2903 w irving park rd chicago il 60618 · miss slovenske lepote 2009. u beogradu prijavite se...
TRANSCRIPT
-
S R B I N F O
2 Mart 2009.
Kako pro{le tako i ove godine, Ogledalo organizuje
izbor za: Srpsku lepoticu Amerike 2009.
Devojke srpskog porekla izme|u
16 i 25 godina starosti iz Amerike i Kanade
PRIJAVITE SE!
Pobednica sti~e pravo da u~estvuje na izboru za
Miss Slovenske lepote 2009.
u Beogradu
Prijavite se
773.744.0373
Ispunite formular na
na{em websajtu: www.serbianmirror.com
Milo{ \or|evi}
Ve~e zabavne muzike
21. mart, 2009.
White Lounge
7968 W. Belmont - Chicago
Vi{e info na:
chicagodesavanja.com
Bubamara knji`ara
2903 W Irving Park Rd
Chicago IL 60618
Svake subote od 10:00 – 14:00 sati upis
za {kolu srpskog jezika i testiranje
Od 14:00 – 16:00 ~asova Likovne
~arolije za decu od 5 do 10 godina
za vise informacija posetite sajt
www.bubamaraknjizara.com
ili pozovite 773-293-6337
Srpsko Pozori{te iz Toronta na gostovanju
u ^ikagu sa predstavom
TRAG LJUDSKIH ZUBA
`enska drama
…zlostavljanje `ena, na ivici da bude prihva}eno kao
kulturolo{ka osobina na{eg okru`enja, se u poslednje
vreme ~esto kritikuje, ~ak i o{tro napada.
Ali uz svu podr{ku javnosti i mnogih organizacija
ovaj problem te{ko je iskoreniti...
* * *
tekst Mirjana Ojdani}
re`ija Srdjan Raj{i} & Vojin Vasovi} k.g.
producent Gojko Rogli}
igraju:
Ljiljana Markovi} kao Z.K.
Diana Vasili} kao Grozdana
Petak, 20. mart, 2009.
u 21:00 ~as $20
Subota, 21 mart, 2009.
u 20:00 ~asova $20
SKUC Sveti Sava u ^ikagu
448 W. Barry Ave.
Chicago, IL 60657
Bilo kuda slu{ajte nas
svuda za vas radio
Ogledalo
Svake subote od 1-2pm
preko WNDZ radio talasa
750 AM va{e radio
skale. Za va{e poruke,
reklame i oglase
na telefon;
773.744.0373
-
I Z R E D A K C I J E
Mart 2009. 3
SADR@AJ
Srb info strana 2
Intervju: Goran Petronijevi} strana 4
Kolumna: Damin gambit strana 5
Se}anje na Zorana \in|i}a strana 6
Beogradski praziluk strana 9
Intervju: Vlade Divac strana 10
Pro{etajmo Srbijom strana 11
Gospo|ica iz soneta strana 12
Protekli doga|aji strana 13
Iz knji`are Bubamara strana 15
Pravoslavlje strana 19
Beograde sa nama i u nama `ivi{ ti strana 20
U ~ast Oskara strana 21
Dunav u Indiji strana 22
Iz Generalnog konzulata Srbije u ^ikagu strana 23
Sport: Alhemi~ar Vujo{evi} strana 25
Horoskop strana 26
Vedra strana 27
Kolumna: Marko Lopu{ina strana 28
^estitke strana 29
Porodica strana 30
Mediji strana 31
TIRA@: 12 000
OGLEDALO se distribuira u 32 dr`ave Severne Amerike
Re~ urednika
I pored toga {to nam
je veliko zadovoljstvo da
vam stojimo na usluzi, da
nas slu{ate i ~itate,
moram da priznam da
nam je jako te{ko da ostanemo uz vas u ovo
vreme ekonomske krize.
Zato vam se, dragi na{i ovom prilikom
obra}am u ime redakcije i ekipe Ogledala sa
molbom, da se i vi uklju~ite i indirektno
pomognete na{ opstanak. To mo`ete u~initi na
nekoliko na~ina.
- Kori{}enjem usluga na{ih sponpora.
- Objavljivanjem oglasa, reklama, ~estitki i
sli~no putem na{eg radija i novina Ogledalo.
- Pretplatom na na{ list.
To su samo neke od mogu}nosti.
Da bi smo i dalje vr{ili istu misiju, negovanja
na{eg jezika, kulture i ba{tine, povezivanja na{ih
ljudi, blagovremenih obave{tavanja o svemu
aktuelnom i bili {to bli`i i korisniji jedni drugima -
potrebna nam je VA[A POMO].
U~inite i vi korak da se na{i mediji ne bi
gasili na ovim prostorima. [aljite nam svoje
dobronamerne predloge, koji mogu biti od
pomo}i.
Zovite nas na 773.744.0373
Pi{ite nam na:
Ogledalo Serbian Mirror
PO Box 13472
Chicago Il 60613
Po{tovani prijatelji novina i
radija Ogledalo,
UKOLIKO OBJAVITE REKLAMU I U NOVINAMA I NA RADIJU
O G L E D A L O
DOBI]ETE SPECIJALNE CENE.
SA OGLEDALOM VA[ GLAS ]E SE ^UTI NA DALEKO!
ZOVITE NAS: 7 7 3 . 7 4 4 . 0 3 7 3 [email protected] www.serbianmirror.com
Vlade and Ana Divac event
Thursday, April 9st 2009
6pm-9pm
Benefitting
Serbian Children & Refugees
Topaz Cafe
780 Village Center Drive,
Burr Ridge IL 60527
$250 per person
Please RSVP to 916-807-4501
(Limited number of invitations)
PUBLISHED BY
• Ogledalo - Serbian Mirror. Inc •P O BOX 13472 CHICAGO IL 60613
• Phone: 773.744.0373• OSNIVA^: Slavica Petrovi} • UREDNIK: Slavica Petrovi}
• DIREKTOR: Mila Filipovi}• GRAFI^KI UREDNIK: Zoran Marinkovi}
• REDAKCIJA: Marijana Maljkovi}, Sa{a @ivkovi}, Cvijan Hercegovac, Milka Figuri}-Kova~evi},
• DOPISNICI: Marko Lopu{ina, Du{an Lopu{ina, Milutin [o{ki} (Beograd), Dragica ]iri} Spasojevi}, Ruzica Z. N.
Stojkovic (Ni{), Boban Ili} (^ikago), Milan Lu~i} (New York),
Mladen Bo{njak (Orlando)
ALL RIGHTS RESERVED:
Ogledalo is not responsible for advertisments,
advertising articles and their contents
E-mail: [email protected]
Web: www.serbianmirror.com
• PREDSTAVNI[TVA •• LOS ANDJELES: Dragan Rakonjac (562.397.9001)
• NJUJORK: Mike Lu~i} Milan (212.426.1020)
Southeast Europe Chamber of Commerce
When & Where:
Wednesday, March 18, 2009
5:30pm - 8:00pm
World Trade Center Illinois
200 E. Randolph Street
Aon Center, Ste 2200
Chicago, IL 60601
Business Cards &
Information Exchange
Event
American Southeast
Europe Chamber of
Commerce (AmSECC) and
the World Trade Center
Illinois present a network-
ing opportunity where
international business and
trade companies can
showcase their products
and explore potential
trade opportunities with a
wide array of representa-
tives from the Illinois busi-
ness community.
Event Registration Fee:
Members: $15 /
Non-Members: $20
Corporate Table Showcase: $100.00
YOU MUST REGISTER FOR THE EVENT TO
REGISTER GO TO: www.amsecc.org
TEL: 773.610.4551
-
I N T E R V J U
4 Mart 2009.
GORAN PETRONIJEVI], ADVOKAT - jedan od branilaca Radovana Karad`i}a
SRBIJA JE POD ANESTEZIJOM
V
a{ komentar na nedavno izre~ene
presude {estorici optu`enih Srba,
koji ujedno predstavljaju
nekada{nji establi{ment, politi~ki (Milan
Milutinovi}, Slobodan [ainovi}), vojni
(generali Neboj{a Pavkovi} i Vladimir
Lazarevi}, kao i policijski general Sreten
Luki})
- Sve {to je izre~eno presudom
Ha{kog Tribunala srpskom dr`avnom, poli-
ti~kom, vojnom i policijskom vrhu Srbije,
pre svega Srbije, jer je tamo bilo i
funkcionera nekada{nje SRJ, ali podvla~im,
pre svega Srbije, bazira se na politi~kim
razlozima, a i oni se mogu u vrlo kratkom
periodu odraziti veoma lo{e po nas. Jedan
od prvih i pravih razloga je aktuelno poli-
ti~ko stanje i “poku{aj” priznavanja nele-
galno progla{ene dr`ave Kosovo.
Ova presuda je prvenstveno u
funkciji toga, ali nikako ne smemo zabo-
raviti, ni opravdanje za bombardovanje SRJ
(sada Srbije) pre deset godina. Ta dva poli-
ti~ka razloga neminovno su uticala na
karakter i visinu presude. Svako, ko se i
malo zadubi u pravnu, ali i politi~ku
pozadinu doga|aja neminovno }e uvideti
povezanost tih “faktora”
Kako razumeti presudu, nije li
sama formulacija iznova osuda Srbije?
Petorica osu|enih, (oslobo|en je
krivice biv{i predsednik Srbije Milan
Milutinovi}), a ne smemo zaboraviti da je
u toku i su|enje jo{ jednom policijskom
generalu Vlastimiru \or|evi}u koji }e,
bojim se, isto ili vrlo sli~no pro}i.
Okrivljuju se za delo udru`ivanja radi
zajedni~kog zlo~ina~kog poduhvata, za
jednu vrstu izvedene krivice, {to je retko
uspevalo u me|unarodnim okvirima prava.
[ta to zapravo zna~i, da pojasnite
za one koji nisu pravnici?
- U istoriji me|unarodnog prava u
nekoliko navrata poku{avalo se sa ovakvim
presudama, ali kad god bi me|unarodno
pravo ozdravljivalo takav oblik krivi~ne
odgovornosti nije bilo mogu}e inkorporirati
u me|unarodno krivi~no pravo.
Da li je me|unarodno pravo
“bolesno” ?
- Da budem jo{ jasniji, ovakvom
presudom mo`e se povezivati objektivna sa
apstraktnom (~esto formualcijom pravnih
kategorija) krivica. [to se ti~e me|unaro-
dnog prava, posebno krivi~nog ono je u
“slu~aju Balkana”, posebno Srbije, pokaza-
lo visok stepen opasne bolesti.
Kako ovakava presuda mo`e uti-
cati na odluke Me|unarodnog suda pravde
pred kojim se re{ava zahtev Srbije za
preispitivanjem odluka nekih zemalja da
priznaju secesiju Kosova?
- Dok se ovde, posle odluke
Saveta Bezbednosti UN da Me|unarodni
Sud Pravde donese savetodavno mi{ljenje o
secesiji Kosova, slavodobitni~ki slavila
“diplomatska pobeda Srbije pred svetom”,
kao da se ve} znalo {ta }e taj sud odlu~iti.
Upravo ova, ovakva i ovolika pre-
suda mo`e itekako, a bojim se i da ho}e
uticati, i na to {to je zapravo samo saveto-
davno mi{ljenje, pa da ne donse odluku
koja }e i}i protiv secesije na Kosovu.
[ta i kako dalje, kakva je reakci-
ja srpskog dr`avnog vrha u odnosu na sve
~injenice koje ste izneli?
- Bi}u direktan i sasvim jasan.
Ovo je priprema za strategiju “tiho prizna-
vanje secesije Kosova”. I to korak po
korak. Kada se srpski dr`avni i politi~ki
vrh odlu~io da ne tu`i zemlje koje su priz-
nale secesiju Kosova, ve} da tra`i saveto-
davno mi{ljenje, a za koje znamo da ne
obavezuje ni jednu zemlju koja je priznala
Kosovo, zapravo se pribeglo taktici, za
izgovor da se pred narodom ka`e, da se sve
poku{alo, da se vodila ljuta diplomatska
borba, ali da je ona izgubljena. I to iz dva
razloga: prvi su stra{ni zlo~ini koji su
po~injeni na Kosovu i Metohiji u vreme
Milo{evi}a, i drugi, zbog zlo~ina~kog
re`ima Slobodana Milo{evi}a.
Da li to zna~i da se Milo{evi}u
zapravo sudi posle smrti?
- ^itav Ha{ki Tribunal i oni koji
stoje iza njega kao nalogodavci i finansijeri
(pre svega SAD i NATO) se nisu nadali
tako ubrzanom de{avanju, kao ni smrti
Milo{evi}a {to ih je veoma unervozilo.
Stvari se sada veoma brzo otkrivaju.
Finansijeri Ha{kog Tribunala, pre svega
NATO, su od tog, ionako “ad hok” tri-
bunala zapravo napravili svoju “disciplin-
sku komisiju”. Mi sada kvalitetne i
zna~ajne podatke dobijamo sa “suprotne “
strane, pre svega muslimanske, zatim iz
knjiga Karle del Ponte i portparola Suda
Florans Artman, gde se jasno vidi da
popljuvana teorija zavere protiv Srbije nije
izmi{ljena pri~a, ili paranoja “krive “Srbije,
ve} da je zavera istinski postojala. Zavera
je postojala, nadam se da je to sada jasno
ve}ini koja prati doga|aje u Hagu!
Na dan izricanja presude Hilari
Klinton, dr`avna skretarka u vladi Baraka
Obame, primila je Fatmira Sejdiua i
Ha{ima Ta~ija ratnog komandanta, a sada
tzv. premijera Kosova. Da li je to
slu~ajnost?
- Naravno da nije slu~ajnost!
Naprotiv, sve su znali, vreme, mo`da ~ak i
broj godina na koje }e biti osu|eni
optu`eni. To mo`ete videti po na~inu na
koji su primljeni, temama o kojima su raz-
govarali i “zajedni~kim zaklju~cima”. Nije
daleko od mogu}nosti da su debelo
u~estvovali u odredjivanju kazne, koju su
petorica optu`enih dobili!
Presuda izre~ena “srpskom vrhu”,
petorici oficira i policajaca i jenom
politi~aru iznosi 96 godina. Drakonske
kazne, ili dupli ar{ini kada su u pitanju
optu`eni iz Srbije?
- Nije va`an broj godina, tj. visi-
na presude, ve} obrazlo`enje. Genocid za
koga su poku{ali da optu`e srpske
zvani~nike od Milo{evi}a pa do poslednjih
su|enja nije mogao da pro|e. Termin
“genocidne namere” zna~i da postoji nam-
era da se neka teritorija etni~ki o~isti.
Jedino je Srbima stavljan genocid na
“du{u”. Delo zajedni~kog zlo~ina~kog
poduhvata je oblik odgovornosti. I tu
dolazimo, do onog kad ka`em da ne bro-
jite godine, jer zajedni~ko zlo~ina~ko
udru`ivanje i presuda po toj optu`bi
podrazumeva kolektivnu odgovornost. Na
po~etku rada Ha{kog Tribunala postojala je
“formula” 80:20. To zna~i da, od ukupnih
procesa sa prostora ex Jugoslavije, 80 odsto
osu|enih treba da budu Srbi, a 20 odsto svi
ostali. Pogledajte i sami statistiku Ha{kih
presuda posle prvih procesa do ovih
poslednjih.
Da li se onda ne sla`ete sa min-
istrom spoljnih poslova Srbije, Vukom
Jeremi}em, kad posle izricanje ove presude
stalno ponavlja da ona ne podrazumeva
kolektivnu odgovornost?
- Ne sal`em se ni sa njim, ni sa
bilo kim ko tako ne{to tvrdi, jer je u pitan-
ju besmislena obmana gra|ana Srbije.
Zajedni~ki zlo~ina~ki poduhvat podrazume-
va organizovanje i udru`ivanje na nivou
najvi{e vlasti jedne dr`ave
Nastavak na str. 8
Amerika je jedna ozbiljna dr`ava
Slu~aj Miladina Kova~evi}a studenta u SAD, srpskog dr`avljanina koji je u tu~i u
kafi}u prebio svog kolegu Brajana Stajnahauera, potresa zadnjih dana celu Srbiju i preti
da ugrozi Ionako napregnute odnose sa Amerikom. Progla{en za dr`avnu tajnu “te{ku”
jedan million dolara ipak je procurila u medijima, prete}i da podeli Sbiju skroz. Horski
uve`bano, politi~ari deo javnosti i gra|ana ne pristaje da “pla}a” za brutalno prebijanje
momka koji se provodio i studirao po Americi, skoro je nepodeljeno mi{ljenje ve}ine.
Amerika zahteva izru~enje Kova~evi}a koje se uz pomo} srpskog Konzulata u Njujorku
sa la`nim paso{em vratio u Srbiju i izbegava “ruku ameri~ke pravde”.
Advokat Goran Petronijevi} ka`e
- Nije Miladin Kova~evi} prouzrokovao krizu u odnosima Srbije i SAD koje tra`e
njegovo izru~enje. Re~ je o bahatosti jedne velike i mo}ne zemlje kakva je Amerika.
Jer kada su u pitanju njeni (ameri~ki) gra|ani Amerika znaju}i za duple standarde kakve
imaju mnogi Me|unarodni sudovi u svetu, odbija da izru~i svoje gra|ane. I tu je u ptavu,
kada se ti~e standarda primenjivanjia prava. Oni su za to primer u svetu, svima!
Ogolimo tu situaciju, nastavlja Petronijevi} i ka`e da su “situaciju” krize proizveli u
Srbiji, neki iz politi~ke elite, kada su na zahteve za izru~enjem Kova~evi}a olako rekli
“Izru~ite, tog mangupa”(Vuk Dra{kovi})
Po na{em Ustavu uz dostavljene dokaze iz Amerike Kova~evi} }e se procesuirati
pred doma}im sudom” Pominju}i 1 milion dolara, vlasi u Srbiji potkupljuju svoju
poslu{nost, nesposobnost i poltronstvo. Bojim se da }e u tome i}i ako trba i do kr{enja
na{eg Ustava!!! Jednako mislim, slutim ne `ele}i da poverujem, ali praksa zadnjih god-
ina kod nas pokazuje, da se mo`e desiti da u op{toj gu`vi i poltronisanju ovaj mladi}
ne osvane u nekom gepeku, recimo na grani~nom prelazu neke od susednih dr`ava.
Amerika mora da dostavi dokaze sudu u Srbiji, da bi mu se sudilo. Sve ostalo je
opasna igra duplih standarad i poltronisanja bahatosti Amerike.
Ameri~ki list “Los Angeles Times” je krajem protekle nedelje neposredno pred
po~etak su|enja Jovici Stani{i}u, biv{em {efu DB u vreme Slobodana Milo{evi}a, objavio
tekst u kome se ka`e, da je ovaj visoki ~inovnik i jedan od najmo}nijih ljudi u Srbiji
90-tih, {pijun CIA-e. Goran Petronijevi} ka`e
- Ja nisam sklon da brzo zaklju~ujem. Polako i pa`ljivo sabiram podatke, ~injenice i
mogu}e dokaze. Ako se utvrdi da je ta~no pisanje lista “Los Angeles Times”, onda je to
stra{no! Mada tajne slu`be u me|usobnim sukobima podme}u afere, i to je njihov legit-
iman na~in rada. Voleo bih da je i ovo “podmetnuto”. Sumnjam i da je ta~no, i da nije
ta~no. Jer ako se utvrdi, kao {to je utvr|eno za jednog na~elnika General{taba generala
na{e vojske, koji je bio agent CIA-e, da je u to isto vreme bio i {ef dr`avne bezbednos-
ti onda smo ukupno dobro pro{li!
Goran Petronijevi}
-
P
olako, neprimetno,
neizbe`no po sili kon-
stantnog nemilosrdnog pro-
toka vremena, posle svakoraznih
svetskih bahanalija i doma}ih ker-
mesa kojima smo se stidljivo
prikradali, kao tati, siromasi ili
nepozvani gosti, isprsuju}i se
kako je ina~e manir siromaha (da
se ne vidi da su “sirome“)
do~ekao nas je najkra}i mesec u
kalendarskom brojanju nji`nih
zemaljskih dana. Februar.
Interesanatan samo po manjku ili
vi{ku (ako ste optimista) dana –
do skoro, onomad 2008. godine.
Tajno, sa merom
propisanom od “civilizovanog
sveta” spominjali smo i se}ali se, da
je to mesec u kome nam je oduze-
ta Tajna. Oduzeto pravo na Se}anje,
na LJubav, na mesto u porodici
Naroda, na dokaz Postojanja. Da
nam je Zemlja oduzeta!
Politicari na vlasti u
amputiranoj Srbiji sadanji i biv{i
horski (u razli~itim tonalitetima i
glasnosti) sa propisanim vokabu-
larom tiho su mrmljali “Ne}emo
priznati samoprogla{enu dr`avu
Kosovo“. Gra|ani, koji to jo{ jesu,
tiho u katakombama zabranjenih i
nepodobnih ose}anja patriotizma,
kao pravi Hri{}ani molili su zavet
– ne damo te, Svetice zemljo,
Kosovo, Pa}enice, Raspeta
Mu~enice Metohijo. Tiho, tiho da
ne uznemirimo“ pravoverne
“Gospodare zemnih, prljavih
ra~unica. Tog 17. februara na
Bulevaru Bila Klintina u Pri{tini
ljuljala se masa naroda, uz zurle,
daire, i {otu. Veselo, sa Bilborda
Klinton ih je pozdravljao, a sa
vidno po`utelom rukom od deseto-
godi{njeg stajanja na vetrometini
zemlje koja ne postoji, koju je valj-
da osmislio onako obezglavljen u
Ovalnom salonu Bele ku}e koja nas
je u crno zavila – Dr`ave Kosovo.
Kletve, kao Molitve, tiho
smo izgovarali pogledavaju}i u
nebo mole}i ga da nam oprosti
zaslu`enu kaznu. Tamo na nebu
me|u zvezdama nalazi se mapa
na{ih sagre{enja prema bli`njim,
prema sebi samima, prema
Zemlji. ]uti Nebo, }utala su i
zvona na{ih Hramova koji ~uvaju
Tajnu, Zavet, Dokaz da smo pos-
tojali. Spomen na sve nas od
Lazara do......Na{e dece koja }e
crveneti zbog na{ih nedela i nes-
loge, zaboravljenog Milosr|a.
Skrajnuti, posramljeni da
se usu|ujemo da uop{te i pomislimo
da imamo pravo na tugu, tih dana
smo se kao prvi Hri{}ani sa sim-
bolom ribe, prepoznavali po Tajni u
o~ima, po nemo}i i kojoj suzi. Da
ne remetimo integraciju sa Svetom!
Uz {otu, i talambase, sa
isukanim ma~evima kao obavezn-
im kostimografskim detaljima folk-
lora “Naroda Orlova“ iz otete nam
geografije Se}anja i Svetosti,
Skloni{ta od pogroma selili smo se
u vilajete nespretnih i zakasnelih
molitava. Kasno Janko... stize!!!
A, nesre}nici Parije
savremene Srbije oli~ene u podel-
jenoj i zava|enoj opoziciji, i ne{to
malo pristale Vlasti uputi{e se pod
za{titom no}i pred Jutro, na
sve~anu sednicu Opt{tina severnog
Kosova u drevni Zve~an Grad.
Nosatali su neke kese ulaze}i u luk-
suzne autobuse, kao srednjo{kolci
na matursku ekskurziju. Crni, mis-
lili smo, gledaju}i ih kako se parad-
no slikaju pred kamerama beograd-
skih televizija-Kud }ete? Sa tim
kesama, u tim autobusima. Ako ste
poneli “fru{tuk” za usput pa nije
KOSMET tako daleko, preko
Kraljeva, Jo{ani~ke Banje, lepotice
Kopaonika ili, za hrabrije preko
Merdara … Za~as! Ako ste pak
darove poneli!!! Male su vam kese,
nepristojne. A, za hranu!, Gladni ne
bi ste ostali. Znaju li kud su po{li
i za{to, ponavljali smo u ~udu!?
Kese, one su mi tajna i
danas. [ta su poneli, Big Mek
mo`da, tamo gde najlep{e `ito
zri, gde Bistrica voda te~e, gde
Vas du{om, molitvom i Oprostom
mogu nahraniti. [to smo ih zabo-
ravili, napustili, {to se sa nji-
hovim `ivotima “namirujemo“ sa
svetom da bi smo pokazali i
dokazali da smo mi ona “druga,
dobra Srbija”. Pa kao maturanti u
poset na jedan dan idemo (idu).
Pali smo svi na maturskom ispitu
na temi iz @ivota, na Tajni
Se}anja, ko sa kesama ko bez
njih! Jedno je sigurno, baga`
nesavesti }emo morati da nosimo
od Februra do Februara, i kad je
za dan kra}i ili du`i (u zavisnos-
ti kako na stvari gledate).
Mora}emo i mi i potonji sa sve
Tajnom koju nismo umeli da
sa~uvamo.
Od Februara do
Februara, od godine do godine i
Sudnjega dana. Jer ako zaboravi-
mo Kosovo i Metohiju
zaboravi}emo sebe.
D A M I N G A M B I T
Mart 2009. 5
Pi{e: Ru`ica Z. N. Stojkovi}
O D F E B R U A R A
D O F E B R U A R A
da se urade zlo~ini. I svako ko je
u~estvovao u ratovima od raspada
Jugoslavije do poslednjeg na Kosovu i
Metohiji, mo`e odgovarati. Bilo da je on
vojnik, oficir, gra|anin, pripadnik teritori-
jalne odbrane, svako! Drugima koji su
u~estvovali u ratovima (Hrvatima,
Muslimanima, Albancima) kada su
optu`ivani za zajedni~ki zlo~ina~ki poduh-
vat, osloba|ani su svi osim Srba.
[ta je sa prezumpcijom nevinosti,
dakle nevin si dok se ne doka`e suprotno?
- Pa, ona postoji u Ha{kom
Tribunalu, samo malo “dopunjena” i glasi:
“Svi su nevini dok se ne doka`e da su Srbi.
Da li kroz Vas progovara srpski
{ovinista ili iskusan advokat, posebno kad
je re~ o Ha{kim optu`nicama?
Tako misli aktuelna politi~ka
javnost u Srbiji, {to je `alosno, s obzirom
na sve ~injenice koje sam rekao. Nevladne
organizacije imaju posebnu “anesteziolo{ku
ulogu” i svojim pri~ama uspavljaju Srbiju i
njene gra|ane. Bojim se da }e gra|ani
Srbije kada se probude, shvatiti da su
ostali bez organa dr`avnosti, suvereniteta i
nacije. Da ne bude vi{e ni~ega.
Ho}e li se neko pitati, jednom kad
se Srbija probudi iz anestezije gde }emo
`iveti? Gde }e `iveti na{a deca?
Ru`ica Z.N. Stojkovi}
“Nekako s prole}a”…
Deset godina unazad...
Kad sve zapupolji,
zamiri{e i zemlja se sve~ano spre-
mi za novo ra|anje, miri{u}i na
tek isklijalu p{enicu, rasvetale
bele {ljive, uzorane oranice, pro-
planke “osomotele”, od mladog
li{}a i dane koji samo ovde, u
Srbiji li~e na ritam prirode
sno{ljiv za ~oveka, nekako tada se
uvek setimo prole}a 1999. godine.
Te godine po~eo je rat!
Novi “mali” rat Sveta sa Srbijom
ili mo`da Srbije sa svetom.!?
Nekako sa prole}em, pa
sve do oko Vidovog dana, u
istoriji, Srbija se nalazila u ratovi-
ma. Zemaljskim ratovima, koje
vazda vodi okrenuta Nebesima.
Tako je bilo i te 1999.
godine, sa nebesa se na oranice,
{ljive, bremenu zemlju spremnu
za ra|anje, na tro{ne ku}e sa
crvenim }eramidama i crepovima
spustio Milosrdni an|eo. Na krili-
ma no}i, 24. marta, pred Svetom,
i njegovim potamnelim moralnim
vidom spustila se najve}a, do tada
vi|ena sila sa neba.
Zavr{avao se nacionalni
dnevnik kroz koji je “ondanja
vlast “pozivala pesmom da peva-
mo -“Ne damo te Srbijo” i …Zar
je va`no? Ali, Molitava nije bilo
i da li bi ih nerasti svetski ~uli !!!
Taman se nacionalni dnevnik
zavr{io kad se ~ula “{izela”(od
milja nakon dva dana rata proz-
vana sirena za uzbunu). Da ne
veruje{. Pomislila sam: Za tri
dana moja prva }erka puni 18.
godina, kako }u proslaviti njen
rodjendan? Da bi ga se se}ala, i
da bi svojoj deci nekada pri~ala i
slavila njihova punoletstva.
Odmah mi je bilo jasno,
tada pre dest godina, da }e moje
dete ipak dobro zapamtiti svoje
punoletstvo. Za vjeki vjekov! Pa
ne pali ti sve}ice na nenapravl-
jenoj ro|endanskoj torti onolika
sila sa neba, sa sve tomahavk
raketama. I sada, posle deset god-
ina, bih volela da znam, koliko je
mladih ljudi od 24, marta do 9.
juna “proslavilo“ svoje Nato
punoletstvo.
Bubali su gde su stigli, i
gde nisu. Ovo naselje, onaj most,
ovaj grad, ono selo, onu prugu,
pijace, groblja, crkve, bolnice,
zgrade komande Vojske SRJ, koje
vi{e nije bilo tu. Tukli su pohab-
ane vozove sa mladim ljudima
koji su odlazili na Kosovo
ravno... Mnogi da se nikada ne
vrate! A, i za{to bi kada se na
Kosovo i ide ne bi li se zaradila
karta za put ka Nebesima.
Sva ta mladost koja je
oti{la sa pesmom i molitvom
Hristu Bogu, u “Nike” patikama i
Wranglericama, okrenuti punim
srcem i du{om slobodnom svetu,
odlazila je nesvesna da se bore
David i Golijat.
A, svet? Svet je }utao.
Veliki deo. ]utala je i palata na
Ist Riveru, gde stanuje porodica
Naroda, ~iju ku}u smo me|u prvi-
ma gradili – ]utalo se. Tek po
neki“ usamljeni Ilija u pustinji
zapadnog civilizovanog” sveta,
zavapio bi da ne ubijaju Narod.
Jedan mali, ali veliki i slobodolju-
biv evropski narod!
Nastavak na str. 8
NEKAKO S` PROLE]A
-
S E ] A N J E
6 Mart 2009.
Povodom godi{njice od ubistva prvog demokratskog premijera Srbije Zorana \in|i}a (1.8.1952 - 12.3.2003.)
K
njiga Jozefa Stiglica, po-
sve}ena te{ko}ama i pro-
tivre~nostima globalizaci-
je, predodre|ena je da postane
bestseler. Sama tema je moderna
i kontroverzna, naro~ito posle ni-
za `estokih antiglobalisti~kih de-
monstracija, kraha energetskog gi-
ganta Enrona i turbulencije na
svetskim berzama. Uz to, autor je
in, u svakom smislu te re~i. Klin-
tonov glavni ekonomski savetnik
u najuspe{nijim godinama ameri-
~ke ekonomije (1993), glavni eko-
nomista Svetske banke (1997),
dobitnik Nobelove nagrade za
ekonomiju.
Primerak knjige dobio
sam uz napomenu da je to sjajno
stru~no utemeljenje antiglobali-
zma i bespo{tedno demaskiranje
svetskih finansijskih institucija
kao glavnog uzro~nika svetskih fi-
nansijskih kriza iz poslednjih ne-
koliko godina.
Moje interesovanje za
temu po~iva delom na te{ko}i da
razumem opravdanost antiglobali-
sti~kih argumenata, a delom na
potrebi da razumem karakter svet-
skih finansija.
Kao prvo, fenomen glo-
balizacije u knjizi gotovo da nije
ni dodirnut. Sve ono {to je tema
`estokih rasprava - uticaj globalne
ekonomije na globalnu nejedna-
kost, na kvalitet `ivota, sistem
vrednosti i slobodu izbora nacio-
nalnih, lokalnih zajednica i poje-
dinaca - ovde je svedeno na
odnos svetskih finansijskih institu-
cija i nacionalnih dr`ava.
Kao drugo, od svih va-
`nih institucija pa`nja je posve}e-
na uglavnom Me|unarodnom mo-
netarnom fondu (MMF), a samo
uzgredno Svetskoj trgovinskoj or-
ganizaciji, mada je trgovinska ne-
ravnopravnost trenutno najve}i
problem za zemlju u tranziciji i
razvoju.
Kao tre}e, kritika MMF-
a ~esto je jednostrana, pa joj ne-
dostaje poenta i tamo gde je po-
tpuno opravdana.
To su slabosti knjige.
Njena glavna vrlina je
politi~ka filozofija autora, njegovo
definisanje strate{kih prioriteta ra-
zvoja, pa time i definisanje uloge
dr`ave u ekonomiji. Smatram da
je Stiglic potpuno u pravu kada
kritikuje neoliberalni “Va{ington-
ski konsenzus” kojim su 1992.
definisani prioriteti MMF-a u sa-
radnji sa posrnulim ekonomijama,
a to su liberalizacija tr`i{ta, ma-
kroekonomska stabilnost i povla-
~enje dr`ave iz ekonomije. Ne
zna~i da ovi principi na~elno nisu
opravdani, ali nedostaje im jedan
bitan element, a to je procena so-
cijalnih posledica ekonomske po-
litike.
Pobornik ideje o “akti-
vnoj vladi”, a u tradiciji ameri~ke
“progresivne politike” od Ruzvel-
ta, preko Kenedija do Klintona,
Stiglic uspe{no osporava teoriju o
samodovoljnosti tr`i{ta. Kada tr`i-
{te dospe u krizu, neophodni su
dodatni mehanizmi za njegovo
pokretanje, a to je onda prostor za
korisnu intervenciju dr`ave.
Naravno, ekonomska in-
tervencija dr`ave mora da ima
svoje jasne i ome|ene prioritete, a
to su pre svega smanjivanje nivoa
nezaposlenosti, nivoa siroma{tva u
zemlji i obezbe|ivanje privrednog
rasta. Ako se posrnula nacionalna
ekonomija fokusira na smanjiva-
nje inflacije i bud`etskog deficita,
{to je klasi~na preporuka neolibe-
ralnih savetnika, ~esto dolazi do
socijalne eksplozije i potpunog
gubljenja kontrole nad sistemom.
Kao {to je na~elna poli-
tika MMF-a opravdana, tako je
opravdana i na~elna kritika te po-
litike. Problem je kada se do|e do
konkretnih slu~ajeva. To je pro-
blem i Stiglicove knjige.
Fijasko politike MMF-a
Stiglic izla`e kroz analizu finan-
sijske krize u isto~noj Aziji 1977,
sloma ruskog finansijskog tr`i{ta
1998. i primera pojedinih nerazvi-
jenih zemalja u kojima je bio an-
ga`ovan kao visoki funkcioner
Svetske banke. Ove analize ~ine
zapravo su{tinu knjige.
Problem je u tome {to
im nedostaje uverljivost. U opisu
samih kriza nema spora, {to i ni-
je naro~ito te{ko, jer su one bile
predmet detaljnog i kvalitetnog
izve{tavanja ~ak i dnevnih novina
tog vremena. Problem je u navo-
|enju glavnih uzroka i u preporu-
~enoj alternativnoj terapiji.
Glavnog uzro~nika za
pomenute svetske krize Stiglic vi-
di u filozofiji i akcijama MMF-a.
Po njegovom uverenju, pogre{na
je bila i terapija stroge {tednje
(uksra}ivanje daljih kredita nesol-
ventnim finansijskim institucija-
ma), tamo gde je nalo`ena od
strane MMF-a, a i bezbolnog pri-
zeljenja (ve{ta~kom podr{kom do-
ma}im valutama), tamo gde je
izabran ovaj pristup. Po Stiglico-
vom uverenju, MMF je svojom
odlu~nom intervencijom uvek gre-
{io. Umesto da pristupi blagom
pritisku i mekoj terapiji, on je for-
sirao o{tre mere, rizikuju}i ozbilj-
ne posledice za svetsku ekonomi-
ju.
^ini mi se da su, neza-
visno od generalno ispravne Sti-
glicove filozofije, obe njegove
pretpostavke pogre{ne. U samoj
knjizi se ta gre{ka ne vidi, jer
uop{te nema analize strukturnih
uzroka krize u zemljama o kojima
je re~.
“Meko prizemljenje” u
ovakvim slu~ajevima nije ni mo-
gu}e, ni opravdano. U suprotnom,
odgovorna ekonomska i finansij-
ska politika gubi svaki smisao.
Za{to ne bi svi tro{ili vi{e nego
{to zarade, ako neko drugi na kra-
ju plati ra~un? Svetskim fondovi-
ma pokrivati gubitke neodgovor-
nog investiranja samo bi ohrabri-
lo isto takvo pona{anje u ~itavoj
svetskoj ekonomiji.
Na prvi pogled, Stiglic
je odli~an advokat posrnulih eko-
nomija (uklju~uju}i na{u) u sporu
sa svetskim finansijskim instituci-
jama. Ali, samo na prvi pogled.
On je preterano pristrasan advo-
kat, koji svog branjenika podr`a-
va i kada on gre{i. U slu~aju na-
{e zemlje, va`no je Stiglicovo in-
sistiranje na socijalnoj komponen-
ti ekonomske stabilizacije.
Makroekonomska stabil-
nost i liberalizacija tr`i{ta ne vode
automatski ekonomskom rastu, po-
ve}avanju zaposlenosti i struktur-
nim reformama. Me|unarodne fi-
nansijske institucije treba u tom
smeru da upotpune katalog svojih
principa. Za svaku zemlju se mo-
ra izgraditi specijalni program, jer
sve bolesti ne mogu da se le~e
istim lekom. U tom pogledu MMF
i sam treba da se reformi{e.
Me|utim, na{a zemlja
treba da preuzme svoj deo odgo-
vornosti u uspostavljanju istinske
konkurentnosti na{e privrede. Ni-
{ta nam ne vredi da globalizam
okrivljujemo za vlastite nere{ene
probleme. Moralno gledano, mo-
`emo biti u pravu (kao {to je na-
~elno u pravu svako ko pati), ali
na svetskom tr`i{tu se ne uva`a-
vaju moralni, nego samo ekonom-
ski argumenti.
Neda}e globalizacije
Joseph Stiglitz. “Globalization and its Discontents”, New York 2002. Autor knjige je bio Klintonov glavni ekonomski savetnik u
najuspe{nijim godinama ameri~ke ekonomije (1993), glavni ekonomista Svetske banke (1997), dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju
Povodom godi{njice od ubistva Zorana \in|i}a,
objavljujemo deo njegovog prikaz knjige Jozefa
Stiglica, koji je iza{ao u NIN-u 9. maja 2002. godine
Zoran \in|i} 1990. godine
-
S E ] A N J E
Mart 2009. 7
STUDENTSKI LIDER: I na-
ravno, kad su ve} te prve demon-
stracije jenjavale, do{le su nove
generacije studenata koje su na
neki na~in bile nevine u tim zbi-
vanjima, jer su bili maturanti kad
su se studenti bunili 68. godine,
ali su oni `eleli da nastave tu sve-
tu vatru protesta. Na Filozofskom
fakultetu, a Filozofski fakultet je
uvek bio najborbeniji fakultet na
univerzitetu, tu generaciju je pred-
vodio Zoran \in|i}. On je postao
rukovodilac te omladine, i kada
su nas uklanjali sa univerziteta
1975. godine \in|i} je organizo-
vao generalni {trajk na Filozof-
skom fakultetu u kome je u~e-
stvovalo skoro sto posto studena-
ta. On je ve} postao lider. Pre to-
ga smo, isto u ovoj sali, imali je-
dan protest protiv represije koju je
u to vreme sprovodila vlada koja
je trebalo da bude liberalna, ali se
pla{ila tog liberalizma, pa su za-
branjivali ~asopise, zabranjivali su
izlo`be, filmove... i jedna velika
grupa intelektualaca napunila je
ovu salu i protestovala protiv re-
presije. Tada su \in|i} i njegove
kolege bili, da tako ka`em, orga-
nizaciona podr{ka; delili su pozi-
ve, upute, i naravno, distribuirali
su ~asopis na protestima. To je,
ina~e, bio filozofski ~asopis koji
se zvao „Filozofija”. Iz tog perio-
da datira moja bli`a saradnja i po-
znanstvo sa Zoranom \in|i}em
koga sam sada znao i na jedan
drugi na~in, a ne samo iz u~ioni-
ce. Kasnije je moja poslednja du-
`nost profesora na Filozofskom
fakulteta, krajem 1974. godine,
bila odbrana diplomskog
rada Zorana \in|i}a.
(Dragoljub Mi}unovi},
profesor na Beogradskom
univerzitetu i saborac iz
Demokratske stranke)
LUMAN PRE HA-
BERMASA: Pri~alo se da
je `eleo da se promovi{e
kod Jirgena Habermasa i
da se jednostavno kod nje-
ga nepozvan pojavio, u
stilu “eto, sad sam i ja
tu”. To je tipi~no za nje-
ga, ta energija, snaga, ne-
kada i ironija, ali sve se
vrtelo oko njegove odlu~-
nosti. Nisam uop{te naslu-
}ivao {ta bi on kasnije
mogao postati. Moram pri-
znati da sam u tom smislu
razmi{ljao prili~no banal-
no. Me|utim, uvek mi je
bila upe~atljiva ta njegova
vrlo sna`na i energi~na li~nost.
U Konstancu je jo{ tragao, ta-
da je jo{ bio student. Za njega je
po mom mi{ljenju odlu~uju}i pe-
riod bio u Frankfurtu, zato {to se
tamo bavio pojmom moderne
dr`ave. Tu postoji samo jedno
ime: Nikolas Luman. On se time
bavio, modernom dr`avom, mo-
dernim dru{tvom. Mislim da je to
za njega bilo odlu~uju}e, dok su
one starije stvari predstavljale za-
pravo eksperimentisanje. (Ernst
Keler, \in|i}ev akademski men-
tor u Nema~koj)
VOLEO JE KLINTA IS-
TVUDA: O Zoranu postoje u`a-
sne predrasude. On je bio ose-
tljiv ~ovek. On je bio ~ovek ko-
ji je imao i sna`ne emocije za
svoju decu, i za moju de-
cu, za porodicu. On to
nije pokazivao, ali bilo
je trenutaka kada je to
bilo potpuno jasno i ka-
da se mogla sagledati du-
bina tih emocija. Ja sam
mnogo tih se}anja obno-
vila i u svojoj porodici i
u razgovorima sa njego-
vom porodicom, i nije
mi ba{ lako o tome da
pri~am.
Nedavno sam, prosto
kao neku vrstu uspomene
na Zorana \in|i}a, odgle-
dala na televiziji film
“Terminator I”. Mog sina
koji je tada bio mali, nije
znao ni da ~ita, jedva je
ne{to i govorio, prvi put
je u bioskop odveo Zoran
\in|i} da gleda taj film.
Mi smo mu svi govorili:
nagrabusio si, on ne zna da ~ita,
voli mnogo da pri~a, ti ne}e{ mo-
}i da gleda{ film, sva{ta smo mu
govorili. Ipak, oni su oti{li da gle-
daju zajedno film i nastavili su da
pri~aju, stalno su razmenjivali ne-
ke svoje pri~e o tim akcionim fil-
movima, Voleo je najvi{e i sa
svojom decom da gleda ba{ takve
filmove. Znam da je veoma voleo
Klinta Istvuda. Ja sam mu kao di-
rektor Kulturnog centra predlaga-
la: ‘ajde da napravimo jednu seri-
ju filmova i da to nazovemo Zo-
ran \in|i} – Prljavi Hari, da to
bude kao neki njegov izbor. (Go-
rica Mojovi}, dugogodi{nja \in-
|i}eva prijateljica)
NEMA^KI UZOR: Mislim
da ga je `ivot u Nema~koj bitno
obele`io. On je iz Nema~ke po-
neo sa sobom vrlo pozitivne stva-
ri, ali je tako|e video i na{e sla-
bosti. Se}am se duge rasprave s
njim u kojoj nas je neprestano su-
o~avao sa na{im odrazom u ogle-
dalu po pitanju na{ih sopstvenih
reformi. On je uvek sna`no vero-
vao u reforme u svojoj zemlji. On
je veoma voleo Nema~ku, ali bi
na kraju uvek rekao: “Ja, zapravo,
ho}u da budem br`i od vas. Ja
ho}u ono {to sada radim da ostva-
rim mnogo br`e.” U stvari, Ne-
ma~ka je njemu uvek bila uzor na
kojem je mnogo radio, ali iz ko-
jeg je, upravo zbog tako dugog
boravka u Nema~koj, crpeo i ve-
liku snagu i spoznaju o onome {to
je `eleo da sprovede u svojoj ze-
mlji. (Klaus Mangold, {ef Komi-
sije nema~ke ekonomije za Is-
tok)
STARI PR I JATELJ I O ZORANU \ IN\I]U
UVEK JE @ELEO VI[E
-
D A M I N G A M B I T
8 Mart 2009.
Milosrdni an|eli, govorili su –
krivi su, ubijaju i proteriju sa ognji{ta jedan
drugi narod. Nemilosrdno su ponavljali
la`i, koje su postale i do danja danjeg
ostale optu`ba i opravdanje za njihovo
NATO divljanje.
Kako nespretno i neta~no! Kad su
se dohvatili dokaza “ognji{ta“ grdno su
pogre{ili! Pa ni svoja ognji{ta nismo svili
kako valja sve bore}i se od Vidovdana do
dana{njeg Dana,
Sa svima koji
su prolazili Putem na
kome smo ku}u svoju
svili. Davno. I vazda bili
primorani da je branimo
-od nedobronamernih
prolaznika i nasilnika.
A, tog prole}a, te 1999.
godine, sa Neba su do{li
na zlim krilima Nemiosrdog an|ela. Do tada
su svi, koji bi da otmu na{e sa zemlje, u
na{u zemlju dolazili. Prvi put, te 99. na
zemlju se sa neba nisu ni spustali!
“Hriste Bo`e, raspeti sveti...
Pevala je mladost u nespretno navu~enim
uniformama odlaze}i na Kosovo ravno,
nesvesna da ispisuje davno zapo~etu putan-
ju Svetog Kneza Lazara...
Mu~enici u “Nike“ patikama, srp-
ski hiphoperi, sa njima sredove~ni rokeri i
bitnici.
Daj nam sunca....
Nisu davali! To je samo neka
gre{ka, govorili su oni najhrabriji ili naju-
pla{eniji ko }e ga znati!
Dodu{e, ra~unao Svet – slomi}e
tolikom snagom otpor Naroda, za deset dana
i gotovo! Nije bilo tako, 78 dana im je tre-
balo da razviju {ator na polju Kumanovskom,
sa onim svojim generalom {to se zove kao
planetarna izvarikirana (izbeljena) mega
“zvezda“, Majkl D`ekson. Tu je potpisano
primirje. Davidova pra}ka u rukama srpske
mladosti i roditeljskih strepnji, slomila je
nadobudno samopuzdanje i oru`je.
O. mladosti... 1999. godine,
O, nesre}ni roditelji te mladosti
vi, koji decu svoju posvetiste Kosovu,
zadatke iz matematike neura|ene na
Varvarinskom mostu,
kad ubi{e zlotvori
najbolju matemati~arku
Srbije (jo{ i danas
nere{ene), majke {to
putnike iz voza u
Grdelici do~ekati nikad
ne}e, svekrva {to sa
svojom trudnom snajom
nikada ne}e doneti robu kupljenu na pijaci
u Ni{u.
Brzo se prestalo sa plakanjem,
brzo.
Plakali su prijatelji, ro|aci i deca
koja su bila daleko od Srbije. Koliko tele-
fonskih poziva iz “inostranstva“ sa pla~em
i naredbom “Be`ite, sad smo ~uli na tele-
viziji, ovde kod nas, idu na Vas,,,
Neka ih, govorilo se rodbini van
Srbije, Ne}e no}as, ne}e nas, ba{ sad!
Pustite. “pla{e me~ku re{etom”
Jeste li ~uli skinuli smo im nev-
idljivog!
Tek }e se sada svetiti, javljao je
London, Melburn, Keln, Pariz.
I jesu!
Dan posle” nevidljivog “ili koji
kasnije, ljutito su bacali zabranjene kasetne
bombe u “merak gradu “ Ni{u na prve
zelene salate, na prve tre{nje i Ljude.
A dani ^asnog posta su bili, te
1999. godine sa prole}a
Nije bilo cigara, za hleb se u
redovima ~ekalo, struje nije bilo…
Ali, njih je bilo i njihovih bombi.
Kandila su gorela, za mladost na
Kosovu raspetu
[to je moglo, a {to nije prenosilo se.
Nikada do tada nisam ~ula za
mesta Gorozup, Ko{are i jo{ mnoga
Sada su im imena posve}ena i u
pamet urezana.
Tog prole}a. 1999, godine
“rascvetavale “su se bandere, posmrtnica-
ma. Prazni izlozi prodavnica. Svako jutro,
novo, pre`ivljeno, (pre potrage za hlebom i
pustim cigaretama!) podrazumevalo je obi-
lazak bandera i odlazak u Crkvu. Da se
sve}e za `ive i mrtve mu~enike zapale,
izmoli O~e na{, koji si na nebesima....
O Nebesa, o, An|eli, Visoki
De~ani, Gra~anice Sveta, Oj Kosovo ravno
i Metohijo, prokletijo, u crno zavijena.
Prizrene Carski sa svojom
Bogoslovijom i |acima...
Ne, nije bilo suza, po katkad, nije
bilo ni prkosa! Samo dostojanstveni muk dos-
tojan Davidove Borbe i prezra prema Golijatu
{to nam je Nebo razdevi~io, ali ne uprljao.
Nekako s prole}a, kad pogledam
moje tri k}eri, i dalje, Milici sam ostala
du`na proslavu punoletstva, drugoj ime kad
izgovorim, i sad, posle deset godina je
dozovem Nato, {trecnem se, kako od imena
Natalija od milja da zove{ sopstveno dete,
nego Nato!
Ej NATO, NATO!
Pro{lo je deset godina, rat se
zavr{io, Kosovo ravno bez mnogih ostalo,
Metohiju ho}e da pokrste, Duka|ini da se
zove, a deca ~iji su o~evi pratili kamione koji-
ma su odlazili na ratne polo`aje na Ko{are i
drugde odvodili, uporno pratili, kao majka,
de~aka Rada u romanu “Na Drini }uprija.
Nerasti {to su nam nebo okrva-
vivili, du{u zlostavljali u ~ast uprli sude!
Sude, jo{ uvek, kad nisu mogli da presude,
onomad s’ prole}a 99. godine.
A mi, retko se se}amo tih dana,
pa i sada posle deset godina, osim s’
prole}a
Kad niknu divlje ljibi~ice – jedini
poklon koga je moja punoletna }erka dobi-
la za svoje punoletstvo od bake i deke kod
kojih je prvih dana Agresije Nemilosrdnog
an|ela stasavala u ~oveka.
I sad, posle deset godina ....
Nisu obarali diktatora, nisu ni
ka`njavali narod koji ga je birao. Ubijali su
ga, otimali mu zemlju, zulum ~inili uvek i
neretko ba{ na istom mestu od Lazarevih do
dana{njih dana, ba{ tamo gde je davno pes-
nik plakao pevao, proklinjao i zavetovao.
“Iskopa{e ti o~i, prelepa sliko,
Ve~eri jedne na kamenoj plo~i,
Znaju}i da ga tad ne vidi niko...
da ne vidi niko......
Videli su, samo se prave.
Na{e je da oprostimo i ne
zaboravimo. Nikad, posebno
uvek s’ prole}a.
Ru`ica Z. N. Stojkovi}
nastavak sa str. 5
-
L
uk je prirodni penicilin, ~ak se
koristi u borbi protiv hemoroida.
Veruje se da grejana rakija u kom-
binaciji sa `ivim prazilukom uni{tava sve
mutacije gripa i isteruje ga kroz vrata i
prozore, kao neki srpski terminator bakcila
i nepo`eljnih virusa. Beli luk je jedna
istorijska srpska epidemija uzdaha koja
napada i na{ glavni grad, na{ ponos i na{u
diku od grada, srpske metropole.
Kad malo bolje razmislim mi srp-
ski seljaci iz unutra{njosti, u svakom
vagonu druge klase, uz paradajz, ljute
paprike i rotkvice, donesemo po jedan struk
praziluka u na{ beli Beograd. Neki od nas
izuju i cipele. Belo na belo, pa skoro da se
ne vidi i skoro da smo sli~ni sa `iteljima
prestonice, rekao bih, jedino se razlikujemo
po mirisu.
Beograd jeste jedno veliko brdo.
U`iva{ sa brda na brdo, pa opet brdo, sve
lepa brda. Priznajem od svih beogradskih
uzbrdica uvek su mi se najvi{e svi|ale
Beogra|anke. Ma rodila majka, a obukao
tata ili sponzor, nije va`no, lepe su ko
gorske vile i zemlju ne dodiruju. Evo kad
putujem za Beograd ve} u Minhenu pre-
poznajem na{e `ene, kru{kastih zadnjica,
koje ljuljaju aerodrom, ljuljaju kukovima
kao da je ljulja{ka u pitanju. Ne treba da
gledam u znakove i strelice znam gde se
~eka beogradska letelica i po mirisu i po
lepoti. Samo tu sednem i znam da }e me
neko na srpskom zamoliti da mu pri~uvam
stvari. A tek na{i mu{karci, mrki, popreki.
Srbin onako razbaru{en viri iz ko`ne jakne,
sa rukama u d`epovima i ~eka da mu
Nemac otvori vrata Jata.
I dok udari{ dlanom o dlan, eto
ga ispod nas Beograd, grad dinamike, psov-
ki, zagu{en u saobra}aju i dimu sopstvene
erupcije zabave, seksa i dru`eljubivosti, gde
smo svi tu nekako isti. Okupani `ivim
blatom, svako od nas unutra{njih gra|ana,
po~ne da mutira i da hvata beogradski
sleng. Ro|eni Beogra|ani ina~e samo la`u
do pono}i, a posle pono}i..? Posle pono}i
grle i mene i ranojutarnje prolaznike ~ije
cipele odzvanjaju Knezom, kroz akusti~nu
no}, zagrljeni i nasmejani. Na kraju svi
smo mi isti. Ljubimo se na rastanku i u
obraze, i u usta, i u ~elo u takvom
ljubavni~kom zanosu ja ska~em na taksi,
poljubim Beogra|anina poslednji put, pa
pali dru`e jer ko zna ko jo{ mo`e da se
naka~i. A i ko me je na kraju terao da
spominjem Ameriku i ^ikago? Za{to lepo
nisam rekao da sam Ni{lija, ju`njak i niko
me ne bi grlio, niko me ne bi bratimio, a
jo{ manje ljubio. Znam ja, Beograd strahu-
je od napasni~ke agresije i praziluka i to je
sasvim normalno.
Pa i u ovom na{em srpskom
^ikagu, re~ Beograd nas podse}a na
mesaru i burekd`inicu Beograd, ta re~ nas
jednostavno asocira na burek i jogurt. Mi
stojimo u redu, izo{trenih ~ula mirisa,
onako ovla{ prelistavamo novine i
razmi{ljamo o onom te{kom hamletovskom
pitanju {to bi nasrpskom zna~ilo: – Sa
sirom ili sa mesom? Dok se vru} burek
isparava umotan u masnu hartiju, svaka
`lezda u nama Srbima
ispusti po kap vode. Ma
ka`em vam, Beograd je
strava, svaki vegetarijanac
bi u Beogradu postao nor-
malni i kr{teni meso`der.
Naravno svi mi iz
unutra{njosti i daleke dijaspore
znamo da je Beograd centar vasel-
jene. Tu tvrdnju jednako potvr|uju
Galilejeve bele{ke i tajni spisi Nikole
Kopernika, kao i Leonardove mape
crtane slobodnom rukom i slovima
ispisanim sa desna na levo.
Beograd ima svoj visoki standard i
dobar sluh. Trista metara od
Konja do Kalemegdana
kuca ritam srca
na{eg velegrada,
ima tu ma|ije i
zagonetke. Ima
svega. Volim taj
ponos prestonice
Balkana, taj blesak na{e
nacije i na{e zezanje. Lepo
je, nije obavezno. Urbana
Srbija se potire jedna o
drugu kao kremen kamen iz
kog pali varnica. Srbija na
jednu stranu, urbanost na
drugu, kad se kresnu, eto
varnice i vatre. Kada sam
polazio na studije u
Beograd roditelji su me
ispratili do kapije. Majka
sa dva lepa rukom
ispletena d`empera, dok
je otac zamnom prosuo
kantu vode, i zamnom i
po meni. Re~e: – Via
Beograd, to ti je
odsko~na daska za svet!
Beograd je
dugo i nepravedno
zna~io slepu ulicu i
nepo`eljni koridor.
Danas tek po negde na
Slaviji mo`es videti,
Stojadinku, Fi}u ili
Varburga, promenio se
vozni park. Do{le su
nove generacije
Beogra|ana.
I
na~e Beogra|ani ne
vole revolucije i
sli~ne gu`ve, obi~no
autobusi bu~nih protes-
tanata u|u u grad, zatim
se ispred Skup{tine
napravi malo dimne
zavese, par sati divljeg
zapada, mudrog Istoka
pa onda nazad u auto-
bus za unurta{njost.
F r a n c u s k u
bur`oasku rev-
oluciju su
podigli
Pari`ani. Nema~ki Rajhstag zapali{e
Berlinci, a na{u skup{tinu ^a~ani.
Beogra|ani `ive negde dole i `uljaju
se sa glistama i krticama dok je gore
tvrda vuna, a kad se razi|e dim, stari
Beogra|ani izmigolje glave iz {ahte
i uz pom} svojih starih beogradskih
porodica formiraju Srpsku narodnu
vlast. Amerika je kako ka`u ovde,
pobedila rasizam, pitanje je da li }e
Beogra|ani pobediti svoj kompleks
prema unutra{njosti i strah od prazilu-
ka koji klija oko Belog grada. Starim
Beogra|anima svaka ~ast. Skidam
kapu. Ali, imam i jedan mali prob-
lem sa time, jer jednostavno treba
prona}i starog Beogra|anina
negde po Beogradu. Ako ga
uhvatite, javite mi adresu da odem
da mu skinem kapu. Mislim
svoju kapu, njemu u ~ast. Po
popisu iz 1912. godine,
Beograd je imao samo
osamnaest hiljada
stanovnika, zanimljivo je
da je Ni{ imao za hil-
jadu vi{e po istom popisu.
Beograd je svet.
Beogradska zvona
zvone da pozdrave {ampione.
BG – leto ili BG –
Geto na Adi Ciganliji.
Grad od krhkog i ran-
jivog porcelana. Grad od rubl-
ja, ~ar{afa, ga}a i kombinezona
na balkonima. Slojevit grad.
Grad grafita, sa bodljikavim
kaktusom u limenoj konzervi
na stepeni{tu, oboga}en cve-
tom mu{katle.
April u Beogradu i
mirisne ba{te. Beograd se
uvija, Beograd se lomi. On je
pora`eni, ve~iti pobednik i
Pepeljuga Balkana. Dvorana
za sve hajke. Beograd pada
s’ Marsa i nema ga na karti
sveta. Poga{ena su sva svet-
la i su{i se donji ve{ na
terasi koja gleda ka Evropi.
Grad koji se cedi preko `ice,
zaka~en za rep kao `ivotinja
u klopci. Beograd lebdi
no{en u balonu, zapaljen u
cepelinu. Grad koji lebdi
iznad zemlje. Grad poliven
crvenim vinom, pojedeni
grad koji nazdravlja i voli.
Beograd je svet.
Gledam naslonjen
~elom kroz prozor nekog
Boinga. Sle}emo. Du{a mi
sle}e u svoje gnezdo.
Gledam i mislim, a onda
vi{e ni{ta ne mislim.
Ose}am i znam.
Ono {to Beograd ima, a drugi
gradovi u okru`enju nemaju je du{a.
Slovenci su poslednjih godina shvatili da za
male pare mogu da do|u do lude zabave i
lepog `enskog dru{tva na splavovima, `ene
svetskih diplomata dobiju groznicu i stra{ne
napade straha kad njihovi mu`evi dobiju
preme{taj u diplomatsko predstavni{tvo na
teritoriji Srbije, ta~nije Beograda. One na{e
male beogradske mace, uop{te nisu naivne.
Grad obiluje prirodnim lepotama, na
zar|aloj petlji Gazele jo{ uvek se sme{e
slike Voje [e{elja, na Avali je podignut
toranj iz pepela, starije beogradske dame se
uvek iznerviraju kada im u autobusu
momci sa bosanskim ili kraji{kim akcentom
zauzmu sedi{te, starije Beogra|anke pri~aju
o starim vremenima kad se znao red, kad
se slu{ao zvi`duk u osam i kad se plesao
tango.
Ipak, mi Srbi nemamo drugu
metropolu na mapi sveta. Kakav je, takav
je – na{ je. Peru ga dve velike reke, zato
je tako blistav, mirisan i beo.
R
azmi{ljam ovih dana da opet kren-
em tamo, u svoju prestonicu, tu
gde nam `ivi matica i tu gde smo
svi deca, i gde se iznova ra|amo. Moj
deda je uvek govorio, misao je najbr`a na
svetu, u sekundi otputuje{ u mislima gde
po`elis. Ja stalno putujem u istom pravcu
u isti grad. Volim tu kratku polarnu no}
preko Atlantika. Ta~no znam kad se letel-
ica strese, kad avion nai|e na kopno ispod
sebe, gde su vazdu{ne struje, znam u
minut kad ~lanovi posade slu`e i kad }e
kafa da zamirise izme|u sedi{ta. U isto
vreme i na istom mestu poniremo i gubi-
mo visinu, znam gde menjamo kurs i kad
me hvata san. Jednom, pre osam godina
leteo sam u polupraznom avionu. Sastavio
sam }ebad, u{u{kao se, zauzeo tri sedi{ta
i podmetnuo jastuk, stavio slu{alice i men-
jao muziku pritiskaju}i dugmad na sedi{tu.
Nai{ao sam tada na muziku iz filma
“Blade Runner”. Glava mi je bila ispod
prozora, a ja sam slu{ao tu predivnu
muziku. Sklopljenih o~iju sam razmi{ljao
o Beogradu, o d`ezu ~etvrtkom u Domu
Kulture, o Trgu Republike i zelenoj
dvadeset sedmici na putu za Karaburmu.
Otvorio sam o~i i iznad sebe, kroz prozor
ugledao nebo sjajno od rojevitih zvezda.
Nebo posuto srebrom i ~uo muziku pros-
transtva. Sklopio sam o~i i leteo kroz
ulicu Kneza Milo{a, lebdeo Balkanskom,
napravio krug oko Pobednika i utonuo u
san. A praziluk? Bo`e, ne znam gde sam
ga ono upakovao i sakrio od sebe samog.
Da li je on u ru~nom prtljagu ili negde
dublje, sigurno znam da }e on, praziluk
po~eti negde sam od sebe da klija, ba{ kao
u onoj pri~i o ~arobnom pasulju i sedam
i po patuljaka.
D A S E N E Z A M E R I M O
Mart 2009. 9
BEOGRADSKI PRAZILUK
Pi{e: Boban Ili}
-
10 Mart 2009.
D R U [ T V O
P
odizanjem dresa sa brojem 21,
Sakramento Kings odaje speci-
jalno po{tovanje i ~ast velikoj
`ivoj legendi Vladi Divacu,
koji i ovaj put objedinjuje svoje
uspehe i popularnost sa hunitarnim radom.
Tako }e ko{arka{ka zvezda svoj dolazak u
SAD iskoristiti za promiciju misije
obezbedjenja finansijskih i drugih sredstava
za pomo} izbeglim i raseljenim licima u
Srbiji. Tim povodom razgovarali smo sa
gospodinom Divcem, proslavljenim svet-
skim ko{arka{ki asom, Ambasadorom
dobre volje UNICEF-a, realizatorom i
u~esnikom velikog broja humanitarnih
aktivnosti tokom dvadesetogodi{nje medju-
narodne ko{arka{ke karijere.
Dolazite krajem marta u SAD, iz
vi{e razloga. Iako ste ve} prestali aktivno
da igrate ko{arku, Sakrameto Kings 31.
marta planira, kako sportisti ka`u, da
penzioni{e va{ dres, ~ime i zvani~no
postajete deo ameri~ke ko{arka{ke istori-
je. Otkrijte za na{e ~itaoce detalje te cer-
emonije, na koji na~in }e se to obaviti?
“Glavna ceremonija bi}e odr`ana
31. marta u toku utakmice Sakramento
Kingsa i Nju Orleans Hornetsa. Kruna
svakog sportiste je da dobije priznanje,
koje sam ja dobio od Sakramento Kingsa,
a to je penzionisanje broja 21, odnosno
dresa koji sam nosio {est godina u
Sakramentu. Na polovini utakmice protiv
Hornetsa, odr`a}e se ceremonija, kada }e
se u dvorani podi}i moj dres, nakon ~ega
niko vi{e ne}e nositi taj broj dresa. To
priznanje je san svakog sportiste i veliko
po{tovanje Sakramenta prema meni i
mojim igrama tokom {est godina prove-
denih u tom klubu. Pre toga bi}e organizo-
vano nekoliko zanimljivih humanitarnih
dogadjaja na{e humanitarne organizacije.
Poku{avam sve te aktivnosti da objedinim,
a sve u cilju prikupljanja sredstva za otkup
napu{tenih seoskih doma}instva {irom
Srbije za izbegla i raseljena lica sa teritori-
je biv{e Jugoslavije, koji ve} petnaestak
godina `ive u izbegli~kim kampovima.”
Posle ceremonije, proslava }e
biti nastavljena u klubu Tunel
21 u Sakramentu, gde }ete sa
suprugom biti doma}ini. Koga
o~ekujete od velikih imena
ko{arke?
“Sve koji }e prisustovati
pomenutoj ceremoniji, moji
saigra~i u Sakramentu, pre svega
mislim na Kris Vebera, Skota
Polarda, Bobi D`eksona… Pedju
Stojakovi}a iz Hornetsa, nekoliko
prijatelja koji su igrali sa mnom u
Lejkesu iz Los Andjelosa, Geri Pejton i jo{
nekoliko igra~a koji su igrali u NBA.”
Poznato je da se godinama nese-
bi~no bavite humanitarnim radom. Va{a
Humanitarna organizacija Divac “HOD”,
koju ste osnovali sa suprugom Anom
organizova}e u ^ikagu donatorsku ve~eru
u presti`nom restoranu Topaz kafe, a
planira se i nekoliko sli~nih dogadjaja u
na{im crkavama u Kaliforniji. U koje
svrhe je namenjen novac, prikupljen na
ovaj na~in?
“Novac ide u otkup seoskih
doma}instava {irom Srbije, namenjenim
ljudima, koji su godinana u izbegli~kim
kampovima zaboravljeni od svih nas. Rat
se na na{im prostorima zavr{io pre desetak
godina, a oni i dalje `ive u kampovima i
stvarno je krajnje vreme, da se okrenemo
iza sebe i pomognemo tim ljudima. Od
pro{le godine, od kada je zapo~eo projekat,
sakupili smo vi{e od milion i po dolara i
za taj novac otkupili, do sada, 104 ku}e u
koje se ve} uselilo stotinjak familija. To je
najhumanije {to na{ narod mo`e da uradi,
da pomogne svojim sunarodnicima koji su
u te{koj sitaciji.”
Da li imate podatak koliko je
ljudi na ovaj na~in iza{lo iz kolektivnih
centara i dobilo svoje domove?
“Na j nov i j i
podatak ka`e da je
na{a humanitarna
organizacija “Divac”
obezbedila dom za
47% izbeglih i rasel-
jenih lica. U pro{loj
godini stambeno smo
situirali oko 500 ljudi.
Svi koji smo u~estvo-
vali u na{oj akciji
jako smo ponosni na taj podatak. Za deo
ostalih stanova pobrinula se dr`ava i druge
organizacije.”
Od nedavno ste predsednik
Olimpijskog komiteta Srbije. Koji su va{i
prvi koraci na toj funkciji?
“[to se ti~e kratkoro~nih plano-
va, neophodno je obezbediti dobre uslove
za na{e sportiste, koji }e se takmi~iti na
Zimskim olimpijskim igrama i Letnjim
olimpijskim igrama u Londonu. Kada je
re~ o dogoro~nim planovima, krajnje je
vreme da u Srbiji postavimo Olimpijski
komitet na pravo mesto u dru{tvu, a to
je da bude kapa vrhunskog sporta. Va`no
je da prepoznajemo talente na vreme, da
ih poma`emo kvalitetnim treninzima i
svim uslovima koje zaslu`uju, pre svega
mislim na ve}inu tenisera, koji kao indi-
vidualni sportisti nisu bili u mogu}nosti
da obezbede sebi dobre treninge i kari-
jeru. Olimpijski komitet mora to da
ispravi.”
Gospodine Divac, do sada ste se
uvek rado odazivali na{im pozivima za
intervju, u ime na{ih slu{alaca i ~italaca
Ogledala, hvala vam i na ovom razgov-
oru. Vidimo se u ^ikagu.
“Hvala i vama. Pozdravljam sve
va{e slu{aoce i ~itaoce i `elim im sve
najbolje.”
LEGENDARNI SPORTISTA
I NEUMORNI DOBROTVOR
Marijana Maljkovi} Intervju sa proslavljenim ko{arka{kim asom i velikim humanistom Vladom Divcem
VLADE DIVAC
Visina 2,16 m
Te`ina 118 kg
Dr`avljanstvo Srbija
Rodjen 3. februar 1968.
Prijepolje, Srbija
Draft 26., 1989.
Los Andjeles Lejkersi
Pro karijera 1986. – 2005.
Biv{i timovi Partizan (1986-1989)
LA Lejkersi (1989-1996; 2004-2005)
[arlot Hornetsi (1996-1998)
Crvena Zvezda (1999)
Sakramento Kingsi (1999-2004)
Predsednik Olimpijskog komiteta Srbije
(2009)
Humanitarna organizacija Divac
(HOD) je osnovana sa ciljem da
pomogne nezbrinutim, izbeglim i rasel-
jenim osobama bez obzira na njihovu
nacionalnu, rasnu, versku, politi~ku ili bilo
koju drugu pripadnost ili opredeljenje.
HOD je 2007. godine pokrenuo akciju
“Mo`e{ i Ti”, sa ciljem zbrinjavanja
izbeglih i raseljenih lica koja jo{ uvek `ive
u izbegli~kim kampovima {irom Srbije
kako bi im omogu}io da u Srbiji ostvare
prava na sopstveni dom, na zapo{ljavan-
je, materijalnu sigurnost i psihosocijalnu
pomo}, da vrate i osna`e sopstveno
samopouzdanje i li~no dostojanstvo.