju na činjenicu da su analizom biljne mase kostrve utvrđene toksične količine nitrata, što je uz već rečeno doprinijelo tomu da se kao krma rijetko koristi. Kostrva je veoma dosadan korov. Kao termofilna i heliofilna biljka najčešće zakorovljuje jare kulture otvorena sklopa kao npr.: kukuruz , suncokret, soju, šečernu repu, krumpir, rižu, mnoge povrtnice, ali ju nalazimo i u vinogradima i u voćnjacima., te uz puteve, kanale i ribnjake. Često potpuno preraste rijetke i slabo razvijene kulture i mjesta stradala od vode. Na jako zakorovljenim površinama u stanju je iz tla odnijeti 60-80% dušika i velike količine drugih makroelemenata. Kostrva je domaćin mnogim virusnim bolestima riže i drugih kultura iz porodice trava. Domaćin je i parazitnoj cvjetnici Striga asiatica, koja u Africi i Aziji parazitira mnoge kul

ture- trave. Znatno utječe na prirod pojedinih okopavina. Posljednjih godina, zbog česte primjene translokacionih herbicida iz grupe derivata karbonske kiseline, kostrva se je na račun drugih korova znatno proširila . Iz istog razloga, svijetu su registrirani rezistentni biotipovi na triazinske herbicide. U našem podneblju kostrva je vodeći korov. Tako smo sumirajući rezultate pokusa provedenih tijekom 1969-1990. godine sa 56 lokacija u šečernoj repi utvrdili da je na 13 lokacija po broju jedinki bila vodeća vrsta. U tim pokusima je po zastupljenosti među pet dominantnih korova u istočnom dijelu bila zastupljena na 61,7%, a u zapadnom dijelu Hrvatske u 86,3% slučajeva, pa je po tome na oba navedena područja bila najučestaliji korov. Sličnu zakorovljenost možemo zamijetiti i u drugim kulturama, naročito u našoj vodećoj kulturi kukuruzu. Upravo bog toga, u svim navedenim kulturama uz druge mjere borbe , primjena djelotvornih herbicida još uvijek imam najveći značaj. Zbog toga u priloženoj tablici2 dajemo relativnu osjetljivost kostrve prema selektivnim herbicidima u većem broju značajnijih poljoprivrednih kultura. Priljepača turica - Galium aparine L. Priljepača turica- Galium aparine je euroazijsko-suboceanski florni element. Spada u porodicu Rubiaceae (broćevi). U pojedinim našim krajevima još se naziva: broćika, broćenica, broćica, mali broć, fatanica, hvatavac, korenica, korenika, mačak, lipavac, prilepača slipovka, sapinjača, pupčac, pupac, smolavac, smolinka, trica, turica, krpiguz. Latinski naziv Galium aparine L. po Zimdahl-u (1989.) potječe od grčkih riječi: galion= loša slama, gala= mlijeko (jer su u prošlosti neke vrste roda Galium rabljene za zgrušnjavanje mlijeka) i riječi apario= uzeti, prihvatiti, primiti ili posvojiti (stabljika sa bodljikama prihvaća - prianja uz odjeću). Slovenski naziv = plezajača lakata; mak.= lepavec; engl.= Cleavers; fran.= Gaillet gratteron; njem.= Klebkraut; rus.= podmarenik cepkij. Rod Galium obuhvaća oko 300 vrsta. U Hrvatskoj je rašireno 30 vrsta. Vrsta Galium aparine jednogodišnja je biljka. Stabljika četvrtasta, polegla ili puže, duljine 30-150 cm. Često se uspinje i 2 Tablica se nalazi u originalnom članku 26traži oslon. Listovi lancetasti, po 6-9 u pršljenu s malim bodljama na vrhu i kukasto čekinjastim dlakama. Cvjetovi bijeli ili zelenkasto bijeli, malobrojni na dugim stapkama te čine prirodne štitaste cvatove. Plodovi loptasti s gustim, kukasto čekinjastim dlakama. Sjemenarstvo: promjer 2,3-3,5 mm ili dužina × širina = 2,5 × 2,1 mm. Jedan kg sadrži 270-300.000 sjemenki.

Rasprostranjen je po cijeloj Europi i Aziji. U sjevernoj Americi uz obale i u Brit. Kolumbiji čini se da je otprije udomaćen, dok je u području uzgoja pšenice u Kanadi, unijet iz Europe sa sjemenom (Malik, N. and Vanden Born, W. H. 1984.). Rasprostranjen je po oranicama, pored puteva, živica, uz kuće, livadama i rubovima šuma. Čest je korov kultura gustog sklopa kao npr. pšenice, ječma, raži, zobi, uljane repice ali se javlja i u šečernoj repi, krumpiru, lucerni, djetelini, travama te u vinogradima i voćnjacima. U Engleskoj (Froud-Williams i dr. 1984.), te u Njemačkoj (Hanf 1983.), utvrdili su da veći broj sjemenki vrste G. aparine niče u jesen, a manji u proljeće. Röttele, 1980. (cit. Froud-Williams 1985.) je utvrdio da sjeme u tlu zadržava klijavost 1-3 godine. Froud-Williams (1985.) je utvrdio da u suhim uvjetima skladištenje nema razlike u periodu dormantnosti kod temperature 4,15 i 23°C. U klimatski uvjetima Engleske, u jesen zakopano sjeme u tlo miruje do proljeća. Između travnja i svibnja sjeme ponovo miruje a nicanje ponovo slijedi koncem ljeta i početkom jeseni. S tlom sjeme prenijeto iz polja u termostat, budi se nakon temperaturnog stresa od 23°C. Pri temperaturi ispod 4°C, ponovo prelazi u mirujuće stanje. Ueki i Shimizu (1967.) utvrdili su da je za prekid dormantnosti sjemena potrebna nešto viša temperatura (30°C). U odnosu na podrijetlo sjemena dormantnost je znatno različita. Tako sjeme uzeto u polju ima dužu dormantnost (oštećen perikarp). Nedozrelo sjeme gubi dormantnost ali niče u velikom postotku (Sjöstedt 1959.), cit. Andersen, 1968.). Isti autor navodi da godinu dana staro sjeme niče jednako dobro u mraku i pri svjetlu. Dnevno svjetlo svedeno na 20% kapaciteta znatno smanjuje postotak nicanja svježe ubranu i godinu dana starom sjemenu. Sjeme naklijavano u tlu nicalo je bolje od sjemena naklijavanog na filter papiru. Lauer, 1953. (cit. Andersen, 1968.) je utvrdio da sjeme na filter papiru bolje niče ako se prelije ekstraktom tla. S obzirom da je sjeme vrste Galium aparine relativno krupno, više autora je utvrdilo da je sposobno ponići s relativno velike dubine. Tako su Froud-Williams i dr. (1984.), utvrdili da je sjeme nicalo i sa 10 cm dubine, dok je optimalna dubina nicanja iznosila 5 cm. Tsuruuchi, 1971. (cit. Froud-Williams 1985.) je utvrdio da je u uvjetima Japana optimalna dubina nicanja iznosila 2,5 a max 6 cm. Nasuprot tomu, Lovato i Viggiani (1975.) su utvrdili da je u njihovim pokusima (Italija) optimalna dubina nicanja bila između 6-12 cm. Noda i sur. 1965. (cit. Froud-Williams (1985.) su utvrdili da je nicanje u polju u svezi sa klimom. Tako je npr. zakašnjelo nicanje uvijek u svezi sa visokom vlažnošću tla. U prilog tomu idu istraživanja Mullverstedta (1963.) koji iznosi da je za nicanje potreban visok postotak kisika u tlu. Zbog rečenog i u našem klimatu manji broj jedinki ove vrste niče u kasnijim rokovima sjetve ozimih žitarica. Utjecaj temperature na nicanje proučavali su razni autori. Tako je Froud-W

illiams (1985.) utvrdio da sjeme uzeto iz živice van parcele niče u širem temp. rasponu (5-20°C), s optimumom u 27rasponu 10-14°C. Sjeme uzeto u polju nicalo je u rasponu 9-12°C. Sjöstedt, 1959. (cit. Froud- Williams, 1985.) je utvrdio da temperatura iznad 20°C smanjuje nicanje svježe ubranom sjemenu. U njegovim pokusima optimalna temperatura za nicanje iznosila je 12-15°C. Nasuprot tomu Grime, 1981. (cit. Froud- Williams, 1985.), utvrdio je da se nicanje odvija pri temperaturnom rasponu 6-26°C. Svjetlo pospješuje nicanje u odnosu na tamu. No pri nižim temperaturama (10,4°C) uočen je inhibirajući učinak svjetlosti (Froud-Williams, 1985.) ustanovio je bolje nicanje u tami dok su Grime i sur. 1981. (cit. Froud-Williams, 1985.) utvrdili da razlike u nicanju pri svjetlosti (67%) i u tami (61%), nisu značajne. Općenito je utvrđeno da se priljepača brže razvija na vlažnijim i lakšim nego na težim tlima. Dobro se razvija na ilovasto- glinastim tlima. Hanf (1983.), navodi da je indikator hranivom bogatih ilovastih tala. Rana sjetva i reducirana obrada tla pospješuje zakorovljenost. Schverdtle, 1971. (cit. Froud- Williams, 1985.) je ustanovio da plitka obrada povećava zakorovljenost. Tako je 44% sjemenki niklo nakon plitko obrađenog, 29% nakon direktne sjetve, a neznatan postotak sjemenki niknuo je nakon duboke obrade tla. Paljenjem slame smanjuje se broj viabilnih sjemenki za 90%. Općenito korovna vrsta Galium aparine veoma je napasna i štetna vrsta. Naročito velike štete nanosi strnim žitaricama. Naime, zbog veličine, mase i oblika sjemena, teško ga je izdvojiti od sjemena žitarica pa pri kombajniranju završi u vreći sa sjemenom žitarica. Zbog toga se ovoj vrsti pri proizvodnji sjemena žitarica pridaje posebna važnosti. Utjecaj na prirod žitarica također je velik. Tako Peters, 1984. (cit. Froud- Williams, 1985.) navodi da već 25 jedinki vrste Galium aparine po m� smanjuje prinos za 30%, a 100 jedinki za 47%. Daljnjim povećanjem broja jedinki po jedinici površine ne povećava se znatno smanjenje prinosa, tako da 520 jedinki po m� smanjuje prinos za 52, a 2466 jedinki po m� za 57%. U pokusima koje je proveo Wilson 1984. (cit. Froud- Williams, 1985.) već 25 jedinki po m� umanjilo je prinos za 8,57-3,70 dt/ha. Upravo zbog potrebe suzbijanja ove napasne vrste u priloženoj tablici3 dajemo osjetljivost vrste Galium aparine na u pojedinim kulturama selektivne herbicide. Obična loboda – Chenopodium album L. Obična loboda – Chenopodium album (CHEAL*) spada u porodicu Chenopodietaceae koja obuhvaća

veći broj kulturnih ali i korovnih biljaka. Naziva se još i pepeljuga, jurčica bijela, jurčica prasnasta, kenopod, jurjevac i guščja noga. Naš poznati lingvista Skok navodi da je naziv loboda sveslavenskog i praslavenskog podrijetla. U slovenskim jezicima variraju oba o u e pa se u ruskom, češkom i bugarskom naziva lebeda. U hrvatskom kajkavskom naziva se lobuda. Autor dalje navodi da su od nas naziv posudili Mađari - loboda, Rumunji – loboda, i Arbanasi – lebote. Slovenci ju nazivaju bela metlika, ali i lobuda, 3 Tablica se nalazi u originalnom članku. * Kompjutorski kod Američkog društva za proučavanje korova (WSSA) 28lebeda i loboda. Makedonci koriste naziv pepelasta loboda, Englezi Goosfoot ili Lambsquartees, Francuzi Anserine Blanche ili Farineuse, a Nijemci Weisser Gähsefuss. Prema Zimdohl-u, Linné-ov latinski naziv Chenopodium album potječe od grčkih riječi chen = guska, podos = stopalo, noga i podion = nožica, i od latinske riječi album = bijeli. Naime, list obične lobode i nekih njenih srodnika, nalikuje stopalu gušćje noge. Kako je list s donje strane osut bjelkastim prahom, to je Linné kod odabira imena uočivši sličnost plojke lista sa stopalom gušćje noge odabrao upravo rečeni naziv. Loboda je jednogodišnja biljka. Razmnožava se pomoću sjemena. Razvija kratak razgranat korijen. Stabljika je uspravna, glatka, razgranjena, uzduž užljebljena, svijetlo zelena, mjestimično crvenkasta. Biljka visinom može doseći 1,5 m, no pod nepovoljnim klimatskim uvjetima manje razgrana i znatno je nižeg rasta. Listovi su jednostavno naizmjenično glatki, s donje strane osuti brašnastim prahom. Oblikom i veličinom često variraju od duguljasto jajastih do četverokutno ovalnih. Nejednako su nazubljeni, na razmjerno dugim peteljkama, najčešće dvaput duži nego širi. Cvjetovi sitni neugledni, zelenkaste boje obično smješteni u složenim cvatovima u prividnim štitovima ili metlicama. Razviju se vršno na bočnim granama ili u pazuhu vršnih listova. Cvijet se razvije od srpnja do rujna, a sjeme dozrijeva od kolovoza do mraza. Prosječno razvijena biljka donese 70.000 (3100-10000) sjemenki. Sjemenke su sjajne, smeđe ili crne boje. Biljke koje rastu u vrijeme produljene svjetlosti (duži dan) donesu veći postotak tamno obojenih dormantnih sjemenki. Smeđe obojene sjemenke češće se javljaju u uvjetima kratkog dana, krupnije su i sposobne su nicati odmah. Dimenzije sjemena su sljedeće: dužina (1-1,5 mm) × širina 0,7 mm × debljina 0,8 mm. Apsolutna težina iznosi 1,15 gr, a kilogram sadrži 870.000 sjemenki. U suhim uvjetima skladištenja sjeme zadržava klijavost 5 godina. Sjeme ukopano u tlo zadržava klijavost i do 26 godina (Madson, 1962. Cit. po Andersonu). Dormantnost tamno obojenih sjeme

nki moguće je prekinuti izlažući ga niskim temperaturama ili tretiranjem nitratima. Za nicanje treba mnogo topline pa se javlja kasnije u proljeće. Pretežno ju nalazimo na plodnim tlima bogatim hranivima, naročito kalijem. Dosadan je i veoma čest korov. Zakorovljuje mnoge povrtnice, ali se javlja i uz puteve, željezničke pruge i u ekonomskim dvorištima. Naročito često javlja se u šečernoj repi. Tako Stanković navodi da je u 76% slučajeva na repištima Vojvodine bila vodeći korov. Slična zapažanja iznosi Ostojić za repišta Hrvatske na kojima je loboda u 61,7% slučajeva bio vodeći dikotiledoski korov. U pojedinim područjima sjeverozapadne Hrvatske (Bjelovar, Virovitica, Varaždin) posljednjih godina na mnogim njivama u velikom broju javljaju se rezistentni biotipovi lobode na atrazin, što proizvođačima kukuruza stvara posebne poteškoće. Obična loboda vrlo je promjenjiva vrsta. Tako Alle (1929.) cit. po Mitich-u, navodi da se u Sjev. Americi javlja u 34 različite podvrste, varijeteta ili forme, koje se doduše međusobno neznatno razlikuju. Sočni i mladi, plavkastozeleni ili na površini brašnasti listovi lobode, ukusno su proljetno povrće, bogato vitaminima, a najradije se jedu prokuhani i priređeni kao špinat (Grlić). Neki američki autori smatraju lobodu ukusnijom i zdravijom od špinata. Uz visok sadržaj vitamina C, karotina, kalija i fosfora, loboda sadrži visok sadržaj oksalne kiseline koja spriječava resorpciju kalcija. I sjemenke 29lobode mljevene i izmješane sa pšeničnim brašnom, mogu poslužiti za jelo. Međutim po mišljenju drugih autora brašno lobode nije zdravo i može izazvati povraćanje i proljev. Neke od preko 20 vrsta roda Chenopodium zbog sadržaja nitrata su toksične ili potencijalno toksične. I obična loboda ponekad sadži nitrate u štetnim količinama, što uz već spomenuti sadržaj oksalne kiseline, može izazvati trovanje ovaca i svinja ako ju žderu često i u velikim količinama. Ako ju konzumiraju mliječne krave, može utjecati na kvalitet mlijeka. Ipak, loboda se smatra korisnom krmom za ovce i nemuzna goveda. Porodici lobodnjača uz običnu lobodu pripadaju i neke značajne povrtnice (špinat, blitva, cikla) i industrijska biljka šečerna repa. Stoga ove vrste imaju i neke zajedničke štetnike i bolesti, koji s lobode kao korova prelaze na kultivirane jedinke. Od štetnika to su: Peonia hyosciami, Cassida nebulosa, Aphis rumicis, Microsetia seguitella, neke nematode rodova Heterodera, Meloidogyne i dr.. Od bolesti najčešće se javlja pepelnica špinata Peronospora variabilis i Cercospora dubia. U tablici 1 i 24 prikazana je relativna osjetljivost obične lobode na najčešće korištene herbicide u značajnim poljoprivrednim kulturama. REZISTENTNOST KOROVA NA HERBICIDE

Zvonimir Flegar i Zvonimir Ostojić IZVOD Rezistentnost korova na herbicide postaje jedan od glavnih nedostataka kemijske metode zaštite bilja. Ovaj pregledni rad nastoji objediniti svu kompleksnost ove problematike. Razmjere rezistentnosti ilustriraju podaci o broju rezistentnih korovnih vrsta i njihovoj geografskoj raširenosti u svijetu od prve potvrde rezistentnosti na triazine 1970. godine. Pomoću primjera objašnjavaju se promjene u populaciji korova nakon primjene herbicida koje dovode do rezistentnosti, kao i različiti mehanizmi kojima se biljke odupiru fitotoksičnom djelovanju herbicida. Sve mjere koje se mogu poduzeti nakon pojave rezistentnosti neće zaustaviti razvoj rezistentnosti ali će znatno pomoći u usporavanju širenja. Ukratko se ocjenjuje stanje u Hrvatskoj i predlažu neophodne mjere. UVOD Rezistentnost korova na herbicide, kao pojava da dotad djelotvorni herbicidi na neku korovnu vrstu više ne djeluju, postaje u praksi jedan od glavnih nedostataka kemijske metode suzbijanja korova. Razmjere rezistentnosti ilustriraju podaci o porastu broja biotipova kao i površina na kojima su prošireni u pojedinim desetogodišnjim razdobljima od prve potvrde rezistentnosti 1970. god. Prvi izostanak herbicidnog učinka na korovnu vrstu Senecio vulgaris opažen je 1968. god. u rasadniku u kojem su simazin i atrazin rabljeni 1-2 puta godišnje 1958. god. Ryan (1970) je prikupio sjeme navedene korovne vrste iz rasadnika i sjeme sa površina na kojima nikad nisu bili rabljeni triazinski herbicidi. U pokusima u stakleniku utvrdio je da biljke vrste Senecio vulgaris dobivene iz sjemena iz rasadnika gdje su primjenjivani triazini, prežive količinu od 17,29 kg/ha atrazina. Istovremeno su biljke iste vrste, uzgojene iz sjemena sa površina na kojima ovi herbicidi nisu korišteni, bile potpuno suzbijene sa 2,24 kg/ha atrazina i 1,2 kg/ha simazina. 4 Tablice se nalaze u originalnom članku 30 Od ove prve potvrde rezistentnosti 1970. god. do 1981. god., na triazine je razvilo rezistentnost 30 korovskih vrsta iz 18 rodova. Ti korovi bili su rašireni u 40 država USA, 8 provincija Kanade i 18 država Europe (SIFAP Buletin, 1990, Holt i Le Baron, 1990). Procjenjuje se da je u tom desetogodišnjem razdoblju do 1990. god., broj rezistentnih biotipova povećan 3 puta a površine na kojima se javljaju 10 puta. zabrinutost naročito izaziva višestruka ili «kros» rezistentnost biotipova na razne grupe herbicida, jer se smatra da će njihovo suzbijanje biti znatno teže. Kao primjer navodimo rezultate Polosa i Mikulasa (1987), koji su utvrdili da na parakvat rezistentne biotipove vrste Conyza canadensis bile rezistentne i na atrazin, iako ova 2 herbicida imaju potpuno različita

mjesta djelovanja. Još je drastičniji primjer u kojem korovska vrsta Alopecurus myosuroides rezistentna na klortoluron pokazala različite stupnjeve rezistentnosti na izoproturon, metabenztiazuron, pendimetalin, terbutrin, diklofop metil i klorsulfuron (Moss, 1987, 1990). Ovaj primjer ne navodimo zbog velike raširenosti ove pojave, već zato jer ukazuje da i u budućnosti možemo očekivati ovakve slučajeve i sa drugim herbicidima, pa se ozbiljno postavlja pitanje kako sa izmjenom herbicida nadvladati rezistentnost. POJAVA REZISTENTNOSTI – NAČIN NASTANKA I RAZVVOJ U prilogu 1. dat je prikaz promjena koje se događaju u nekoj populaciji korova prije i nakon primjene herbicida. Nastojat ćemo na primjerima što jednostavnije objasniti promjene koje mi vidimo kao pojavu rezistentnosti neke korovske vrste na jedan ili više herbicida. Svaku populaciju korova na kojoj nisu primjenjivani herbicidi karakterizira široka genotipska različitost i velika polimorfnost. Što to konkretno znači, pokazuje primjer nekoliko populacija Chenopodium album iz različitih izvora (Al Mouemar i Gasquez, 1983, Darmency i Gasquez, 1990). Neke su populacije bile skupljene u privatnim vrtovima koji nisu nikad tretirani herbicidima, a ostale su skupljene sa polja pod različitim herbicidnim tretmanima. Vrtne populacije pokazale su veliku varijabilnost (više od 28 fenotipova na 100 biljaka). Populacija iz polja hmelja imala je 12 fenotipova, dok je samo 1 fenotip preostao u populaciji rezistentnoj na triazine u polju kukuruza. Bez primjene herbicida u prirodi je prisutna selekcija biotipova iste vrste. Brojna ispitivanja pokazala su da su rezistentni biotipovi po značajkama rastenja i razvoja slabiji i u inferiornom položaju u odnosu na osjetljive biotipove. Primjenom herbicida na do tada ne tretiranim površinama populacije korova pokazuju različite reakcije. Bez obzira kako da je herbicid djelotvoran, jednokratnom primjenom nikad ne suzbijemo sve biljke, već uvijek ostaju određene biljke iste vrste ne suzbijene. Biljke mogu izbjeći herbicidnom učinku slučajno zbog uvjeta okoline (oborine, tlo, humus, glina), ili zato što posjeduju mehanizme pomoću kojih mogu spriječiti ili smanjiti fitotoksično djelovanje herbicida. Do određenog stupnja zakorovljenosti rezistentnim biotipovima neke korovske vrste, čovjek ne sumnja da je svojim pristupom stvorio novi problem. Izvjesnu zakorovljenost nekom korovnom vrstom, najčešće pokušava opravdati nepovoljnim klimatskim prilikama prije i nakon primjene herbicida. Slijedećih godina, broj rezistentnih biotipova stalno se uvećava. Kad odnos rezistentnih u odnosu na osjetljive biotipove dosegne 30 : 70 %, odnosno kad herbicid poluči 70% učinak na 31dotičnu vrstu, očito je došlo do rezistentnosti. Slijedeće godine na dotičnoj parceli znatno su brojniji

rezistentni biotipovi rečene korovne vrste (Gresssel i Segel, 1982), te dotični herbicid s gledišta prakse ne zadovoljava. Herbicidnu aktivnost biljke mogu izbjeći uslijed morfoloških razlika (debljina kutikule, prisustvo dlaka, uski listovi, dubina korijena), razlika u detoksifikaciji herbicida prije nego oni dostignu cilj tako da više nisu djelotvorni i razlika koje su nastale zbog mutacija koje su se dogodile na mjestu djelovanja herbicida (Sexsmith, 1964, Gasquez i Darmency, 1991). Navedeni su primjeri za svaki od navedenih slučajeva. De Ganaro i Weller (1984), istraživali su morfološke i fiziološke karakteristike vrste Convolvulus arvensis i povezanost tih razlika sa reakcijom na glifosat. Svi biotipovi pokazali su posebnu reakciju, iako i manje osjetljivi biotipovi ne mogu preživjeti visoke količine herbicida. Istraživanja nasljeđivanja pokazala su da rezistentnost na glifosat u populaciji može biti povećana kod ponovljenih prskanja glifosatom. Detoksifikacija može biti povezana sa jednim ili više enzima. Rezistentnost vrste Abutilon theophrasti na atrazin uzrokovana je 3-4 puta većom količinom enzima glutation –S – transferaze (Gronwald i sur., 1989, cit. Gasquez i Darmency, 1991). Te karakteristike nasljeđuju se samo s jednim dominantnim genom. U većini slučajeva uključeno je više enzima. Korovska vrsta Alopecurus myosuroides postala je rezistentnom na klortoluron za oko 10 godina primjene. Ustanovljeno je da rezistentne biljke pokazuju veću aktivnost grupe enzima monooksigenaze koja detoksificira herbicid (Kemp i sur., 1990, cit. Gasquez i Darmency, 1991). Rezistentne populacije sastoje se od biljaka rangirani od osjetljivih na manje od 1000 g a.t. na ha do biljaka koje prežive više od 17000 g a.t. na ha. Potomci preživjelih biljaka nakon tretiranja u polju daju i osjetljive i rezistentne biljke u vrlo različitim odnosima od jedne majke do druge. Kod vrste Eleusine indica pokazalo se je da je mjesto djelovanja trifluralina (β-tu�ulin) mutiralo (Vaughn i sur., 1990). Ta nova molekula nema afinitet prema her�icidu što daje visok stupanja rezistentnosti. Na sreću, rezistentne biljke rastu vrlo sporo, po rečenom autoru vjerojatno zato jer mutacije djeluju na diobu stanica. Zbog velikih posljedica tih mutacija i ograničene površine na kojoj se trifluralin redovito koristi kao jedini herbicid, te rezistentne biljke nisu značajno proširene. Rezistentnost na klorsulfuron pojavila se nakon 4 godine primjene u ozimim žitaricama u vrsta Stellaria media, Kochia scoparia, Salsola iberica, Lactuca seriola. Ta rezistentnost uzrokovana je mutacijom gena za enzim acetolaktat sintazu koji se prenosi samo jednim dominantnim genom (Mallory i sur., 1990a, 1990b). Rezistentne vrste su i dalje u stalnom stvaranju genetske varijabilnosti, uključujući tu i reakcije na herbicide, tako da ćemo i dalje kontinuirano otkrivati nove probleme. Ka

o i kod svih živih organizama koji su izloženi nepovoljnim utjecajima, među koje ubrajamo i herbicide, sva genetska i biokemijska aktivnost biljke usmjerena je na neutraliziranje fitotoksičnih efekata primijenjenih herbicida. Što znači da sadašnji herbicidi ni u kom slučaju nisu konačna rješenja. U postojećim populacijama korova ima dovoljno mogućnosti za izmjenu već postojećih gena u nove otporne 32genotipske kombinacije, a postoji mogućnost stvaranja i novih alelnih kombinacija mutacijama koje mogu dati rezistentne fenotipove. Navodimo primjer koji potvrđuje da je i u unutar rezistentnih biotipova, prisutna genetska heterogenost. Na rezistentne populacije vrste Solanum nigrum ne djeluje 6 kg/ha a.t. atrazina, ali na veće količine atrazina neke populacije pokazuju različite reakcije (Zanin i sur., 1981, cit. Gasquez i Darmency, 1991). Određene populacije bile su potpuno suzbijene sa 32 kg/ha a.t., a druge su i kod primjene tih količina imale još uvijek 70% preživjelih biljaka. IZVORI KOMPETITIVNIH PREDNOSTI OSJETLJIVIH BIOTIPOVA Postavlja se pitanje zašto nema promjene u dominantnosti od strane rezistentnih biotipova u normalnim uvjetima bez primjene herbicida, odnosno zašto rezistentne biljke čine značajno manji udio u populaciji u odnosu na osjetljive biljke. Provedena su brojna ispitivanja sa ciljem da se utvrde izvori kompetitivnih prednosti osjetljivih biotipova. Radosevich i Holt (1983) mjerili su parametre rasta i razvoja u životnom ciklusu rezistentnih i osjetljivih biotipova korovne vrste Senecio vulgaris koji su rasli u uvjetima bez konkurencije. Osjetljive biljke imale su signifantno veće vrijednosti visine, broja listova i ukupne produkcije suhe tvari kod svih rokova nakon sjetve (Prilog 2). U istraživanjima Holta i Radosevicha (1982), R i S biotipovi vrsta Senecio vulgaris i Amaranthus retroflexus sijani su zajedno u konstantnoj gustoći ali u različitim odnosima. Osjetljive biljke obje vrste imale su znatno veću produkciju suhe tvari i sjemena od rezistentnih. Ta produkcija bila je uvijek veća od odnosa prisutnih osjetljivih biljaka. Holt i sur. (1981), uspoređivali su performance fotosinteze oba biotipa vrste Senecio vulgaris da bi objasnili biološku bazu za ove razlike. Osjetljivi biotipovi kod sličnih uvjeta osvjetljenja, opskrbe vodom, temperature, koncentracije CO2 i razvoja listova imali su značajno veći fotosintetski kapacitet i veće količine neto fotosinteze. Barnwell i Cobb (1989), utvrdili su da su rezistentne biljke vrste Stellaria media na mekoprop slabijeg vigora od osjetljivih populacija. Osjetljive populacije počele su cvatnju 8 dana ranije a dozrijevanje sjemena bilo je dovršeno 14 dana ranije nego kod rezistentnih. U poljskim uvjetima u kojima je kompeticija faktor, frekvencija rezistentnih biotipova bit će potiskivana od strane osjetljivih. To objašnjava zašto nema promjene u dom

inantnosti od strane rezistentnih biotipova bez aplikacije herbicida. Prednosti rezistentnih biotipova dolaze do izražaja samo na tretiranim poljima na kojima su preostali samo rezistentni biotipovi u populaciji jer su osjetljive uklonili herbicidi. MJERE ZA SPREČAVANJE POJAVE I ŠIRENJA REZISTENTNOSTI U Prilogu 3. sažeto su prikazane mjere koje bi trebalo poduzeti kada se kod izostanka djelovanja sumnja ili je potvrđena rezistentnost (Parochetti i sur., 1982, Gressel i Segel, 1982 i 1990, Watson i sur., 1987). Posebno je važno ako je to po prvi puta zapažena rezistentnost neke vrste na određenom području. Bilo bi važno odrediti površinu na kojoj je rezistentna vrsta distribuirana i tu početnu malu raširenost, ako je moguće, lokalizirati na jednom polju. U tom smislu poduzima se više mjera 33pod zajedničkim imenom karantena, a cilj je spriječiti rezistentne korove da se osjemene i šire sjemenom na nova područja. Te karantenske mjere uključuju: čišćenje strojeva od zaostalog sjemena, sprečavanje širenja sjemena silažom, stajskim gnojivom ili sjemenom usjeva, pravovremena obrada kojom se rezistentno sjeme unese u tlo kako bi se spriječilo širenje sjemena putem divljači, vjetra i vode, primjena herbicida ili obrade nakon nicanja rezistentnih korova kako bi se spriječilo osjemenjivanje. Zamjena herbicida koji su do sada korišteni sa onima koji imaju drugi način djelovanja, slijedeća je mjera koja neće zaustaviti razvoj rezistentnosti, ali će znatno pomoći u usporavanju širenja. Praktična je procjena da će jednogodišnji prestanak primjene nekog herbicida odgoditi pojavu rezistentnosti na taj herbicid za 1 godinu. Npr. ako 20 godina ponovljene primjene dovedu do rezistentnosti u polju na dati herbicid, potrebno je 60 godina da se postigne rezistentnost ako je herbicid primijenjen svake treće godine. Upotreba kombinacija herbicida obično je prva mjera koja se poduzima, a za izbor herbicida vrijede isti principi kao i kod zamjene. Promjena usjeva može znatno reducirati kompeticiju rezistentnih korova i to iz više razloga. Novi usjev, koji sam može biti bolji kompetitor, raste i dozrijeva u različitim sezonama, i na taj način prekida ciklus rezistentnih korova. Novi usjev zahtijeva i izbor herbicida drugačijeg načina djelovanja koji se koriste u drugo doba godine, što također sprečava osjemenjivanje i prekida ciklus rezistentnih korova. Sve gore navedene mjere mogu biti upotpunjene i s ne kemijskim metodama uzgoja. Kod toga se prvenstveno misli na mjere obrade u različito doba godine. Postoje razmišljanja da se stimulatorima klijanja izazove jednoliko nicanje sjemena rezistentnih korova, kako bi se jednim tretmanom herbicidima ili obradom spriječilo njihovo osjemenjivanje.

U Prilogu 4. kao dopunu predloženim mjerama, dajemo pregled nepoželjnih svojstava herbicida koja doprinose bržoj rezistentnosti. Rezistentnost se može očekivati prvo kod herbicida jedinstvenog načina djelovanja, širokog spektra i visokog stupnja djelotvornosti, izraženog rezidualnog djelovanja, kao i kod herbicida koji se višekratno primjenjuju u toku jedne sezone ili se često primjenjuju unutar nekoliko sezona bez kultivacije i plodoreda (Le Baron i Mc Farland, 1988). Da bi se spriječila ili odgodila pojava rezistentnosti i pomoglo usjevu, najbolje je suzbiti korov do tog stupnja kod kojeg se željena biljka može natjecati sa korovom prirodnom konkurencijom (Gressel i Segel, 1982). RAZLOZI ZA RELATIVNO SPORIJE ŠIRENJE REZISTENTNOSTI KOD KOROVA U biologiji korova kao i u normalnoj agronomskoj praksi ima niz specifičnosti kojima možemo zahvaliti relativno sporije širenje rezistentnosti korova na herbicide u odnosu na širenje rezistentnosti kod biljnih bolesti i štetnika (Gressel i Segel, 1982). Većina korova zahtijeva za reprodukciju punu sezonu rasta i imaju samo 1 ciklus godišnje (Prilog 5.). Korovi nisu slobodno pokretni a vrlo često, kao npr. kod triazina, rezistentnost se nasljeđuje majčinski pa se ne širi polenom. Plodored, obrada i primjena različitih herbicida, dakle mjere koje se redovito koriste u praksi, sprečavaju razvoj i širenje rezistentnosti. Rezistentni korovi nalaze se 34zajedno i u konkurenciji s biljkama iz ogromne banke sjemena u tlu i to normalno osjetljivih biljaka. Kao što je već navedeno, rezistentni korovi su slabiji kompetitori u odnosu na osjetljive biotipove iste vrste. KARAKTERISTIKE REZISTENTNOSTI NA TRIAZINE S obzirom na značaj u svijetu i kod nas, izdvojili smo neke karakteristike rezistentnosti na triazine (Gressel i Segel, 1982), jer nam one mogu pomoći u lakšem razumijevanju problema (Prilog 6.). Sve vrste korova kod kojih se razvila rezistentnost bile su vrlo osjetljive na triazine i do pojave rezistentnosti bilo ih je veoma lako suzbiti s malim količinama herbicida. Kada se jednom rezistentnost razvila ona je općenito apsolutna, pa se djelotvornost ne postiže ni s ekstremno velikim količinama herbicida. Rezistentni biotipovi pokazuju kros-rezistentnost na sve triazinske herbicide. Također, postoji određeni stupanj povezanosti rezistentnosti na triazine s rezistentnošću na asimetrične triazinone (triazinoni), ureate i dr. Rezistentni biotipovi su jače osjetljivi na herbicide koji imaju drugi način djelovanja i lakše ih je suzbiti nego osjetljive biotipove. Za rezistentnost korova na triazine, vrijede i opći principi rezistentnosti. Rezistentnost se razvila na površinama na kojima su triazini korišteni uzastopno nekoliko godina bez ili sa minimalnom obradom. Kad se jednom rezistentne biljke razviju i osjemene na nekoj površini, praktički više nikada ne

možemo iskorijeniti izvore rezistnosti. OCJENA STANJA U HRVATSKOJ I PRIJEDLOG MJERA Prvu potvrdu rezistentnosti korova na herbicide utvrdili su stručnjaci Instituta za zaštitu bilja Fakulteta poljoprivrednih znanosti, Zagreb, 1983. godine (Ostojić i sur.). Naime, nakon višegodišnje primjene triazinskih preparata na bjelovarskoj regiji, 1982. god. na pojedinim kukuruzištima izostao je učinak na vrstu Chenopodium album. Egzaktnim stakleničkim pokusima dokazano je da jedinke R tipova s navedenog područja nisu reagirale na količine od 4 kg a.t. atrazina po ha, dok su jedinke uzgajane iz sjemena uzetog od samoniklih biljaka s pokusnog objekta Rim u Zagrebu, gdje herbicid nije bio primjenjivan, bile suzbijene već s količinom 0,25 kg a.t./ha. U istom pokusu je utvrđena i grupna rezistentnost, jer rezistentni biotipovi nisu reagirali na povišene količine simazina, cianazina i prometrina. Narednih godina utvrđena je i rezistentnost vrste Amaranhtus retroflexus na atrazin. Posljednjih desetak godina rezistentni biotipovi vrste Chenopodium album javljaju se na širem području R. Hrvatske pa značajnije poteškoće nanose ratarima osim u bjelovarskoj regiji i u Podravini, području Virovitice, a posljednjih godina i u Požeškoj kotlini. Slobodna je procjena da se korovi rezistentni na triazine u većem ili manjem stupnju javljaju na više od jedne trećine površina pod kukuruzom s tendencijom daljeg širenja. Do sada nije bilo sustavnog praćenja oblika i razmjera rezistentnosti već su provedena samo pojedinačna ispitivanja o potvrdi rezistentnosti (Chenopodium album, Amaranthus retroflexus). Provedena su i višegodišnja ispitivanja kombinacija herbicida u kukuruzu sa svrhom da se izdvoje one kombinacije 35koje su, osim što su kompletna rješenja za dominantne korove i djelotvorne na rezistentne korove. Kod ostalih korova, odnosno herbicida, nisu zapažene promjene koje bi ukazivale na rezistentnost. Izuzetak je sumnja na rezistentnost na atrazin korovske vrste Ambrosia elatior. Za područje Hrvatske bilo bi potrebno prije svega sa dostupnim metodama potvrditi rezistentnost i izvršiti kartiranje, kako bi se utvrdila geografska distribucija rezistentnih vrsta. Na osnovu dobivenih podataka u programu zaštite preporučivati mjere i herbicide koji će prvenstveno odgoditi širenje rezistentnosti na nove površine i potisnuti je na već postojećim. LITERATURA (navedena u orig. radu) PRILOG BR. 1 Pojava rezistentnosti - način nastanka i razvoj POPULACIJA KOROVA KARAKTERISTIKA - široka genotipska različitost BEZ HERBICIDA - prisutna selekcija jačih biljaka

PRIMJENA HERBICIDA - uvijek ostaju pojedine biljke iste vrste nesuzbijene - smanjuje se polimorfnost SUZBIJANJE ZA PRAKSU JOŠ PRIHVATLJIVO BROJ NESUZBIJENIH BILJAKA POVEĆAVA SE SELEKCIJOM JEDNOG ILI VIŠE GENOTIPOVA SUZBIJANJE ZA PRAKSU VIŠE NE ZADOVOLJAVA REZISTENTNOST MORFOLOŠKE RAZLIKE DETOKSIFIKACIJA HERBICIDA MUTACIJE NA MJESTU DJELOVANJA VRSTE SU I DALJE U STALNOM PROCESU STVARANJA GENETSKE VARIJABILNOSTI MOGU SE OČEKIVATI NOVI PROBLEMI 36PRILOG BR. 2 37PRILOG BR. 3 Mjere za sprječavanje širenja rezistentnih biotipova SPRIJEČAVANJE OSJEMENJIVANJA I ŠIRENJA SJEMENOM: - ČIŠĆENJE STROJEVA OD ZAOSTALOG SJEMENA - SPREČAVANJE ŠIRENJA SILAŽOM, STAJSKIM GNOJIVOM I SJEMENOM USJEVA - PRAVOVREMENA OBRADA TLA (prije širenja sjemena R biotipova) - PRIMJENA HERBICIDA NAKON NICANJA (prije osjemenjivanja) - DRUGAČIJEG NAČINA DJELOVANJA - ŠTO KRAĆE PERZISTENTNOSTI - RAZLIČITIH ROKOVA PRIMJENE

PRILOG BR. 4 Karakteristike herbicida i agrotehnički zahvati koji doprinose bržoj pojavi rezistentnosti (Le Baron i McFarland, 1988) 1. JEDINSTVEN NAČIN DJELOVANJA 2. ŠIROKI SPEKTAR DJELOVANJA I VISOK STUPANJ DJELOTVORNOSTI NA SVAKU OD OSJETLJIVIH VRSTA 3. IZRAŽENO REZIDUALNO DJELOVANJE KROZ CIJELU VEGETACIJSKU SEZONU ILI SE VIŠEKRATNO PRIMJENJUJE TIJEKOM JEDNE SEZONE 4. ČESTA PRIMJENA UNUTAR NEKOLIKO SEZONA, BEZ KULTIVACIJE, PLODOREDA, IZMJENE HERBICIDA ILI UPOTREBE KOMBINACIJE HERBICIDA METODA KARANTENE ZAMJENA HERBICIDA DODATNI HERBICIDI U KOMBINACIJI PROMJENA USJEVA KOMBINACIJA KEMIJSKIH I NE KEMIJSKIH METODA UZGOJA STIMULATORI NICANJA 38PRILOG BR. 5 Razlozi za relativno sporije širenje rezistentnosti korova (Le Baron i Gressel, 1982) 1. KOROVI ZAHTIJEVAJU PUNU SEZONU RASTA ZA REPRODUKCIJU I IMAJU UGLAVNOM SAMO JEDAN CIKLUS GODIŠNJE 2. KOROVI NISU SLOBODNO POKRETNI 3. NA TRIAZINE REZISTENTNI KOROVI REZISTENTNOST NASLJEĐUJU MAJČINSKI PA SE NE PRENOSE POLENOM 4. IMA VIŠE RAZLIČITIH TIPOVA HERBICIDA KOJI MOGU BITI PRIMIJENJENI U KOMBINACIJI ILI KAO ZAMJENA 5. PLODORED I PRIMJENA RAZLIČITIH HERBICIDA OBIČNO REZULTIRA SPREČAVANJEM ILI SMANJENJEM RAZVOJA REZISTENTNOSTI 6. KULTIVACIJA ILI DRUGI NAČIN OBRADE SMANJUJU ILI SPREČAVAJU RAZVOJ REZISTENTNOSTI 7. REZISTENTNI KOROVI NALAZE SE ZAJEDNO I U KONKURENCIJI SA BILJKAMA IZ BANKE SJEMENA U TLU NORMALNO OSJETLJIVIH BILJAKA 8. REZISTENTNI KOROVI SU SLABIJI KOMPETITORI U ODNOSU NA OSJETLJIVE BIOTIPOVE ISTE VRSTE PRILOG BR. 6 Karakteristike rezistentnosti na triazine (Le Baron i Gressel, 1982) 1. VRSTE KOJE IMAJU RAZVIJENU REZISTENTNOST NA TRIAZINE BILE SU VRLO OSJETLJIVE I LAKO SU BILE SUZBIJENE TIM HERBICIDIMA PRIJE RAZVOJA REZISTENTNOSTI 2. REZISTENTNOST SE RAZVILA NA POVRŠINAMA GDJE SU TRIAZINI KORIŠTENI SAMI I UZASTOPNO NEKOLIKO GODINA, POSEBNO BEZ ILI SA MINIMALNOM OBRADOM 3. REZISTENTNOST JE OPĆENITO APSOLUTNA PA NEMA DJELOTVORNOSTI NI SA EKSTREMNO VELIKIM KOLIČINAMA HERBICIDA 4. REZISTENTNI BIOTIPOVI POKAZUJU KROS REZISTENTNOSTNA SVE

TRIAZINSKE HERBICIDE 5. POSTOJI POVEZANOST REZISTENTNOSTI I TOLERANTNOSTI TOGA TIPA SA REZISTENTNOŠĆU ILI TOLERANTNOŠĆU NA ASIMETRIČNE TRIAZINONE (metribuzin), UREATE I DR. 6. R - BIOTIPOVI JAČE SU OSJETLJIVI NA HERBICIDE KOJI IMAJU DRUGI NAČIN DJELOVANJA NEGO S – BIOTIPOVI 397. NEMA DOKAZA DA SU HERBICIDI DIREKTNI UZROČNICI REZISTENTNOSTI ILI DA IZAZIVAJU BILO KAKVE EFEKTE MUTACIJE NA PRIRODNO OSJETLJIVE POPULACIJE 8. KADA SE JEDNOM REZISTENTNE BILJKE RAZVIJU I OSJEMENE NA NEKOJ POVRŠINI, MI PRAKTIČKI NIKADA VIŠE NE MOŽEMO ISKORIJENITI IZVORE REZISTENTNOSTI 9. OSTALI AGRONOMSKI I EKOLOŠKI FAKTORI U INTERAKCIJI SU SA HERBICIDIMA U DJELOVANJU NA POJAVU I STUPANJ REZISTENTNOSTI HERBICIDI I POMOĆNA SREDSTVA Herbicidi su sredstva koja su u stanju suzbiti (ubiti) ili zaustaviti rast pojedinim biljkama. Danas je u svijetu poznato više od 1000 herbicidno aktivnih molekula. Od navedenog broja tek nešto više od 250 različitih herbicidnih spojeva (djelatnih tvari) ekonomski je isplativo te je na njihovoj osnovi formulirano više desetaka tisuća različitih preparata. U Hrvatskoj dozvolu za promet posjeduju 92 herbicida na osnovi kojih je formulirano 237 herbicidno aktivnih preparata. Gotovo da ne postoje herbicidi koje u poljoprivredi rabimo u obliku čiste djelatne tvari. Naime, te aktivne tvari uglavnom su netopive u vodi. Kako većinu herbicida primjenjujemo upravo pomoću vode, to bi primjenom čiste aktivne tvari u vodi izostao učinak. Da bi herbicidi bili učinkoviti, u tvornici im se posebnim postupkom dodaju određene tvari. Ovim postupkom, koji nazivamo formulacijom, dobivamo sredstva za zaštitu od korova herbicidnog učinka. Ovako pripremljena sredstva najčešće primjenjujemo metodom prskanja. Stoga je od osobite važnosti da je svaki pripravak sredstva za zaštitu bilja kompatibilan s vodom. Formulacija (oblik) herbicida Sve pripravke sredstava za zaštitu bilja, pa tako i herbicide, s gledišta forme (oblika) možemo razvrstati u dvije skupine : u skupinu krutih i skupinu tekućih pripravaka. Sredstva koja se javljaju u krutom obliku U krutom obliku na tržište dospijevaju sredstva kojima dozaciju odnosno koncentraciju određujemo vaganjem, a količinu iskazujemo težinskim mjernim jedinicama. Npr. kilogram na hektar, odnosno grama na 100 litara vode i sl. Kruta sredstva najčešće se javljaju u obliku: 1. prašiva za suspenziju (WP), 2. disperzirajućih granula (DF, WDF ili WG), 3. granula (G), 4. prašiva (P ili D) i 5. pjenušavih tableta (T). Zajedničke pozitivne karakteristike sredstava pripremljenih u krutom obliku su: - ne sadrže organsko otapalo, - nakon uporabe lakše se uništava ambalaža, - lakše ih je pokupiti ako se prospu u polju ili u skladištu

40- ekološki su prihvatljiviji od drugih oblika. Negativna im je strana: - što je s njima teže postupati u radu. 1. Močiva prašiva (WP) Od krutih oblika u prometu se najčešće nalaze sredstva u obliku prašiva za suspenziju ili močiva prašiva. Kratica WP dolazi od engleske riječi wetable powder = močivo prašivo. Ovakva sredstva s vodom tvore suspenziju te ih u uređaju za prskanje miješalicom treba stalno održavati u tom stanju. Pozitivna strana ovog oblika sredstava jest da su jeftini. Moguće ih je skladištiti i u manje zahtjevnim skladištima (ne smrzavaju). Lakše je njima rukovati pri transportu i pri radu. Teže dospijevaju u organizam radnika preko kože, pa su i manje opasni od tekućih formulacija. Nedostatak im je što doziranje zahtjeva vaganje. Postupak pripreme škropiva je otežan. Osoba koja priprema škropiva udisanjem može unijeti sredstvo u organizam. Abrazivno djeluju na pumpu i sapnice na prskalici i ostavljaju oku vidljive rezidue na plodovima ili na ukrasnom bilju. 2. Disperzirajuće granule (DF, WDG ili WG) Od krutih formulacija sve se više sredstava javlja u ovom obliku. Disperzirajuće granule imaju niz prednosti u odnosu na prethodno opisanu formu. Tako prilikom priprave škropiva manje praše. Konstantne su volumne mase pa im se količina osim vaganjem može odrediti i volumetrijski. Iz ambalaže se lakše istaču. Na ambalaži ostaje manje rezidua. Volumen ambalaže zauzima 2-3 puta manji prostor te ih je zbog toga lakše i skladištiti. Negativna strana ovog oblika jest cijena. Skuplji su od WP formi. 3. Granule (G) Dosta su čest oblik sredstava za zaštitu bilja. U ovom obliku djelatna tvar je nanijeta na inaktivnu tvar ili je ugrađena u nju. Najčešće na čestice gline ili slično. Prednosti ove forme jest ta što se može direktno primijeniti bez pripreme. Nema opasnosti od drifta (zanošenja). Mala je opasnost trovanja radnika. Jednostavna je aplikacija s posebnim uređajima. Granulirana sredstva mogu biti perzistentnija od WP ili EC oblika. Negativna strana pripravaka ovog oblika jest da ih ne možemo primijeniti preko lista. Često tako formulirano sredstvo mora biti unešeno (inkorporirano) u tlo. Nerijetko su potrebne oborine za aktivaciju. Redovito su skuplja od WP ili EC formi. 4. Tablete (T) Posljednjih godina u svijetu se više javljaju sredstva u formi tableta. U nas još nisu zastupljena. Prednosti ove forme jest ta što prije uporabe nije potrebna odvaga. Olakšan je postupak u radu. Čista je ambalaža. No ovako formulirana sredstva su preskupa pa ih za sada proizvode samo u slučaju kad se rabe u niskim dozacijama. 5. Prašiva (P ili D) Oblici su koji se sve manje rabe. Na nosač (glinu, prah ili sl.) nanose se ma

le količine djelatne tvari. Većina ih je odmah pripravljena za primjenu. Opasnost od zanošenja (drifta) je velika. Herbicidi se ne primjenjuju u ovoj formi. 41Sredstva koja se javljaju u tekućem obliku U tekućem obliku na tržište dospijevaju sredstva kojima dozaciju odnosno koncentraciju određujemo volumenom i iskazujemo je u l/ha odnosno l ili ml na 100 l vode. Najčešći oblici su: 1. koncentrirana emulzija (EC) 2. koncentrirana suspenzija (KS, F ili FL), 3. mikrokapsulirane forme (MC ili CS) i dr. Prednosti ove skupine pripravaka su: - lako se istaču, - dozaciju im određujemo volumenom pa nije potrebno vaganje, - u vodi tvore stabilnu emulziju odnosno suspenziju. 1. Koncentrirana emulzija (EC) Najčešći je oblik ove skupine. Sadrži jedno ili dva otapala i emulgator koji omogućuje miješanje s vodom. Prednost ove forme jest ta što su zbog visokog sadržaja djelatne tvari jeftina sredstva. Ne talože se i ne razdvajaju u faze. Nisu abrazivna. Ne ostavljaju vidljive rezidue na plodovima. Prije upotrebe potrebno ih je samo nekoliko puta promućkati. Nedostaci su što lakše prodiru preko kože u organizam radnika. Mogu biti korozivna. Sadrže antifriz. Otapala mogu nepovoljno utjecati na gumene i plastične dijelove prskalice. Često su lako zapaljiva. 2. Koncentrirana suspenzija (KS, F ili FL) Tekuća je forma koja sadrži fine krute čestice djelatne tvari u tekućem mediju. S vodom se rasprše u finu suspenziju prije uporabe. Prednost ovako formuliranih pripravaka jest ta što je s njima lako rukovati i ne začepljuju sapnice. Nedostaci su im što se stajanjem talože. Kao antifriz sadrže glikol. Prije upotrebe treba ih umjereno promućkati. Često ostavljaju na biljci ili plodinama oku vidljive rezidue. 3. Mikrokapsulirana forma (MC, CS) Oblici su u kojima je kruta ili tekuća forma djelatne tvari obavijena plastičnim omotačem i raspršena u tekućoj sredini. Prednosti ovako formuliranih pripravaka ogledaju se u činjenici što su manje opasni za radnike. Lako je rukovati njima prilikom primjene. Često su perzistentniji od drugih oblika i manje su skloni hlapljenju. Nedostaci su što ih prilikom prskanja treba miješalicom stalno držati raspršene u vodi, te što pčele mogu cijele kapsule prenijeti u košnicu gdje nakon otpuštanja djelatne tvari može doći do trovanja istih. Osim opisanih formi pojedina sredstva za zaštitu bilja javljaju se i u nekim drugim oblicima. Tako su npr. poznate tekuće ili krute u vodi topive forme pripravaka koje označujemo oznakom S odnosno SP. Ovakva sredstva s vodom čine otopinu i veoma je lako njima rukovati.No, mali je broj takvih sredstava, jer pesticidi uglavnom nisu topivi u vodi. Za neke

posebne namjene postoje i neke druge forme sredstava za zaštitu bilja. Zbog ograničenog prostora, nećemo ih razmatrati ovom prilikom. 42Podjela (razvrstavanje) herbicida Kao što smo već rekli, danas je u svijetu poznato više od 250 različitih komercijalno interesantnih herbicida. Na njihovoj osnovi u prometu je barem deseterostruko više trgovačkih imena. Upravo zbog činjenice da se radi o velikom broju različitih molekula s različitim kemijskim karakteristikama i namjenama, zbog praktičnih razloga nastoji ih se razvrstati po određenom sistemu. Doskora je herbicide bilo relativno lako razvrstati. Danas kad raspolažemo s velikim brojem molekula veoma različite strukture i mehanizma djelovanja, veoma je teško pronaći jednu univerzalnu podjelu. Bez obzira na namjenu i oblik formulacije sve herbicide možemo na osnovi njihovih zajedničkih karakteristika razvrstati na više različitih načina. Uzimajući u obzir njihove kemijske karakteristike, molekularni sastav i konfiguraciju, način djelovanja, selektivnost, vrijeme primjene i dr. herbicide možemo razvrstati (podijeliti) na sljedeći način: • podjela na osnovi mehanizma djelovanja • podjela na osnovi kemijske pripadnosti • podjela na osnovi vremena i načina primjene Podjela na osnovi mehanizma djelovanja Herbicid u biljku može dospjeti na dva moguća načina. Kroz list i/ili kroz korijen. Način ulaska herbicida u biljku kroz list odnosno kroz korijen prikazan je na crtežima 1 i 2. Iz priloženog crteža vidi se da sredstvo kad dospije na površinu lista, kroz kutikulu, epidermu i palisad prodire sve do floema. Odavde se preko asimilata (škroba) sistemično translocira (premješta) do mjesta djelovanja. 43Crtež 1. Shematski prikaz pretpostavke apsorpcije i translokacije herbicida kroz lista Osim kroz list, biljka može herbicid usvojiti i kroz korijen. U slučaju kad herbicid primjenjujemo kroz tla (prskanjem po površini ili unošenjem u tlo), za njegovu aktivaciju potrebne su oborine. Kiša s površine tla premješta herbicid u zonu korijena korovne biljke koja ga usvaja u vodi. S vodom herbicid prodire kroz epidermu, korteks i endoderm te dospijeva do ksilema odakle,kretanjem vode u biljci (uzlazno) dospijeva do mjesta djelovanja (vidi crtež 13).

VRŠNI MERISTEM KAPLJICA SREDSTVA MLADI LIST KUTIKULA EPIDERMA PALISAD MEZOFIL KSILEM FLOEM PUČ EPIDERMA KORTEKS VASKUL. TKIVO EPIDERMA KORTEKS ENDODERMA PROPUSNO STANIČJE FLOEM KSILEM MERISTEM KORIJENA TRANSLOK. NA DUŽI PUT (FLETCHER AND KIRKWOOD) PENETRACIJA KROZ KUTIKULU PRIJENOS NA KRAĆEM PUTU DOSPIJEĆE U FLOEM FLOEM KSILEM PRIJENOS NA DUŽEM PUTU TRANSLOK. NA DUŽI PUT 44 (FLETCHER AND KIRKWOOD) Crtež. 2. Shematski prikaz puta ulaska i translokacije herbicida (sistemično) iz tla (pretpostavka) Dospijećem do molekularnog mjesta djelovanja, herbicid je sposoban zaustaviti ili usporiti neke životno presudne fiziološke funkcije biljke. S gledišta utjecaja na fiziološke procese u biljci, sve poznate herbicide možemo podijeliti u sljedeće skupine : 1. Herbicide koji inhibiraju proces fotosinteze (supstituirani fenilderivati ureje, triazini, triazinoni, uracili, piridazini, neki karbamati, benzonitrili, benzotiadiazinoni, bipiridili) 2. Inhibitori diobe stanice ( dinitroanilini, kloracetamidi, neki amidi, neki n

itrili) 3. Inhibitori sinteze staničnih stijenki (nitrili, u Hrvatskoj jedini predstavnik je diklobenil) 4. Inhibitori sinteze lipida (tiokarbamati, benzofuran) VRŠNI MERISTEM PROPUSNO STAN. KORIJENOVA DLAČICA KORTEKS KSILEM FLOEM EPIDERMA KORTEKS ENDODERMA (KASP. KSILEM FLOEM STOMA EPIDERMA KORTEKS VASKULAR. TK. KUTIKULA EPIDERMA PALISAD MEZOFIL VASKULAR. TK. TRANSPORT NA DUŽI PUT ULAZ U KSILEM TRANSPORT NA KRATKI PUT APSORPCIJA VODE I HERBICIDA TRANSPORT NA DUŽI PUT TRANSPORT VODE FOTOSINT. TKIVO IZLAZ IZ KSILEMA 455. Inhibitori rasta ili sintetski auksini ( derivati fenoksikarbonskih kiselina, derivati aromatskih karbonskih kiselina) 6. Inhibitori acetil CoA karboksilaze (ariloksifenoksi propionati, cikloheksadinoni) 7. Inhibitori acetolaktat sintaze (sulfonilureja, imidazolinoni, triazolopirimidini) 8. Inhibitori sinteze karotenoida (triazoli, izoksazolidinoni, neki amidi) 9. Inhibitor EPSP sintaze (aminofosfonati) 10. Inhibitor glutamin sintaze (derivati fosfonične kiseline) 11. Inhibitor protoporfirinogen oksidaze (PPO) (difenileteri, N-fenilftami

lidi, oksadiazoli, triazolinoni) 12. Inhibitor dihidropteroat (DPH) sintaze (asulam) U daljnjem izlaganju ukratko ćemo opisati mehanizam djelovanja osnovnih skupina herbicida. 1. Inhibitori procesa fotosinteze Veći broj skupina herbicida inhibiraju svjetlosne reakcije fotosintetskog sistema I i II. Fotosinteza je jedinstveni proces svojstven zelenim biljkama, kojim one svjetlosnu energiju pretvaraju u kemijsku, odnosno proces kojim iz vode i ugljičnog dioksida uz pomoć svjetla nastaju energijom bogati spojevi neophodni za rast i razvoj. Proces fotosinteze u kloroplastu odvija se kroz dvije etape: svjetlosnih reakcija i reakcije u tami. Pigment klorofila u kloroplastu pretvara energiju svjetla u energijom bogate nestabilne sastojke kao npr. ATP (adenozintrifosfat). Tu su uključene i druge reakcije sve dok ne nastane energijom ekstremno bogat spoj NADPH (nikotinamid adenozin difosfat), koji je prva stepenica asimilacije ugljičnog dioksida. Do sada su poznata dva mjesta djelovanja herbicida u procesu fotosinteze. Jedan je kod oslobađanja kisika iz vode, odnosno djelovanja na proces poznat pod nazivom Hillova reakcija. Drugi djeluju na formiranje NADPH u svjetlosnoj reakciji I blokirajući (vežući) prijenos elektrona. Hillovu reakciju blokiraju triazini, triazinoni, diazini, fenilkarbamati, ureati, piridazinoni, amidi, benzonitrili, benzotiadiazinoni i fenilpiridazini. Prijenos elektrona blokiraju bipiridili i fenilpiridazini. 2. Inhibitori diobe stanice Svi herbicidi koji inhibiraju diobu stanica djeluju na klijajuće biljke. Mnogi utječu na mitozu i direktno ili indirektno na mikrotubule, odnosno na tubulin, osnovnu bjelančevinu mikrotubula. To su uglavnom pre-emergence herbicidi, a biljka ih apsorbira korijenom ili stabljikom dok prodire kroz tlo. Točno mjesto djelovanja nije kod svih poznato. Mnogim od njih je utjecaj na diobu stanica sekundarnog značenja. Zna se da priječe polarno razdvajanje mikrotubula i remete njihovu funkciju za vrijeme mitoze. Sve to priječi diobu stanica. Na ovaj način djeluju acil karbamati, odnosno klorpofam i profam. Dinitroanilini djeluju tako da se vežu na tubulin, bjelančevinu koja je neophodna za građu staničnih stijenki mikrotubula. Vezivanjem herbicida kompleks herbicid-tubulin blokira polimerizaciju te izostane tvorba mikrotubula, odnosno tvorba stanica. Subletalna oštećenja rezultiraju vidljivim skraćenjem i odebljanjem sekundarnog korijenja i hipokotila. 3. Inhibitori sinteze staničnih stijenki 46 Diklobenil (Casoron G) je na našem tržištu jedini herbicid mehanizam koji je vezan na inhibiciju staničnih stijenki. Biljka ga apsorbira korijenom. Veoma je učinkovit na izdanke i terminalni pup korovskih biljaka. Rast biva zaustavljen. Pup pocrveni i biljka se osuši

(destruk. stanične membrane). Propizamid (Kerb 50 WP) također je sličnog djelovanja. Iskazuje slične simptome iako mu je mehanizam djelovanja unekoliko različit. On se veže na tubulin, što ima za posljedicu djelomični izostanak tvorbe mikrotubula, odnosno izostanak tvorbe stanične membrane, za razliku od dinitroanilina gdje tvorba mikrotubula potpuno izostane. Negativni utjecaj herbicida odražava se na rastućoj biljci pod površinom tla, tako da ona uopće ne ponikne, jer se proces diobe stanice zaustavi u prometafazi. 4. Inhibitori sinteze lipida Iako mehanizam djelovanja herbicida skupine tiokarbamata nije do kraja razjašnjen, zna se da oni remete sintezu lipida. Zapravo, ova skupina herbicida inhibira proces izduženja masnih kiselina što rezultira izostankom tvorbe lipida. Izostane formiranje kutikule. Kutikula ima važnu ulogu zaštite biljke od gubitaka vode, mehaničkih oštećenja (vjetar), zaštite od patogena, hladnoće, radijacije, kemijskih oštećenja i sl. Gubitkom jedne ili više rečenih funkcija dolazi do znatnih fizioloških poremećaja. Ova skupna herbicida sekundarno utječe na biosintezu giberelina. Na oštećenim biljkama (osobito travama), prvi vidljivi simptom zapaža se u vidu deformacija klijanaca. Listovi se slijepe i teško razdvajaju. Većina tiokarbamata su hlapljivi. Oruđem ih prije sjetve unosimo u tlo. Selektivnost između kulture (kukuruz, šećerna repa) i korova (trave i neki širokolisni) zasniva se na građi mezokotila i hipokotila. Selektivnost se može pospješiti dodatkom antidota u pripravak. 5. Inhibitori rasta (sintetski auksini) Postoji najmanje pet skupina prirodnih hormona koji utječu na rast. To su auksini, citokinini, giberelini, etilen i abscizinska kiselina. Biljni hormoni su proizvodi koji nakon što ih biljka proizvede na jednom, djeluju na drugom mjestu. Reguliraju rast. Postoji više prirodnih giberelina. Njihov utjecaj ogleda se kroz diobu stanica, usmjeruju rast i razvoj, utječu na formiranje ploda, tvorbu pupova, utječu na dormantnost i dr. Sintetski proizvodi iz skupine fenoksi octene (2,4 D i MCPA) i fenoksi propionske (2,4 DP i MCPP) djeluju u biljci slično kao i prirodni hormon indol octena kiselina (IAA) i dr. Primijenjeni u niskim dozacijama stimuliraju rast jednako kao i prirodni hormoni. Osrednje dozacije stimuliraju diobu i izduženje stanica, dok ih visoke dozacije zaustave. To su translokacijski herbicidi. Floemom se premještaju do meristemskog tkiva gdje pospješuju diobu stanica. Pričuvni pupovi na stabljici također se “probude”. Tkivo se umnaža bez kontrole. Dolazi do nesklada između rasta i razvoja. Uslijede deformacije, devijacije pojedinih organa. Sintetički hormoni (herbicidi) su perzistentniji od prirodnih te negativno na rast i razvoj djeluju duže vrijeme. Tretirana biljka umnaža stanice bez kontrole te se tako istroši i ugine. Hormonski herbicidi su

učinkoviti samo na širokolisne korove. Selektivni su u strnim žitaricama i kukuruzu samo ako se primijene u propisanoj fazi razvoja kulture. Sličnog su djelovanja herbicidi dikamba, pikloram, klopiralid i fluroksipir. 476. Inhibitori acetilkoenzima A karboksilaze Acetil koenzim A karboksilaza (ACCasa) je enzim koji sudjeluje u procesu sinteze masnih kiselina. Masne kiseline imaju važnu strukturnu i biokemijsku ulogu u biljci (sudjeluju u izgradnji staničnih membrana, kloroplasta, epikutikularnog voska, voska kutikule, omogućuju propusnost membrane i dr.) Sintetiziraju se u kloroplastima i citoplazmi. Herbicidi koji inhibiraju acetil CoA karboksilazu (ariloksifenoksi propionati i cikloheksadinoni), nakon što dospiju u biljku bivaju transformirani u aktivnu formu. Translociraju se do meristema gdje inhibiraju rad koenzima A karboksilaze te izostaje sinteza masnih kiselina. Naročito su osjetljive mlade biljke jer je koenzim A karboksilaza najaktivniji u toj fazi rasta. Tretirane biljke nisu kadre sintetizirati neophodno potrebne masne kiseline te izostaje tvorba membrana, kloropasta, dioba stanica i dr. Prvi vidljivi simptom na tretiranoj biljci jest zaustavljanje razvoja novih listova. Starije dotad razvijenije lišće poprima crvenkastu boju te se u razdoblju od 10 do 14 dana osuši čitava biljka. Kako se rečeni herbicidi premještaju u nadzemne ali i u podzemne organe, učinkoviti su i na jednogodišnje i na višegodišnje korovne trave. Koenzim A karboksilaza je prisutan samo u travama. Stoga su ovi herbicidi visokoselektivni u svim dikotiledonim vrstama. 7. Inhibitori acetolaktat sintaze (ALS) Acetolaktat sintaza ili acetohidroksi acid sinataza (ALS) jest enzimatski biokemijski proces (kompleks) koji se odvija u vršnom meristemu biljaka, gdje katalizira sintezu esencijalne aminokiseline razgranatog lanca valina, izoleucina i leucina. Sinteza se odvija u citoplazmi odakle se premještaju u kloroplaste. Acetolaktat sintaza je naročito uočena u mladoj biljci odnosno u njezinom meristemskom tkivu. Sam proces sinteze granatih aminokiselina veoma je kompleksan. Iz piruvata odnosno treonina, katalizira ga niz od 4 do 5 enzima, od kojih je i jedan acetolaktat sintaza. Herbicidi inhibitori ovog procesa (sulfonilureja, imidazolinoni i triazolopirimidini) svoje djelovanje ostvaruju već na prvoj (sinteze valina), odnosno na drugoj stepenici (sinteze izoleucina). Točan mehanizam djelovanja nije razotkrit do kraja. Pretpostavlja se da se molekule rečenih herbicida vežu na isto aktivno kinon područje enzimatsko proteinskog kompleksa (piruvat+ALS odnosno 2-ketobutilat-ALS) čime onemogućuju tvorbu 2 acetolaktata odnosno 2-acetohidroksileucilata. Time je proces tvorbe esencijalnih aminokiselina zaustavljen. Posljedica je brzi prestanak rasta (unutar nekoliko sati). Izostane tvorba i drugih

proteina, nukleinske kiseline. Zaustavi se dioba stanice, izduženje tkiva. Fotosinteza i disanje se i dalje odvijaju. Kako nema tvorbe novog izvora energije, biljka ubrzo odumre. Osim u biljkama acetolaktat sintaza različitih izoformi nađena je i u nekim bakterijama. To je omogućilo da se genetičkim inženjerstvom (selekcijom kulture stanica) dobiju rezistentni hibridi kukuruza (IMI kukuruz) i soje na sulfonilureja i imidazolinon herbicide. 8. Inhibitori sinteze karotenoida Karotenoidi predstavljaju skupinu pigmenata koji se nalaze u svim dijelovima biljke. Osim što pridonose boji tkiva, sudjeluju i u sintezi fitohormona i dijelova tilakoida. Velika njihova uloga jest u kloroplastima parenhimskog staničja, odnosno neophodni su za fotosintezu. Sposobni su zaštititi klorofil od fotooksidacije. U sintezi karotenoida sudjeluje više enzima. Veći broj herbicida iz 48nekoliko kemijskih skupina inhibira sintezu karotenoida. Izoksazoli (izoksaflutol) te mezotrion (Callisto) to ostvaruju blokirajući enzim 4 hidroksi piruvat dioksigenaze (4 HPPD). U ovu skupinu herbicida pripadaju i izoksazolidinoni (klomazon) i amitrol iz skupine triazola za koje nije potpuno razjašnjen mehanizam djelovanja, zatim neki amidi, flukloridon i diflufenikan. Za sve je značajno da tretirane biljke ubrzo izblijede (bleaching), zaostaju rastom te u nedostatku kloroplasta uginu. 9. Inhibitor ESPH sintaze Glifosat (Cidokor i dr.) i sulfosat (Touch down) su jedini herbicidi koji inhibiraju enzim ESPH sintazu koji je odgovoran za sintezu aromatskih aminokiselina (fenilalanina, tirozina i triptofana). Rečene aminokiseline su neophodne za tvorbu staničnih stijenki. Sekundarno utječe i na proces fotosinteze i tvorbu proteina. Simptomi oštećenja javljaju se relativno sporo. Oštećeno mlado lišće biljaka poprima klorozu. Starije pocrveni. Biljka prestane rasti i postupno izgubi sve funkcije te i ugiba. 10. Inhibitor glutamin sintaze Enzim glutamin sintaza omogućuje stanicama biljaka da toksični amonijak koji se javlja kao proizvod različitih procesa pretvore u aminokiseline. Glufosinat inhibira aktivnost glutamin sintaze te se u stanici nagomila toksični amonijak. Izostane tvorba esencijalnih aminokiselina, fotorespiracija i fotosinteza te biljka ugiba. Glufosinat djeluje samo u listovima. Translokacija unutar biljke ograničena mu je pa ne dospijeva u podzemne organe. Nekroza lista i odumiranje nadzemnog dijela lista uslijedi unutar nekoliko dana nakon tretiranja. 11. Inhibitori protoporfirinogen oksidaze Protoporfirinogen oksidaza je enzim kloroplasta koji sudjeluje u sintezi klorofila i citokroma. Utvrđen je i u mitohondrijima gdje sudjeluje u sintezi hema. Kloforil je, kao što smo već rekli, mjesto gdje se odvija proces fotosinteze. Katalitičku sposobnost enzima protoporfirinogen oksidaze

inhibiraju herbicidi iz skupina: difenil eteri, N-fenilftalamidi, triadiazoli, oksadiazoli i triazolinoni. Pretpostavlja se da se herbicidne molekule vežu na određena mjesta enzimatskog proteina koji priječeći oksidaciju protoporfirinogena difundira izvan kloroplasta, gdje oksidira u toksični spoj protoporfirin IX. Tu on stvarajući toksične radikale kisika stupa u reakciju s membranskim komponentama (lipidi, masne kiseline) te dolazi do njihove razgradnje. Uz navedeno, inhibiran je i proces sinteze kloroplasta a time i proces fotosinteze. Simptome utjecaja rečenih skupina herbicida moguće je uočiti u vidu kloroze već 24 sata nakon tretiranja. Tkivo zatim nekrotizira te odumre čitava biljka. Primjenom preko tla biljke moraju poniknuti, stvoriti kloroplast pa tek nakon toga uslijedi naprijed sve rečeno. 12. Inhibitor dihidropteroat (DPH) sintaze Jedino herbicid asulam inhibira aktivnost DPH sintaze. Tretirana biljka sistemično raznosi herbicid do meristemskog tkiva gdje njegova prisutnost blokira diobu staničja. Izostane rast i biljka ugiba. Učinak na osjetljive vrste štavalj (Rumex crispus), konjšćak (R. obtusifolius) te paprat (Pteridium aquilinum) je veoma spor. Često se učinak vidi tek sljedeće sezone. 49Podjela na osnovi kemijske pripadnosti Po kemijskoj pripadnosti, građi, strukturi i zajedničkim svojstvima sve herbicide bez obzira na njihov mehanizam djelovanja, vrijeme i način primjene, možemo razvrstati u 28 skupina. Te skupine su: 1) Anorganske soli ( željezni sulfat) 2) Triazini (atrazin, cijanazin, prometrin, simazin, terbutilazin) 3) Triazinoni (metamitron, metribuzin) 4) Diazini ili uracili (lenacil) 5) Piridazinoni i fenil-piridazini (kloridazon, piridat) 6) Karbamati (dezmedifam, fenmedifam, asulam, cikloat, EPTC, prosulfokarb, vernolat, profam, kloroprofam) 7) Supstituirani derivat fenilureje (diuron, izoproturon, klortoluron, linuron, metobrumuron) 8) Amidi (napropamid, propizamid, flufenacet, flukloridon, diflufenikan, cinidon-etil) 9) Benzonitrili (bromoksinil, joksinil, diklobenil) 10) Dipiridili (dikvat, parakvat) 11) Dinitroanilini (trifluralin, pendimetalin) 12) Kloracetamidi (acetoklor, alaklor, metazaklor, S-metolaklor, metolaklor, propizoklor, dimetenamid) 13) Derivati fenoksi-karbonskih kiselina (2,4-D, 2,4-DP (diklorprop), MCPA, MCPP (mekoprop)) 14) Derivati aromatskih karbonskih kiselina (dikamba, fluroksipir, klopiralid, pikloram) 15) Ariloksifenoksi propionati (fenoksaprop-P-etil, fluazifop-P-butil, haloksifop-ester, kizalofop-

tefuril, propakizafop) 16) Cikloheksadinoni (cikloksidim, kletodim, setoksidim) 17) Sulfonilureja (amidosulfuron, foramsulfuron, jodsulfuron, nikosulfuron, oksasulfuron, primisulfuron, prosulfuron, rimsulfuron, tifensulfuron, triasulfuron, tribenuron-metil, triflusulfuron) 18) Imidazolinoni (imazametabenz-metil, imazamoks, imazapir) 19) Triazolopirimidini (florasulam, metosulam) 20) Izoksazoli (izoksaflutol) 21) Izoksazolidinoni (klomazon) 22) Aminofosfonati (glifosat, sulfosat, glufosinat-amonij) 23) Difenileteri (acifluorfen, bifenoks, fluroglikofen-etil, fomesafen, laktofen, oksifluorfen) 24) Oksadiazoli (oksadiazon, oksadiardžil) 25) Triazolinoni ( karfentrazon-etil) 26) Benzotiadiazinoni (bentazon) 27) Benzofuran (etofumesat) 28) Triazoli (amitrol) 50Razvrstavanje herbicida u skupine po kemijskoj pripadnosti zasniva se na kemijskoj sličnosti pojedinih herbicidno aktivnih molekula. Tako objedinjeni herbicidi čine skupinu, koju karakterizira veliki broj zajedničkih svojstava. U našem daljnjem izlaganju razvrstat ćemo 92 herbicida registrirana u Republici Hrvatskoj u 28 različitih skupina. Na njihovoj osnovi na tržištu se nalazi 237 različitih pripravaka. Stoga ih sve navodimo u jedinstvenoj tablici br. 1. Kako smo ih po prethodno iznijetoj podjeli, prema mehanizmu djelovanja sve razvrstali u 12 različitih skupina, tablica obuhvaća i tu podjelu. Na kraju tablice su navedeni kombinirani pripravci sastavljeni od dvije ili više djelatnih tvari. Tablica br. 1 Pregled herbicida i pripravaka registriranih u Hrvatskoj, razvrstani po kemijskoj pripadnosti Djelatna tvar pripravak način djelovanja DERIVATI FENOKSI KARBONSKIH KISELINA 1) 2,4 D DEHERBAN A, DIKOCID, DICONIT, DICOPUR, DMA 6 2) MCPA DEHERBAN M 3) mekoprop DEHERBAN FLUID, ASTIX OPTICA, DUPLOSAN-KV 4) diklorprop DUPLOSAN DP DERIVATI AROMATSKIH KARBONSKIH KISELINA 1) pikloram TORDON 22 K 2) dikamba BANVEL 480 S, KOLO 480 S 3) klopiralid LONTREL 300, LORET, CLIOPHAR 300 SL 4) fluroksipir STARANE 250 inhibitori rasta (sintetski auksini) ESTERI ARILOKSIFENOKSIALKANSKIH KISELINA 1) fluazifop-p-butil FUSILADE SUPER, FUSILADE FORTE 2) kizalofop-tefuril TARGA SUPER, LEOPARD, PANTERA 40 EC 3) haloksifop-ester BASTIONAL 4) (R)-fenoksaprop-etil PUMA SUPER, FURORE SUPER, PUMA EXTRA 5) propakizafop AGIL 100 EC

CIKLOHEKSADINONI 1) setoksidim GRASIDIM 2) cikloksidim FOCUS ULTRA 3) kletodim SELECT inhibitori acetil Coa karboksilaze AMINOFOSFONATI 1) glifosat CIDOKOR, HERBOKOR, GLYPHOGAN, BOOM EFFECT, HERKULES 480, CLINIC, STING KAMATA,DOMINATOR, ROUNDUP BIACTIVE, RODEO, PIN-480, 2) sulfosat TOUCH-DOWN 4 LC inhibitor EPSP sintaze 3) glufosinat BASTA 15 inh. glutamin sintaze BENZONITRILI 1) bromoksinil PARDNER, BROMOTRIL 2) joksinil vidi OXYTRIL M, AXAL SUPER inhibitori fotosinteze 3) diklobenil CASORON G inhib. sint. st. stijenke DIPIRIDILI 1) dikvat REGLONE, REGLONE FORTE 2) parakvat GRAMOXONE SUPSTITUIRANI DERIVATI FENILUREJE inhibitori fotosinteze 511) linuron LINUREX 50 WP, LINURON CHROMOS 50 WP, LINURON CHR. TEK., AFALON DISP., AFALON 2) metobromuron PATORAN 50 WP 3) klortoluron DICURAN 80 WP, DICURAN 500 FL, TOLUREX 50 SC 4) izoproturon ALON 50 DISPERZIJA, TOLKAN 5) diuron vidi USTINEX SPECIAL KARBAMATI 1) fenmedifam 2) dezmedifam vidi kombinacije fenmedifam+dezmedifam 3) cikloat RO NEET 6 E 4) EPTC ERADICANE 6-E 5) vernolat SURPASS 6,7 E 6) prosulfokarb ARKADE 80 EC inhibitori sinteze lipida 7) asulam ASULOX inhib. DHP sintaze TRIAZINI 1) atrazin GESAPRIM 50 WP, RADAZIN WP 50, ATRANIT, RADAZIN WP-80, ATRANEX 80 WP, RADAZIN T-50, ATRANEX 50 SC, GESAPRIM FL, ALFAZIN 500 TEKUĆI, 2) simazin RADOKOR T-50, RADOKOR 50 WP, SIMAPIN T-50 inhibitori fotosinteze 3) prometrin GESAGARD 50 WP, GESAGARD 500 FL, PROHELAN-T, PROMETREX 50 SC 4) cijanazin BLADEX 50-SC

5) terbutilazin TERAZIN WP 80, TERAZIN WP 50, TERAZIN SC 50, CLICK 50 TRIAZINONI 1) metribuzin SENCOR WP 70, SENCOR WG 70, TOR 70 WP, DANCOR 70 WG, METRIPHAR 2) metamitron GOLTIX WP 70, GOLTIX WG 70, GOLTIX WG 90 GOLTIX SC 700, GOLIJAT, OPERA 70 WP, DIAZINI (URACILI) 1) lenacil VENZAR PIRIDAZINONI i FENIL-PIRIDAZINI 1) kloridazon PYRAMIN FL, BETAMIN-T, PYRAMIN TURBO, PYRAMIN WG, BETTER 65 WG 2) piridat LENTAGRAN-WP inhibitori fotosinteze SULFONILUREJA HERBICIDI 1) triasulfuron vidi DICURAN FORTE i SATIS 2) primisulfuron TELL 75 WG 3) tribenuron GRANSTAR 75 DF 4) tifensulfuron HARMONY 75 DF 5) amidosulfuron GRODYL 6) nikosulfuron MOTIVELL 7) rimsulfuron TAROT 25 DF 8) oksasulfuron DYNAM 75 WG 9) jodsulfuron HUSSAR 10) triflusulfuronmetil SAFARI 11) prosulfuron vidi RING 12) foramsulfuron EQUIP IMIDAZOLINONI 1) imazapir ARSENAL 2) imazametabenz ASSERT inhibitori acetolaktat sintaze 523) imazamoks PULSAR TRIAZOLOPIRIMIDINI 1) metosulam vidi SANSAC 2) fluorasulam vidi MUSTANG inhibitori acetolaktat sintaze DINITROANILINI 1) trifluralin TREFLAN EC, TRIFLUREX 48, EC HERBOLAN 2) pendimetalin STOMP 330 E, STON, DOST 330 KLORACETAMIDI 1) alaklor LASSO MICROTECH, BRAVO MC, LASSO EC, ALAKLOR EC 48 2) metolaklor DUAL G. 960 EC, DUAL 960 EC, SPOT 960 EC, DUAL 500 EC 3) metazaklor BUTISAN S 4) dimetenamid FRONTIER 900 EC 5) acetoklor TROPHY, GUARDIAN, HERBOTROF, LEGIONAR inhibitori diobe stanica 6) propizoklor PROPONIT 840 EC IZOKSAZOLI I IZOKSAZOLIDINONI 1) izoksaflutol MERLIN inh. 4-HPPD dioksig. 2) klomazon COMMAND 4-E, COMMAND 36 CS inhib. sinteze karot.

AMIDI 1) flufenacet vidi ASPECT PLATEEN AXIOM WG 68 2) propizamid KERB 50 W 3) napropamid DEVRINOL 45 FL inhibitori diobe stanice 4) flukloridon RACER 25-EC 5) diflufenikan QUARTZ inhibitor sinteze karotenoida 6) cinidon-etil ORBIT DIFENIL ETERI 1) oksifluorfen GOAL, GALIGAN 240 EC 2) bifenoks MODOWN 4 F 3) fomesafen FLEX 4) fluoroglikofen vidi SATIS, ALON FORTE 5) laktofen COBRA 6) acifluorfen vidi GALAXY OKSIDIAZOLI 1) oksadiazon RONSTAR 25 EC 2) oksadiargil RAFT TRIAZOLINONI 1) karfentrazon-etil AURORA 50 WG inhibitori protopofirinogen oksidaze OSTALI 1) etofumesat NORTRON 20 EC, ETO 20 EC, KEMIRON FLOW, NORTRON SUPER, KALINORON FL inhibitor sinteze lipida 2) amitrol vidi USTINEX SPECIAL inhib. sinteze karotenoida 3) bentazon BASAGRAN 600, BASAGRAN SUPER inhibibitor fotosinteze 4) mezotrion CALISTO 480 SC inhib. 4-HPPD dioksigen. KOMBINIRANI PRIPRAVCI 2,4-D+MCPP DEHERBAN COMBI-MD 2,4-D+MCPP+MCPA GALIUM 2,4-DP+ MCPA+ fluroksipir FOLLOW MCPA +MCPP+ NPK+FeSO4 ASEF herbicidno gnojivo za tratine 2,4-DP+MCPA+MCPP OPTICA TRIO bentazon+ diklorprop-P BASAGRAN DP-P mekoprop+ klopiralid LONTREL 418 C mekoprop+ diflufenikan ZIROL 53diflufenikan+izoproturon COUGAR 2,4-D+dikamba BANVEL UNIVERSAL triasulfuron+dikamba LINTUR 70WG metosulam+2,4-D SANSAC fluorasulam+2,4-D MUSTANG amitrol+diuron+MCPA USTINEX SPECIAL glifosat+terbutilazin FOLAR 525 FW bromoks.+MCPP+joksinil OXYTRIL M, AXALL SUPER bentazon+acifluorfen GALAXY bentazon+MCPA BASAGRAN TOP bentazon+ dikamba CAMBIO bifenoks+mekoprop-P EXEL D+ karfentrazon+izoproturon AFFINITY karfentrazon+mekopropa AURORA TURBO acetoklor+atrazin GUARDIAN EXTRA, RADAZIN EXTRA, acetoklor+atrazin TERAZIN EXTRA alaklor+atrazin LASSO ATRAZIN, BRAVO RADAZIN-T, ALAZIN 33/14 alaklor+terbutilazin BRAVO-TERAZIN-T

atrazin+piridat CLAP atrazin+prometrin INAKOR-T atrazin+linuron+alaklor CAITRAL ALA atrazin+cijanazin+alaklor CIATRAL SCZ atrzin+pendimetalin TAZA STOMP flufenacet+metribuzin AXIOM, PLATEEN flufenacet+atrazin ASPECT 500 SC linuron+alaklor BRAVO KOMBI metolaklor+atrazin PRIMEXTRA, PRIMAGRAM 500 FW, PREMIO 500 FL, PRIMEXTRA GOLD metolaklor+metobromuron GALEX 500 EC metolaklor+kloridazon PYRADUR metolakl.+metobr.+klomazon GALEKOM pendimetalin+izoproturon MARATHON pendimetalin+imazamoks ESCORT triasulfuron+klortoluron DICURAN FORTE 80 WP triasulfuron+fluoroglikofen SATIS18 WP rimsulfuron+tifensulfuron GRID rimsulfuron+dikamba TASK 64 WG primisulfuron+prosulfuron RING jodsulfuron+amidosulfuron SEKATOR izoproturon+fluoroglikofen ALON FORTE izoproturon+amidosulfuron ALON SUPER, GRODYL PLUS etofumesat+fenmedifam BETANAL TAND., KEMIFAM DUO, KALINOFAM DUO, BEETUP EXTRA, BETANAL TANDEM NEW desmed.+fenmed.+etofum. BETANAL PRO. AM, BETHA PLUS, KEMIFAM PRO FL, KALINOFAM, PRO FL BEETUP TRIO, BETANAL PRO. OF, fenmedifam+dezmedifam BETANAL AM-11, KEMIFAM S, KALINOFAM S, BETHA CA, BEETUP COMPACT, BETANAL AM-11 NEW Ukratko ćemo opisati karakteristike rečenih skupina herbicida i pripravaka na njihovoj osnovi. 1. Anorganske soli ( željezni sulfat) Do otkrića organskih herbicida (između dva rata i neposredno nakon Drugog svjetskog rata), anorganske soli bile su u širokoj primjeni. Danas se još jedino rabi željezni sulfat (zelena galica) za suzbijanje mahovine u tratini, na sportskim terenima i okućnicama. U nas je registrirano ASEF 54herbicidno gnojivo za tratine, a uz zelenu galicu (ZnS04) sadrži NPK gnojivo i herbicide 2,4 D i MCPP. Veoma je učinkovito na mahovinu i neke širokolisne korove. Djetelina ga ne podnosi. Dakle, ne smije ga se primjenjivati na usjevima zasnovanim djetelinsko-travnim smjesama. 2. Triazini (atrazin, cijanazin, prometrin, simazin, terbutilazin) Triazini su vrlo učinkoviti i relativno jeftini herbicidi. Prvi komercijalizirani supstituent skupine triazina (simazin) pronašla je 1956. godine švicarska tvrtka Geigy. Nakon toga pronađeni su desetci novih molekula. U Hrvatskoj je registrirano pet triazinskih herbicida. Općenito, svi triazini su skloni adsorpciji. Perzistentni su. Prosječne dozacije razgrade se za 4-6 mjeseci. Neki (simazin, atrazin)

primjenom u višim dozacijama, perzistiraju duže od godinu dana. Iz tla biljka triazine apsorbira preko korijena u vodi. Ksilemom ih transportira u zelene dijelove. Kukuruz ih dobro podnosi. Visoko su selektivni prema ovoj kulturi (fiziološka selektivnost). Ipak, posljednjih godina zbog pooštrenih propisa (maksimalno dopuštena količina u pitkoj vodi iznosi 0,1 ppb) i zbog široke primjene, triazini, a naročito atrazin, mogu se naći u pitkoj vodi u količinama većim od dopuštenih propisom. Upravo radi tog razloga u mnogim zemljama svijeta ograničena mu je uporaba ali i dozacije. U nekim zemljama potpuno je zabranjena uporaba. Glavno područje primjene većine triazina jest kukuruz. Već duži niz godina vodeći je herbicid u svijetu. Primijenjen sam, ne polučuje dobre rezultate na korovne trave. Stoga se rabi u kombinaciji s drugim na ovu skupinu korova djelotvornim herbicidima (kloracetamidi). U svijetu je veliki broj korovnih vrsta razvio rezistentne biotipove na ovu skupinu herbicida. Prometrin se rabi u soji, suncokretu, grašku, krumpiru i dr. Rjeđe u kukuruzu. 3. Triazinoni (metamitron, metribuzin) Triazinone je pronašla 1971. godine njemačka tvrtka Bayer. Nesimetrični su triazini. U Hrvatskoj dozvolu za promet imaju samo metribuzin i metamitron. Inhibitori su fotosinteze. Perzistentnost u tlu kraća im je od većine simetričnih triazina, iznosi 4-6 mjeseci. Pripravci na osnovi metribuzina selektivni su u soji, krumpiru, rajčici i suncokretu. Pripravci na osnovi metamitrona rabe se u šećernoj i stočnoj repi. Vrlo su učinkoviti pre- i post-emergence herbicidi. Suzbijaju širokolisne ali i neke uskolisne korove. Neučinkoviti su na višegodišnje korove. Redovito se rabe u kombinaciji s herbicidima djelotvornim na korovne trave. Određene sorte krumpira i soje pokazuju sortnu osjetljivost prema metribuzinu. 4. Diazini ili uracili (lenacil) Diazini ili uracili su relativno stara skupina herbicida. Prvi predstavnik skupine lenacil uveden je u zaštitu bilja 1956. godine (Du Pont). Još se uvijek nalazi na našem tržištu. Ustvari je jedini predstavnik skupine. Terbacil (Simbar) i bromacil (Xyvar) su zbog komercijalnih razloga povučeni s tržišta Hrvatske. Diazine biljka prvenstveno usvaja preko korijena. Izvjesno djelovanje iskazuju i primjenom po listu. Perzistentnost prosječnih dozacija u tlu kreće se 5-6 mjeseci. Ne vežu se čvrsto na čestice tla te su relativno ispirljivi . Širokog su područja primjene. Lenacil (Venzar) selektivan je u šećernoj repi, špinatu i jagodama. Ne djeluje na korovne trave. Stoga se rabi u kombinaciji s drugim herbicidima. 5. Piridazinoni i fenil-piridazini (kloridazoni, piridat) 55 Iz ove skupine na našem tržištu prisutan je jedino herbicid kloridazon. Kloridazon (Pyramin) se već gotovo četrdeset godina rabi za suzbijanje korova u šećernoj, stočnoj repi

i blitvi. Iskazuje osrednju perzistentnost (4-8 tjedana). Godinama je bio vodeći herbicid u šećernoj repi. Selektivan je u sva tri roka primjene. Redovito se rabi u kombinaciji s drugim herbicidima. Pogodan je pripravak za višekratnu primjenu umanjenih količina. Drugi predstavnik skupine, piridat jedini je pripravak austrijske tvrtke Chemie iz Linza. Selektivan je u velikom broju različitih kultura. No, najčešće se rabi u kukuruzu protiv na atrazin otporne lobode i šćira. Kratke je perzistentnosti. 6. Karbamati (dezmedifam, fenmedifam, asulam, cikloat, EPTC, prosulfokarb, vernolat, profam, klorprofam) Prvi predstavnik skupine (profam) otkriven je 1945. godine. Zapravo je prvi zemljišni rezidualni herbicid uopće. U Hrvatskoj dozvolu još posjeduje klorprofam. Na njihovoj osnovi registrirani su pripravci Tuberite, Tuberite N i Neo-stop. Priječe klijanje uskladištenom krumpiru. Inače, godinama su rabljeni kao selektivni herbicidi u raznim cvjećarskim i povrtnim vrstama. U biljku dospijevaju preko korijena. Kratkog su rezidualnog učinka. Ne ispiru se u dublje slojeve. Učinkoviti su u vlažnom, umjereno toplom klimatu. Inhibiraju proces diobe stanice (mitozu). Fenilkarbamati odnosno difenilkarbamati zastupljeni su s dva predstavnika: fenmedifamom i dezmedifamom. Kontaktnog su učinka. Od brojnih predstavnika skupine karbamata, jedino su difenilkarbamati izraziti inhibitori fotosinteze. Rabe se u šećernoj repi i blitvi. Suzbijaju jednogodišnje širokolisne korove. Nisu perzistentni. Budući da su vodeći herbicidi u šećernoj repi, na njihovoj osnovi i u kombinaciji s drugim herbicidima (etofumesat), postoji desetak registriranih pripravaka. Cikloat, EPTC i vernolat su tiokarbamati. Prema mehanizmu djelovanja pripadaju u skupinu inhibitora sinteze lipida. Prvi se rabi u šećernoj repi a preostali u kukuruzu i lucerni. Hlapivi su te ih prije sjetve treba oruđem unijeti u tlo. Bolje djeluju na korovne trave. U kukuruzu ih redovito rabimo s atrazinom. Kratkog su rezidualnog učinka. Prosulfokarb je jedini herbicid iz skupine tiokarbamata koji je selektivan u strnim žitaricama. Primjenjuje se u jesen nakon sjetve a prije nicanja. Suzbija jednogodišnje širokolisne korove. Izvjesno djelovanje pokazuje i na korovne trave. Asulam je specifični herbicid. Rabi se za suzbijanje paprati, štavlja i konšćaka. 7. Supstituirani derivati fenilureje (diuron, izoproturon, klortoluron, linuron, metobrumuron) Ureati su veoma značajna skupina herbicida. Nakon pronalaska prvog predstavnika 1954. godine (monuron), u zaštitu bilja uvedeno je još desetak odličnih spojeva. U Hrvatskoj je danas registrirano pet herbicida. Klortoluron i izoproturon su već duži niz godina vodeći herbicidi na području suzbijanja korovnih trava u strnim žitaricama. Radi proširenja spektra na neke širokolisne korove, rabe se zajedno s herbicidima iz drugih skupina. Dicuran forte

(s triasulfuronom) ili Alon forte i Grodyl plus (s amidosulfuronom). Metobromuron se rabi u krumpiru, soji, grahu i duhanu. Linuron sam ili u kombinaciji s drugim herbicidima rabi se u kukuruzu, krumpiru, suncokretu, soji, mrkvi. Svi ureati primarno djeluju preko korijena. Primjenjujemo ih nakon sjetve ali i nakon nicanja. Perzistentni su. Razgrade se kroz vrijeme 3-6 mjeseci. Čvrsto se vežu na čestice tla. Ne podliježu ispiranju. Maksimalna koncentracija sredstva zadržava se u površinskom sloju tla. Biljka ih 56apsorbira korijenom i do lista transportira preko vode. U biljci se ne premještaju preko asimilata. Selektivnost im se zasniva na prostornoj razlici između na površinu tla nanijetog filma herbicida i dubine položenog sjemena kulture (prostorna selektivnost). Uglavnom se s površine tla ne ispiru do korijena kulturne biljke. Ne suzbijaju višegodišnje korove. Nisu otrovni. Svi su razvrstani u treću skupinu otrova. Izoproturon je u strnim žitaricama Europe vodeći pre-emergence herbicid. Često je prisutan u pitkim vodama zapadnoeuropskih zemalja. Postoje prijedlozi da mu uskrate dozvolu za primjenu. 8. Amidi (napropamid, propizamid, flufenacet, flukloridon, diflufenikan, cinidon-etil) Šire gledano, postoji veći broj herbicida koji bi se po svojoj strukturnoj formuli mogli svrstati u skupinu amida. To su npr. kloracetamidi, acetamidi, oksiacetamidi i dr. No pod nazivom amida osvrnut ćemo se samo na već navedene. Propizamid (Kerb 50 WP) je selektivan u salati, lucerni i šećernoj repi (u Hrvatskoj) te u drvenastim vrstama: jabuka, trešnja, borovnica, ribizli i razno ukrasno šiblje (u svijetu). Jedini je selektivni herbicid na našem tržištu u salati. U biljku dospijeva kroz tlo i kroz list. Učinkovit je na veći broj jednogodišnjih i višegodišnjih trava i širokolisnih korova. Perzistentnost u tlu ovisi o klimi, kreće se 2,5-4,5 mjeseca. Djeluje na jednogodišnje širokolisne i neke korovne trave. U višim dozama i na piriku. Napropamid je relativno star preparat. U zaštitu bilja uvela ga je 1969. god. američka kemijska tvrtka Stauffer. Perzistentan je spoj i često više od godine dana. Fotolabilan je te ga je potrebno oruđem unijeti u tlo prije sjetve ili sadnje. Inhibira proces diobe stanice. Ne podliježe ispiranju. Učinkovit je na jednogodišnje uskolisne i neke širokolisne korove. Netoksičan je za toplokrvne organizme. Preparati na osnovi napropamida selektivni su u uljanoj repici, duhanu, kupusu, cvjetači, jagodama, voćnjacima i vinogradima. Flukloridon (Racer 25 EC) kao i diflufenikan iz ove skupine, prema mehanizmu djelovanja, pripadaju skupini inhibitora sinteze karotenoida. Vidljivi znakovi oštećenja iskazuju se u formi bličinga (gubitak kloroplasta). Osrednje je perzistentan (na kiselim tlima perzistentniji). Ne veže se

na adsorpcijski kompleks tla, odnosno sklon je ispiranju. Primjenjuje se u suncokretu, krumpiru i kukuruzu. Suzbija jednogodišnje širokolisne korove, što je razlog da se uglavnom rabi u kombinaciji s drugim (na travne korove djelotvornim) herbicidima. Flufenacet je relativno nov Bayerov herbicid. U Hrvatskoj se javlja kao komponenta u pripravcima Aspect (s atrazinom 20+30%), Plateen WG 41,5 (s metribuzinom 54,4+13,6%). Flufenacet je sličnog spektra i ponašanja u tlu kao i većina kloracetanilida. U biljku prodire kroz korijen. Osrednje je perzistentnosti. Ne podliježe ispiranju. Bolje djeluje na korovne trave. Kombinacije herbicida s flufenacetom rabe se u kukuruzu, soji i krumpiru. Diflufenikan je relativno nov herbicid. Primjenjuje se u strnim žitaricama u pre-em i post-em roku. Djeluje bolje na jednogodišnje širokolisne korove. I cinidon etil je novi BASF-ov herbicid. Primjenjuje se u strnim žitaricama nakon nicanja kulture. Relativno je uskog spektra djelovanja. Djeluje na značajnu korovnu vrstu broć-Galium aparine, te je interesantan spoj za miješanje s drugim pripravcima. 579. Benzonitrili (bromoksinil, joksinil, diklobenil) Bromoksinil i joksinil su u zaštitu bilja uvedeni 1960. godine. Kontaktni su herbicidi s izvjesnim translokacijskim djelovanjem. Suzbijaju isključivo širokolisne korove, naročito kad se nalaze u mlađem razvojnom stadiju. Rijetko se koriste sami. Selektivni su u kukuruzu, strnim žitaricama i luku. Kombinacije s derivatima haloalkanskih kiselina, veoma su učinkoviti herbicidi na širokolisne korove u strnim žitaricama. Umjereno su otrovni prema sisavcima. Iako je građom veoma sličan bromoksinilu i joskinilu, diklobenil se po svojim biološkim karakteristikama bitno razlikuje. Diklobenil biljka apsorbira preko lista. Hlapiv je pa na tržište dolazi isključivo u formi granulata. Inhibira građu staničnih stijenki, a ima utjecaj i na sintezu celuloze. Herbicid je širokog spektra. Perzistentan 6-12 mjeseci (ovisno o dozaciji). Rabi se kao selektivni herbicid u vinovoj lozi, kruški, breskvi, malinama, ribizlu kao totalni, u ukrasnom šiblju, grmlju, živicama, na putovima, grobljima i slično. 10. Dipiridili (dikvat, parakvat) Dipiridile u zaštitu bilja uvela je 1957. godine britanska korporacija ICI. Od tri predstavnika skupine, dva su (dikvat i parakvat) registrirana u Hrvatskoj. Dipiridili su post-emergence neselektivni herbicidi. Dodirom unište sve zelene dijelove biljke. Zbog toga se često rabe kao desikanti. Čvrsto se vežu na koloide tla. Ne podliježu ispiranju. Neposredno nakon primjene moguće je sijati bilo koju kulturu bez ikakva ograničenja. Osim kao totalni, usmjerenom aplikacijom pod list rabe se u vinogradima i voćnjacima kao selektivni herbicidi širom svijeta. Zbog pozitivnih karakteristika, već duži niz godina vodeći su herbicidi u svijetu. Veoma su opasna sredstva. Za parakvat (Gramoxone) do danas nije pronađen protuotrov. Širom svijeta zabilježena su n

amjerna i slučajna trovanja sva sa smrtnim posljedicama. U svijetu su znatno pripomogli uvođenju minimalne i reducirane obradbe tla. 11. Dinitroanilini (trifluralin pendimetalin,) Prvi predstavnik skupine (trifluralin) uveden je 1960. godine. Odonda do danas pronađeno je desetak različitih supstituenata. Nekima je izgubljen trag, a trifluralin je još uvijek vodeći herbicid skupine. Rabi se širom svijeta. Dinitroanilini su zemljišni herbicidi. Biljka ih apsorbira korijenom u vodi. Većina je (osim pendimetalina) sklona hlapljenju. Primjenjuju se unošenjem u tlo prije sjetve ili sadnje kulture. Inhibitori su diobe stanice. U Hrvatskoj je registriran veći broj pripravaka na osnovi trifluralina i pendimetalina. Suzbijaju samo jednogodišnje uskolisne i neke širokolisne korove. Selektivni su u velikom broju različitih kultura kao npr: krumpir, kukuruz, žitarice, duhan (pendimetalin), kupusnjačama, mrkvi, peršinu (trifluralin) te u suncokretu, grahu, grašku i soji, svi pripravci na osnovi ova dva herbicida. Relativno su perzistentni te je kod primjene u povrtnicama potrebno voditi računa o plodoredu. 12. Kloracetamidi (acetoklor, alaklor, metazaklor, metolaklor, propizoklor, dimetenamid) Šire gledano, kloracetamidi zapravo pripadaju skupini amida. Veoma su značajni herbicidi. U zaštitu bilja su uvedeni šezdesetih godina. Odonda do danas stalno se pronalaze novi predstavnici skupine. Alaklor, metolaklor, S- metolaklor, acetoklor, propizaklor te u novije vrijeme dimetenamid imaju široko područje primjene. Suzbijaju jednogodišnje korovne trave u soji, kukuruzu, 58suncokretu, šećernoj repi, duhanu. Metazaklor je selektivan u uljanoj repici i kupusnjačama. Kloracetanilide primjenjujemo nakon sjetve, a prije nicanja. Biljka ih usvaja preko korijena u vodi i preko hipokotila. Neki su učinkoviti ako ih primijenimo sve do faze dva lista korovnih trava. Priječe razvoj klijanca te se razvija abnormalna stabljika koja ne može isklijati. U tlu se u aktivnom obliku zadrže nekoliko tjedana pa do tri mjeseca. Odlično suzbijaju jednogodišnje ljetne trave. Radi proširenja spektra i na širokolisne korove, redovito se rabe u kombinaciji s drugim na ovu skupinu korova učinkovitim herbicidima. Postoje kontroverzne spoznaje o mehanizmu djelovanja ove skupine. Do danas nije u potpunosti razjašnjen njihov utjecaj na biosintezu masnih kiselina i utjecaj na membranu stanica. S gledišta mehanizma djelovanja, u budućnosti je moguća drugačija klasifikacija. Registriran je veći broj pripravaka ali i kombinacija s drugim herbicidima. 13. Derivati fenoksi karbonskih kiselina (2,4-D, 2,4-DP ili diklorprop, MCPA, MCPP ili mekoprop) Godine 1942. u Velikoj Britaniji i SAD-u (2,4-D) otkriveni su istovremeno. Ovisno o kiselini koja

se veže na fenilni prsten skupina se dijeli u tri podskupine. Fenoksi derivati octene kiseline, propionske i maslačne kiseline. Još ih nazivamo i hormonskim herbicidima jer im je djelovanje u biljci slično biljnim hormonima auksinima. Biljka ih prvenstveno usvaja preko lista, ali i preko korijena. Izraziti su sistemici te se sokovima premještaju u sve dijelove biljke. Djelotvorni su samo na jednogodišnje i višegodišnje širokolisne korove. Glavno područje primjene su im strne žitarice, kukuruz, livade, pašnjaci, vinogradi i voćnjaci. U tlu nisu perzistentni pa se unutar nekoliko tjedana (2,4 D do 3 mjeseca) potpuno razgrade. Primjenom prije ili poslije propisanog roka mogu izazivati velike štete na strninama i kukuruzu. Zanošenjem škropiva na druge širokolisne kulture (šećerna repa, suncokret, vinogradi i voćnjaci) mogu nastati znatne štete. U Hrvatskoj je na osnovi fenoksi derivata octene kiseline (2,4 D i MCPA) registriran veći broj pripravaka. Na osnovi fenoksiderivata masnih kiselina napravljen je veći broj različitih kombinacija pripravaka. Često ih rabimo u tank-mix kombinacijama. Jeftina su i još uvijek značajna skupina herbicida. 14. Derivati aromatskih karbonskih kiselina (dikamba, fluroksipir, klopiralid, pikloram) U zaštitu bilja uvedeni su 1962. (dikamba), odnosno 1963. godine (pikloram). Klopiralid i fluroksipir su kasnije pronađeni. Sistemični su translokacijski herbicidi. Primjenjujemo ih nakon nicanja korova (preko lista). Sličnog su mehanizma djelovanja kao i prethodno prikazani derivati fenoksi karbonskih kiselina. Uglavnom se primjenjuju za suzbijanje širokolisnih korova u strnim žitaricama i u kukuruzu, ali i kao herbicidi za suzbijanje drvenastih korova (naročito pikloram). Klopiralid je odličan herbicid u šećernoj repi. Perzistentnost u tlu im je relativno kratka. Pikloram je veoma perzistentan. Duhan i neke druge dvosupnice osjetljive su na mikrogramske ostatke. Ispiru se u dublje slojeve te mogu zagaditi podzemne vode. Klopiralid je relativno perzistentan u biljci. Preparati zasnovani na osnovi ove skupine herbicida ali i u kombinaciji s drugim herbicidima imaju značajno mjesto u kemijskoj borbi protiv korova. Često se rabe za suzbijanje korova na livadama i pašnjacima. 5915. Ariloksifenoksi propionati (fenoksaprop-P-etil, fluazifop-P-butil, haloksifop-ester, kizalofop-tefuril, propakizafop) Predstavnici ove skupine herbicida po namjeni, mehanizmu djelovanja i području primjene, veoma su slični skupini cikloheksandinona. Ariloksifenoksi propionati također se primjenjuju nakon nicanja kulture i korova. Suzbijaju samo korovne trave priječeći im tvorbu lipida koji su im potrebni za rast i razvoj. Rabe se u relativno niskim količinama po jedinici površine. Visoko su selektivni i veoma male toksičnosti. Svojom pojavom znatno su unaprijedili kemijsku bo

rbu protiv korova u dikotilednom kulturama (graminicidi). Na hrvatskom tržištu nalazi se veći broj podjednako djelotvornih pripravaka. Otkrićem ariloksifenoksi propionata borba protiv korovnih trava uvelike je olakšana, naročito u nekim povrtnicama i drugim "malim” kulturama. 16. Cikloheksandinoni (cikloksidim, kletodim, setoksidim) Cikloheksandioni su translokacijski visokoselektivni herbicidi u mnogim dikotilednim kulturama. Biljka ih apsorbira preko lista i translocira do meristema. Inhibiraju biokemijske procese sinteze lipida kod trava, inhibicijom enzima acetil CoA karboksilaze. Stoga su učinkoviti samo na jednogodišnje i višegodišnje korovne trave (graminicidi). Potpuno poštede sve biljke dvosupnice. U tlu se relativno brzo razgrade. Skloni su ispiranju. Veoma su niske toksičnosti. Selekcijom kulture stanica u SAD-u su uzgojeni hibridi kukuruza rezistentni na ovu skupinu herbicida. Svojom pojavom znatno su unaprijedili borbu protiv korovnih trava u kulturama dvosupnicama. 17. Sulfonilureja herbicidi (amidosulfuron, foramsulfuron, jodsulfuron, nikosulfuron, oksasulfuron, primisulfuron, prosulfuron, rimsulfuron, tifensulfuron, triasulfuron, tribenuron-metil, triflusulfuron) Ova relativno nova skupina herbicida sve je više zastupljena u gotovo svim hektarski značajnijim kulturama Prvi predstavnik (klorsulfuron) otkriven je 1982. godine (Du Pont). Od tog vremena do danas sintetizirano je nekoliko desetaka različitih supstituenata. Sulfonilureja herbicide biljka prvenstveno usvaja preko lista. Stoga ih isključivo primjenjujemo nakon nicanja korova. Kod osjetljivih biljaka inhibiraju rad enzima acetolaktatsintaze, te u biljci izostane sinteza esencijalnih aminokiselina što rezultira ugibanjem tretiranih biljaka. Primjenjuju se u veoma niskim količinama po jedinici površine. Skloni su ispiranju, no kako se rabe u niskim dozacijama, ekološki su prihvatljiviji od klasičnih herbicida. Pojedini (stariji spojevi) su veoma perzistentni pa ograničavaju plodored. U Hrvatskoj su u strnim žitaricama registrirani amidosulfuron, triasulfuron, tribenuron-metil, tifensulfuron i jodsulfuron. Zatim, u kukuruzu primisulfuron, rimsulfruon, nikosulfuron, prosulfuron i foramsulfuron. Oksasulfuron je registriran u soji, a triflusulfuron u šećernoj repi. U kukuruzu se koriste i kombinacije rimsulfuron+tifensulfuron (Grid) i rimsulfuron+dikamba (Task 64 WG). Niske su toksičnosti. Biološkim tehnikama (kulturom selekcije stanica) razvijene su sorte soje tolerantne na povišene doze sulfonilureja herbicida. 18. Imidazolinoni (imazametabenz-metil, imazamoks, imazapir) Ovu relativno novu skupinu herbicida u zaštitu bilja uvela je osamdesetih godina američka tvrtka Cynamid. Imidazolinoni su istog mehanizma djelovanja kao i sulfonilureja herbicidi. Biljka ih 60usvaja preko korijena i preko lista. Iako ih primjenjujemo u veoma ni

skim dozama, uglavnom su veoma perzistentni. U tlu se biološki aktivne rezidue mogu zateći i nekoliko godina nakon tretiranja. Upravo zbog perzistentnosti i posljedica koje proizlaze zbog perzistentnosti, u Hrvatskoj je uskraćena dozvola sredstvima Pivot 100 (imazetapir) i Scepetru (imazakvin). Treći predstavnik skupine imazapir (Arsenal) se rabio kao totalni herbicid (npr. željezničke pruge). Assert (imazametabenz-metil) je učinkovit na divlju zob u žitaricama. Jedini herbicidi koji imaju široko područje primjene su imazamoks (Pulsar 120) (soja, grah, grašak, lucerna) i Escort (imazamoks+pendimetalin) (kukuruz). Imidazolinoni nisu toksični za toplokrvne organizme. Svi su razvrstani u treću skupinu otrova. U SAD-u su selekcijom kulture stanica uzgojili rezistentne hibride kukuruza i sorte soje tolerantne na imidazolinon herbicide. 19. Triazolopirimidini (fluorasulam, metosulam) Također su inhibitori procesa sinteze esencijalnih aminokiselina. Biljka ih usvaja preko korijena i preko lista. Rabimo ih u veoma niskim količinama po jedinici površine. Perzistentni su više od godine dana te unekoliko ograničavaju plodored. Djeluju na širokolisne korove. U Hrvatskoj su registrirana dva pripravka. Oba u kombinaciji s herbicidom 2,4 D (Sansac i Mustang). Rabe se za suzbijanje korova u strnim žitaricama. 20. Izoksazoli (izoksaflutol) Izoksaflutol (Merlin) je noviji herbicid tvrtke Rhone Poulenc (Aventis). Biljka ga apsorbira preko korijena. Izvjesni učinak iskazuje i na tek iznikle korove. Umjerene je perzistentnosti. Inhibitor je sinteze karotenoida. Na tržište je plasiran kao zamjena za atrazin. Djeluje na jednogodišnje širokolisne, a slabije na jednogodišnje trave. Rabi se u kukuruzu u kombinaciji s metoaklorom. 21. Izoksazolidinoni (klomazon) U Hrvatskoj je registriran samo klomazon (Command 4 E i Command 36 CS). Uveden je 1986 godine (tvrtka FMC). Izraziti je inhibitor karotenoida. Primjenjuje se prije sjetve soje ili sadnje duhana. U uljanoj repici rabi se nakon nicanja u relativno niskim dozacijama. Posljednjih godina u ograničenim pokusima iskazuje selektivnost i u šećernoj repi. Suzbija jednogodišnje trave i širokolisne korove. Drift (zanošenje) parama može izazvati blijeđenje listova obližnjih stabala, zeljastih kultura i općenito vegetacije. 22. Aminofosfonati (glifosat, sulfosat, glufosinat-amonij) Ova skupina obuhvaća tri značajna herbicida. To su sistemični translokacijski glifosat i sulfosat te kontaktni glufosinat amonij. Na glifosatnoj osnovi registrirana je i kombinacija s terbutilazinom (Folar 525). Kamata i Sting sadrže veće količine emulgatora, a Rodeo i PIN-480 formulirani su bez emulgatora za posebne namjene (ribnjaci, kanali, jezera i bare). Glifosat i sulfosat suzbijaju jednogodišnje i višegodišnje korove. Izraziti su sistemici. Totalnog su djelovanja. Inhibitori su EPSP

sintaze, enzima značajnog za tvorbu aromatičnih aminokiselina, fenilalanina, tirozina i triptofana, neophodnih za tvorbu stanične stijenke. Ekotoksikološke karakteristike su im veoma povoljne. Ne ostavljaju rezidue u tlu. Ne kontaminiraju vode, plodine. Rabe se širom svijeta za totalno suzbijanje korova, zatim u višegodišnjim nasadima, vodotocima, na željezničkim prugama, putovima u 61naseljenim mjestima i sl. Pojedine sorte soje i hibridi kukuruza genetskom manipulacijom su preinačene tako da mogu otrpjeti tretman s glifosatom. Glufosinat-amonij (fosfonotricin) komercijalnog naziva Basta i bialafos, koji su fermentacijski proizvod gljiva Streptomices spp., kontaktni su herbicidi. Prvi je značajan širom svijeta dok drugi ima lokalno značenje (Japan). Oba su herbicidi širokog spektra. Suzbijaju sve zeljaste biljne vrste blokirajući aktivnost enzima glutamin sintaze, neophodnog za asimilaciju organskog amonijaka u biljnim stanicama. Suzbijaju samo nadzemne zeljaste organe pa višegodišnje vrste i nakon što ih uništimo, iz podzemnih organa ponovno protjeraju. Širom svijeta je značajan pripravak Basta. Rabi se kao totalni herbicid u vinogradima i voćnjacima. Ekološki su prihvatljivi. Genetskom modifikacijom uzgojene su sorte soje, pamuka i hibridi kukuruza otporni na učinak herbicida iz ove skupine. 23. Difenileteri (acifluorfen, bifenoks, fluoroglikofen-etil, fomesafen, laktofen, oksifluorfen) Iz skupine difenil etera na našem tržištu nalazi se veći broj pripravaka na osnovi šest u naslovu navedenih herbicida. Primjenjujemo ih nakon nicanja korova. Kontaktnog su učinka. Inhibiraju enzim neophodan za tvorbu klorofila. Bolje djeluju na širokolisne korove, iako iskazuju izvjesne učinke i na klijance trava. Neki (oksifluorfen) djeluju i preko korijena, no tad ih je potrebno primijeniti u višim dozacijama. Različito im je područje primjene. Tako oksifluorfen primjenjujemo u luku, suncokretu, vinogradima i voćnjacima. Fomesafen i laktofen su selektivni u soji, dok bifenoks sam koristimo u suncokretu, a kombinaciju s mekoporopom P u pšenici i ječmu. Fluoroglikofen-etil u većem broju pripravaka pridonosi proširenju spektra na neke veoma značajne korove u strnim žitaricama. Difenil eteri se vrlo čvrsto vežu na adsorpcijski kompleks tla te se gotovo ne pomiču s površine tla. Perzistentnost u tlu im je različita. Bifenoks se razgradi za 6-8 tjedana dok rezidue fomesafena i oksifluorfena mogu osjetljivim kulturama štetiti i naredne sezone. 24. Oksadiazoli (oksadiazon, oksadiardžil) Oksadiazon herbicid iz ove skupine otkriven je 1969. godine. U Hrvatskoj je registriran za primjenu u luku, karanfilu, voćnjacima i vinogradima. Novijeg datuma je herbicid oksadardžil (Raft) selektivan u suncokretu. Biljka ga apsorbira preko lista i preko korijena. Bolje djeluje na širokolisne korove. Vrlo čvrsto se vežu na adsorpcijski kompleks. Ne ispiru se. U sv

ijetu se oksadiazon rabi protiv širokolisnih i uskolisnih korova u drvenastom ukrasnom bilju. Inhibitori su procesa sinteze klorofila. 25. Triazolinoni (karfentrazon-etil) Nova skupina herbicida koja će se s vremenom proširiti. U Hrvatskoj je registriran iz ove skupine jedino karfentrazon-etil. Post-emergence kontaktni herbicid. Suzbija važne širokolisne korove u ozimim žitaricama (pripravak Aurora 50 WG). Još su poznati pripravci s izoproturonom (Affinity) i s mekopropom (Aurora super). 26. Benzotiadiazinoni (bentazon) Jedini predstavnik ove skupine jest bentazon. Pronašla ga je 1968. godine njemačka tvrtka BASF. Kontaktnog je djelovanja. Inhibira proces fotosinteze u svjetlosnoj reakciji II. U tlu se razgradi relativno brzo. Polovični vijek raspada iznosi mu 20 dana. Suzbija samo jednogodišnje 62širokolisne korove. Selektivan je u mahunarkama (soji, grahu, grašku, kikirikiju, lucerni). Rezidue bentazona u biljnom materijalu razgrade se unutar 6 tjedana. Rabi se sam ali i u kombinaciji s drugim herbicidima npr. diklorprop–p (Basagran DP-P) u strnim žitaricama. U nas su registrirani Basagran 600, Basagran super i Basagran top. Kombinacija s acifluorfenom (Galaxy) rabi se u soji. 27. Benzofuran (etofumesat) Jedini predstavnik skupine jest etofumesat na osnovi kojeg je registriran veći broj pripravaka. Početkom osamdesetih pronašla ga je engleska tvrtka Fisans. U biljku ulazi preko korijena, koleoptile, hipokotila i preko lista. Translocira se u sve nadzemne organe. Mehanizam djelovanja nije potpuno razjašnjen. Inhibitor je sinteze lipida. Perzistentnost ovisi o primijenjenoj dozaciji (6 do10 mjeseci). Selektivan je u šećernoj repi i prema nekim sjemenskim travama (ljulj). S fenmedifamom i desmedifamom rabi se u šećernoj repi. 28. Triazoli (amitrol) Jedini predstavnik ove skupine je amitrol. U Hrvatskoj ga nalazimo samo u pripravku Ustinex spezial (diuron+MCPA). Rabi se za suzbijanje korova u vinogradima i voćnjacima (jabuka i kruška). Primijenjen sam rabi se u relativno visokim dozacijama (2-9 kg). Biljka ga apsorbira preko korijena i preko lista. Translocira ga i akumulira do meristema. U biljci inhibira proces sinteze karotenoida. Biljke izložene subletalnim dozama izgube pigment i potpuno izblijede. U tlu (naročito toplom i vlažnom) razgradi se veoma brzo. Bolje učinke iskazuje na jednogodišnje i višegodišnje trave. Sve mu je manje značenje. Podjela herbicida po vremenu i načinu primjene S gledišta vremena i načina primjene, sve herbicide možemo razvrstati na totalne i selektivne. U tablici koja slijedi prikazana je podjela herbicida u odnosu na vrijeme i način primjene.

63 Tablica 2. Podjela herbicida po vremenu i načinu primjene 1.1.1. TRETIRANJE PO TLU S ILI BEZ INKORPORAC. 1.1.1.1. REZIDUALNI HERBICIDI (npr. trifluralin, atrazin) 1.1.2.1.KONTAKTNI HERBICIDI (dikvat) 1.1. PRIJE SJETVE ILI PRIJE RASAĐIVANJA (pre-sowing) 1.1.2. TRETIRANJE PO LISTU KOROVA 1.1.2.2. SISTEMIČNI HERBICIDI (glifosat) 1.2.1. TRETIRANJE PO TLU 1.2.1.1. REZIDUALNI HERBICIDI (atrazin) 1.2.2.1.KONTAKTNI HERBICIDI (glufosinat, dikvat, bromoksinil) 1.2 PRIJE NICANJA (pre-emergence) 1.2.2. TRETIRANJE PO LISTU KOROVA 1.2.2.2. SISTEMIČNI HERBICIDI (glifosat) 1.3.1. KONTAKTNI HERBICIDI (bentazon) 1.3.2. SISTEMIČNI HERBICIDI (2,4-D, dikamba) 1.3.3. KONTAKTNO-SISTEMIČNI (2,4-D + dikamba) 1. SELEKTIVNA APLIKACIJA 1.3 NAKON NICANJA (post-emergence) 1.3.3.4. KONTAKTNO-REZIDUALNI (piridat + atrazin) 2.1 TRETIRANJE PO TLU 2.1.1. REZIDUALNI HERBICIDI (diuron 2.2.1. KONTAKTNI HERBICIDI (dikvat, parakvat) HERBICIDI 2. TOTALNA APLIKACIJA 2.2 TRETIRANJE PO LISTU 2.2.2. SISTEMIČNI HERBICIDI (glifosat, sulfosat) 64 Slika 14. Način primjene herbicida ZEMLJIŠNI HERBICIDI

LISNI (FOLIJARNI) HERBICIDI VRIJEME PRIMJENE prije sjetve nakon sjetve nakon nicanja USMJERENA APLIKACIJA TRETIRANJE U TRAKE Legenda: korov kultura okopati ili kultivirati Slikom naprijed prikazano izgleda ovako: 65 Kontaktni herbicidi (bromoksinil, bentazon, dipiridili i dr.) nakon što dospiju u dodir s biljkom, sprže (spale) zelene dijelove biljke. Stoga ih zovemo i dodirni herbicidi. Sistemični (translokacijski) herbicidi (fenoksi derivati masnih kiselina, glifosat i dr.) postupno prodiru u biljku sve do floema te se asimilatima (škrobom) premještaju (translociraju) u druge dijelove biljke. Iz priloženog je vidljivo da herbicid može djelovati selektivno ili neselektivno (totalno). Selektivna primjena herbicida Selektivna primjena ima svrhu da se u kulturi suzbiju neželjene (korovne) biljne vrste, a da se pri tome znatnije ne ošteti kultura. Selektivni učinak najčešće se zasniva na različitom stupnju apsorpcije (usvajanju), različitom intezitetu translokacije, metabolizmu i biokemijskom djelovanju između kulture i korova. Postoji i prostorna selektivnost, odnosno slučaj kad su sjeme korova i sjeme kulture prostorno na različitoj dubini. Selektivnost se može zasnivati i na različitom vremenu i različitom načinu aplikacije. Selektivnost nikad nije apsolutna. Ovisna je o mnogim činiteljima. Kao što se može vidjeti, herbicid ne mora uvijek biti selektivan. Naime, herbicid često može oštetiti kulturu, odnosno, on može djelovati fitotoksično. Najčešće se fitotoksično djelovanje javlja zbog: - prekoračene dozacije uslijed: - neispravnih, dotrajalih ili oštećenih sapnica ( rasprskivači ) - preklapanja (rad, bez pokazivača traga i sl.) - neispravni uređaj za prskanje (pumpa, tlakomjer, sapnice i sl.) - nepravilna priprema sredstva u vodi - neispravno odabrana dozacija u odnosu na tip tla - kontaminacijom - nečista (neoprana) prskalica od prethodnog tretiranja - nečisto izvorište (akumulacija) vode za prskanje - nečist rezervoar za vodu - nečistom vodom iz kanala i sl. - zanošenjem ( driftom ) - zanošenje kapljice sredstva vjetrom - zanošenje para hlapivih herbicida strujanjem zraka - zanošenje čestica herbicida na česticama tla vjetrom - adsorpcijom i ispiranjem

- plitka sjetva - ispiranje u zonu korijena ( potencijalno bazični herbicidi ) - rezidue u tlu - perzistentni herbicid u sušnoj godini ne razgradi se do naredne sezone - aplikacija u krivo vrijeme - prije ili poslije propisanog roka u kojem herbicid djeluje selektivno. U odnosu na vrijeme primjene herbicid je moguće selektivno primijeniti : • prije sjetve odnosno sadnje kulture (pre-sowing), 66• nakon sjetve a prije nicanja kulture (pre-emergence), • nakon nicanja kulture (post-emergence). Primjena prije sjetve (pre-sowing) Prije sjetve odnosno sadnje pojedinih kultura mogu se upotrijebiti kontaktni herbicidi koji će spržiti iznikle jednogodišnje korove. Primjena se obično obavlja nekoliko dana prije sjetve odnosno sadnje što ovisi o tipu herbicida (npr. Reglone ili Basta prije sjetve povrtnica). Translokacijski herbicid suzbit će uz jednogodišnje i višegodišnje korove. Primjena se obavlja ranije, često u jesen za proljetnu sjetvu ( npr. Cidokor prije sjetve pšenice, kukuruza, suncokreta). Na nezakorovljenoj površini prije sjetve primjenjujemo i rezidualni herbicid, koji će biljka nakon nicanja upiti preko korijena. Na ovaj način najčešće primjenjujemo hlapive i fotolabilne herbicide (Treflan odnosno Devrinol 45 F). Nakon prskanja potrebno ih je oruđem (tanjurača ili sjetvospremač) unijeti u tlo (inkorporirati) na određenu dubinu. Primjena nakon sjetve a prije nicanja (pre-emergence) I ovaj rok primjene omogućuje primjenu kontaktnih, translokacijskih i rezidualnih herbicida. Kontaktne herbicide primjenjujemo u slučaju kad nakon sjetve korovi niknu prije kulture ( npr. u luku uzgojem iz sjemena, peršinu, mrkvi, krumpiru ). Kontaktni herbicidi djelotvorni su samo na jednogodišnje korove. Translokacijski ( sistemični ) herbicidi će uz jednogodišnje suzbiti i višegodišnje korove. No, kako translokacijski herbicidi najčešće iskazuju i rezidualno djelovanje, potrebno je voditi računa o njihovoj selektivnosti. Rezidualni će zbog svoje postojanosti (perzistentnosti) nakon primjene zadržati duže vrijeme herbicidni učinak. Tako će ih korov kad otpočne nicati upiti preko korijena ili klice te će biti suzbijen. Na ovaj način mogu se primijeniti samo selektivni herbicidi. Primjena nakon nicanja (post-emergence) U ovom roku primjene redovito rabimo kontaktne, translokacijske i rezidualne selektivne herbicide. Kontaktni su djelotvorni na jednogodišnje, translokacijski na jednogodišnje i višegodišnje, dok rezidualni najčešće suzbijaju samo jednogodišnje korove. Kod primjene nakon nicanja kulture selektivnost se zasniva na dozaciji, zatim na anatomskim, morfološkim i fiziološkim razlikama između korova i kulture. Faza razvoja kulture u vrijeme tretiranja veoma je značajna za selektivno djelovanje herbicida. Klimatske prilike u vrijeme tretiranja također će odlučivati o selektivnosti. Pojedini herbicidi mogu iskazivati istovremeno aktivnost preko lista ali i preko korijena (npr. Radazin u kukuruzu,

Sencor u krumpiru, Goal u luku i sl.). S gledišta vidljivog učinka na korove sve herbicide bez obzira na rok primjene, možemo razvrstati u slijedeće skupine: - rezidualni (iskazuju herbicidni učinak kroz duže vrijeme, biljka ih upija preko korijena) - translokacijski ( apsorpcija, usvajanje preko lista ili preko korijena ) - rezidualni+kontaktni ( apsorpcija korijenom i učinak dodirom ) -rezidualni+translokacijski ( korijenom + korijenom ili listom ) -rezidualni+kontaktni+translokacijski ( korijenom+dodirom+korijenom ili listom ) - kontaktni+rezidualni ( dodirom+korijenom ) - kontaktni ( nema apsorpcije, djeluju dodirom (kontaktom) ) 67Neselektivna aplikacija ( totalno ) Aplikacija na nezasijanim površinama (pruge, industrijska dvorišta, putovi, aerodromi, rafinerije, dalekovodi i dr.), totalno suzbijanje. Totalni ili neselektivni herbicidi suzbijaju svu vegetaciju. Primjenjujemo ih prije sjetve ili sadnje neke kulture, neposredno prije sjetve ( glifosat ) ili na željezničkom prugama, industrijskim objektima, putovima, kanalima, aerodromima, rafinerijama i dr. U drugom slučaju koriste se perzistentni herbicidi širokog spektra s izraženim rezidualnim učinkom ( Arsenal, Radokor i dr. ). PERZISTENTNOST HERBICIDA U TLU Kao što je već rečeno, rezidualne (perzistentne) herbicide uglavnom primjenjujemo na ili u tlo. Kad herbicid dospije na površinu tla s kišom biva raspoređen po fazama tla. Kao što znamo, tlo koje se sastoji od krute, tekuće, plinovite i žive faze veoma je kompleksan sustav. Zajedno sa Sunčevom energijom i zrakom omogućuje nam život. Zbog rečenog, veoma je važno znati što se s herbicidom zbiva u tlu nakon primjene. Stoga je neophodno potrebno pratiti raspored herbicida po fazama tla, njegovu degradaciju (raspad) i utjecaj na žive organizme u tlu. Sve rečeno može utjecati i na plodnost tla. Na crtežu br. 3 prikazani su procesi koji utječu na gubitak i inaktivaciju, odnosno perzistentnost nekog herbicida u tlu. Crtež 3. Procesi gubitaka i inaktivacije herbicida Iz priloženog prikaza vidljivo je da herbicid koji je s vodom dospio u tlo, podliježe procesima gubitaka i procesima razgradnje. Procesi gubitaka nastaju uslijed : - ispiranja u dublje slojeve - isparavanja ISPARAVANJE FOTOKEMIJSKA RAZGRADNJA HERBICIISPIRANJE APSORPCIJA BILJKOM ADSORPCIJA OD STRANE KOLOIDA

FIZIKALNI GUBITCI RAZGRADNJA RAZGRADNJA MIKROORGANIZMIMA KEMIJSKA RAZGRADNJA 68- apsorpcije (usvajanja) od strane biljke - adsorpcije (vezivanja) na mineralne i organske koloide tla. Razgradnja ili degradacija odvija se uslijed procesa : - fotorazgradnje - kemijske razgradnje - razgradnje mikroorganizmima. U prvom slučaju, odnosno utjecajem procesa gubitaka, molekula herbicida zadrži prvobitni oblik. Herbicid je, međutim, "izgubljen" (nedostupan) korijenu korovne biljke. U drugom slučaju molekula degradira (razgradi se) na herbicidno inaktivne sastojke. Svaki od navedenih procesa od velikog je značenja te o njemu ovisi perzistentnost nekog herbicida u tlu. S druge strane perzistentnost, odnosno postojanost nekog herbicida često ograničava plodored. Npr., nakon upotrebe Radazina u kukuruzu, sljedeće sezone na istu površinu zabranjeno je sijati čitav niz osjetljivih kultura. Vrlo su velike razlike u topivosti i adsorptivnosti između pojedinih herbicida. Ta različitost često je razlog da nekim herbicidima ponekad u nekoj sredini učinak izostane dok u drugoj djeluju fitotoksično. Neki su herbicidi veoma perzistentni spojevi te njihove rezidue mogu štetiti kulturama koje ih smjenjuju u plodoredu. Nasuprot tome neki su veoma kratke perzistentnosti te im korovi izbjegnu i ne poluče potreban učinak. Činitelji koji utječu na učinak herbicida su perzistentnost, hlapivost, fotorazgradnja, adsorpcija, ispiranje, apsorpcija (usvajanje) i mikrobiološka aktivnost tla. Ovisno o tipu tla neki od navedenih činitelja utjecat će na učinak herbicida. Toksičnost herbicida ima posebno značenje naročito s gledišta onečišćenja voda i okoliša općenito. Općenito gledano, većina herbicida je u slabo toksično spojevi te ih svrstavamo u kategoriju slabo toksičnih ili netoksičnih kemikalija. No, potencijalna opasnost za onečišćenja voda jest dosta izražena. Stoga su takovi pripravci posebno naznačeni u tablici. I herbicidi s ograničenom primjenom (atrazin, parakvat npr.) također su posebno označeni u tablici. Toksičnost i topivost u vodi značajnih pripravaka prikazani su u tablici broj 3. Tablica 3 Toksičnost, topivost u vodi, sklonost adsorpciji, perzistentnost i ograničenja za neke herbicide Herbicidi toksičnost oral. LD 50 topivost u vodi ppm,250C adsorpcija na tlo perzisten.

u tlu (mjes.) ograničena primjena ogranič. u pitkoj vodi Motivell (nikosulfuron) 5000 x x 1-10 - - Targa (kvizalofop) 2318 105 umjerena 1-2,5 - - Radazin (atrazin) 3080 33 jaka 2-8 + + Banvel (dikamba) 1030 4,500 slaba 1-6 - - Basagran (bentazon) 1100 500 slaba 0,5 - - Tell (primisulfuron) 5000 9 slaba 1-5 - - Betan. AM (fenm.+dez) x 1 umjerena 1 - - Bladex (cijanazin) 335 171 jaka - - Blazer (acifluorfen) 3330 neogranič. jaka 1 - - Pardner (bromoksinil) 440 130 x x + - Cobra (laktofen) 2533 0,1 x x - - Deherban A (2,4 d) 500 900 slaba 1 - 69Toksičnost, topivost u vodi, sklonost adsorpciji, perzistentnost i ograničenja za neke herbicide Dual (metolaklor) 2534 530 jaka 1-3 - - Eradicane 6 E (EPTC) 1370 370 jaka 1,5-2 - - Granstar (tribenuron) 5000 280 x 0,25 - - Fusilade (fluazifo-p-butil) 4830 2 umjerena 0,25 - - Gramoxon (parakvat) 120 neograničen vrlo jaka 1 - - Kerb (propizamid) 5620 15 jaka 2-9 - - Lasso (alaklor) 1200 242 jaka 1-2 + + Sencor (metribuzin) 1950 1,200 umjerena 2-4 - - Afalon (linuron) 1500 75 vrlo jaka 2-4 - - Deherban M (MCPA) 800 netopiv vrlo slaba 1-4 - - Nortron (etofumesat) 6400 110 jaka 1-4 - - Harmony (tifensulfuron) 5000 2,400 x 0,25 - - Grasidim (setoksidim) 2675 48 umjerena 0,25 - - Flex (fomesafen) 1858 600 000 slaba 6 - - Radokor (simazin) 5000 5 jaka 2-8 - + Stomp (pendimetalin) 3380 1 vrlo jaka 3-6 - - Pyramin (kloridazon) 3600 1 jaka 1-2 - - Ro-neet (cikloat) 3160 85 jaka 1-3 - - Roundup (glifosat) 5000 neograničen vrlo jaka 1 - - Select (kletodim) 2920 <1 vrlo jaka 3-5 - - Lontrel (klopiralid) 5000 1,000 umjerena 1-10 - - Treflan (trifluralin) 3700 1 vrlo jaka 3,6 - - Nikotin 10 - - - - - Benzin 150 - - - - - Kofein 200 - - - - - Aspirin 1240 2,500 - - - - Kuhinjska sol 3320 360,000 - - - - Legenda: x – nema podataka U tablici br. 4 prikazan je fitotoksični učinak nekih rezidualnih herbicida godinu dana nakon primjene

određene značajnije kulture. Upravo zbog mogućnosti da rezidue herbicida mogu nanijeti štete, prilikom registracije, rezidualnim herbicidima redovito se propisuje plodored i isključuje ili ograničava sjetva osjetljivih kultura. Tablica 3. Rezidualno djelovanje nekih herbicida godinu dana nakon aplikacije. Prosjek s većeg broja lokaliteta. Herbicid doza kg/ha ječam proso šećerna repa lucerna rajčica pšenica simazin 4 3,2 1,8 5,6 9,1 4,7 4,2 diuron 4 3,6 1,9 3,6 0 4,1 2,6 prometrin 1 0,9 0 0,6 0 0,3 1,6 prometrin 4 2,1 1 1,5 1,8 7,4 3,4 bromacil 1 2,5 2 3,2 4,6 4,6 4,3 bromacil 4 4,5 4,2 5,5 10 6 6,2 trifluralin 1 0,2 2,1 0,4 0,6 0 0,5 trifluralin 4 1,4 5,3 4 1,1 1,8 0 difenamid 4 1,9 1,1 1,9 0 0,7 0,7 difenamid 16 2,1 1,4 2 0,9 1,8 2 benzulid 4 0,6 0,6 2,3 0 1,4 0,2 benzulid 16 1,4 1,4 3,7 2 0,5 1,3 kloridazon 4 1,2 0 0,5 0,4 3,9 0,7 kloridazon 16 2,3 1,4 1,9 0,7 2,8 3,3 70dikamba 4 1,1 1,3 0,9 2,4 1,5 0,3 dikamba 16 1,5 1,9 2 2,9 2,4 1,2 pikloram 1 1,4 1,4 4,2 9,6 5,2 4,7 pikloram 4 2,3 2,9 5,3 10 5,8 2,5 Prosjek lok. 7 5 6 2 3 2 Fitotoksičnost ocijenjena po skali 0-10 gdje je 0=bez učinka, 5=blaga kloroza, zastoj rasta, 10=sve biljke uginule ( Anderson, 1977. ) KONCENTRACIJA I DOZACIJA Rijetki su pesticidi (insekticidi, fungicidi, herbicidi) koje u poljoprivredi rabimo u obliku čiste aktivne (djelatne) tvari. Naime, te aktivne tvari uglavnom, su netopive u vodi. Kako većinu pesticida primjenjujemo upravo pomoću vode, to bi primjenom čiste aktivne tvari u vodi, izostao učinak. Da bi pesticidi bili učinkoviti, u tvornici im se posebnim postupkom dodaju određene nepesticidne tvari. Ovim postupkom koji nazivamo formulacijom, dobivamo sredstva za zaštitu bilja insekticidnog, fungicidnog ili herbicidnog učinka. Ovako dobivene pripravke najčešće primjenjujemo metodom prskanja odnosno metodom raspršivanja. Stoga je od osobite važnosti da je svaki pripravak sredstva za zaštitu bilja kompatibilan s vodom. Bez obzira na oblik (formu) odnosno agregatno stanje (vidi članak Formulacija sredstava za zaštitu bilja), svako sredstvo primjenjujemo protiv točno određenog nametnika u precizno propisanoj količini. Učinkovitu količinu sredstva po Zakonu o zaštiti bilja iskazujemo pojmom koncentracija odnosno

pojmom dozacija. Što je ustvari dozacija a što koncentracija nekog sredstva za zaštitu bilja i kad se služimo prvim a kad drugim pojmom? Koncentracija Kao što smo već rekli, većinu sredstava za zaštitu bilja prije upotrebe, potrebno je razrijediti u vodi do određene koncentracije. Propisane koncentracije većine sredstava za zaštitu bilja su niske a iskazuju se postotnim udjelom sredstva u vodi. Ovako dobivenim škropivom pristupa se suzbijanju nametnika. Kako sredstva za zaštitu bilja dolaze u promet u tekućem ili u krutom obliku, to je koncentraciju nekog škropiva moguće iskazati na dva načina. Krutim pripravcima količinu iskazujemo vaganjem a tekućim mjerenjem volumena. Tako od krutih pripravaka dobivamo škropivo u kom je koncentracija iskazana kao masa na volumen, a kod tekućih kao volumen na volumen. No bez obzira na način iskazivanja postotka sredstva u škropivu, bitno je upamtiti da je koncentracija ustvari količina sredstva za zaštitu bilja iskazana postotkom u odnosu na škropivo. Drugim riječima, koncentracija je ustvari pokusima provjerena i zakonom propisana učinkovita koncentracija nekog sredstva za zaštitu bilja namijenjena suzbijanju određenog štetnika ili uzročnika neke biljne bolesti. Iz rečenog je vidljivo da pojam koncentracija ne određuje i ukupno potrebnu količinu sredstva za određenu površinu. Naime, na istoj površini, ovisno o načinu primjene, moguće je utrošiti veće ili manji volumen škropiva iste koncentracije. Različit volumen škropiva polučit će i različite rezultate. Stoga se uz propisanu koncentraciju škropiva, često propisuje i potrebiti volumen škropiva dotične koncentracije. Na ovaj način uz dosadašnji pojam koncentracije dolazimo i do novog pojma, pojam dozacije. 71Dozacija Iz rečenog je vidljivo da je dozacija ustvari količina nekog sredstva za zaštitu bilja iskazana na jedinicu površine. Krutim pripravcima dozaciju iskazujemo u kilogramima (ili manjim jedinicama) po hektaru, dok tekućim pripravcima dozaciju iskazujemo u litrama po hektaru. Iz prikazanog je vidljivo da pojam dozacije ne određuje i volumen vode u kom će rečena količina biti raspoređena po jedinici površine. Naime, količinu nekog herbicida od npr. 1 kg/ha, možemo primjeniti u volumenu vode od 100, 200, 400 ili više l/ha. Pri tome će koncentracija rečenog škropiva iznositi 1%, 0,5%, 0,25% ili manje. Ustvari, kad govorimo o dozaciji, postotak sredstva u škropivu nije od osobite važnosti. Od presudnog je značaja propisanu količinu sredstva po jedinici površine (dozaciju) jednolično rasporediti na određenu površinu. Pri tome će volumen vode u kom će biti primijenjena propisana dozacija, isključivo ovisiti o tipu prskalice. Tako će za primjenu nekog herbicida leđnom prskalicom u količini od npr. 1

l/ha, biti potrebno za jednolični raspored utrošiti i do 1000 l/ha vode, dok će uz pomoć novih modernih traktorskih prskalica sa finim rasprskivačima (sapnicama), biti dovoljno i npr. 100 l/ha vode. Pojmom koncentracija u praksi se najčešće propisuje primjena sredstava kojima suzbijamo bolesti i štetnike u vinogradima, voćnjacima, povrtnim, cvjećarskim i nekim drugim kulturama. Nasuprot tomu , dozacijom redovito iskazujemo primjenu svih herbicidnih pripravaka ali i većine insekticidnih i fungicidnih koje rabimo u zaštiti ratarskih kultura. Kako pojam koncentracija ne određuje i potrebni volumen škropiva , koji treba utrošiti po jedinici površine i obrnuto, pojam dozacija ne određuje volumen vode u kom rečenu dozaciju treba primjeniti , brojni su upiti kupaca kako postupiti. Uz propisanu koncentraciju , često jest propisan i volumen škropiva dotične koncentracije koji treba utrošiti po jedinici površine. Svakako da volumen škropiva ovisi o više čimbenika. Tako će se on bitno razlikovati ovisno o načinu primjene sredstva. Npr. prskanjem će se za zaštitu nasada jabuke utrošiti 1500 - 2000 l/ha vode. Za zaštitu vinove loze potrebno je utrošiti i do 1000 l/ha vode. Raspršivanjem uz pomoć atomizera utrošit će se manji volumen vode po istoj jedinici površine. Jednako tako će utrošak škropiva ovisiti o objektu kojeg štitimo , uzgojnom obliku nasada , stadiju razvoja tijekom sezone i sl. Tako će se npr. za suzbijanje krastavosti plodova jabuke u mladom nasadu utrošiti manje a u odraslom , već formiranom nasadu utrošiti veći volumen škropiva. Time će se u prvom slučaju utrošiti manja a u drugom veća količina sredstva na istu jedinicu površine. Jednako tako , za suzbijanje plamenjače vinove loze u prvim rokovima prskanja dok loza nije potpuno razvila lisnu masu utrošit ćemo manje škropiva nego u kasnijim rokovima prskanja. Nasuprot rečenom , u slučaju kad količinu određujemo dozacijom , npr. kod primjene herbicida, redovito se postavlja pitanje: a u koliko vode? Kao što smo već rekli voda u ovom slučaju služi isključivo kao pomagalo da bi sredstvo bilo jednolično raspoređeno po određenoj površini. Ako nam kvaliteta našeg oruđa omogućuje to polučiti s manjim utroškom vode , postupit ćemo tako! I obrnuto , rasprskivači s većim otvorom kao i neke klasične prskalice , zahtijevaju veći volumen vode po jedinici površine. U oba slučaja od presudne je važnosti da sredstvo bude jednolično raspoređeno po određenoj površini. Ukoliko suzbijamo već iznikle korove , tj. nakon nicanja kulture i korova ili štitimo već razvijenu kulturu od bolesti i štetnika , a količinu iskazujemo dozacijom , volumen vode u kom će biti primijenjena rečena dozacija , ima veći značaj. Naime , neke translokacijske (sistemične) herbicide moguće je primjeniti i u manjem 72volumenu vode. Nasuprot tomu , kontaktne herbicide potrebno je primjeniti u većem volumenu vode. Osim rečenog , volumen vode direktno ovisi o tipu rasprskivača (sapnice) , radnom tlaku , brzini kretanja traktora i sl. No zbog ograničenog prostora o rečenom govorit ćemo drugom prilikom.

U prilogu dajemo tablice uz pomoć kojih je moguće pripremiti škropivo različite koncentracije za u praksi najčešće primjenjivane volumene vode (Tablica 1). Isto tako prilažemo tablicu iz koje je moguće na osnovu poznate dozacije i volumena vode koji trošimo po jedinici površine očitati koncentraciju škropiva. Tablica 1. Potrebna količina pripravka za propisanu koncentraciju u škropivu Zapremina prskalice ili posude u kojoj se priprema škropivo (u lit.) Propisana koncentracija 5 10 100 200 400 grama , odnosno ml pripravka 0,01% 0,5 1 10 20 40 0,02% 1 2 20 40 80 0,03% 1,5 3 30 60 120 0,04% 2 4 40 80 160 0,05% 2,5 5 50 100 200 0,06% 3 6 60 120 240 0,1% 5 10 100 200 400 0,12% 6 12 120 240 480 0,15% 7,5 15 150 300 600 0,2% 10 20 200 400 800 0,25% 12 25 250 500 1000 0,3% 15 30 300 600 1200 0,4% 20 40 400 800 1600 0,5% 25 50 500 1000 2000 0,6% 30 60 600 1200 2400 1% 50 100 1000 2000 4000 POMOĆNA SREDSTVA Pomoćnim sredstvima u zaštiti bilja nazivamo supstancije koje škropivu dodajemo kako bi se pospješio učinak osnovnom sredstvu. Razlozi zbog kojih se škropivu dodaju pomoćna sredstva najčešće su sljedeći: • pospješuju vlaženje • umanjuju isparavanje • povećavaju prodor (usvajanje) sredstva • pospješuju translokaciju (premještanje) • produžuju period vlaženja • usporavaju otpuštanje sredstva • mijenjaju (prilagođavaju) pH škropivu • poboljšavaju raspored kapljica • pridonose kompatibilnosti sredstva • umanjuju zanošenje (drift) • umanjuju miris Kod primjene herbicida najčešće se rabe sljedeća pomoćna sredstva: 73Surfaktanti( riječ “surfaktant” zapravo je skraćenica izvedena od engleskih riječi “surface active agent”) su molekule koje se sastoje od lipofilnog i hidrofilnog dijela (vidi sliku). Lipofilni dio se sastoji od dugih 12-16 lanaca ugljikovodika (CH2) ili benzenovih prstena a ima nisku topivost u vodi i visoku topivost u ulju. Hidrofilni završetak ima jako izražen afinitet prema vodi. Slika 1. Molekula surfaktanta

S gledišta građe hidrofilnog završetka, sve surfaktante možemo razvrstati u tri skupine: • Anionske - ioniziraju u vodi tvoreći negativan naboj sredine. Mogu negativno reagirati s nekim sastojcima vode, npr.s mineralima tvrde vode. • Kationske – s vodom tvore pozitivno nabijenu sredinu. Također mogu reagirati s tvrdom vodom. Fitotoksično djeluju na zelene dijelove biljke. U Hrvatskoj su registrirani pripravci Armoblen T-25 i Pinovit. Najčešće se rabe prilikom primjene pripravaka na osnovi glifosata (Cidokor, Herkules i dr.). Poboljšavaju im učinak te se mogu primjeniti u nižim dozacijama (do 30%). • Neionske – najčešće se primjenjuju u poljoprivredi. Lako se primjenjuju i ne reagiraju s vodom. Po sastavu su polioksietoksilirani alifatski alkoholi s manjim siloksana koji smanjuju pjenjenje. U Hrvatskoj su registrirani Sandovit, Radovit N, Citowett, Pinovit-N, Okvašivač Caffaro i Chromovit. Rabe se prilikom primjene nekih skupina herbicida (npr. sulfonilureja). Surfaktanti se rabe u razne svrhe: • okvašivači • poboljšivači raspršivanja kapljica škropiva • pospješivači održavanja škropiva u emulziji • smanjuju napetost sredstva u spremniku Okvašivači su sredstva koja dodana škropivu poboljšavaju raspored kapljica škropiva (voda+herbicid) po površini lista. Smanjuju napetost kapljice na površini lista (vidi sliku) Slika 2 Primjena škropiva s i bez okvašivača kapljica bez kapljica s okvašivača okvašivačem Cjelokupni učinak okvašivača nije u potpunosti razjašnjen. Utvrđeno je da maksimalni učinak okvašivači polučuju s koncentracijom od 0,1 %. Daljnjim povećanjem koncentracije ne polučuje se bolja pokrovnost lipofilni završetak hidrofilni završetak površina lista 74lista kapljicama škropiva, no dokazano je da se zbog boljeg prodora herbicida u list postižu bolji herbicidni učinci. Očito je da okvašivač, osim smanjenjem napetosti površine kapljice, pridonosi boljem učinku herbicida i na neke druge načine.

Ulja se u herbicidnom škropivu rabe već duži niz godina. To su pomoćna sredstva koja ne možemo uvrstiti u kategoriju surfaktanata. Možemo ih razvrstati u tri skupine: • Neselektivna fitotoksična ulja. U ovu skupinu spadaju dizel ulja. Teška su to nesaturirana ulja s mnogo dvostrukih i trostrukih vezova u molekuli. Redovito se dodaju kontaktnim herbicidima totalnog djelovanja na floru (putovi, kanali, ekonomska dvorišta, pruge i sl.). • Selektivna fitotoksična ulja. Obično se primjenjuju sama te nisu pomoćna sredstva. Najčešće se rabe za suzbijanje jednogodišnjih širokolisnih korova u nekim kulturama (mrkva npr.). Naime, Umbeliferae tretman ovakvim tipom ulja bolje podnose od nekih širokolisnih korova. Razlikuju se u građi membrane stanice. Ova su ulja u početku kemijskih mjera borbe protiv korova bila selektivni herbicidi. Ne oštećuju membranu Umbeliferae i nekih drugih kulturnih vrsta. U Hrvatskoj nisu u primjeni. • Biljna pročišćena ulja su lagana, gotovo zasićena ulja. Sama po sebi nisu fitotoksična. Kad se dodaju herbicidima, pridonose prodoru (penetraciji) škropiva u list. Rabe se s mnogim herbicidima nakon nicanja kulture i korova (Betanal progres OF). S gledišta dosad iznijetog UAN gnojivo, prema kemijskom naboju, mogli bi smo svrstati u kategoriju kationskih okvašivača (NH4+). No UAN se u praksi prvenstveno rabi kao dušično mineralno gnojivo. Primjenjuje se na tlo ili preko lista nakon što kultura i korovi izniknu. Preko lista najčešće se rabi u strnim žitaricama. HERBICIDI I TLO 1. Uvod U sastav tla ulaze mnogobrojna organske i neorganske tvari čiju građu čovjek ni danas u potpunosti ne poznaje. Njegovi sastojci neprestano se premještaju s jednog na drugo mjesto, sudjeluju u različitim kemijskim i biokemijskim procesima, transformiraju se u druge više ili manje komplicirane tvari. U ovako kompliciran i u potpunosti neistražen sustav primjenom različitih agrotehničkih mjera, čovjek unosi i druge kemijska spojeve. Unošenjem gnojiva i pesticida, čovjek direktno utječe na individualne komponente tla, remeti njihove međusobne odnose, utječe na njezinu plodnost. 2. Raspored herbicida po fazama tla Primjenu herbicida najčešće obavljamo direktnim prskanjem po površini tla (pre-emergence) ili predsjetvenim unošenjem u tlo (pre-sowing). Herbicidi će na tlo indirektno dospijevati i u slučaju kad primjenu vršimo nakon nicanja usjeva na već iznikli korov (post-emergence). U prvom slučaju korovske biljke usvajaju sredstvo sjemenom, korijenom ili drugim vegetativnim podzemnim organima, dok ga u drugom, osim na već spomenuti način usvajaju i putem lista. S površine tla sredstvo oborinama ili

mehaničkim putem biva unijeto u dublje slojeve. Prodor herbicida u zonu korijena i njegov raspored po 75fazama tla od presudnog je značaja za efikasnost, selektivnost, ispiranje, razgradnju i perzistentnost. Raspored herbicida po fazama tla grafički je prikazan na crtežu br. 1. Iz prikazanog se vidi da herbicid nanijet na površinu s kišom biva unijet u tlo. Najveći dio date doze veže se fizikalno-kemijskim procesima na adsorpcijski kompleks čvrste faze. Dio sredstva zadrži se u plinovitoj, a dio u tekućoj fazi tla. S agronomskog gledišta najveći značaj ima upravo ovaj dio, jer je biljka sposobna apsorbirati (upiti) samo onaj dio herbicida koji se nalazi u tekućoj fazi. Premještanje herbicida iz jedne u drugu fazu, reverzibilan je proces i u tlu se kao što prikazuje crtež, istovremeno odvija u svim pravcima. Tako će pod određenim pedo-klimatskim prilikama u tekućoj fazi tla biti više, a pod drugim manje herbicida. Distribucija herbicida po fazama u tlu prvenstveno ovisi od tipa tla, karakteristika herbicida i klimatskih prilika. 3. Interakcija herbicid-tlo Čim molekula herbicida dospije u dodir s komponentama tla, uslijedi čitav niz različitih fizikalnih, kemijskih i bioloških procesa, koji direktno određuju herbicidni učinak i njegovu daljnju sudbinu. U dodiru s tlom, herbicid podliježe procesima koji utječu na njegov gubitak i procesima koji utječu na njegovu razgradnju. Prema crtežu br. 2 navedene procese Fryer i Evans (1967), podijelili su u dvije skupine: 1. FIZIKALNI GUBITCI HERBICIDA 1.1. adsorpcija 1.2. ispiranje 1.3. isparavanje 1.4. apsorpcija (usvajanje od strane biljke) 2. RAZGRADNJA HERBICIDA 2.1. fotokemijska 2.2. kemijska 2.3. mikrobiološka Procesima koji uzrokuju gubitke herbicida, primarna matična molekula herbicida se ne raspada već zadržava svoj prvobitni oblik. Ipak, herbicid je sa stanovišta osnovne namjene «izgubljen», jer nije u stanju izazvati herbicidni učinak. Nasuprot tome, u procesima razgradnje, matična molekula se razgrađuje na različite, herbicidno inaktivne tvari 4. Fizikalni gubitci herbicida 4.1. Adsorpcija S gledišta aktivnosti i selektivnosti proces adsorpcije herbicida je od najveće važnosti. U tlu se proces adsorpcije odigrava između negativno nabijenih čestica koloida tla (adsorbenta) i pozitivno nabijenih iona molekula herbicida (adsorbata). Ovom procesu redovito prethodi proces disocijacije herbicida. Naime, molekule većine herbicida u vrijeme primjene su neutralno nabijene čestice. Tek u dodiru s vodikovim ionima iz tekuće fa

ze tla, sposobne su postati kationima, odnosno pozitivno nabijenim česticama. Herbicide koji stvaraju katione, nazivamo 76alkalnim ili potecijalno alkalnim herbicidima. U ovu skupinu pripada čitav niz herbicida kao što su: triazini, diazini, triazinoni, dinitroanilini, derivati fenil ureje, tiokarbamati, bipiridili i dr. Nasuprot ovima, skupina kiselih li potencijalno kiselih herbicida sadrže karboksilnu (R-COOH) skupinu. Za razliku od prethodnih, ovi herbicidi otpuštaju vodikov ion s karboksilne grupe, pa poprime negativan naboj, odnosno postanu anionima. U ovu skupinu herbicida spadaju fenoksi derivati masnih kiselina (2,4-D, MCPA, MCPP, dikloprop, 2,4-DP), zatim derivati karbonskih kiselina (dikamba, pikloram, fluroksipir, klopiralid). Budući su potencijalno kiseli, odnosno potencijalno anioni, ovi herbicidi podložni su ispiranju, jer ih tlo nije u stanju vezati na svoje također negativno nabijene čestice. Zbog navedenog, ove herbicide isključivo primjenjujemo nakon nicanja korova, pa ih biljke uglavnom apsorbiraju putem lista. Na osnovu prikazanog, adsorpcija alkalnih ili potencijalno alkalnih herbicida (kationa), odvija se na koloidnim česticama čvrste faze tla pri čemu se smanjuje njihova koncentracija u tekućoj fazi tla. Mnogo činitelja utječe na adsorpciju herbicida. Sadržaj i tip koloidnih čestica, sadržaj organske tvari i pH vrijednost imaju veliku ulogu. Često je veoma teško točno definirati koji od činitelja za neki određeni herbicid ima presudni značaj. Kemijska adsorpcija svojstvena je npr. triazinskim herbicidima i fenil derivatima ureje. Naime, tlo je kao supstrat istovremeno nabijeno negativnim i pozitivnim nabojima, te je izmjena iona u takovom sustavu moguća. Neki npr. herbicidi bipiridili skupine, glifosat, sulfosat i glufosinat sposobni su istisnuti slabije vezane katione, te se tako čvrsto vežu da u vodi ne ostavljaju herbicidno aktivne rezidue. Za mnoge herbicide fizikalna adsorpcija ima veći značaj. U ovom slučaju veći značaj ima organska tvar tla (humus). Kao što smo već naznačili, sorpcijski procesi su reverzibilni. U laboratorijskim uvjetima ravnoteža između adsorbiranog i u vodi slobodnog dijela herbicida se uspostavi već nakon nekoliko minuta pa sve do nekoliko dana. Proces desorpcije se odvija znatno sporije. Dozacija, tip tla (tekstura) sadržaj vode u tlu i pH vrijednost od presudnog su utjecaja na procese adsorpcije i desorpcije herbicida u tlu. Iz do sada iznijetog očito je da tlo s većim sadržajem čestica gline i većim sadržajem organske tvari, ima i veću sposobnost vezivanja herbicida. Kapacitet tla za adsorpciju ne ovisi samo od sadržaja već i od tipa koloidnih čestica. Tako tlo koje sadrži koloide tipa montmorilonita, ima jači kapacitet za adsorpciju od tla koje sadrži koloide tipa kaolinita. Procesom adsorpcije smanjuje se količina herbicida u tekućoj fazi. Kao što prikazuje i crtež br. 1. proces je reverzibilan pa će pod određenim okolnostima doći do desorpcije (otpuštanja) molekula herbicida i do povećanja njihove koncentracije u tekućoj fazi. Budući je biljka iz tla

sposobna apsorbirati herbicid samo iz tekuće faze, to herbicidni učinak može izazvati samo nevezani, u tekućoj fazi slobodni dio herbicida. Zbog toga je na teškim i humusom bogatim tlima potrebno primjeniti višu, a na lakšim i pjeskovitim tlima nižu dozaciju herbicida. 4.2. Ispiranje herbicida Ispiranje herbicida u tlu može se odvijati uzlaznim, silaznim i bočnim smjerom. Budući je kretanje vode najčešće u silaznom pravcu, to se pod pojmom «ispiranja» obično smatra kretanje herbicida u silaznom smjeru. Ispiranje herbicida prvenstveno zavisi od: a) sadržaja humusa i čestica gline u tlu b) količine oborina c) topivosti herbicida u vodi 77d) sposobnosti herbicida da disocira Kiša s površine premješta herbicid u dublje slojeve tla. Ako tlo ima visok sadržaj humusa i čestica gline, te ako je herbicid u vodi slabo topiv i sklon disocijaciji, veći dio date doze adsorbirati će se u plitkom površinskom sloju, te ga ni veća količina oborina neće premjestiti u dublje slojeve. Simazin je npr. slabo topiv herbicid (5 ppm). Količina kiše od 25 l/m2, rasporedit će herbicid pravilno po profilu do cca 5 cm. Usporedbe radi, većina herbicida je slabije topljivosti od simazina. Upravo na ovoj činjenici zasniva se herbicidno i selektivno djelovanje većine zemljišnih herbicida. S druge strane u vodi topivi, potencijalno kiseli herbicidi, koji tvore anione mogu ispiranjem (naročito na lakim i propusnim zemljištima) prodrijeti duboko u tlo, te tako kontaminirati podzemne vode (pikloram). Zbog navedenog se u okviru ispitivanja za registraciju pesticida, redovito provode pokusi čija je svrha pratiti ispiranje herbicida u dublje slojeve tla. Danas se uz pomoć relativno jednostavnih, kako kemijskih tako i bio-test metoda ovi pokusi s uspjehom provode bilo u laboratorijskim ili u poljskim uvjetima. 4.3. Isparavanje Isparavanje herbicida redovito rezultira umanjenim herbicidnim efektom (EPTC, trifluralin) ili fitotoksičnim djelovanjem na susjednim osjetljivim kulturama (vinova loza i 2,4 D, oksifluorfen i sl.) Isparavanje herbicida općenito jače dolazi do izražaja na vlažnim tlima i pri visokim temperaturama. Ovo iz jednostavnog razloga što se herbicid čvršće veže za adsorpcijski kompleks suhog tla i što je isparavanje vodom iz suhog tla zbog čvršće adsorpcijske veze, manje izraženo. Neki veoma hlapivi herbicidi (EPTC), mogu pod određenim okolnostima ishlapiti i do 20% za pola sata. Isparavanje herbicida iskazuje se naponom para izraženih u mm živinog stupca, odnosno Pa ili mPa pri određenoj temperaturi. Što je temperatura viša, isparavanje je jače. Gubitak herbicida isparavanjem s površine tla sprječava se unošenjem istog uz inkorporaciju ili pripremom specijalnih formulacija kao što su granule (Casoron –

diklobenil) i mikrokapsule (Capsulan – EPTC). Hlapivost nekih značajnijih zemljišnih herbicida (pripravaka) Herbicid Hlapivost MORA SE ORUĐEM UNIJETI U TLO EPTC (Eradicane 6-E) Umjerena do jaka cikloat (Ro-Neet) Visoka na vlažnom tlu, slaba na suhom tlu trifluralin (Treflan EC i dr.) Umjerena do jaka NE MORA SE INKORPORIRATI atrazin (Radazin T-50 i dr.) slaba do umjerena dikamba (Banvel 480) umjerena klomazon (Command 4 E) umjerena metolaklor (Dual 500 EC) slaba linuron (Afalon i dr.) slaba pendimetalin (Stomp 330 E i dr.) umjerena metribuzin (Sencor 70 WP i dr.) slaba 4.4. Apsorpcija (usvajanje) herbicida Prije no što izazove fitocidni učinak, biljka mora usvojiti (apsorbirati) herbicid iz tla. Iz tla, herbicid u biljku dospijeva putem korijena ili putem rastuće stabljike (klijanca). Herbicid može u biljku dospjeti i vodom preko sjemenke u vrijeme bubrenja, odnosno apsorpcije vode. Mjesto ulaska u biljku varira od vrste do vrste, ono ovisi o starosti biljke, načinu aplikacije herbicida i sl. Tako npr. korovne trave u početku 78razvoja tvore korijen ili primarni korijen i «stabljiku» sastavljenu od plumule (embrionski pup stabljike ili prvog lista), koju okružuje koleoptila. Koleoptila je šuplji cilindrićno oblikovani list koji potpuno zatvara plumulu. Koleoptila u stvari štiti plumulu na putu dok prodire kroz tlo. Proučavajući mjesto apsorpcije herbicida kod trava, utvrđeno je da klijanci u području mjesta rasta stabljike imaju naročito veliku moć apsorpcije herbicida. Širokolisni odnosno dikotiledoni korovi imaju općenito epigealno nicanje, tj. kotiledoni im niču iznad površine tla. Sjeme klije i niče zajedno sa radikulom (korijen), hipokotil i plumula obavijeni su kotiledonima. Proučavajući mjesta apsorpcije kod dvosupnica, utvrđeno da je korijen ili zona korijena prvenstveno mjesto ulaska herbicida u ove biljke. Kako je i apsorpcija herbicida od strane mlade biljke i već razvijenog korijena mlade biljke veoma značajna, inkorporacija herbicida u tlo najčešće pospješuje herbicidni učinak. Apsorpcija (usvajanje) herbicida od strane biljaka (kulture i korova) jednako kao i od mikroorganizama nema veliki značaj u smislu ukupnih gubitaka. Gubici koji nastaju apsorpcijom od strane sjemenki, korijena i drugih vegetativnih podzemnih organa korovnih biljaka, ustvari su onaj herbicidno aktivni dio zbog kojeg ih i primjenjujemo. Što se tiče apsorpcije od strane mikroorganizama, ovaj gubitak ponekad ima makar i prolazni – negativni utjecaj na mikrofloru tla. Zbog toga je potrebno pratiti utjecaj herbicida na mikroorganizme tla. Apsorcijom usvojeni herbicid provodnim snopovima kreće se na kraće ili dulje udaljenosti. Floemom (asimilatima) premještaju se herbicidi usvojeni putem lista dok se ksilemom (transpiracijski put odnosno

put minerala i vode) kreću herbicidi usvojeni organima biljke iz tla. U vodi ksilemom se kreću npr. triazini, fenil derivati ureje, kloracetanilidi, tiokarbamati i dr. Floemom glifosat, fenoksi derivati masnih kiselina, ariloksi fenoksi propionati i dr. Ksilemom i floemom se kreću sulfonilureati, imidazolinoni, derivati karbonske kiseline. Ne translociraju se npr. bipiridili, dinitroanilini, difenileteri, bentazon i dr. 5. Razgradnja herbicida 5.1. Mikrobiološka razgradnja herbicida U tlu su organski herbicidi podložni utjecaju različitih mikroorganizama. Najčešće su to bakterije, gljive i aktinomicete. Rečene skupine organizama u stanju su djelomično ili potpuno razgraditi molekulu herbicida koristeći njezine dijelove kao izvorište ugljika, hrane odnosno energije. Proces razgradnje odvija se direktno tako da organizam usvaja (apsorbira) dio ili cijelu molekulu herbicida i indirektno na način da mikroorganizmi luče u u soluciju tla određene sekrete koji s molekulom herbicida stupaju u određene reakcije što rezultira inaktivacijom matične molekule. Proces mikrobiološke razgradnje herbicida katalitički je proces određenog enzima (ili skupine enzima) i sigurno je najznačajniji proces razgradnje herbicida uopće. Promjene koje pri tome nastaju na matičnoj molekuli po Andersonu 1997, najčešće su posljedicom jedne od slijedećih kemijskih reakcija: - dehalogenacijom – otpuštanjem klora, broma ili nekog drugog halogenog atoma - dealkilacijom – otpuštanjem amida ili estera - beta-oksidacijom – cijepanjem molekule na drugom atomu ugljika u lancu - arilhidroksilacijom – dodatak hidroksi (OH) skupine aromatskom dijelu molekule - cijepanjem arilnog prstena – cijepanje strukture aromatskog prstena - redukcijom – najčešće dodatkom vodika NO2 skupini pod anaerobnim uvjetima. 79Stupanj i intenzitet mikrobiološke razgradnje herbicida u tlu u direktnoj je vezi s pedo-klimatskim činiteljima. Što su u tlu povoljniji uvjeti za razvoj mikroorganizama, to će procesi razgradnje herbicida teći brže. Općenito se smatra da je mikrobiološka aktivnost najviše izražena u vlažnim (50-100 % poljskog kapaciteta za vodu), toplim (27-320C), slabokiselim do blago lužnatim (pH 6,5-8) i humusom bogatim tlima. Stoga će u vlažnim i toplim tlima proces razgradnje herbicida teći brže nego u suhim i hladnim tlima. Uz navedeno, na proces razgradnje uvelike utječe i dozacija herbicida. Što je primijenjena viša dozacija, proces razgradnje teći će sporije. Broj, vrsta i sastav mikroorganizama u tlu također će utjecati na brzinu razgradnje herbicida. Sadržaj i tip koloida odrediti će stupanj adsorpcije odnosno desorpcije herbicida, što također može utjecati na brzinu razgradnje. 5.2. Fotokemijska razgradnja Neki herbicidi izloženi sunčevoj svjetlosti stupaju u fotokemijske reakcije koje imaju za poslijedicu u fotokemijske razgradnje. Fotokemijska razgradnja herbicida odvija se pod

utjecajem ultraljubičastog svijetla valne dužine između 40 i 4000 angstrema. U praksi je to dosta česta pojava. Tako su neki herbicidi (napropamid, trifluralin, neki triazini i supstituirani derivati ureje) podložni ovom načinu razgradnje. Nasuprot njima većina herbicida fotokemijski je stabilna. U praksi je fotokemijsku razgradnju moguće spriječiti mehaničkim unošenjem herbicida u tlo (inkorporacijom) prije sjetve ili sadnje kultura. 5.3. Kemijska razgradnja Suprotno biološkoj razgradnji u koju su uključeni mikroorganizmi tla, kemijska razgradnja uključuje čiste kemijske (nebiološke) procese. Stoga je u poljskim uvjetima veoma teško definirati stupanj mikrobiološke razgradnje herbicida. Ovo iz razloga što u poljskim uvjetima ne postoji sterilno tlo odnosno tlo u kojem nisu prisutni i različiti mikroorganizmi (živa faza tla). Kemijske reakcije koje se odvijaju između herbicida i kemijskih sastojaka tla, mogu se svesti na slijedeće reakcije: - oksido-redukcijski procesi - hidroliza - tvorba u vodi netopivih soli - tvorba različitih kemijskih kompleksa Oksidoredukcijski procesi uključuju prijenos elektrona (negativne čestice atoma) s jednog reaktanta na drugi tvoreći električki nabijene (ionizirane) spojeve. Hidroliza podrazumijeva reakcije herbicidne molekule s molekulom vode. Ustvari je to reakcija kojom se jedan od iona vode (H+ ili OH-) veže na molekulu herbicida. Općenito, u ovakovim reakcijama jedan atom ili skupina atoma herbicidne molekule biva zamijenjen hidroksi ionima (OH-) vode, posljedica čega je nastanak herbicidno inaktivne molekule. Oksidoredukcijski procesi i hidrolitički procesi u tlu mogu se odvijati odvojeno no jednako tako mogu biti i povezani. U tlima s većim sadržajem kalcijeva iona (Ca+) herbicidi mogu reagirati na način da tvore kalcijeve netopive soli. Nasuprot tomu neki herbicidi mogu s kovinama (npr. kobalt, bakar, magnezij, željezo, nikal) tvoriti stabilne herbicidno inaktivne komplekse. Općenito rečeno, kemijske reakcije između herbicida i pojedinih komponenata tla, redovito rezultiraju tvorbom herbicidno inaktivnih kompleksa. 806. Perzistentnost herbicida i posljedice koje proizlaze iz perzistentnosti S agronomskog gledišta, idealan herbicid bi bio onaj perzistentnost kojeg bi bila tolika, da kroz kritično razdoblje zakorovljenosti oslobodi kulturu od korova, a da istovremeno u tlu ne ostavlja rezidue koje bi mogle štetiti narednoj kulturi. Perzistenost je vremenski period u kome neki herbicid ostaju u tlu u aktivnom obliku. Rezidue nekog

herbicida su, nepromijenjene u tlu zaostale količine, koje mogu, ali i ne moraju dospjeti u biljku. Obzirom da je stupanj perzistentnosti zemljišnog herbicida rezultat interakcije između herbicida, tla i klime, koja se iz godine u godinu mijenja, a tlo je od lokacije do lokacije različito, to će i perzistentnost nekog herbicida biti veoma različita. Zbog toga je za svaki herbicid od posebne važnosti da se utvrdi pod kojim pedoklimatskim uvjetima je više izložen procesima koji uzrokuju gubitke, a pod kojim razgradnje. Iz teksta koji slijedi vidi se da je period razgradnje herbicida u tlu relativan pojam. Nekad raspad teče brže a nekad sporije. Relativna perzistentnost herbicida u tlu najčešće se iskazuje polovičnim vijekom raspada (DT50), odnosno vremenom koje je potrebno da se primijenjena doza razgradi na polovicu. Često se rabi i pojam DT90, odnosno vrijeme koje je potrebno da se herbicid razgradi za 90%. DT50 duži od 100 dana imaju: izoksaflutol (Merlin), parakvat (Gramoxone)*, terbacil (Simlar). DT50 100-31 dan imaju: atrazin (Radazin t-50 i dr.), imazapir (Arsenal), diklobenil (Casoron G), napropamid (Devrinol 45 F), simazin (Radazin T-50), fomesafen (Flex), oksiflorfen (Goal), prosulfuron (Ring 80 WG), pendimetalin (Stomp 330 E), imazetapir (Pivot 100 EC), imazakvin (Scepter), glifosat (Cidokor i dr.)*, sulfosat (Touchdown), trifluralin (Treflan EC i dr.). Polovični vijek raspada od 30-16 dana imaju: nikosulfuron (Motivell), rimsulfuron (Tarot 25 DF), bentazon (Basagran), primisulfuron (Tell 75 WG), klomazon (Command 4 E), metolaklor (Dual 500 EC), dimetenamid (Frontier 900 EC), etofumesat (Nortron), imazamoks (Pulsar), cikloat (Ro-Neet), metribuzin (Sencor WP 70), klopiralid (Lontrel 300 i dr.). DT50 15-5 dana imaju: fenoksaprop-etil (Furore), dikamba ( Banvel 480), bromoksinil (Pardner), EPTC (Eradicane 6 E), fluazifop-butil (Fusilade super), tifensulfuron (Harmony 75 DF), acetoklor (Trophy i dr.), 2,4 D (Deherban A i dr.), MCPA (Deherban M), setoksidim (Grasidim), triflusulfuron metil (Safari). Za manje od 5 dana razgrade se na polovicu: laktofen (Cobra), kletodim (Select) i rimsulfuron (Tarot 75 WG). Većina poznatih herbicida potpuno se razgradi za manje od godine dana. Ipak, poznati su i slučajevi kad perzistentnost nekih herbicida premašuje ovo vremensko razdoblje. Tim herbicidima potrebno je posvetiti posebnu pažnju, jer rezidue perzistentnih zemljišnih herbicida mogu: a) oštetiti osjetljive kulture u plodoredu b) suziti plodored, a time i izbor herbicida

c) doprinijeti akumulaciji herbicida u tlu i biljnim proizvodima, naknadno posijanih kultura d) nepovoljno utjecati na mikroorganizme tla. Ukupno gledano, rezidue perzistentnih zemljišnih herbicida najveće štete nanose osjetljivim kulturama u plodoredu. Te štete mogu nastati na više načina, a najčešće su: 1.) kad herbicidima oštećen ili uništen usjev, treba u istoj sezoni presijati s drugom osjetljivom kulturom; 812.) kad kulturu kratke vegetacije tretiranu perzistentnim herbicidom u istoj sezoni smjenjuje osjetljiva kultura; 3.) kad kulturu tretiranu herbicidom perzistentnijim od godine dana, naredne sezone smjenjuje osjetljiva kultura; 4.) kad na površinu tretiranu perzistentnim herbicidom u jesen, posijemo osjetljivu kulturu u proljeće; 5.) kad zbog nepovoljnih klimatskih prilika proces razgradnje teče sporije od očekivanog. Gotovo svake godine dešava se da određene zasijane i herbicidom tretirane površine, treba iz bilo kojeg razloga (mraz, suša, suvišak vlage, napad bolesti ili štetočina i sl.) preorati i nekom drugom kulturom ponovo zasijati. Tek tada nastupi problem, jer su perzistentni ostaci primijenjenog herbicida još uvijek prisutni u tlu. Kako je većina herbicida selektivna samo na određen broj kultura, to je mogućnost izbora naredne kulture svedena na minimum. Takav slučaj imamo u našoj praksi gotovo svake jeseni kad zbog suše uljana repica tretirana Devrinolom (napropamid), slabo nikne pa je površinu potrebno presijati drugom kulturom. Izbor naredne tolerantne kulture moguće je izvršiti jedino uz pomoć egzaktnih laboratorijskih pokusa. Slučaj da kulturu kratke vegetacije, tretiranu relativno perzistentnim herbicidom, u istoj sezoni smjenjuje druga kultura, dosta je čest u povrćarstvu. Zbog toga je herbicide u povrćarstvu potrebno primjenjivati sa znatno većim oprezom. U tablici kako slijedi navodimo minimalne ostatke za tri u povrćarstvu često korištena herbicida, koji su u stanju izazivati vidljive promjene na većem broju različitih poljoprivrednih kultura. Na osnovu prikazanog, u stanju smo s velikom sigurnošću odabrati osjetljive, jednako kao i tolerantne kulture, te time izbjeći moguće štete. U našoj praksi ipak je najčešći slučaj da kulturu (kukuruz) tretiranu herbicidom perzistentnijim od godine dana (atrazin), naredne sezone smjenjuje neka osjetljiva kultura (pšenica, soja, lucerna, duhan, suncokret i dr.). U svjetskoj i domaćoj literaturi ima veliki broj primjera za navedeni slučaj. Tako Šilješ (1980) navodi granične vrijednosti rezidua atrazina za tri tipa tla koje ne ostavljaju vidljive primjene na zobi i uljanoj repici. (Tablica 3.) Tablica 3. Maksimalne količine atrazina (granične vrijednosti) koje ne ostavljaju vidljive promjene (Šilješ, 1980) Lokalitet Tip tla Količine atrazina, mg/kg

uljana repica zob Lokalitet I lesivirano smeđe 0,08 0,15 Lokalitet II ritska crnica 0,15 0,40 Lokalitet III pseudoglej 0,10 0,25 Maksimalno dozvoljene količine za tri tipa tla u odnosu na reakciju većeg broja različitih poljoprivrednih kultura u SSSR-u, prikazuje tablica 3. Na osnovu prikazanog vidi se da su u tlima s visokim sadržajem organske tvari dopuštene znatno veće rezidualne količine simazina, što je jednako vidljivo i u istraživanjima koje je u Slavoniji proveo Šilješ (1980). U tablici br. 4 vidimo da uz atrazin postoje i neki drugi herbicidi koji su u stanju godinu dana nakon primjene izazvati fitotoksične promjene u mnogim kulturama. Tako simazin drastično šteti lucerni; bromazin lucerni, rajčici i pšenici, a pikloram lucerni i rajčici. Tablica 4. Rezidualno djelovanje nekih herbicida godinu dana nakon aplikacije. Prosjek s većeg broja lokaliteta 82Herbicid doza kg/ha ječam proso šećerna repa lucerna rajčica pšenica simazin 4 3,2 1,8 5,6 9,1 4,7 4,2 diuron 4 3,6 1,9 3,6 0 4,1 2,6 prometrin 1 0,9 0 0,6 0 0,3 1,6 prometrin 4 2,1 1,0 1,5 1,8 7,4 3,4 bromacil 1 2,5 2,0 3,2 4,6 4,6 4,3 bromacil 4 4,5 4,2 5,5 10,0 6,0 6,2 trifluralin 1 0,2 2,1 0,4 0,6 0 0,5 trifluralin 4 1,4 5,3 4,0 1,1 1,8 0 DCPA 8 1,3 0 0,9 2,0 0,7 1,8 DCPA 32 0,8 3,9 3,0 0 1,3 0,3 difenamid 4 1,9 1,1 1,9 0 0,7 0,7 difenamid 16 2,1 1,4 2,0 0,9 1,8 2,0 benuzlid 4 0,6 2,0 2,3 0 1,4 0,2 benzulid 16 1,4 5,5 3,7 2,0 0,5 1,3 kloridazon 4 1,2 0 0,5 0,4 3,9 0,7 kloridazon 16 2,3 1,4 1,9 0,7 2,8 3,3 FW-925 4 0,4 0 0,5 1,7 0 0 FW-925 16 1,4 1,1 1,5 2,0 1,7 0,8 dikamba 4 1,1 1,3 0,9 2,4 1,5 0,3 dikamba 16 1,5 1,9 2,0 2,9 2,4 1,2 pikloram 1 1,4 1,4 4,2 9,6 5,2 4,7 pikloram 4 2,3 2,9 5,3 10,0 5,8 2,5 TBA 4 0,4 0,2 0,7 2,9 0,3 0,5 Prosjek lokaliteta 7 5 6 2 3 2 Fitotoksičnost ocijenjena po skali 0-10 gdje je 0 = bez učinka, 5 = blaga kloroza, zastoj rasta, 10 = sve biljke uginule, (Anderson, 1977). Tablica 5. Maksimalno dozvoljene količine herbicida (preparata) u tlu bivšeg SSSR-a Pesticid MDK (mg/kg) Atrazin 0,5 Atrazin 0,01* Banvel D-Dikamba 0,25

Betanal – kloridazon 0,25 Dalapon 0,5 Diuron 0,5 2,4 D (svi oblici) 0,15 Linuron 1,0 Monuron 0,3 Prometrin 0,5 Simazin 0,2 Simazin 0,01* Fenuron 1,8 * maksimalno dozvoljene količine prije sjetve osjetljivih kultura. U nekim zemljama bivšeg SSSR-a postoji propis kojim se određuju maksimalno dozvoljene količine pesticida u tlu. U tablici br. 5 prikazujemo maksimalno dozvoljene količine pojedinih herbicida u tlu. Značajno je uočiti da su propisane i maksimalno dozvoljene količine atrazina i simazina prije sjetve nekih osjetljivih kultura. Usporedbe radi, u priloženoj tablici US države Nebraska dat je prikaz kultura i granične vrijednosti razidua herbicida na koje ne reagiraju. Navedene konc. razlikuju se kako s gledišta sadržaja organske tvari tako i s gledišta pH vrijednosti tla. 83Herbicid Kultura Tlo pjeskovito-ilovasto pjeskovito-glinasto 2-3% org. tvari 1-2% or. tvari pH <7,0 pH >7,0 koncentr. u (ppb)* atrazin (Radazin T-50 i dr.) lucerna zob soja šećerna repa pšenica 100 40 150 60 250 100 5 <5 180 75 klomazon (Command 4-E) kukuruz pšenica 3 5 1 2 pendimetalin (Stomp 330 E) kukuruz sirak šećerna repa 250 150 70 70 300 200

imazetapir (Pivot 100) kukuruz sirak šećerna repa 25 10 10 4 <1 <1 trifluralin (Treflan EC) kukuruz šećerna repa pšenica 150 100 70 70 200 150 * ppb= dio na milijun dijelova aktivne tvari Na kraju nije na odmet napomenuti da se perzistentnost ostataka herbicida u tlu može umanjiti primjenom različitih agrotehničkih mjera kao i svakim zahvatom koji potiče mikrobiološku aktivnost u tlu. Rezidue u tlu mogu se smanjiti: - primjenom minimalne doze herbicida u odnosu na željeni učinak - tretiranjem površine znatno prije sjetve - primjenom herbicida u trake - kultivacijom (aeracijom) tla da bi se ubrzala mikrobiološka aktivnost u tlu - umjetnim kišenjem ubrzati ispiranje i mikrobiološku aktivnost u tlu - obradom tla neposredno nakon žetve može se ubrzati svaki oblik razgradnje herbicida 7. Literatura Anderson. W.P. (1977): Herbicide and the soil. In Weed Science: Principles str. 171-200. St. Paul. Cauverley. D.J. (1978): PROC. 1978 B. Crop.Prot. Conf. – Weeds, 549-555. Dubach, P. (1970): Dynamics of Herbicides in the Soil, Ciba-Geigy Ltd. Basel Switzerland Hurle. K. i Walker. A. (1980): Persistance and its prediciton. In Interaction between herbicides and the soil, London, 83-122. Lunev. M. I. i sur. (1985): Humiia v s. h., god. XXIII, 2, 50-52. Nilsson. H. (1985): Weeds and Weed control. 26th Swedis Weed Conference, Uppsala. 225-231. Anonymus (2002): 2002. Guide for Weed management, University of Nebraska. Zimdahl, R. (1993): Fundamentals of Weed science, Academic pres Inc. HERBICIDI U RATARSTVU S EKONOMSKOGA I EKOLOŠKOG GLEDIŠTA “Posljednji svjetski rat upravo je završavao, a agrokemijska industrija je tek otpočela svoj.” Ovim riječima član Francuske poljoprivredne akademije Jean Colas htio je ukazati na golem napredak agrokemijske industrije i poljoprivrede koji je uslijedio u godinama neposredno nakon drugog svjetskog rata. Do tog vremena prirod većine ratarskih kultura, čak i u razvijenim zemljama svijeta, dugo je stagnirao. Godine 1950. prirod pšenice u Francuskoj iznosio je tek 15 dt/ha, iako je čak jedno stoljeće 84prije toga dosezao 10 dt/ha. Slično stanje bilo je i u Jugoslaviji. Go

dine 1952. prirod pšenice na društvenom sektoru iznosio je 10, a kukuruza 20 dt/ha. Tek za proteklih 30 godina prirod osnovnih ratarskih kultura višestruko je uvećan a troškovi proizvodnje po jedinici mjere smanjeni su deset i više puta. Ovaj veliki napredak poljoprivreda svijeta prije svega treba zahvaliti i primjeni: - mehanizacije (traktori i drugo oruđe) - genetici (nove sorte i hibridi) - kemizaciji (umjetna gnojiva i pesticidi). Naš prikaz usmjerit ćemo na područje primjene pesticida (herbicida) i na njihov doprinos poljoprivredi svijeta, i na sadašnje stanje primjene herbicida s ekonomskog i s ekološkog gledišta. Već duže vrijeme živimo u svijetu u kojem smo potpuno ovisni o proizvodima kemijske industrije. Kemijskim tvarima valja zahvaliti što danas raspolažemo mnogobrojnim lijekovima, uz pomoć kojih smo u stanju spriječiti širenje i liječiti mnogobrojne bolesti. Jednaku zahvalnost dužni smo im i kad uz njihovu pomoć proizvodimo i u skladištu od propadanja čuvamo goleme čovječanstvu neminovno potrebne količine hrane. Ukratko, kemijski proizvodi postali su integralni dio našega svakidašnjeg života. Zbog pronalaska umjetnih gnojiva i pesticida poljoprivreda duguje kemijskoj industriji posebnu zahvalnost. Jer, kao što smo već rekli, značajniji porast proizvodnje hrane u svijetu upravo se podudara s uvođenjem i primjenom umjetnih gnojiva i pesticida. Iako su prvi pesticidi pronađeni potkraj prošlog stoljeća (prije dvije godine proslavljena stogodišnjica pronalaska bordoške juhe), značajniji rezultati postignuti su tek nakon 1940. godine, odnosno nakon otkrića DDT-a. U vrijeme i neposredno nakon drugog svjetskog rata DDT je dao značajan doprinos u suzbijanju štetnika u poljoprivredi. No, još veći doprinos dao je čovječanstvu u suzbijanju insekata prenosnika malarije i bolesti spavanja. Po procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), DDT u razdoblju od 1955. do 1965. godine spasio je najmanje 10 milijuna ljudskih života. Danas je DDT, zbog dobro nam poznatih neželjenih utjecaja na biološku ravnotežu, zabranjen u mnogim, pa i u našoj zemlji. U međuvremenu su pronađeni novi djelotvorniji i ekološki manje opasni pesticidi. Njihov broj toliko je velik da je i vrhunskim specijalistima teško pratiti ovu dinamičnu granu. Ipak, ne bismo posumnjali da se ovom poslu ne pristupa dovoljno obazrivo. Naime, otkako je prije oko 130 godina otpočela era organske kemije, u svijetu je sintetizirano više od devet milijuna kemijskih spojeva. Od toga broja, 3-4 milijuna ispitana su posebnim postupkom da se utvrdi ne posjeduju li eventualno aktivnosti svojstvene sredstvima za zaštitu bilja. Prema podacima Agencije za zaštitu okoliša SAD (USEPA) 1984. godine u svijetu je na osnovi 600 različitih aktivnih tvari bilo formulirano između 45-50.000 različitih preparata. Našoj poljoprivredi često se predbacuje da u Jugoslaviji imamo prevelik broj registriranih sredstava za zaštitu bilja. Radi usporedbe, nije naodmet navesti da su 1988. godine u Jugoslaviji na osnovi 267 aktivnih tvari, bila registrirana 763

raznovrsna preparata. Možda se i ove brojke mogu nekome učiniti velike, no valja ukazati na činjenicu da je broj u Jugoslaviji registriranih pesticida još ispod prosječnog broja registriranih preparata u manje značajnim poljoprivrednim zemljama. 85Doprinos pesticida razvoju suvremene poljoprivrede Kao što smo već naglasili, pesticidi su dali značajan doprinos svjetskoj poljoprivredi. Njima valja zahvaliti što su: - gubitci od bolesti, štetnika i korova na usjevu u polju i na već uskladištenim proizvodima u silosu značajno umanjeni - pojedine tehnološke operacije do kraja automatizirane - uvedene nove metode uzgoja poljoprivrednih kultura - omogućen uzgoj u monokulturi - osigurano iskorištenje genetskog potencijala novih sorti i hibrida u visokom postotku - omogućen uzgoj uz primjenu redukcione, minimalne ili uopće bez obrade - umanjena erozija tla i ispiranje pesticida i gnojiva. Koliko je važno pravovremeno zaštititi usjev od bolesti, štetnika i korova najbolje se vidi iz priložene5 tabele 1, u kojoj na primjeru pšenice prikazujemo gubitke koje navedeni paraziti nanose ovoj kulturi. No osim pozitivne strane primjena pesticida ima i svoju negativnu stranu. Naime, prilikom primjene pesticida valja imati na umu da su oni toksični spojevi svjesno unijeti u okoliš, gdje mogu prouzročiti smrt ili bolesno stanje čovjeka i drugih u okolišu korisnih organizama. Prema navodima Maceljskog (1988.), nepoželjna strana primjene pesticida sastoji se u činjenici da oni: - predstavljaju makar i najmanji rizik od trovanja ljudi, domaćih životinja, divljači, riba, pčela i drugih korisnih organizama - onečišćuju namirnice i stočnu hranu - onečišćuju okoliš, posebno vodu i tlo - poremećuju postojeću ravnotežu, često u korist drugih nametnika ili na štetu budućeg djelovanja upotrebljenog sredstva - ubrzavaju pojavu rezistentnosti posebnih nametnika - veliki su materijalni izdatak koji opterećuje proizvodnju, osobito posljednjih godina. Zbog navedenih, a i zbog drugih razloga, pesticidi su, često s pravom, najčešće napadani polutanti. Negativna strana primjene pesticida sve je češće predmet rasprava. Žestoko ih kritiziraju pobornici organske, nekemijske ili jednom riječju alternativne poljoprivrede. Predmet su polemike i pod kritičkim su udarom javnog mnijenja, udruženja ekologa, nekih političkih, pa čak i međunarodnih stranaka. Unatoč svemu navedenom suvremenena se poljoprivreda još uveliko oslanja na pesticide iako se nastoji koliko god je to moguće koristiti i drugim mjerama zaštite. U tom smislu Köller (1988.) u svom radu “Zaštita bilja- danas i sutra”, nakon podrobnog kritičkog razmatranja bioloških,

mehaničkih, agrotehničkih, kao i mjera uzgoja otpornih biljnih vrsta, zaključuje da ćemo se i u skoroj budućnosti nažalost morati prije svega oslanjati na kemijske mjere borbe protiv biljnih nametnika. Pa ako već nismo u stanju proizvesti sve veće količine hrane bez primjene pesticida neminovno je potrebno racionalizirati njihovu primjenu. Racionalizacija s ekonomskoga i s ekološkog gledišta potrebna je zato što danas na većini poljoprivrednih kombinata zaštita bilja sudjeluje u troškovima ukupne 86vrijednosti proizvodnje od 15-30 %. Tako su npr. troškovi zaštite šećerne repe na PIK Bečeju u 1988. godini iznosili već više od 27% od ukupne vrijednosti proizvodnje (Varga, osobno komuniciranje). No unatoč svemu za kemijske mjere zaštite kaže se da su one još i sad: - najpotrebnije - najuspješnije - najdjelotvornije - najjeftinije - najčešće se upotrebljavaju, ali su i - najopasnije. Zbog ovog posljednjeg “naj” ekolozi s punim pravom kažu da su ipak, gledano na duži rok, najunosnije one mjere zaštite koje najmanje onečišćuju okoliš. U daljnjem izlaganju nastojat ćemo prikazati na koje sve načine možemo racionalnije primijeniti sredstvo za zaštitu bilja. Racionalna primjena s gledišta aplikacije pesticida Goleme uštede mogu se postići ako veću pažnji posvetimo aplikaciji pesticida. Naime, za proteklih 20 godina potencijala moć pesticida uvećana je do neslućenih granica. Već primjenom nekoliko grama po hektaru herbicida možemo suzbiti mnoge različite štetne vrste insekata ili korova. Iako je većina pesticida sposobna u malim količinama izazvati željene biološke učinke, tek za nekolicinu moglo bi se ustvrditi da se primjenjuju na način koji jamči da će taj potencijal doći potpuno do izražaja. Naime, primjena sredstva za zaštitu bilja još se obavlja zastarjelim prskalicama, koje se u osnovi nisu mijenjale već duže od 50 godina. S takvom opremom nismo u stanju izazvati željeni učinak. Ovako kako danas radimo, velika količina primijenjenog sredstva ne dospijeva do željenog cilja, gubitci su značajni, a onečišćenje plodina i okoliša veliko. Zbog svega navedenog ubuduće znatno više pažnje treba posvetiti aplikaciji pesticida. Sadašnju tehniku aplikacije potrebno je usavršiti i zato što ona pruža jamstvo da će rezidui u plodinama biti ispod u Jugoslaviji i Svijetu propisom dopuštenih količina. O tome da ovo može biti ograničavajući činilac izvoza poljoprivrednih proizvoda mislimo da i ne treba govoriti. Primjena herbicida može se racionalizirati i s gledišta vremena i potrebe tretiranja. U tom smislu potrebno je proučiti kritična razdoblja zakorovljenosti, odnosno točno utvrditi kad i u kojoj fazi razvoja korov nanosi

kulturi najveće štete. U tom smislu potrebno je primjenu poslije nicanja pretpostaviti onoj prije nicanja (tretiranje napamet). Primjenom nakon nicanja kad korovne biljke sredstvo “upijaju” putem lista i putem korijena, najdjelotvornije su manje količine herbicida pa je ovaj način aplikacije ekološki i ekonomski ispravniji. Primjena nakon nicanja ima prednost i zato što sredstvo primjenjujemo samo kad je to potrebno, odnosno tretiranje obavljamo samo na osnovi viđenoga i zatečenog stanja. U našoj praksi, osobito na individualnom spektru proizvodnje, često je upravo obrnuta praksa pa se pesticidi zbog sigurnosti “za svaki slučaj” upotrebljavaju u većim količinama, osobito kod primjene insekticida i fungicida. Zbog toga je potrebno veliku pažnju posvetiti obrazovanju poljoprivrednih proizvođača i uputiti ih pravilnom načinu rukovanja pesticidima. 87Na kraju u tabeli 26 prikazat ćemo novčanu procjenu koristi i gubitaka za SAD u upotrebi pesticida. PROBLEM FITOTOKSIČNOG I REZIDUALNOG DJELOVANJA HERBICIDA U PŠENICI, SOJI I ŠEĆERNOJ REPI Selektivno odnosno fitotoksično djelovanje nekog herbicida ovisi o čitavom nizu različitih faktora. Pored pedo-klimatskih faktora, selektivnost uvelike ovisi i o reakciji tla, načinu aplikacije, rezidualnim ostacima u tlu, tipu i načinu djelovanja herbicida, sortnoj osjetljivosti i mnogim drugim faktorima. Pod pojmom pedološki faktori, prije svega mislimo na sadržaj organske tvari i zastupljenosti glinenastih čestica u tlu. Gotovo jednaku važnost treba pokloniti reakciji tla i njegovoj sposobnosti za izmjenu iona. Navedeni faktori od presudnog su značaja kod određivanja dozacije nekom zemljišnom herbicidu jer herbicidni (fitocidni) efekt može izazvati samo ona količina herbicida koja ostaje slobodna (nevezana) u topivoj fazi tla. Drugim riječima, biljka može upiti (apsorbirati) samo dio od primijenjene doze herbicida. Koliko će herbicida ostati dostupno biljci uglavnom ovisi o tipu tla. Ukoliko je neko tlo siromašno s organskom masom odnosno s glinenim česticama i sposobnost za vezivanje (adsorpciju) herbicida mu je slaba. S oborinama herbicid će u takvom tlu dospjeti u topivu fazu, a s većim količinama kiše i u zonu korijena kulturne biljke, pa je i mogućnost fitotoksičnog djelovanja u ovakvom tlu veća. S druge strane ista količina herbicida u tlu s visokim sadržajem organske mase i koloidnih čestica bit će adsorbirana u većoj količini pa će u topivoj fazi ostati nedovoljna količina da izazove herbicidno djelovanje odnosno suzbije neželjeni korov. Iz prikazanog se vidi da dozacija mora varirati s obzirom na tip tla. Zbog navedenog i preporuka za upotrebu nekog herbicida redovito se izdaje u nižim količinama za lakša odnosno u višim za teža i humusom bogatija tla. U našoj praksi na žalost ne pridajemo dovoljno pažnje tipu tla. Nerijetko se događa da pojedini kombinati od nekoliko desetaka

tisuća hektara preporučuju uniformne dozacije za sve površine. Rezultat ovakvog rada je nedovoljna efikasnost na korove ili nedovoljna selektivnost odnosno fitotoksičnost. Fitotoksično djelovanje zemljišnog herbicida ne ovisi samo o tipu tla. Klimatske prilike veoma često su odlučujući faktor o kojima ovisi kako djelotvornost tako i selektivnost. Naime, primjena herbicida najčešće se vrši tako da se sredstvo nanosi na površinu tla. Da bi s površine dospio u zonu nicanja korova, (2-4 cm) potrebna je kiša. Ukoliko duže vrijeme nakon aplikacije izostanu oborine, izostat će i djelovanje herbicida. Međutim obilne oborine naročito na laganom pjeskovitom tlu mogu sredstvo isprati u dublji sloj tj. U sloj razvoja korijena kulturne biljke. U tom slučaju biljka će biti izložena većoj koncentraciji (neselektivnog) herbicida pa će uslijediti fitotoksičnost. U praksi su veoma česti slučajevi fitotoksičnog djelovanja herbicida izazvanog uslijed jačih oborina i to naročito u prvom dijelu vegetacije dok se korijen kulture nalazi u plitkom površinskom sloju. Primjenom herbicida nakon nicanja odnosno post-emergence primjenom, situacija je unekoliko drugačija. Selektivnost je u ovom slučaju ovisna o anatomsko morfološkoj građi kulture odnosno sorte ili hibrida s jedne strane i klimatskih faktora s druge strane. Naime, selektivnost se u ovom slučaju zasniva na činjenici da korov, zbog položaja i anatomske građe lista upija veću količinu herbicida od kulture. Zbog apsorpcije neznatne količine sredstva, kultura nastavlja rasti neoštećena ili s određenim depresijama dok korov ugiba. Iz prikazanog se može zaključiti da će kultura u dobroj fiziološkoj kondiciji bolje podnijeti primijenjenu 88količinu herbicida od oslabljene. Zbog navedenog nerijetko se dešava da usjev oslabljen golomrazicom, nepravilnom gnojidbom oštećen od bolesti, štetnika, vode ili rezidualnih ostataka biva jače oštećen. I klimatske prilike u vrijeme post-emergence primjene uveliko utječu na selektivnost. Ukoliko se temperatura zraka neposredno nakon aplikacije spusti ispod 8°C žitarice će teže podnijeti hormonske herbicide. S druge strane visoke temperature ubrzat će apsorpciju kontaktnih herbicida pa će i fitotoksični učinak biti znatno jači. ZA našu zemlju od osobite važnosti su i rezidualni ostaci nekih perzistentnih herbicida. Naime, kukuruz u strukturi sjetve zauzima preko 50% površina. Kako za suzbijanje korova u ovoj kulturi koristimo atrazin kao osnovni herbicid to rezidualni ostaci ovog perzistentnog herbicida pričinjavaju veoma velike štete kulturama koje ga smjenjuju u plodoredu. Naime, zbog nepravilno izabrane dozacije ili nepovoljnih klimatskih faktora (suša) primijenjena dozacija do kraja vegetacije se ne razgradi. Posijemo li na iste površine osjetljive kulture na atrazin biti ćemo svjedoci velikih šteta. Šteta može uslijediti i u slučaju kad se u tlu nalaze subletalne dozacije ukoliko se novozasijana kultura tr

etira nekim od manje selektivnih herbicida. Vezano na navedene momente, u daljnjem izlaganju osvrnut ćemo se na najčešće pogreške koje se u našoj praksi dešavaju kod izbora i primjene herbicida u pšenici, šećernoj repi i soji. Uz pomoć dia-pozitiva prikazat ćemo i oštećenja koja rezultiraju iz takvog rada. Pšenica Općenito gledano, bijele žitarice kao kulturee gustog sklopa ne zahtijevaju primjenu herbicida na svim površinama. Zbog svog habitusa i gustog sklopa pšenica sprečava razvoj većini korova niskog rasta, pa je njihov utjecaj na prirod pogotovo ako nisu zastupljeni u većem broju od malog značenja. Štete pričinjavaju korovi visokog habitusa kao i oni koji u pšenici nalaze oslon. Zbog toga je prije donošenja odluke potrebno pregledati sve površine te na osnovu botaničke analize donijeti odluku da li ili ne prskati, kao i kojim herbicidom obaviti tretiranje. Najčešće pogreške koje se dešavaju kod primjene u odnosu na fazu razvoja žitarica. Selektivnost fenoksiderivata masnih kiselina (2,4-D, MCPA, MCPA i 2,4 DP) zasniva se na činjenici da žitarice u određenoj fazi razvoja imaju uspravno, a korovi vodoravno položen list. Zbog toga korov upija veću a kultura manju količinu herbicida. Iz prikazanog se vidi da je pravovremeno tretiranje odnosno utvrđivanje rokova tretiranja od najveće važnosti. Navedene herbicide žitarice najbolje podnose u vrijeme punog pa do završetka busanja. Po Feekes skali navedeni stadiji označuju se sa G-H. Odrediti točno navedenu fazu razvoja u polju nije jednostavno. Baš zbog tog razloga u početku primjene «hormonskih» herbicida praktičari su se pomagali brojanjem listova. Tako je već prije dvadesetak godina utvrđeno da su pšenica odnosno ječam najtolerantniji prema 2,4-D i MCPA herbicidima u vrijeme kad se već razvio 6. list na osnovnom busenu. Kasnije je utvrđeno da se brojanje listova ne može uvijek uzeti kao meritoran momenat za određivanje roka tretiranja, naročito ne kod ozimih žitarica. Naime, ozimine često preko zime «izgube» donje listove pa to može praktičara dovesti u zabludu. Zbog toga je od strane Zodaksa, Changa i Konzeka (Wed. Resh. 1974.) predložena nova metodika za određivanje roka primjene herbicida. Predložena decimalna metoda istovremeno obuhvaća broj listova i fenološke faze. Tako se npr. stadij 5 listova istovremeno označava i brojem primarnih i sekundarnih busenova (4) a i opisom položaja glavne vlati. Na ovaj način moguće je točnije odrediti pravovaljano vrijeme primjene. Pravilan moment 89primjene od osobitog je značaja za selektivnost. Naime, ranija primjena herbicida izazvat će oštećenja koja se reflektiraju u vidu smotanog lista. Ovaj simptom u praksi se još naziva »lukov list« . Iz ovako smotanog lista klas se teško izvlači pa i kad se izvuče jako je deformiran. Budući da ranija primjena herbicida pada u vrijeme početka formiranja klasa na konusu rasta, to su kasnije oštećenja vidljiva na klasićima u vidu izduženih gluma i lema, i u

nepravilnom rasporedu klasića, koji su na normalnom klasu raspoređuju pravilno alternativno. Ova oštećenja ne moraju rezultirati umanjenim prirodom. Češće se dešava da je u gornjem dijelu oslabljena os klasića pa ju vjetar lako slomi. Kvaliteta zrna u ovakvim klasićima opada, a brašno je s manjim sadržajem dušičnih tvari. Klijavost najčešće nije umanjena. Da bismo izbjegli ova oštećenja treba izbjegavati tretiranje prije 5-6 lista kod jarih žitarica, tj. Nakon razvoja 6. lista kod ozimih žitarica, odnosno u vrijeme kad list iz prostatnog zauzima erektivan položaj. Stupanj oštećenja kod ranije primjene u mnogome ovisi o herbicidu, primijenjenoj dozaciji i formulaciji. Tako 2,4 D u formi estera izaziva najveća oštećenja, dok niže doze (0,75 kg/ha) MCPA ne ostavljaju nikakve štete. Kasnija tretiranja imaju znatno veći utjecaj na prirod. Budući se ova tretiranja poklapaju s formiranjem polena i sjemenskog zametka, utjecaj na diobu staničja je veoma izražen. Rezultat ovakvog kasnog tretiranja su sterilni klasići sa šturim zrnjem. Klas se uslijed toga stanji, klasići se priljube uz os i čitav klas poprimi izgled mišjeg repa. Slične simptome izazivaju i herbicidi na osnovi dikombe, TBA i DCPA s još jačim utjecajem na prirod. Kao što smo već rekli, do ovakvih oštećenja dolazi ukoliko se herbicid primjeni nakon početka vlatanja. No često se dešava da izvjestan broj klasova iskazuju ova oštećenja i u slučaju kad je herbicid pravovremeno primijenjen. Ako su u vrijeme vladale nepovoljne klimatske prilike ili ako je herbicid upotrebljen u višoj od propisane količine, oštećenja su veoma izražena. Općenito gledano, žitarice lakše podnose primijenjeni herbicid ukoliko su uvjeti za rast i razvoj povoljni. Stres bilo koje vrste doprinijet će jačem oštećenju. Niske temperature u vrijeme i neposredno nakon primjene herbicida redovito rezultiraju jačim oštećenjima. Pšenica uzgajana na površinama sa subletalnim dozama atrazina također teže podnosi primijenjeni herbicid. Zbog toga u takvim slučajevima prednost treba dati herbicidima s kontaktnim načinom djelovanja. Kontaktni herbicidi uključuju benazolin, bentazon, joksinil, bromoksinil i dinoseb s većom sigurnočću i boljom selektivnošću mogu se primjeniti ranije i kasnije od propisanog roka za fenoksi herbicide. Iz prikazanog se vidi da je rok za primjenu herbicida u ozimim žitaricama veoma kratak. U našim klimatskim uvjetima on najčešće iznosi 10 dana i pada u razdoblju od konca ožujka pa do sredine travnja. Oduzmemo li dane s vjetrom, zatim one kad se noćne temperature zraka spuštaju gotovo do 0°C, te dane s kišom koja ne smije pasti 4-6 sati nakon tretiranja, broj dana povoljnih za tretiranje još se više smanji. U tako nepovoljnim godinama površine zasijane pšenicom ili se ne tretiraju ili se tretiranja obavljaju kasno. Zbog toga su u takvim godinama i oštećenja jače izražena. Osjetljivost sorata na spomenute herbicide nema osobitog praktičnog značenja. Selektivnost je znatno više uvjetovana vremenom busanja i izgledom sorte nego genetskim faktorima. Naime, čitav niz sorata ranije busa pa

ranije i prolaze određene organogenetske etape. Takve sorte treba prve uključiti u program tretiranja. I sorte koje tvore prostatni oblik busa manje su selektivne. U ovom slučaju s prskanjem treba pričekati dok list ne poprimi uspravan položaj. Sortna osjetljivost dolazi međutim veoma često do izražaja kod herbicida namijenjenih za suzbijanje korova trava (Avena fatua, Apera spicaventi, Alopecurus myosurioides i dr.). Za ovu svrhu koriste se herbicidi sa specifičnim zahtjevima. Naime, od ovih herbicida zahtijeva se da 90suzbijaju korove trave u kulturi- travi. Ovdje postoje slučajevi veoma izražene genetske osjetljivosti kao i potpune selektivnosti. Zbog toga bi prije upotrebe metoksurona, klortolurona, metobenztiozurona, nitrofena, izoproturona i mnogih drugih herbicida trebalo ispitati domaći sortiment na one herbicide. Također je jednako važno da se na grupu antigraminearnih herbicida ispita svaka nova kreacija prije no što uđe u širu proizvodnju. Na žalost, moramo konstatirati da ovakva istraživanja u našoj zemlji nisu sistematska te da za većinu naših sorata nemamo podatke. Soja Industrijski uzgoj soje kao okopavine praktički ne možemo ni zamisliti bez primjene herbicida. U svijetu a i u našoj zemlji za ovu svrhu raspolažemo velikim brojem različitih herbicida. Svaki od njih ima uz poznate nam prednosti i čitav niz nedostataka. Naime, vezano na agrotehničke i klimatske faktore selektivnost mnogih herbicida koji se koriste u soji često nije dovoljna. Tako npr. čitav niz široko korištenih dinitroanilina pod određenim nepovoljnim klimatskim prilikama izazivaju veoma uočljiva oštećenja. Zbog fotolabilnosti i sklonosti isparavanju dinitroanilini (trifluralin, dinitramin, kloretalin, nitrolin i dr.) oruđem se unose u tlo na dubinu 8-10 cm prije sjetve soje. Ukoliko su prilike za nicanje i razvoj povoljne, navedeni herbicidi neće izazvati nikakva oštećenja. Međutim, nerijetko se dešava da neposredno nakon sjetve padnu jače oborine. Ukoliko je tlo finije strukture i ako postoji sklonost stvaranju pokorice primijenjeni herbicid u takvim prilikama razvit će veću koncentraciju lako hlapljivih para. Budući u nepovoljnim uvjetima naklijala biljka ne može probiti sloj pokorice, izložena je duže vrijeme višoj koncentraciji herbicida. Kako navedeni herbicidi utječu na nepravilnu diobu i izduživanje staničja, to će parama izloženi hipokotil pretrpjeti veoma jaka oštećenja. Rezultat tih oštećenja je slabo razvijeno sekundarno korijenje te skraćen i odebljao hipokotil. Kad biljka izbije na površinu jedno vrijeme zaostaje rastom za netretiranim biljkama, a korijenu je potrebno duže vremensko razdoblje da rastom stigne biljke s kontrolnih parcela. U praksi smo često bili svjedoci ovakvih oštećenja izazvanih trifuralinom (treflanom) koji se dosta često koristi kao selektivni herbicid u soji. Na našu sreću oštećenja nemaju bitnog utjecaja na prirod jer se biljke kasnije regeneriraju. No bilo je slučajeva da trifuralinu dodani komplementarni herbicid linuron

(afalon) ili prometrin (gasagard) s kišama također s površine dospije u zonu razvoja korijena. U tom slučaju posljedice su znatno gore jer navedeni inhibitori fotosinteze znaju znatno prorijediti sklop. U našoj praksi protiv širokolisnih korova najčešće se koriste herbicidi na osnovi prometrina ili linurona. U posljednje vrijeme osjeća se tendencija da se navedeni herbicidi zamijene metribuzinom (sencorom). Svi navedeni herbicidi po tipu djelovanja spadaju u grupu inhibitora fotosinteze. Selektivnost im se zasniva na činjenici da s površine tla ne dospijevaju ni s većim oborinama u zonu razvoja korijena (prostorna selektivnost). Međutim, soja veoma često smjenjuje kukuruz u plodoredu. Kukuruz se redovito tretira s veoma perzistentnim herbicidom atrazinom. U sušnijim godinama i pravilno odabrana dozacija atrazina ostavlja izvjesnu količinu nerazgrađenih rezidua sve do sjetve soje. Najčešće te količine atrazina uz normalnu obradu i distribuciju u oraničnom sloju ne predstavljaju veću opasnost po uzgoj soje. Ako na ovako atrazinom kontaminiranu površinu primijenimo jedan od navedenih herbicida pa ako se do korijena isperu i samo subletalne dozacije, onda se sumira neželjeni efekt subletalne doze npr. sencora i atrazina koji također djeluje kao inhibitor fotosinteze. U tom slučaju više ne govorimo o subletalnim već o letalnim 91dozacijama koje mogu znatno prorijediti sklop. Zbog toga se na površinama za koje je utvrđeno da sadrže subletalne dozacije atrazina treba izbjegavati tretiranje s navedenim herbicidima. Drugi način da se izbjegnu štete jest dublja sjetva. Na ovaj način korijen biljke otpočinje razvoj u dubljem sloju pa je manja mogućnost da će navedeni herbicidi ispiranjem dospjeti do korijena. Zbog tog razloga se uz dozvolu za primjenu afalona ili sencora u SAD-u propisuje i minimalna dubina sjetve. Već smo u nekoliko navrata napomenuli da je dozacija nekog herbicida u tijesnoj vezi s tipom tla. Tlo s visokim sadržajem organske mase, odnosno koloida adsorbirat će veću količinu primijenjene dozacije pa će u topivoj fazi ostati manja koncentracija biljci dostupnog herbicida. S druge strane manji sadržaj org. mase i koloida u tlu ostavljaju veću količinu aktivnog herbicida u topivoj fazi pa je i fitotoksično djelovanje na takvim tlima češće. I pH uveliko odlučuje o selektivnosti. Tla s nižom vrijednošću pH sposobna su zbog bolje disocijacije vezati veću količinu herbicida. Zbog toga se dešava da alkalična tla naročito s pH većim od 7,4 vežu malu količinu prometrina, linurona ili metribuzina pa su i fitotoksičnosti na ovakvim površinama znatno češće. Neselektivno djelovanje herbicida naročito dolazi do izražaja na neujednačenim tabelama. Zbog toga na ovakvim površinama prednost treba dati herbicidima užeg terapeutskog indexa (selektivniji) ili onim koji ne iskazuju jaku adsorpciju. Rezidualno djelovanje atrazina i njegov fitotoksični učinak na soju, poznat je od samog početka uvođenja ovog herbicida u praksu. Neželjeno fitotoksično djelovanje ostataka atrazina

naročito dolazi do izražaja u sušnim godinama kao i onim sa oštrim zimama. U takvim uvjetima mikrobiološka aktivnost tla je usporena pa je time usporen i raspored atrazina. I na tlima s višom pH vrijednošću sadržaj ostataka je veći. Zbog toga se nastoji na površinama za koje znamo da će u narednoj godini biti zasijane nekom osjetljivom kulturom u kukuruzu da se da prednost manje perzistentnim herbicidima od atrazina. Takav preparat je na primjer cianozin. Dubokom obradom mogu se donekle ublažiti neželjeni ostaci kod atrazina. No ova mjera ne pruža veću garanciju jer fitotoksični efekti ovise prvenstveno o tipu tla. Tako ista količina rezidua u jednom tlu ne mora biti fitotoksična dok u drugom može izazvati jača oštećenja. Post-emergence herbicidi u soji od manjeg su značenja u našoj zemlji. Za ovu svrhu koristi se protiv širokolisnih korova bentozom odnosno diklofao-metil protiv trava. Pri višim temperaturama i u slučaju kad se bentozonu doda ulje ili okvašivač, apsorpcija od strane biljke je veća. Ukoliko je istovremeno i sadržaj vlage u zraku velik, navedeni preparat može izazvati nekrotične ožegotine na listu soje, koje redovito imaju samo prolazni karakter. Šećerna repa S gledišta primjene herbicida , šećerna repa je jedna od najosjetljivijih kultura. Doskora smo raspolagali s veoma malim brojem selektivnih preparata pa se i praksa vezala isključivo na nekolicinu. Danas raspolažemo s priličnim brojem herbicida a najčešće se koriste kloridazon, lenaoil, feemedifam, metamitron i etofumesat protiv širokolisnih te metalaklor, cikloat i diklofop-metil protiv uskolisnih korova. Od navedenih preparata relativno dobru selektivnost iskazuju kloridazon, metomitron i diklofop-metil pa su fitotoksični efekti izazvani njihovom primjenom veoma rijetki. Kloridazon se primjenjuje nakon sjetve, a prije nicanja, tj. preko tla, a u posljednje vrijeme sve mu je češća primjena i nakon nicanja šećerne repe, naročito protiv kasnonicajućih ljetnih korova. Za ovu svrhu prednost se daje formulaciji u obliku koncentrirane suspenzije (flowable). Budući su čestice kloridazona u ovakvoj formi finije, a i aplikacija 92pada u toplije vrijem, to se često dešava (naročito kod primjene koktela) da ova post-emergence primjena izaziva određena , doduše prolazna nekrotična oštećenja. Znatno češće i po konačnom uaju na sklop teža oštećenja izaziva herbicid fenmedifam (betanal). Betanal je kontaktni herbicid s izraženom inhibicijom procesa fotosinteze. Kao i kod većine herbicida s kontaktnim djelovanjem, apsorpcija se bolje odvija u uvjetima veće relativne vlage i viših temperatura. Ukoliko je i intenzitet svjetla jači (pojačana fotosinteza) i fitotoksični učinak je veći. Zbog toga tretiranje ovim preparatom treba izbjegavati tokom jutarnjih sati, u vrijeme podneva kao i pri visokim temp. zraka i pri visokom sadržaju vlage. Lenacil je s druge strane veoma potentan herbicid. Terapeutski index u šećernoj repi mu je prilično širok, što će reći

da je količina potrebna da izazove fitotoksično djelovanje veoma blizu potrebne količine da suzbije korov. Selektivnost ovom preparatu isključivo se zasniva na činjenici da je sredstvo veoma adsorptivno pa ga ni jače oborine ne ispiru u zonu korijena. Na lakšim tlima i pri jačim oborinama i kod plitke sjetve veoma često ovaj preparat izaziva prolaznu introvenalnu klorozu na listu šećerne repe. Zbog toga je njegova primjena na tlima sa niskim sadržajem humusa i koloidalnih čestica problematična pa ju treba izbjegavati. Početkom sedamdesetih godina kad smo u praksu uvodili cikloat kao komplementarni herbicid lenacilu, u određenim proizvodnim područjima oštećene su veće površine šećerne repe. Do oštećenj došlo iz razloga što se cikloat kao lako hlapiv tiokarbamat mora oruđem unijeti u tlo prije sjetve repe. Da bi izbjegli dvostruko tretiranje, proizvođači su zajedno s cikloatom u tlo unijeli i lenacil. Ovim zahvatom neselektivni lenacil unijet je u apsorpcionu zonu mladog korijena. Da nesreća bude veća, 1973. uslijedilo je hladno i vlažno proljeće. U takvim uvjetima razvoj mlade biljke sporo se odvijao pa je korijen duže bio u dodiru sa tretiranim slojem tla. Rezultat ovako nepravilne primjene bio je znatno prorijeđen sklop šećernoj repi. Zbog toga je u takvim uvjetima lako uočiti tipičnu deformaciju mlade biljke koja listove formira u obliku “kupusove glave”. Na sreću ova pojava nikad nije masovna i ima samo sporadično značenje. Posljednjih godina protiv monokotiledonskih korova široko se primjenjuje metalaklor (dual). Kao pripadnik grupe kloracetanilida metalaklor prvenstveno utječe na sintezu proteina. U pojedinim godinama na tlima sa manjim sadržajem organske mase i kiselom reakcijom, sredstvo lakše dospije u zonu korijena gdje zbog bolje disocijacije biljci ostaje dostupno u većoj količini. Ukoliko se primjeni i viša dozacija (3 duala), biljke izvjesno vrijeme zaostaju rastom i sporije se razvijaju. Na sreću ova fitotoksičnost ima samo depresivan karakter. Kad biljke korijenom probiju dublje uslijedi i brži rast i razvoj. Za uzgoj šećerne repe znatno veću opasnost od svih do sad spomenutih selektivnih herbicida predstavljaju ostatne količine atrazina iza kukuruza. Naime, zbog potrebe za šećernom repom plodored je veoma uzak, pa šećerna repa dolazi iza kukuruza najčešće u drugoj godini. Ukoliko su na dotičnim površinama primijenjene veće količine atrazina te ako su i klimatske prilike bile sušne, raspored ovog perzistentnog preparata je usporen. Dospije li šećerna repa na površine i sa subletalnim dozama atrazina u najboljem slučaju uslijedit će usporen rast i razvoj. Znatno češće ostaci atrazina imaju direktan utjecaj na prirod. Koja količina atrazina će izazvati određena oštećenja teško je reći. Naime, kritičnu vridnost uvijek treba promatrati u odnosu na tip tla. Tako ista količina rezidua na lakšem tlu može potpuno prorijediti sklop dok u težem izazvati zaostajanje u rastu. 93Za primjer navodimo pokus iz 1977. Šećerna repa sijana je na kontaminiran

im površinama lesivirano smeđeg tla. Tokom svibnja biljke su pokazivale izražene simptome fitotoksičnosti. Tražeći količine atrazina kao uzrok ovom stanju naišli smo na sljedeće: - Biljke zaostaju u rastu, rubovi starijih biljaka pokazuju žućenje. U tlu je metodom plinske kromatografije nađeno 0,005-0,073 ppm atrazina. Neoštećena šećerna repa razvijala se je u tlu sa 0,02 ppm. Kontaminirana pokusna parcela odavala je po vidljivim simptomima neujednačenu distribuciju ostataka atrazina. Mjerenjem priroda nađeno je da je on u usporedbi sa susjednom nekontaminiranom parcelom manji za 25-30%. Za uzgoj šećerne repe a i mnogih drugih ratarskih kultura znatno veću opasnost od svih do sad spomenutih selektivnih herbicida predstavljaju ostatne količine atrazina od kukuruza. Već od samog početka uvođenja triazina u praksu, uočene su štete na kulturama koje smjenjuju kukuruz u plodoredu. Zbog toga su glavna istraživanja usmjerena u ovom pravcu. Iz rezultata mnogih autora danas znamo da osjetljivost pojedinih ratarskih kultura prema atrazinu raste ovim redom: kukuruz, sirak, soja, pšenica, lan, suncokret, ječam, šećerna repa, zob, uljana repica itd.. U veoma osjetljive kulture spada duhan, lucerna, djetelina, i mnoge povrtne kulture. Proučavajući faktore o kojima ovisi perzistentnost većina autora na prvo mjesto svrstava tip tla. U gotovo svim istraživanjima utvrđeno je da raspad atrazina brže teče u tlima bogatijim humusom. Zbog toga su i rezidualni ostaci veći u pjeskovitijim tlima. Brži raspad atrazina u navedenim tlima u uskoj je vezi sa mikroorganizmima. Naime, najveći dio razgradnje (inaktivacije) atrazina odvija se uz pomoć mikroorganizama tla. Kako je mikrobiološka aktivnost u humusom bogatim tlima veća, to i inaktivacija u ovakvoj sredini brže teče. Ukoliko su prisutne i obilnije kiše, pa ako se čitav proces odvija u toplijem klimatu, razgradnja će biti još više ubrzana. Iz prikazanog se vidi da su opasnost po rast i razvoj kultura koje smjenjuju kukuruz u plodoredu veće u sušnijim i hladnijim područjima. Da je tomu tako, u više navrata uvjerila se i naša praksa. Veće štete na osjetljivim kulturama redovito se javljaju u istočnim tj. kišom siromašnim područjima, a najveća oštećenja javljaju se u godinama koje nastupaju po izrazito sušnoj prethodnoj sezoni. Došavši do spoznaje da atrazin i pored ogromne koristi nanosi često još veće štete, praktičari su postavljali pitanje koje ostatne količine atrazina štete pojedinoj kulturi. Odgovor na ovo pitanje veoma je teško dati. Tako npr. ista količina rezidua u lakšem tlu može potpuno prorijediti sklop, dok u težem i humusom bogatijem tlu djeluje depresivno ili izaziva zaostajanje rasta. Za primjer navodimo pokuse iz 1977. godine. Zbog toga kritične vrijednosti treba uvijek promatrati u odnosu na tip tla. Dosadašnja istraživanja na području IPK-Osijek na tri tipa tla, a u odnosu na zob i uljanu repicu dozvoljavaju sljedeće preporuke: - smeđe lesivirano tlo, 0,08 ppm za uljanu repicu i 0,15 ppm za zob

- ritska crnica: 0,15 ppm za uljanu repicu odnosno 0,40 ppm za zob - ravničarski pseudoglej: 0,09 ppm za uljanu repicu, odnosno 0,25 ppm za zob. Kao primjer različitog ponašanja pšenice i šećerne repe na ostatke atrazina navest ćemo još dva primjera ispitivanja iz 1977. sa istog područja. Na ritskoj crnici došlo je do znatnog oštećenja pšenice sijane iza kukuruza. Budući su oštećenja uzduž parcele bila neujednačena, uzeti su uzorci tla sa različitih mjesta. Metodom plinske kromatografije nađeno je sljedeće: jako oštećena pšenica (potpuno odumiranje biljka) razvijala se u tlu koje je do 10 cm dubine sadržavalo 0,698 ppm. Srednje oštećena pšenica (listovi znatno 94nekrotizirali) zapažena je na površinama koje su sadržavale 0,204 ppm atrazina. Zdrav usjev na istoj lokaciji razvijao se na tlu koje je sadržavalo 0,02 ppm atrazina. Na smeđem lesiviranom tlu iste godine posijana je šećerna repa iza kukuruza. Tokom svibnja biljke su iskazivale tipične znakove fitotoksičnosti. Tražeći količine atrazina kao uzrok ovom stanju nađeno je sljedeće: - biljke zaostaju rastom, rubovi starijih listova pokazuju žućenje. U tlu je metodom plinske kromatografije nađeno 0,05-0,073 ppm atrazina. Veće količine atrazina (naprijed naznačene kao kritične brojke) mogu se umanjiti dubokom obradom. Nakon obrade analizu bi trebalo ponoviti. Ukoliko se utvrdi da tlo i nakon obrade sadrži veće količine atrazina, površinu treba zasijati manje osjetljivom kulturom. Ukoliko se ista površina zasije ponovno kukuruzom, treba nastojati da se atrazin zamijeni manje perzistentnim drugim preparatom. Opasnost od rezidualnog djelovanja atrazina u narednoj godini može se izbjeći i tako da se uz reduciranu količinu atrazina primjeni neki komplementarni herbicid s bržim raspadom (lasso, dual). OSVRT NA SADAŠNJE STANJE PRIMJENE HERBICIDA U RATARSKIM KULTURAMA Protekla su puna četiri desetljeća otkako su u strne žitarice uvedeni "hormonski" herbicidi. U međuvremenu, herbicidi su uvedeni i u mnoge druge ratarske kulture, tako da danas bez njihove primjene ne možemo ni zamisliti uzgoj kukuruza, soje, šećerne repe, suncokreta ili bilo koje iole ekonomski značajnije kulture. Posljednjih godina razvoj i primjena herbicida toliko su uznapredovali da danas gotovo za svaku kulturu imamo u Jugoslaviji registrirano po nekoliko desetaka različitih preparata. Na osnovu ovako širokog izbora preparata i višegodišnjih iskustva, moglo bi se zaključiti da na ovom području nemamo nejasnoća ni dilema. No, u praksi je stanje bitno drugačije. Dileme i nejasnoće nastaju već iz razloga što herbicide možemo primjeniti prije sjetve, nakon sjetve ili nakon nicanja. U pojedinim slučajevima i pri određenom stupnju zakorovljenosti, herbicide nije ni potrebno primjenjivati. Zbog navedenog, sve se češće postavlja pitanje kada neku površinu treba tretirati a kad tretiranje izostaviti. Po ugledu na iskustva iz entomologije, sve se češće govori o "kritičnim brojkama", "pragu štetnosti", "racionalnoj primjeni herbicida" i sl.. Iako se pod ovim pojmovima krije više značenja, u osnovi oni

obuhvaćaju primjenu pesticida samo u slučaju kad za to postoji opravdana potreba. Tako tretiranje može biti opravdano sa željom da se postigne maksimalni prirod, maksimalna ekonomska korist, estetski učinak, smanjena mogućnost pada priroda i sl. Svaki od navedenih slučajeva zasniva se na određenim teoretskim postavkama i na provjerenim egzaktnim poljskim pokusima. Na osnovu kompeticijskih poljskih pokusa Zindahl (1980.) je utvrdio da su odnosi između korova i kulture takvi da grafički prikazani tvore sigmoidu ili kvazisigmoidu. Drugim riječima to znači da su pri niskom stupnju zakorovljenosti gubici priroda neznatni, kao i da se može odrediti kompeticijski prag štetnosti ispod kojeg nema utjecaja na prirod. S druge strane Causens i sur. (1985.) su u svojim pokusima utvrdili da odnosi između kulture i korova prikazani grafički tvore hiperbolu. Drugim riječima, autori su utvrdili da je već kod niskog stupnja zakorovljenosti utjecaj korova na prirod značajan, te da kompeticijski prag štetnosti ne postoji, pa je tretiranje potrebno izvesti u svakom slučaju (vidi graf. br. 1 b). Iz vlastitog iskustva poznato nam je da se 95primjer a), odnosi na kulture gustog sklopa kao što su strne žitarice i uljana repica, a primjer b), na okopavine kao što su soja, šećerna repa, kukuruz i sl.. Graf. 1. Dva modela gubitka priroda u odnosu na stupanj (gustoću) zakorovljenosti: sigmoidan (lijevo) i hiperboličan (desno) Graf. 2. Koncept kompeticijskih odnosa kulture i korova (Bleasdale, 1973.) 96 Graf. 3. Period zakorovljenosti i prirod šećerne repe Daljnjim proučavanjem kompeticijskih odnosa između kulture i korova, možemo uočiti da korov ne utječe na prirod u svim fazama razvoja kulture jednako (vidi graf. 2). Iz prikazanog se vidi da je u početku i pri kraju vegetacije utjecaj korova na prirod neznatan. Također je očito da u određenoj fazi razvoja korov znatno utječe na prirod. Autor je taj prirod nazvao "kritičnim periodom". Želimo li postići zadovoljavajući prirod, neminovno je potrebno suzbiti korov u navedenom kritičnom periodu. Grafikon broj 3, zorno prikazuje da korov u šećernoj repi nije potrebno suzbijati u početku i pri kraju vegetacijskog ciklusa. Najveći prirod autori su polučili u slučaju kad je korov ručno odstranjen u razdoblju od trećeg do devetog tjedna iza nicanja šećerne repe. Slična zapažanja iznosi i američki istraživač Dowson (1985.). Navedeni autor je utvrdio da kompeticijski odnosi između šećerne repe

i korovne vrste Echinochloa crus-galli najviše dolaze do izražaja u datim uvjetima u razdoblju između 5. i 11. tjedna iza nicanja. Dikotiledona, korovna vrsta Chenopodium album sposobna je zbog nižih zahtjeva za toplinom, otpočeti nicanje ranije te zbog toga nanosi šećernoj repi najveće štete u razdoblju između 3. i 9. tjedna iza nicanja. Slična zapažanja iznosi Ammon (1986.). Proučavajući kompeticijske odnose između kukuruza i korova (vidi graf. 5), autor navodi da utjecaj korova na prirod najjače dolazi do izražaja nakon što kukuruz razvije 2-4 lista i traje sve dok biljka ne izgradi 6-10 listova. To razdoblje autor naziva "periodom praga štetnosti". Prije i poslije tog roka, korov kukuruzu ne šteti ili mu neznatno šteti. Iskustvo naših predaka, uči nas da je upravo u tom razdoblju korov odstranjivan okopavanjem. Na osnovu prikazanog, očito je da korov u većini ratarskih kultura treba suzbijati u "kritičnom periodu" odnosno u razdoblju nakon nicanja. U našoj praksi situacija je iz temelja suprotna. Tako u većini okopavina herbicide primjenjujemo prije ili neposredno nakon sjetve. Dodatno post-emergence tretiranje obavljamo samo u slučaju kad pre-emergence tretiranjem ne polučimo željene učinke. Na taj način najviše dozacije herbicida dajemo u tlo upravo u vrijeme kad korov ne nanosi štete kulturi. U to vrijeme 97mlada tek iznikla biljka, najosjetljivija je na prisustvo herbicida, pa je depresivno i fitotoksično djelovanje česta pojava. Fitotksično djelovanje naročito dolazi do izražaja u kulturama za koje do danas nisu pronađeni visokoselektivni pre-emergence herbicidi. Negativna strana pre-emergence herbicida sastoji se i u činjenici da su često nedovoljno ili suviše perzistentni. Nedovoljno perzistentni herbicid može "propustiti" korov u kritičnom periodu. S druge strane suviše perzistentan herbicid (simazin i atrazin u kukuruzu) mogu rezidualnim ostacima nanijeti štete narednoj kulturi. Suviše perzistentan herbicid ostavlja čisto tlo tijekom cijele vegetacijske sezone. Čisto tlo je sklono eroziji i zbijenosti. U takvom tlu dušik je podložan ispiranju. Na površinama bez korova korisni predstavnici entomofaune ostaju bez izvorišta hrane, a štetni nanose veće štete kulturi. I kritične brojke pojedinih štetnika u takvim uvjetima moraju se korigirati na niže. Perzistentniji preparat može direktno utjecati na mikroorganizme u tlu a indirektno im može umanjiti broj iz razloga što je suzbio korov kroz cijelu vegetacijsku sezonu. Na kraju, perzistentni preparati direktno utječu na pojavu rezistentnih korova jer tijekom cijele vegetacijske sezone suzbijaju "S" biotipove a ostavljaju slobodan prostor "R" biotipovima. U strnim žitaricama i uljanoj repici pristup suzbijanju korova unekoliko se razlikuje. Kao što smo već napomenuli, pri svakom stupnju zakorovljenosti nije potrebno vršiti tretiranje. Graf. 4. Prirod korijena šećerne repe i masa stabljike Echinochloa crus-galli i Chenopodium album

98 Graf. 5. Period praga štetnosti korova u kukuruzu Da je to tako , najbolje se vidi i na primjeru prikazanom u tabeli broj 1. 99Tabela 1- Postotak herbicidima tretiranih od ukupno zasijanih površina ječmom i pšenicom na društvenom sektoru SR Hrvatske Godina 1977 1978 1979 1980 1981 1982 1983 1984 pšenica 85,9 87,3 80,3 81,2 73,9 81,0 75,4 83,5 ječam 71,8* 97,6* 87,5 78,8 73,4 76,8 92,3 71,3 Na privatnom sektoru postotak površina znatno je manji. Dati točnu prognozu, odnosno odlučiti se kada tretirati a kada izostaviti tretiranje, nije lak posao. U tom smislu u posljednje vrijeme nastoje se pronaći najpovoljnije metode po kojima će se utvrditi: - konkurenski prag štetnosti - ekonomski prag štetnosti - ekonomsko optimalni prag - sigurnosni (zaštitni prag) - prognozirajući prag (kritični broj). Predložene su i formule po kojima se mogu izračunati gubici i odrediti ekonomski prag štetnosti. PRIMJER ZA IZRAČUNAVANJE GUBITAKA PRIRODA PO CAUSENS-u, 1985. YL = I d / (1+ Id / A) d - gustina zakorovljenosti YL - % gubitka priroda I - % gubitka po jedinici zakorovljenosti pri nižem stupnju zakorovljenosti A - % gubitka priroda pri višem stupnju zakorovljenosti FORMULA ZA IZRAČUNAVANJE EKONOMSKOG PRAGA ŠTETNOSTI D = (Ca+ Ch) / (HLYP) d - ekonomski prag štetnosti Ca - troškovi aplikacije Ch - troškovi herbicida H - proporcionalna redukcija zakorovljenosti zbog primjene herbicida L - proporcionalni gubici priroda po jedinici zakorovljenosti Y - prirod na nezakorovljenim površinama P - cijena pšenice po jedinici težinskoj (MARRA i CARLSON 1983.) Prognozirati potrebu tretiranja, kritične brojke, u herbologiji nije baš jednostavan posao. Naime, korov je sposoban više godina zadržati klijavost. Sjeme će se "probuditi" samo u slučaju kad "osjeti" da su mu dobri izgledi za uspjeh. Tijekom vegetacije korov raste i mijenja masu pa je njegov utjecaj na kulturu tijekom sezone različit. U gustom sklopu veći broj jedinki iste vrste doseći će manju masu od jedinke iste 100vrste na osami. Nadalje, u kulturi je istovremeno prisutno više različitih korovnih vrsta koje se u datim pedo-klimatskim uvjetima nadmeću s njom. Zbog toga ih i treba promatrati kao cjelinu. U tom smislu Ammon (1986.) predlaže da korove treba suzbiti u "kritičnom periodu štetnosti". Prije i poslije tog roka korovi strnim žitaricama ne nanose veće štete pa ih ne treba ni suzbijati (vidi graf. 6). Po prijedlogu istog autora, kritični period štetnosti korova u pojednim kulturama pr

ikazan je u graf. br. 7. Graf. 6. Koncept praga štetnosti u herbologiji 101Graf. 7. Pokrovnost tla kulturom i korovom u skladu s kritičnim periodom zakorovljenosti Navedene prijedloge treba shvatiti kao orjentacijske jer će oni u jednom klimatu biti nešto ranije a u drugom nešto kasnije. Također je značajno napomenuti da ovakav pristup zahtjeva neposredno nakon donošenja odluke u kratkom vremenskom roku. Budući je tretiranje u direktnoj vezi s klimatskim prilikama (vjetar, kiša, niske temperature) i fazom razvoja kulture, na velikim površinama društvenog sektora, tehnički je gotovo nemoguće izvršiti pravovremeno tretiranje. Dodamo li k tomu da se odluka o dozaciji i kombinaciji herbicida donosi direktno na njivi, potrebno je u skladištu u svakom trenutku raspolagati s većim brojem različitih preparata. Svi navedeni momenti ne ulijevaju nadu da će se u skoroj budućnosti odustati od dosadašnjeg "tradicionalnog pristupa" u zaštiti ratarskih kultura od korova. LITERATURA 1. Ammon, E. et al. (1986.): Die Ziele der Unkrantberkäppfung im Wandel der Zeit, Schweiz. Landw. Forschung, in Vorbereitung. 2. Bleasdale, J. K. A. (1973.): Plant Physiology in Relation to Horticulture, Macmillan, London, p. 144. 3. Causens, R. et al. (1985.): To spray or not to spray: The theory behind the practice Brit. Crap. Prat. Canf., Weeds, 671-678. 4. Dowson, J. H. (1965.): Competition between irrigated sugarbeets and annual weeds. Weeds 13., 245-249. 1025. Zimdahl, R. L: (1980.): Weed Crop Competition. A. Review. International Plant Protection Center, Corvallis, OR. SULFONILUREA HERBICIDI (prilagođeno iz rada pod istim naslovom, Ostojić, Z. (1991). Glasnik zaštite bilja, 2: 33-39) Historijat Da sulfonilureja spojevi mogu izazvati herbicidni učinak znalo se je još 1966. Godine (8). No, iako su otkriveni relativno rano, intenzivna proučavanja otpočela su sredinom sedamdesetih godina. Zbog toga je prvi herbicid iz ove relativno nove grupe opisan tek sredinom sedamdesetih godina. Zbog toga je prvi herbicid iz ove relativno nove grupe opisan tek 1980. godine. (6, 10, 11, 12). Dvije godine kasnije, američka tvrtka Du Pont registrirala je herbicide klorsulfuron (Glean) i sulfmeturon (Oust), prve predstavnike sulfonilurea herbicida, koji se i danas koriste širom svijeta. Od tog vremena proučavanjem sulfonilurea spojeva bavi se veći broj različitih kemijskih industrija. Intenzivna proučavanja rezultirala su

pronalaženjem većeg broja novih supstituenata.. Tako je uz već spomenute, Du Pont 1984. Godine uveo preparate Ally (metsulfuron), Londax (benzulfuron) i Classic (klorimuron). Godinu dana kasnije švicarska tvrtka Ciba-Geigy uvela je triasulfuron (Lorgan), herbicid selektivan u strnim žitaricama (1). Od tog vremena do danas registrirano je ili se nalazi pred registracijom dvadesetak različitih preparata. Tako je npr. 1989. Godine u svijetu bilo registrirano 14 preparata na osnovi 7 različitih aktivnih tvari. U Jugoslaviji dozvolu za promet posjeduju tri preparata na osnovi triasulfurona, tifensulfuron i tribenuron. Uskoro se očekuje registracija još dva nova u kukuruzu selektivna herbicida. Kemizam Iz priložene7 strukturne formule može se uočiti da se svi sulfonilurea herbicidi sastoje od tri djela: arilne grupe, sulfonilurea mosta (po komu je grupa i dobila ime) i heterocikličkog prstena sa dušikom. Kod većine do danas poznatih predstavnika ove grupe herbicida, arilni dio čini fenilna grupa, iako su poznate i molekule koje na ovom mjestu nose tiofen, furan, pirimidin ili naftalen grupu. Ipak, najveću herbicidnu aktivnost iskazuju fenil supstituenti. Među različitim fenil supstituentima, najdjelotvorniji su oštro postavljeni u odnosu na sulfonilurea most. Herbicidna aktivnost sulfonilurea spojeva uvelika je ovisna i o heterocikličnom dijelu molekule. I ovdje je uočeno da su spojevi koji sadrže simetrični pirimidin ili simetrični triazin, herbicidno jači od onih koji sadrže triazole, asimetrične triazine ili piridine. Među različitim simetričnim pirimidinima ili triazinima, aktivniji su niži alkil ili alaksi supstituenti. Što se tiče sulfonilurea mosta, uočeno je da su najdjelotvornije ove molekule koje imaju nepromjenjen most u odnosu na prikazano, iako su djelotvorni i sojevi s unekoliko izmjenjenim mostom. Toksikološka svojstva Za sve sulfonilurea herbicide značajno je da iskazuju vrlo nisku akutnu oralnu, dermalnu i inhalacionu toksičnost prema štakoru i kuniću. Akutna oralna Ld�� za štakora iznosi više od 4000 mg/kg. Ne iritiraju kožu i sluznicu. Nisu mutageni niti karcinogeni. Niske su otrovnosti za ribe, divljač i pčele. Niska toksičnost zajedno s veoma malim dozacijama po jedinici površine, svrstava ih u grupu ekotoksikološki povoljnijih i manje opasnih preparata Dozacija i spektar djelovanja 7 Strukturna formula se nalazi u originalnom članku 103Za sve predstavnike sulfonilurea grupe karakteristično je da su visokodjelotvorni u veoma niskim dozacijama. Primijenjuju se u količini 4-40 gr a.t./ha. Suzbijaju veliki broj jednogodišnjih širokolisnih korova. Poneki (tribenuron) suzbija i višegodišnje korove (Cirsium arvense), a sulfmeturon i primisusfuron

i preparat DPX 9636 djelotvorni su i na korovne trave. Sličnu djelotvornost u ovako niskim dozacijama ne iskazuje niti jedna do danas poznatih grupa herbicida. Prema strnim žitaricama selektivni su u pre- i post-emergence primjeni. Glavno područje primjene jest pšenica, ječam, raž, zob, tritikole, riža i soja. Koriste se i kao herbicidi za totalno suzbijanje korova, a uskoro se očekuje registracija nekoliko novih aktivnih supstancija selektivnih u kukuruzu. Apsorpcija sulfonilurea herbicida odvija se putem lista i putem korijena. I translokacija floemom i ksilemom veoma je izražena. Dodatkom neionskog okvašivača pospješuje se apsorpcija putem lista. Biljna ulja također su u pokusima pospješila efikasnost ali su i umanjila selektivnost (npr. klorimuron prema soji), pa ih treba pažljivo primjenjivati. Način djelovanja Nakon što dospiju u osjetljive biljne vrste, sulfonilurea herbicidi sposobni su im zaustaviti rast. Kod biljaka koje intenzivno napreduju, zastoj rasta korijena i stabljike moguće je uočiti već nakon 1-2 dana nakon aplikacije . Ovisno o biljnoj vrsti, primjenjenoj dozaciji i klimatskim prilikama, uz zastoj rasta javlja se i pojačana tvorba antocijana, blijeđenje unutar nervnog sistema, kloroza, nekroza terminalnog pupa i konačno nekroza cijele biljke. Od tretiranja pa do potpunog propadanja osjetljive vrste, često proteče i nekoliko tjedana. Naime, uginuće biljaka odvija se postupno jer sulfonilurea spojevi utječu na acetolaktatnu sintezu, odnosno na sintezu esencijalnih aminokiselinskih valina, leucina i izoleucina. Kako glavni fiziološki procesi kao što su fotosinteza i disanje, nisu direktno pod utjecajem herbicida, to biljke postupno odumiru. Tolerantne biljne vrste sposobne su da metaboliziraju sulfonilurea herbicide. Tolerantnost pšenice je u odnosu na druge kulture veoma velika. Tako štetne koncentracije klorsulfurona za pšenicu iznose 100 ppb dok je većina korova osjetljiva već na dozacije od 10 ppb. Istovremeno najosjetljivije kulture kao što su šećerna repa, uljna repica i leća, mogu pretrpiti štete i kod 0,1 ppb (Beyer et al. 1987.). Razgradnja sulfonilurea herbicida u tlu uglavnom se odvija kemijskim (hidroliza) i mikrobiološkim procesima razgradnje. Fitokemijska razgradnja i hlapljenje od manje su važnosti. Procesom hidrolize najčešće dolazi do pucanja veze između sulfonilurea mosta i heterocikličnog prstena, pa se molekula herbicida raspadne na heterociklični amin i odgovarajući sulfonamid. U kiselim tlima proces hidrolize teče znatno brže pa je većina sulfonilurea herbicida perzistentnija u alkalnim tlima. U vlažnim humusom bogatim, toplim i kiselim tlima, razgradnja teče veoma brzo. Upravo zbog navedenog, polovični vijek i potpuna razgradnja perzistentnih sulfonilurea herbicida klorsulfuron, tiosulfuron, klorimuron, metsulfuron) znatno se razlikuje od lokacije do lokacije. Tako Ilan J.C.Y. i Rapisarda (cit. Beyer et al. 1987.) navode da su ispitujući polovični vijek raspada klorsulfurona na 14 lokacija u SAD-u utvrdili da je na jednoj lokaciji (ph 6,1) iznosio 2, dok je na drugoj (ph 8) iz

nosio čak 13 tjedana. I mobilnost (ispiranje) sulfonilurea herbicida (naročito klorsulfurona) u tlu, temeljito je proučavana. Tim pokusima nedvojbeno je dokazano da se mobilnost sulfonilurea herbicida u pravilu povećava s porastom ph vrijednosti tla i smanjenjem sadržaja organske mase. Budući sulfonilurea herbicidi disociraju na anione, nisu u stanju vezati se na adsorpcijski kompleks tla. Zbog toga se oni kapilarnim vodama ispiru u dublje slojeve tla. Na isti način mogu u sušnom periodu uzlaznim kretanjem vode dospijeti ponovno u 104zonu korijena poljoprivrednih kultura te ih oštetiti ako se radi o osjetljivoj vrsti. Iz prikazanog, očito je da će mobilnost sulfonilurea herbicida u tlu prvenstveno ovisiti o perzistentnosti, sadržaju organske tvari, ph vrijednosti, tipu i poroznosti tla. Svakako da su i oborine od jednakog značaja. I pored činjenice da su sulfonilurea herbicidi relativno visoko pokretljivi u tlu, za sada nisu utvđeni u podzemnim vodama, što se može protumačiti s činjenicom da se koriste u veoma niskim dozacijama i s relativno brzom degradacijom većine predstavnika (tifensulfuron, triasulfuron, DPX 9636). Ipak, određeni predstavnici grupe kao klorsulfuron, tiasulfuron, klorimuron i dr., često ostavljaju rezidue i duže od godinu dana. Zbog toga je nakon primjene gore navedenih herbicida propisom ograničena sjetva nekih osjetljivih kultura. U tablici 2 prikazano je8 vremensko ograničenje koje mora proteći od tretiranja nekih sulfonilurea herbicida pa do sjetve osjetljivih kultura. Značajniji predstavnici grupe Klorsulfuron (Glean) bio je prvi komercijalni predstavnik grupe. Suzbija velik broj širokolisnih korova u pšenici, ječmu, zobi, raži i u tritikale-u. Ovisno o vremenu primjene koristi se u dozaciji od 4-25 gr a.t./ha. U Jugoslaviji nije registriran. Metsulfuron (Ally) suzbija velik broj širokolisnih korova u pšenici i ječmu. Registriran u mnogim zemljama Europe. Koristi se u kombinaciji s klorsulfuronom. Veoma perzistentan. Sulfmeturon (Oust) koristi se kao herbicid za totalno suzbijanje korova na industrijskim objektima. Suzbija i divlji sirak kako iz sjemena tako i biljke koje se razviju iz rizoma. Bensulfuron (Laudox) koristi se kao selektivni herbicid u riži uzgajanoj iz direktne sjetve ili iz presadnica. Suzbija mnoge širokolisne korove ali i šilj. Klorimuron je aktivna tvar na osnovu koje je Du Pont registrirao u SAD-u tri različita preparata. Classic je granulirana forma ovog herbicida prvenstveno namjenjena za post-emergence primjenu u soji. Suzbija velik broj problematičnih širokolisnih korova uključujući i vrstu Xanthium strumarium. Conopy je kombinacija sa metribuzinom, a Gemini s linuronom. Primjenjuju se pre-emergence. Tifensulfuron (Harmony 75 WG) noviji je predstavnik grupe. U svijetu se koristi kao selektivni herbicid u strnim žitaricama. U našoj zemlji registriran je za post-emergence primjenu u kukuru

zu protiv na atrazin rezistentnih korovnih vrsta. U tlu se razgradi već nakon 2 mjeseca. Tribenuron (Granstar 75 WG) selektivan je i u ječmu i pšenici. Registriran i u našoj zemlji. Znatno kraćeg rezidualnog djelovanja od npr. klorsulfurona pa ne ograničava sjetvu drugih kultura nakon žetve žitarica. Triosulfuron (Logran) je prvi herbicid iz ove grupe kojeg je razvila tvrtka Ciba-Geigy. Selektivan je u strnim žitaricama. Djelotvoran na širokolisne korove. U kombinaciji s klortoluronom (Dicuran forte) registriran i u našoj zemlji. Veoma izražene perzistentnosti. Uz navedeni, tvrtka Ciba-Geigy razvila je do pred registraciju dva herbicida iz ove grupe. Cinosulfuron (Setoff) namjenjen je za suzbijanje korova u riži. Primisulfuron (Tell 75 WG, Beycon) namjenjen je za subijanje divljeg sirka, pirike i nekih širokolisnih korova u kukuruzu. Valja napomenuti da do pojave ovog herbicida nismo posjedovali selektivni post-emergence herbicid protiv napasne korovne trave u kukuruzu. DPX 9636 se nalazi u fazi službenog ispitivanja i u našoj zemlji. Namjenjen je za pre- i post-emergence primjenu u kukuruzu. Suzbija veći broj širokolisnih i uskolisnih korova, uključujući i divlji sirak. 8 Tablica se nalazi u originalnom članku 105Nikosulfuron (SL 959) noviji je preparat japanske tvrte Ishihara. Primjenjuje se post-emergence u kukuruzu. Djelotvoran je na jedno i višegodišnje korovne trave. U 1989. godini procjenjeno je da je u svijetu prodano sulfonilurea herbicida za 435 mil USD. Trenutno, glavno tržište nalazi se na području SAD-a (soja, žitarice) i u Zap. Europi (žitarice), Australiji (žitarice) i Dalek istok (riža). Budući su svi predstavnici grupe tek uvedeni na tržište i još su svi pod licencnom zaštitom, vjerojatnost porasta proizvodnje i profitabilnost grupe je velika. Ovo tim više što se uskoro očekuje registracija pirimisulfurona i herbicida DPX 9636. Po američkim predviđanjima računa se da će godišnji porast vrijednosti ove grupe herbicida u razdoblju 1989/95. godina iznositi 13,7%. KAKO ISPIRATI AMBALAŽU AGROKEMIKALIJA Europska zajednica proizvođača sredstava za zaštitu bilja (European Crop Protection Association) tiskala je brošuricu s uputama kako isprati ambalažu različitih agrokemikalija. U uvodu se navodi da agrokemijski proizvodi imaju značajnu ulogu u proizvodnji hrane. No, ako se s njima ne postupa propisno, mogu predstavljati opasnost kako za korisnike tako i za okoliš. U rečenoj brošuri daju se preporuke kako postupati, odnosno kako ispirati ambalažu sredstava za zaštitu bilja i drugih agrokemikalija. Zbog čega je potrebno ispirati ambalažu? Ispiranjem ambalaže neposredno nakon upotrebe, sva količina sredstva upotrijebi se za svrhu za koju ju namijenjena. Prazna isprana ambalaža predstavlja minimalnu opasnost za ljude, životinje, divljač i okoliš, a ujedno se olakšava daljnji postupak s njom. Tri su načina ispiranja prazne ambalaže u praksi prihvaćena:

1. Trostruko ispiranje. Obavlja se nakon što se, cca 30 sekundi, istoči kemikalija. Nakon toga se u volumen kontejnera natoči cca 20-25% vode, zatvori čepom i snažno promućka rotirajući kontejner u svim pravcima. Treba nastojati da voda dospije u sve dijelove kontejnera. Zatim cca 30 sekundi otoči isprani kontejner u rezervoar prskalice. Radnju treba ponoviti najmanje još dva puta, odnosno sve dok kontejner nije potpuno čist. 2. Ispiranje pod tlakom. Posebno konstruiran šiljati statični ili rotirajući rasprskivač nakon što probije stjenku kontejnera tlakom od cca 3 bara ispire sve dijelove vodom. Ovom metodom uklanja se mogućnost uporabe prazne ambalaže za neku drugu namjenu (probijena stjenka). Naravno da osoba koja rukuje s napravom mora paziti da se ne povrijedi. 3. Integrirano ispiranje. Vrši se pomoću uređaja koji je danas već dio opreme modernih prskalica. Uređaj posjeduje statični ili rotirajući rasprskivač koji kroz otvor ispire kontejner tlačeći vodu sa cca 3-5 bara. Ispiranje se obavlja sve dok je to potrebno. Obično traje cca 30 sekundi, a pri tome se utroši cca 15 l vode. Prednost ove metode pred prethodno opisanim jest da osoba koja obavlja ispiranje nije u direktnoj opasnosti od kontaminacije. Veoma je važno da se voda nakon ispiranja uvijek natoči u rezervoar prskalice. Također je značajan oblik kontejnera. 106 UČINKOVITOST RAZLIČITIH METODA ISPIRANJA Prednosti Nedostaci nije potrebna dodatna oprema rezidue manje od 0,01% ne osigurava uvijek može se korisititi u svakoj prilici utrošak vremena za obavljanje ispiranja je duži postoji opasnost za osobu koja obavlja ispiranje može se primjeniti samo kod krute ambalaže Trostruko ispiranje ne košta ništa isprana tekućina ne dodaje se automatski u prskalicu rezidue ispod 0,01% potrebna dodatne operacija (rad) kontejner uništen te se ne može ponovo upotrijebiti u druge svrhe određena opasnost za osobu koja obavlja ispiranje može se upotrijebiti samo kod krute ambalaže Ispiranje pod tlakom jeftin isprana tekućina ne utače se direktno u rezervoar prskalice

rezidue ispod 0,01% može se upotrijebiti za krutu i fleksibilnu ambalažu jednostavno rukovanje minimalna opasnost kontaminacije osobe koja obavlja ispiranje Integrirano ispiranje isprana tekućina se automatski utače u rezervoar prskalice relativno visoka cijena koštanja Na kraju se daju preporuke industriji koja proizvodi agrokemikalije, dobavljačima kao i krajnjim korisnicima. One su: Industriji: - puni kemikalije samo u moderno dizajniranu i standardiziranu ambalažu koja je u skladu sa propisima - potaći proizvođače prskalica da obavezno ugrade integrirani uređaj za ispiranje, kao i da omoguće ponovnu upotrebu ambalaže za istu namjenu - pomoći savjetom krajnjem korisniku - uputa o načinu primjene sredstva treba sadržavati i uputu o načinu ispiranja ambalaže - potaći i razvijati programe koji će utjecati na krajnjeg korisnika da prihvat obavezno ispiranje ambalaže - utvrditi kriterije koji će kombinaciji proizvod/ambalaža omogućiti djelotvorno ispiranje agrokemikalija Dobavljačima: - poduprijeti nove razvojne standarde - sudjelovati u propagandnom programu ispiranja ambalaže 107- prenijeti nove spoznaje svojim poslovnim partnerima Krajnjem korisniku (seljaku): - pomozi sebi i svom okolišu ispirući praznu ambalažu - budi ekonomičan, štedi ispirući ambalažu - ispirati ambalažu znači UČINI TO. SUZBIJANJE KOROVA U VINOGRADU Mjere suzbijanja korova u vinovoj lozi kao kulturi trajnici, moraju se promatrati u kontekstu s drugim agrotehničkim zahvatima. Naime, uzgojni oblik, gnojidba, obrada tla i drugo, u direktnoj su vezi s načinom suzbijanja korova. U suvremenom vinogradarstvu, tlo se može održavati odnosno korov se može suzbijati na jedan od slijedećih načina: 1.primjenom herbicida širom ili u trake, 2. obradom tla oruđem, u što uključujemo jesensku obradu, podrivanje, zagrtanje te proljetnu i ljetnu obradu tla i 3. zatravljivanjem površine tla, te košnjom ostavljanje malča u nasadu. Korovna flora - Na sastav i građu korovne flore vinograda snažan utjecaj imaju agrotehničke i uzgojne mjere. Na primjer, uzgojni oblik, rezidba, gnojidba, obrada tla (širom ili samo u trake), zatravljivanje i košnja značajno utječu na sastav korovne flore vinograda. Upravo zbog rečenog, korovnu floru vinograda možemo razvrstati u dvije skupine, na korovnu floru intenzivnih i floru ekstenzivnih nasada. No bez obzira na način uzgoja, korovnu floru vinograda možemo podijeliti u tri skupine: 1. zimsko-proljetni korovi, 2. ljetni korovi i

3. kasno ljetni korovi, odnosno jesenski korovi vinograda. U skupinu zimsko-proljetnih ili ozimih korova spadaju korovi koji kreću u jesen odnosno pred zimu (najčešće iz sjemena). Prezime u mladom razvojnom stadiju (rozeta) a u proljeće se jače razviju i plodonose. To su: mišjakinja, crvena mrtva kopriva, pastirska torbica, čestoslavice, gorčica, obični grbak, jednogodišnja vlasnjača, ljulj, kamilica i dr. Navedene korovne vrste nije uputno u jesen suzbijati ni kemijski niti bilo kojim drugim mjerama. Naime, kao što nam je poznato, tijekom zime korovi se sporo razvijaju. Za blagih zima često prekrivaju cijelu površinu tla, tvoreći tako sag koji spriječava eroziju. Kako je i vinova loza u tom razdoblju u zimskom mirovanju, korovi joj u pravilu ne nanose nikakve štete. Vinovoj lozi znatno više štete ljetni jedno i višegodišnji korovi. Prema životnom ciklusu te korove dijelimo u: jednogodišnje širokolisne (loboda, šćir, visoka hudoljetnica, konica, dvornici, kamilica, kostriš, ostak, mišjakinja, gorčica), jednogodišnje uskolisne (koštan, muhari, svračica, vlasnjača, ljulj), višegodišnje širokolisne (osjak, slak, maslačak, štavelj, gavez, sedmolist) i višegodišnje uskolisne (pirika, troskot, divlji sirak). Većina ljetnih korova značajni su kompetitori, pa ih treba pravovremeno suzbijati. Osobito velike štete nanose višegodišnje korovne vrste. Kako se osim sjemenom razmnožavaju i vegetativnim organima (vriježe stoloni, gomolji, rizomi, podanci) to je protiv njih potrebno primijeniti sistemične herbicide koji će ih suzbiti u korijenu. Koncem ljeta pa do jeseni često se ponovo pojave, u drugom poniku ljetne trave npr. koštan, muhar te širokolisne vrste štir, loboda, dvornici, hudoljetnica i dr. Uz njih se javljaju i 108višegodišnji korovi. Suzbijanje kasno ljetnog odnosno jesenskog aspekta ovisit će o roku berbe i o agrotehničkim zahvatima koji se provode u jesen. Primjena herbicida - U R. Hrvatskoj za suzbijanje korova u vinogradima registriran je relativno velik broj herbicida (vidi tablicu). S obzirom na sezonsku dinamiku razvoja korova, jednokratnom primjenom bilo kojeg od postojećih herbicida ne polučuje se dugotrajno rješenje, čak ni u slučaju kad se radi o pripravcima širokog spektra djelovanja. Stoga je najčešće potrebno istovremeno primijeniti kombinaciju herbicida u dva navrata tijekom vegetacijske sezone. S gledišta vremena primjene selektivne herbicide u vinovoj lozi možemo razvrstati u skupinu koje primjenjujemo prije i skupinu koju primjenjujemo poslije nicanja korova. Prije nicanja korova primjenjujemo pripravke CASORON G, DEVRINOL, GOAL i GALIGAN. RONSTAR i USTINEX SPEZIAL mogu biti primjenjeni u oba navedena roka. Sve preostale primjenjujemo isključivo nakon nicanja korova. Herbicide koje primjenjujemo prije nicanja korova, biljka usvaja korijenom iz vode u tlu. Rezidualnog su učinka pa duže vrijeme spriječavaju nicanje korova iz sjemena. Uglavnom suzbijaju jednogodišnje korove. Dozacija im ovisi otipu tla. Na lakšim pjeskovitim t

lima primjenjujemo niže, a na težim humusom bogatim tlima više dozacije. U vrlo mladom nasadu te na laganim pjeskovitim tlima treba biti oprezan jer mogu dospjeti do još nerazvijenog korjena vinove loze. Herbicide koje primjenjujemo nakon nicanja, korovna biljka usvaja putem lista, te ih sokovima raznosi kako u druge organe nad površinom, tako i u organe pod površinom tla. Ove herbicide nazivamo sistemičnim ili translokacijskim herbicidima. Veoma su učinkoviti kako na jedno tako i na višegodišnje korovne vrste. Nedostatak im je što ne iskazuju rezidualno djelovanje, pa ubrzo nakon njihove primjene iz sjemena poniknu ponovno jedinke pojedinih korovnih vrsta. U ovu skupinu herbicida pripadaju pripravci na OSNOVI GLIFOSATA, zatim TOUCH-DOWN, KAMATA, STING, FOCUS ULTRA, FUSILADE i PANTERA. Nasuprot ovima postoje i pripravci koje korovna biljka nije sposobna sokovima raznositi u druge biljne organe. To su pripravci REGLONE, GRAMOXONE i BASTA. Nakon što ih primijenimo, sprže odnosno spale zelene djelove biljke prije no što ih sokovime prenese u podzemne organe. Stoga ove herbicide nazivamo kontaktnim herbicidima. Budući ne iskazuju ni rezidualno djelovanje, to nakon njihove primjene korovi iz tla ponovno poniknu, pa ih je tijekom jedne vegetacijske sezone potrebno primjenjivati u dva do tri navrata (kemijska košnja). Neki pripravci dolaze u prodaju kao već gotove kombinacije rezidualnog i translokacijskog herbicida. Takovi pripravci su FOLAR 525 FW i USTINEX SPEZIAL. Koji herbicid ćemo primijeniti u nekom vinogradu prvenstveno će ovisiti o korovnoj flori i o načinu održavanja tla za koji smo se odlučili. U modernom integralnom pristupu nastoji se herbicid primijeniti u traku unutar reda loze. Obično traka zauzima cca 25% od ukupne površine. Preostali međuredni prostor održava se obradom ili što je sve češći slučaj zatravni djetelinsko-travnom smjesom Gdje god je moguće, prednost treba dati primjeni nakon nicanja korova. Pri tome treba voditi računa da većina herbicida nije selektivna prema vinovoj lozi ako dođe direktno u dodir s njezinim zelenim dijelovima. Također prije primjene herbicida treba pažljivo pročitati uputsvo o primjeni (priloženo uz svako pakiranje) jer osim ostalog upučuje na primjenu u odnosu na starost nasada. Naime, neki od herbicida ne smiju se primjenjivati u mladom nasadu. 109Tablica 1 Herbicidi registrirani u R. Hrvatskoj za primjenu u vinogradu Trgovački naziv djelatna tvar doza, l,kg/ha BASTA 15 glufosinat 4,5-7,5 CASORON G diklobenil 80-120 CIDOKOR, HERBOKOR MENTOR, GLYPHOGAN 480 BOOM EFECT, HERKULES DOMINATOR, ROUNDUP BIACTIVE u 200-600 l vode: 2-4 jednogod. 4-12 višegod.

u 100-200 l vode: 1,5-2 jednog. 2-6 višegod. KAMATA 8-12 STING glifosat 4-6 FOLAR 525 FW glifosat+terbutilazin 6-8 TOUCH-DOWN 4-LC sulfosat 1,5 (2-8) DEVRINOL napropamid 7-10 GOAL 6, (3-4star. od 1 god.) GALIGAN 240 EC oksifluorfen 3-4 GRAMOXONE * parakvat 3-5 REGLONE 5 REGLONE FORTE dikvat 3-5 RONSTAR 25 EC oksadiazon 8 USTINEX SPEZIAL amitrol+diuron+MCPA 10 FOCUS ULTRA cikloksidim 1-1,5 (3-4) FUSILADE SUPER fluazifop 1-2 (2-4) PANTERA 40 EC kizalofop 1-1,5 (1,75-2,5) U narednom broju ovog časopisa bit će opisana druga dva načina (gore navedena) suzbijanja korova u Obrada tla Općenito obrada tla pa tako i obrada tla u vinogradu prvenstveno ima zadaću postizanje povoljnih uvjeta za rast i razvoj kulture. Obradom se dobiva rahlo i prozračno tlo koje tijekom kišnog razdoblja može prihvatiti, a tijekom sušnog zadržati vlagu, te tako pridonijeti boljem razvoju kulture i većem urodu. U tako prozračnim i vlažnim tlima povoljniji su uvjeti za razvoj mikroorganizama tla, koji direktno utječu na njegovu plodnost. Uz obradu, redovito se obavlja primjena stajnjaka i/ili mineralnih gnojiva, mjera koja se zbog specifičnosti načina uzgoja vinove loze, unekoliko razlikuje od drugih poljoprivrednih kultura. Obradom u optimalno vrijeme uništavaju se korovi koji vinovoj lozi direktno štete oduzimajući joj mineralna hranjiva, vodu , svjetlo te prostor nad i pod površinom tla. Ovisno o načinu obrade, ova mjera može pokatkad imati i negativni učinak. Naime, vinograde najčešće uzgajamo na blago ili jače nagnutim terenima. Na takovim površinama tlo je redovito sklono eroziji odnosno spiranju tla u podnožju brijega. Obrađeno tlo osobito rotokopačicom podložnije je eroziji od motikom okopane ili djelomično ili potpuno zatravljene površine. Eroziji su skloniji vinogradi u uzgojnom području s više oborina. Već i blago nagnuti teren s padom većim od 6%, podložni su eroziji, naročito ako obradu vršimo tijekom kišnog razdoblja. Obrada rotokopačicom osim što pospješuje premještanje tla, uvelike pospješuje širenje višegodišnjih korova kao npr. slak, piriku, troskot i dr. Naime, rotirajuća tijela ko

pačice isijeku (usitne) višegodišnje organe rečenih trajnica. Iz svakog tako usitnjenog pupoljka potjerat će nova biljka, te će uskoro u vinogradu ovi korovi nadvladati ostale. Suzbijanje korova isključivo obradom tla, bilo mehanizirano ili ručnim okopavanjem, najskuplji je način. Stoga se najčešće kombinira s druga dva navedena načina. 110Zatravljivanje tla u nasadu U humidnim područjima uzgoja vinograda s povoljnim rasporedom oborina preporučuje se zatravljivanje površine tla, koja se više puta (4-8 kroz sezonu) pravovremeno kosi. Mladi nasad (do treće ili četvrte godine) se ne zatravljuje sve dok mu se ne razvije korijen. Do vremena zatravljivanja tlo se održava mehaničkom obradom, primjenom posebno (za mlađe nasade) dopuštenih herbicida i postavljanjem mrtvog malča (slama, kora drveća i sl.). Zatravljivanje ima višestruku korist: -sprječava se pojava neželjenih korovnih vrsta, -smanjuje se erozija i poboljšava struktura tla, -osigurava se optimalna vlažnost u sušnom razdoblju a smanjuje negativan utjecaj vode u vlažnom razdoblju, -povećava se opskrbljenost tla hranjivima, -stvaraju se pogodni uvjeti za razvoj korisnih mikroorganizama. Osobita prednost zatravljene površine tla jest mogućnost ulaska strojeva u vinograd i u vlažnom razdoblju, što kod obrađenog (golog) međurednog razmaka nije moguće. Ovo je važno za pravovremenu zaštitu vinograda od štetnika i naročito bolesti. Osim prednosti ovakvo održavanje tla u nasadu ima i nedostatke. Naime, na zatravljenoj se površini jače razmnožava voluharica, a kroz vrijeme razmnože se višegodišnje korovne vrste na račun korisnih te je potrebno obnoviti sjetvu željenih vrsta. Primjena herbicida Na sastav korovne flore vinograda značajno utječu agrotehničke mjere (uzgojni oblik, vrijeme i način rezidbe, obrada tla, način suzbijanja korova). Zbog ograničenog prostora ovdje se nećemo zadržavati utjecaju pojedinih mjera. Osim što svojim prisustvom u nasadu nanose štete oduzimajući vodu, hranjiva i prostor, korovi (osobito oni visokog uzrasta) također ometaju kvalitetnu aplikaciju fungicida i insekticida na list vinove loze. Prikazat ćemo najčešće zastupljene korovne vrste u vinogradu prema životnom ciklusu: jednogodišnji višegodišnji širokolisni uskolisni širokolisni uskolisni mišjakinja, kamilica crvena mrtva kopriva pastirska torbica čestoslavice, šćir gorčica, konica loboda, hudoljetnica dvornici, pomoćnica grahorice, djeteline vlasnjača ljulj

koštan, kostrva muhari obična svračica osjak slak maslačak štavelj pirika troskot, zubača divlji sirak Prema vremenu kretanja navedeni se korovi mogu razvrstati u zimsko-proljetne, ljetne i kasno ljetne korove. Većina ljetnih korova značajni su kompetitori te ih treba pravovremeno suzbiti. Posebno velike štete nasadu vinograda nanose višegodišnji korovi. Zbog njihovih snažnih podzemnih organa koji služe širenju i razmnožavanje potrebno ih je suzbijati sistemičnim herbicidima (dolaze do korijena). Herbicidi u vinogradu mogu se primjeniti: - prije nicanja korova (Casoron G, Devrinol, Goal, Galigan, Ronstar, ). Ove herbicide korov upija korijenom i uglavnom djeluju na jednogodišnje korovne vrste. U vrlo mladom nasadu te na laganim pjeskovitim tlima treba biti oprezan jer mogu dospjeti do još nerazvijenog korijena vinove loze. 111- nakon nicanja korova. Neki od herbicida (Basta, Gramoxone, Reglone) koji se primjenjuju u ovom roku su dodirni (kontaktni), što znači da sprže (spale) nadzemnu zelenu masu korova i ne dospijevaju do korijena korova. Stoga uskoro nakon primjene poniknu novi korovi. Sistemične herbicide (svi na osnovi glifosata, Folar, Touch-down, Ustinex spezial, Focus ultra, Fusilade super, Pantera 40 EC) korovna biljka upija putem lista i raznosi u sve dijelove pa tako i u korijen. Ova skupina herbicida suzbit će na duže vrijeme višegodišnje dok će ponik jednogodišnjih uslijediti ubrzo nakon primjene kao i kod kontaktnih herbicida. Folar i Ustinex spezial imaju i rezidualnu komponentu pa će stoga kod ova dva pripravka herbicidni učinak potrajati dulje. Iz naprijed rečenog je moguće zaključiti da jednokratnom primjenom nećemo polučiti zadovoljavajući nivo zaštite od korova kroz cijelu vegetacijsku sezonu. OPĆENITO O KOROVNOJ FLORI I SUZBIJANJU KOROVA U POVRĆU Na području R. Hrvatske uzgoj povrtnica na ��otvorenom�� polju moguće je otpočeti sa sjetvom ili sadnjom u proljeće, u ljeto ili u jesen, što će ovisiti o kulturi i klimi odnosno o području uzgoja. Uzgoj u ��zatvorenom�� prostoru (plastenici, staklenici, hidroponi i sl.), odvija se tijekom cijele godine, jer su tlo (ili supstrat za uzgoj), klima i svi agrotehnički zahvati, potpuno pod kontrolom čovjeka. U našem izlaganju osvrnut ćemo se na problem zakorovljenosti i mogućnostima suzbijanja korova u povrtnim kulturama općenito. Uspješna borba protiv korova u povrtnim kulturama zasniva se na dobrom i cjelovitom poznavanju konkurentskih odnosa između korova i kulture. Korovi svim kulturama a naročito nekim povrtnim nanose

velike gubitke. Naročito velike štete nanosi sitnosjemenskim sporonicajućim kulturama. Tablica br. 1 daje usporedni prikaz smanjenja priroda nekih zakorovljenih i nezakorovljenih povrtnica. Tablica 1 Usporedni prikaz prinosa nekih zakorovljenih i nezakorovljenih povrtnica prinos t/ha Kultura nezakorovljena zakorovljena % povećanja Grah 0,75 0,57 32 Rajčica iz prijesadnica 9,2 5,5 67 Rajčica iz sjemena 5,1 1,5 240 Luk iz sjemena 10,8 0,44 2355 Iz prikazanog je vidljivo da za luk i rajčicu uzgojene izravnom sjetvom sjemena u poljutreba utrošiti mnogo ljudskog rada za okopavanje korova. Jednako tako u zakorovljenom usjevu mrkve, peršina, cikle, blitve, matovilca i dr. sitnosjemenskih povrtnica, izostat će prinos bez pomoći ljudske ruke. Općenito se smatra da korovi prosječno najviše smanjuju prirod i uzrokuju najveće gubitke hrane. U razvijenim zemljama gubitci se kreću do 5%, srednje razvijenim do 10%, dok u nerazvijenim iznose i 25% (Anonimus, 1986). 112Korovna flora Korove povrtnica jednako kao i korove uopće, moguće je razvrstati (podijeliti) na više različitih načina. Podjela s gledišta životnog ciklusa odnosno s gledišta načina razmnožavanja, za praksu kod proizvodnje povrća možda je najprihvatljivija. Naime, po načinu razmnožavanja sve korove možemo podijeliti na jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje ili trajnice. Nadalje sve spomenute skupine korova moguće je podijeliti u skupinu dvosupnica (širokolisni korovi) i skupinu jednosupnica (uskolisni) ili trava. Jednogodišnji korovi zaključe životni ciklus unutar jedne sezone ili u periodu kraćem od godine dana. Pojedine vrste (vlasnjača-Poa annua i mišjakinja ili črevec-Stellaria media) mogu ostvariti i po nekoliko generacija godišnje. Ovisno o vremenu kretanja jednogodišnje vrste dijelimo na ljetne i zimske. Ljetni niču u proljeće ili u ljeto a plodonose u ljeto ili u jesen. Zimski niču u jesen ili rano u proljeće, a plodonose koncem proljeća ili u ljeto. Za sve jednogodišnje vrste karakteristično je da donose velike količine sjemena. Sjeme im u poljskim uvjetima može zadržati klijavost duži niz godina. Borba protiv jednogodišnjih korova prvenstveno se svodi na sprečavanje njihova osjemenjavanja svim raspoloživim sredstvima. Od jednogodišnjih širokolisnih korova povrtnice u ranom proljetnom roku sjetve ili sadnje zakorovljuju vrste: mišjakinja-Stellaria media, pastirska torbica- Capsella bursa pastoris, crvena mrtva kopriva-

Lamium purpureum, žabljak- Ranunculus repens, čestoslavica- Veronica spp., kostriš- Senecio vulgaris, gorušica- Sinapis arvensis, divlja repica- Raphanus raphanistrum, kamilica- Matricaria chamomilla, jarmen- Anthemis arvensis i divlja ljubica- Viola arvensis. Kasnije ali još uvijek rano u proljeće javljaju se: loboda- Chenopodium album, mnogosjemena loboda- Chenopodium polyspermum, pepeljuga-Atriplex patula, dvornici- Polygonum spp. te resulja jednogodišnja- Mercurialis annua. Od jednogodišnjih trava u vrtovima je bez obzira na godišnje doba općeprisutna jednogodišnja vlasnjača-Poa annua. U primorskim krajevima tijekom zime i u rano proljeće prisutni su ljuljevi (Lolium spp.), obična vlasnjača (Poa trivialis), divlja zob (Avena fatua) i dr. Kad zatopli i kad se tlo zagrije na više od 100C javljaju se toploljubne vrste kao npr. konica-Galinsoga parviflora, štir-Amaranthus retroflexu, pomoćnica-Solanum nigrum, mjehurasta sljezolika-Hibiscus trionum, limundžik-Ambrosia artemisiifolia, tušt-Portulaca oleracea. Koncem proljeća i tijekom cijelog ljeta najnapasnije su jednogodišnje ljetne trave: koštan-Echinochloa crus-galli, muhar zeleni-Setaria glauca, muhar sinji-Setaria viridis, svračica-Digitaria sanguinalis, proso- Panicum spp. i dr. Dvogodišnji korovi imaju životni ciklus duže od jedne a kraće od dvije godine. U prvoj godini tvore vegetativne organe u tlu. Prezime u formi rozete. U drugoj godini plodonose. Razmnožavaju se isključivo sjemenom. Iz ove skupine nisu u povrtnicama poznati ekonomski značajni korovi. Divlja mrkva - Daucus carota tipični je predstavnik. Višegodišnji korovi ili trajnice mogu biti zeljasti, drvenasti, grmoliki. U povrtnicama se javljaju samo zeljaste trajnice. Osim sjemenom razmnožavaju se vegetativnim organima kao npr. vriježama, gomoljima, stolonima, vegetativnim pupoljcima i sl. Veoma su napasni. Teško ih je iskorijeniti. Rašireni su u svim kulturama. Povrtnice, naročito sitnosjemenske, one koje se sporo razvijaju ili ostavljaju slobodnog mjesta u međurednom prostoru redovito gube bitku u nadmetanju s korovnim trajnicama. Stoga površina 113namjenjena za uzgoj povrtnica u pravilu ne smije biti zakorovljena višegodišnjim korovnim vrstama. Višegodišnje dvosupnice su: slak-Convolvulus arvensis, osjak-Cirsium arvense, grbak obični-Roripa sylvestris, grbica sivkasta-Cardaria draba, svinjak-Sonchus arvensis, preslica-Equisetum arvensis, štavelj-Rumex obtusifolius, koniščak-Rumex crispus, metvica-Mentha spp.te gavez-Symphitum officinale. Višegodišnje trave su: pirika-Agropyron repens, divlji sirak-Sorghum halepense i troskot-Cynodon dactylon. Mjere borbe protiv korova Jednako kao i kod većine poljoprivrednih kultura i u povrtnicama se borba protiv korova svodi na primjenu nekemijskih mjera i kemijskih mjera (primjena herbicida) ili na istovremenu primjnu kombinacija ovih skupina mjera zajedno. Koje mjere ćemo odabrati ovisit će o nizu činitelja od koj

ih su najvažniji stupanj zakorovljenosti, dostupnost radne snage, stupanj ekološke svijesti, tržišne prilike i sl. Tako Altieri i Leibman (Radoševic i sur., 1997) navode da je suzbijanje korova jedan od najintenzivnijih fizičkih radova u tropskim područjima dok su istovremeno kemijske mjere borbe najintenzivnije mjere u poljoprivredi razvijenog dijela svijeta. 1. Nekemijske mjere Nekemijske mjere borbe su oduvijek u povrtnicama imale veliki značaj. Ni s pronalaskom mnogih selektivnih herbicida nekemijske mjere borbe nisu puno izgubile na značaju. Glavni razlog tomu jest taj što se je kemijska industrija uglavnom usmjerila na hektarski velike ratarske kulture. I ekološka svijest potrošača, briga za vlastito zdravlje i okoliš, bojazan od moguće kontaminacije plodina reziduima pesticida, uveliko su doprinijeli da se proizvođači povrća pogotovo onog za potrošnju u sviježem stanju, oslanjaju na nekemijske mjere borbe. Nekemijske mjere borbe protiv korova djelimo na: 1.1 kulturalne mjere borbe 1.2 mehaničke mjere borbe 1.3 biološke mjere borbe Pronalaskom selektivnih herbicida, odnosno uvođenjem kemijskih mjera borbe protiv korova, čovjek je sve više zapostavljao tradicionalno prisutne nekemijske mjere. Uvidjevši s vremenom negativne strane kemijskih mjera (rezidue pesticida u hrani, vodi, tlu i okolišu, nedovoljna učinkovitost), čovjek se sve više okreće nekemijskim mjerama borbe, nastojeći tako smanjiti primjenu i unošenje pesticida u okoliš. Ovakav pristup borbe protiv brojnih nametnika upravo je naročito izražen kod proizvodnje povrća. Stoga mu u ovom članku posvećujemo više pažnje. 1.1 Kulturalne mjere borbe obuhvaćaju slijedeće: 1.1.1 Izbor polja (površine) za sjetvu (sadnju) 1.1.2 Izbor kulture 1.1.3 Plodored 1.1.4 Pravilan razmak kod sjetve (sadnje) 1.1.5 Pravilan rok sjetve (sadnje) 1.1.6 Pravilna gnojidba i mjere borbe protiv bolesti i štetnika 1.1.7 Malčiranje Kod odabira polja za uzgoj povrtnica osnovno pravilo jest da povrtnice, a naročito one sitnosjemene i 114one koje se sporo razvijaju, ne smijemo sijati na površine zakorovljene višegodišnjim (trajnim) korovima. Trajnice je u godinama koje prethode uzgoju povrtnica potrebno iskorijeniti, odnosno smanjiti njihov biološki potencijal, primjenom svih postojećih mjera. Veoma učinkovitim pokazali su se nerezidualni herbicida na osnovi glifosata i sulfosata (CIDOKOR i dr., TOUCH-DOWN)Jednako tako treba izbjegavati sjetvu povrtnica na površinama koje u tlu sadrže velik biološki potencijal sjemena korova iz prethodnih godina. Uvijek treba voditi računa da se izbjeglim korovima onemogući plodonošenje i obogaćivanje banke sjemena u tlu. Višekratnom obradom tla kad god je to moguće treba Ťprobuditiť sjeme i mehanički

suzbiti proklijale biljke. Kod izbora kulture, uvijek treba voditi računa da se na jače zakorovljenim površinama predvidi sjetva odnosno sadnja kultura koje brzo niču, i koje svojim uzrastom i sklopom tlače korov i podređuju ga svom razvoju. Jako zakorovljene površine najbolje je nekoliko godina držati pod usjevom lucerne, djeteline ili djetelinsko travne smjese. Na taj način znatno će se smanjiti broj viabilnih sjemenki korova u tlu. Plodored može značajno umanjiti biološki potencijal korova. Pravilan plodored, stavlja tijekom razvoja odabranu kulturu u nadmoćniji položaj. Plodoredom uvijek treba izbjegavati sjetvu srodnih kultura na istoj površini. Srodne mahunarke grah, grašak, bob, leća, soja i dr., jednako kao srodne kupusnjače kupus, kelj, cvjetača, kelj pupčar, rotkva i rotkvica ne smiju jedna drugu slijediti u plodoredu. Plodovite povrtnice (rajčica i paprika) ne smiju slijediti krumpir u plodoredu. Slično je i s uzgojem luka, češnjaka i poriluka, ili mrkve, peršina, pastrnjaka, kopra i dr. štitarki. Jednom kad smo se odlučili za kulturu, veoma je važno odabrati sortu jakog vigora (rasta), otpornu na ekonomski značajne bolesti i štetnike. Ovako odabrane sorte lakše će se nadmetati s korovima, naročito u početnom razvoju. Tako će toploljubne korove koji kasnije niču, grašak i druge kulture koje sijemo rano potpuno zatomiti. Pravilan međuredni razmak i razmak unutar sjetvenog reda, garancija je da će se polučiti optimalan sklop po jedinici površine. Dobar raspored biljaka (bez praznih mjesta) omogućit će da kultivirana vrsta nadvlada korov u startu. Zasjeni ga i onemogući mu razvoj. Sve navedeno je moguće polučiti samo ako se sjetva odnosno sadnja obavi u optimalnom roku. Stoga je potrebno poznavati zahtjeve i potrebe za toplotom svake pojedine kulture (sorte). Tako npr. u prvom proljetnom roku sjetve, treba sijati manje zahtjevne kulture prema toploti (šparga, brokula, luk, grašak, kupus, špinat, radič, blitva i dr.). Zatim slijede za toplotom zahtjevnije mrkva, peršin, cvjetača, cikla, poriluk, salata i dr. Kad se tlo zagrije na temperaturu preko 10-150C i kad prođu opasnosti od kasnih proljetnih mrazova moguće je sijati odnosno saditi papriku, grah, rajčicu, patlidžan, krastavce dinju, lubenicu i druge toploljubne kulture. Ovakvim pristupom kultivirana vrsta razvijat će se pod optimalnim temperaturnim uvjetima, što će joj omogućiti da se uspješno nadmeće s korovnim vrstama. Pravilna gnojidba i pravovremena borba protiv bolesti i štetnika, omogućuju kulturi ujednačen rast tijekom cijele sezone. Sve to stavlja ju u nadmoćan položaj nad korovom, te je u tom slučaju i potreba pomoći čovjekove ruke znatno manje izražena. Zakorovljene njive, putovi, kanali mogu znatno pridonijeti razvoju bolesti jer su korovi domaćini ekonomski značajnih bolesti. Malčiranje se općenito sve više primjenjuje u zaštiti povrtnica od korova. S gledišta podrijetla malč dijelimo u prirodni (slama, listinac, kompost, papir i sl.) i u sintetički (plastika). Da bi spriječio prodor svjetlosti, prirodni malč mora pokrivati tlo u sloju od barem nekoliko cm. Ne smije sadržavati sjeme

115korova i štetne organizme. Za veće površine potrebne su velike količine biljne mase te se malč uglavnom primjenjuje na manjim proizvodnim površinama. Često ga raznese vjetar. Stoga je malčiranje uz pomoć plastike u prednosti pred prirodnim, pogotovu u slučaju uzgoja toploljubnih povrtnica rajčice, paprike, dinje, lubenice (ranije dospijevaju). Malčiranje fotorazgradivom plastikom (najčešće crnom) također ima svoje nedostatke. Sporo se raspada, a nepotpuno razgrađene komade vjetar raznosi širom polja. Biorazgradiva plastika u tom smislu u velikoj je prednosti, no zbog cijene (skuplje) još uvijek se manje rabi. Velika prednost prirodnog malča jest ta što tlo obogaćuje organskom masom. 1.2 Mehaničke mjere Mehaničke mjere borbe protiv oduvijek su značajno doprinosile borbi protiv korova. One obuhvaćaju osnovnu obradu, pripremu tla za sjetvu, obrada rotirajućom motikom krupnosjemenskih povrtnica (grah, grašak, bob i dr.) prije nego što izniknu. Naime, ��motika�� iz plitkog površinskog sloja tla rotiranjem čupa mlade naklijale korovne biljke. Nakon nicanja primjenjuje se višekratna međuredna kultivacija. Kod međuredne kultivacije veoma je značajno podesiti oruđe i radna tijela u odnosu na fazu razvoja kulture i korova. Vrijeme ulaska kultivatorom u polje u odnosu na oborine odnosno navodnjavanje od osobite je važnosti. Najbolji učinci polučuju se u relativno prosušenom tlu. Uz niz prednosti mehanička borba protiv korova ima i mnoge nedostatke. Budući se treba provoditi u prosušenim poljskim uvjetima, kišno razdoblje i raskvašeno polje ne dozvoljavaju ulazak s oruđem u njivu. Kroz navedeno razdoblje, korovi najčešće nadvladaju kulturu. Mehaničkom obradom ne polučuju se veliki učinci te ju je pravovremeno moguće obaviti samo na ograničenim površinama. Jednako tako, korov unutar sjetvenog reda zahtijeva intervenciju motikom. Neke korove (višegodišnje) nemoguće je suzbiti mehaničkim zahvatima. 1.3 Biološke mjere borbe Biološke mjere borbe oslanjaju se na uporabu insekata i uzročnika bolesti koji se hrane ili parazitiraju određene korovne vrste. Nažalost do sada su dobri učinci polučeni samo u stabilnim ekosustavima (pašnjaci, prerije, vodene površine), dok su u kulturi s plodoredom polučeni rezultati manje značajni (nedostatni za potrebe kulture). Biološke mjere borbe znatno bolje učinke daju u zaštiti povrtnica od bolesti i štetnika i to naročito u zatvorenim prostorima (staklenici, plastenici). Posljednjih godina borbu protiv korova nastoji se voditi pomoću tzv. ��pokrovnih biljaka��. U određene biljne vrste usije se određena povrtnica. Pokrovna biljka štiti ju od konkurencije korova do neke faze razvoja a zatim ju se suzbije nekim selektivnim herbicidom. Za ovu svrhu najčešće se rabe neke trave ili leguminoze. Ovakvim pristupom osim što se kulturu oslobađa konkurencije korova, nastoji se spriječiti eroziju tla u vrijeme kad je ona najviše izražena. 2. Kemijske mjere borbe

Iako su nekemijske mjere borbe protiv korova za proizvodnju povrća veoma značajne, industrijska proizvodnja povrća za veliko tržište, uglavnom se zasniva na kemijskim mjerama, odnosno zasniva se na primjeni herbicida. U povrtnicama jednako kao i u drugim poljoprivrednim kulturama, herbicide je moguće primijeniti u sva tri postojeća roka: - prije sjetve ili sadnje (pre-sowing odnosno pre-planting) - poslije sjetve a prije nicanja (pre-emergence) 116- poslije nicanja ili nakon sadnje (post-emergence odnosno post-planting) U usporedbi sa ratarskim kulturama izbor selektivnih herbicida za suzbijanje korova u povrtnim kulturama a veoma je ograničen. Uz navedeno primjena herbicida u povrtnicama znatno je kompleksnija te zahtijeva više znanja i pažnje. Mnoge povrtnice kulture su kratke vegetacije često na istoj površini uzgajamo dvije ili čak tri različite kulture u jednoj vegetacijskoj sezoni. Istovremeno, većina herbicida koje rabimo u povrtnicama a pogotovo u ratarskim kulturama, perzistentni su spojevi. U tlu često ostaju u aktivnom obliku više od godine dana. Kako su neke povrtnice veoma osjetljive čak i na izrazito male ostatne količine nekih herbicida, to sjetvu osjetljivih kultura na takovim površinama treba izbjegavati. Budući da znatno ograničavaju plodored primjenu perzistentnih herbicida kod uzgoja povrtnica, jednako tako treba izbjegavati. Druga značajna opasnost kod primjene herbicida jest opasnost od zanošenja herbicidnog sredstva na osjetljive (povrtne) kulture. Do zanošenja (drifta) može doći za vrijeme prskanja susjednih kultura, poglavito ako prskanje obavljamo po vjetrovitom vremenu. Jednako tako sredstvo može dospjeti na osjetljive kulture hlapljenjem odnosno parama. Zanošenje parama izraženo je kod hlapivih sredstava a naročito se dešava u vrijeme mirnog i toplog vremena (inverzija). Hormonski herbicidi (Deherban, Dikocid, Banvel 480 S i dr.) najčešća su opasnost i zanošenje vjetrom često nanosi štete povrtnicama. Osim zanošenjem štete na povrtnicama mogu nastati uslijed uporabe nečiste prskalice ili uporabom nečiste vode za prskanje. Neki herbicidi (sulfonilureja, hormonski) mogu već u fantastično malim količinama oštetiti mnoge povrtnice ako nepažnjom dospiju u dodir s kulturom. Najčešće se to dešava kad nakon uporabe rečenih herbicida dobro ne operemo prskalicu a s istom obavljamo zaštitu povrtnica od bolesti i štetnika, jednako tako štete će nastupiti i u slučaju kad za prskanje rabimo izvorišta voda kontaminiranih s rečenim herbicidima. Nadalje, kod proizvodnje povrća veoma je važno poštivati karencu. Karenca je zakonom propisani vremenski period koji mora proteći od posljednje primjene pesticida (herbicida) do berbe, odnosno do iznošenja plodina na tržište. Karenca je u direktnoj vezi s tolerancom, odnosno maksimalno dopuštenom količinom rezidua (ostataka) nekog pesticida (herbicida) u plodinama u vrijeme uporabe. Budući da je vegetacijski period većine povrtnica veoma kratak a mnoge se kao npr.

salata, rajčica, paprika, konzumiraju bez prethodne posebne obrade ili kuhanja, to je značaj poštivanja primjene ispravne dozacije i karence od posebne važnosti da bi se udovoljilo propisanoj toleranci. Literatura: Anonimus (1986): Instructor�s manual for weed management. FAO, Rome Masinas, J. (2000): Weed control for commercial vegetable crops. 2000 Illinois Agricultural Pest Management Handbook, pp 197-220 Ostojić, Z., Barić, K. (2002): Suzbijanje korova u povrću. Gospodarski list, 7 Radosevich, S. i sur. (1997): Weed ecology. Implication for Management. John Wiley&sons Inc.New York KEMIJSKE MJERE BORBE PROTIV KOROVA U PLODOVITOM POVRĆU Izbor selektivnih herbicida za suzbijanje korova u plodovitom povrću veoma je ograničen. Tek je nekoliko molekula registrirano za primjenu u rajčici i paprici dok su mogućnosti suzbijanja korova u patlidžanu 117gotovo neznatne. Većina danas priznatih herbicida u plodovitom povrću selektivni su samo u slučaju kad ih primjenjujemo prije sadnje prijesadnica. Kako se industrijska proizvodnja rečenih kultura uglavnom zasniva na proizvodnji izravnom sjetvom u polju time je ionako ograničena ponuda herbicida još više sužena. Zbog svega navedenog, borba protiv korova kod uzgoja plodovitih povrtnica zahtijeva kompleksniji pristup. On se ogleda u činjenici da se uz primjenu herbicida uveliko primjenjuju i druge nekemijske (kulturalne, mehaničke i biološke) mjere koje općenito kod uzgoja svih povrtnica imaju veliki značaj (vidi članak Općenito o suzbijanju korova u povrću). U izlaganju koje slijedi nastojat ćemo prikazati mogućnosti kemijskog suzbijanja korova u plodovitom povrću u R. Hrvatskoj, koje zbog uskog izbora herbicida nisu velike. Upravo zbog toga uz vlastite spoznaje prikazat ćemo iskustva stručnjaka iz drugih zemalja, značajnijih proizvođača ovih povrtnica. Stoga nije na odmet upozoriti čitatelja da će u tekstu uz sredstva koja imaju dopuštenje za primjenu u R. Hrvatskoj, biti prikazana i neka koja u nas nisu registrirana. Jednako tako, neka sredstva registrirana u Hrvatskoj za jednu od plodovitih povrtnica u drugim zemljama imaju dopuštenje za primjenu i/ili za neku drugu plodovitu kulturu. U tekstu će uvijek biti naznačeno koja sredstva i koji načini primjene imaju odnosno nemaju dopuštenje za primjenu u našoj zemlji. Prije no što detaljno izložimo mogućnosti primjene selektivnih herbicida u pojedinim kulturama, prikazat ćemo neke mjere i zahvate koje se odnose na uzgoj svih povrtnih kultura izravnom sjetvom sjemena u polju (moguće ih je primijeniti i kod uzgoja iz prijesadnica). Ove mjere imaju velik značaj upravo iz razloga što nemamo velik izbor u kemijskim mjerama suzbijanja korova. Tako se prije izravne sjetve predlaže potpuno pripremiti tlo za sjetvu barem 2-3 tjedna ranije ("slijepa sjetva") od optimalnog roka sjetve. Ranijom pripremom omogućuje se sitnosjemenskim korovima da do sjetve prokliju i većim dijelom izniknu. Sjetvu kulture potrebno je obaviti veoma

pažljivo, odnosno nastojati sijačicom "probuditi" što je moguće manje novih sjemenki korova. Neposredno pred nicanje kulture iznikle korove moguće je suzbiti spaljivanjem plamenom ili primjenom totalnih nerezidualnih herbicida. Spaljivanje korova plamenom obavlja se posebno konstruiranim uređajima koji pomoću tekućeg propana ili sličnim plinom spale iznikle korove. U našoj zemlji tek se obavljaju pokusi, te se u praksi još ne primjenjuje. Za primjenu totalnih herbicida rabe se pripravci na osnovi glifosata, sulfosata, glufosinata i dikvata. Jednako dobre učinke polučuje i pripravak na osnovi parakvata, no kako je zbog toksičnosti (opasnosti) u našoj zemlji svrstan u prvu skupinu otrova, ne nalazi se u slobodnoj prodaji, te tako i nije dostupan svakom poljoprivrednom proizvođaču. Stoga ga zbog rečenog nećemo ni opisivati. Na osnovi glifosata u Hrvatskoj je registriran značajan broj pripravaka (CIDOKOR, HERKULES 480, HERBOKOR, GLYPHOGAN 480, ROUNDUP BIACTIVE, DOMINATOR, BOOM EFECT, CLNIC, MENTOR). Pripravci na osnovi glifosata primjenjuju se neposredno pred nicanje kulture. Na taj način ostavlja se mogućnost da do vremena tretiranja ponikne što veći broj korova. Protiv jednogodišnjih korova rabe se u količini od 3-4 l/ha (ovisno o količini vode u kojoj se primjenjuju). Za suzbijanje višegodišnjih korova potrebno je primijeniti više dozacije (ovisno o vrsti korova i količini vode). Dodatkom kvalitetnog okvašivača ili 5 l/ha amonijevog sulfata poboljšava im se učinak. No valja napomenuti da sjetvu sitnosjemenskih kultura nije uopće uputno obavljati u poljima zakorovljenim višegodišnjim korovima. 118Takove je potrebno suzbiti primjenom učinkovitih herbicida u godinama koje prethode uzgoju povrtnica. Upravo opisana primjena herbicida može klijancima kulture dođu li u direktan dodir s herbicidom nanijeti štetu. Stoga je posebnu pažnju potrebno posvetiti nicanju kulture i pomno odrediti vrijeme primjene herbicida. Obično se preporuka za primjenu herbicida predlaže kad iznikne 1% biljaka. Sve rečeno za ovaj način primjene vrijedi i za herbicid sulfosat (TOUCH-DOWN 4-LC), koji polučuje jednako dobre učinke kao i pripravci na osnovi glifosata. Na isti način i u istom roku primjenjuju se pripravci na osnovi glufosinata (BASTA 15) i dikvata (REGLONE i REGLONE FORTE). Glufosinat i dikvat su kontaktni herbicidi. Dodirom će spaliti zelene dijelove izniklih korova. Iako ih biljka ne usvaja putem korijena, na lakim pjeskovitim ili na humusnim (tresetnim) tlima ne vežu se kao na mineralne koloide tla. Stoga na takovim tlima nije dopuštena njihova primjena jer mogu oštetiti klijance kulture čak i u vrijeme dok se još nalaze u tlu odnosno prije samog nicanja. Još bolji učinci polučit će se kad istovremeno primijenimo selektivne pre-em herbicide (npr. na osnovi pendimetalina). U tom će slučaju kontaktni će pripravci suzbiti sve ponikle korove a rezidualni pendimetalin zaustaviti ponik novih korova. Ovakovim pristupom mladim tek iznikl

im biljkama u prvoj fazi razvoja omogućava se bez prisustva korova odnosno pruža im se prilika za razvoj u vrijeme kad im je to najpotrebnije. Rajčica U Hrvatskoj se rajčica uzgaja za uporabu u svježem stanju ili za industrijsku preradu. Za potrošnju u svježem stanju rajčica se uglavnom uzgaja iz prijesadnica dok se za industrijske potrebe obavlja izravna sjetva sjemena rajčice u polju. Ovisno o načinu kako uzgajamo rajčicu ovisit će i izbor herbicida. Za uzgoj iz prijesadnica raspolažemo s nekoliko selektivnih herbicida, dok za uzgoj izravnom sjetvom u polju u našoj zemlji nije priznat niti jedan selektivan pre-emergence herbicid. Upravo stoga borba protiv korova kod proizvodnje rajčice za industrijske potrebe prvenstveno se zasniva na kulturalnim i mehaničkim mjerama borbe. Prije sadnje prijesadnica rajčice dopuštenje za primjenu imaju pripravci na osnovi napropamida i pendimetalina. Na osnovi napropamida u Hrvatskoj su registrirani pripravci DEVRINOL 45 FL i RAZZA. Primjenjuju se pred sadnju prijesadnica na dobro pripremljeno tlo. Relativno su lako hlapivi, pa ih je nakon tretiranja, ovisno o vremenskim prilikama u vrijeme tretiranja potrebno unijeti u tlo na dubinu od 2,5-5 cm. Dobro djeluju na jednogodišnje uskolisne i neke širokolisne korove. Nakon pripreme tla a prije sadnje prijesadnica rabe se i pripravci na osnovi pendimetalina (STOMP 330 E, STON i DOST 330 E). Jednako kao i prethodno prikazani herbicid, pendimetalin bolje učinke polučuje na korovne trave iako dobro suzbija neke značajne širokolisne jednogodišnje vrste (Chenopodium spp., Amaranthus spp., Polygonum spp., Abutilon theophrasti). Učinak pripravaka na osnovi pendimetalina uvelike ovisi o oborinama. Kiša ili umjereno kišenje nakon tretiranja znatno će poboljšati djelovanje na korove i produžiti će im rezidualni učinak. Prilikom sadnje, radna tijela sadilice razgrnut će "film" herbicida pa će prostor unutar sadnog reda biti jače zakorovljen. Plitkom inkorporacijom herbicida (2-5 cm) polučit će se dvostruki učinak. Spriječit će se gubitci herbicida hlapljenjem a sadnjom se neće otvoriti prostor za ponik korova u sadnom redu. Primjenimo li ih same ili čak u međusobnoj kombinaciji, neće polučiti 119potpun učinak na sve značajnije korove. Najčešće će im izbjeći neki širokolisni korovi. Širokolisne korove u rajčici moguće je suzbiti i primjenom pripravaka na osnovi metribuzina. U Hrvatskoj su na toj osnovi registrirani SENCOR WP 70, SENCOR WG 70, TOR 70 WP, DANCOR 70 WG i METRIPHAR 70 WG. Dozvola za primjenu pripravaka na osnovi metribuzina u našoj zemlji unekoliko se razlikuje od onih u nekim državama SAD-a ili npr. Italije. U Hrvatskoj navedeni pripravci imaju dopuštenje za primjenu tek nakon što se presađene biljke rajčice "prime" odnosno 8-10 dana nakon presađivanja. Decidirano se zabranjuje primjena ako se rajčica uzgaja izravnom sjetvom sjemena u polju. Navedeni

pripravci rabe se u količini 0,5-0,75 kg/ha, što ovisi o tipu tla i zastupljenoj korovnoj flori. U SAD-u se ovisno o tipu tla pred sadnju prijesadnica inkorporacijom u tlo unosi 0,33-0,66 kg/ha. Iste količine pripravaka na osnovi metribuzina rabe se i u post-emergence primjeni pod list ili širom po listu nakon što se prijesadnice rajčice "prime". Kod uzgoja izravnom sjetvom sjemena dopušta se primjena nižih količina tek nakon što biljke rajčice razviju pet pravih listova. I kod ovakovog načina uzgoja u nekim se saveznim državama SAD-a dopušta primjena sredstva širom dok se u drugima zahtijeva "usmjerena" aplikacija pod list rajčice. Preporučene količine kreću se od 0,25-0,37 kg djelatne tvari po hektaru. Niže dozacije primjenjuju se na tlima koja sadrže 0,5-2% organske tvari dok na tlima koje sadrži više od 2% humusa treba primijeniti više dozacije herbicida. Zbog mogućeg fitotoksičnog učinka škropivu nije uputno dodavati okvašivač. Fitotoksično djelovanje metribuzina pojačat će se i u slučaju ako tretiranje obavljamo unutar 24 sata nakon primjene nekog drugog sredstva za zaštitu bilja. Hladno, kišovito i oblačno vrijeme koje prethodi tretiranju oslabiti će podnošljivost kulture prema herbicidu. U tom slučaju preporuča se tretiranje odgoditi barem tri dana dok se biljke ne oporave od stresa. Ukoliko to nalažu prilike u polju, tretman sredstvima na osnovi metribuzina moguće je dva tjedna nakon prve primjene ponoviti. Na preporučene količine korovi su osjetljiviji u mlađem razvojnom stadiju (klični listići ili prvi pravi listovi). I u Italiji pripravci na osnovi metribuzina imaju dopuštenje za primjenu direktno po listu bilo da rajčicu uzgajamo iz prijesadnica ili izravnom sjetvom sjemena u polju. Dopuštene su niske dozacije (0,1-0,2 kg/ha) što ovisi o fazi razvoja kulture. Dopuštenje za primjenu u rajčici u Italiji ima i rimsulfuron, supstituirani derivat sulfonilureje. U Hrvatskoj je na toj osnovi registriran pripravak Tarot 25 DF, a primjenjuje se u kukuruzu i krumpiru. Talijani već od faze kličnih listića rajčice višekratno primjenjuju kombinaciju rimsulfurona i metribuzina. Početna količina metribuzina u kličnim listićima rajčice iznose 35 g/ha S razvojem rajčice rastu i količine koje biljka može otrpjeti. Tako se u fazi četiri prava lista može primijeniti 140 g djelatne tvari po hektaru. Tarot 25 DF selektivan je u svim fazama rasta rajčice te se u kombinaciji s metribuzinom rabi u količini 50 g/ha. Tretiranje treba ponoviti više puta tijekom vegetacije s tim da se rimsulfuron primijeni samo jednom u punoj ili u dva navrata s polovičnom dozom pripravka. Ovakovim pristupom i sami smo polučivali odlične učinke na gotovo sve značajnije jednogodišnje korove. Značajno je napomenuti da se ovim pristupom veoma uspješno suzbija korovna vrsta crna pomoćnica (Solanum nigrum). Crna pomoćnica je osim kao korov štetna i kao domaćin mnogih virusnih i gljivičnih bolesti rajčice te ju i zbog tog razloga potrebno suzbijati ne samo u kulturi već i rubno po susjednim poljima, ekonomskim dvorištima, kanalima i svugdje u blizini uzgoja rajčice. Korovne trave nakon nicanja, kako jednogodišnje tako i višegodišnje, u svim dvosupnica

ma veoma uspješno suzbijamo herbicidima iz skupina ariloksifenoksi propionata i cikloheksadinona. U rajčici za tu svrhu dopuštenje u Hrvatskoj imaju fluazifop-p-butil (FUSILADE SUPER) i propakizafop (AGIL 100 120EC) iz prve te setoksidim (GRASIDIM) iz druge skupine herbicida. Visoko su učinkoviti na sve korovne trave. Jednogodišnje trave suzbijamo s nižim a višegodišnje s višim dozacijama (vidi tablicu). Bez obzira na fazu razvoja kulture potpuno su selektivni. Bolje djeluju na korove u mlađem razvojnom stadiju. Budući da se primjenjuju nakon nicanja korova, posebnu pažnju treba posvetiti karenci odnosno zadnjem roku primjene prije berbe plodova. Gotovo svugdje u svijetu prije sadnje prijesadnica rajčice protiv jednogodišnjih uskolisnih i nekih jednogodišnjih širokolisnih korova rabe se pripravci na osnovi trifluralina. U Hrvatskoj su na toj osnovi registrirani pripravci TREFLAN EC, TRIFLUREX EC 48, HERBOLAN i TRIFLUR. Primjenjuju se u većem broju povrtnih i ratarskih kultura. U Hrvatskoj nažalost nisu registrirani za suzbijanje korova u plodovitim povrtnicama. Ipak, proizvođači širom Hrvatske uveliko ih rabe. Pripravci na osnovi trifluralina primjenjuju se prije sadnje prijesadnica na dobro pripremljeno tlo. Relativno su hlapivi pa ih je neposredno nakon tretiranja potrebno oruđem unijeti u tlo na dubinu 5-10 cm. Pripravci na osnovi trifluralina rabe se u količini 1,5-2,5 l/ha. Niža doza primjenjuje se na lakšim humusom siromašnijim a viša na težim i humusom bogatijim tlima. U nekim državama SAD-a pred sadnju prijesadnica rajčice primjenjuje se kombinacija metribuzin + trifluralin. Pripravci na osnovi metribuzina rabe se u količini 0,33-0,66 kg/ha a oni na osnovi trifluralina u količini 1,5-2,5 l/ha. Dozacija ovisi o tipu tla. Neposredno pred sadnju sredstvo je potrebno oruđem unijeti u tlo na dubinu 5-10 cm. Ovom kombinacijom polučuju se znatno bolji učinci na korove. Paprika Paprika namijenjena proizvodnji za tržište odnosno za potrošnju u svježem stanju, jednako kao i rajčica gotovo isključivo se proizvodi iz prijesadnica. Izravnom sjetvom u polju proizvodi se paprika za različite industrijske namjene. Jednako kao i kod uzgoja rajčice, izbor selektivnih herbicida u ovoj kulturi u direktnoj je vezi s načinom uzgoja. Kod uzgoja iz prijesadnica prije sadnje dozvolu za primjenu u Hrvatskoj imaju samo pripravci na osnovi napropamida i pendimetalina. Dozacija, vrijeme i način primjene pripravaka na njihovoj osnovi isti je kao onaj već opisan kod primjene u rajčici. Stoga ih ovdje nećemo ponavljati. Pripravci na osnovi trifluralina nemaju službeno dopuštenje u našoj zemlji. No pored toga, gotovo svaki iole značajniji proizvođač paprike, po ugledu na iskustva drugih proizvođača u svijetu, pred sadnju paprike redovito primjenjuju jedan od pripravaka na osnovi trifluralina. U Hrvatskoj, tvrtke vlasnici pripravaka na osnovi

trifluralina nikad nisu zbog ekonomskih ili drugih razloga tražili dopuštenje za primjenu u ovoj kulturi. Budući se proizvođači paprike uveliko oslanjaju na ovaj herbicid, mišljenja smo da bi postojeće dozvole trifluralin pripravaka trebalo proširiti i na uporabu u paprici. Dozacija, način i vrijeme primjene ne razlikuju se od onog već opisanog kod rajčice. Službeno dopuštenje za primjenu u paprici od većeg broja poznatih ariloksifenoksi propionata u Hrvatskoj imaju fluazifop-p-butil (FUSILADE SUPER) i propakizafop (AGIL 100 EC). Setoksidim (GRASIDIM) ima dopuštenje u mnogim zemljama svijeta. U Hrvatskoj proizvođač ga nije registrirao za ovu namjenu. Dozacija, način i vrijeme primjene već su detaljno opisani kod rajčice. Na isti način primjenjuju se i u paprici. Ponegdje u svijetu registrirani su i neki drugi herbicidi kao selektivni u paprici. Po našem mišljenju pažnju 121zavređuje herbicid klomazon. U SAD-u herbicid klomazon (COMMAND 4 E) registriran je za uzgoj paprike iz prijesadnica ali i kod uzgoja izravnom sjetvom sjemena u polju. COMMAND 4 E i COMMAND 36 CS u Hrvatskoj imaju dopuštenje za primjenu u soji, krumpiru, uljanoj repici i duhanu. Pripravci na osnovi klomazona dobro djeluju na veći broj jednogodišnjih širokolisnih i uskolisnih korova. Relativno su hlapivi te često nanose prolazne fitotoksične učinke kulturama u kojima se primjenjuju. Simptomi u vidu blijeđenja listova često su veoma uočljivi čak i na samoniklom bilju koje se nalazi rubno uz tretirane parcele. Da bi se izbjegli gubitci hlapljenjem i negativni fitotoksični učinci pripravci na osnovi klomazona mogu se oruđem plitko unijeti u tlo. Američka preporuka u paprici također upozorava na moguće prolazne fitotoksične učinke. Nije dopuštena primjena kod određenih industrijskih sorata paprike. Pripravci na osnovi klomazona preporučuju se u količini od 0,5-1 l/ha. Na osnovi naših iskustava s ovim herbicidom iz drugih kultura, mišljenja smo da zaslužuje posebnu pažnju te bi ih trebalo uvrstiti u pokusna istraživanja u našoj zemlji. U Francuskoj i još nekim značajnijim zemljama proizvođačima rajčice i paprike herbicid linuron registriran je u obje kulture. U Hrvatskoj je na osnovi linurona registrirano pet pripravaka (AFALON WP, AFALON DISPERZIJA, LINURON CHROMOS TEKUĆI i LINURON CHROMOS 50 WP). Primjenjuju se u krumpiru, soji, suncokretu, kukuruzu i mrkvi. U Francuskoj se prije sadnje paprike i rajčice rabi u umanjenim količinama u odnosu na dozacije u gore spomenutim kulturama. Primjenjuje se samo 0,5 kg/ha aktivne tvari. Tretiranje treba obaviti dva dana prije presađivanja. I usmjerena aplikacija pod list nakon što se prijesadnice rajčice "prime" također se prakticira. I u tom slučaju primjenjuje se u istim količinama. Spektar linurona veoma je sličan već opisanom metribuzinu (linuron ima bolji učinak na korovnu vrstu Solanum nigrum). Kako je metribuzin selektivniji možda mu ipak treba dati prednost, pogotovo što je registriran u Hrvatskoj.

Patlidžan Iako je proizvodnja patlidžana slična proizvodnji paprike i rajčice iz prijesadnica i makar su sve tri rečene kulture pripadnice iste porodice, broj selektivnih herbicida koji se rabe u ovoj kulturi znatno je manji. U R. Hrvatskoj naime, niti jedan herbicid nema službeno dopuštenje za primjenu u ovoj kulturi. U svijetu je za tu namjenu registrirano nekoliko herbicida. Kao što je poznato, patlidžan se za razliku od drugih pripadnika skupine plodovitih povrtnica, isključivo proizvodi iz prijesadnica. Upravo zbog tog razloga, proizvođači patlidžana moraju pomno planirati borbu protiv korova. Ona integrirano uključuje mehaničke ali i kemijske mjere borbe. Mehaničke mjere podrazumijevaju suzbijanje kako jednogodišnjih tako i višegodišnjih korova već u godinama koje prethode sadnji patlidžana. Mjera borbe kao što je ranija priprema tla za sadnju (2-3 tjedna prije roka sadnje) kao i primjena totalnih herbicida prije nicanja kulture već je opisana u uvodnom dijelu ovog članka. U nekim zemljama svijeta pred sadnju se rabe pripravci na osnovi napropamida (DEVRINOL 45 FL i RAZZA), te pripravci na osnovi trifluralina (TREFLAN EC, TRIFLUREX EC 48, HERBOLAN i TRIFLUR). Svi se primjenjuju na način i u količinama kao što je prikazano u poglavlju "Rajčica". Od post-emergence poznatih graminicida u svijetu se najčešće rabe pripravci na osnovi setoksidima (GRASIDIM). 122U tablici koja slijedi prikazan je pregled naprijed opisanih herbicida s gledišta dopuštenja za primjenu te s gledišta kulture u kojoj se primjenjuju u Hrvatskoj i drugdje.Tablica 1. Pregled herbicidnih pripravaka koji se primjenjuju u plodovitom povrću (rajčica, paprika, patlidžan) Trgovački naziv djelatna tvar doz/ha rajčica paprika patlidžan DEVRINOL 45 FL RAZZA napropamid 2-4 + r + r + SENCOR WP 70 SENCOR WG 70 TOR 70 WP DANCOR 70 WG METRIPHAR 70 WG metribuzin 0,5-0,75 + r - - STOMP 330 EC STON DOST 330 E pendimetalin 5,0 + r + r - FUSILADE SUPER fluazifop-p-butil 1,5 (2-4) + r + r / AGIL 100 EC propakizafop 08-1 (1-1,5) + r + r /

GRASIDIM setoksidim 1-2,5 (4) + r + + TREFLAN EC TRIFLUREX EC 48 HERBOLAN TRIFLUR trifluralin 1,5-2,5 + + + COMMAND 4 E COMMAND 36 CS klomazon 0,5-1,0 - + - TAROT 25 DF rimsulfuron 0,050 + - - 123Tablica 2 Relativna osjetljivost važnijih korova na herbicide u plodovitom povrću CHEAL AMARE SOLNI AMBEL POLSS POROL STEME DATST GASPA ECHCG SETSS PANSS SORHA-s napropamid +/++ ++ + +/++ +/++ ++/+++ +++ - ++ +++ ++ ++ ++ pendimetalin ++ ++ + +/++ +++ ++ ++ - ++/+++ +++ / +++ +++ metribuzin-pre + ++ +++ ++ ++ +++ + ++ ++/+++ + +++ +++ + metribuzin-post +++ +++ + ++ ++ +++ ++ - ++/+++ ++ +++ +++ + trifluralin ++ ++ + + + ++ +++ - / ++ / +++ ++ klomazon ++ - +/++ ++/+++ ++ ++ - ++ + +++ +++ ++ +++ rimsulfuron +/++ +++ ++ ++/+++ +/++ / ++/+++ - / +++ ++/+++ +++ +++ fluazifop-p-butil - - - - - - - - - +++ +++ +++ +++ propakizafop - - - - - - - - - +++ +++ +++ +++ setoksidim - - - - - - - - - +++ +++ +++ +++ CHEAL- loboda AMARE- šćir SOLNI- pomoćnica AMBEL-limundžik POLSS - dvornici POROL-portulak STEME-mišjakinja DATST-kužnjak GASPA-konica ECHCG- koštan SETSS- muhari PANSS- proso SORHA-s - divlji sirak iz sjemena +++= odličan učinak na korove ++ = dobar učinak na korove + = slab učinak na korove - = nema ili je učinak nedovoljan /= bez podataka o učinku na korove 124Literatura Anonimus (2002): Weed control Manual. Meister Publishing Company, OH Wiloughby Anonimus (1993): Memento désherbage des legumes et petits fruits. Paris Masinas, J. (2000): Weed control for commercial vegetable crops. 2000 Illinois Agricultural Pest Management Handbook, pp 197-220 Matotan, Z. (1994): Proizvodnja povrća. Nakladni zavod Globus, Zagreb Maceljski i sur. (1997): Zaštita povrća od štetočinja. Znanje, Zagreb Ostojić, Z. (1979): Primjena herbicida u povrtnim kulturama (rajčica, paprika, luk crveni i kupusnjače). Nauka u roizvodnji, 30-31: 109-114, Osijek Ostojić, Z. (1979): Dosadašnje mogućnosti suzbijanja korova u nekim povrtnim kulturama (kupusnjače, rajčica, paprika i luk crveni). X Jug. savjetovanje o primjeni pesticida u poljopr

ivredi. Zbornik, 431-440, Poreč Ostojić, Z. (2002): Pregled sredstava za zaštitu bilja u Hrvatskoj - Herbicidi. Glasilo biljne zaštite, 2-3: 117-146, Zagreb Stall, W.M. (2001): Weed control in Pepper. pp 5, Florida Cooperative Extension Service, www.edis.ifas.ulf.edu Stall, W.M. and Gilreath, J.P. (2001): Weed control in Tomato. pp 8, Florida Cooperative Extension Service, www.edis.ifas.ulf.edu ZAŠTITA STRNIH ŽITARICA OD KOROVA Jednako kao i kod svih ratarskih kultura, agrotehničke mjere od kojih prvenstveno plodored, zatim pravilna i pravovremena obrada i priprema tla za sjetvu, zatim sjetva čistog dorađenog sjemena imaju veoma velik značaj u borbi protiv korova. Zbog načina uzgoja (uski redovi) i habitusa biljke (gusti sklop) u strnim žitaricama je nemoguće provoditi mehaničke mjere borbe protiv korova. Ručnim plijevljenjem i pročupavanjem već razvijenih korova polučujemo samo djelomične rezultate. Stoga korove u strnim žitaricama suzbijamo isključivo primjenom herbicida. Podjela herbicida Sve herbicide koje primjenjujemo u strnim žitaricama možemo razvrstati na više načina: 1. Podjela prema kemijskoj pripadnosti 2. Podjela prema mehanizmu djelovanja 3. Podjela prema vremenu i načinu primjene Ovom prilikom iz praktičnih razloga opredijelit ćemo se za podjelu prema vremenu i načinu primjene. S gledišta vremena i načina primjene herbicide u strnim žitaricama možemo primijeniti u jednom (ili više) od navedenih rokova. a) Nakon sjetve a prije nicanja kulture (pre-emergence) b) Nakon nicanja kulture (post-emergence) u jesen c) Nakon nicanja kulture (post-emergence) u proljeće Na osnovu iznešenog očito je da herbicide u strnim žitaricama možemo primijeniti u rasponu od sjetve u jesen pa sve do završetka busanja odnosno do početka vlatanja u proljeće. Nakon sjetve a prije nicanja Kao što smo već rekli, u našem klimatu veći dio površina zasije se u jesen. U istom roku, odnosno nakon sjetve a prije nicanja, moguće je primijeniti selektivne herbicide. U tom roku primjenjujemo rezidualne (perzistentne) herbicide na dobro pripremljeno i usitnjeno tlo. Sjetva mora biti korektno obavljena a sjeme mora biti položeno na propisanu dubinu (do 5 cm). Nakon što uslijede oborine, doći će do aktivacije hebicida s površine tla, odnosno uslijedit će distribucija (raspored) herbicida po fazama tla. S 125oborinama će uslijediti i nicanje kulture i korova. Budući su korovi sitnosjemene vrste, njihovo nicanje uslijedit će iz plitkog površinskog sloja (do 5 cm), dok će kultura razvijati svoj korijen na dubini ispod 5 cm. Kako je herbicid s površine tla vodom dospio upravo u plitki površinski sloj, to će korovi svojim podzemnim organima upiti (usvojiti) znatno veću količinu herbicida od kulture. Na taj način herbicid će djelovati selektivno, odnosno suzbit će korov a poštedjeti kulturu. Iz prikazanog je

očito da selektivnost osim o dozaciji ovisi i o pripremi tla za sjetvu, tipu tla i klimatskim prilikama, odnosno količini oborina. Drugim riječima, selektivnost nekog zemljišnog herbicida nikad nije apsolutna. Stoga u nekim nepredvidim situacijama može doći do većeg ili manjeg oštećenja kulture (fitotoksično djelovanje). Nadalje herbicid kojeg primjenjujemo u jesen mora biti veoma širokog spektra djelovanja. Naime, budući da tretiranje obavljamo nakon sjetve a prije nicanja, nije nam poznato koji će korovi na dotičnoj parceli ponići. Stoga se na većem broju različito zakorovljenih parcela dobri učinci mogu očekivati samo s herbicidima širokog spektra. Budući da isti korovi u strnim žitaricama osim u jesen, niču i tijekom proljeća, to se od ovih herbicida zahtijeva da imaju produženo (rezidualno) djelovanje. Traži se da su učinkoviti i na značajne korove koji će ponići tijekom proljeća. Većina priznatih herbicida za primjenu u ovom roku uglavnom udovoljavaju svemu rečenom. Stoga se proizvođači sve više odlučuju za primjenu herbicida u jesen. Osnovne prednosti jesenskog roka primjene svode se na činjenicu da je u jesen više slobodnog vremena za pravovremenu primjenu herbicida. Naime, ako je zbog vremenskih prilika moguće posijati pšenicu na vrijeme, istovremeno se može obaviti i primjena herbicida. Aplikacija pre-em herbicida ne ovisi o razvojnoj fazi kulture i korova, o klimi (temperaturi, vjetru, kiši) a i možebitna oštećenja nastala nakon primjene herbicida u jesen mogu se do proljeća s određenim agrotehničkim zahvatima ispraviti. Primjena u ovom roku ima i određene nedostatke. Osim već rečenog da tretiranje obavljamo "na pamet", primjenom herbicida putem tla, nismo u stanju suzbiti niti jedan višegodišnji korov. Višegodišnji korovi kreću uglavnom kasnije u proljeće. Kreću iz vegetativnih organa smještenih duboko iz tla. U to vrijeme zemljišni herbicidi su se uglavnom već gotovo razgradili, a i da nisu, oni nikad ne dospijevaju tako duboko u tlo. Stoga je na površinama zakorovljenim višegodišnjim korovima nakon jesenske primjene herbicida potrebno vršiti dodatno proljetno tretiranje protiv višegodišnjih korova. Tablica 1 prikazuje pregled selektivnih herbicida za primjenu u ovom roku (pre-emergence). Tablica 1. Herbicidi za primjenu nakon sjetve a prije nicanja Trgovački naziv doza l, kg/ha djelatna tvar pšenica ječam DICURAN 500 FL 3-4 klortoluron + + TOLUREX 50 SC + + ALON 50 disperz. + + TOLKAN 3-5 izoproturon + + STOMP 330 E 5-6 pendimetalin + / DICURAN FORTE 1,5-2,0 triasulfuron + klortoluron + +

MARATON 3-4 pendimetalin + izoproturon + + QUARTZ 0,3-0,5 diflufenikan + + COUGAR 1,25-1,75 diflufenikan + izoproturon + + 126Od prikazanih herbicida u Hrvatskoj se najčešće rabe pripravci Dicuran forte i Cougar. Naime, sve do pronalaska triasulfurona (sulfonilureja herbicid) i diflufenikana (Quartz), uglavnom su se primjenjivali pripravci na osnovi klortolurona i izoproturona. Oba herbicida pripadaju skupini fenil derivata ureje. U biljku dospijevaju putem korijena, odnosno putem vode. Ksilemom se premještaju u zelene djelove biljke. Inhibitori su procesa fotosinteze, te se mlada intoksicirana, osjetljiva korovna biljka 2-3 tjedna nakon tretiranja osuši. Rezidualni su herbicidi pa u tlu ostaju u aktivnom stanju 3-6 mjeseci. Polučuju odlične učinke na većinu jednogodišnjih korovnih trava (osim vrsta roda Avena) kao i na neke značajne širokolisne korove (mišjakinja, kamilica, pastirska torbica, jarmen i dr.). Ipak, zbog činjenice da nisu u stanju suzbiti broć i mnoge druge značajne širokolisne korove, jesensku primjenu trebalo je redovito popravljati učinkovitim herbicidima u proljeće. Rečeni triasulfuron proširio je spektar klortoluronu (Dicuran forte) a diflufenikan izoproturonu (Cougar). Danas se ovim pripravcima tretira veliki postotak površina zasijanih pšenicom i ječmom. Još im je prednost ta što se osim u pre-em mogu rabiti i u post-em primjeni bilo u jesen ili u proljeće. Nedostatak im je što nisu u stanju suzbiti niti jedan višegodišnji korov. Stoga se upravo slak, osjak, pirika i drugi višegodišnji korovi na površinama gdje primjenjujemo zaštitu strnih žitarica herbicidima u jesen, sve više šire. Otkako je praksa prihvatila rečene kombinacije herbicida, pripravci na osnovi čistog klortolurona ili izoproturona, uglavnom se više ne primjenjuju u strnim žitaricama. Njihova primjena može doći u obzir samo na površinama koje zakorovljuju korovne trave, kamilica, mišjakinja, jarmen, pastirska torbica i žabljak. Na ostale širokolisne korove uključujući i broć nisu djelotvorni. Pripravak Maraton u nas je relativno nov, iako se zasniva na dvjema relativno starim aktivnim tvarima (pendimetalin+izoproturon). Spektrom se ne može mjeriti s Cougarom i Dicuranom forte. Nije dovoljno učinkovit na broć i dvornike. U zemljama EU rabi se već duži niz godina. U nas se tek treba dokazati. Na osnovi čistog diflufenikana na našem tržištu već duže vrijeme nalazi se pripravak Quartz. Dobro djeluje na većinu jednogodišnjih širokolisnih korova. Na korovne trave pri većem stupnju zakorovljenosti ne polučuje zadovoljavajući učinak. Stoga je kombinacija s izoproturonom na našem tržištu bolje prihvaćena. Primjena nakon nicanja kulture (post-emergence) u jesen Nakon pravovremeno obavljene sjetve, uslijediti će nicanje kulture ali i korova. U slučaju da ranije nismo primjenili neki pre-emergence herbicid, još uvijek je od faze razvoja tri lista pa

sve do nastupa prvih jesenskih mrazeva moguće primjeniti neke od postojećih herbicida. Većina herbicida koje primjenjujemo putem tla prije nicanja kulture (Tablica 1), selektivni su i u ovom roku. Čak što više, primjena ovih pripravaka nakon nicanja unekoliko je racionalnija od primjene putem tla. Aplikacijom nakon nicanja, biljka apsorbira (upija) sredstvo putem lista ali i putem korijena. Stoga se u ovom roku u usporedbi s primjenom preko tla, primjenjuju za trećinu niže dozacije. Drugim riječima, aplikacijom nakon nicanja kulture i korova, polučuju se znatne ekonomske ali i ekološke uštede. Nakon nicanja kulture u jesen se rabe svi herbicidi navedeni u Tablici 1 kao i herbicidi prikazani u Tablici 2. 127 Tablica 2. Selektivni herbicidi za primjenu nakon nicanja kulture u jesen Trgovački naziv doza l, kg/ha djelatna tvar pšenica ječam AFFINITI 2-2,5 karfenatrazon etil + izoproturon + + ALON FORTE 2-2,5 izoproturon + fluoroglikofen + + ALON SUPER 2,0 + + GRODYL PLUS 1,75-2 izoproturon + amidosulfuron + + SATIS 18 WP 0,2 triasulfuron + fluoroglikofen + + ASSERT 2,5-3 imazametabenz metil + + Affiniti je u Hrvatskoj odskora na tržištu te u praksi još uvijek nema veći značaj. Kombinacija je rezidualnog izoproturona i kontaktnog karfentrazona. Prva komponenta djelotvorna je na trave i neke širokolisne korove, a druga na širokolisne uključujući broć, mačuhicu, čestoslavicu i dr. Dobro je zamišljen pripravak. Spektrom djelovanja i rokom primjene veoma mu je sličan pripravak Alon forte. Oba pripravka uz izoproturon sadrže po jednu komponentu koja im proširuje spektar na značajnije širokolisne korove. Mogu se primjeniti i koncem zime pred početak vegetacije u proljeće. Alon super i Grodyl plus zasnivaju se na već opisanom izoproturonu i sulfonilureja komponenti amidosulfuronu. Posljednji je veoma učinkovit na neke širokolisne od kojiih prvenstveno na značajni korov broć. Bolje djeluje na broć koji niče u jesen. Proljetni ponik (ako se primjenjuju u jesen) može izbjeći. Iako se radi o relativno dobrim pripravcima iz nekih razloga koji nemaju veze s njihovim učinkom na korove, nikad nisu bili pravi konkurenti pripravcima Cougaru a napose Dicuranu forte. Satis 18 WG bio je dosta prisutan na tržištu. Posljednjih godina tvrtka Syngenta nastoji ga nadomjestiti nekim drugim proizvodima. Sastoji se od triasulfurona (Dicuran forte) i od konta

ktne komponente fluoroglikofena. Satis 18 WG znatno je više primjenjivan u roku nakon zime, odnosno pred početak vegetacije u rano proljeće. Naime, ne smetaju mu niske zimsko-proljetne temperature, te je uglavnom primjenjivan na površinama bivših poljoprivrednih kombinata. Triasulfuron je perzistentan herbicid. Mnoge kulture koje slijede pšenicu u plodoredu, osjetljive su na veoma male ostatne količine triasulfurona. Stoga je nakon primjene pripravka Satis 18 WG, potrebno voditi brigu o plodoredu. Assert je pripravak zasnovan na imazametabenz metilu, herbicidu iz skupine imidazolinona. Inhibitor je enzima acetolaktaze, odgovornog za sintezu esencijalnih aminokiselina izoleucina, leucina i valina., Jednako kao što su i već spomenuti supstituenti sulfonilureja herbicda triasulfuron i amidosulfuron. Učinkovit je na vrste roda Avena (divlja zob) i na neke širokolisne korove. Stoga mu je i područje primjene ograničeno na područje Istre, odnosno na područje proširenosti divlje zobi. Primjena nakon nicanja kulture (post-emergence) u proljeće Većinu selektivnih herbicida u strnim žitaricama primjenjujemo u proljeće odnosno prije nego što nastupi kritično razdoblje zakorovljenosti. Naime, bez obzira na rok sjetve, korovi strnim žitaricama ne nanose 128značajnije štete sve do faze početka busanja. Kritično razdoblje zakorovljenosti, odnosno razdoblje u kom korovi nanose najveće štete jest razdoblje od početka pa do završetka busanja. Ukoliko u nekoj strnini želimo isključiti korov kao konkurenta kulturi, potrebno ga je suzbiti prije nastupa rečenog razdoblja. Upravo u navedenom roku, strne žitarice pokazale su najveću tolerantnost prema selektivnim herbicidima. Stoga i većinu herbicida primjenjujemo u tom razdoblju. Poznavanje fenoloških faza razvoja strnih žitarica omogućuje nam da neki pripravak primjenimo u propisanom roku. Fenološke faze razvoja od presudne su važnosti kako za selektivnost tako i za učinkovitost herbicida. Stoga se u uputi za primjenu svakog herbicida, crtežom prikazuju fenološke faze razvoja strnih žitarica od nicanja pa sve do početka vlatanja (koljenčanja). Upravo zbog tog razloga na priloženom crtežu prikazujemo faze razvoja strnih žitarica. Crtež 1. Fenološke faze razvoja strnih žitarica u kojima se primjenjuju herbicidi Prikazane fenološke faze razvoja označene su prema ZCK (Zadoks, Chang i Konzak) skali gdje broj 10 označava nicanje, 11, 12 i 13 fazu razvoja od prvog do tri lista, 21 početak a 29 završetak busanja. Broj 30 označava da je kultura u fazi početka vlatanja (klasno vreteno odvojeno 1 cm od površine tla) dok brojevi 31 i 32 ukazuju na činjenicu da je na osnovnoj vlati vidljivo i razvijeno jedno odnosno dva koljenca. Sve herbicide koje primjenjujemo nakon nicanja korovna biljka upija prvenstveno putem lista. Nakon

nicanja kulture u proljeće rabimo također herbicide navedene u tablici 1 (izuzev pripravka MARATON) i tablici 2. Herbicidi navedeni u tablici 3 gotovo isključivo primjenjujemo samo u proljeće. Tablica 3. Pregled herbicida za primjenu nakon nicanja kulture u proljeće Trgovački naziv doza l, kg/ha djelatna tvar zob raž tritikale pšenica ječam DEHERBAN A - + + + + DIKOCID 1,5-2,5 - + + + + DMA 6 1-1,5 2,4-D - + + + + DEHERBAN M 1,5-2,5 MCPA + + + + + DEHERBAN 4,0 mekoprop + + - + + 129FLUID ASTIX + + - + + OPTICA + + - + + DUPLOSAN KW 2-2,5 mekoprop-P + + - + + DUPLOSAN DP 2-2,5 / / / + + DICOFLUID DP 4,0 diklorprop / / / + + STARANE 250 0,4-0,8 fluoksipir + + + + + LONTREL 300 +oz + + + + CLIOPHAR 300 0,3 klopiralid +oz + + + + DEHERBAN MD C. + + - + + DICOFLUID MP. C. 4,0 mekoprop + 2,4-D + + - + + ORBIT 0,25 cinidon etil / / / + + LONTREL 418 C 4-5 mekoprop + klopiralid + + - + + BANVEL UNIV. 0,8-1 dikamba + 2,4-D / / / + + GALIUM 4,0 2,4-D + mekoprop + MCPA / / / + + FOLLOW 2-2,5 2,4-D + MCPA + fluoksipir / / / + + OPTICA TRIO 1,5-2,5 diklorprop + MCPA + mekoprop +oz +oz - + + ZIROL 2,0 mekoprop + diflufenikan / / / + + LINTUR 70 WG 0,12-0,18 dikamba + triasulfuron / / / + + SANSAC 1-1,2 metosulam + 2,4-D / + + + +

MUSTANG 0,4-0,6 2,4-D + fluorasulam / / / + + EXEL D 2,5 bifenoks + mekoprop-P + + - + + BASAGRAN 600 1-3 bentazon + + - + + BASAGRAN DP-P 2,5-3 diklorprop + bentazon + +oz - + + BASAGRAN TOP 2,5-3 bentazon + MCPA / / / + + OXITRIL M 1,5-3 + +oz - + + AXALL SUPER 1,3-1,7 bromoksinil + mekoprop + joksinil + +oz - + + LENTAGRAN-WP 3,0 piridat / / / + + AURORA 50 WG 0,04 karfentrazon etil / / / + / AURORA TURBO 0,6 karfentrazon etil + mekoprop +oz / / + / AFFINITI 2-2,5 karfenatrazon + izoproturon / / / + + GRODYL 0,02-0,04 amidosulfuron + + + + + GRANSTAR 75 DF 0,01-0,025 tribenuron / + + + + SEKATOR 0,2-0,3 amidosulfuron + jodsulfuron / / / + + HUSSAR 0,1-0,2 jodsulfuron / / / + + 130SATIS 18 WP 0,2 triasulfuron + fluoroglikofen / / / + + PUMA SUPER 0,6-1 / + + + / PUMA EXTRA 0,8-1,2 (R)fenoksaprop etil / + + + + ASSERT 2,5-3 imazametabenz metil / / / + + Po vidljivom učinku koji izazivaju na biljci, herbicide dijelimo na sistemične, kontaktne i rezidualne. Sistemične ili translokacijske herbicide biljka apsorbira (usvaja) putem lista te ih dalje sokovima raznosi u sve nadzemne ali i podzemne organe. Kontaktni ili dodirni herbicidi kao što im samo ime kaže, u dodiru s biljkom sprže njezine zelene dijelove. Iz prikazanog se može zaključiti da će kontaktni suzbiti samo jednogodišnje, dok će sistemični herbicidi osim jednogodišnjih suzbiti i višegodišnje korove.

Rezidualni ili perzistentni su oni herbicidi koji se u tlu duže vrijeme zadržavaju u herbicidno aktivnom obliku. Njih biljka prihvaća putem korijena. Po načinu svog djelovanja mnogi herbicidi mogu istovremeno biti npr. translokacijski+rezidualni, kontaktni+rezidualni ili sve troje istovremeno, kontaktni+translokacijski+rezidualni. Izraziti sistemici su pripravci na osnovi 2,4-D, MCPA, mekopropa, diklorpropa, fluoroksipira, klopiralida i dikambe. Pripravci na osnovi fenoksiderivata masnih kiselina 2,4-D i MCPA stariji su od 50 godina. Godinama su bili osnovno sredstvo za suzbijanje šiokolisnih korova u strnim žitaricama. Veoma su širokog spektra djelovanja. Ipak, nisu učinkoviti na danas raširene širokolisne vrste kao npr. mišjakinju, broć, čestoslavicu, kamilicu, dvornike i još neke. Jeftina su sredstva te ih stoga u siromašnijim zemljama masovno primjenjuju. Idealan su partner drugim specifičnijim herbicidima. Stoga se nalaze u velikom broja kombinacija s drugim djelatnim tvarima. Rok primjene strogo treba poštivati. Primjenimo li ih nakon završetka busanja, odnosno u vlatanju, mogu oštetiti usjev. Znatno nakon rečenih herbicida u praksu su uvedeni fenoksi derivati propionske kiseline odnosno mekoprop i diklorprop. Nekako u isto vrijeme pronađena je i dikamba. Sve tri molekule dobro djeluju na broć i neke druge značajne korove. No niti jedna (možda dikamba) nemaju tako širok spektar djelovanja kao što ga imaju 2,4-D i MCPA. Stoga se u praksi nalazi čitav niz dvojnih ili trojnih kombinacija između prve i druge skupine herbicida. Koncem sedamdesetih godina (1957) u Njemačkoj je pronađen mekoprop (MCPP) a ubrzo i diklorprop (2,4-DP). Oba spoja su fenoksiderivati propionske kiseline. Spektrom su uži od 2,4-D i MCPA, no učinkoviti su na broć, mišjakinju i neke druge značajne širokolisne korove, na koje derivati fenoksioctene kiseline ne djeluju. Nešto su selektivniji, te ih možemo primjeniti i kod ZCK 31 i 32. Herbicidno su manje moćni te ih rabimo u višim dozacijama po jedinici površine. Pripravci na osnovi fluroksipira (Starane 250) i klopiralida (Lontrel 300 i Cliophar 300) razvijeni su nešto kasnije. Izraziti su sistemici. Biljka ih upija listom i sokovima translocira u sve pa i u podzemne organe. Relativno su uskog ali veoma specifičnog spektra djelovanja. Fluroksipir je sigurno najučinkovitiji herbicid na broć, slak, kupinu, mišjakinju, dok je klopiralid veoma učinkovit na vrste iz roda glavočika kao npr. osjak, jarmen, kamilica i dr. Zbog specifičnog i karakterističnog učinka na korove, sve nabrojane herbicide nazivamo još i "hormonskim herbicidima". Njihovo molekularno mjesto djelovanja jest meristem. Djeluju slično kao i biljni hormoni auksini. Utječu na diobu stanice, na rast i razvoj. Perzistentniji su od biljnih hormona. Biljka ih nije u stanju razgraditi, te dugo potiču nekontroliranu diobu stanice. Posljedica su proliferacija staničja, 131deformacije, devijacije, nesklad između rasta i razvoja. Biljka se "istroši" uludo te sve skupa rezultira

smrću. Izrazito kontaktnog učinka su herbicidi bentazon (Basagran 600), bromoksinil i joksinil (komponente u pripravcima Oksitril M i Axall super), zatim karfentrazon etil (Aurora) i fluoroglikofen (Satis 18 WG) bifenoks (Exel D). Kontaktni preparati djeluju na korov dodirom. Biljka ih iz površinskih organa ne prenosi u organe pod površinom tla. Stoga djeluju samo na jednogodišnje širokolisne korove. Upravo iz tog razloga, rečeni herbicidi veoma često na tržište dolaze u kombinaciji s translokacijskim npr. mekopropom, diklorpropom ili s rezidualnim kao npr. triasulfuronom, diflufenikanom, izoproturonom sl. Često se javljaju pripravci na osnovi tri različite djelatne tvari a sve sa ciljem da im se proširi spektar djelovanja. Pripravci amidosulfuron, jodsulfuron, tribenuron i već spomenuti triasulfuron su predstavnici sulfonilureja skupine. Primjenjuju se sami ali još češće s drugim pripravcima ili djelatnim tvarima (Hussar, Sekator, Grodyl, Granstar 75 DF). Sličnog mehanizma djelovanja je i herbicid metosulam (triazolopirimidini) koji se na našem tržištu nalazi u kombinaciji s herbicidom 2,4-D (Sansac). Nakon metosulama tvrtka DowAgroSciences je razvila još dva predstavnika ove nove skupine herbicida. Prvi, fluorasulam je u kombinaciji s 2,4-D (Mustang) registriran i u Hrvatskoj. Drugi, flumetsulam još nije registriran Inače, sulfonilureja i triazolopirimidini smatraju se ekološko prihvatljivim herbicidima. Prvi su pronađeni početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća (Du Pont) te je odonda razvijeno dvadesetak i više molekula. Tijekom posljednje dekade prošlog stoljeća, Dow AgroSciences je pronašao skupinu triazolopirimidina. Svi predstavnici obaju skupina herbicidno su aktivni u veoma niskim dozacijama po jedinici površine (5-100 g a.t./ha). Inhibitori su sinteze aminokiselina leucina, izoleucina i valina. Potencijalno su negativnog naboja te su skloni ispiranju. Perzistentni su, te im rezidue često nanose štetu kulturama u plodoredu. Spektrom bolje pokrivaju širokolisne korove. Primjenjuju se uglavnom nakon nicanja. Iz prikazanog je očito da je na našem tržištu najveći broj pripravaka koji se primjenjuju u proljetnom roku, odnosno od početka busanja pa do faze drugog koljenca. Selektivni učinak nekog herbicida ne ovisi samo o fazi razvoja kulture. Čitav niz drugih činitelja, od kojih dozacija, klimatske prilike u vrijeme i nakon tretiranja, način aplikacije, kondicija biljke, odnosno njezino zdravstveno stanje znatno utječu na selektivnost. Stoga je prilikom tretiranja odnosno odabira pripravka i dozacije potrebno voditi računa o svemu rečenome. Svakako da pojedine strne žitarice različito reagiraju na tretiranje istim pripravkom. Pšenica i ječam uglavnom lakše podnose primjenu herbicida. Zob, raž i tritikale, osjetljivije su vrste te većina pripravaka selektivnih u pšenici i ječmu nisu selektivni u ovim vrstama žitarica. U Hrvatskoj je općenito prilikom registracije herbicida malo brige vođeno o rečenom. Stoga je seljaku veoma teško naći pravilnu i potpunu

uputu o primjeni herbicida npr. u raži, zobi ili tritikaleu. U Tablici 3 za neke pripravke je naznačena i mogućnost primjene (osim u pšenici i ječmu) u vrstama zob, raž i tritikale. Pripravke koje navodimo rezultat su naših iskustava ali se zasnivaju i na podacima drugih zemalja razvijenije poljoprivrede. Kao opću preporuku kod primjene herbicida u osjetljivijim vrstama strnih žitarica (zob, raž, tritikale, jara pšenica i ječam) potrebno je propisane dozacije umanjiti najmanje za 1/3. Svaki od u tablicama navedenih herbicida ima svoj spektar djelovanja. Spektar djelovanja je ustvari popis korova na koje određeni herbicid uspješno djeluje. Kako se pojedini herbicidi svojim spektrom 132međusobno razlikuju, to nam nije svejedno koji ćemo herbicid primjeniti. Za koji ćemo se herbicid odlučiti prvenstveno će ovisiti o sastavu korovne flore u polju. Nakon što pregledom ili na osnovu prethodnog iskustva utvrdimo koji korovi su najzastupljeniji u polju, poslužit ćemo se tablicom koja prikazuje osjetljivost korova na pojedine herbicide. Stoga u prilogu prikazujemo takovu tablicu (Tablica 4) za veći broj značajnijih herbicida i korova. Tablica 4. Relativna osjetljivost važnijih korova strnih žitarica na herbicide ANTAR CENCY CAPBP PAPRH GALAP LAMPU MATCH STEME SINAR MYOAR VERPE RAPRA COUGAR O O-UO O O UO O O O O O O O DICURAN F. O UO O O UO O O O UO UO O O DICURAN 500 O UO O UO R UO O O UO UO R UO TIGREX O O O UO R R O O O R R R OXITRIL O O O O O-OU O-UO O O O O O O BASAGRAN DP O O O O UO-R UO O O O O-OU O-OU O OPTICA i dr. R UO UO O O-UO R R O O R R O LONTREL 300 O O R R R R O R R R R R GALIUM UO O O O UO-O UO-O UO-O O O UO UO O OPTICA TRIO UO O O O UO-O UO-O UO-O O O UO UO O 2,4-D UO-R O O-UO O-OU R UO R R O UO R O GRANSTAR O UO-O O O UO-R O O UO O O O O GRODYL R R O R O R UO R O UO R O SATIS O O O O O O O O O O O O SATARANE 250 O UO-R R R O O-UO R O O-OU O O-OU R - O -osjetljiv; UO -umjereno osjetljiv; R -korov otporan na herbicid ANTAR - jarmen MATCH - kamilica STEME - mišjakinja CENCY - različak, CAPBP - patirska torbica GALAP - broć SINAR - gorušica LAMPU - mrtva kopriva VERPE - čestoslavica RAPRA - divlja repica MYOAR - potočnica PAPRH - divlji mak LITERATURA:

- Anonymus (1995): Efficacité de 66 herbicides utilisés pour les PAM sur 33 adventices a différents stades. ITEIPMAI: 77, Paris - Anonymus (1999): Herbicides cereales et proteagineux et non selectifs. Edition 1988-1999, Paris - Anonymus (2000): Weed Control Manual 2000. Meist. Pub. Comp., Willoughby - Atwood, P. (1985): Crop Protection Handbook-Cereals. Brit.Crop.Prot.Council: 229, Craydon - Barić, K., Ostojić, Z. (2000): Zaštita strnih žitarica od korova. Mali gospodarski savjetnik. Gospodarski list, 8, Zagreb - Hance, R. J. and Holly, K. (1982): Weed control Handbook-Principles. Brit. Crop. Prot. Council, pp. 582 - Ostojić, Z: (1985): Izbor herbicida i mogućnosti suzbijanja korova kod pšenice. Poljoprivredne aktualnosti, 1-2: 25-141, Zagreb - Ostojić, Z. (1989): Primjena herbicida u bijelim žitaricama. Glasnik zaštite bilja, 8-10: 362-367, Zagreb - Zimdahl, R. C. (1999): Fundamentals of Weed Science.: 556, Sec. Edit., Academ. Press. 133VRIJEME (ROK) PRIMJENE HERBICIDA U STRNIM ŽITARICAMA Prskanje protiv korova ove skupine kultura u jesenskom dijelu vegetacije postala je za mnoge proizvođače uobičajena mjera u tehnologiji uzgoja strnih žitarica. Kao i sve u životu, tako i primjena u ovom roku ima i prednosti i nedostatke. Iako je u više navrata pisano o ovom problemu, nije na odmet podsjetiti se njegovih glavnih značajki. Štete koje korovi nanose poljoprivrednim kulturama proizvođačima su dobro poznate. Po procjenama naših znanstvenika, čak i kad se poduzimaju propisane mjere borbe, direktne štete od korova za pšenicu u Hrvatskoj iznose 11%. Bez primjena mjera zaštite od korova, štete bi bile znatno veće. Oduzimanjem hranjiva, vode, svjetla, prostora nad i pod površinom tla, korovi nanose štete koje se odražavaju direktno na smanjenje priroda. Naime, korovi iz tla iznose jednake, a ovisno korovnoj vrsti čak i veće (osjak) količine dušika, fosfora i kalija (NPK) od poljoprivredne kulture. Slično je i sa potrebama kulture i korova za vodom. Kod razvoja kulture i korova potrebe za navedenim hranjivima uglavnom su istovremene. Međutim, važna značajka korova je da su zbog bolje prilagodljivosti vanjskim uvjetima, uglavnom sposobniji brže i lakše usvojiti hranjiva. Zbog toga, kad količina hranjiva i vode (tablica 3) nije dovoljna i za jedne i za druge, u zakorovljenoj njivi kultura redovito gubi utakmicu u nadmetanju s korovima. Dakle, koliko će iznositi direktne štete ovisi o vrsti i broju korova zastupljenog u njivi, odnosno ovise o učinku primijenjenih mjera njihova suzbijanja. Štete ovise i o kvaliteti provedenih ostalih agrotehničkih mjera uzgoja (gnojidbi, pripremi tla za sjetvu i sl.) te o pedoklimatskim uvjetima uzgoja. U optimalnim uvjetima, isti će korovi manje utjecati na prinos od stresnih uvjeta za rast i razvoj kulture. Osim direktnih, korovi nanose i ništa manje značajne indirektne štete. Ove štete su specifične za svaku

kulturu, odnosno ovise o cilju uzgoja. Tako se kod strnih žitarica direktne štete odražavaju na više načina: • otežana žetva, • umanjena vrijednost proizvoda (zbog povećane vlage zrna i udjela primjesa), • povećani troškovi dorade i sušenja • upitnost priznavanja sjemenskog usjeva • domaćini su važnim uzročnicima bolesti i štetnicima • svojim prisustvom stvaraju povoljan mikroklimat (povećana vlaga, dulje zadržavanje rose, toplina) za jači napad bolesti žitarica. Svi korovi direktno štete na isti način (umanjuju prinos), a indirektno zbog svojih specifičnosti štete na različite načine. Tako se slak i sapinjač (galium) npr. kod žetve omataju o vitlo kombajna, osim toga, sapinjač ne smije biti prisutan u usjevu za sjemensku proizvodnju. Kamilica je pak u punoj vegetaciji (cvatnji) u vrijeme žetve i zbog toga povećava vlagu zrna. Na sličan ili specifičan način indirektno štete žitaricama i drugi korovi. Iz navedenog je vidljivo da je potrebno poznavati biologiju i druge specifične značajke korova, jer poznavanje pridonosi ispravnijim odlukama o njihovu suzbijanju. Osim načina na koji štete, osobito je važno poznavati vrijeme nicanja pojedinih korova (grafikon 1). Jedna od definicija korova kaže da su korovi pratitelji kulture. Zbog toga jedan dio, za strne žitarice važnih korovnih vrsta, niče već u jesen zajedno s kulturom. Kako će dalje u tekstu biti opisano, upravo to može biti odlučujuće za primjenu herbicida baš u jesenskom dijelu vegetacije (ako na njivi dominiraju ozimi korovi). 134 Prema navedenom dade se zaključiti da je kod uzgoja strnih žitarica potrebno posvetiti pažnju korovima, potrebi i načinu njihova suzbijanja. U ovom članku dan je naglasak na vrijeme (rok) suzbijanja, odnosno na suzbijanje korova u jesenskom dijelu vegetacije strnih žitarica. Naime, tri su roka u kojem se herbicidi mogu primijeniti u bilo kojoj poljoprivrednoj kulturi, prije sjetve, nakon sjetve a prije nicanja ili nakon nicanja kulture i/ili korova. Što se tiče prskanja prije sjetve, kod strnih žitarica, iako to može imati opravdanje, herbicidi se rijetko primjenjuju. Nema posebnih herbicida namijenjenih (registriranih) za primjenu u strnim žitaricama baš u ovom roku. Ova primjena zapravo podrazumijeva aplikaciju pripravaka na osnovi glifosata koji će uspješno suzbiti jednogodišnje, a što je važnije, i višegodišnje korove prisutne na njivi prije pripreme tla za sjetvu. Ova primjena ovisi o raspoloživom vremenu između žetve prethodne kulture i sjetve neke strne žitarice. Raspoloživo vrijeme je najdostupnije u slučaju kad je uljana repica (žetva u ljeto) predkultura strnoj žitarici. Suzbijanje korova u to vrijeme i s herbicidom glifosatom ne donosi prednosti samo strnim žitaricama nego i drugim kulturama koje slijede u plodoredu, ali o tome drugom prilikom. Drugi spomenuti rok primjene herbicida je primjena nakon sjetve a prije nicanja. Što se tiče ozimih strnih žitarica prikladnije je govoriti o primjeni u jesen i primjeni herbicida

u proljeće. Primjena u jesen podrazumijeva primjenu poslije sjetve a prije nicanja i primjenu nakon nicanja žitarica i korova. Vrlo često se proizvođači vode organizacijskim prednostima primjene u jesen (osobito primjene neposredno nakon sjetve), zanemarujući biologiju korova, ekonomske i ekološke prednosti neke druge primjene. Stoga će u nastavku teksta biti prikazani glavni čimbenici koji određuju vrijeme primjene herbicida u strnim žitaricama. Prije svega treba uzeti u obzir da su sve strne žitarice kulture gustog sklopa. Zbog te činjenice, za razliku od okopavinskih (širokorednih) kultura, primjena herbicida ovisno o zastupljenim korovnim vrstama na njivi i nije uvijek neophodna. Naime, svojim gustim sklopom i u dobrim uvjetima za rast i razvoj, strne žitarice se mogu i bez herbicida same nadmetati s korovima. Drugi važni čimbenici koji određuju rok primjene herbicida su: • korovna flora • vrijeme i kvaliteta pripreme tla za sjetvu • rok sjetve • kvaliteta sjetve • organizacijski razlozi. Što se tiče korovne flore, važno je poznavati korovnu floru odabrane njive za uzgoj strne žitarice. Ako na njivi prevladavaju uskolisni korovi (najčešće slakoperka) koji niču zajedno s kulturom i zbog pripadnosti istoj porodici imaju velike sličnosti treba dati prednosti jesenskom suzbijanju korova. Naime, korovne trave uglavnom niču jesen. Njihov razvojni ciklus podudaran je s razvojem kulture. To su slakoperka (paulj), mišji repak, vlasnjača, rosulja i divlja zob. Nesuzbijeni u jesen, uskolisni korovi bi do proljeća nabusali, ukorijenili se, nanijeli štetu i bilo bi ih teže suzbiti. Općenito, ako na njivi dominiraju ozimi korovi, treba ih suzbijati u jesenskom dijelu vegetacije. Međutim, važno je napomenuti (vidljivo iz grafikona 1) da ozimi korovi imaju sposobnost da u određenim uvjetima u jednom dijelu niknu u jesen, a drugim dijelom mogu odgoditi nicanje do proljeća. 135 Ako na njivi prevladavaju višegodišnje korovne vrste (slak, osjak, štavelj, konščak, gavez, svinjak, pirika), tretiranje bi trebalo odgoditi do proljeća. Naime, poznato je da su višegodišnje korovne vrste toploljubive i niču kasnije u proljeće. U jesen primijenjen herbicid ne može svojim rezidualnim učinkom suzbiti ovu skupinu korova, a pogotovo stoga što se vegetativni organi višegodišnjih korova nalaze dublje u tlu dokle ne dopire herbicid. Ako se proizvođač ipak odluči za prskanje u jesen, može očekivati potrebu za korektivnim prskanjem protiv ove skupine korova. Jača pojava višegodišnjih korova na poljima posljednjih godina, većim je dijelom uvjetovana upravo jesenskom primjenom herbicida u strnim žitaricama. Vrijeme pripreme tla za sjetvu, uz klimatske prilike u uskoj je vezi s ozimošću korova. Ako je priprema tla za sjetvu obavljena ranije a uslijede povoljne klimatske prilike korovi će većim dijelom

niknuti već u jesen, pa ih stoga treba u jesen i suzbijati. Ovo se može iskoristiti i kao način nekemijskog suzbijanja korova. Ako je moguće pripremiti tlo ranije (znatno prije sjetve), korovi će poniknuti ranije, nakon čega ih je moguće prije sjetve suzbiti mehanički (sjetvospremačem npr.). Na taj način kultura je u startu oslobođena negativnog utjecaja korova. Kvaliteta pripreme tla za sjetvu osim o tehničkim mogućnostima, najviše ovisi o predkulturi, ranije požnjevene predkulture (uljana repica) ostavljaju dovoljno vremena za kvalitetnu pripremu tla. Ovisno o predkulturi, rok sjetve strnih žitarica može biti početkom listopada ali može biti i početkom ili čak polovinom studenog. Prema tome se rok sjetve do 15. listopada naziva ranim, od 15. do kraja listopada srednjim i sjetva u studenom, kasnim rokom sjetve strnih žitarica. Rok sjetve a uz njega najčešće i rok pripreme tla za sjetvu ima značajnu ulogu za pojavu korova. U ranom roku sjetve rano će poniknuti korovi (kamilica, jarmen, divlji mak, mišjakinja, pastirska torbica, crvena mrtva kopriva, čestoslavica, maćuhica, divlja repica, pastirska torbica) i već u jesen konkurirati kulturi. Nicanje korova u srednjem roku sjetve ovisit će uglavnom o vremenskim prilikama koje će uslijediti nakon sjetve pa tome treba prilagoditi i odluku o primjeni herbicida. Pri povoljnim klimatskim prilikama (toplo i vlažno) može se očekivati jača pojava korova već u jesenskom dijelu vegetacije. Kasni rokovi sjetve obavljaju se uglavnom nakon žetve kasnih hibrida kukuruza dulje vegetacije. Uobičajeno je da u to vrijeme vladaju nepovoljne klimatske prilike (hladni i vlažno) i da priprema tla za sjetvu i sjetva često nije optimalno izvedena u odnosu na potrebe kulture. U takovim uvjetima ni pojava korova neće biti znatnija što upućuje na odgađanje primjene herbicida do proljeća. Isto tako, u takovim uvjetima je upitna kvaliteta sjetve. Sjeme često ostane na površini što dovodi u pitanje selektivnost herbicida (nema prostorne selektivnosti) i česta su oku vidljiva (i nevidljiva) oštećenja biljaka žitarica (vidi sliku). Još je jedan činitelj, često za proizvođače i najvažniji, zbog kojeg se proizvođači odlučza prskanje u jesen, a to su organizacijski razlozi. Prskanjem žitarica u jesen donekle se rasterećuje proljetna „špica“ poljodjelskih radova. Pogotovo što u proljeće kad zatopli kultura brzo raste, odnosno brzo prolazi faze razvoja u kojima je herbicid selektivan. Naime, većina herbicida registriranih za primjenu u pšenici selektivna je do sredine faze busanja. Nakon toga štetni (fitotoksični) učinak se očituje na začetak budućeg klasa (duljinu) i klasića (broj), odnosno neposredno utječe na budući prirod. Naravno, opisani činitelji su međusobno u uskoj vezi, utječu jedan na drugog i ovisni jedan o drugom, stoga ih se ne može promatrati odvojeno. 136 Već je navedena važna činjenica da se primjena herbicida u jesen nakon sjetve može obaviti u dva roka, prije nicanja i nakon nicanja kulture i/ili korova. Oba su roka u vrlo uskoj vezi s opisanim činiteljima.

Za odluku između ova dva roka (uvažavajući tehničke i ine mogućnosti), za neke proizvođače, mogu biti važne prednosti primjene herbicida nakon nicanja. Prednosti se ogledaju činjenici što većinu herbicida registriranih za primjenu u jesen, korovna biljka može usvojiti i putem korijena i putem lista. Herbicid prskan na „golo“ tlo (prije nicanja) se veže na čestice gline i humusa i sve dok ga kiša ne „odpusti“ u tekuću fazu tla ostaje nedostupan korovnoj biljci. Ako ne uslijede oborine nakon primjene, izostat će herbicidni učinak. Takva primjena se naziva i primjena „na pamet“ jer nije poznat sastav korovne flore. Nasuprot tomu, nakon nicanja je moguće prepoznati korovne vrste i na temelju toga odabrati odgovarajući herbicid (po spektru djelovanja). Herbicid prskan nakon nicanja bit će usvojen i putem lista i putem korijena, ukoliko ga kiša donese u zonu korijena. Zbog ove činjenice, u ovom je roku moguće umanjiti propisane dozacije herbicida (i troškove) u odnosu na dozacije koje se primjenjuju na golo tlo. Neki herbicidni pripravci već u registraciji imaju preporučene dozacije, više za primjenu prije nicanja (pre-em) i niže za poslije nicanja(post-em). Iz navedenog su vidljive ekološke i ekonomske prednosti primjene herbicida nakon nicanja. I dakako, navedeno je najčešće primjenjivo kod ranog roka i ranog srednjeg roka sjetve žitarica. U Hrvatskoj je za primjenu u strnim žitaricama registriran 31 herbicid na čijim osnovama je registrirano 78 herbicidnih pripravaka. Manji dio herbicida (sedam), odnosno pripravaka (15) ima dopuštenje za primjenu u jesen. Imaju prednost u odnosu na pripravke za primjenu u proljeće, jer se mogu primjenjivati kroz duže vegetacijsko razdoblje, od sjetve do početka busanja. Čak što više, kod kasnijih rokova sjetve može ih se primijeniti i u proljeće. Herbicidi klortoluron, izoproturon i pendimetalin spektrom više pokrivaju uskolisne, a suzbijaju i neke važne širokolisne korove. Zbog toga su, kako je vidljivo iz tablice kombinirani s herbicidima koji u spektru imaju širokolisne korove. KOROVI KAO ČINITELJI PROIZVODNJE KRUMPIRA Štete koje korovi nanose krumpiru Uspješna proizvodnja krumpira uz ine činitelje uveliko ovisi i o uspješnoj borbi protiv korova. Utjecaj korova na prirod krumpira prvenstveno ovisi o stupnju zakorovljenosti odnosno o broju i vrsti korova po jedinici površine te o vremenu nicanja korova u odnosu na vrijeme nicanja krumpira. Tako se prema rezultatima istraživanja iz različitih područja svijeta, utjecaj korova na prirod može kretati od 16-76% (Orson, 1990.). U uvjetima kad se mjere borbe protiv korova pravovremeno provode, korovi još uvijek imaju značajan utjecaj na prirod. Tako Öercke (1994) navodi da biljne štetočinje u Europi, kad se provode sve mjere borbe u krumpiru, ipak umanje prirod za 34,8%. Po rečenoj procjeni korovi su manje štetili od bolesti i štetnika no ipak njihov utjecaj na prirod iznosio je još uvijek 7%. Procjene gubitaka

priroda za Republiku Hrvatsku objavio je Maceljski (1995). Po toj procjeni, bolesti, štetnici i korovi, umanje potencijalnu proizvodnju krumpira za 42%. Od tog štete od korova iznose 6%. Navedeni gubitci odnose se na proizvodnju kad se primjenjuju sve potrebne mjere borbe protiv štetočinja. Osim direktnog utjecaja na prirod, korovi znatno utječu i na veličinu i kakvoću gomolja. Pojedine višegodišnje vrste (pirika npr.), mogu svojim vegetativnim podzemnim organima prorasti kroz gomolje te 137im time umanjiti kakvoću. Indirektno korovi, naročito korovi jake stabljike (loboda, šćir, limundžik, mračnjak) čak i u slučaju kad je obavljena desikacija, otežavaju strojno vađenje gomolja, te njihovo prisustvo u vrijeme berbe može rezultirati i većim mehaničkim oštećenjima plodova. Međurednim mehaničkim suzbijanjem korova također mogu nastati direktne štete na gomoljima, naročito u slučaju kad je tlo grudaste strukture. Nema pokazatelja da korovi utječu na sadržaj suhe tvari ili drugih sastojina gomolja, no mogu znatno doprinijeti pojavi bolesti i štetnika na krumpiru. Tako npr. loboda (Chenopodium album), šćir (Amaranthus retroflexus) i tušt (Portulaca oleracea) može napasti gljivična bolest bijela noga (Rhizoctonia solani). Crna noga (Erwinia carotovora var. atroseptica) osim što napada krumpir, javlja se i na lobodi, šćiru, crnoj pomoćnici (Solanum nigrum) i dvorniku (Polygonum persicaria). Pjegavost lista (Alternaria solani) i srebnolikost kore (Helminthosporium solani), osim na krumpiru, javlja se i na šćiru. Virusna oboljenja uvijenost lista i virus X krumpira moguće je zapaziti i na šćiru. Krumpirova zlatica, osim na krumpiru, zadržava se i na crnoj pomoćnici a kupusna muha koja, uz krumpir napada šćir i lobodu, prenositelj je bolesti crne noge. Nematode roda Trichodorus moguće je, osim na krumpiru, pronaći i na 19 korovnih vrsta iz 18 različitih rodova (Zimdahl, 1999.). Korovna flora krumpira Većini okopavinskih kultura korovi ne štete jednako tijekom cijele vegetacijske sezone. Prema proučavanjima različitih autora korovi krumpiru najviše štete u razdoblju od 2-3 tjedna nakon nicanja pa sve dok cima potpuno ne zatvori redove. Ovo razdoblje nazivamo kritičnim razdobljem zakorovljenosti, te je u tom razdoblju usjev neminovno potrebno držati čistim. Također je uočeno da je utjecaj ranonicajućih korova na prirod znatno veći od utjecaja korova koji niknu kasnije. U našim proizvodnim uvjetima prije ili zajedno s krumpirom niče veliki broj jednogodišnjih širokolisnih korovnih vrsta koje usjevu i nanose najveće štete. Prije svega to su: Chenopodium album - loboda, Stellaria media - mišjakinja, Polygonum persicaria - uzlati dvornik, Sinapis arvensis - gorčica, Chenopodium polyspermum - mnogosjemena loboda. Nešto kasnije javljaju se vrste Ambrosia artemisiifolia - limundžik, Amaranthus retroflexus - šćir, Solanum nigrum - crna pomoćnica, Abutilon

theophrasti - teofrastov mračnjak i dr. Jednogodišnje ljetne trave također su veliki problem. Javljaju se nešto kasnije redovito i u velikom broju jedinki po jedinici površine. Iz ove skupine korova najzastupljenije su vrste: Echinochloa crus-galli - koštan, vrste roda Setaria odnosno Setaria glauca - sinji muhar i Setaria viridis - zeleni muhar, te Digitaria sanguinalis - svračica. Višegodišnje trave odnosno Agropyron repens - pirika i Sorghum halepense - divlji sirak, jednako kao i višegodišnje širokolisne vrste Cirsium arvense - osjak, Convolvulus arvensis - slak, Convolvulus sepium - ladolež, Rumex crispus - štavalj razvijaju se nešto kasnije tijekom vegetacije. Kao što smo već rekli, njihov utjecaj na prirod manje je izražen, no uvelike mogu doprinijeti jačoj pojavi bolesti i mogu znatno otežati veđenje krumpira. Suzbijanje korova u krumpiru Do pronalaska selektivnih herbicida mjere borbe protiv korova u krumpiru svodile su se uglavnom na 138mehaničke mjere, odnosno brananje, ogrtanje, okopavanje i pročupavanje. Brananje, odnosno prohod branom po usjevu krumpira nakon nicanja korova a prije nicanja krumpira, bilo je moguće obavljati samo u poljima gdje se nakon sadnje ostavljala ravna površina. Kod sadnje u grebenove (humke), korove suzbijamo različitim ogrtačima ili posebno konstruiranim drljačama za prašenje već nagrnutog krumpira (Kvakan, 1951.). Ipak, svaku od navedenih mjera trebalo je nadopuniti dodatnim zahvatima, odnosno okopavanjem i/ili pročupavanjem korova, što je zahtijevalo dosta ljudskog rada. Danas raspolažemo s velikim brojem selektivnih herbicida koji su uz primjenu desikanata odnosno sredstava za kemijsko "spaljivanje" cime i korova prije vađenja u potpunosti omogućili industrijski način uzgoja i znatno pridonijeli povećanju površina i priroda (Maceljski i sur. 2000.). Prva primjena selektivnih herbicida otpočela je negdje šezdesetih godina. TCA (natrijeva sol trikloroctene kiseline) bio je jedan od prvih selektivnih herbicida u krumpiru. Ubrzo su uvedeni pripravci na osnovi linurona i prometrina koje još uvijek rabimo. Danas raspolažemo s većim brojem pripravaka. Primjenjujemo ih u sva tri moguća roka odnosno prije sadnje, nakon sadnje a prije nicanja i nakon nicanja krumpira (vidi tablice). Prije sadnje (pre-sowing) Prije sadnje krumpira moguće je primjeniti dva herbicida (Tablica 1). Na osnovi glifosata (Cidokor i dr.) moguće je izvršiti tretiranje prije sadnje odnosno prije obrade tla. Ovim postupkom suzbit ćemo samo one korove koji su u to vrijeme iznikli. Najčešće se ova mjera poduzima protiv pirike, štavlja i nekih drugih višegodišnjih korova. Tablica 1. prikaz selektivnih herbicia za suzbijanje korova u krumpiru - primjena prije sadnje (pre sowing) Trgovački

naziv djelatna tvar doza l/ha spektar djelovanja napomena Surpass 6,7 E vernolat 4-7 travni i neki širokolisni oruđem inkorporirati u tlo Cidokor i dr. glifosat 2-6 jedno i višegodišnji korovi prije pripreme za sadnju Nakon pripreme tla a prije sadnje gomolja moguće je primjeniti herbicid Surpass 6,7 E. Ovim tretmanom je također moguće suzbiti piriku ali i neke druge značajne korovne vrste. Nakon sadnje (pre-emergence) Iz priložene tablice 2 vidi se da najveći broj herbicida primjenjujemo u ovom roku. Protiv jednogodišnjih širokolisnih korova najčešće primjenjujemo pripravke na osnovi metribuzina (Sencor 70 WG). Za istu namjenu rabe se i pripravci na osnovi linurona (Afalon i dr.), prometrina (Prohelan T i dr.), metobromurona (Patoran 50WP i dr.), klomazona (Command 4E) i flukloridona (Racer 25 EC). Protiv rečenih jednogodišnjih trava ali i nekih širokolisnih korova rabi se herbicid pendimetalin (Stomp 330E). Ovom sredstvu zbog nepotpunog učinka na jednogodišnje širokolisne korove potrebno je pridodati jedan 139od rečenih na ovu skupinu korova djelotvornih herbicida. Upravo na osnovu takovih razmišljanja formuliran je novi pripravak Plateen 41,5WG, koji uz na trave djelotvorni flufenacet sadrži i metribuzin (Sencor) djelotvoran na širokolisne korove. Jednako takav kombinirani pripravak protiv uskolisnih i širokolisnih korova već od ranije na tržištu jest Galex 500 EC (metobromuron+metolaklor). Valja napomenuti da ni jedan od do sada spomenutih pre-emergence herbicida nije učinkovit na niti jednu višegodišnju korovnu vrstu. Stoga je borbu protiv višegodišnjih korova potrebno poduzimati u kulturama koje prethode sadnji krumpira. Ovo se prvenstveno odnosi na višegodišnje širokolisne korove, protiv kojih ne posjedujemo u krumpiru učinkovite post-emergence selektivne herbicide. Tablica 2. prikaz selektivnih herbicida za suzbijanje korova u krumpiru - primjena nakon sadnje a prije nicanja (pre-emergence) Trgovački naziv djelatna tvar doza l, kg/ha spektar djelovanja

Afalon Linurex 50 WP Linuron Chromos linuron 1,5-2,5 jednogodišnji širokolisni Command 4-E klomazon 0,15-0,2 jednogodišnji širokolisni i neki travni Plateen 41,5 WG flufenacet + metribuzin 2-2,5 jednogodišnji travni i neki širokolisni Galex 500 metobromuron + metolaklor 4-6 jednogodišnji travni i neki širokolisni Prohelan T Prometrex 50 Gesagard 500 FL prometrin 1,5-3 jednogodišnji širokolisni Patoran 50 WP metobromuron 2-5 jednogodišnji širokolisni i neki travni Racer 25 EC flukloridon 2 jednogodišnji širokolisni i neki travni Sencor 70 WG i WP metribuzin 0,75-1,5 jednogodišnji širokolisni i neki travni Stomp 330 E pendimetalin 4-6 jednogodišnji travni i neki širokolisni Nakon nicanja (post-emergence) Nakon nicanja korova i krumpira ponovno je moguće primjeniti pripravak na osnovi metribuzina (Sencor 70WG). Primjena u ovom roku znatno je racionalnija od prethodno prikazane jer je u ovom roku na korove herbicid djelotvorniji, pa se primjenjuje u pola manjoj količini. Ekonomičnost ovog roka primjene moguće je ostvariti i razdvojenom (split) aplikacijom umanjenih količina herbicida od propisanih. Ovo se temelji na činjenici da niže doze herbicida vrlo dobro suzbijaju korove u mlađem razvojnom stadiju (klični listići do prvog para pravih listova), u odnosu na odraslije korove koje je vrlo teško suzbiti i višim dozacijama herbicida. 140Tablica 3. Prikaz selektivnih herbicida za suzbijanje korova u krumpiru - primjena nakon nicanja krumpira i korova (post-emergence) Trgovački naziv

djelatna tvar doza l, kg/ha spektar djelovanja napomena Basagran 600 bentazon 1-3 jednogodišnji širokolisni - Sencor 70 WG Sencor 70 WP metribuzin 0,6-0,75 jednogodišnji širokolisni i neki travni ne za jerlu i izrazito rane sorte Tarot 25 DF rimsulfuron 0,05-0,06 ili 0,03+0,03 jedno i višegodišnji travni i neki širokolisni potreban okvašivač ili mineralno ulje Grasidim setoksidim 1-4 - Focus ultra cikloksidim 1-4 - Select kletodim 0,4-0,8 dodati mineralna ulja Fusilade super fluazifop-p-butil 1-4 - Pantera 40 EC Targa super kvizalofop-tefuril 1,5-3 - Bastional haloksifop-ester 0,5-1,5 - Furore super R-Fenoksaprop-etil 1,0-3,0 jedno i višegodišnji travni - Osim Sencorom, jednogodišnje širokolisne korove nakon nicanja moguće je suzbiti kontaktnim herbicidom Basagran 600 (bentazon) i u krumpiru novim sulfonilureja herbicidom Tarot 25 DF (rimsulfuron). Jedno i višegodišnje trave moguće je suzbiti s u Tablici 3 prikazanim post-emergence predstavnicima skupine cikloheksanona i ariloksifenoksi derivatima masnih kiselina. Svi navedeni veoma su učinkoviti na gotovo sve korovne trave. Za ovu skupinu herbicida najvažnije je strogo se pridržavati propisane faze razvoja korova u kojoj su rečeni pripravci učinkoviti. Protiv jednogodišnjih vrsta primjenjuju se niže a protiv višegodišnjih više dozacije. Desikaciju cime krumpira ali i herbicidima izbjeglih korova, moguće je obaviti s pripravcima Basta (glufosinat), Reglone i Reglone forte (dikvat). Ovom operacijom uvelike se olakšava vađenje kako sjemenskog tako i merkantilnog krumpira. Kad već spominjemo pripravke Basta i Reglone, valja napomenuti da se u mnogim euro

pskim zemljama prakticira pre-emergence primjenu herbicida izvršiti čim moguće kasnije ili čak u vrijeme kad iznikne 10% cime krumpira. U tom roku uz zemljišne herbicide kombinira se i primjena kontaktnih herbicida Reglone i Basta. Ovom mjerom kontaktnim herbicidom uspješno suzbijamo sve do tada iznikle korove a rezidualni pre-emergence herbicidi uspješno će spriječiti ponik novim vrstama. Ovakav pristup suzbijanja korova u našim proizvodnom području koliko je nama poznato ne primjenjuje se. No po našem mišljenju trebalo bi mu posvetiti više pažnje. 141 Tablica 4. Prikaz desikanata za primjenu u krumpiru Trgovački naziv djelatna tvar doza l/ha Basta 15 glufosinat 2,5-3 Reglone Reglone forte dikvat 4-5 HERBICIDI PROTIV KOROVA U KUKURUZU Kao i kod većine ratarskih kultura, korovi kukuruzu nanose velike štete oduzimajući hranjiva, vodu, svjetlo, prostor nad površinom tla i pod njom. Korovna flora kukuruza tipično je okopavinska pa je po sastavu veoma slična onoj u šećernoj repi, suncokretu, soji ili krumpiru. Prije odabira herbicida za suzbijanje korova u kukuruzu važno je poznavati nekoliko osnovnih značajki ovog problema. Koji korovi zakorovljuju kukuruz Općenito gledano sve korove možemo razvrstati na više različitih načina. Radi lakšeg praćenja teksta koji slijedi, ovom prilikom opredijeliti ćemo se za jednostavnu podjelu na: -ukolisne korove (jednosupnice) -širokolisne korove (dvosupnice) Ovisno o životnom ciklusu, svaka od navedenih skupina nadalje se dijeli na uskolisne jednogodišnje i višegodišnje odnosno širokolisne jednogodišnje i višegodišnje. Iako smo o tome već u više navrata već pisali. Ukratko ćemo ponoviti o kojim vrstama se najčešće radi. Od jednogodišnjih uskolisnih (trave) korova kukuruz najčešće zakorovljuju vrste koštan, proso sinje, proso zeleno i obična svračica. Iako zastupljene s relativno malim brojem vrsta, korovne trave redovito zakorovljuju kukuruz s velikim brojem jedinki po jedinici površine. Najčešći jednogodišnji širokolisni korovi su: obična loboda, šćir obični, dvornici (divlja pap), crna pomoćnica, poljska gorušica, limundžik, europski mračnjak, obični čičak i dr. Višegodišnji korovi obično se javljaju kasnije a predstavljaju ih trave divlji sirak, pirika, te širokolisne vrste poljski slak, osjak, gavez i dr. Kako odabrati herbicid Za suzbijanje korova u kukuruzu posjedujemo zaista veliki broj različitih herbicida, koji često upravo zbog velikog broja potrošača pri kupovini izazivaju nedoumicu. S gledišta vremena i načina primjene u kukuruzu sve herbicide možemo primijeniti na slijedeća tri načina:

1. prije sjetve (pre-sowing) 2. nakon sjetve a prije nicanja (pre-emergence) 3. nakon nicanja kukuruza i korova (post-emergence) Kojem od rečenih načina dati prednost, prvenstveno će ovisiti o sastavu odnosno o zastupljenosti korovne 142flore, o klimatskim prilikama u području uzgoja kukuruza i sl. Također važan čimbenik jest organizacijska i tehnička sposobnost proizvođača. Herbicidi koji se primjenjuju prije sjetve kukuruza su hlapivi i na svjetlo osjetljivi. Mali je broj registriranih pripravaka koji se primjenjuju u ovom roku. To su pripravci Eradicane 6 E i Surpass 6,7. Uglavnom ih primjenjujemo zajedno s nekim pripravkom na osnovi atrazina, jer sami ne polučuju dobre učinke. Osim herbicida registriranih prije sjetve uz plitko unošenje u tlo mogu se primijeniti i neki drugi herbicidi, Primextra, Radazin i svi kloracetanilidi. Prednost ovakvog načina primjene herbicida doći će do izražaja u područjima s nedovoljno ili s nepovoljnim rasporedom oborina, u našem klimatu često se dogodi da nakon sjetve kukuruza nastupi suhlji period bez kiše, pa nam učinak pre-emergence primjene izostane. Nakon sjetve a prije nicanja primjenjuje se najveći broj u kukuruzu selektivnih herbicida. To je još uvijek ujedno i najčešći način primjene. U ovom roku se uglavnom primjenjuju postojani (rezidualni) herbicidi, koji u tlu dulje vrijeme zadrže herbicidni učinak. Budući ih prskamo po površini tla, djelotvornost im ovisi o oborinama koje ih trebaju unijeti u tlo. Korovna biljka ih upija korijenom, te je stoga potrebna kiša da ih s površine unese u plitki površinski sloj tla, odnosno u područje nicanja korova. Osim kiše njihov učinak u direktnoj je vezi s dozacijom. Na laganim pjeskovitim tlima potrebno je primijeniti manje a na srednje teškim i teškim tlima veće količine. Prilikom donošenja odluke, odnosno odabira pripravka, potrebno je poznavati sastav korovne flore u dotičnoj njivi, što je kod ovog roka primjene moguće samo na osnovi iskustava iz prethodnih godina. Kad znamo sastav, odnosno kad nam je poznato koje korove očekujemo, potrebno je odabrati učinkovit pripravak ili kombinaciju herbicida. Spektar djelovanja herbicida Spektar djelovanja nekog herbicida, ustvari je popis korovnih vrsta na koje određeni herbicid iskazuje određeni učinak. Niti jedan do danas poznati herbicid ne posjeduje tako širok spektar djelovanja da može zadovoljiti u svim uvjetima protiv svih korova. Herbicidi koje primjenjujemo nakon sjetve a prije nicanja, uglavnom nisu učinkoviti na višegodišnje (trajne) korove. Štoviše, neki od njih suzbijaju bolje (ili samo) jednogodišnje uskolisne, a drugi jednogodišnje širokolisne korove. Tako herbicidi prikazani u tablici 1 dobro djeluju na jednogodišnje trave, dok im je učinak na jednogodišnje širokolisne neznatan. Tablica 1. Herbicidi namijenjeni za suzbijanje jednogodišnjih uskolisnih korova Djelatna

tvar trgovačko ime l/ha ALANEX 48 EC ALAKLOR 48 EC alaklor BRAVO 4-5 metolaklor DUAL 960 1-2 s-metolaklor DUAL GOLD 960 1-1,2 143dimetanamid FRONTIER 90 EC 1,2-1,6 TROPHY 2-3 GUARDIAN 1,75-2,75 acetoklor ACETOKLOR 50 3-4,5 propizaklor PROPONIT 840 EC 1,8-2,2 pendimetalin STOMP 330 EC 5-6 Navedeni herbicidi međusobno se razlikuju kako s gledišta dozacije, duljine djelovanja, cijene, no ako ih primijenimo u propisanoj količini u odnosu na tip tla, i ako nakon tretiranja uslijede oborine, svi uglavnom postižu zadovoljavajuće učinke. Drugu skupinu herbicida koji se primjenjuju u ovom roku čine pripravci prikazani u tablici 2. Tablica 2. Herbicidi namijenjeni za suzbijanje jednogodišnjih širokolisnih korova Djelatna tvar trgovačko ime l, kg/ha GESAPRIM WP 50 GESAPRIM 500 FL RADAZIN T 50 RADAZIN WP 50 ATRANEX 50 SC 2-3 atrazin ATRANEX 80 WP 1,3-1,9 AFALON LINURON CHROMOS TEKUĆI linuron LINUREX 50 WP 1,5-2,5 fluoridon RACER 1-1,5 izoksaflutol MERLIN WG 75 0,1-0,14 TERAZIN 1,5-2,5 terbutilazin CLIK 50 FL 1,5-2 Ovi herbicidi za razliku od prethodnih, spektrom pokrivaju samo jednogodišnje širokolisne korove. Na trave djeluju slabo ili nikako. Kako kukuruz gotovo nikad ne zakorovljuje samo jedna od navedenih skupina korova, redovito je potrebno primijeniti jedan pripravak iz prve s jednim pripravkom iz druge skupine. Tek tada ćemo postići dovoljno širok spektar, ali još uvijek protiv jednogodišnjih korova. Upravo zbog rečenog, tvornice sredstava za zaštitu bilja opredijelile su se za pripravu kombiniranih pripravaka s dva ili više herbicida. Popis takovih sredstava donosimo u tablici 3. Tablica 3. Kombinirani pripravci za suzbijanje jednogodišnjih širokolisnih i uskolisnih korova Djelatna tvar trgovačko ime l, kg/ha

GUARDIAN EXTRA 4-5 acetoklor + atrazin RADAZIN EXTRA 3-5 metolaklor + atrazin PRIMEXTRA 500 6-7 144s-metolaklor + atrazin PRIMEXTRA GOLD 720 3-4 BRAVO RADZIN T 5-8 alaklor + atrazin ALAZIN 5 alaklor + atrazin + cijanazin CIATRAL SCZ 6-7 alaklor + linuron + atrazin CIATRAL ALA 7-9 flufenacet + atrazin ASPECT KS 500 2,5-3 atrazin + pendimetalin TAZA STOMP KS 4-5 metolaklor + metobromuron GALEX 500 EC 4-6 izoksflutol + metolaklor MERLIN-PAK 0,1+ 1,25 atrazin + pendimetalin TAZA Stomp 4-5 Da ponovimo. I dobro odabrana kombinacija, jednako kao i prema tipu tla pravilno određena količina herbicida, neće polučiti učinak na korove bez dobrog rasporeda oborina. Na višegodišnje korove uopće nisu djelotvorne. Također se ne smije zaboraviti da će učinak herbicida u ovom roku primjene biti umanjen i u slučaju loše, odnosno grube pripreme tla za sjetvu, loše aplikacije i sl. Nakon nicanja kukuruza i korova rabimo kontaktne, translokacijske, te kontaktno-rezidualne i rezidualno-translokacijske herbicide. Navedene skupine herbicida prikazane su u tablici 4. Tablica 4. Postemergence herbicidi namijenjeni za suzbijanje širokolisnih korova Tgovačko ime djelatna tvar l, kg/ha kontaktni herbicidi BASAGRAN SUPER bentazon 1,5-2 LENTAGRAN WP piridat 3 PARDNER BROMOTRIL bromoksinil 1-1,5 translokacijski (sistemični) BANVEL 480 dikamba 0,5-0,7 BANVEL UNIVERSAL dikamba + 2,4-D 1,5-1,75 DEHERBAN A DIKOCID 1-1,5 DMA 6 2,4-D 1-1,2 HARMONY 75 DF tifensulfuron 0,01-0,015 LONTREL 300 klopiralid 0,2-0,33 RING 80 WG primisulfuron + prosulfokarb STARANE 250 fluoksipir

0,8 kontaktno-translokacijski i kontaktno-rezidualni CLAP piridat + atrazin 3-4 145CAMBIO bentazon + dikamba 2-2,5 RADAZIN i dr atrazin 1-1,5 Kontaktni herbicidi (bentazon, bromoksinil, piridat) u dodiru sa zelenim dijelovima biljke, sprže (spale) nadzemne organe. Ne premještaju se u podzemne organe (korijen ili vegetativne organe) pod površinom tla. Stoga ovi herbicidi suzbijaju samo jednogodišnje korovne vrste. I to isključivo širokolisne vrste. Translokacijske ili sistemične herbicide biljka apsorbira putem nadzemnih organa, te ih sokovima (asimilatima) raznosi u sve organe, kako one nad tako i one ispod površine tla. Stoga su translokacijski herbicidi učinkoviti na jedno i višegodišnje korove. I opet samo na širokolisne vrste. Pripravci na osnovi atrazina kao što je iz dosadašnjeg teksta vidljivo, mogu se primijeniti prije sjetve, nakon sjetve ali i nakon nicanja kukuruza i korova. Djeluju kontaktno-translokacijski ali iskazuju i izrazito rezidualni učinak. Stoga se veoma često kombiniraju s mnogim drugim herbicidima. Osim navedenih herbicida u posljednje vrijeme sve se više u post-em primjeni rabe pripravci iz nove sulfonilureja skupine herbicida. Sulfonilureja herbicidi spektrom obuhvaćaju jednogodišnje i višegodišnje, kako uskolisne tako i širokolisne korove. Ipak ni jedan od njih nije tako širokog spektra da postigne zadovoljavajuće učinke u svim uvjetima. Stoga je prije odabira post-em herbicida u kukuruzu potrebno pažljivo prepoznati korovnu floru u dotičnoj njivi i odrediti njezin značaj. U tablici 5 prikazani su također postemergence herbicidi koji se rabe prvenstveno protiv uskolisnih kako jednogodišnjih tako i višegodišnjih korova. Pripravci Grid i Ring u odnosu na ostale herbicide navedene u tablici imaju širi spektar djelovanja na širokolisne korove. Tablica 5. Sulfonilureja herbicidi namjenjeni za suzbijanje uskolisnih i širokolisnih korova u kukuruzu Trgovački naziv djelatna tvar l, kg/ha MOTIVELL nikosulfuron 1-1,25 TAROT 25 WG rimsulfuron 0,03-0,06 TELL 75 DF primisulfuron 0,4 RING primisulfuron + prosulfuron 0,02-0,03 GRID rimsulfuron + tifensulfuron 0,02-0,025 O čemu ovisi učinak post-em herbicida Tek nakon što odredimo dominantne vrste u nekoj njivi na osnovi poznatog spektra djelovanja nekog herbicida odlučit ćemo se za najučinkovitiji herbicid ili kombinaciju koju ćemo praviti

sami odnosno kupiti gotovu. Osim o spektru, djelotvornost postemergence herbicida uvelike ovisi o čitavom nizu različitih čimbenika. Tako će kontaktni pripravci bolji učinak polučiti u slučaju kad se korovi nalaze u mlađem razvojnom stadiju. Jednako tako i sulfonilureja herbicidi bolje učinke polučuju kad su korovi mlađi. Translokacijski herbicidi bolje će djelovati nešto kasnije, odnosno kad su korovi razvili 6-8-10 listova. Budući biljka sve post-em herbicide upija putem lista, bolji učinci se redovito postižu ako se u škropivo 146dodaju sredstva koja će pospješiti prodor sredstva u biljku. Stoga je ovim herbicidima poželjno (sufonilureja herbicidima obavezno) dodati različite okvašivače, mineralna ili biljna ulja ili UAN gnojivo. Kod odabira ovih pomoćnih sredstava treba biti veoma pažljiv jer neka od njih mogu djelovati fitotoksično na kukuruz. Dobar učinak post-emergence herbicida može se očekivati samo u slučaju kad korovi imaju dobre uvjete za rast i razvoj. Ovo je naročito važno kad suzbijamo višegodišnje korove u kukuruzu kao što su slak, osjak, pirika ili divlji sirak. Isto vrijedi i u slučaju kad na jednogodišnje trave primjenjujemo učinkovite sulfonilureja herbicide. Kad primjenjujemo post-emergence herbicide u kukuruzu također je važno upozoriti na fenofaze razvoja kukuruza. Neki herbicidi (2,4-D, dikamba, ali i sulfonilureja herbicidi) mogu djelovati fitotoksično ako ih primijenimo prije ili poslije propisanog roka. Kako je već u tekstu rečeno za uspješno suzbijanje korova u kukuruzu potrebno je poznavati sastav korovne flore u njivi, odnosno pravovremeno prepoznati (identificirati) korovne vrste ako se korovi suzbijaju nakon njihova nicanja. Stog u nastavku teksta dajemo tablicu relativne osjetljivosti korova na herbicide. 147Tablice relativne osjetljivosti korova na herbicide-Primjena herbicida poslije sjetve a prije nicanja KOŠTAN MUHAR SIRAK-SJEM. SIRAK-RIZOM. POMOĆ- NICA ČIČAK LIMUN-ĐIK LOBODA ŠĆIR DVORNIK MRAČNJAK RADAZIN i dr. 8 9 0 0 9 9 9 9 9 9 8 BARAVO i dr. 8+ 9 4 0 7+ 0 6 7 9 5 0 DUAL i dr. 8+ 9 4 0 7+ 0 5 6 8 5 0 STOMP 330 E 8+ 8 6 2 0 0 2 8 9 3 4 FRONTIER 900 9 9 4 0 8+ 0 5 7 8 4 2 RADAZIN EXTRA 9 9 4 0 9 8 9 9 9 9 7 PRIMEXTRA G. 9 9 4 0 9 9 9 9 9 9 8 LINURON 5 5 0 0 7 6 8 9 9 9 6 Primjena herbicida nakon nicanja kulture i korova KOŠTAN MUHAR SIRAK-SJEM. SIRAK-RIZOM. POMOĆ-NICA ČIČAK LIMUN-DŽIK LOBODA ŠĆIR DVORN

IK MRAČNJAK RADAZIN + ulje 9 7 0 0 9 9 9 9 9 9 8 TAROT 25 DF 9 9 9 9 7+ - 8 6 8 6 8 MOTIVELL 9 9 9 9 0 5 0 5 9 8 5 TELL 75 DF 0 7 9 7 8 9 9 5 9 8 8 PARDNER 0 0 0 0 9 9 9 9 7 8 8 LENTAGRAN WP 4 4 0 0 8 - 7 9 9 8 7 DEHERBAN A 0 0 0 0 7 9 9 9 9 6 8 BANVEL 48/0 0 0 0 0 8 9 9 9 9 9 7 BASAGRAN 3 0 0 0 3 9 7 6 4 9 8+ LONTREL 300 0 0 0 0 9 9 9 0 0 5 0 RING 80 WG 0 5 9 5 8 9 9 8 9 9 9 GRID 7 7 7 4 0 7 6 8 9 8 9 Ocjena: 9= 90 - 100 %, 8= 80 - 90 %, 7= 70 - 80 %, 6= 60 - 70 % kontrolira korov, (ocjena 5 ili manje ne zadovoljava ) 148 MOGUĆNOSTI SUZBIJANJA KOROVA U SOJI SAŽETAK Soja [Glycine max (L.) Merr.] jedna je od značajnijih uljarica i kultura u ishrani čovjeka. Budući se uzgaja u mnogim poljoprivrednim područjima svijeta, i u Hrvatskoj poprima sve veći značaj u ishrani ljudi. Već duži niz godina soja se uzgaja i u Hrvatskoj. Od 1990. godine površine zasijane sojom uglavnom se kreću oko 30000 ha. Znanstveni i tehnološki razvoj uzgoja ove kulture, uglavnom treba zahvaliti stručnjacima SAD-a. Stoga ne čudi činjenica da otuda crpimo najdragocjenije informacije vezano za uzgoj ove kulture. I u Hrvatskoj već duži niz godina odvija se znanstveni ali i stručni rad na ovom području. U tehnološkom procesu uzgoja soje korovi direktno utječu na prirod. Negativan im je utjecaj i na kakvoću zrna. Otežavaju i žetvu. Stoga se mjere borbe protiv korova redovito provode. Većina proivođača oslanja se na primjenu selektivnih pre-sowing, pre-emergence i post-emergence herbicida. Prvi selektivni herbicidi pronađeni su sredinom pedesetih. Odonda do danas otkriveni su mnogi selektivni herbicidi djelotvorni na jednogodišnje uskolisne i širokolisne korove. Posljednjih godina pronađeni su i veoma učinkoviti herbicidi na višegodišnje korove. U radu su tablično prikazane mogućnosti primjene herbicida u sva tri roka primjene. Iznijeti su i rezultati nekih poljskih pokusa provedenih u Hrvatskoj. Tablično je dat prikaz osjetljivosti pojedinih korova na određene herbicide. Ključne riječi: soja, korovi, herbicidi UVOD Soja osim što je uljarica, u svjetskim razmjerima ima veliki značaj u ishrani čovječanstva. Tijekom posljednjih desetljeća i u Hrvatskoj se uzgaja na značajnim površinama. Od 1990. godine redovito ju sijemo na više od 30000 ha. Oerke i sur. (1994) navode da biljni nametnici u slučaju kad se ne provode mjere borbe, soji umanjuju prirod za 58,5%. Značajnije gubitke (35,3%) nanose ovoj kulturi upravo korovi. Čak i u slučaju kad se provode mjere borbe ukupne štete od nametnika iznose 32,4%, a više od jedne trećine (13%) otpada na štete koje nanose korovi. Po istom principu Maceljski

(1995.), izračunao je da soji u Hrvatskoj kad provodimo mjere dobrog gospodarenja, korovi nanose 10, bolesti 5, a štetnici 5,3% gubitaka priroda. Kad se ne provode mjere borbe protiv nametnika štete dosežu čak do 45,2%. Stoller i sur. (1987) navode da se od 1980. god. soja u SAD-u uzgaja na više od 25 milijuna ha. Ukupno se godišnje požanje više od 40 milijuna tona, a vrijednost robe iznosi više od 10 milijardi US$. Prosječno je po ha utrošeno 40 $ za borbu protiv korova, što je ukupno činilo više od 1 milijarde $. Uz sve navedeno, štete od korova još su bile takove da je ukupni gubitak iznosio 1,9 milijardi $ (Chandler i sur. 1994.). Valja napomenuti da su danas ukupne površine zasijane sojom u SAD-u premašile 30 milijuna ha, pa su i gubitci znatno veći. Pronalaskom selektivnih herbicida mehaničke mjere borbe uglavnom su zamjenjene kemijskim. Kemijske mjere borbe posljednjih godina dobile su još više na značaju otkako su uvedene reducirane i minimalne mjere obrade tla odnosno otkako su i genetskim transformacijama dobiveni kultivari tolerantni na primjenu herbicida glufosinata i glifosata (Childs, 2000). Tako James (1999) navodi da je tijekom prošle godine u SAD-u od 30 milijuna ha zasijanih sojom ovim herbicidima tretirano 50% površina. Istovremeno Argentina je od ukupno 6,7 milijuna ha posijala 90% površina genetički preinačenom sojom otpornom na rečene herbicide. 149 Za suzbijanje korova u soji danas raspolažemo s velikim brojem različitih selektivnih herbicida. S gledišta vremena i načina primjene sve ih možemo razvrstati u : - herbicide koje primjenjujemo prije sjetve kulture - herbicide koje primjenjujemo nakon sjetve a prije nicanja (tablica 2, 3 i 4) - herbicide koje primjenjujemo nakon nicanja kulture i korova (tablica 5 i 6) KOROVNA FLORA SOJE Korovna flora soje tipično je okopavinska i bitno se ne razlikuje od korovne flore drugih proljetnih okopavinskih kultura. Ipak zbog činjenice da sjetvu možemo obaviti ranije ili kasnije u proljeće (podnosi mrazeve i do -2 stupnja C), ovisno o roku sjetve unekoliko će se razlikovati sastav i građa korovskih zajednica u kulturi. Soja brzo niče a sporo se razvija te ostavlja korovima mogućnost da ju prije no što sklopi redove potpuno nadvladaju. Od jednogodišnjih širokolisnih korova soju najčešće zakorovljuju: -Ambrosia artemisiifolia - limundžik -Amaranthus retroflexus - šćir -Chenopodium album - loboda -Chenopodium polyspermum - višesj. loboda -Hibiscus trionum - vršača sljezolika -Polygonum lapathifolium- kiseličasti dvornik -Polygonum persicaria - dvornik -Abutilon theophrasti - veliki mračnjak -Xanthium strumarium - čičak -Solanum nigrum - pomoćnica Od jednogodišnjih korovnih trava najzastupljenije su slijedeće vrste: -Echinochloa crus-galli - koštan

-Digitaria sanguinalis - svračica -Setaria glauca - sinji muhar -Panicum dichotomiflorum - račvasto proso -Setaria viridis - zeleni muhar -Panicum capillare - vlasasto proso Višegodišnji širokolisni korovi najčešće su zastupljeni vrstama: -Cirsium arvense - osjak -Symphytum officinale - gavez -Convolvulus arvensis - slak -Calystegia sepium - ladolež Od uskolisnih korova iz iste skupine najnapasnije su vrste: -Sorghum halepense - divlji sirak -Agropyron repens - pirika i -Cynodon dactylon - troskot Kao što smo već rekli, korovna zajednica soje slična je zajednici ostalih jarih širokolisnih okopavinskih 150 kultura. Većina rečenih korova niče zajedno sa ili prije nicanja soje. Optimalni razvoj odvija im se u ranoljetnom periodu prije no što soja lisnom masom "zatvori" redove. Tijekom ljeta zbog zasjenjenosti korovi se slabije razvijaju. Koncem ljeta i početkom jeseni, kad soja odbaci list javljaju se određene kasnonicajuće i vrste produžene vegetacije. To su prije svega: Solanum nigrum, Abutilon theophrasti, Xanthium strumarium, Cirsium arvense, Convolvulus arvensis, Agropyron repens i dr. MJERE BORBE PROTIV KOROVA Kao i kod drugih ratarskih kultura, agrotehničke mjere od kojih prvenstveno pravilna i pravovremena obrada i priprema tla za sjetvu, sjetva čistog sjemena i druge higijenske mjere imaju velik značaj u borbi od korova. Zbog načina uzgoja soje (široki redovi) kemijske mjere su istovremeno i glavne i dopunske mjere u borbi protiv korova u soji. Danas se uz primjenu herbicida prakticira jedno (rijetko dva) međuredno kultiviranje što u određenim klimatskim uvjetima znatno doprinosi uspjehu zaštite soje od korova. Sve selektivne herbicide u soji možemo primjeniti na jedan od slijedećih načina: - prije sjetve soje (pre-sowing) - nakon sjetve a prije nicanja soje (pre-emergence) - nakon nicanja soje i korova (post-emergence) Prije sjetve soje dozvolu za primjenu imaju samo herbicidi vernolat i trifluralin na čijoj osnovi su formulirani pripravci SURPAS 6,7 E i TREFLAN 48 EC i drugi na osnovi trifluralina. Osim rečenih u ovom roku mogu se u tlo unijeti i herbicidi metribuzin (SENCOR 75 WG) u nešto smanjenoj količini i klomazon (COMMAND 4 E). Doskora je u ovom roku dopuštenje za primjenu imao i herbicid imazetapir (PIVOT 100). Dozvola mu je uskraćena iz razloga što je zbog veoma izraženog rezidualnog djelovanja priječio sjetvu nekih osjetljivih kultura jednu ili više godina nakon primjene. Tako je npr. šećernu repu bilo upitno sijati i u petoj godini nakon primjene u soji propisanih dozacija pripravka PIVOT 100. U vrijeme dok nam gore rečeno (izražena perzistentnost) nije bilo poznato, nezadovol

jni učinkom tada raspoloživih kombinacija herbicida, pokusima smo nastojali pronaći bolje rješenje. Tako smo povedeni idejom da u slučaju kad u tlo prije sjetve unesemo trojnu kombinaciju herbicida širokog spektra i dugotrajnog rezidualnog djelovanja, polučujemo bolji učinak na korove, odlučili rečeno predložiti praksi. Ovakav pristup omogućio nam je i sjetvu u uže redove. Sjetvom u uže redove (25 i 36 cm) polučuje se da soja brže "zatvori" međuredni prostor te ga ne ostavlja kasnonicajućim korovima. Uz to, zbog činjenice da se radi o veoma perzistentnim kombinacijama, tretiranje je bilo moguće izvršiti čak i mjesec dana prije željenog roka sjetve soje. Ovim pristupom sjetvu obavljamo na "čisto" odnosno na ne zakorovljeno tlo. Naprijed rečeno ima i određene prednosti u organizacijskom smislu. Naime, na ovaj način, odnosno ranijom primjenom herbicida, u "špici" sjetve i drugih proljetnih radova "oslobođeni" su traktor, prskalica i čovjek. U tablici br. 1 prikazani su trogodišnji rezultate takvih pokusa. 151 Tablica 1. Vrsta i broj korova i zelena biljna masa po m2 , PPK Kutjevo (prosjek 1993.-95.) Kontr. Treflan EC + Scepter + Sencor70WP Treflan EC + Pivot 100 + Sencor70WP Treflan EC + Command 4E + Sencor70WP Sencor 70WP + Dual 960 Vrsta korova - 1,5+0,75+0,25 1,5+0,75+0,25 1,5+0,75+0,25 0,75 + 1,5 Amaranthus retroflexus 18 0,3 0 0 0,8 Chenopodium album 45 1,4 0,3 0,4 12,4 Echinochloa crus-galli 4 0,3 0,3 0 0,6 Polygonum persicaria 14 0,7 0,3 0,4 2,2 UkupnoTotal 81 2,7 0,9 0,8 1,6 Koef. efikasnosti 0 95,7 98,9 99,0 80,2 Ocjena zakorovljnosti (EWRC) 8-9 1-2 1-2 1-2 4 Masa korova, g/m2 2464 165 44 252 458 Prinos t/ha 1,19 26,7 2,67 2,6 2,17 Iz priložene tablice vidi se da su sve ispitivane kombinacije u odnosu na standardnu pre-em kombinaciju (SENCOR 70WP + DUAL 960) polučile bolji učinak na korove gledano kako kroz broj

jedinki tako i kroz ukupnu masu korova po m2. Sve rečeno je neminovno rezultiralo i većim prirodom zrna soje po jedinici površine što je također vidljivo na priloženoj tablici. Tijekom spomenutih godina kombinacija TREFLAN EC + PIVOT 100 + SENCOR 70 WP, primjenjivana je na relativno velikim površinama širom Slavonije. Praksa ju je dobro prihvatila. No nakon spoznaje da se radi o veoma perzistentnoj kombinaciji, PIVOTu 100 je uskraćena dozvola za primjenu u R. Hrvatskoj. Pripravak SCEPTER je pripadnik iste skupine. U tlu je još perzistentniji od Pivota 100. Kao moguće rješenje za primjenu u ovom roku preostaje jedino kombinacija TREFLAN EC + COMMAND 4E+SENCOR 70WP. No i ova kombinacija ima određene nedostatke. Naime, Command 4E kao tipični inhibitor karetenoida, lako je hlapljiv herbicid, pa ako ga ne unesemo u tlo neposredno nakon primjene, može zanešen parama fitotoksično djelovati na okolno zeljasto i drvenasto bilje. Fitotoksičnost se zamjećuje u veoma izraženom "bleachingu" odnosno izbljeđenju lista. Perzistentnost ovog herbicida je također upitna, pogotovo ako se primjeni u višim dopuštenim količinama. Stoga se korovi u soji danas suzbijaju drugim dostupnim nam herbicidima. Najčešći način suzbijanja korova u soji jest primjena herbicida nakon sjetve a prije nicanja. Za tu namjenu u Hrvatskoj je registriran veći broj različitih herbicida. Protiv jednogodišnjih širokolisnih korova mogu se primjeniti na tablici br. 2 prikazani herbicidi. Tablica 2. Pre-em herbicidi namjenjeni za suzbijanje jednogodišnjih širokolisnih korova Trgovački naziv djelatna tvar doza l,kg/ha LINURON CROMOS i dr. linuron 1,5-2,5 PROHELAN T i dr. prometrin 1,5-3,0 SENCOR WP, WG metribuzin 0,5-0,75 152 COMMAND 4-E klomazon 0,75 Navedeni herbicidi uglavnom ne djeluju ili imaju slab učinak na jednogodišnje korovne trave. Zbog toga ih redovito primjenjujemo u kombinaciji s herbicidima koji bolji učinak iskazuju na ovu skupinu korova. To su herbicidi prikazani na tablici 3. Tablica 3. Pre-em herbicidi namjenjeni za suzbijanje jednogodišnjih uskolisnih korova Trgovački naziv djelatna tvar doza l,kg/ha BRAVO i dr. alaklor 4-5 DUAL 960 metolaklor 1-2 DUAL GOLD 960 (s) metolaklor 0,8-1,3 FRONTIER 900 dimetenamid 1,2-1,6 PROPONIT propizaklor 1,8-2,2 STOMP 330 pendimetalin 5-6 Svi navedeni herbicidi izuzev pendimetalina pripadnici su skupine kloracetamida. Ako ih primjenimo u propisanoj količini, bez obzira na izvjesne razlike u dozaciji, perzistentnosti i učinku na širokolisne korovne vrste, uglavnom svi polučuju zadovoljavajući učinak na trave.

Ipak, svi pre-emergence herbicidi prvenstveno su ovisni o oborinama. Ukoliko nakon njihove primjene kiša izostane, izostat će i njihov učinak na korove. Neki od spomenutih herbicida namjenjenih za suzbijanje širokolisnih korova, što zbog izraženog rezidualnog djelovanja što zbog slabijeg učinka na korove, spektrom ne obuhvaćaju određene značajne kasnonicajuće korove ("ljetni korovi"). Stoga se dešava da i nakon primjene kombinacija herbicida iz tablica br. 2 i 3, često nismo zadovoljni polučenim učinkom. Zbog činjenice da je korove moguće suzbiti do zadovoljavajućeg nivoa samo s kombinacijom herbicida, kemijske industrije su se odlučile proizvoditi gotove pripravke kombinirajući dva ili više herbicida. Na našem tržištu tako formulirani pripravci prikazani su na tablici 4. Tablica 4. Gotovi pripravci namjenjeni za suzbijanje jednogodišnjih uskolisnih i širokolisnih korova Trgovački naziv djelatna tvar doza l,kg/ha GALEX 500 metolaklor+metobromuron 4-6 PLATEEN WG flufenacet+metribuzin 2-2,5 ESCORT pendimetalin+imazamox 2,5-3 Herbicid GALEX 500, što je vidljivo na priloženoj tablici zasnovan je na već spomenutoj djelatnoj tvari metolaklor kojoj je pridodan metobromuron. Prvi je kao što smo rekli učinkovit na trave. Metobromuron je pripadnik skupine fenilderivata ureje. Relativno dobro suzbija većinu jednogodišnjih širokolisnih korova. Tako oni u kombinaciji spektrom obuhvaćaju obje skupine korova. PLATEEN WG novi je pripravak i na našem tržištu od ove godine nalazi se po prvi put. Metribuzin je već poznati herbicid u pripravku SENCOR WG 70. Flufenacet je odskora po prvi put registriran u R. Hrvatskoj. 153 Kemijski, spektrom djelovanja i ponašanjem u tlu veoma je sličan herbicidima iz skupine kloracetanilida. Osim dobrog učinka na jednogodišnje korovne trave, dobro djeluje i na neke širokolisne korove. Na osnovu višegodišnjih pokusa koje smo proveli u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, mišljenja smo da će u većini slučajeva polučiti zadovoljavajuće učinke. ESCORT je također novipripravak zasnovan na već poznatom herbicidu pendimetalin (STOMP 330) i novom predstavniku imidazolinon skupine imazamoksu. Imazamoks (PULSAR) je za razliku od imazakvina (SCEPTER) i imazetapira (PIVOT 100) veoma kratkog rezidualnog učinka. Dobro djeluje na veliki broj jednogodišnjih širokolisnih korova ali iskazuje određeni učinak i na korovne trave. Rečena kombinacija uglavnom nakon što uslijede oborine iza tretiranja, polučuje najčešće odlične rezultate. Kod roka primjene herbicida pre-emergence i pre-sowing važno je naznačiti da se ne može polučiti zadovoljavajući učinak na višegodišnje korove. Naime, višegodišnji korovi uglavnom se razmnožavaju vegetativnim podzemnim organima. Smješteni su dublje u tlu odnosno u području u koje herbicid nanijet na površinu uglavnom ne dospijeva. U slučaju kad primjenjeni prije sjetve ili nakon sjetve a prije nicanja, korovi iz bilo kojeg razloga

izbjegnu moguće ih je suzbiti post-emergence tretiranjem odnosno nakon nicanja kulture i korova. Za ovu svrhu rabe se herbicidi prikazani na tablici br. 5. Tablica 5. Herbicidi selektivni nakon nicanja kulture i korova Trgovački naziv djelatna tvar doza l,kg/ha BASAGRAN 600 bentazon 1-3 FLEX SL fomesafen 1-1,5 GALAXY SL bentazon+aciflurofen 1,5-2 PULSAR imazamoks 0,4-0,6 DYNAM 75 WG oksasulfuron 0,08-0,1 Od navedenih herbicida već duži niz godina na našem tržištu nalaze se herbicidi bentazon (BASAGRAN 600), bentazon + aciflurofen (GALAXY) i fomesafen (FLEX). Sva tri pripravka prvenstveno su namjenjena za suzbijanje jednogodišnjih širokolisnih korova. Budući imaju izraženo kontaktno djelovanje, iskazuju prolazni učinak i na neke višegodišnje korove kao što su slak i osjak. PULSAR je kao što smo rekli novi predstavnik poznate skupine imidazolinona. Osim pre-emergence, kao što se vidi, može se primjeniti i u ranom post-emergence roku. Sam ne polučuje zadovoljavajuće učinke, naročito ne na korovne trave. DYNAM 75 WG novi je predstavnik sulfonilureja herbicida. Neke u soji veoma značajne korove suzbija odlično. S obzirom da ga je moguće kombinirati s herbicidima učinkovitim na korovne trave, moguće ih je primjeniti isključivo samo u post-emergence primjeni(u SAD-u sve više zastupljenoj). Kao i kod svih herbicida ove skupine za potpuni učinak na korove i njemu je kod primjene potrebno dodati jedan od okvašivača. Protiv korovnih trava u soji, kako jednogodišnjih tako i višegodišnjih, posjedujemo čitav niz visoko učinkovitih herbicida, što je prikazano na tablici broj 6. Tablica 6. Post-emergence herbicidi djelotvorni na korovne trave u soji 154 Trgovački naziv djelatna tvar doza l,kg/ha FUSILADE SUPER fluazifop-p-butil 1,5 (2-4)* BASTIONAL haloksifop-esteri 0,5-1 (1-1,5) FURORE SUPER (R)-fenoksaprop-etil 1-1,2 (1,8-3) AGIL 100 EC propakvizafop 0,8-1 (1,5) FOCUS ULTRA cikloksidim 1-1,5 (3-4) GRASIDIM; setoksidim 1-2,5 (4) SELECT kletodim 0,4 (0,8) PANTERA 40 i dr. kvizalofop-tefuril 1-1,5 (1,75-2,5) * u zagradi su naznačene dozacije koje se rabe protiv višegodišnjih korova * Rates for perennial grass weeds control Za gore rečene herbicide značajno je da ih primjenjujemo u što ranijem, odnosno u točno propisanom roku. S kasnijom primjenom slabi im učinak što je vidljivo iz jednog našeg prošlogodišnjeg pokusa. Tablica 7. Broj korovne vrste Echinochloa crus-galli po m2 u soji, Maksimir, 18. 06. 1999. Korov Kontrola Fusilade super

1,5 Agil 100 EC 0,9 l/ha 1-3 lista busanje 1-3 lista busanje Echinochloa crus-galli 88 0 4 0 9 Koeficijent efikasnosti 0 100 95,4 100 89,8 Raniji rok primjene će polučiti bolji učinak i primjenom nižih dozacija. No kako navedeni herbicidi ne djeluju rezidualno, korovne trave mogu ponovno ponići i zakoroviti soju. U tom slučaju bit će potrebno ponoviti tretman. Ovome je s gledišta selektivnosti moguće udovoljiti, jer su svi rečeni pripravci visokoselektivni prema svim dikotiledonim vrstama. Za ovu skupinu pripravaka poznato je da s kontaktnim na širokolisne korove učinkovitim pripravcima iskazuju određeni antagonizam. On se odražava u vidu smanjenja učinka na korovne trave. I sami smo kroz pokuse zamjetili rečeno, što je vidljivo iz slijedećeg prikaza. Tablica 8. Broj Echinochloa crus-galli po m2 u soji, Maksimir, 18.06.1999. Table 8. Number of Echinochloa crus-galli per sqm in soybean, Maksimir, 18.06.1999. Fusilade forte 0,8 l/ha + Korov Kontrola Fusilade f. 0,8 Dynam 0,1 + Trend 0,2 Pulsar 0,5 + Trend 0,2 Flex 0,6 + Harmony 0,015 + Trend 0,2 l / ha ECHCG* 88 0 17 3 32 155 *standardizirana kratica znanstvenog imena korovne vrste Echinochloa crus-galli *Bayer code for latin name of weeds Iz prikazanih rezultata je očito da je izražen veći ili manji antagonizam u odnosu na slučaj kad je graminicid (Fusilade forte) primjenjen sam. Stoga je u slučaju kad se primjenjuju ovakve tan-mix kombinacije potrebno predhodno izučiti za koju količinu herbicida treba uvećati dozaciju za željeni učinak na korove. Kao što je iz dosadašnjeg prikaza vidljivo ne postoji univerzalan herbicid koji bi suzbio sve korove u soji. Stoga je za pravilan odabir herbicida prije svega potrebno poznavati koje se korovne vrste najučestalije javljaju na na određenoj proizvodnoj parceli a tek na temelju toga treba pristupiti odabiru herbicida. Da bi se mogao odabrati herbicid potrebno je znati njegov spektar djelovanja, odnosno znati popis korovnih vrsta na koje određeni herbicid ima najbolji učinak. Zbog upravo rečenog u prilogu (tablica 9) dajemo relativnu osjetljivost važnijih korova na herbicide. Tablica 9. Relativna osjetljivost važnijih korova na pre- i post-em herbicide u so

ji Table 9. Weed response to selected pre- and post-emergence soybeans herbicides Pripravak-Product ECHCG SETVI SORHA sj SORHA riz AGRRE SOLNI XANST AMBEL CHEAL AMARE POLPE ABUTH TREFLAN i dr. 9 9 7 3 0 0 0 2 8 9 4 3 COMMAND 9 9 6 2 2 6 6 8 9 2 8 9 FRONTIER 900 8 9 4 0 0 8 0 5 6 8 4 0 BRAVO i dr. 8 9 4 0 0 8 0 5 6 8 4 0 STOMP 330 8 9 7 3 0 0 0 2 8 9 4 4 DUAL 960 6 7 7 3 0 8 0 5 6 8 4 0 SENCOR 6 6 2 0 0 4 5 8 9 9 9 8 AFALON i dr. 6 5 / / / 9 8 9 7 9 7 6 FLEX 2 5 0 0 0 8 7 8+ 5 9 7 6 BASAGRAN 3 0 0 0 0 3 9 7 6 4 9 8+ GALAXY 3 4 0 0 0 6 9 8 7 8+ 9 8+ DYNAM 75 9 7 9 / / 6 9 8 9 8 9 9 - naziv korova prikazan je standardiziranom kraticom latinskog imena korova, prva tri slova oznaka su roda, a druga dva oznaka vrste 9= 90 - 100 %, 8= 80 - 90 % 7= 70 - 80 % 6= 60 - 70 % kontrolira korov (ocjena 5 ili manje ne zadovoljava) ZAKLJUČCI Za uspješnu zaštitu soje od korova herbicidima, na temelju naprijed iznešenog moguće je donijeti 156 određene zaključke: - soju zakorovljuje značajan broj korovnih vrsta koje prema životnom ciklusu potječu iz nekoliko skupina (jednogodišnji širokolisni i uskolisni, višegodišnji širokolisni i uskolisni) - korove u soji moguće je suzbiti primjenom herbicida u tri različita roka (prije sjetve, nakon sjetve prije nicanja i nakon nicanja soje i korova). - za pravilan odabir herbicida važno je poznavati korovnu floru odnosno najzastupljenije korovne vrste na njivi. To saznanje može se temeljiti na osnvi predhodnog iskustva (važno za presowing i pre-emergence primjenu) ili pregledom na njivi u ranoj fazi razvoja (klični listići do prvog pravog lista) treba učiniti botaničku analizu što je veoma važno kod post-emergence tretiranja. - osobito je važno raspolagati s dovoljno informacija o određenom herbicidu odnosno o njegovu spektru djelovanja, njegovoj perzistentnosti, eventualnom fitotoksičnom učinku te o mogućnosti mješanja s drugim herbicidima (ali i s insketicidima i fungicidima). LITERATURA Anonim. (2000): Weed control manual. Weed control solution for the new milenium. Meister publishing company, str. 562, Willoughby, OH

Barić, K., Topolovec, D., Ostojić, Z. (1998.): Zaštita soje od korova. Glasnik zaštite bilja, 5:227-289, Zagreb Chandler, J.M., Hamil, A.S., Thomas, A.G. (1984): Crop losses due to weeds in Canada and the United States. Special report of the losses due to weeds commetee. Weed Sci. Soc. Am., 22, Chamaign, IL Childs, D. (1996): Current trends in weed control-soybeans. Weed Control Manual, pp 2. Willoughby, OH Griffin, J. L., Habetz, R. J. (1989): Soybean tolarance to preemergence and postemergence Herbicide. Weed Technology, Champaign James, C. (1999): Global Review of Commercalized Transgenetic Crops. The international Service for the Acqusiton of Agri-biotech Applications (ISAAA), pp10. Maceljski, M. (1995): Štete od štetočinja u Hrvatskoj. Glasnik zaštite bilja, 6:261-265, Zagreb Maceljski, M. i sur. (2000): Sredstva za zaštitu bilja u Hrvatskoj. Glasnik zaštite bilja,2-3:111-136,Zagreb Oerke, E.C., Dehne, H.W., Schöbeck, F., Weber, A. (1994): Crop Production and Crop protection - Estimated losses in major food and cash crops. ECPA, Hamburg Ostojić, Z. (1990): Stanje i tendencije primjene herbicida u soji. Znanost i praksa u poljoprivredi i prehrambenoj tehnologiji (Posebno izdanje). God. 20, 95-102, Osijek Ostojić, Z. (1985): Izbor herbicida i mogućnosti suzbijanja korova kod soje. Polj. aktualnosti, 1-2: 111-124, Zagreb Ostojić, Z., Flegar, Z. (1991): Rezultati višegodišnjeg ispitivanja imazakvina u soji. Znanost i praksa u poljoprivredi i prehrambenoj tehnologiji, str. 37-42, Osijek Ostojić, Z., Barić, K. (2000): Učinak novog herbicida flufenaceta i metribuzina u soji. Zbornik 36. Znanstvenog skupa hrvatskih agronoma, str. 189, Osijek Stoller, E. W., Harrison, S.K., Wax, L.M., Regnier, E.E., Nofziger, E.D. (1987): Weed interference in soybean (Glicine max). Reviews of Weed Science, Vol. 3: 155-181, Champaign 157 SUZBIJANJE KOROVA U ULJANOJ REPICI Korovna flora uljane repice Optimalni rok sjetve uljane repice u našim proizvodnim uvjetima jest treća dekada kolovoza odnosno prva dekada rujna mjeseca. Kod prerane sjetve razvija se prebujan usjev. Suprotno tome, kasnija sjetva može rezultirati slabije razvijenim usjevom. Prebujne biljke, jednako kao i one slabo razvijene nisu sposobne otrpjeti niske zimske temperature, sporije regeneriraju u proljeće, kasne u porastu u svim fazama razvoja, te to sve utječe na sniženje priroda. Upravo u rečenim rokovima, odnosno neposredno nakon nicanja pa sve do obnavljanja vegetacije u

proljeće, kao glavni činitelj rasta i razvoja uljane repice javljaju se korovi. Ako ih na vrijeme ne suzbijemo, mogu znatno utjecati na visinu i kakvoću priroda. Osim rečenog korovi mogu uvelike usporiti i otežati žetvu, a kod sjemenske proizvodnje mogu utjecati na odluku aprobatora da zakorovljene parcele ne prihvati kao sjemenske usjeve. S obzirom da se sjetva obavlja koncem ljeta, zajedno s uljanom repicom najčešće niču ljetni (toploljubni) korovi. U našem podneblju to su šćir - Amaranthus retroflexus, loboda - Chenopodium album, te dvornici - Polygonum persicaria i Polygonum lapathifolium od širokolisnih, te koštan - Echinochloa crus-galli, muhari - Setaria glauca i Setaria viridis od uskolisnih (travnih) korova. S obzirom da navedene vrste nisu sposobne otrpjeti niske temperature, to ih prvi jesenski mrazevi “spale” i isključe iz daljnje konkurencije. No ako poniknu u velikom broju po jedinici površine i ako mrazevi kasnije nastupe, često znaju utjecati na početni rast i razvoj repice, a time na prezimljenje i na konačni urod, pa ih ipak treba suzbijati herbicidima. Znatno veće štete nanose tako zvani bienalni ili ozimi korovi. To su one korovne vrste koje niču tijekom cjele jeseni, pripreme se za zimu, prezime u mlađem razvojnom stadiju a u proljeće se sve do žetve nadmeću s kulturom otimajući joj hranjiva, vodu, svjetlo i prostor. Mnoge od rečenih vrsta sposobne su ponići i u proljeće. Najčešće su to širokolisne vrste: kamilica - Matricaria chamomilla, jarmen - Anthemis arvensis, broć - Galium aparine, crvena mrtva kopriva - Lamium purpureum, pastirska torbica - Capsella bursa pastoris, mišjakinja - Stellaria media, čestoslavica - Veronica persica i Veronica agrestis, gorčica - Sinapis arvensis, divlja repica - Raphanus raphanistrum, žabljak - Ranunculus arvensis i dr. Od korovnih trava uljanu repicu najčešće zakorovljuju slakoperka ili stršac - Apera spica venti, rosulja - Poa anua i Poa trivialis, ljulj - Lolium temulentum i pirika - Agropyron repens. Budući su pšenica ili ječam najčešći predusjev uljanoj repici, to se ove samonikle žitarice gotovo uvijek javljaju kao korov u uljanoj repici. Od rečenih korova posebnu pažnju treba posvetiti nekima od njih. Tako broć - Galium aparine može biti veoma štetan i kad se javi u manjem broju jedinki po jedinici površine. Broć je biljka koja se oslanja na stabljiku kulture, izdiže iznad nje, razgrana se upravo u vrijeme žetve, te se tako zelena i žilava omotava o vitlo kombajna otežavajući žetvu. Jednako tako kamilica - Matricaria chamomilla i jarmen - Anthemis arvensis, koji upravo kad repica odbaci list pred žetvu, najbolje vegetiraju (u punoj cvatnji) te znatno utječu na prirod, otežavaju žetvu, povećavaju nečistoće i vlagu zrne te poskupljuju postupak sušenja zrna. Posebno su neželjene korovne vrste gorčica - Sinapis arvensis i divlja repica - Raphanus raphanistrum. Rečene korovne vrste pripadnici su iste porodice kao i uljana repica. Anatomsko-morfološki i fiziološki su slični. S gledišta rasta i razvoja slični su im i zah

tjevi. Zbog rečenih 158 sličnosti seljak ih najčešće ne uočava u polju pa im ne pridaje poseban značaj. Zbog već rečene sličnosti s kulturom, većina u repici selektivnih herbicida ne djeluje na ove korove. Ako se jave u većem broju, njihovo sjeme izmiješano sa sjemenom uljane repice, može znatno utjecati na kvalitetu ulja te tako znatno umanjiti proizvodnju. Selektivni herbicidi u uljnoj repici Izbor selektivnih herbicida u uljanoj repici relativno je velik. Kao i u većini kultura sve ih s gledišta vremena i načina primjene možemo razvrstati u tri skupine: - primjena prije sjetve (pre-sowing) - primjena nakon sjetve a prije nicanja (pre-emergence) - primjena nakon nicanja (post-emergence) Prije sjetve i nakon sjetve a prije nicanja uljane repice primjenjujemo perzistentne herbicide, odnosno herbicide koji iskazuju rezidualno djelovanje. Biljka ih usvaja (apsorbira) putem korijena iz topive faze tla. Da bi djelovali, nakon primjene potrebne su oborine. Dozacija im ovisi o tipu tla. Na laganim pjeskovitim tlima primjenjujemo nižu, a na srednje teškim i teškim tlima višu dozaciju. Herbicidi koje primjenjujemo putem tla nisu učinkoviti na višegodišnje korove, odnosno ne djeluju na korove koji se osim sjemenom razmnožavaju i vegetativnim organima. Nakon nicanja kulture primjenjujemo veći broj u repici selektivnih herbicida. Ove herbicide biljka upija putem lista ali (neke) i putem korijena. Njihov učinak manje je ovisan o oborinama, makar su klimatske prilike bitne i za njihovo djelovanje. Koji herbicid ili kombinaciju herbicida ćemo odabrati, uglavnom ovisi o sastavu korovne flore. Dozacija, odnosno količina uglavnom ovisi o tipu tla. Zbog toga je prije odabira herbicida potrebno poznavati sastav korovne flore. Ako smo se odlučili za primjenu herbicida nakon nicanja kulture i korova, lakše je odabrati djelotvoran herbicid, jer je zakorovljenost odnosno broj i vrsta korova dostupna oku. Primjenu herbicida prije sjetve odnosno nakon sjetve a prije nicanja moguće je obaviti samo ako nam je poznat sastav korova na našoj njivi. Zbog toga se često za ovakvu primjenu kaže da ju obavljamo “na pamet”. Ovakva primjena uspjet će samo onda kad primijenimo herbicid širokog spektra djelovanja. Da bi omogućili odabir herbicida proizvođaču uljane repice u tablici 1 navest ćemo trgovačke nazive selektivnih herbicida, sadržaj djelatne tvari, dozaciju i vrijeme primjene. Selektivni herbicidi u uljanoj repici Trgovački naziv djelatna tvar % l ili kg/ha vrijeme primjene TREFLAN trifluralin 48 1-2,5 prije sjetve TRIFLIREX trifluralin 48 1,5-2,5 prije sjetve DEVRINOL 45 FL napropamid 45 2-4 nakon sjetve COMMAND 4 E klomazon 48 0,2-0,5 nakon sjetve BRAVO alaklor 48 3-6 nakon sjetve ALAKLOR 48 EC alaklor 48 3-6 nakon sjetve BUTISAN S metazaklor 50 2-3 nakon sjetve LENTAGRAN WP piridat 50 2 nakon nicanja

LONTREL 300 klopiralid 30 0,2-0,33 nakon nicanja KERB 50 WP propizaklor 50 1 nakon nicanja DEVRINOL COMBI CS napropamid 450 g/l + trifluralin 190 g/l 4-5 prije sjetve 159 BRASAN klomazon 40 g/l +dimetaklor 500 g/l 2-3 nakon sjetve NIMBUS klomazon 33 g/l + metazaklor 250 g/l 2,5-3 nakon sjetve BUTISAN TOP metazaklor 375 g/l +kvinmerak 125 g/l 2 nakon sjetve FOCUS ULTRA cikloksidim 100 g/l 1,5-2,5 nakon nicanja FUSILADE SUPER fluazifop-p-butil 100 1-1,5 nakon nicanja AGIL 100 EC propakvizafop 100 0,8-1,5 nakon nicanja BASTIONAL haloksifop 100 0,5-1,5 nakon nicanja GRASIDIM setoksidim 250 2-4 nakon nicanja U priloženoj tablici prikazani su svi u Hrvatskoj registrirani herbicidi za uljanu repicu. Istovremeno naveli smo i neke u Europi često rabljene kombinacije herbicida. Razlog tomu jest da neke kombinacije već poznatih herbicida bilo u primjeni prije sjetve uljane repice ili nakon nicanja repice i korova polučuju bolje rezultate. Tako na primjer u nas najčešće primjenjivana kombinacija TREEFLAN + DEVRINOL 45 FL spektrom zahvaća veliki broj značajnih korova, tako da i nisu potrebne nikakve korekcije nakon nicanja kulture. Slične rezultate daju u Europi kombinacije herbicida klomazon + dimetaklor, klomazon + metazaklor i metazaklor + kvinmerak (vidi tablicu 2). Iz tablice br. 2 također je vidljivo da primjenom bilo kojeg herbicida pojedinačno nije moguće polučiti dobre rezultate na veliki broj različitih korova. Stoga je potrebno voditi računa da određeni herbicid djeluje samo na određene korove, te ga ima smisla primjeniti samo onda ako dotični korov zakorovljuje određenu njivu. 160Spektar djelovanja pojedinih herbicida na značajnije korovne vrste broć kamilica mišjakinja pastirska torbica često-slavica crvena mrtva k. poljska

ljubica pšenica ječam slakoperka rosulja pirika TREFLAN +++ + ++++ _ ++++ ++++ + _ _ ++++ ++++ _ DEVRINOL 45 + ++++ ++++ + ++ + + _ _ ++++ ++++ _ DEVRINOL COMBI CS ++++ ++++ ++++ + ++++ ++++ ++ _ _ ++++ ++++ _ COMMAND 4 E ++++ + ++++ ++++ +++ ++++ + _ _ + ++ _ BRASAN ++++ ++++ ++++ ++++ ++++ ++++ ++ _ _ ++++ ++++ _ NIMBUS ++++ ++++ ++++ ++++ ++++ ++++ ++ _ _ ++++ ++++ _ BUTISAN S + ++++ ++++ ++ ++++ ++++ ++ _ _ ++++ ++++ _ BUTISAN TOP ++++ ++++ ++++ ++ ++++ ++++ ++ _ _ ++++ ++++ _ KERB 50 WP _ _ +++ _ +++ _ _ ++++ ++++ ++++ ++++ _ LONTREL 300 _ ++++ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ LENTAGRAN 50 WP + + + + ++ +++ _ _ _ _ _ _ AGIL 100 _ _ _ _ _ _ _ ++++ ++++ ++++ + ++ FOCUS ULTRA _ _ _ _ _ _ _ ++++ ++++ ++++ + ++ FUSILADE SUPER _ _ _ _ _ _ _ ++++ ++++ ++++ + ++ BASTIONAL _ _ _ _ _ _ _ ++++ ++++ ++++ +++ ++ legenda: - = bez učinka, + = neznatan učinak, ++ = slab učinak, +++ = dobro djelovanje, ++++ = odličan učinak 161 ZAŠTITA DUHANA OD KOROVA Uvod Duhan je industrijska okopavinska kultura koja se u Hrvatskoj proizvodi na oko 5 do 6 tisuća ha. Proizvodnja ove kulture organizirana je uglavnom u području u blizini mjesta gdje se obavlja dorada (sušenje, "izžiljavanje", klasiranje i dr.) lista duhana (Virovitica, Kutjevo, Slatina). Proizvođači odnosno kooperanti spomenutih dorada uglavnom su obiteljska gospodarstva i neka poljoprivredna poduzeća (bivši Kombinati). Duhan se u polju proizvodi iz prijesadnica prethodno uzgojenih u zatvorenom prostoru. U polju se duhan može saditi na ravnu površinu ili na prethodno formirane gredice. "U ravno" sadi većina malih proizvođača iz jednostavnog razloga jer ne posjeduju priključno oruđe, odnosno stroj gredičar koji formira gredice. S gledišta zaštite ove kulture od korova, prethodno rečeni načini uzgoja određuju i pristup primjene herbicida u ovoj kulturi. U nastavku teksta prikazat ćemo na koji način tehnologija uzgoja u praksi utječe na zaštitu od korova. Sadnja "u ravno" - bez inkorporacije herbicida. Na ovaj način duhan uzgajaju proizvođači koji kemijske mjere kombiniraju s mehaničkim mjerama uništavanja korova (međuredna kultivacija+okopavanje). Kod ovog načina uzgoja herbicid se aplicira

na površinu neposredno pred sadnju duhana. Crtež koji slijedi prikazuje koji se problemi mogu javiti kod ovog načina uzgoja i primjene herbicida. Crtež 1. Prikaz primjene pre-planting herbicida kod uzgoja duhana "u ravno" bez inkorporacije Naime, radna tijela sadilice ulažući prijesadnice duhana razgrnu tlo odnosno razgrnu herbicidni "film" unutar reda (širine 15-20 cm) do određene dubine. To ima za posljedicu da su korovi koncentrirani unutar reda, gdje najviše štete mladim biljkama duhana. Sadnja "u ravno" s inkorporacijom herbicida. Kod uzgoja duhana bez formiranja gredica odnosno sadnjom "u ravno", herbicid primjenjujemo širom prije konačne pripreme tla za sadnju. Nakon toga ga sjetvospremačem ili nekim drugim oruđem unosimo (inkorporiramo) u tlo. Budući da herbicidi s kojima raspolažemo, obično spektrom ne 162 pokrivaju u duhanu sve značajne korove, najčešće se pred sadnju obavi dodatno tretiranje nekim pre-emergence herbicidom. Opisano je prikazano crtežom koji slijedi. Crtež 2. Prikaz primjene pre-planting herbicida kod uzgoja "u ravno", s inkorporacijom herbicida i primjenom na površinu tla Iz prikazanog je vidljivo da radna tijela sadilice i u ovom slučaju unutar sadnog reda razgrnu "film" herbicida nanijetog na površinu tla, no iz dubljeg sloja tla ne "izvlače" na površinu tlo koje nije zaštićeno herbicidom. U ovom slučaju manje je potrebno tražiti pomoć mehaničkog suzbijanja korova odnosno potrebno ju je tražiti samo unutar sadnog reda protiv korova koje spektrom ne pokriva herbicid inkorporiran u tlo. Sadnja duhana u gredicu Duhan u gredicu sade uglavnom veći proizvođači duhana, odnosno oni koji zbog posjedovanja strojeva mogu prihvatiti takav način uzgoja. Primjena herbicida kod ovog načina uzgoja također se obavlja u dva navrata. Prije formiranja gredica primjenjuje se herbicid na ravnu plohu tla, a zatim se sa ili bez inkorporacije pristupa formiranju gredica. Formiranje gredica odnosno formiranje sadnog reda obavlja se prikupljanjem tla s lijeve i desne strane gredice (širine 0,5 m) na sredinu. Prikupljanjem tla prikuplja se i herbicid. Zapravo, na ovaj način povećava se koncentracija herbicida u tlu od kojeg je formirana gredica. Ovo naglašavamo iz razloga što je u ovom slučaju na površinu tla prije formiranja gredica moguće primijeniti manju količinu herbicida (o čijoj prednosti nije potrebno pisati) a u gredici bi bila propisana količina sredstva. Ovakvim pristupom herbicid iz međurednog prostora je odnesen ili ga ima u manjoj količini od propisane, što ima za posljedicu jače pojave korova na tom dijelu parcele.

Nakon formiranja gredica pred sadnju duhana, na površinu gredica obično se plošno primjeni herbicid. Nakon ovih zahvata slijedi sadnja. Crtežom br. 3 prikazano je na koji način radna tijela sadilice odnesu (otupe) vrh gredice. Ustvari, prikazan je način na koji gornji dio gredice ostaje bez "filma" pre-em herbicida te se u tom području mogu jače razviti korovi na koje herbicid unesen u gredicu ne djeluje. Suprotno od prethodnog slučaja, ovdje se na površinu gredice primjenjuje hektarska doza herbicida, a iz predočenog crteža očigledno je da je ukupna površina ovako pripremljenih gredica gredica znatno veća od hektarske površine ravne plohe. 163 Crtež 3. Prikaz primjene inkorporacije i pre-em herbicida na gredicu prije sadnje duhana Korovna flora duhan Korovna flora duhana tipično je okopavinska. S obzirom da sadnju duhana obavljamo u razmaknute redove (1 m) i da se ona obavlja kasno u proljeće, duhan uglavnom zakorovljuju toploljubne i svjetloljubne korovne vrste. S gledišta životnog ciklusa i botaničke pripadnosti najučestaliju korovnu floru duhana možemo podijeliti u slijedeće skupine: Jednogodišnje Širokolisne Uskolisne Polygonum spp.- dvornici Echinochloa crus-galli - koštan Ambrosia artemisiifolia - limundžik Digitaria sanguinalis - svračica Amaranthus retroflexus -štir Setaria spp. - muhari Chenopodium spp.- lobode Panicum spp. - prosa Solanum nigrum - pomoćnica Portulaca oleracea - tušt Galinsoga parviflora - konica Višegodišnje Širokolisne Uskolisne Convolvulus arvensis - slak Agropyron repens - pirika Convolvulus sepium - ladolež Sorghum halepense - sirak Cirsium arvense - osjak Cynodon dactylon - troskot Od jednogodišnjih širokolisnih vrsta u usjevu duhana još se mogu javiti i vrste Capsella bursa pastoris-pastirska torbica, Matricaria chamomilla-kamilica, Hibiscus trionum-sljezolika i neke druge za ovu kulturu manje značajne korovne vrste. Višegodišnje korove nije moguće suzbiti primjenom herbicida preko tla. S obzirom da za suzbijanje širokolisnih, osobito višegodišnjih širokolisnih korovnih vrsta u duhanu, na hrvatskom tržištu ne raspolažemo selektivnim herbicidima za primjenu preko lista, to se ovu skupinu korova treba suzbijati 164 u kulturama koje prethode sadnji duhana ili mehaničkim putem tijekom vegetacije duhana. Jedino je višegodišnje (i jednogodišnje) korovne trave moguće suzbiti u ovom roku s pripravkom Fusilade super. Kemijske mjere suzbijanja korova U R. Hrvatskoj dopuštenje za primjenu u duhanu posjeduje samo sedam herbicida na o

snovi kojih je formulirano 11 pripravaka. Ostvari li se pretpostavka da će tvrtka Syngenta s tržišta povući doskora vodeće herbicide Galex 500 EC i Patoran 50 WP izbor će se još više suziti. Iz tablice koja slijedi vidljivo je da praktički ne raspolažemo ni s jednim post-emergence selektivnim herbicidom (izuzev pripravka Fusilade super) što još više otežava prikazanu situaciju. Stoga se kod zaštite duhana od korova (naročito širokolisnih) treba osloniti isključivo na primjenu herbicida prije sadnje. Tablica 1. Herbicidi koji u Hrvatskoj imaju dopuštenje za primjenu u duhanu Pripravci za suzbijanje jednogodišnjih uskolisnih i nekih širokolisnih korova Trgovački naziv djelatna tvar i količina doza-l, kg/ha vrijeme primjene DUAL GOLD 960 EC S-metolaklor (960 g/l) 1,0 STOMP 330 E STON DOST 330 E pendimetalin (33 %) 5-7 prije presađivanja DEVRINOL 45 FL napropamid (45 %) 3-5 SURPASS 6,7 E vernolat (80 %) 4-6 prije presađivanja uz inkorporaciju Pripravci za suzbijanje jednogodišnjih širokolisnih i nekih uskolisnih korova Trgovački naziv djelatna tvar i količina doza-l, kg/ha vrijeme primjene COMMAND 4 E klomazon (48 %) 1,0 COMMAND 36 CS klomazon 0,7 PATORAN 50 WP metobromuron (50 %) 3 GALEX 500 EC metolaklor (25 %) metobromuron (25 %) 6 prije presađivanja Pripravci za suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih uskolisnih korova Trgovački naziv djelatna tvar i količina doza-l, kg/ha vrijeme primjene FUSILADE SUPER fluazifop-p-butil (12,5 %) 1-2-jednog. 2-4-višegod. nakon nicanja Ponukani činjenicom da Galex 500 EC i Patoran 50 WP neće više biti dostupni hrvatskom tržištu, tijekom protekle dvije godine postavili smo dva poljska pokusa sa ciljem pronalaženja cjelovitog rješenja koje će obuhvatiti sve naprijed izneseno. Naime, tim pokusima nastojali smo postojeći izbor herbicida prilagoditi uobičajenoj tehnologiji uzgoja duhana. Za razliku od većine ratarskih kultura, gdje se nakon primjene herbicida, određeno vrijeme strojevima ne ulazi u njivu, sadnja duhana upravo se

165 odvija neposredno nakon primjene herbicida. Upravo takav tehnički slijed rezultira čitavim nizom poteškoća koje često imaju za posljedicu da izostane herbicidni učinak. Zbog upravo rečenih razloga u istraživanje su bila uključena oba načina uzgoja duhana (gredica i "u ravno"). Da bismo umanjili učinak "razbijanja" herbicidnog "filma", u istraživanju smo dali naglasak na inkorporaciju herbicida. U tablici br. 2 prikazani su istraživani tretmani odnosno herbicidne kombinacije: Tablica 2. Istraživani tretmani u pokusu u odnosu na izbor herbicida, način uzgoja te način primjene herbicida sadnja na gredicu sadnja u ravno Tretman doza/ha inkorpor. na površ. inkorpor. na površ. Kontrola - - - - - Devrinol 45 FL + Command 4E 3,0 +1,0 3,0 - - 1,0 3,0 - - 1,0 Devrinol 45 FL + Command 4 E + Dual gold 2,0 +0,7 + 0,5 2,0 - - - 0,7 0,5 2,0 - - - 0,7 0,5 Command 4 E + Dual gold 1,0 +1,0 0,5 - 0,5 1,0 0,5 - 0,5 1,0

Stomp 330 E + Command 4 E 5,0 +1,0 - - 5,0 1,0 - - 5,0 1,0 Stomp 330 E + Command 4 E 5,0 +1,0 2,5 0,5 2,5 0,5 2,5 0,5 2,5 0,5 Na temelju provedenih istraživanja donijeti su slijedeći zaključci: • Učinak istraživanih kombinacija herbicida iskazani bilo kroz broj jedinki korova po jedinici površine ili kroz pokazatelj zelene mase korova po jedinici površine, u pravilu je bio bolji kod varijante sadnje duhana "u ravno". • Bez obzira na način uzgoja duhana bolji herbicidni učinci polučuju se u slučaju kad je inkorporirana kombinacija dva herbicida negoli kad je inkorporiran samo jedan herbicid. • Korovi se u pravilu jače javljaju u području unutar reda. Uglavnom "izbjegnu" oni korovi koji nisu u spektru inkorporiranog herbicida. • Kod varijante uzgoja duhana na gredici, broj izbjeglih korova bio je veći pa je i ukupni herbicidni učinak bio slabiji. • Bez obzira na ograničen izbor selektivnih herbicida za primjenu u duhanu, odabirom prave kombinacije i njenim usklađenjem s postojećom tehnologijom mogu se polučiti zadovoljavajući rezultati. • Budući da se zaštita od korova u duhanu obavlja isključivo primjenom zemljišnih herbicida, raspored oborina nakon primjene od presudnog je značaja za dobar učinak. Upravo u navedeno uvjerili smo se i sami jer su rezultati pokusa u sušnoj 2000. godini bili znatno slabiji 166 od polučenih rezultata u 2001. godini kada je raspored oborina nakon tretiranja bio znatno povoljniji.