38763838 ugo vlaisavljevic rat kao najveci kulturni dogadjaj

Ugo Vlaisavljević

Rat kao najveći kulturni događaj

Ka semiotici etnonacionalizma

Sarajevo, 2007.

Biblioteka razmeđa

Redakcija Biblioteke Jasminka Babić-Avdispahić

Džemal Sokolović Ugo Vlaisavljević

Glavni i odgovorni urednik Esad Bajtal

Ugo Vlaisavljević Ral kao najveći kulturni događaj K.i sémiotici etnonacionalizma

Izdavač Maunagić d.o.o. - Mauna-fe

An izdavača Feda Maunagić

direktor

Recenzent Esad Bajtal

C I F - K e t a l o g l i a c i j a u publikaciji Nacionalna 1 un 1 vari i tataka biblioteka Boane i H e r c e g o v i n e , Sarajevo

321.01 aoi : 1 1 V l a l a a v l j e v i ć U,

V L A I S A V L J E V I Ć , Ugo Rat kao na)verl kulturni događaj ka semiotoci

e t n o n a c i o n a l i z m a / Ugo Vlaisavljević. - Sarajevo : M a u n a g i ć , 2007 - 184 s tr ; graf. prikazi ; 21 cm

Bibliografija 1 b l i j e s k e uz tekst

ISBN 9 7 8 - 9 9 S 8 - 6 8 1 - 0 2 - 8

COBISS B H - I D 1 W 7 4 9 8 2

Sadržaj

1. G e o t r o p i d i s k u r s a 7

2 . P a d r e a l n o g s o c i j a l i z m a na z e m l j u 13

3. R a t n a s tvarnos t o b j a š n j e n a aut is t ičnoj d jeci 23

4. K r u ž e n j e vlastitih i m e n a u p r i r o d i 35

5. P o e t i k a vlast i tog i m e n a 51

6. R a t k a o na jveći kulturni d o g a đ a j 61

7. R a t n a subjekt-konst i tuci ja m a l i h n a r o d a B a l k a n a 77

8. Tr i j e z i k a ili tri p o r o d i c e vlastitih i m e n a 95

9. E t n i č k i identi tet i rat 117

R a z g o v o r i s p o v o d o m 139

P o g o v o r 173

Bi l ješka o i z v o r i m a 181

Prvo poglavlje

Geotropi diskursa

Terra nunquam récusât imperium Cicero

Ništa n a s kao geotropi d i s k u r s a u d o b a procvjetale " r e a l n e pol i t ike" ne p o u č a v a o vezi jez ika i tla. Ma šta govorili lingvisti, jez ik r a s t e na o d r e đ e n o m teritori ju. Ako su g ran ice jez ika g r a n i c e n e k o g svijeta, o n d a je taj svijet zemaljski. Ni jedna zemlja nije toliko n e p l o d n a da ne bi mogla biti hranl j iva podloga n e k o g jezika. P r i r o d n o s t " p r i r o d n o g j ez ika" govori n a m o njegovoj ukori jenjenost i u tlu. Efekt ivno širenje n e k o g jez ika -b u d u ć i da su jezici r a s p r o s t r t i - j e s te najprije š irenje n e k o g teritori ja, a to ne ide bez n e k o g p r o c e s a ili oblika socijalizacije. J e z i k o m o d r e đ e n u populaci ju t r e b a uvijek sagledavat i kao "ukor i jen jenu za jednicu" na n e k o m p r a s t a r o m tlu na kojem se jezičko biće uzgajalo i m o ž d a još uzgaja, sa kojeg se, ali i na koje se, presađiva lo i kalemilo, gdje se krčilo i plijevilo, ali gdje je zasad t a k o đ e r m o g a o venut i , p r o p a d a t i i biti z a p u š t e n . Ako se ne previdi ovo nalijeganje jez ika na zemal jsku površ,

7

Geotropi diskursa

o n d a će n a m se svaka k u l t u r a u k a z a t i kao agr ikul tura, o n d a će figurativnost koju nosi od izvora biti reljef i flora "dos lovne s tvarnost i " . O t u d a agr iku l tura nije o z n a k a za o n o što sputava jez ičko k r e t a n j e i p romjenu; naprotiv, o n a nas navodi gdje da t r a ž i m o njihova o s n o v n a sredstva. Ako teritori j č ini jezik p r i r o d n i m , o n d a jezik čini teritorij histori jskim; k o m p l e m e n t a r n o isticanje ovih naziva predstavl ja n a č i n da se pomjere i n a č n u njihove granice. K a d a p r i r o d n i jez ik n a z i v a m o histori jskim, o n d a n ipošto n e smi jemo z a n e m a r i t i njegovu " sups tanci ja lnos t " i " t je lesnu t e ž i n u " koja je z a s i g u r n o zemal jske p r i r o d e - m a k a r toliko koliko je d o p u š t e n o govoriti o doslovnost i ili g e o t r o p i z m u .

Raspros t i ruć i se d u ž teritori ja, jezici imaju - kako n a s poučava geolingvist ika - u g l a v n o m s loženu reljefnost, di jalekatski i s k o m a d a n u i k o n t i n e n t a l n o p o v e z a n u . Mogu se spajati i miješati, a t a k o đ e r razdvajat i i pročišćavat i . N a l a z i m o ih postojane, p o m j e r e n e , p r e n e s e n e , r a š i r e n e , o č u v a n e i iskori jenjene; n a l a z i m o ih žive, u r a s t u i procvatu, ili mrtve, sa još živim p r e s a d i m a i kor i jenima p r u ž e n i m u d r u g i m jezic ima, o č e m u ništa t a k o d o b r o ne svjedoči kao m a r k a n t n i toponimi . Svaki p r i r o d n i jezik ima svoje g r a n i c e na kojima se pojavljuje drug i jezik, a o n e su na jčešće geografski v jerodostojne, reljefno o c r t a n e u l ikovima teško p r o h o d n o g p l a n i n s k o g lanca, teško p r e m o s t i v e rijeke, m o r s k e obale... Na krajevima ili p o č e c i m a pojedinog jezika svagda se pojavljuje p i t o r e s k a n pejzaž. Jezici ostavljaju t ragove na geografskoj kart i , m o g u ć e je njihove k o r p u s e sa na jmanj im a r e a l i m a pres l ikat i ,

8

Geotropi diskursa

pravit i čitave at lase, a da lingvistički ne z n a m o previše o njima.

D a k a k o , ove k a r t e s v r e m e n o m zastarijevaju, g u b e svoju s tvarnost , ili je zadržava ju s a m o za sebe, zbog p r o m j e n a

n a t e r e n u , u g l a v n o m n e p r i m j e t n i h promjena, p o p u t vegeta t ivnog ras ta i r i jetkih t e k t o n s k i h poremeća ja . I p o r e d toga, o n e m o g u odražavat i d u b o k a socijalna k r e t a n j a i b u r n e sukobe, obojiti o s n o v n e obr i se i l ikove histori je čovječanstva. Cesto p o g o d n e ilustracije d o m i n a n t n i h utjecaja i konstelaci ja moći u o d r e đ e n i m razdobl j ima, ove k a r t e n a d m a š u j u i n t e r e s l ingvistike i m o g u se korist i t i i izvan odjela l ingvističke geografije, u sasv im p r a k t i č n e sv rhe : ukol iko se m o ž e govoriti o j e z i č k o m utjecaju k a o o k u l t u r n o m i pol i t ičkom utjecaju, o d o m i n a n t n o m i in fe r iornom jeziku, o sv jetskom i loka lnom jeziku, o v lada jućem i oficijelnom jez iku i j ez iku manj ina, o " jeziku k u l t u r e " i " n a p r o s t o p r i r o d n o m jez iku" itd. Ipak, najvažnija s v r h a je "podjela zeml je ." Tu, u jez ičkim podje lama, n a v o d n o n a l a z i m o pravi kriteri j za p a r t a ž n e ugovore, najpogodnij i os lonac logike povlačenje g r a n i c a m e đ u n a r o d i m a , ispisivanja cr ta i biljega polazeći od kojih se mjesta i s t a n i š t a u o p ć e tek obrazuju p r e k o d v o s t r u k o g kretanja

9

Geotropi diskursa

isključivanja i povezivanja, prisvajanja i otuđivanja. Nije li granica, tj. pojam koji o njoj imamo, prije svega granica među narodima i idiomima, narodima/idiomima? Nije li ona nešto s to je najudaljenije od pr irodne granice između neba i zemlje?

Geografija pruža grafički materijal, "pr i rodne c r te " poput korita jezika, za agrarne reforme "zemaljskih kultura," "agrikultura". Ona je osnovno sredstvo upisivanja postignuća prilikom odmjeravanja pr i rodnih snaga "ukorijenjenih" i "posađenih" populacija koje su, poput svih prirodnih sorti, tako nas uči "pr i rodna povijest", težile da prošire svoj životni prostor. Međutim, nijedna kultura nije toliko "divlja" da u njoj nije trebalo premošćivati rijeke, održavati " intercourse" (E de Saussure), kultivirati zemljište - i bez zemljoradnje. Ljudi su ukorijenjeni u zemlju p u t e m jezika koji se nikada ne da sasvim prizemljiti. Njegova prirodnost je iluzorna, a svoju prirodnost ono što nazivamo "pr i rodom" ne dobiva bez njega. Ne zapljuskuju samo talasi lokalnog jezika pr i rodne barijere nego i najviše planine duguju svoje postojanje imenovanju: uostalom, prenošenje s j e d n e obale na drugu, prebacivanje preko visokog grebena, uvijek je bilo i prevođenje (translatio).

Dominacija jednog jezika kao izraz dominacije j e d n e kulture može uputiti na razmjere političke moći koja bi svagda htjela da b u d e pr i rodna i postojana: preko uspješnosti njegove implantacije. Dakako, ovdje n a m se ne isplati odveć se doticati pitanja "jezika i kulture," a kamoli "kulture i moći." Svesti ćemo to na ukazivanje na dvije figure: geografska prodornost jezika i njegova geološku

10

Geotropi diskursa

stvarnost. Nedovoljno otklanjajući političko, ne zatvaramo se u "teorijsko znanje" o jeziku, d i ramo u ono drugo lingvistike koje može biti obilježeno imenom geografije, u "vanjske ograde" ove discipline koje nedovoljno pokriva lingvistička geografija.

Misliti granice j ezika kao pr i rodne prepreke, to n a m znanost ne dopušta, jer je inkorporirana u univerzalnom jeziku, u kojem su sve endemske biljke već stavljene u herbarij. No ipak, granice empirijskog mnoštva jezika n a m razotkrivaju r u b o v e samog Jezika, onog kojim se bavi lingvistika. Naše pitanje će, dakle, prije biti šta je dominacija jednog jezika po mjeri jezičke kultivacije kao svojevrsne meliorizacije oplođenog tla.

Jezička kultivacija koja je uvijek kultivacija zemlje, vodi s a m o m svojom logikom ili botanikom uklanjanju supstancijalne veze sa zemljom. Ona stalno dovršava onaj posao drobljenja, pomjeranja i iščezavanja tla, spontane metamorfoze zemljinog elementa, što već svaki izričaj donosi sa sobom, potkopavajući svaku neposrednu vezu, ono što bi mogli nazvati "georeferencijom". Nadmoćniji jezik nije onaj koji bolje "naliježe" na tlo. Uostalom, tamo "dolje" nikada ne nalazimo jezik, nego samo natpise ili mjesta za natpise koji čekaju tek letimičan pogled pa da b u d u uzdignuti u vertikalne krugove heliotropa.1 Ali govornici koji odolijevaju iskušenjima slikovitog govora zbog svoje zemlje, oni su tu, čvrsto prikovani za zemlji i vjeruju u ono što vide.

1 O k o n c e p t u ili, radi je, figuri he l iotropa, kojoj ovdje suprots tav l jamo,

d a k a k o u vidu d o p u n e , f iguru g e o t r o p a vidi: Jacques Derr ida, M a r g e s de la

phi losophie, Les ed i t ions de Minui t , Paris , str. 292 i dalje.

11

Geotropi diskursa

Na zemlji smo dok govorimo maternjim jezikom, no izgubljenu blizinu zemlji - o njoj je riječ - dugujemo opet jeziku i samo jeziku. Kada napuštamo utrobu zemlje, a to činimo kao raslinje koje nadvisuje zemaljsku površ, uvijek je to u maternjem krilu jezika.

Simbol zemlje bi mogao biti s imptom odsustva jezika. Nemogući simbol, simbol nemogućeg, stvarnijeg od stvarnog, onog što bi bilo bez vlastitog imena. Stvarnost

prije jezika. Još će de Saussure u v remenu konačnog trošenja znaka, kada se napokon mogla znanstveno ogoliti njegova priroda, za primjer znaka ili za sam Z n a k izabrati drvo, čija je sva zvučna supstancijalnost završila na zvučnoj slici. Divo je pravi način da se znak pojavi (kao slika), prilika za lingvistu da crta, ali on je već tada bio samo bezdrvna algoritamska konstrukcija, pa Lacanu neće biti teško da, na poznatom mjestu,2 ne propovijedajući na zemlji ispod drveta, tako razgrana drvo da nikakvog traga rodne zemlje na njegovom korijenu ne ostane i da konačno uvidimo da ono uvijek raste samo u jeziku, i to iz svoje krošnje.

2 J a c q u e s Lacan, " L ' i n s t a n c e de la lettre d a n s l ' i n c o n s c i e n t ou la ra i son depuis

F r e u d " , u : Ecrits . Edit ions du Seuil , Paris, str. 4 9 3 - 5 2 8 , p o s e b n o str. 4 9 9

1 2

Drugo poglavlje

Pad realnog socijalizma na zemlju

K o m u n i z a m je, kažu, p a o u E v r o p i . Ili b a r o n o š to se n a e v r o p s k o m istoku preds tav l ja lo njegovim i m e n o m . D a k l e , " k o m u n i z a m " i p a k m o ž e pas t i . T o s a d a n a v o d n o z n a m o . K a o što s m o o d a v n o znal i z a n a c i z a m . P r i t o m su i najveći real is t i bili z a t e č e n i , i z n e n a đ e n i , pa i z a p r e p a š t e n i . N e zbog toga što n i su znal i d a j e t o " s t v a r p r o š l o s t i " n e g o zbog b r z i n e s kojom je p o č e o da p a d a . N e v j e r o v a t n a lakoća p a d a z a t a k o m a s i v n u formaciju. O t o m e se ne p r e s t a j e govorit i i pisat i , na sv im s t r a n a m a svijeta. Ko se m o g a o n a d a t i takvoj p r o p a s t i bez vel ikih o t p o r a , b e z krvav ih s u k o b a š i rokih r a z m j e r a , bez p o t r e s a koji bi u z d r m a l i či tav svijet. Ili b e z d u g o g povi jesnog dotra javan ja . K o m u n i z a m s e j e d n o s t a v n o u r u š i o p r e m a u n u t r a , k a o o d a v n o dotra ja la, k l imava g r a đ e v i n a . Z a r n a s j e toliko mogla p r e v a r i t i njegova i m p o z a n t n a k o n s t r u k c i j a ? No, n e v a r a l i n a s d a n a s t a k o đ e r njegov p a d , njegov kraj, njegov p o r a z ? Možda se č a k v a r a m o u s v a k o m p o g l e d u na " k o m u n i z a m " o n d a k a d a broj i svoje posl jednje časove. M o ž d a je to f e n o m e n koji se ne dâ d o b r o vidjeti, i m e n o v a t i ,

13


odredi t i . . . I to u p r a v o zato š to nije n i š t a i luzorno, š to nije p u k i privid, ops jena.

Veliki događaj nije p o p r a ć e n sa kl icanjem od oduševljenja, s n e o b u z d a n o m radošću, pa m o ž d a čak ni sa olakšanjem, kako se to moglo očekivati . Ni t a m o ni ovamo, ni s ove ni s o n e s t r a n e i s točne g r a n i c e E v r o p e . Prije bi se to moglo nazvat i os luškivanjem sa j ezom, sa s t r e p n j o m za ono što t e k t r e b a da se desi. A o n o najgore se u našoj zemlji već desilo. O s t v a r e n e su i o n e najcrnje s lutnje o t o m e kako bi mogla izgledati p r o p a s t d r u š t v e n o g u r e đ e n j a koje je toliko m n o g o obećavalo. Čini se da je B o s n u i H e r c e g o v i n u zadesi lo u p r a v o o n o što je evropski istok uspio izbjeći, b a r z a s a d a . Niko još ne zna da li se rad i o izuzetku, zloj slutnji ili p o u z d a n o m p u t o k a z u . N a š e očajanje s u s r e ć e u Z a p a d n o j Evropi velike n a d e da će " survavan je koje je i spuni lo očekivanja" biti slučaj koji se zbog "važnij ih s tvar i " m o ž e i "previd jet i . "

Ali velika očekivanja n a k o n velikog p a d a , koja su z a p r a v o osluškivanja s t r a š n o g s u d a r a , b u d e s u m n j u d a do p a d a još nije ni došlo. M o ž d a se s a m o prvi k o m a d p o l u k o n t i n e n t a l n e ploče sručio. Ni to nije s igurno. Pogotovo ovdje gdje se na p a d na jmanje čeka: gdje se o n o što se pri jeteći nadvi lo p o k u š a v a oborit i .

U stvari - nije to teško dokuči t i sa mjesta na kojem stojimo - k o m u n i z a m još p a d a . J o š p a d a u b e s k r a j n o o d l o ž e n o m t r e n u t k u . Svi osluškuju njegovo padan je , strmoglavl j ivanje njegovog g l o m a z n o g tijela. M o ž d a

14


već u k o č e n e lešine. P r i t o m svi - svi oni koji to još mogu - p o k u š a v a j u da žive kao da se n i š t a nije desilo. Možda se o n o najvažnije još nije desi lo. S a s v i m je neizvjesno k a d a , gdje i kako će doći do p a d a . Da li baš svuda t a m o gdje se p r u ž a zloslutna s jena o n o g a što p a d a ? Kakve s t r a š n e posl jedice će imat i taj p a d ? T r e b a l i ga pospješiti ili spri ječit i?

T a m o gdje se čini da je s r u š e n , tobožnji k o m u n i z a m se najviše op i re padanju . T a m o gdje nije ht io da m i r n o p a d n e izbio je rat. M o ž d a je to j e d i n i n a č i n njegovog p a d a n j a : uz s t rahovi t t r e s a k i r a t n i p l a m e n . M o ž d a će past i s a m o t a m o gdje će biti o b o r e n ; ali m o ž d a je već p a o t a m o gdje ga nije t reba lo o b a r a t i . N e k o m o ž e ustvrdi t i na o s n o v u "novijeg histori jskog i skus tva" da k o m u n i z a m m o ž e s a m o m i r n o past i - i n i k a k o drukči je. S a m o ako se pus t i da to učini s a m od sebe. Ako n a i đ e na veliku s p r e m n o s t d a b u d e o b o r e n , o n s e op i re svom rušenju. U p r a v o r a z m j e r n o toj p r e v r a t n i č k o j s p r e m n o s t i , usisavajući u sebe n jenu ruš i lačku energi ju. K a d a govor imo o o b a r a n j u k o m u n i z m a n i k a d a ne z n a m o da li već g o v o r i m o o o b a r a n j u već o b o r e n o g k o m u n i z m a .

M o ž d a se od p o č e t k a njegove v ladavine m o g a o zapazit i ovaj " z a h t j e v " k o m u n i z m a , njegov i n h e r e n t n i zahtjev da b u d e " o b o r e n " . On ga je, prije svega, postavljao p r e d sebe s a m a , oslovljavajući ga n a r a v n o d r u g i m i m e n i m a , onim do kojih je s l u ž b e n a d o k t r i n a m a r k s i z m a -lenj inizma najviše držala . Tek d a n a s m o ž d a m o ž e m o o d g o n e t n u t i d a j e temel jna z a d a ć a samorea l iz i ran ja socijalizma pretpostav l ja la ispunjenje zaht jeva za

15


16

" o b a r a n j e m , " d a k a k o u o n o m smislu u kojem to ovdje p o k u š a v a m o ocrtat i . M o r a m o biti oprezni : " o b a r a n j e " k o m u n i z m a po svoj prilici ne znači njegovu p r o p a s t ; ili u p r a v o i ne znači niš ta d r u g o n e g o " p r o p a s t , " ako razvi jemo metafor ični kapac i te t ovog pojma; ali " p r o p a d a n j e do d n a " ne znači i njegov kraj, ako opet riječ " k r a j " m o ž e m o odvojiti od "krajnje s v r h e . "

" P a d k o m u n i z m a " - m n o g i mis le da se s a d a o t o m e radi , ali m o ž d a još n iko ne z n a š ta to doista znači . B a r n iko od onih koji to pokušava ju samjerit i sa "v i s inom" ideje k o m u n i z m a i e fekt ima njenog histori jskog real iziranja. Tek bi t r e b a l o odgovorit i na pitanja ili b a r p r e u z e t i svu njihovu tež inu: Da l i je k o m u n i z a m n e š t o što m o ž e past i? Da li je p a d k o m u n i z m a - tobožnjeg, realnog, n e r e a l i z i r a n o g - njegov kraj? O k a k v o m kraju se rad i?

Vladajuća samorazuml j ivos t n e ostavlja p u n o p r o s t o r a takvim pi tanj ima. O b i č n o s l u š a m o : " K o m u n i z a m j e p a o u Istočnoj Evropi, a pobi jedio je zapadnjački e k o n o m s k i i politički l iberal izam. D a k a k o , čitav j e d a n svijet se ne m o ž e p r e k o noći promijenit i ; najveću o p a s n o s t predstavl ja naglo b u đ e n j e n a c i o n a l i z m a . To je, u stvari, a u t e n t i č n i izraz k u l t u r n e zaostalost i t ih n a r o d a . Svojom a g r e s i v n o m p r i r o d o m , sli jepim n a r c i z m o m , nacional izmi lako m o g u izazvati sukobe . T r e b a se t rudi t i oko sprečavan ja takvih sukoba, a logika profita i razvoj civilnog d r u š t v a n u d e najbolji lijek. l t d . "

M n o g o koristi se, bez sumnje, m o ž e izvući iz ovakvih t u m a č e n j a koja idu d o b r o u t r t i m , p u t e m . Sva ona


17

v e o m a uvećavaju kapita l - ideološki, politički, mora ln i - m o ć n o g , p r e m o ć n o g " p o b j e d n i k a . " Zbog toga je s a m o p o t r e b n o osigurati š to lakši, š to prohodnij i , što p r o p u s n i j i "pre lazak iz soci jal izma u kapi ta l izam." S t a r i , d o b r i neprijatelj će tu više pomoći nego novi pri jatel j . Sve što d a n a s stoji na p u t u " n e o g r a n i č e n e " t r ž i š n e razmjene i " i s t i n s k e " demokrac i j e sab i re se i pojavljuje u liku „etničkog konfl ikta." Ostao je još n a c i o n a l i z a m , pa da bi p o b j e d a bila p o t p u n a , da bi p a d bio s m r t o n o s a n . J o š j e d n o m nac iona l izam. Da l i još u o p ć e išta z n a m o o n jemu, i p o r e d svog t r u d a koji mu se o d a v n o posvećuje? Neuklonj iv i neuhvatl j iv kao v last i ta sjena, sve opskurni j i š to prisniji. M o ž d a ga, k a o u t v a r u , u s tvarnost i n i k a d a n e ć e m o moći dokučit i

- z a t o što s m o uvijek na njegovom mjestu, t a m o gdje bi se t r e b a o nalazit i .

M o ž d a n a s p a d " r e a l n o g soci jal izma" t jera da prije svega d r u g o g promiš l jamo mjesto, mjesto koje n a m se ukazu je k a o mjesto njegovog p a d a . M o ž d a se t a k o na najodvažnij i n a č i n p r i h v a t a izazov koji " i s točnoevropsk i n a c i o n a l i z a m , " ako takvo n e š t o postoji, i sporučuje mišljenju. Riskirat i ć e m o da taj izazov f o r m u l i r a m o k a o nalog da se misli kraj historije, kraj ideologije, kraj pol i t ike itd. - riječju, o n a a p s o l u t n a t a č k a koju je pre tpos tav l jao n a c r t emancipac i je - kao p a d na zemlju. Nigdje drugd je n e p a d a k o m u n i z a m n e g o n a zemlju. Da b i tu j e d n o m zauvijek okončao.

E t n o n a c i o n a l i z a m bi o t u d a bio na zemlju oboreni k o m u n i z a m . Ali k o m u n i z a m i p o r e d rascvjetanog


1 8

n a c i o n a l i z m a još nije pao. Možda je n a c i o n a l i z a m o n o što n e d o p u š t a k o m u n i z m u d a i k a d a p a d n e n a zemlju. On se uvijek n a k n a d n o r a z g r a n a , u n e p r o p u s n i vegetat ivni pokrov, čim k o m u n i z a m t r e b a da d o t a k n e s a m u zemal j sku površ, da se sruči na nju. Zato mu to m o ž d a n i k a d a n e ć e uspjeti i p o r e d sve n e u m i t n o s t i p a d a . M o ž d a n a c i o n a l i z a m i n e m a drugi s m i s a o n e g o da o b z n a n i is t inu da to što ovaj p u t naz ivamo k o m u n i z m o m m o ž e s a m o meta for ično past i . Na izvjesnoj krit ičnoj tački b l iz ine zemlji dolazi do f igurativnog o b r a t a .

N a c i o n a l i z a m se predstavl ja kao već-oboreni-k o m u n i z a m , a u stvari je j o š - n e - o b o r e n i - k o m u n i z a m (čime, bez sumnje , p o k u š a v a pr ikr i t i svoje sasvim r e c e n t n o porijeklo). Svi nacional is t i I s t o č n e E v r o p e t v r d e da su a n g a ž i r a n i u borbi da se obor i još-ne-o b o r e n i - k o m u n i z a m . Svi oni koji se n a l a z e na mjestu očekivanog i ne izb ježnog p a d a se za to zalažu. I z a p r a v o niko više n e b r a n i k o m u n i z a m , niko s e n e t r u d i d a spriječi njegov p a d . Svi znaju šta će se desiti i već su zauzel i najbolje položaje - i zato do k r a h a ne dolazi. Ili dolazi u b e s k r a j n o o d l o ž e n o m t r e n u t k u .

Da l i z n a m o š ta je to što leti p r e m a zemlji k a o p r e m a svom kra ju? M o ž e m o l i to saznat i prije zas t rašu jućeg prizemljenja ili mi to već o d a v n o z n a m o ? Da l i je to p a d s a m o još j e d n o g carstva, s a m o još j e d n e vlasti, s a m o još j e d n e ideologije, pol i t ike itd.? Kraj c rvenog te rora , d i k t a t u r e ? S m i j e m o li previdjeti vrstu i specif ičnu b r z i n u p a d a o n o g a što n i k a d a prije nije pa lo na zemlju - "zemal j ske religije"? Š t a u i s t i n u znači


1 9

kraj j e d n e eshatološke vizije koja se pokuša la ostvariti ovozemal j sk im s reds tv ima?

Da l i to još u o p ć e može biti nek i "histori jski događa j , " n e š t o za što sa s igurnošću z n a m o da se desilo?

Kra j j e d n o g svijeta, kraj j e d n o g d o b a ili m o ž d a č a k s a m o g v r e m e n a ? Svjedočimo o k r a h u histori jskog pro jekta p a r excel lence. Kako d a p r i t o m m j e r i m o vri jeme? K a k o m o ž e " s t v a r b u d u ć n o s t i " pos ta t i " s t v a r prošlost i ," a da t o n e b u d e "pi tanje v r e m e n a , " s a m o g v r e m e n a k a o takvog? D e r r i d a , kojeg ovdje s l u š a m o iz daljine koja n a s r e a l n o dijeli, ponavlja iz u s t a o p s j e d n u t o g H a m l e t a : " T i m e i s o u t of jo int . " 3 Nije s a m o e p o h a k o m u n i z m a ispala iz svojih zglobova, ležišta, šarki . Ili, n i su to bili s a m o njeni glavni oslonci. N e m a više v r e m e n a . Vri jeme je na i z m a k u . Ili, ipak, ima još v r e m e n a koje ć e m o proves t i očekujući veliki pad . P a d na vr i jeme? M o ž d a p a d v r e m e n a ? N a n a š e m p r o s t o r u , svugdje s a m o n a " n a š e m , " n a kolekt ivno r e a p r o p r i r a n o m p r o s t o r u .

Ipak, ne prec jen ju jemo li tako, slijedeći izvjesne ut jecajne misl ioce, " tobožnj i " k o m u n i z a m kao da j e bio " p r a v i " k o m u n i z a m ? Nije l i p r a v a s reća oslobodit i se takve iluzije? B a u d r i l l a r d je novije d o b a označio kao "vr i jeme u ko jem su sve utopi je rea l i z i rane . " Ne p r o p a d a k o m u n i z a m zbog svoje i luzornost i n e g o zbog svoje s tvarnos t i , zbog svoje o g r o m n e i n e s n o s n e zemal jske tež ine . J e d i n o tako je i m o g a o p r o p a s t i . Za njega se ne m o ž e reći da je bio iluzija, n e g o prije

3 Cf. J a c q u e s .Derr ida, S p e c t r e s de Mane, Les édit ions Gal i lée , Paris, I W.V


20

"nepodnoš l j iva s tvarnost . " T a m o gdje se to teško m o ž e reći, on n e ć e lako pasti . U p a d u k o m u n i z m a misliti pri je svega mjesto p a d a , znači misliti r e a l n u tež inu o n o g a što p a d a , zemal jskog tijela, ili pr iv lačnu s n a g u o n o g a na što pada, zemaljske realnosti. Pad k o m u n i z m a nas tjera da mislimo njegovu realnost s krajnjom strogošću, da ga od početka sagledavamo kao realni socijalizam. E t n o -nacional izam se o n d a ukazuje kao nešto što bi t rebalo da je realnije od "realnog socijalizma." Realnije od "realnog socijalizma"! Niko još ne zna da li je to moguće. Ko bi u takvo nešto povjerovao, gledajući "realni socijalizam" na svome kraju, na izdisaju od svoje glomaznosti koja mu onemogućava svako kretanje.

Sada, odavde, gledajući unazad, vidi se cjelokupna putanja realiziranja komunizma. Njegovo čitavo kretanje je bilo geotropsko, u sasvim niskoj, p re težno u najnižoj mogućoj orbiti. Trebalo je na početku postići s a m o toliko ubrzanje da se uspije odlijepiti od zavičajnog tla. To je ona prva, heliotropska faza komunizma, napredovanja u "svjetlu budućnost , " koja n a s je zavaravala da suviše visoko dižemo pogled kada govorimo o komunizmu. U Rusiji, t a m o gdje je izašlo s u n c e komunizma, to je bilo razdoblje nadnacionalnih aspiracija, koje G u é n o u n datira s a m o između 1917. i 1923. godine. 4 Otada počinje i sve više uz ima m a h a nacionaliziranje općeg dobra, realiziranje nacionalnog socijalizma. N e u m i t n a nacionalizacija svega kolektivnog. U tom smislu su nacionalisti bili avangarda komunist ičkog pokreta. Pod uvjetom da su se mogli

4 D. G u é n o u n , " S u r les ( p r é t e n d u e s ) sort ies du ( p r é t e n d u ) c o m m u n i s m e en E u r o p e , " L ignes No 18, Janvier 1993, str. 128.


21

razlikovati kao klasa, da su bili toliko n a p r e d n i . Komunisti d a n a s , ako se mogu razlikovati, ne m o g u a da ne budu impres ioni rani onim što su oduvijek najviše cijenili: nj ihovom dalekovidnošću.

Tek d a n a s se možda može nazreti , u zalasku ideje k o m u n i z m a , da ono nacionalno krije tajnu stvarnosti, šuš te stvarnosti. Danas kada smo izgubili svaki smisao za stvarnost, osim m o ž d a onog "nacionalnog." U poređen ju prostora koji su m o ž d a prebrzo nazvani "postkomunis t ičk im" sa njihovim "kapitalističkim okruženjem," vidi se da je to jedini smisao "ist inske s tvarnost i " s kojim na kraju raspolažemo. Vidi se to kao n i k a d a prije - u jasnosti apokaliptičke vizije - jer nikada kontras t i zmeđu kultura koje imaju i kul tura koje nemaju s tvarnost nije bio veći niti je mogao biti veći. Baudri l lard nas uvjerava da je Zapad o d n e d a v n o izgubio svaki dodir sa s tvarnošću. Na Istoku se n a k o n toliko godina rea lne politike, rea lne ekonomije, planskog realiziranja pr ivrede i ku l ture itd., ponovo čuje poklič za povratkom ka stvarnosti, d o k s e Zapad u vrtoglavom kretanju p l a n e t a r n e eksploatacije dotiče najudaljenije tačke od komunist ičkog ideala "posljednje stvarnosti ." Groteskni susret je na d n e v n o m redu. Liberalni kapitalizam je na Istoku postao novo ime za " o b e ć a n u zemlju," dakako ne zbog "pukog ekonomskog interesa," nego zbog potrebe da se napokon ostvare a u t e n t i č n e ljudske vrijednosti, da se autent ično progovori, da se živi u autentičnoj zajednici...

Dovršavajući ovu skicu, napomenimo, na mjestu gdje dolazi potpis, da se ono nacionalno podvrgava


2 2

filozofskoj refleksiji samo pod uvjetom da je preobrat i u geofilozofiju.5 Drugim riječima, prozirući stvarnost, mišljenje na neodoljiv način ulazi u geotropsko kretanje, gdje mu jedino pouzdano tlo n u d e "vlastita i m e n a " sa kojima može prispjeti samo do vlastite zemlje. A to mu njegova "vlastita" figurativnost uvijek onemogućuje. Dobro z n a m o da to nije napros to njegova manjkavost. Pravi primjer je upečatljiva slika o apogeju kapitalizma, koju je Baudr i l lard n e n a d m a š n o naslikao, 6 koja prožima, manje ili više, sve produbljenije analize suvremenog zapadnjačkog društva.

Treba, dakle, prihvatiti, u ime "filozofskog" pojma, susret sa Stvarnošću, 7 varljivi odnos p r e m a zemlji, koji može biti samo slikovit, da se ne bi opet zanemari lo, i n a k o n pola stoljeća, ono što se moglo naučiti još s prvim iskustvom "direktnog obrušavanja" koje je slijedilo p o d n e v n u vertikalnost sunčevih zraka:

Pad n e k e evropske kul ture na zemlju uvijek je p a d u etnički nacional izam. A svaka kultura, utoliko što kao kultura uvijek zadržava svoje p r i m a r n e crte agrikulture, teži obnavljanju svoje izgubljene autentičnosti . K o n a č n o m p a d u na zemlju.

5 Gi l le s D e l e u z e i F e l i x G u a t t a r i , Q u ' e s t - c e que la p h i l o s o p h i e , L e s éd i t ions de minui t , Par is , 1 9 9 1 , str. 82 i dalje.

6 Na pr imjer u poglav l ju T r a n s é c o n o m i q u e u: La t r a n s p a r e n c e du M a l , Les éd i t ions Gal i lée , Par i s , 1990, str. 33-42.

7 E t o zašto anal iza u m j e t n i č k e proizvodnje postaje od suš t inske važnost i - j e r na jneposredni je i sporučuje v ladajuću funkciju m i m e s i s a u d r u š t v u . P u n o toga je u tom p r a v c u u novi je vr i jeme urađeno, a ovdje m o ž e m o s a m o za uvođenje p r e p o r u č i t i : M . D a m u s , Sozialist ischer R e a l i s m u s u n d K u n s t i n N a t i o n a l s o z i a l i s m u s , Fischer, Frankfurt/M, 1981.

Treće poglavlje

Ratna stvarnost objašnjena autističnoj djeci

O č e m u to govor imo k a d a govor imo o našoj r a t n o j s tvarnost i? N e m a neobični jeg pi tanja koje b i se moglo postavit i u času k a d a ra t još uvijek traje ili t e k što je p r o š a o . Z a t o b i o d m a h t r e b a l o istaći njegov p o s e b a n smisao, a k o j e m o g u ć e . Postavl jamo, n a i m e , semiot ičko pi tanje o a k t u a l n o m s t a t u s u re fe renta u n a š e m jez iku (ili ovdašnj im jez ic ima). Z a n i m a n a s kako stoji s tvar sa z n a k o m . M o ž e m o t a k o đ e r reći : i sa značenjem, smis lom. U j e d n o m o d r e đ e n o m času, na j e d n o m o d r e đ e n o m p r o s t o r u . D r u g i m riječima, z a n i m a n a s k a k a v j e o d n o s k u l t u r e p r e m a s tvarnost i n a k o n s t r a š n o g r a t n o g iskustva.

D a n a s se to o n i m a koji su iskusili r a t n u s tvarnos t m o r a činiti kao posve n e o b i č n o pitanje. To je p i tanje kojem nedosta je svaka s tvarnost . M o ž d a b e s m i s l e n o pi tanje . Ili je to m a k a r suvišno pitanje, a k o već t r e b a uvažit i o d a k l e dolazi (iz n e k e d r u g e k u l t u r e koja je o d a v n o iskusila „trošenje Z n a k a " ) . O d a v n o i m a m o to

2 3


i skustvo suvišnih i besmis lenih p i tan ja postavl jenih s n e k o g d r u g o g mjesta, a sa p r e t e n c i o z n o š ć u najvišeg mjesta, k a k a v je često bio slučaj sa o n i m što su u svojim novijim tokov ima nudi le „ u v e z e n e " d r u š t v e n e znanost i . P r o t e k l o razdobl je izgradnje r e a l n o g socijalizma bilo je obil ježeno takvim iskustvima. M a k a r n a s je u to čak i na u n i v e r z i t e t i m a htjela uvjeriti d o m a ć a epi s temološka polit ika. Po svjedočenju onih koji su bili pozvani za ovu oblast, tzv. h u m a n i s t i č k e inteligencije, d r u š t v e n a z n a n o s t , pri je p r o c e s a reinskripci je i reapropri jaci je kojem je m o r a l a biti p o d v r g n u t a na n a š e m tlu, često nije zna la postavljati pitanja koja pogađa ju n a š u d r u š t v e n u s tvarnos t . T r e b a l o j e s ta lno imati n a u m u da se rad i o " g r a đ a n s k i m misl iocima", o dvije v r s te iskustva, o " n a š o j " i " t u đ o j " (društvenoj , e k o n o m s k o j , političkoj, znans tvenoj ) kul tur i . Recepci ja a k t u a l n i h z n a n s t v e n i h tekov ina pretpostavl ja la je s t rog izbor i pažljivo p r e v o đ e n j e - prevođenje na n a š vlastiti jezik. Nije se prevodi lo o n o što nije imalo značenja za nas , a a k o bi se to i dešavalo, pogotovo u novije vri jeme, o n d a to u g l a v n o m niko nije čitao. Dva " z n a n s t v e n a d i s k u r s a o čovjeku" se n i su mogla povezat i bez p r e v o đ e n j a s j e d n o g jezika na drugi . P r i t o m e je bio upadl j iv v išak značenja, s j e d n e s t r a n e , i m a n j a k s tvarnost i , s d r u g e s t r a n e . Čini se d a j e osjećaj tuđost i najprije i dolazio od tog n e d o s t a t k a s tvarnost i , tačnije od pr iv idne i i z o p a č e n e s tvarnost i . S t v a r n o s t i o n i h drugih, onih koji su toliko m n o g o proizvodil i i iznosili na tržište, pa i u oblast i h u m a n i s t i č k i h disc ipl ina. Iz ložena takvim o p a s n o s t i m a - koje su sve i m a l e v e o m a zavodljiva obličja, j e r su se pr iv idnost i i s p r a z n o s t n e p o s r e d n o vezale uz u z o r n i

24


" z n a n s t v e n i d i s k u r s " - nije č u d o da su se mnogi profesori pokazal i k a o osvjedočeni h u m a n i s t i i u z o r n i čuvar i a u t e n t i č n e s tvarnos t i d r u š t v a u kojem su obitavali. Postojala je čitava j e d n a pol i t ika usvajanja i korištenja d i s k u r s a d r u š t v e n i h z n a n o s t i , kao svojevrsna polit ika njegovog prevođenja , pr i lagođavanja, odomaćivanja, za što su bili ponajpri je z a d u ž e n i sami njegovi nosioci. T r e b a l o j e znat i t e h n i k e udahnj ivanja p u n o g smisla i značenja u " s t r a n e " vokabulare i interpretacije čiji je utjecaj bio toliko jak da su zapljuskivali i naše obale. Svaka p o r u k a iz „svijeta znanost i " do nas je dopirala više ili manje oštećena i neraspoznatlj iva. O n o što je uvijek nedostajalo, unapri jed se to moglo znati, bila je naša autent ična stvarnost. Tek n a k o n iskustva susreta sa t o m stvarnošću, iskustva koje dovoljno nadahnjuje i osvještava, moglo se pristupiti, uvijek o p r e z n o i sumnjičavo, pristiglim tekstovima velikih svjetskih autora . U specifičnom prostoru akademskih institucija, dovoljno, ali nikad odveć udal jenom od stvarnog života i s tvarne prakse, proučavalo ih se, ne odveć ž u d n o i ne odveć sistematski, kao manje-više tehničke novotarije čije poznavanje je moglo poslužiti kao dokaz profesionalne upućenost i , što je bilo poželjno u stjecanju a k a d e m s k i h titula, a također i u edukat ivne i pedagoške svrhe. U p r a v o je vlastita k u l t u r n a autentičnost sprečavala da bilo kakva vrsta s tandard iz i rane profesionalne kompetentnos t i d o đ e s te "izvanjske" s t rane. O n a m a samima i o n a š e m vlastitom svijetu, oni t a m o u " t u đ e m svijetu", ma koliko zadivljujuće rezultate postizali u svojim istraživanjima, nisu imali ništa bitno reći. U takvom stavu se mogla nazrijeti, još doduše suptilna, ksenofobija "znanstvenog socijalizma".

2 5


26

Neodoljivi " s t r a n i utjecaji" n i su p r e r a s t a l i u p o g u b n e ideološke utjecaje i indoktr inaci je utol iko što je bilo o s i g u r a n o s tvara lačko napa jan je ide jama iz s a m e stvarnost i , iz s tvara lačke p r a k s e o n i h prega laca koji su joj bili najbliži. Os iguran je takvog p r i m a t a s tvarnost i ili p r i m a r n o g onto loškog k o n t a k t a - na osnovu kojeg je ova ideologija t raž i la da b u d e neš to m n o g o više od p u k e ideologije: a u t e n t i č n a k u l t u r n a s tvarnos t - bila je glavna tekov ina revolucije s kojom je uspostavl jen socijalistički p o r e d a k , na osnovu čega se o n a r a d o predstavl ja la kao " k u l t u r n a revolucija". Na temel ju takvog inauguraci j skog čina, koji je otvorio p u t k o n a č n o g ostvarenja ideologije, svakoj kul turnoj djelatnost i j e bio n a m e t n u t i m p e r a t i v bl izine s tvarnost i . P r i t o m se m o r a l o p o s e b n o voditi r a č u n a , s p u n o bojazni i podozrenja, o o n i m d je la tnost ima koje su u najvišem smis lu ideološke ili k u l t u r n e . Razumlj ivo je o t u d a da su d o m a ć e d r u š t v e n e z n a n o s t i podli jegale istoj onoj strategiji recepci je kojoj su, sa svoje s t r a n e , podvrgava le pos t ignuća svjetske znanos t i .

Izvorište smis la " z n a n s t v e n o g d i s k u r s a " nalazi lo se, dakle, na d r u g o m mjestu. P r a v a s t v a r n o s t je bila neš to d r u g o . Ako b i se dešavalo da p o n e k a d b u d e u p u ć e n na s a m o g a sebe, da se odrazi u svojoj čistoj ogledalnoj s u p s t a n c i , t a d a se u punoj očevidnost i mogla uvidjeti njegova d e r i v i r a n a i p a r a z i t a r n a p r i r o d a : u n e r a z u m l j i v o m jeziku i i spraznost i " a k a d e m s k i h razglabanja" . Za v ladav ine socijalizme n i š ta bolje nije moglo predstav l ja t i " p r a z n i govor" - tu na jveću o p a s n o s t po d r u š t v o , u t v a r u koja je od s a m o g p o č e t k a


2 7

prijetila izgradnji d r u š t v a po mjeri čovjeka - od takvih "jalovih r a s p r a v a " . Veća dalj ina od s tvarnost i se nije mogla izmjeriti.

B u d u ć i da je s m i s a o govora bio z a d a t u s tvarnost i , niko nije ht io (pa ni univerz i te t sk i profesori), ako je želio n e š t o da kaže, da iznevjeri tu s tvarnost . Mora lo se na ovaj ili onaj n a č i n govoriti o njoj. O našoj socijalističkoj s tvarnost i . Ni o č e m u d r u g o m e se nije u stvari ni govorilo. Čini se da d a n a s povijesni s m i s a o tzv. " r e a l n o g soci jal izma" m o ž e m o prije svega sagledat i u u z o r n o m r e a l i z m u njegovog vladajućeg d i skursa . U čvrstoći veze označitel ja i označenog . U u z o r n o m stanju z n a k a kakvo je o d a v n o n a l o ž e n o od metafizike.

Socijalistička s tvarnos t ipak nije činila sva " z n a n s t v e n a " pi tanja o čovjeku i d r u š t v u p u k i m " teor i j sk im" ili " ideo lošk im" pi tanj ima. M e đ u t i m , najviši kriteri j z n a n s t v e n o s t i m o r a o je biti p r a k t i č a n , što znači da se na laz io izvan s a m e znanos t i . D r u š t v e n e i h u m a n i s t i č k e discipl ine u socijalizmu nisu mogle imat i svoju posljednju s v r h u u sebi s a m i m a . U d o b a k o n a č n o g ostvarenja " z n a n s t v e n o g pogleda na svijet" z n a n s t v e n o m se r a d u j e d i n o s a m a s tvarnos t mogla n a m e t n u t i k a o takav odlučujući " izvanjski" kriteri j .

Z n a m o l i dois ta šta je u i s t inu bila s tvarnos t " r e a l n o g soci jal izma"? Možda d a n a s , s n a v o d n i m " p a d o m " tog p o r e t k a , o kojem se toliko p r i č a i koji se toliko slavi, m o ž e m o n e š t o naslut i t i o t o m e . Ili n a m je to posta lo teže i neizvjesnije nego ikada pri je? Postavljajući to


28

pi tanje u polju semiotike, p o s e b n u pozornost zavređuju najneposredniji od svih „ n e p o s r e d n i h proizvođača": rudar i . Trebalo bi ponovo ili m o ž d a tek po prvi put ispitati položaj r u d a r a u socijalizmu. Moglo bi se ustvrditi da su krajnju i obavezujuću mjeru mimesisa za čitav režim koji se dičio svojim stvarnim odnosom p r e m a stvarnosti zadavali rudar i kao neposredni proizvođači. Neposrednos t sada t reba tumačit i kao n e p o s r e d n u blizinu stvarnosti. Da li se tu formirao povlašteni politički diskurs u kojem su svoj autent ični smisao i krajnje opravdanje stjecali svi ostali diskursi? Da li je radnička klasa na čelu sa r u d a r i m a imala, ili m a k a r mogla imati, "posljednju riječ"? Ako nije, ne ostaje li to zadaća nekog još realnijeg socijalizma koji tek t reba doći? Sami pobornici socijalizma bi odgovorili odrečno, da bi pr i tom s ponosom istakli dijalektički k a r a k t e r svog materijalizma. "Posljednja s tvarnost" nije mogla biti svedena na svoju zemaljsku mjeru. Značilo bi to pobrkat i p u k u stvarnost socijalizma sa v i r tualnom stvarnošću komunizma, surogat stvarnosti predstaviti kao pravu stvarnost. Ne smijemo previdjeti d a j e u doba socijalističkog real izma ništa manje važna od mimesisa bila mjera Ideje ili oponašanja j e d n e onost rane stvarnosti . To su bile dvije glavne osi, dva glavna pravca "odražavanja", u čijem ukrštanju se producirao sav smisao i značenje, izrazito simboličkog poretka socijalizma. Na najvećoj jezičkoj moći, na nerazdvojnoj isprepletenosti čulnog i duhovnog, na "pr i rodnoj vezi" označitelja i označenog kakvu nudi simbol, počivao je urušeni poredak. Treba lo je slušati p o m p o z n e govore političara koji su znali imenovat i "pojave u s tvarnost i " pa iskusiti dobro „stanje Znaka". . .


29

Ist inski subjekt is t inskog govora - imajući u vidu p o v l a š t e n o mjesto koje mu je bilo d o z n a č e n o od s t r a n e s imbol ičkog p o r e t k a - bio je pol i t ičar ili, tačnije, "pol i t ički aktivist". I z m e đ u izobl ičene s tvarnost i i lijepog privida, ili uvida u s tvarnos t koja to još nije, t r e b a l o je s ta lno posredovat i . B u d u ć i da s tvarnos t nije bila n a p r o s t o p r i r o d n a n e g o industr i j sko-tehnološka s t v a r n o s t druš tva, o n a je traži la svoj nedosta jući "posl jednji s m i s a o " u znans tveno-teor i j skom d i s k u r s u koji je, sa svoje s t r a n e , u funkciji svoje istinitosti, t ražio svoju p o d l o g u u s tvarnost i . Topos a u t e n t i č n o g d i s k u r s a se na laz io da leko od " a k a d e m s k i h razglabanja", m n o g o bliže s tvarnost i , ali ne toliko blizu koliko je to mogla u k a z i v a t i b l i z i n a s t v a r n o s t i i z k o j e s u g o v o r i l i " n e p o s r e d n i p r o i z v o đ a č i " . I r u d a r e je t r e b a l o predstavl jat i , njihove s tavove zas tupat i , njihov govor prenos i t i g r a đ a n i m a . I oni su, kao i svi d r u g i članovi društva,, podlijegali reprezentac i j sko j matr ic i s imbol ičkog s i s tema, čije je p r i s u s t v o - koje sve vri jednosti p r i s u s t v a n a t a p a o d s u s t v o m - s ta lno uklanjano, pot iskivano, p r i k r i v a n o : da se bl izina s tvarnost i ne bi kojim s lučajem dovela u pi tanje . Polit ičari su u socijalizmu n e u m o r n o i s t r a s t v e n o osuđivali k lasu kojoj su pr ipadal i , famoznu birokraci ju, kao klasu bez s tvarnost i . Dva važna d i s k u r s a - pr ipros t i i mucavi govor r u d a r a , s j e d n e s t r a n e , i manje-više nerazuml j ive vizije uvijek utopijski n a d a h n u t i h znans tvenika , s d r u g e s t r a n e - t reba lo je n a d o p u n j a v a t i , posredovat i , prevodi t i u okviru trećeg, obuhvatn i jeg d i skursa koji im je d u g o v a o svu svoju s u p s t a n c u . Da bi se s i s tem o d r ž a o - p r e d s t a l n o m o p a s n o š ć u cijepanja po šavu s imbol ičke povezanost i


3 0

- t r e b a o je ideolog koji će p o m o ć u r e v o l u c i o n a r n o g učenja, znanstveno-utopi j ske interpretac i je , ideja koje još ne n a l a z e nikakvo zemal jsko tlo - p r e p o z n a t i u postojećoj, još nedovol jno ljudskoj s tvarnos t i v i r tua lnu s t v a r n o s t k o m u n i z m a , predstavl jajući, kao s v e n a r o d n i veliki z a d a t a k , svijet n a d o l a z e ć e b u d u ć n o s t i . Tako je s t v a r n o s t socijalizma počivala na k u l t u r n o j politici, na politici os tvarenja ideja i idealizacije s tvarnost i . P o r e d i m p e r a t i v a bl izine s tvarnost i , postojao je, koliko god o b e s n a ž e n i formalan, impera t iv usvajanja tekovina z n a n o s t i o čovjeku. K a d a je najpozvaniji govornik p r i č a o o najvažnijoj stvari, k a d a je pol i t ičar govorio o d r u š t v e n i m p o t r e b a m a - r e c i m o o usklađivanju ž ivotnih p o t r e b a r u d a r a sa p o t r e b a m a Čovjeka kao takvog - n a s l u ć u j e m o sada da je p r i t o m b r i n u o o osnovnoj semiotičkoj pot reb i socijalizma: o očuvanju s imbol ičke vri jednosti z n a k a , z n a k a u što p r i r o d n i j e m stanju. S u d b i n a društva, uvijek neizvjesna, bila je u d o s l o v n o m smis lu u r u k a m a polit ičara. P r i p a d a j u ć i po svojim b i t n i m c r t a m a h o r i z o n t u m o d e r n o s t i koja se, k a k o je primijet io J.-F. Lyotard, "odvija u povlačenju s tvarnos t i " , histori ja socijalizma je bila histori ja p o s t e p e n o g i n e u m i t n o g iščezavanja s t v a r n o s t i -počevši od t r e n u t k a k a d a je, s (ku l turnom) revoluci jom s a m a posljednja s tvarnos t bila uspostavl jena u p u n o m pr i sus tvu i p r e v i r u ć e m značenju. O t a d a je s t a l n o n a r a s t a o s t r a h od gubi tka tla pod nogama, p r e r a s t a j u ć i na kraju u m a n i j u t raganja za ostacima s tvarnos t i . Ne i z n e n a đ u j e da je najveća boljka d r u š t v e n i h z n a n o s t i bilo pol i t ikanstvo koje je predstavl jano k a o najviši oblik tzv. " d r u š t v e n e d je la tnost i " . Polit ičarima se, k a k o je p a d


3 1

r e ž i m a sve više prijetio, sa b e z n a d e ž n i m ins is t i ranjem obraća lo : " R e c i t e n a m n e š t o k o n k r e t n o o k o n k r e t n o j s tvarnost i p o v o d o m k o n k r e t n o g p i t a n j a ! " Da b i se spriječilo t rošen je s imbol ičke vri jednosti znaka, da bi se umanj i la sve veća n a p e t o s t i nesk lad i z m e đ u ču lnog i idejnog, socijalizam je posta jao sve realniji, i s t inska s tvarnos t je sve više postajala postojeća s tvarnos t druš tva . N a p o k o n j e p o t p u n a i s p r a z n o s t j a v n i h govora pol i t ičara označi la kraj s tvarnost i socijalizma.

& % %

Pitan je o s t a t u s u z n a k a se postavlja u d o b a i s t rošenost i z n a k a . O d a v n o su na Z a p a d u pitanja o s tvarnost i pos ta la upečatl j ivo semiotička, j e r je z n a k izložen o p a s n o s t i da p o s t a n e puki označitel j , a jez ik da izgubi svoju referenci ja lnu m o ć . To da se d a n a s i ovdje pi tanje o i s t rošenost i Z n a k a pojavljuje bez smis la ili, tačnije, d a s e u o p ć e n e pojavljuje, ukazuje n a p u n o pr i sus tvo O z n a č e n o g . U p r a v o je ra t sa svojim s t r a h o t a m a donio " a p s o l u t n u bl iz inu " s tvarnost i . Čini se da niš ta ne m o ž e biti s tvarni je od r a t n e s tvarnost i - za koju se uvijek ispostavi da je s tvarnos t n e k e k u l t u r e . Riječ je o s tvarnos t i koja je takva i n i k a k o drukči ja. M e đ u t i m , njeno obznanj ivanje ne m o ž e ostaviti jez ik n e t a k n u t i m . Imajući u v idu o b n o v u i p r e p o r o d čitavog s imbol ičkog p o r e t k a , o č e m u postoje m n o g i znaci, m o ž e se govoriti o k u l t u r n o j revoluciji c je lokupnog d r u š t v a . J e z i k će još d u g o živjeti od tog s u s r e t a sa s tvarnošću, od opisivanja i prepr ičavanja s u d b o n o s n i h događaja,


3 2

velikih krvoprolića, koji su se odvijali u p r a v o o n a k o kako su se odvijali. Povlašteni d i s k u r s će biti u p r a v o onaj koji b u d e najvjernije čuvao to kolekt ivno sjećanje na o k r u t n u i ve l ičanstvenu s tvarnost , držeći p r i t o m čitavu n a š u k u l t u r u u a u t e n t i č n o s t i .

I p a k nije svako sklon da povjeruje u posljednju s tvarnos t . Ako n a m n e p o s r e d n a prošlost nije suviše daleka, prisjetit ć e m o se da su tu "posl jednju s t v a r n o s t " d ruš tveno j svijesti pružal i preživjeli borci, rječiti svjedoci b i taka, a još više pjesnici i književnici, oni k u l t u r n i poslanici čija je velika vr l ina da na najbolji n a č i n uspijevaju sačuvat i živo sjećanje o o n o m najznačajni jem iz prošlost i n a r o d a . I d a n a s je p r i m j e t n o s tvara lačko ush ićen je takvih s tvara laca „ d r u š t v e n e s t v a r n o s t i " p o v o d o m "usvajanja" r a t n i h t e m a - koje će učinit i svaku p r i č u m n o g o stvarni jom od knj iževnosti - i njihova n e p o s r e d n a z a d u ž e n o s t p r e d k u l t u r n o m pol i t ikom da n a š n a r o d n i jezik održe u što " p r i r o d n i j e m stanju", u s tanju najveće blizine s tvarnost i . Na takvim n a r a t i v n i m t e k o v i n a m a i svojevrsnoj natura l i s t ičko j kodifikaciji d i s k u r s a počivat će c je lokupna b u d u ć a " s imbol ička r a z m j e n a " u druš tvu. Moglo bi se s toga ustvrdi t i daje socijalistički p o r e d a k trajao onol iko d u g o koliko je tra jalo r a t n o i skustvo njegovog uspostavl janja, p e r f o r m a t i v n o g održavan ja „posljednje s t v a r n o s t i " u j a v n i m g o v o r i m a o n i h koje je t rebalo slušati, kol iko je r e v o l u c i o n a r n a e p o p e j a osta la u svježem n a r o d n o m p a m ć e n j u , za š to su p o s e b n o jamstvo daval i njeni č u d o m preživjeli učesnic i . Upravo toliko je t ra ja la d e n o t a t i v n a funkcija zvaničnog realist ičkog d i s k u r s a


3 3

ovog p o r e t k a , spašavajući ga od aveti fikcije, od zebnje p r e d n e s t v a r n o š ć u .

D a n a s se kaže da je socijalizam p r o p a o , j e r nije bio dovoljno a u t e n t i č a n , j e r j e bio t u đ našoj kul tur i , d a l e k samoj s tvarnos t i d r u š t v a . Ali u p r a v o n a m s a m socijalizam n a l a ž e da t a k o govor imo o njegovom kraju, čuvajući n a s i dalje u svom " ž a r g o n u a u t e n t i č n o s t i " . U p r a v o je soci jal izam ostavio n a c i o n a l i z m u p u t o k a z da je r a t posljednji i najdjelotvorniji n a č i n da se d o k u č i s a m a s tvarnost . U p r a v o je socijalizam postavio ideal i p o b u d i o želju da se na p o v l a š t e n o m , z n a č e n j i m a b r e m e n i t o m mjestu r u d a r a formira u i s t inu a u t e n t i č a n diskurs , n e p o s r e d o v a n ni jednim d r u g i m . U p r a v o n a c i o n a l i z a m slijedi do kraja tu p u t a n j u p a d a s tvarnos t i " r e a l n o g soci jal izma" u " p r i r o d n u s tvarnos t " , s t im da na mjesto r u d a r a postavlja seljake, isplaćujući t a k o s tar i d u g " n e n a r o d n o g r e ž i m a " . K u l t u r a je, uz veliko olakšanje n a r o d n i h masa, v r a ć e n a njenoj "najpr irodni jo j formi" p u k e tradici je ili " a g r i k u l t u r e " . Na taj nač in postsocijalistički e tnonacional izam nudi radikalno rješenje za modernist ički proces trošenja znaka, za nestvarnost kapitalizma, kidajući i o n u labavu - u p o z n o m socijalizmu već sasvim labavu i provizornu -vezu povlaštenog diskursa (interpretacije, reprezentaci je, legitimizacije društva) sa znans tvenim diskursom. Druš tvena znanost se, doduše ovaj p u t sasvim prešutno, odbacuje kao frivolan diskurs, t ipičan za m o d e r n i z a m , koji ne nudi odgovore na najvažnija pitanja.


34

Ostaje da se promišlja ovaj pad socijalizma u "zemaljsku stvarnost". Uvjereni smo da bi to t rebalo činiti na niti vodilji ponovo veoma osnažene denotat ivne funkcije jezika koju sada osiguravaju vlastita imena, prije svega n a r o d n a imena (etnonimi), pri čemu sve riječi vlastitog jezika postaju vlastita imena vlastite stvarnosti . Dakako, ovaj " p a d " , n a p o m e n i m o to na kraju, ne nalazi "čvrsto tlo", j e r je svako "zemaljsko ostvarenje" uvijek "onos t rano" , kako to svjedoče "religija bez t ranscendenci je" (J. Baudril lard), koju etnički socijalizam sada stavlja ispred sebe kao svoju zastavu, ili p a k fantastične priče o etnogenezi koje zauzimaju mjesto najvišeg znanja.

Četvrto poglavlje

Kruženje vlastitih imena u prirodi

S v a k o odvajanje od zemlje prijeti gubl jenjem p o u z d a n o g oslonca. To se j a s n o uv iđa s a d a k a d a se forme semiot ičke produkci je i ekonomi je počinju od izvjesne t a č k e n e p o v r a t n o udal javati od onih nekadašn j ih , t a k o da ih je t e ško smjestiti na istu skalu k a o s tupnjeve u razvoju. U novijim p o g o n i m a smisla i značen ja više n e m a t ragova p r a š i n e niti nos ta lg ičnih slika zeml joradnika . B a u d r i l l a r d vjeruje da je " h i p e r p r o d u k c i j u " i n jenu " h i p e r e k o n o m i j u " sa kojom se d a n a s suočila i u koju se upus t i l a z a p a d n a k u l t u r a najbolje opisat i kao gubljenje zemal j ske vezanost i , kao p o p u š t a n j e gravi tacione sile. P r a ć e n j e i osvjetljavanje ove m a g i s t r a l n e tendenci je " o r b i t a l n o g kre tan ja" , njegove fa sc inantne " d e m a g n e t i z a c i j e " c je lokupnog zemal jskog života, m o ž e n a m p o k a z a t i š ta znači za k u l t u r u da izgubi ili istroši svoju čvrs tu podlogu. I p a k z a u z i m a n j e t a k o visoke tačke, na koju se više n ikakva po luga n e m o ž e osloniti, p r u ž a n a m pri l iku d a k o n a č n o j e d n o m samjer imo m o ć p r i r o d n o g okrilja i geoloških e l e m e n a t a . N a s l u ć u j e m o da se p r i t o m r a d i s a m o o

35


36

j e d n o m : da se uvidi veza i z m e đ u "specif ične t e ž i n e " k u l t u r e , svake p o s e b n e k u l t u r e k u l t u r a , i zemlje - koja se o n d a ponajpri je pojavljuje k a o " r o d n o t lo", " s tan i š te n a r o d a " , "zavičaj p r e d a k a " i s l ično. T r e b a l o bi pokušat i misliti o n o zemaljsko kao p o v l a š t e n re ferent svake značen j ske veze, svake s m i s a o n e gradnje, svakog jezičkog izričaja, i to u p r a v o u s u d b o n o s n o m času k a d a k u l t u r a kojoj p r i p a d a m o , kojoj svi m a n j e više p r i p a d a m o kao "svjetskoj ku l tur i " , "gubi s idr i š te u r e f e r e n t u " (J.-F. Lyotard) .

P i t a t ćemo, dakle, još j e d n o m o jeziku, ali to ć e m o učinit i ovaj p u t okrećući se p r e m a " s u p s t a n t i v i z i r a n o m jeziku", jez iku koji je toliko otežao da predstavl ja tijelo n a r o d a , da ulazi u definiciju njegovog s tvarnog bića koji u m o d e r n o m d o b u neki toliko željno imenuju naci jom.

Svijest o " p r i r o d n o m jeziku", m o d e r n a svijest o jeziku, počela je sa ter i tori ja lnim objedinjavanjem i r a z g r a n i č a v a n j e m , pruživši pri l iku za z n a n s t v e n u definiciju najprije e v r o p s k i h n a r o d a . U ovozemal j skom d o b u , p lant i f ikovana populaci ja - u mjeri u kojoj je to tek t r e b a l a da p o s t a n e u p o u z d a n o p r e d v i đ e n o m p e r i o d u u b r z a n e kultivacije - dopuš ta svoju e g z a k t n u determinac i ju , kao nacija. P r i t o m e je z n a n s t v e n o saznanje, tačni je p r i r o d n o z n a n s t v e n o saznan je , još j e d a n p u t n a k o n grčke f i lozof i je , odlučilo o b i t n o m o d n o s u p r e m a zemlji.

U iskušenju s m o da procesu n a k n a d n e e t n i č k e socijalizacije do kojeg je došlo nakon n a v o d n o g p a d a


socijalizma s a g l e d a m o kao izvjestan p r o c e s u p r i r o d n o m jeziku. Pokazalo se da veliku d r u š t v e n u opasnost , a već o d a v n o je to pos ta la p l a n e t a r n a o p a s n o s t koja se h r a n i potenci ja l ima svakog s a v r e m e n o g d r u š t v a i ku l ture , predstavl ja izvjesna n a k n a d n a forma socijalizacije. Imajući u v idu povijesno iskustvo m o d e r n i z i r a n o g e tničkog za jedništva moglo bi se ustvrdit i da veliku pri jetnju m i r u predstavl ja zbližavanje p r e k o d a v n o u m r l i h p r e d a k a . U d r u š t v i m a koja obnavljaju i preobl iku ju p r o c e s e gradnje e tn ičke bliskosti to postaje p r i m a r n a forma socijalizacije kojoj su prije svega izloženi odrasl i članovi d r u š t v a . Šta se to desilo da stariji toliko p o m n o slušaju još starije, u g l a v n o m o n e d a v n o u m r l e , da bi p o m n o razabra l i njihove p o r u k e o za jedničkom životu? K a o da je riječ o obećanju najveće s r e ć e koja bi mogla n a p o k o n zadesi t i e tn ičku zajednicu. Za jednicu o b e ć a n o g bra t s tva .

Ko socijalizira o d r a s l e ? To je prvo pitanje koje t r e b a postavit i p o v o d o m etn ičke socijalizacije, ponajpri je s toga da se o d m a h p r i p r e m i t e r e n da b i se izbjegla o n a k o b n a z a m k a koja v r e b a svaku anal izu n a ovom p r e t v r d o m tlu: toliko samorazuml j ivo i t v r d o k o r n o oslanjanje na p r e t p o s t a v k u o subjektu d r u š t v e n o g procesa . Pomoći će n a m logičnost tog pitanja. N e k o d r u g o o d m a h ni ne bi mogli postavit i . Ko socijalizira o d r a s l e ? To se ne m o ž e vidjeti t a k o lako, j e r to n iko i ne čini. B a r ne niko živ.

Odras l i se procesu socijalizacije podvrgavaju uvijek s a m o n a k n a d n o , p o v r e m e n o i d jelomično,

3 7


38

u svakodnevnoj ortopedij i koju d o n o s e susret i sa d r u g i m l judima, iskustva suočavan ja sa sobom p r e k o o n i h drug ih, najprije onih bližnjih. M e đ u t i m , doba d r u š t v e n o g p r e v r a t a m o ž e na n e u p o r e d i v i začuđujući n a č i n iznijeti na vidjelo ovaj p r o c e s re-socijalizacije odras l ih . I to u njegovoj najtvrđoj p e d a g o š k o j zadatost i . P r i t o m e se ocrtava, pa i na mjes tu do kojeg n a m j e p o s e b n o stalo, b i t n a razl ika i z m e đ u d r u š t v e n e revolucije i e t n o k o m u n i t a r n e r e f o r m e - riječ je u p r a v o o reformi, o n a k o k a o što se govori o a g r a r n o j reformi. D o k se u druš tveno j revoluciji rad i o, uvijek n a k n a d n o m , izbijanju o t p o r a p r e m a n a m e t n u t o j socijalizaciji, socijalizaciji kroz koju se već proš lo, p r e m a njenim n o r m a m a , a g e n t i m a , m e h a n i z m i m a , s v r h a m a , p a j e to uvijek zakašnjel i pokušaj re-socijalizacija p r e m a vlastitoj mjeri koja n i k a d a prije nije bila os tvarena, dot le u e tnosoci ja lnom reformiranju d r u š t v a odrasl i pokušava ju ispravit i z a b l u d e i n e u k o s t i svojih odgojitelja i n a d o k n a d i t i sve p r o p u š t e n e , a o d a v n o us tanov l j ene mjere, n o r m e , ciljeve i efekte socijalizacije. Niko nije t a k o s t rog p r e m a s v o m djetinjstvu kao ovi re formator i . Z a n i m a n a s ko socijalizira odras le u etnosoci jalnoj re formi koja je o b i č n o b u r n a p o p u t revolucije. To m o g u činiti s a m o oni koji su od njih stariji, koji su stariji od s t a r a c a koji i s a m i još podliježu ovoj socijalizaciji - sa z a č u đ u j u ć i m v i ta l izmom (uvijek ćete ih n a ć i po t rgov ima u b u č n o j gomili, n e o p t e r e ć e n e b r e m e n o m godina) . Socijalizaciju odras l ih vrše prec i . I to š to su prec i stariji sve su odgovorni j i za socijalizaciju. P r e d a k , u stvari, n i k a d a ne m o ž e biti pre t je rano star, pogotovo m u s e n i k a d a n e m o ž e zamjeri t i n a pre t je ranoj s taros t i .


39

To potvrđuje e tnički nepri jatel j u ideološkom o b r a č u n u : kakvo god da izražava uvjerenje on uvijek nastoji da p o m l a d i p r e t k e zajednice s kojom je u sporu, da n jenu vezanos t za tlo olabavi dokazujući da je nas l jedna loza n jenih č lanova m n o g o k r a ć a i tanja n e g o što oni misle.

K a k o prec i m o g u vršiti socijalizaciju? K a k o mrtv i (pra-pra...) roditelji okupljaju žive, ma koliko oni bili s tar i?

Na različite n a č i n e . Svi su oni d o b r o p o z n a t i k a o različiti oblici bašt injenja k u l t u r n i h o b r a z a c a i formi. Ali se u pog ledu na m o d e r n i e t n i c i z a m često p r e v i đ a najvažniji način, onaj kojem su p o d r e đ e n i svi drugi, a to je socijalizacija koja se vrši u i m e p r e d a k a . Pri je os tavš t ine djela i zamisl i dolazi os tavš t ina i m e n a . To je os tavš t ina koja se ne m o ž e svesti na jezik, j e r kao t o p o n i m m o ž e biti trajnija od svakog jezičkog tijela.

Uvijek se p o g r e š n o postavlja p i tanje o t o m e ko vrši etnosocijalizaciju, t raži se subjekt kojeg je naj lakše u g l e d a t i ako je izložen, negdje u z d i g n u t , p o p u t stele -negdje na položaju, u n e k o m č a s u obraćan ja kolektivu, k a o pošil jalac p o r u k e koja j e m n o g i m a u p u ć e n a . P o t p u n o se p r e v i đ a pomjeranje ovog izvornog " s u b j e k t a " k o r a k iza, u p o z a d i n u koja p r u ž a prav i os lonac p o p u t zemlje. D a k a k o da su prec i spri ječeni da n e p o s r e d n o i i z ravno djeluju, pa to za njih mora ju činiti oni još živući.

S a d a se p r e d n a m a otvaraju sve z a g o n e t k e i z a m k e pol i t ike r e p r e z e n t i r a n j a . Ali s m o m o ž d a u prilici da ovu pol i t iku s a g l e d a m o sa pravog mjesta, kao činjenicu


40

da se r e p r e z e n t i r a n j e obavlja u neči je ime, da je riječ o p r e u z i m a n j u imena, tako da se p r u ž a dojam kao da je nosi lac i m e n a pr i su tan . N a r o č i t u p o g o d n o s t u ovom slučaju p r u ž a razdal j ina koju r e p r e z e n t i r a n j e i m e n a m o r a premost i t i . Naizgled j e to na jveća n e m o g u ć n o s t . Ako m e đ u l judima n e k o n e k o g a t r e b a d a zas tupa, o n d a je najveći r a s p o n za takav m e đ u l j u d s k i o d n o s postavl jen i z m e đ u n e k o g sadašnjeg p r e d s t a v n i k a i njegovog p r a d a v n o g pre tka , p r e t k a koji je idealniji š to je stariji. U t a k v o m p r i z o r u o g r o m n o g r a s p o n a i z m e đ u različit ih kol jena istog roda, u oči u p a d a još s a m o ime, nikakvog lika više n e m a , slici se gubi svaki t rag. Vlastito i m e j e s t e j e d i n o s reds tvo premošć ivan ja t a k o n e i z m j e r n e d i s t a n c e , čak br isanja s a m o g v r e m e n a , o n o s t r a n o g zbližavanja sa p r e t k o m .

U e t n o n a c i o n a l i z m u s a m o i m e n a u i s t inu zbližavaju. K a o što s a m o ona, n e m o j m o to previdjeti, p r a v e d i s t a n c e . Drugi , drug i "čovjek", njegov jezik, t u đ i jezik, pojavljuje se prije svega k a o d r u g o ime. N a s l u ć u j e m o svojevrsnu redukci ju na ime. Sav svijet je s v e d e n na i m e n a . Sav svijet se sastoji s a m o od n a š i h i m e n a . I od p r o c e s a uklanjanja t u đ i h imena, ako već t r e b a d a b u d e n a š "svijet". Da bi svijet p o s t a o n a p o k o n o n o što jeste, o n o što je od i s k o n a bio, da bi bio p r o č i š ć e n i v r a ć e n s v o m i z v o r n o m obliku.

Redukci ja na ime. S t a to znači? Da se či tav j e d a n jezik, čitav j e d a n svijet svede na ime ili da se oko njega r a s p o r e d i i na ta lož i u svom c je lokupnom smis lu. To dolazi o t u d a što se najpri je jez ik i vlastiti svijet s v o d e na


ime, sve veze i odnos i se raspl iću i p o n o v o spliću počev od j e d n e glavne, p u p č a n e veze - veze sa najstari j im p r e t k o m . To bi t r e b a l o da b u d e najkonkretni ja, o r g a n s k a veza - veza po i m e n u , j e r najstari jeg p r e t k a i z n a m o s a m o p o i m e n u , p o " n a š e m " i m e n u .

K a o d a g l e d a m o n a t p i s n a n a d g r o b n o m s p o m e n i k u , n a t p i s koji je zbog z u b a v r e m e n a izblijedio, gdje se još s a m o i m e p r e m i n u l o g razaznaje, i da ne n o s i m o bliska i m e n a ne b i ga mogli o d g o n e t n u t i . M o ž d a n a s ni jedna d r u g a anal iza f e n o m e n a d a n a š n j e g zajedništva toliko n e t jera d a i d e m o n a groblje, m o ž d a ni jedna d r u g a n e zahti jeva pažljiviju posjetu vječnog prebival i š ta .

Z n a t i n e š t o ili nekog po i m e n u - to bi t r e b a l o da b u d e najviše znanje, j e d i n o znanje koje i m a m o o o n o m e do čega n a m je najviše stalo. Znat i u e t n i č k i m k u l t u r a m a n e š t o po i m e n u znači već n e š t o znat i o n e k o m . Nigdje sve stvari, o n e n e s t v o r e n e k a o i o n e s tvorene, ne u p u ć u j u na ime svog tvorca k a o u ovim k u l t u r a m a . I s a m o n e b o i v o d e n a k a p i g r u m e n zemlje n o s e njegov potp i s .

U p r v o m , o s n o v n o m k o r a k u pr ibl ižavanje p r e t k u je b e s k r a j n o j e d n o s t a v n o : to j e u p o z n a v a n j e sa i m e n o m iz n e p o z n a t o g , d a v n o g doba, ali na v las t i tom p r o s t o r u . Vri jeme je to koje ugrožava najvišu vri jednost koja je n e p r o l a z n a : o d n o s p r e m a p r e t k u svih p r e d a k a . A p r o s t o r je taj koji os igurava tu najdragocjeni ju vezu, " n a š životni pros tor" , onaj koji n a m je p r e d a k kao prvo v lasnik n a š e zemlje ostavio u nasl jeđe.

41


42

Govorit i u i m e p r e t k a kojeg z n a m o s a m o po imenu, znači govoriti u ime njegovog i m e n a . Z n a č i govoriti u i m e p r e u z i m a n j a njegovog i m e n a , k a o nosi lac njegovog i m e n a . S a m o nosilac i m e n a p r e t k a m o ž e govoriti u ime p r e t k a kojeg i ne z n a m o nego po i m e n u . Zato sve što i m a m o , a to je sve ono što s m o pr imi l i u nasl jeđe i na č e m u s m o radil i da bi dostojno očuvali i produži l i to nasl jeđe, ovisi o i m e n u , dos lovno visi o i m e n u pre tka , koje je j e d n o m d a v n o z a k a č e n o na ovaj prostor, u činu zasnivanja zavičaja, s taniš ta čitavog n a r o d a .

Vjerodostojni govor, do njega je s talo u e t n i č k o m zajedništvu, počiva na v jerodosto jnom i m e n u , i to u toj mjeri da r e p r e z e n t i r a n j e p r e t k a , z a s t u p a n j e njegovog i m e n a postaje utjelovljenje i oživljenje p r e t k a . Od p o t o m k a se očekuje vital izam denominaci je , č a r o b n a m o ć oživljavanja m r t v i h p u t e m izricanja njihovog i m e n a . Oni i m e n i m a s a n a d g r o b n i h s p o m e n i k a n u d e život, n u d e svoja tijela, pa o n d a sve ostalo, sve o n e m n o g o s t r u k e veze i niti što tkaju tradici ju.

Život koji buja na tlu p r e d a k a , na t lu na kojem su p o h r a n j e n a njihova tijela, jeste život p r i r o d n i h , ponajpri je bil jnih sort i . Pažljivije oko koje se ne z a m a r a čitajući i m e n a p o s v u d a , u tijelu svake, i vidljive i nevidljive, s tvar i otkr iva u etničkim z a j e d n i c a m a svojevrsne f i tocenoze. U k u l t u r a m a , a u t e n t i č n i m p r e m a e t n i č k o m o b r a s c u , n e m a granica groblju, č inov ima s a h r a n e i akc i jama ukopavanja, j e r je sve p o s v e ć e n o bujanju tradici je, n j e n o m sta lnom osjemenjivanju i p r o c v a t u .


43

Sta b i r e k a o n a š p r a p r e d a k da je živ? To je najvažnije p i tanje u k u l t u r i koja buja i cvjeta vlast i t im i m e n i m a . O n o se p r e š u t n o postavlja na p o č e t k u i na kraju svake bes jede koja polaže p r a v o na istinitost. U d o b a e t n o k o m u n i t a r n e re forme m o r a s e " a u t e n t i č n o " živjeti, a to pri je svega znači " a u t e n t i č n o " govoriti. " S t a bi r e k a o p r e d a k d a j e ž iv?" - p o d r a z u m i j e v a n i odgovor je r e g u l a t i v n a ideja svakog " a u t e n t i č n o g " iskaza.

K o n a č n a dest inaci ja takvog iskaza j e " k a m e n o p i s m o " , p i s m o sa d r e v n i h s p o m e n i k a koje svjedoči p o t o m c i m a o životu i djelu njihovih p r e d a k a . A u p r v o b i t n o k a m e n o p i smo, o n o koje je u z o r n o za svako d r u g o , kasnije, n a k n a d n o , mogla su stat i s a m o vlastita i m e n a , njegovi potpi snic i i adresa t i . Da bi p o n o v o zakucalo s r c e a u t e n t i č n o g p r e t k a , p r a u z o r n o g fitolita, p o t r e b n o j e d a još n e k o nosi njegovo ime. N e k o vlastito ime je s te d a n a s p r a v o i m e - a živimo u d o b a p r a v i h i m e n a , zajedništva o n i h koji su k a k o t r e b a i m e n o v a n i - s a m o ako je s k i n u t o sa izblijedjelog k a m e n o g s p o m e n i k a .

Nul t i s t e p e n r e p r e z e n t i r a n j a , predstavl janja bez ikakve p r e d s t a v e , koji os igurava a u t e n t i č a n govor sa s a m o g izvora, bez t ragova der iv i ranost i i fabriciranja, taj s t e p e n obezbjeđuje p r a s t a r i p r e d a k , onaj prvobitni , p o z n a t s a m o toliko koliko je to n e o p h o d n o . Govoreći u i m e p r e t k a , govori se na jautent ični je , tj. sa s a m o g izvora. Taj izvor, kao svaki pravi a u t e n t i č n i izvor, nalazi se u zemlji. Govoriti o n a k o k a k o t r e b a , k a k o se očekuje od p r a v i h p r i p a d n i k a e tn ičke zajednice, znači u k i n u t i ( v r e m e n s k u ) d i s t a n c u p r e m a p r e t k u .


44

A takav čin zahtijeva zauz imanje o d r e đ e n o g mjesta i to t a k o k a o da vri jeme nikad i nije tek lo . P r a v o mjesto je t a m o gdje leži n e k o od p r e d a k a U t o m govoru se, dakle, uspravl ja s a m upokojeni p r e d a k . Proš los t n a m više ne izmiče ukoliko z a u z m e m o a d e k v a t a n položaj p r e m a njoj, ukol iko z a u z m e m o o d r e đ e n o , o d a v n o n a m d o s u đ e n o , mjesto - mjesto p r e t k a .

N e m a u s p j e š n e etnopol i t ike bez k u l t a m r t v i h . I bez velike ž ivotne energi je koja je p o t r e b n a za njegovo održavanje , kolekt ivnog vital izma kakav, na primjer, d o n o s e m a s o v n e s p o r t s k e p r i r e d b e . Mrtvi su t i koji t r a ž e rađanje , š to neumjereni je . Mrtvi v o d e d e m o g r a f s k u polit iku, j e r o n a služi održanju njihovog i m e n a . Nije č u d o da ta polit ika svoje p r a v e efekte post iže t e k s r a t o m .

Poštovanje p r e d a k a - n e m a većeg poštovanja za d r u š t v o o kojem govor imo. Sve d r u g o poštovanje i uvažavanje odat le dolazi : iz poštovanja mrtv ih . U d r u g o m čovjeku se najprije poštu je p r e d a k , najviše njegov najstariji p r e d a k koji je d a k a k o i n a š p r e d a k . Najbliže r o d b i n s k e veze su imali naš i najstariji preci. Bliskost d r u g o g čovjeka - a ovdje se m o ž e radit i s a m o o rodbinsko j bliskosti - počiva na s m r t i koju njegova pojava uvijek priziva. Svaki s u s r e t je upri l ičen, ako je is t inski - d a k l e bra t sk i - od s t r a n e r o d b i n e , prije svega od o n e d a v n o p r e m i n u l e .

E t n o n a c i o n a l i z a m je m o d e r n i oblik kul ta m r t v i h . I to zato što je to semiot ički rež im dominaci je v last i t ih


45

i m e n a . Poštu je p r e t k e onaj k o m e p o d e z a r u k o m da z a u z m e njihovo mjesto. A svako ko je živ već je unekol iko z a u z e o mjesto n e k o g svog p r e t k a . No, da b i se dois ta zauze lo mjesto svojih p r e d a k a , njihovo i n a š e za jedničko mjesto - za to je p o t r e b a n čitav život. J e r niko živ ne m o ž e zauzet i mjesto p r e d a k a i s a m o ri jetkima to p o đ e za r u k o m poslije vlast i te smrt i . Poštovat i p r e t k e znači činiti isto što bi i oni činili - da su živi.

Živi, dakle, imaju izvjesnu obavezu o p o n a š a n j a neživih. S v a k a generaci ja j e d u ž n a d a o p o n a š a p r e t h o d n u , pod us lovom da ova opet sa svoje s t r a n e nije iznevjerila svoju p r e t h o d n u generaci ju. L o š e oponašan je ili odusta janje od njega predstavl ja o n o najgore: odrađivan je od p r e d a k a . O d r a đ i v a n j e je odusta janje od sređivanja ili n e p r a v i l n o s ređivanje sa m r t v i m p r e t h o d n i c i m a . Srođivanje je prisvajanje p r e d a k a kao prisvajanje njihovih mjesta, o n i h mjesta koja je s m r t p r e d a k a učinila vječno nj ihovim. Srođivanje donos i sabi ranje p r e d a k a , sab i ran je s p r a m p r e d a k a - o n o donos i posjedovanje zemlje, čitave j e d n e teritori je koja se p r o s t i r e dot le dokle se p r o s t i r u groblja p r e d a k a , c je lokupno o n o tlo n a ko jem s e m o g u nać i u p i s a n a njihova i m e n a .

U s e m i o l o š k o m smislu groblja su zemal j ske površ i u koj ima su u p i s a n a vlastita i m e n a , j e d i n a mjesta na koj ima su i m e n a (kao) od p r i r o d e data , t a k o da se iz njih k o n s t i t u i r a izvjesna p r i r o d n a zajednica. A n e m a " p r i r o d n i j e " zajednice od m o d e r n e e tn ičke zajednice, od o n e za jednice kakvu, u svojoj natura l i s t ičkoj h iperprodukci j i , n u d i etnosoci jal izam. T a d a se pokazuje


46

da je "na jpr i rodni j i " oblik vlast i tog i m e n a toponim. T o p o n i m je izvor i destinaci ja v last i tog i m e n a . To je ključ za razumi jevanje rež ima vlast i t ih i m e n a .

Najveća br iga za a g r o r e f o r m a t o r e k u l t u r e j e s te i s p r a v n o nadovezivanje, očuvanje n e o š t e ć e n i m čitavog lanca tradici je, da se blago p r e d a k a (jer o n o što su oni imali je najdragocjenije što mi m o ž e m o imati) ne izgubi i ne p r o p a d n e u uvijek n e s i g u r n o m i r iz ičnom p r e n o š e n j u p r a s t a r o g nasl jeđa. M o r a se sve bašt ini t i o n a k o k a k o je u i s t i n u i bilo. Zbog tolikog b r e m e n a konzerv i ran ja prošlosti , a u t e n t i č n o s t govora je uvijek unekol iko u g r o ž e n a . Da l i b i to n a š p r e d a k t a k o rekao, da l i bi sve to o d o b r i o da je živ? Br iga je posl jedica s t r a h a : n e m a veće o s u d e o d o s u d e p r e t k a . No, s u m n j a u p r e t k o v stav ne m o ž e n i k a d a postat i t a k o velika da b i pos ta la p r e p r e k a s a m o m baštinjenju, da b i izazvala nepomir l j ive ra sko le u zajednici nas l jednika. J e r o n o najvažnije se ne m o ž e n i k a d a dovesti u pi tanje . Z b o g izvjesnosti za koju j a m č i mrtv i p r e d a k s a m s o b o m : i o n d a k a d a je p r e t v o r e n u z e m n i p r a h i k a d a n i jedan od p o t o m a k a ne uspi jeva progovorit i n jegovim r i j eč ima i o n d a ostaje n e o s p o r n o m m r t v a č k a izvjesnost da mu je stalo do očuvanja svoje zemlje i svoga i m e n a . B a r koliko to njegova vlastita h u m k a zahti jeva. To je m i n i m u m tradici je koju svako živ m o ž e u o p ć e ostaviti za s o b o m . To je j e d i n i c a t radiranja kojom se m o ž e mjeriti zemal j ska t e ž i n a n e k e " a u t e n t i č n e k u l t u r e " .

P r e c i - u s e m i o l o š k o m smilu koji ovdje p o k u š a v a m o razviti - s luže ponajpr i je za povezivanje živućih,


47

za povezivanje po i m e n u . I m e n a m o g u biti bolje kopče zajedništva od bilo čega drugog, konkretni jeg i materi jalnog; ona m o g u voditi familijariziranju velikih d r u š t v e n i h grupa. Njihovo s n a ž n o povezivanje - ne z n a m o za snažnije i djelotvornije - ova zavidna makrofamilijarizacija, završava kod ograda p r a s t a r i h groblja. Tu, dakle, završava semiološki o b r a đ e n o zemljište kao matr ica etno-semiologije ili k o m u n i t a r n e ekonomije znakova.

P r e d a k se pokazuje kao " o d s u t n o o z n a č e n o " (Derrida) koje n a d o d r e đ u j e čitav društveni odnos. Predak, uvijek već p r e t v o r e n u ime pretka, n e o p h o d a n je kao instanca koja omogućuje etabliranje i s ituiranje d r u š t v e n e veze. Ako " i m e oca" (Lacan) omogućuje familijarnu vezu, o n d a ime p r a p r e t k a , iz kojeg je der iv i rano očevo ime, omogućuje najčvršće, b ra t sko zajedništvo i onih koji su se d a v n o odrodili.

Etn ic izam ističe naš d u g p r e m a zemlji, koji n i k a d a nije tako velik kao u doba procvata ovog socijalizma poslije socijalizma, zasnovanog na fundamentalnoj geopolitici. N a š d u g p r e m a zemlji, ono što joj svako živ duguje, ukoliko je svagda p r i p a d n i k n e k e " izvorne ku l ture" , taj n e u m i t n i i neisplativi d u g leži u obavezi da se sačuva kao vlastita o n a zemlja kojoj će se vlastito ime j e d n o m , kad tad, vratiti. N a š d u g p r e m a zemlji je obaveza da se brani i sačuva zemlja u koju ćemo pohrani t i naše ime, u kojoj su već p o h r a n j e n a naša imena, vlastita i m e n a koja svako živ s a m o p r i v r e m e n o podiže iz zemlje kao najdragocjeniji plod ili, radije, s a m a potka tradicije kojoj pr ipada.


48

Geopol i t ika e tn ic izma počiva na k r u ž e n j u i m e n a u pr i rodi . To p r i r o d n o kruženje, onaj k r u g koji svojim životnim razdobl jem o p i s u j e j e d n a g e n e r a c i j a p o t o m a k a , sačinjava j e d n u kar iku u n e s a g l e d i v o m lancu tradicije. Najsvetija obaveza živućih je da veličaju to ime koje su dobili od p r e d a k a , da ga dosto jno v r a t e na njegovo p r a v o mjesto. J e d i n o u i s t inu dosto jno vraćanje "vlastitog i m e n a " p r e c i m a je vraćanje "vlast i tog i m e n a " zemlji t a k o d a o n a s a m a njime posta je i m e n o v a n a . Svako m o r a težiti, u i m e o n o g s t o j e u etnopoli t ici najsvetije, a to je očuvanje i m e n a p r e d a k a , da razmjeni svoje ime za t o p o n i m , za t o p o n i m koji će n a d r a s t i njegovu vlast i tu h u m k u . A n t r o p o n i m za t o p o n i m . I o b r a t n o .

Niko n e zaslužuje d a m u ime p o s t a n e neki m a r k a n t a n t o p o n i m kao onaj k o j e d a o svoj život za " n a š u zemlju" . S a m o on je dosto jno isplatio najveći n a r o d n i dug. Vlastito tijelo, ono s to je najstvarni je od svakog pojedinca, posta je a p s o l u t n o s t v a r n o , s t v a r n o k a o k a m e n u zemlji, u č inu a p s o l u t n e plantifikacije. T i m č inom se, u ceremoni ja lu sahranj ivanja, pogotovo v e o m a i s t a k n u t o g pojedinca, objelodanjuje da je svaki n a r o d negdje ukori jenjen, da njegov jez ik i m a svoj vlastiti teritorij, da se n a r o d n a tradici ja svagda negdje raspros t i re . Vlastita i m e n a su ta koja u k o p a v a n j e p r e t v a r a j u u ukorjenjivanje.

Toponimi su, dak le , najautentični ja, pa o t u d a i najtrajnija i m e n a p r e d a k a , ili najvlastitija "v las t i ta i m e n a " . E t n i č k a tradici ja nije ništa d r u g o n e g o davanje, p r e u z i m a n j e , vel ičanje i vraćanje i m e n a p r e d a k a -ubiranje i oplođivanje onog što je p o s a đ e n o na tlu


49

koje je svojim p r v i m i m e n o m , svojom p r v o m s m r ć u , prisvojio prvi p r e d a k .

I m e , vlast i to ime, je d a k l e i s jeme i biljka i p lod. Zato je svaka k u l t u r a u svom i z v o r n o m - ili u svom " n a t u r a l i z i r a n o m " obl iku - a g r i k u l t u r a . Što znači k u l t u r a uzgajanja i njegovanja vlastit ih i m e n a .

Razumlj ivo je s toga zaš to je rat, p o d us lovom da je doživljen kao "e tn ičk i konflikt", n a r o č i t o p o g o d n o d o b a da takva k u l t u r a povra t i svoje a u t e n t i č n e c r te . E t o zaš to se t a d a sv ima obznanju je d u g p r e m a zemlji k a o kolekt ivna obaveza. Ili zaš to je t a d a geot ropika g lavna t r o p i k a d i skursa . Ili zaš to se jez ik obnavlja u svojoj jedinoj pravoj , imeničkoj s u p s t a n c i i zaš to počinje da cvijeta kao n i k a d a u svojoj figurativnosti. T a d a sav n a r o d razgovi jetno r a z a b i r e nalog koji su mu uput i l i njegovi najstariji preci , nalog da se ne z a t r e njihovo s jeme. Z a t o niko k a o " m a l i n a r o d i " nije toliko s p r e m a n da bdije n a d a u t e n t i č n o š ć u svoje k u l t u r e : zbog s t a l n e opasnost i , j e r je s o b o m donos i i o g r a n i č e n i lokalni rat, m a s o v n o g iskorjenjivanja. U r a t u koji oni vode, koji je uvijek narodnoos lobodi lačk i , b r a n i se prije svega vlastito ime, a to znači svaka s topa vlastite zemlje. A g r a n i c e vlast i te zemlje su o g r a d e zavičajnog groblja, p r o s t o r a na kojem j e d i n o taj n a r o d , k a k o se vjeruje, m o ž e živjeti i p l o d o n o s n o stvarat i . U e t n o n a c i o n a l i z m u se sve m o ž e dopust i t i , ali se ne m o ž e dopust i t i p r o d o r t u đ i h i m e n a na vlastiti teritori j, p r o d o r koji b i m o g a o r e p r e z e n t i r a t i kretanje n e k e n a r o d n e zajednice, histori jski čin kolekt ivne apropri jaci je zemlje, n e k u


djelotvorniju a g r a r n u re formu. O t u d a uvjerenje da su sva s reds tva d o p u š t e n a , j e r n i š t a ne smije p o r e m e t i t i g robni m i r vječnog počivališta p r e d a k a , niš ta ne smije ugrozit i kruženje vlastit ih i m e n a u pr irodi , građenje s imbol ičkih kar ika n a r o d n e tradici je. Niš ta ne smije spriječiti v raćanje d u g a domovin i , vlast i tu s m r t i r a đ a n j e novih p o t o m a k a .

Vlastito ime t reba, dakle, ispitivati počev od njegovog zemal jskog mjesta, počev od njegovog zemaljskog oblika: od t o p o n i m a , od njegove h t o n i č k e m e t a m o r f o z e . Taj uvid će n a m pruži t i semiot ička anal iza etnosocijalizacije koja se vrši na u z o r a n n a č i n : u r a t u koji prijeti iskori jenjivanjem " m a l i h n a r o d a " . T i m e o t k r i v a m o potenci ja le semiot ičke gradnje zajedništva koji, p r e m d a s a d a reg ionaln i i m a r g i n a l n i za m o d e r n u svijest i za k o n t i n e n t a l n e povi jesne procese , m o g u s u t r a pos ta t i da leko važniji, k a k o je to već p o k a z a l o i skustvo nacionalsoci ja l izma. I to zbog temel jnog zaht jeva svake k u l t u r e za a u t e n t i č n o š ć u , za s tvarnošću, za posl jednjom zemal j skom s t v a r n o š ć u , kojeg tokovi modernizac i je , k a k o se čini, i s t o v r e m e n o i obesnažuju i osnažuju . E t n o n a c i o n a l i z a m sa svojim sve brojnijim ž a r i š t i m a s v u d a p o svijetu n a m u k a z u j e d a ispod g e o m e t r i z o v a n o g p r o s t o r a i histori j skog v r e m e n a j e d n e univerza l i s t ičke k u l t u r e još s n a ž n o buja p a g a n i z a m sa svojim r i t u a l i m a posvećivanja, p a g a n i z a m čije će s jeme uvijek biti živo - d o k god p r i r o d n i jezici u sebi čuvaju vlast i te t r e z o r e vlastit ih i m e n a .

5 0

Peto poglavlje

Poetika vlastitog imena

I m e , pa i "v last i to i m e " , uvijek priziva d r u g a i m e n a , ali uvijek se i izdvaja, osamostal juje, pogotovo "vlast i to i m e " . Sve što ime čini, čini u vlastito ime, čini k a o vlastito ime. "Vlastito i m e " je o n o najvlastitije i m e n a , a što s e n e d a podvest i p o d s u š t i n u i m e n a . J e r n iš ta kao vlastito ime ne dovodi u pi tanje s u š t i n u k a o n e š t o što t o b o ž e upravl ja i r a s p o l a ž e i m e n i m a . 8 U stvari, n e m a s u š t i n e imena, k a o što n e m a s u š t i n e znaka, d i skursa, jezika... S u š t i n a , ili o n o što se svagda t a k o imenuje, krije svoje pori jeklo od i m e n a i nasilje koje vrši n a d njim. M o ž d a svako nasil je u p r a v o dolazi odat le, od s u š t i n e i znad imena, od o n o g a što je iznad i m e n a , od m o g u ć n o s t i da se sab i ru i razvrs tava ju i m e n a na osnovu n e č e g što ih nadi lazi . A to d a k a k o opet m o ž e biti s a m o ime. N o , ništa t a k o n e nadi laz i i m e kao " s u š t i n a i m e n a " , n i j e d n a suš t ina toliko ne priziva nasilje kao

8 K a o što pr imjećuje Derr ida : „ I a k o je od nje neodvoj ivo, o n o vlast i to

( le p r o p r e ) " - d o d a j m o pa i o n o vlast i to v last i tog imena " s e ne brka sa

s u š t i n o m . " Vidi n jegovu: „La m y t h o l o g i e b l a n c h e . La m é t a p h o r e d a n s le texte

p h i l o s o p h i q u e " u: M a r g e s - de la p h i l o s o p h i e , Les éd i t ions de M i n u i t , Paris ,

1972, str. 296 .

51


ova tobožnja suš t ina imena. T i m e se ime ne unižava i ne r a s t a č e nego se u p r a v o u z d i ž e i veliča, iznad sebe samog. I z n a d sebe samog do g r a n i c e bezimenog, do g ran ice svoje nosivosti. J e r i s a m a suš t ina uvijek je n e k o ime, uvijek je nosi n e k o ime, uvijek se n e k o ime pojavljuje "u njeno ime" , zas tupa juć i j e p r e d d r u g i m i m e n i m a . K a o vlastito, najvlastitije ime, n e u p o r e d i v o vlastitije od običnih "vlast i t ih i m e n a " . Koliko je jezika, zbog svojih i m e n a , s teklo n a d m o ć n a d d r u g i m jezicima u p r a v o u ime sušt ine, znanja o o n o m najvišem, najvišeg znan ja? Ne polaže l i svaki „ p r i r o d n i jezik", zbog onog s t o j e u nj ima u i s t i n u neprevodivo, zbog vlastitosti svoj ih i m e n a koja se n i k a d a ne m o ž e poredi t i , n e p r i k o s n o v e n o pravo n a takvu pov laš tenos t?

I m e kao ime, s a m o k a o takvo - ima l i išta čudnovat i je, t jeskobnije, u većoj mjeri pr i je teće? Uvijek n a m n e k a familija, koja je najprije v i tgenšta jnovska "familija imena", 1 krije taj prizor. Postoji tako n e š t o kao U n h e i m l i c h k e i t i m e n a : sušt ina, ili " s u š t i n a s u š t i n e " , k a o a p s o l u t n o izdvojeno ime, kao ime koje to nije, koje više n i č e m u ne p r i p a d a i s n ič im nije povezano, prije svega s d r u g i m i m e n i m a . Da l i je iko ikada m o g a o preds tav i t i s a m o ime, misliti i m e kao ime? Izreći ga, a da se t i m e ne p o v u k u i os ta la i m e n a , sve riječi? I ne teži li svako p r a v o i m e n o v a n j e i predstavl janje - j e r k a d a je riječ o i m e n i m a , uvijek je riječ o nadomještanju, z a s t u p a n j u , predstavl janju- postavl janju j e d n o g j e d i n o g i m e n a iznad svih i m e n a ? N a z o v i m o to s i n d r o m o m "kral jevskog i m e n a " ili pos l jednjom ambici jom ontologije. S v a k o ime je vlastito i m e i krije potenciju svog veličanja.

52


O n o d i s k u r s kojem p r i p a d a , i s p r a m kojeg nije niš ta p o s e b n o , uvijek teži pre tvor i t i u p r i r o d n u energi ju svog veličanja, uzdizanja i z n a d svih d r u g i h označitelja, prije svega d r u g i h imena, a pogotovo i m e n a koja stoje "v isoko".

K a d a p i t a m o iznad čega se to uzdiže n e k o vlastito ime, o n d a je odgovor da se o n o uzdiže iznad d r u g i h i m e n a . O n o se uzdiže t a k o što od svega drugog, onog što nije ono, pravi d r u g a i m e n a . I m e m o ž e opstat i s a m o s d r u g i m i m e n i m a , s a m o t a k o d a b u d e i m e m e đ u d r u g i m i m e n i m a . Za s e b e je o n o uvijek pov laš teno ime, j e r je njegovo vlasništvo p o s e b n o i j e d n o k r a t n o , s a m o n jemu d o z n a č e n o . Vlastito i m e teži da i s t a k n e svoju s a m o p r i p a d n o s t i samosvojnost . Sto je u većoj mjeri " i s t i n s k o " ime, o n o sve m a n j e p r i p a d a bilo č e m u i bilo k o m e , a na jmanje d r u g i m i m e n i m a . O t u d a i s a m nosi lac i m e n a m o ž e biti fasc iniran njegovom vel ičinom. Fascinaci ja velikim i m e n o m je uvijek fascinacija i z u z e t n i m vlasniš tvom. I m e s e u z d i ž e p r e k o vlasništva koje je uvijek, da tako k a ž e m o , njegovo vlasništvo. Jer ne može se misliti vlasništvo bez nekog vlastitog imena.9

9 Zato se vlastitost vlasništva još nikad i nije mogla misliti. Slušajući ovdje Derridu: „Ne može se dakle više pitati 'šte je to vlastito (le propre), aproprijacija, eksproprijacija, gospodarenje, služenje itd.?' ... process proprijacije (procès de propriation) organizira cjelokupnost procesa jezika ili simboličke razmjene u cjelini, uključujući dakle sve ontološke iskaze. Povijest istine (kao povijesl-istina) (jeste) proces proprijacije. Vlastito se dakle uskraćuje onto-fenomenološkom ili semantičko-hermeneutičkom ispitivanju. Pitanje o smislu ili istini bitka nije sposobno za pitanje o onom vlastitom, o neodlučivoj razmjeni većeg za manje, o davanju-uzimanju, davanju-čuvanju, davanju-kvarenju, o zadešenosti darom. Ono nije za to sposobno jer je u njega upisano. Svaki put kada iskrsne pitanje vlastitog u polju ekonomije (u ograničenom smislu), lingvistike, retorike, psihoanalize, politike itd., onto-hermeneutička forma ispitivanja pokazuje svoju omeđenost." Jacques Derrida, Eperons, les styles de Nietzsche, Flammarion, Paris, 1978. str. 92-93.

5 3


Vlasništvo koje n i k o m ne p r i p a d a je svačije vlasništvo, v lasništvo bez imena, koje je kraj vlasništva. (Povratak e tn ičkog u Istočnoj Evropi, d a n a š n j i e tnic izam ili nac ional izam, ima specifičnu " s e m i o t i č k u dimenzi ju" : nije li u p r a v o rež im kolekt ivnog vlasništva, koji n i k a k o nije m o g a o da ostvari svoj cilj posvemašnje kolektivizacije, r a z b u k t a o s t ras t imenovanja, imenovan ja kao zaposjedanja, o b n o v e vlasništva kao vraćan ja p r v o b i t n i h i m e n a ? )

I m e ne m o ž e n i k a d a n a k n a d n o prispjet i u n e k o vlasništvo, a da ga već n e k o d r u g o nije obilježilo, tačni je kons t i tu i ra lo kao takvo. Vlasništvo je već uvijek obil ježeno i m e n o m , ime već uvijek obilježava vlasništvo. Ne postoji u s tvar i o d n o s imenovanja, obilježavanja, prisvajanja i z m e đ u i m e n a i vlasništva. To se ne m o ž e misliti : ako se u i s t i n u h o ć e misliti o n o vlastito "vlast i tog i m e n a " . I m e je već oduvijek vlasništvo i v lasništvo je već oduvijek n e k o ime. 1 0 Kakvo ime? I m e koje n i k a d a nije sebi s a m o m a p s o l u t n o vlastito, ukol iko je svagda i m e n e k o g jezika, pa stoga uvijek teži da s a m o s e b e posjeduje onkra j svih drugih, imena, n a r u b u n e s a m o svih d r u g i h jez ika n e g o i svog vlastitog jezika. S v a k o i m e u svom samopr i sva jan ju hoće da prisvoji čitav jezik, posta jući t a k o n a a p s o l u t a n nač in ono s t o j e o d p o č e t k a bilo: ime svog jezika. Dakle : " i m e koje nosi jezik",

10 Z a t o što je „ i m e o n o što se br i še ispred o n o g što imenuje . S t o g a bi to da j e i m e ' n u ž n o , da t r e b a ' z n a č i l o da ime nedostaje (fait dé faut) : o n o treba nedosta jat i , t reba i m e (il faut un n o m ) koje nedostaje (fasse défaut) . T a k o uspijevajući da se izbr iše, o n o s a m o će biti spašeno (sauf), bit će , i z u z e v sebe (sera sauf l u i - m ê m e ) . " J acques Derr ida , On the N a m e , Sauf l e n o m (Post -

Scr ip tum) , Stanford Un ive r s i ty Press , Stanford, California, 1995, str. 6 8 .

5 4


što u p r e o k r e t a n j u ovdje impl ic i ranog dvos t rukog genit iva ( ime jez ika) znači : j ez ik n o š e n od j e d n o g svog vlastitog i m e n a . N e m o g u ć i p o t h v a t da se nosi jezik kao što se nosi vlast ito ime. J e z i k a i ima dokle god ga n o s e njegova vlast i ta imena, a o n a ga n i k a d ne m o g u s a m a nosit i . J e z i k j e m r t a v ako iza s e b e ostavi s a m o svoja najveća i najvlastitija i m e n a : t o p o n i m e . Ni jedan se jezički e l e m e n t ne m o ž e t a k o izdvojiti i o tpas t i od d r u g i h k a o što to m o ž e učinit i t o p o n i m . Svako vlastito ime, a najviše t o p o n i m , skriva ono što ga nosi, j e r uvijek i m e n u j e nosioca, stavlja se na njegovo mjesto i obil ježava o n o što je n o š e n o , p r o n o š e n o i i zneseno.

S n a z i r a n j e m granica metafizičkog shvaćanja o jeziku, koje jez ik gradi od i m e n a i u s v a k o m jez ičkom izričaju vidi ime, jez ik je naglo " o t k o č e n " i " p o k r e n u t " , o s l o b o đ e n referenci ja lne s tege i m e n a . I m e F. de S a u s s u r e a m o ž d a ponajbolje obilježava p o č e t a k tog vrtoglavog kre tan ja jezika, prova lu lanaca, bateri ja, f lukseva označitel ja koji uklanjaju d r e v n e o g r a d e z n a k a i z n a č e n j a (J. L a c a n ) . Isprva se s p u n o s trast i i ushićenja prat i lo ovo r a z u z d a n o kretan je označitel ja (G. D e l e u z e i F. G u a t t a r i ) . 1 1 Dekonst rukci ja i nije n iš ta d r u g o nego p r o n a l a ž e n j e živog t ropičkog kre tan ja i spod svakog k o m a d a čvrstog tla obil ježenog pos to jan im i m e n o m . I m e n a B l a n c h o t a , F o u c a u l t a i D e r r i d e obilježavaju ovo p r e o k r e t a n j e prvens tva vlastitog i m e n a , već uvijek p o m a l o otpalog iz t ropičkog kretanja, u o d n o s u p r e m a

11 Sada „ n a kra jn jem rubu kapi ta l izma, deteritori jal izirani s o c i u s pravi mjesto tijelu b e z organa, d e k o d i r a n i m fluksevima koji se bacaju u že leću p r o d u k c i j u . " Gi l les D e l e u z e i Fél ix Guattar i , L 'an t i -Œdipe . Cqpi ta l i sm et Sch izophrén ie ,

Les éd i t ions de Minui t , Paris ,

5 5


56

d i s k u r s u . To nije p u k o p r e o k r e t a n j e , j e r dovodi u pitanje temel jne m o g u ć n o s t i svakog p r v e n s t v a , povlaštenost i , vlasništva, vladavine...

Ali m o ž e l i se vlastito ime d e k o n s t r u i r a t i ? Najmanje m u m o ž e n a u d i t i p u k o vraćanje njegovim izvorima, p o n o v n o u t a p a n j e ili propl ivavanje u tokovima čije su obale i luzorne, ukazivanje na njegovo d i skurz ivno pori jeklo, na jez ičku s u p s t a n c u od koje j e g r a đ e n o . Prvi čin koji je vodio tzv. " jezičkom o k r e t u " , od kojeg n a s s a d a dijeli već pola stoljeća, pro lažen je " iza" i "dal je" od i m e n a ka d i skursu, čin koji je "v last i to i m e " , s a d a se vidi, moglo lako dopust i t i , p o n o v o zahti jeva vraćanje i m e n u , b u d u ć i d a i d e m o " o d " d i s k u r s a neobavl jenog posla. Osta lo je da se d e k o n s t r u i r a o n o što je kroz čitavu povijest metafizike skrivalo m o g u ć n o s t dekons t rukc i j e . O s t a t a k dekons t rukc i j e ko jem b i o n a t r e b a l a n a k n a d n o prići . Niš ta joj p r i t o m n e j a m č i uspjeh, na jmanje s t r u k t u r a l n a l ingvistika. B r o j n e D e r r i d i n e novije knjige se opses ivno b a v e "v last i t im i m e n o m " , koje nije niti m o ž e biti n ikakva t e m a , teza, ideja itd. O n o što s a d a čini jezičko p i tan je t jeskobnim, u p r a v o j e podvojenost i m e n a , činjenica da j e o n o već negdje izdvojeno, u n a j g o r e m slučaju već p a l o na tlo. D a k a k o , uvijek s a m o metafor ično. V r a ć a n j e m i m e n a " u " diskurs, 1 2 koji se bez i m e n a ne na laz i nigdje nit i predstavl ja kakvo biće ili k o r p u s , polazi n a m za r u k o m d e k o n s t r u i r a t i "v las t i tos t" ili v lasništvo" koje nos i ime, ali to i s p a d a suviše lako. Dekonstrukci ja se os tvaru je

12 „ U s p u t , kaže D e r r i d a (ali zaš to s a m o usput , tol iko ili tek u s p u t ? ) , da l i je ime, v last i to i m e ili i m e p a r e x c e l l e n c e u j e z i k u i šta bi ta uk l jučenost z n a č i l a ? " J a c q u e s Derr ida, O n t h e N a m e , S a u f l e n o m (Post-Scr iptum), str. 5 8 .


na najformalnijoj ravni i n jene polit ičke k o n s e k v e n c e jedva n a d i l a z e l ingvist ičke okvire. Pri je se l ingvistika politički k a r i k i r a n e g o što p r u ž a toliko obećava juće i z a n o s n e efekte. V r a ć a n j e m iz " p r i r o d e " , od " s a m i h stvari" , uvijek nes tabi lnoj i upi tnoj t ropici koja svagda udovoljava izvjesnoj političkoj moći i izvršava izvjesne e k o n o m s k e zaht jeve, vlastito ime n a p a r a d o k s a l a n n a č i n gubi p u n o , n e d o p u s t i v o p u n o , od svoje vlastitosti. P r e b r z i p r e l a g a n u s p j e h postaje gorko razočaren je : nije to, taj p r e o s t a t a k ili taj otpali suvišak, ono što t r e b a d e k o n s t r u i r a t i . U p r a v o t r e b a d e k o n s t r u i r a t i " s u š t i n u i m e n a " , a ne njegovo l ingvističko j e z g r o ili ne t a k o da se " o g u l i " na to svoje jezgro: na označitel ja p o p u t svih drug ih . 1 3 Vlastitost "vlast i tog i m e n a " t r e b a tražit i na s t r a n i njegove " s u š t i n e " , š to n e znač i z a n e m a r u j u ć i p o s t i g n u ć a d e k o n s t r u k c i j e i vračajući se aristotelovskoj epi s temološkoj politici, onto-teo-teleo-polit ici . Čini se d a n a m p o v r a t a k t a m o n e b i p u n o korist io. P r o z i r a n j e

13 Za D e l e u z a i Guattar i ja , a k o se želi slijediti r a d i k a l n o kretanje f lukseva, označite l j n i p o š t o nije posl jednja instance. To bi bili " n e - z n a c i ili, radije, n e o z n a č a v a j u ć i znac i , tačke-znaci u više dimenzi ja , rezovi f luksa, š izovi koji obl ikuju s l i k e . . . " O p . cit., str. 286 . Ali z a s t o j e t rebalo ići dalje, što dalje, od označi te l ja? " Z a t o što n i k a d ni jedna v o d a n e ć e oprat i označi te l j od svog imper i j a lnog pori jekla: gospodar-označi te l j ili 'označi te l j g o s p o d a r ' . U z a l u d ć e m o uvezivat i označitel ja u imanentni s i s tem j e z i k a , n j ime se služiti da b i s m o ukloni l i p r o b l e m e smis la i značenja, rastvori l i ga u koegzistenci j i f o n e m s k i h e l e m e n a t a , gdje o z n a č e n o nije ništa više n e g o sažetak odgovara juće di ferenci ja lne vr i jednost i ovih e l e m e n a t a i zmeđu sebe; u z a l u d ć e m o do krajnjih g r a n i c a tjerati poređen je j e z i k a sa r a z m j e n o m i n o v c e m i tako ga podvrgavat i p a r a d i g m a m a d je la tnog kapi ta l izma - ipak n ikad n e ć e m o spriječiti označitel ja da p o n o v o u v e d e svoju t ranscendenci ju i da svjedoči za n e k o g iščezlog d e s p o t a koji j o š funkcionira u m o d e r n o m imper i ja l i zmu." Ibid., str. 2 4 4 - 2 4 5 . Takav iz r a z m j e n e n e u m i t n o odbjegl i , t ranscendenta ln i označite l j - nije li v e ć uvi jek p r e t v o r e n u najvlastiti je vlastito i m e ?

57


z n a k a je neponovlj iv historijski događa j , kao što je to bilo i F r e u d o v o otvaranje " d r u g e s c e n e " .

S u š t i n a i m e n a ukazuje na mjesto gdje se ime, uvijek p o j e d i n a č n o i s a m o , kao na groblju, upisuje. Gdje, u stvari, p a d a na zemlju. S u š t i n a i m e n a je toponim, ako p r i t o m h o ć e m o d a op i šemo t o p o s vlastit ih i m e n a ili č injenicu da m o g u ć n o s t svakog toposa (mjesta, pros tora , s tan i š ta itd.) kriju vlastita i m e n a . Wort kao Ort . Pa i m o g u ć n o s t " p r o s t o r a svih p r o s t o r a " , geometr i j skog p r o s t o r a kojeg nosi, k a k o je to p o k a z a o H u s s e r l u B e č k o m p r e d a v a n j u (1935), e v r o p s k o i m e ili ime e v r o p s k o g - koje n a v o d n o n e m a nikakve " p r i r o d n e g r a n i c e " (ni z a p a d n e ni is točne, ni j u ž n e ni s jeverne). 1 4

Najvlastitiji p r o s t o r vlastit ih i m e n a je "zemal jski p r o s t o r " . I m e n a , u ime svoje vlastitosti, t r a ž e da se r a z m a t r a p r o s t o r ili, tačnije, tlo; k a o što d i s k u r s u i m e razvlašćivanja koje s o b o m nosi t raži da se govori o v r e m e n u . Na taj n a č i n D e r r i d a govori o " o p r o s t o r e n j u v r e m e n a " i o " v r e m e n o v a n j u p r o s t o r a " na t r a g u razl ike (différance) koja se ukazu je kao "jezička razl ika" . 1 5

S v a k o vlast i to i m e se "uzd iže" , po m o g u ć n o s t i iznad svih d r u g i h označitel ja, j e r ga nosi, k a o i sve u d i skursu, neodol j ivo i nezaustavl j ivo t r o p i č k o k r e t a n j e . I m e n a , m e đ u n j ima vlast i ta imena, su označitel j i koji su najpodatni j i ili najpogodniji da b u d u izbačeni ,

14 Vidi U g o Vla i sav l jev ić , F e n o m e n o l o š k a konstitucija E v r o p s k e za jednice ,

Bibl ioteka D i a l o g o s , M e đ u n a r o d n i centar za mir, Sarajevo, 1996.

15 J a c q u e s Derr ida, „ L a d i f fé rance" u: Tel Quel, Théor ie d ' e n s e m b l e , E d i t i o n s

du Seuil , Paris , 1968, str. 43 i dalje.

58


59

n a b a č e n i , l a n s i r a n i ovim k r e t a n j e m . I da s tave t a č k u na ovo kre tan je . S v a k o i m e okončava ili iznova započinje neki okret , z a m a h , krivulju d i s k u r s a kao što t a č k a o z n a č a v a kraj uvijek n e d o v r š e n e rečenice, najavljujući ili prizivajući sl i jedeću. Iza svakog i m e n a leže figure d i skursa, b u r n a kre tan ja i kr ivudavi protoci , a sve te figure, k a k o je p o k a z a o D e r r i d a , upisuju se p r e m a putan j i svog k r e t a n j a u figuru hel iotropa. 1 6 To je k r u ž n a figura svakog slikovitog izraza, koji svoju svjetlost dobiva od m e t a f o r i č n o g s u n c a ili s u n c a metafore . Svoje " z n a č e n j e " ili bolje reći svoju s n a g u imenovanja i vlast ita i m e n a c r p e odat le . O n a nisu n a p r o s t o p r e p r e k e tog kretanja, r e c i m o zemal jske p r e p r e k e . To se najbolje vidi u d o b a dominaci je vlast i t ih imena, u d o b a geopoli t ike (ako je m o ž e m o shvatiti, u s p r k o s njenoj globalnosti , n j e n o m te losu globusa, ponajpri je kao lokalnu polit iku prisvajanja teritori ja, dak le ukorjenjivanja e tnosa) : i m e n a žive od t r o p i z m a koji, ako je p o d v r g n u t njima u p o t p u n o s t i , u p u ć u j e na svojevrsno kružen je vlastit ih i m e n a u pr i rodi . K a d a se i m e n a p o č n u stavljati visoko i z n a d d i skursa , a n i k a d a se ne stavljaju t a k o visoko k a o u d o b a p r o c v a t a geopolit ike, o n d a se, zahvaljujući svojoj k ružnos t i , h e l i o t r o p i z a m p r e t v a r a u g e o t r o p i z a m , r e ž i m označitel ja u r e ž i m i m e n a . Sve što meta for ično k r e t a n j e iznese, a ne m o ž e se više iznijeti n e g o s n a g o m tog kretanja, " p a d a na zemlju". G e o t r o p i k a j e poet ika geopol i t ike ili dominira jućeg d i s k u r s a u d o b a b o r b e za životni prostor. Riječ je o t r o p i z m u koji p r i r e đ u j e d i s k u r s za dominaci ju i m e n a . T a d a c je lokupan jezik slavi svoju bl iz inu s tvar ima, a ne govori se ni o č e m u

16 J a c q u e s Derr ida, „ L a m y t h o l o g i e b l a n c h e . La m é t a p h o r e d a n s le texte

p h i l o s o p h i q u e " , str. 298 i dalje.


d r u g o m n e g o o vlasništvu ili o o n o m vlast i tom. Funkcija d e n o m i n a c i j e ili dominaci ja i m e n a posta je beskra jno ojačana. 1 7 J e d n a riječ, a ta d a j e riječ uvijek ime, m o ž e uzet i ili vrat i t i život. - Ili s tvarnost , koja je više nego ikada zemal jska s tvarnost . T a d a se sva i m e n a spušta ju na zemlju, u j ednoj vrsti a te r i saže o kojoj je govorio J. Baudr i l l a rd , pokazujući svoje p r a v o pori jeklo. A zemlja oživi i to t a k o k a o da to više nije meta for ično nego u najdoslovni jem smislu. Iz nje svaki g e o t r o p crpi svoje značen je - a svaka figura d i s k u r s a je pos ta la g e o t r o p - da bi ga p r u ž i o i m e n u koje dobiva toliku tež inu da iz d i s k u r s a lako, suviše lako, dot iče zemlju. Ne m o ž e se više n iš ta reći a da se n e š t o ne imenuje, i to u sups tan ic i j a lnom smislu: kao d a pokazu je te p r s t o m n a k a k a v reljef, v e o m a iz ražen reljef. U d o b a procvjetale g e o t r o p i k e - a svako cvjetanje, svaki cvijet, svaki re tor ički u k r a s p r i p a d a botanic i d i s k u r s a koja je iz nje i z v e d e n a - sva i m e n a p a d a j u t a m o gdje su oduvijek p o k u š a v a l a past i : na zemal j sko tlo, u s a m u suštu, najsušt inski ju s tvarnos t . S e m i o t i č k a proizvodnja, a z a p r a v o k r h k o s t svakog i m e n a , a r b i t r a r n o s t znaka, t a d a se najviše skr iva od s e b e s a m e : u t e k s t u a l n o m h i p e r r e a l i z m u . T a d a bi pisci htjeli, pr i s a m o m činu pisanja, sve d r u g o da b u d u s a m o n e tekstopisc i .

17 To je d a k a k o onaj p r o c e s koji su Deleuze i G u a t t a r i naz iva l i

reteri tori ja l izaci jom.

60

Šesto poglavlje

Rat kao najveći kulturni događaj (etnopsihijatrijska skica)

Ništa n a s kao " r a t n a t r a u m a " 1 8 ne p o u č a v a o značaju k u l t u r e u r a t u i o značaju r a t a u kul tur i . Pogotovu niš ta k a o r a t n a t r a u m a kod " m a l i h n a r o d a " 1 9 B a l k a n s k o g poluost rva . U takv im n a c i o n a l n i m k u l t u r a m a koje se kroz čitavu svoju povijest b o r e s a m o za svoj o p s t a n a k - ne s a m o prot iv eks terminac i je u r a t u n e g o i prot iv asimilacije u m i r u - r a t dobija značen je velikog, m o ž d a

18 Izraze " r a t n a t r a u m a " i " r a t n a n e u r o z a " upotrebl javat ću u i s tom značenju ne upušta jući se u t e r m i n o l o š k a preciziranja. Sva š u m a naziva koja je d a n a s u u p o t r e b i ( s p o m e n i m o : shell shock, c o m b a t stress react ion, c o m b a t e x h a u s t i o n i s v a k a k o najčuveni j i p o s t t r a u m a t i c stress d i sorder) , u živoj igri označavan ja i s tog i raz l ič i tog, i o n a k o nije p u n o doprini je la izučavanju ps ihopatologi je rata. Dr. R i c h a r d u Mol l ic i ( H a r v a r d Univers i ty) d u g u j e m p o u k u o " s u v r e m e n o j industri j i P T S D - a " .

19 P o j a m " m a l i n a r o d " u p o t r e b l j a v a m o u d o s l o v n o m smis lu f iz ičke ve l ič ine : brojnost i n jegovih p r i p a d n i k a i opsega teritorije. To n i k a k o ne znači i " m a l u k u l t u r u " . U p r a v o k o d b a l k a n s k i h naroda postoji upadl j iv nes razmjer i z m e đ u ve l ič ine n a r o d a i njegove kul ture . N a i m e , svaka kultura na t o m prostoru ima o g r o m n o , k o n t i n e n t a l n o za leđe neke imperi ja lne kul ture . (Cf. o p o j m u " m a l o g n a r o d a " K a r l - H e i n z K o h l , E t h n o l o g i e - d ie Wissenschaf t v o m kulturel l F r e m d e n , M u e n c h e n , 1993, str. 30.)

61


najvećeg k u l t u r n o g događaja. Velikog povijesnog događaja koji ima implikacije k u l t u r n e revolucije. Takvo značenje r a t a i j e s te i nije p r i s u t n o u našoj svakodnevnoj svijesti. Da bi istražili k u l t u r n o značenje rata, bavit ć e m o se i svjesnim i nesv jesnim sadrža j ima " n a š e " kolekt ivne svijesti. K a k o to već n a m e ć e takav p r e d m e t bavljenja, p o s e b n o će n a s z a n i m a t i o s n o v n e figure, s tereot ip i i klišeji te svijesti - da bi dokučil i n e š t o od onoga što je iz nje p o t i s n u t o . Izložit ć e m o se d a k l e opasnos t i da govor imo o o n o m e o č e m u ne bi t r e b a l o govoriti.

R a t n a s je nat jerao da u z m e m o k u l t u r u u naj temelj ni jem smis lu riječi. T i m e bi t r e b a l o da n a d m a š i m o a m b i v a l e n t n o s t i u k o n t e k s t i m a u kojima bi n a m se r a t pojavljivao k a o ne-kul tura , ili neš to n e k u l t u r n o , a što su g ran ice u kojima se drži d a n a š n j a m o r a l n a svijest.2 0

20 O v a svijest je sva prožeta a m b i v a l e n t n o š ć u koju bi g r u b o opisal i na sli jedeći nač in :

S j e d n e strane, rat je u našoj svijesti p o s t a o s inonim za neš to krajnje s u p r o t n o kulturi, kulturnoj gradnji . To je s u v r e m e n a svijest o ratu koja p r i p a d a u b a š t i n u "sv jetske, k o z m o p o l i t s k e k u l t u r e " (J. H a b e r m a s ) . Kultura je na strani m i r a , a rat je njeno naličje. M i r i rat se j e d n o d r u g o m suprotstavl jaju k a o kul tura i n e k u l t u r a . l judsko i ne l judsko, z d r a v o i bolesno, d o b r o i z lo itd. K a d a d a n a s g o v o r i m o o ratu m i s l i m o prije svega na ubijanje, m a s o v n o s t radanje, rušenje, uništenje, na zlo, b a r b a r i z a m , z loč ine protiv čov ječanstva, n a c i z a m , na najveću nuklearnu o p a s n o s t , novi svjetski rat itd. M i s l i m o na n e š t o što je k a o pr i rodna katastrofa, neizl ječiva l judska slabost, na jveće meta f iz ičko zlo, s ta lno u g r o ž a v a l o k u l t u r n u povijest čovječanstva, kočeći i zaustavl ja jući ga u n jegovom m a t e r i j a l n o m i d u h o v n o m razvitku. Krvava povi jest čov ječanstva ukazuje da o n o j o š nije dovol jno kult ivirano, da h u m a n i z a c i j a čovjeka tek predstoj i . No ras tuća svijest o besmislenost i i n e o p r a v d a n o s t i rata - e g z e m p l a r n o o č i t o v a n a u izgradnji organizacije Ujedin jenih N a c i j a i njenih institucija, prije s v e g a m e đ u n a r o d n o g prava - pruža izv jesne n a d e u

6 2


T a k v o i s h o d i š t e z a j e d a n e t n o p s i h i j a t r i j s k i p r i s t u p

i s k u s t v u p o s l j e d n j i h r a t o v a n a B a l k a n u - koj i u p r a v o

d u g u j e m o o c u o v e j o š u v i j e k m l a d e z n a n o s t i - d r ž i

s e d o b r o u h o d a n i h s t a z a k o j e v o d e s v e d o F r e u d o v e

M a s s e n p s y c h o l o g i e . N a r o č i t u p o g o d n o s t o d a b r a n o g

p r i s t u p a v i d i m o u t o m e š t o se, u v a ž a v a j u ć i o r g a n s k i

o b l i k o v d a š n j i h z a j e d n i c a ( G e m e i n s c h a f t ) , u k l a p a u

n e k e v a ž n e m a n i f e s t n e s a d r ž a j e v l a d a j u ć e d r u š t v e n e

svi jesti . T a k o n a p r i m j e r o n o d g o v a r a p o j m u k u l t u r e

t o m pravcu. Pakt B r i a n d - K e l l o g iz 1928. g o d i n e , koji osuđuje svaki rat k a o z ločin, predstavl ja najbolji pr imjer o v e novije, rad ika lne svijesti o ratu, koja je pog lav i to svijest o b u d u ć e m , a p o k a l i p t i č k o m ratu koji se m o r a po svaku cijenu izbjeći.

S d r a g e strane, s a m a kul turna povijest čov ječanstva je n e z a m i s l i v a b e z rata. U dijalektici rata i mira u p r a v o ratu pr ipada pr imat k a o " p r i r o d n o m s tan ju" l judskog društva, n a k o n kojeg dolazi m i r k a o neš to što se uspostavl ja (lat. p a x - pakt) . Sva ku l turna p o s t i g n u ć a i ku l turne ve l ič ine ( r e c i m o vel ike povi jesne o s o b e i nj ihova djela) m o g l i bi se i z ravno ili p o s r e d n o pripisati kobnoj snazi n jegovog djelovanja. Čitava današnja kul turna i pol i t ička karta zemal j ske kugle j e p o s t i g n u ć e nepres tanih ratovanja. ( W o r t c r b u c h dcr Sozio log ie , hrsg. W i l h e l m Bersdorf, H a m b u r g , 1972, II, str.477.) Povi jest s v a k o g naroda bi se m o g l a čitati k a o svojevrsna pohva la ratu. Trad ic iona lna i m o d e r n a svijest o ratu uvi jek ističe veliki d u g ratu, na primjer: dolaženje j e d n o g n a r o d a do svoje samosvi jest i . M n o g i veliki mis l ioci , p r e d m o d e r n i i m o d e m i , ispisivali su svoje p o h v a l e ratu, ukazujući na njegov o g r o m n i kul turno-povi jesni z n a č a j : op lemenj ivan je l judske pr i rode, izgradnja d r ž a v n i h institucija, povez ivan je naroda itd. D o d u š e , uvijek su to činili u a m b i v a l e n t n o m gestu. K a n t , na primjer, čija ideja v ječnog mira ima veliki odziv u socijalnoj i pol i t ičkoj f i lozofi j i novi jeg v r e m e n a , s m a t r a o je rat o r u đ e m proviđenja u izgradnji istinski l judskog svijeta, na jveć im d o b r o m koje je pr i roda m o g l a dodijelit i l judima. (E. Kant , Vers la paix perpétuel le , Paris , 1991, str. 24.) M e đ u t i m , k r o z d a n a s aktua lnu razliku i z m e đ u osva jačkog i o s l o b o d i l a č k o g rata, i z m e đ u n a p a d a č k o g i o b r a m b e n o g rata, m o ž e se sasv im d o b r o uvidjeti k o l i k o su t radic ionalna, m o d e r n a i sasv im r e c e n t n a gledišta na rat i sprepletena i p o v e z a n a , te k a k o ih je n e m o g u ć e s t rogo razlučit i , p o g o t o v u ne svrs tavanjem nj ihovih p o b o r n i k a u dva prot ivnička tabora.

6 3


64

kakav se na ovim p r o s t o r i m a t r a d i r a - p r e k o k u l t u r n i h i polit ičkih p o k r e t a za n a c i o n a l n o oslobođenje i emancipac i ju koji su s n a ž n o obilježili noviju povijest - iz n jemačke r o m a n t i k e : p o j m u " n a r o d n o g ili n a c i o n a l n o g d u h a " (Volks- o d e r Nat ionalge i s t ) kojeg je Herder , kao š to j e p o z n a t o , def inirao k a o " o r g a n s k u tvoračku m o ć koja je o d r e đ e n o m n a r o d u u r o đ e n a i u n jemu nesvjesno djeluje". 2 1 N a t o m p r a v c u n e b i t r e b a l o d a n a m o s t a n u n e d o s t u p n i čak ni o p s k u r n i sadržaj i i m i t s k e formule " p a g a n s k e svijesti" koja uvijek okružuje p r a o b l i k e k u l t u r e .

Temel jna o d r e d n i c a k u l t u r e od koje polaz imo, a p r e u z i m a m o je od G. D e v e r e u x a , glasi da k u l t u r a nije n iš ta izvanjsko pojedincu, n e g o j e " n e š t o s t o j e d u b o k o inter ior iz i rano, n e š t o što je b i tni dio njegove ps ih ičke s t r u k t u r e i njegove ps ih ičke ekonomi je" . 2 2 Riječju, to je n a č i n da se "živi doživl jeno", da se shvaća i sops tvo i svijet, a p o d r a z u m i j e v a različite, m a n j e ili više p o v e z a n e i u s a g l a š e n e " m a t r i c e značenja, vr i jednost i i implikaci ja". 2 3 Gledajući u takvom svjetlu na k u l t u r u , p o k u š a t ć e m o p o k a z a t i koliko je za ko lekt ivnu ili n a c i o n a l n u svijest j e d n o g n a r o d a u r a t u i u razdobl ju oko r a t a v a ž n a in terpre tac i ja s tvarnost i u kojoj se nalazi . R a t nije s a m o okršaj na život i smrt , d r u š t v e n i oblik p r i r o d n e b o r b e za preživljavanje, s k u p b i taka . Ako je dovoljno veliki ili a k o je n a r o d dovoljno mal i , r a t

21 Kar l-Heinz K o h i , O p . Cit. , str. 146. (Cf. Na primjer, K l a s s i k e r d e r Kul-ruranthropolog ie , hrsg . W o l f g a n g M a r s c h a l l , Miinchen 1990, str. 60 .

22 G e o r g e s D e v e r e u x , Essa i s d ' e t h n o p s y c h i a t r i e généra le , Par i s , 1970. str. 3 6 5 .

23 Ibid., 364.


65

a n g a ž i r a čitavu k u l t u r u . N i k a d a nije n a p r o s t o vojna s tvar (pa ni za s p o r a d i č n e i k r a t k o t r a j n e intervenci je velikih sila). Č a k i n e p o s r e d n o b o r b e n o iskustvo pojedinca svoj smisao duguje upis ivanju u o d r e đ e n , sasvim k o n k r e t a n k u l t u r n i konteks t . U p r a v o " r a t n a n e u r o z a " ukazuje da niš ta ne smije " i s p a s t i " iz takvog okvira, n i jedan doživljaj ma kako bio surov i "ne l judski" .

R a t u s tvar i donos i uvide, d u b o k e uvide koji se ne smiju više n i k a d a previdjet i i izgubiti, a koji ostavljaju d u b o k e t ragove u k u l t u r n o j svijesti n e k o g n a r o d a . N a i m e , niš ta toliko ne pr ib l ižava neki n a r o d istinskoj s tvarnost i k a o rat, s t ra šn i r a t koji prijeti njegovom uniš tenju . U ra tu , n i k a d a toliko kao u ra tu , ta se s tvarnos t pokazuje kao k u l t u r n a s tvarnost , kao njegova vlastita k u l t u r n a s tvarnost . Ovo približavanje n a r o d a vlastitoj s tvarnost i ukazuje da je ra t uvijek susre t kul tura, čak i u svom najneljudskijem obliku, a ne tek p a d u " p r i r o d n o stanje", ukazivanje b e z d a n a " n e - k u l t u r n e s tvarnos t i " ispod temelja ku l turn ih n o r m i i vrijednosti. D a k a k o to nije susret u p r a v o m smislu riječi i zato se najčešće previđa. K u l t u r a neprijatelja se p r o m a t r a kao ne-kul tura p a r excellence, kao s a m izvor njegovog zla. Neprijatelj uvijek p r i p a d a nedovoljno kul t iv i ranom n a r o d u . Njegov neljudski oblik, koji se često privida u zas t rašu jućem životinjskom liku, dolazi od socijalizacije koja je os tvarena u " lošem društvu", u izobličenoj kul turnoj sredini . Pobjeda n a d neprijatel jem u p r a v o t r e b a da iznese sve loše s t r a n e njegove k u l t u r n e povijesti na vidjelo.


66

R a t n a s tvarnost je uvijek k u l t u r n a s tvarnost , zbog čega je neprijatel j uvijek pomalo n e s t v a r a n . To znači da ne postoji r a t n o iskustvo, čisto i n e p o s r e d n o iskustvo, koje nije već interpretaci ja . Ovdje pri je svega i m a m o na u m u interpre tac i ju koju b i smo mogl i nazvat i " t e m e l j n o m interpre tac i jom", j e r se smješta, ili p o k u š a v a smjestiti, na r a z i n u određivanja p r i p a d n o s t i nekoj kultur i , d a k l e odgovara, ili p o k u š a v a odgovorit i , osnovnoj m a t r i c i usvajanja životnog iskustva. Na ovu temel jnu interpre tac i ju se tek n a k n a d n o nadovezu ju g r u p n e i ind iv idua lne interpretac i je r a t n e s tvarnos t i - sve o n e je n a d o p u n j u j u i obogaćuju i više ili m a n j e relativiziraju (najupadljivije kao poli t ičke re interpretac i je) . P r e m d a o n e uvijek pri jete da izmjene ovu p o v l a š t e n u interpretac i ju , o n a s e n e m o ž e preds tav i t i s a m o kao p r e t e ž n a i p r i v r e m e n o vladajuća, zahvaljujući n e p r i k o s n o v e n o s t i i pravoj svetosti kojom je rat, tačnije, r a t n e ž r tve ovjeravaju. To je r a t n a is t ina koja je krvlju p o s v e ć e n a i t ek je j e d a n novi rat, s nov im velikim ž r t v a m a , m o ž e izmijeniti - ali s a m o p o d uv je tom da ta nova ist ina b u d e t a k o đ e r p r a v a ist ina svih p r e t h o d n i h ratova.

Šta je d a k l e t e m e l j n a interpretac i ja? U n a j k r a ć e m , to je o n a is t ina s kojom borc i odlaze u r a t i s kojom se, u još č v r š ć e m uvjerenju vraćaju iz r a t a . To je kolekt ivna interpretac i ja , o p ć e n a r o d n a i s t ina koju po jedinac s v e č a n o usvaja s t u p a n j e m n a svoju r a t n u s t r a n u koja m u j e već u n a p r i j e d d o z n a č e n a k u l t u r n o m p r i p a d n o š ć u . To je p r o s t a i očevidna ist ina koja kaže : ko s m o " m i " , ko su " o n i " i š ta je povijesna s t v a r n o s t u


67

kojoj se povlači ova razl ika. U r a t u n a p o k o n d o z n a j e m o k o s m o : " m i " s m o ponajpri je " n e - o n i " . Apso lutno ustanovl jeni n a c i o n a l n i ident i te t pretpostavl ja a p s o l u t n u diferenciju kakva se ocr tava s a m o u r a t u . T u đ a nacija koja je prije mogla izgledati sasvim bliska stoji t a d a na najvećoj udal jenost i : postaje t u đ a u najvećoj mogućoj mjeri. Pos ta jemo ljudi koji se razlikuju od neljudi, u v i đ a m o da s m o odgojeni u kul tur i koja se razl ikuje od n e k u l t u r e itd. Temel jna interpretac i ja je, u stvari, s a m o i n t e r p r e t a c i j a p r e d d r u g i m , p r e d najvećim t u đ i n o m . To je s a m o i n t e r p r e t a c i j a u naj l jepšem svjetlu p o d na jgor im okolnost ima. Ko s m o mi s a z n a j e m o uvijek od d r u g i h , ali j e d i n o od najvećih, s m r t n i h nepri jatel ja m o ž e m o d o z n a t i p u n u is t inu o n a m a s a m i m a : n e s a m o da p r i p a d a m o t o m i t o m n a r o d u , n e g o da p r i p a d a m o " d o b r o m n a r o d u " . S a m o n a k o n r a t a j e d a n n a r o d m o ž e steći svijest o svojoj dobrot i . Tek o n d a sav n a r o d postaje " d o b r i n a r o d " . Utol iko bolji ukol iko je r a t za njega bio pogubni j i , ukol iko je ra tovao s "lošijim n a r o d o m " .

B u d u ć i d a j e r a t n a s tvarnos t uvijek specif ična k u l t u r n a s tvarnost , o n a je, u stvari, i m a g i n a r n a (u L a c a n o v o m smislu). Temel jna interpretac i ja je, a k o bolje p o g l e d a m o , m a t r i c a za proizvodnju s tvarnost i ili, tačnije, k o d e k s za pr ičan je pr iča. R a t n a pr iča - o njoj je riječ - koja tobože opisuje, u stvari, t ek kons t i tu i ra s a m u s tvarnost . R a t n a pr iča, ep o s u s r e t u čovjeka i nečovjeka, čuva do d a n a d a n a š n j e g m i t s k u funkciju pr iče, č a r o b n u m o ć riječi koja se ostvaruje s a m i m njenim izr icanjem.


68

T r e b a l o bi p o s e b n u p o z o r n o s t posvet i t i činjenici da n a m borci iz ra ta d o n o s e r a t n e pr iče . P r e k o njih čitav n a r o d dobija uvide u s tvarnost , j e r r a t n a s tvarnost se u p o z n a j e na bojištu, u i z r a v n o m s u s r e t u s nepri jatel jem. R a t n a pr iča nije p r a z n a priča. To je najvjerodostojnija pr iča, j e r sve opisuje u p r a v o o n a k o kako se i dogodilo. Takva pr iča iz najveće bl izine opisuje r a t n i susret : n a s kakvi s m o u i s t inu i njih kakvi su u i s t inu. S a m o n a m borc i koji se v r a t e iz b i tke m o g u reći i s t inu o n a m a , o o n i m a t a m o i o svijetu u kojem živimo. Z a t o ih uvijek i ščekujemo da se v ra te kao heroji-pobjednici .

To da n a m borci i z r a t a d o n o s e r a t n u p r i č u j e s te temel jna semiot ička činjenica. U o n o m e što govore, a što sav n a r o d t r e b a i m o r a p o m n o da sluša, m o ž e se p r e p o z n a t i specif ičan pro izvodni kapac i te t na kojem će počivati c je lokupna d i skurz ivna proizvodnja u r a t u i d u g o n a k o n r a t a . Borci svojom p r i č o m postavljaju temelj s tvarnos t i za svoju k u l t u r u , j e r d o n o s e sa s a m o g izvora s tvarnos t i još n e č u v e n e stvari, sasv im različite od i s t rošen ih značen ja i s imbola koji o d a v n o kolaju k o m u n i k a c i j s k i m k a n a l i m a d r u š t v a . Nove pr iče o novoj s tvarnos t i vode k u l t u r o m p r e p o r o d u , j e r pružaju n e i s c r p n e r e s u r s e z a d i s k u r z i v n u proizvodnju i s imboličku r a z m j e n u .

F i g u r a hero ja n a m , dakle, u z o r n o osvjetljava k u l t u r n u misiju borca . P r e m a o n o m e što b i smo mogli n a z v a t i " soc io-semiot ičkom funkcijom heroja" najbolje se m o ž e vidjeti da je r a t n a s t v a r n o s t : a) novostvorena, i z b o r e n a k u l t u r n a s t v a r n o s t i b) da je to naša, poglavi to ili isključivo n a š a s t v a r n o s t . U t o m smislu hero ja m o ž e m o


69

definirat i k a o b o r c a koji se najviše izlaže ne-s tvarnost i ne-kul ture . , a najdruštveni j i je od svih.

a) On ima n e u s p o r e d i v socio-semiotički kapac i te t koji je od neprocjenj ive vr i jednost i za zajednicu kojoj p r i p a d a : to je najveći, zadivljujući kapac i te t p r e r a d e i apsorpci je ne-s tvarnost i u n a š u vlast i tu s tvarnost . Riječ je o nara t ivno j p r e r a d i : o o n o m e što on post iže svojim djelima k a d a se prepr ičava ju . Heroj je onaj koji m o ž e najveći b e s m i s a o pretvor i t i u najveći smisao, o n o nel judsko u o n o nadl judsko. Zahvaljujući n jemu govor imo o o n o m e o č e m u se ne m o ž e govoriti ili o č e m u j e d v a da se m o ž e govoriti. S toga se m o ž e reći da naši borc i os im što uništavaju nepri jatel ja, b r a n e n a š e majke, ž e n e i djecu, oslobađaju n a š u teri tori ju itd., t a k o đ e r za n a s osvajaju n e s t v a r n o s t ili ne l judsku s tvarnost . Sa svojim oruž jem oni ponovo s a d e n a š u k u l t u r u koja će dat i p r i n o s kao najplodnija agr iku l tura .

b) Niko nije toliko " n a š " koliko su to "naš i borc i " . No is t inski n a š čovjek je heroj . J e r se kao niko bor i za nas . U r a t u se b o r i m o za drugoga koji je isti kao mi, a prot iv d r u g o g a koji je p o t p u n o različit od n a s . Ali u r a t u se, d a k a k o , b o r i m o i za sebe. S a m o heroj dokazu je da se ne bor i j e d i n o za sebe, d a j e nesumnj iv i ist inski n a š b o r a c : on je ili n e b e s k i m č u d o m preživjeli b o r a c ili sv jesnom o d l u k o m poginul i borac . F i g u r a heroja označava hipersoci ja l iz i ranog člana društva, te je svako druš tvo obi lno korist i za svoju socijalizaciju i resocijalizaciju. N e m a boljeg i m e n a od njegovog za naziv škole ili vrt ića.


70

U ra tno j priči se pričaju sjećanja. O d m a h n a k o n bitke, u v i h o r u rata, nasta ju prve pr iče, r a t n e legende kao p o s t o j a n e n a r a t i v n e forme za čuvanje dragoc jenih sjećanja. Na taj n a č i n svjedoci-očevidci iz svog sjećanja preda ju n a r o d u njegovu s t v a r n o s t u k u l t u r n u os tavš t inu. Tek t a d a i oni sami, u stvari, dolaze do nje. Svaki p u t k a d a pričaju i sami u č e k a k o da svoja iskustva r e i n t e r p r e t i r a j u sug lasno temel jnoj interpretaci j i , tj. v a ž e ć e m k o d e k s u r a t n i h pr iča. Kolekt ivno sjećanje, a ne percepci ja pojedinca, njegovo n e p o s r e d n o " s e n z o r n o " iskustvo, g rad i p u p č a n u v r p c u d r u š t v a s a s tvarnošću. P r e k o sjećanja na r a t d r u š t v o će i u m i r u čuvat i svoju vezu sa s tvarnošću, sa svojom k u l t u r n o m s tvarnošću, sa a u t e n t i č n i m obl ikom u kojem se pojavio njegov n a c i o n a l n i ident i te t .

U kolektivnoj svijesti, dakle, ra t nije p u k a n e s r e ć a koju t r e b a što prije zaboravit i , iako je p o s t a o s i n o n i m za najveće zlo. U p r a v o po ku l tu sjećanja, koji se u pos l i j e ra tnom p e r i o d u s na jvećom b r i g o m i o d g o v o r n o š ć u gaji u d r u š t v u - na svim p l a n o v i m a i u sv im s e g m e n t i m a , n e p r e s t a n o a ne s a m o na s v e č a n i m godišn j icama - m o ž e se nazri jeti koliko je r a t n e š t o b i t n o drukči je od p r i r o d n i h katastrofa i velikih u d e s a . S n a ž n i posl i jeratni razvi tak, n e u m i t n o br i san je t r a g o v a prošlost i , istanjivanje i k idanje niti sjećanja, i p a k ne m o g u pr ikr i t i s n a ž n e grav i tac ione sile koje uvi jek teže da p o v e z u k u l t u r u s n jen im prvobi tnim, zemal j sk im obl ikom. O n e su toliko j a k e da rađaju o p a s n o s t novog ra ta , r a t a koji otklanja najveću opasnost života u m i r u : zaborav. Z a b o r a v r a t n o g iskustva može biti s trasni j i od


71

s a m o g tog iskustva: on m o ž e donijeti novo, još gore r a t n o iskustvo ili kraj vlastitog, š to će reći svakog iskustva j e d n o g n a r o d a . G r a n i c a r a t a i m i r a nije g ranica b o r b e z a o p s t a n a k " m a l i h n a r o d a " : asimilacija n iš ta m a n j e n e u g r o ž a v a biće takvih n a r o d a od eks terminaci je . Zato se n a B a l k a n u n i k a d a n e m o ž e reći k a d a j e d a n ra t počinje, a k a d a završava. Rat t r e b a p a m t i t i k a o što se u n j e m u t r e b a borit i .

N i k a d a j e d n a k u l t u r a n e m o ž e biti toliko a u t e n t i č n a k a o u r a t u . Taj k u l t u r n i apogej - na osnovu "posl jednje", " b a l k a n s k e m j e r e " a u t e n t i č n o s t i se m o ž e opisat i kao:

- pr ib l ižavanje s tvarnost i , - poistovjećivanje indiv idualnog sa kolekt ivnim

i d e n t i t e t o m , - resocijalizacija sociusa do čvrste famili jarne

povezanost i , - p o t p u n a semiot ička obnova (regeneraci ja

jezika), itd.

* * *

B u d u ć i da u m i r u p o k u š a v a m o da s h v a t i m o " n o r m a l n i " ps ihički život polazeći od "pato loškog" , m o ž d a bi u r a t u " p a t o l o š k o " t rebal i da s h v a t i m o polazeći od " n o r m a l n o g " . Čini se da b i kod " m a l i h n a r o d a " B a l k a n s k o g poluostrva " r a t n e n e u r o z e " t r e b a l o p o s m a t r a t i n a pozadini " z d r a v i h " m e h a n i z a m a o b r a n e koji n i su indiv idualni nego su kolektivni, a uobl ičeni su i uv ježbani kroz d u g u e p s k u tradici ju. U t o m


72

slučaju soc iokul turni konteks t - k a k o s m o ga pokušal i preds tav i t i : m e h a n i z m i gradnje a u t e n t i č n e k u l t u r e i o r g a n s k e d r u š t v e n e zajednice - dolazi u prvi p l a n psihopatologi je. U s u p r o t n o m slučaju, k a k o se obično p o s t u p a , taj k o n t e k s t se uvodi t e k n a k n a d n o kao j e d a n širi i labaviji okvir za razumi jevanje ep i fenomena. U p r v o m slučaju, za koji p l e d i r a m o , r a t ima smisao, a u d r u g o m n e m a ili j edva da ima: što će reći da se pa to loško t r e t i r a po m o d e l u p r i r o d n e katas t rofe ili n e s r e t n o g slučaja. T r e b a n a p o m e n u t i da je paci jent s " r a t n o m t r a u m o m " v e o m a "susret l j iv" p r e m a t e r a p e u t u koji p r e v i đ a e t n o - k u l t u r n e p r e t p o s t a v k e psihijatrije, j e r je on, u stvari, osoba koja ne uspi jeva u p o t p u n o s t i p r i p a d a t i s v o m e n a r o d u u času njegove fraternizaci je ili svojoj k u l t u r i k a d a k u l m i n i r a u svojoj au tent ičnos t i . Č a k bi se moglo reći, d a k a k o ne bez pret jer ivanja -da je t a k a v paci jent najpogodnij i paci jent za p o v r š n o s h v a ć e n u t r a n s - k u l t u r n u psihijatriju, j e r j e njegova " b o l e s t " uvijek posl jedica izvjesne "dekult ivaci je" (Devereux), i spadanja iz vlastitog k u l t u r n o g okvira, tako da pogoduje nekri t ičkoj pr imjeni " m e d i c i n s k o g " , "neurofiziologi jskog" modela . K a k o već n a z n a č u j e njegova uloga " d o b r o g paci jenta", bolest koja ga m u č i je prije svega " m u t i z a m " , čak i kada je v e o m a brbljiv. No ovaj m u t i z a m je s a m o naličje elokvencije n a k o n r a t a k o n s t i t u i r a n o g " d o b r o g n a r o d a " - elokvenci je o ist im o p s e s i v n i m t e m a m a . Pacijent s r a t n o m t r a u m o m je n e k o ko nije u s tanju da ispriča svoju r a t n u pr iču, ili, tačnije, d a j e i spr iča t a k o kao d a j e " n a š a " . Njegova bo lesna n e s p o s o b n o s t uvijek se doima k a o p o r e m e ć a j u sposobnost i p a m ć e n j a : on ne može ili, tačnije, on k a o da


73

ne m o ž e da se sjeti onog najvažnijeg iz svoje prošlost i . T r e b a primijet i t i da ovaj posjeti lac psihi jatri jske kl inike predstavl ja svojevrsnu c o n t r e p a r t i e i s t a k n u t o m č lanu u d r u ž e n j a r a t n i h v e t e r a n a koji svoje r a t n e pr iče r a d o p r e p r i č a v a uvijek o k r u ž e n znat iže l jnom i odušev l jenom p u b l i k o m . Čini se da je u " n e m e d i c i n s k o m " p r i s t u p u koji s m o o d a b r a l i v e o m a v a ž n o ovo smještanje (koje krije či tavu logiku razmještanja) t ipskih figura ( t r a u m a t i z i r a n o g i egzal t i ranog) u m i r n o d o p s k e institucije od p o s e b n o g značaja. U stvari, t r e b a iznijeti na vidjelo k u l t u r n u i socijalnu politiku, u g l a v n o m nesv jesnu polit iku kolekt ivne svijesti, u koju d r u š t v o k a o pos l i je ratna b r a t s k a zajednica uvlači sve f e n o m e n e i instituci je m e n t a l n o g zdravlja. Na to svakako u p u ć u j e žes toko isključivanje d u š e v n e bolesti u o p ć e u ovakvim d r u š t v i m a , ekskomunikac i ja koja ima sadrža je b e s p o š t e d n e poli t ičke borbe . Duševni bo lesnik j e " o b i č n a k u k a v i c a " i zaslužuje n a š p r e z i r i o s u d u . On je socijalno p o r e m e ć e n i k u l t u r n o n e a d a p t i r a n k a o i onaj koji zas lužuje da ga n a z o v e m o "izdaj icom". U stvari gori je od izdajice: d o k ovaj potonji svojom izdajom usvaja vr i jednost i n e - k u l t u r e , najgore m o g u ć e vri jednosti (on je u s tanju da ispriča pr iču, ali koja nije " n a š a " ) , dot le ovaj prvi ne usvaja ili s vel ikom m u k o m usvaja n a š e vr i jednost i kao da su vri jednosti n e - k u l t u r e . F i g u r a kukav ice je n e š t o krajnje subverz ivno za svaku o r g a n s k u zajednicu, za razl iku od izdajice koji je svojim p r i m j e r o m učvršćuje: svojim p o n a š a n j e m kukavica u stvari kr ivotvori r a t n u k a r t u ident i te ta , skrnavljuje o n o sto je najsvetije.


74

N a r a v n o da paci jent koji pa t i od " r a t n e n e u r o z e " nije ob ična kukavica; on u p r a v o n i k a k o n e ć e da pr ihvat i neprihvat l j ivu soci jalnu ulogu kukavice. S v r e m e n o m njegova subverz ivnos t ras te , j e r j e njegov ident i te t i z m e đ u "ob ičnog l u đ a k a " i kukavice još teže i nes igurni je us tanovi t i . U k r a t k o , "gubljenje ident i te ta" , depersonal izac i ja i dereal izaci ja o n i h koji su bili u ra tu , i na čiji p o v r a t a k se čekalo kao na p o v r a t a k j u n a k a , predstavl ja neš to najsablažnjivije za socijalnu i k u l t u r n u polit iku " m a l i h n a r o d a " koji su bili izloženi velikim s t r a d a n j i m a . Svaka labi lnost u ident i te tu, koji je najprije kolekt ivna svojina, u g r o ž a v a najveću ist inu. J e r p r o m j e n a ident i te ta - kolekt ivnog ident i te ta , d a k a k o - j e s te p r o m j e n a ist ine o r a t u . A tu p r o m j e n u m o ž e donijeti s a m o j e d a n novi rat .

R a t n o iskustvo, dakle, uvijek je specifično k u l t u r n o iskustvo koje i m a izrazito socijalni smisao. Uvijek je to i skustvo o našoj ku l turno j au tent ičnos t i . O n o je p e r def in i t ionem n e p r e n o s i v o d r u g i m a . S t r a n c i o n jemu, d o k god ostaju s t ranci , n i š ta b i tno ne m o g u saznat i .

D a k a k o da je to s t r a š n o iskustvo, ali od p o j e d i n e k u l t u r e , a p o t o m od s tupn ja socijaliziranosti pojedinca, ovisi koliko je to t r a u m a t i č n o iskustvo. Za k u l t u r e čija je povijest obi l ježena s ta ln im ratovanj ima, za e p s k e k u l t u r e u š i r e m smislu, to je osnovno socijalno i skustvo (ili u izrazu m o g u ć e definicije: ako je to o s n o v n o socijalno iskustvo, o n d a je riječ o epskoj ku l tur i ) . To je p r a s t a r o , g e n e r a c i j a m a p r e r a đ i v a n o i usva jano hero j sko iskustvo p r e d a k a . S toga bi r a t n a t r a u m a - za čiju pojavu


75

je važnija n e o b i č n o s t , s t ranos t , n e p r i p r e m l j e n o s t više n e g o i n t e n z i t e t sadrža ja i skustva - t r e b a l a biti ri jetka pojava u t a k v i m k u l t u r a m a . K a k o s m o pokušal i ukazat i , svijetli p r i m j e r heroja, n e p r i k o s n o v e n i m o d e l is t inskog čovjeka, dokazu je da svako iskustvo, ma koliko bilo s t r a š n o , m o ž e biti usvojeno kao " n a š e " . Ali t u još t r e b a d o d a t i d a n a š e r a t n o iskustvo n e m o ž e biti b i tno drukči je od o n o g a koje su imali naš i preci , j e r bi t ime ugrozil i n a š u k u l t u r n u tradici ju. Ko od n a s ima drukči je iskustvo, i skustvo koje nije kodif icirano u i s t inu s a k r o s a n k t n i m , a u g l a v n o m nesvjesnim, k o d e k s o m pr ičanja r a t n i h pr iča, taj je uvijek p o m a l o nepri jatel j , o p a s n i u n u t a r n j i nepri jatel j . J e r definicija nepri jatel ja je da ima drukči je iskustvo o istom, o is t im r a t n i m dešavan j ima koja je "di jelio" s n a m a .

Sedmo poglavlje

Ratna subjekt-konstitucija malih naroda Balkana

Ko treba da se pomiri u Bosni i Hercegovini?

Može n a m s e desiti d a k a d a d a n a s , n a k o n rata, govor imo o p o m i r e n j u u Bosni i Hercegov in i da ne z n a m o o č e m u govor imo. U p r a v o za to što s tvara teškoće već u s a m o m svom postavljanju, pi tanje p o m i r e n j a m o ž e biti pri l ika da po prvi p u t u o č i m o ili d o k u č i m o o n o što inače ne vidimo, s to je kao p i s m o u čuvenoj Poeovoj priči skr iveno u svojoj ev identnos t i . S t a je to dak le suviše očev idno da bi bilo pr imi jećeno? To je subjekt pomiren ja . K a d a postavl jamo pitanje o p o m i r e n j u - pitanje koje se d a n a s ne m o ž e zaobići, m a d a se čini da se postavlja " izvana", prije od " s t r a n a c a " , od " p r o m a t r a č a " zbivanja n e g o od s a m i h u č e s n i k a - po laz imo od uvjerenja da već z n a m o ko to t r e b a da se pomir i . Može n a m se desiti, i dešava n a m se, da n iko ozbiljno ne u z i m a pi tanje o sub jektu pomiren ja . Izgleda da je suviše j a s n o ko to t r e b a da se pomir i . Ali u p r a v o tu se vidi koliko još malo z n a m o o

77


o n o m e o č e m u toliko m n o g o govor imo: o s tvarnost i B o s n e i Hercegov ine, o ra tno j s t v a r n o s t i (na B a l k a n u je s tvarnost , d r u š t v e n a , k u l t u r n a , polit ička, socijalna, ps ihička, itd., s tvarnos t uvijek u svom b i t n o m smislu r a t n a s tvarnost .) .

No sa p i tan jem o p o m i r e n j u n i s m o najdalje, nego najbliže p r a v o m pitanju o s tvarnos t i B o s n e i H e r c e govine. Z a t o ga t a k o lako m o ž e m o previdjeti . U p r a v o je p r e d n o s t pi tanja o pomiren ju, tog m i r o v n o g pro jekta p a r excel lence, da za subjekt s tvarnost i u z i m a subjek t rata, da se osvrće na ra t i da ga ozbil jno uz ima. P i t a m o dak le ko to t r e b a da se pomir i , ko je subjekt pomirenja , a da ga ne p o d r a z u m i j e v a m o . Prvi i najjednostavnij i odgovor je : " z a r a ć e n e s t r a n e " . To je d a k l e o d r e đ e n j e sub jekta pos l i jeratne s tvarnost i koje u z i m a ozbiljno r a t n u s tvarnos t . R a t n a s tvarnos t nije pos ta la s tvar prošlost i o k o n č a n j e m borbi, o r u ž a n i h sukoba, itd. R a t n a s t v a r n o s t je stvorila posl i jeratnu s t v a r n o s t i još je n a d - o d r e d u j e u s v a k o m b i t n o m pog ledu - b a r d o k ne d o đ e d o p o m i r e n j a . S a m o p o m i r e n j e m m o ž e poslijera t n a s tvarnos t p r e s t a t i biti r a t n a s tvarnost . Sve dot le trajat će r a t poslije rata, ra t u miru. S v a k o m je j a s n o da s a m o p o m i r e n j e m rat m o ž e biti u i s t i n u z a v r š e n . Ili, oprezni je r e č e n o , b u d u ć i d a j e pomirenje , p o s v e m u sudeći, dug, v e o m a dug, m o ž d a čak b e s k o n a č a n p r o ces, m o ž e se us tvrd i t i : r a t će biti u onoj mjeri o k o n č a n u kojoj se p o s t i g n e p o m i r e n j e .

Pi tan je p o m i r e n j a j e povoljna prilika da s a z n a m o n e š t o više o s u b j e k t i m a novije povijesti ne s a m o B o s n e i Her-

78


cegovine, n e g o čitavog reg iona. Z a n i m a n a s n a č i n konstitucije ovih sub jekata k a o subjekata . Ovo bi mogla biti pr i l ika da u m i r u u z m e m o subjekt r a t a k a o s u b jekt s tvarnost i . A to je najbolji n a č i n da se pr ib l iž imo balkanskoj s tvarnost i , a k o takvo n e š t o postoji, b u d u ć i da je subjekt te s tvarnos t i r a t n i subjekt i k a d a nije rat . P o u č e n i p r e t h o d n o m poviješću, s u m n j a m o dak le u o n o što bi mogli označit i k a o "najefikasniji vid p o m i r e n ja", u m o g u ć n o s t a u t o d e k o n s t i t u c i j e r a t n o g subjekta. N a i m e , p o m i r e n j e bi t r e b a l o biti u emfat ičkom smis lu posljednji akt r a t n i h subjekata, akt kojim r a t u i s t inu presta je . Zaš to? Z a t o što se t im a k t o m sami subjekti r a t a poništavaju, samoponiš tava ju . P o m i r e n j e j e posljednji akt r a t n i h sub jekata kojim se de-konst i tuira ju. Per format iv : "Mi se m i r i m o " znači : "Mi ovim i skazom p r e s t a j e m o biti to što j e s m o " (oni koji su ratovali, r a t n i subjekti). Ovo se čuje u id iomatskoj s t r u k t u r i n a š e g jezika: kaže se da z a r a ć e n e s t r a n e "sklapaju m i r " , ali se p o m i r e n j e n e m o ž e "sklopit i " ; t a d a s e s a m e z a r a ć e n e s t r a n e , d a t a k o k a ž e m o , " rask lapa ju" .

U p r a v o je ova dislokacija i dekonst i tuci ja r a t n o g s u b j e k t a o n o što se m o ž d a u ovom t r e n u t k u ne m o ž e dopust i t i . Zato što u n a č e l u ne postoji d r u g i subjekt, tačnije d r u g i t ip d o m i n a n t n o g subjekta, os im sub jekta ra ta . Sub jekt m i r a je uvijek iz-rata-nasl i jeđeni-sub-jekt . R a t je ustvari , a to se u g l a v n o m ne primjećuje, događa j konsti tuci je subjekta. Svi subjekti s tvarnost i koje p o z n a j e m o u novijoj povijesti reg iona su konst it u i r a n i r a t o m . M o d e r n a povijest B a l k a n a - riječ je o kratkoj m o d e r n o j povijesti - je povijest r a t n e konsti-

79


80

tucije subjekta. T r e b a l o bi n a p o k o n pokušat i misliti ovu konstituci ju, iznijeti na vidjelo i anal izirat i n jene skr ivene m e h a n i z m e . M e đ u t i m > u p r a v o j e hor izont m o d e r n o s t i - sa svojim ideologi jama oslobođenja -n a p o k o n pruž io mogućnos t , ali u isti m a h i spriječio da se misli ova konstituci ja. U ovom geopol i t ičkom okviru m o r a m o misliti konst i tuci ju sub jekta - koja je uvijek re-konst i tuci ja - počevši od k o n c e p t a , p r e d s t a v e , figure oslobođenja.

O k a k v o m oslobođenju je tu riječ? U n a j k r a ć e m : o os lobođenju n a r o d a u m o d e r n o j povijesti. M o d e r n a pov i j e s tpoč in je-sasv imodnedavno-kaopos t imper i j a lna e p o h a obi l ježena velikim d o g a đ a j i m a oslobođenja, to jest tzv. " n a r o d n o - o s l o b o d i l a č k i m r a t o v i m a " . Ako je m o d e r n a povijest inače s h v a ć e n a kao povijest os lobođenja subjekta, ovdje je to povijest os lobođenja n a r o d a . N a r o d je dak le subjekt povi jesne s tvarnost i , a povijest, m o d e r n a povijest nije niš ta d r u g o n e g o p r o c e s njegovog os lobađanja. M o d e r n o m n a z i v a m o o n u povijest B a l k a n a u kojoj su "mal i n a r o d i " po prvi p u t postal i subjekt i "svoje povijesti". U pol i t ičkom smis lu to je povijest njihove ( m o d e r n e ) s u v e r e n o s t i i državnost i . U geopol i t ičkom ili p o l e m o l o š k o m smislu, to je k r a t k a povijest nj ihovih r a t n i h pobjeda. U p r a v o k a o r a t n i sub jekt i ovi mali narodi se po prvi p u t pojavljuju k a o subjekt i svoje povijesti. U r a t u - koji dobiva s m i s a o događa ja oslobođenja p a r exce l lence -mali n a r o d i posta ju subjekt i u pravom smis lu riječi, po prvi p u t k o n s t i t u i r a n i k a o " m o d e r n i " subjekt i . R a t n a konsti tuci ja nj ihove subjektivnosti ne o z n a č a v a n e k e


81

izvanjske uvjete, nego, naprotiv, i n h e r e n t n e m e h a n i z m e i o s n o v n u logiku njihove konsti tuci je.

Moglo bi se tvrdit i d a j e r a t n a konstituci ja, ako ne jedini , o n d a povlaš teni oblik subjekt-konstituci je tzv. " m a l i h n a r o d a " . Da bi se to uvidjelo p o t r e b n o je ne previdjet i specif ičnu razl iku koja je ovdje u igri: a to je malos t " m a l i h n a r o d a " . U p r o s t o r u z a s i ć e n o m k u l t u r n i m vr i jednost ima i z n a č e n j i m a - zahvaljujući višestoljetnoj dominaci j i tzv. "vel ikih n a r o d a " - fizička veličina dobiva p o s e b n o k u l t u r n o - a n t r o p o l o š k o značenje . O t u d a s u " m a l i n a r o d i " B a l k a n a s a m o mali po svojoj fizičkoj veličini: brojnost i s tanovniš tva i veličini teritori ja na kojoj obitavaju, a veliki po svojoj ku l tur i (po imper i ja ln im k u l t u r a m a koje su interioriziral i) . P o s e b n u d i n a m i k u u subjekt-konstituci j i ovaj reg ion duguje n e s r a z m j e r u o s n o v n i h fizičkih ili t jelesnih veličina, s j e d n e s t r a n e , i vel ikim r a z l i k a m a - m o ž d a najvećim m o g u ć i m u e v r o p s k i m okvir ima - i z m e đ u d o m i n a n t n i h k u l t u r n i h o b r a z a c a . U t o m pogledu s m a t r a m d r a g o c j e n i m k o n c e p t " m a l o g n a r o d a " , koji već ima svoje mjesto u etnologiji.

Subjekt-konst i tuci ja se m o ž e oslikati u figuri izlaženja, izras tanja i i spadanja malog tijela iz velikog. M o d e r n i , pob jednički ratovi " m a l i h n a r o d a " su takvi događaji " k o m a d a n j a tijela" ( scena p o z n a t a iz ps ihoanal ize) . Važno je primijetit i da ovo r a t n o k o m a d a n j e tijela uvij e k i m a efekte najvećeg k u l t u r n o g događaja. Gotovo svaki, a k o ne svaki, r a t u m o d e r n o j povijesti B a l k a n a ima implikaci je velikog k u l t u r n o g događaja. Poslije svakog r a t a nasta ju nove države, nove ideologije, nove


82

institucije, nove gramat ike, n o v e histori je itd., riječju: nasta ju nove d r u š t v e n e s t v a r n o s t i i novi subjekti t ih s tvarnost i . Ovim želim p o d c r t a t i e g z e m p l a r n o kult u r n o značen je ba lkansk ih r a t o v a , na osnovu kojeg su b a l k a n s k e k u l t u r e u s u š t i n s k o m ili kons t i tu t ivnom smis lu e p s k e ku l ture , r a t o m k o n s t i t u i r a n e ku l ture . R a t u ovom r e g i o n u n i k a d a nije p u k i rat , dakle vojni pohod, eksterminaci ja , destrukci ja itd., iako je svaki ba lkansk i r a t e g z e m p l a r a n po svojoj d e s t r u k t i v n o s t i i surovosti , p o svom n e h u m a n o m k a r a k t e r u . Ove p r o d u k t i v n e cr te r a t a n i su n e p o s r e d n o d o s t u p n e analizi, p o t r e b a n je izvjestan r a d na nesv jesnom, na nesv je snom čitavih zaj e d n i c a . To je d a k a k o ono što je p o t i s n u t o iz svijesti, o č e m u ne b i t r e b a l o govoriti.

Pokaza lo se da se malo tijelo ne m o ž e oslobodit i velikog bez k u l t u r n e m e t a m o r f o z e . Najveće k u l t u r n e m e t a m o r foze se dešavaju u p r a v o pr i ovom izdvajanju. R a t n i događaj t r e b a p r o m a t r a t i prije svega k a o ovo izdvajanje malog tijela iz velikog. To izdvajanje uvijek slijedi nek i k u r s u z a t e č e n o m k u l t u r n o m pros toru, geopol i t ičkom k o n t e k s t u , č ime indic i ra k u l t u r n u p r i p a d n o s t subjekta. Ova p r i p a d n o s t n ipoš to nije p r e d e t e r m i n i r a n a i o t u d a , iz te činjenice, proist ječe sav značaj r a t a o kojem govo r i m o : sav k u l t u r n i značaj ra ta . R a t n a konst i tuci ja prije svega o d r e đ u j e k u l t u r n i ident i te t subjekta. Ova konst itucija s e n e svodi n a n a k n a d n o pripis ivanje i d e n t i t e t a subjektu, n e g o z a d i r e u s a m temelj konst i tuci je sub jekta : to je subjekt-konsti tuci ja. R a t iznosi na vidjelo da n e m a n a p r o s t o fizičkog subjekta, pukog tijela. I da je svaka konsti tuci ja u s t v a r i re-konstituci ja koja re-def inira sve


83

p r e t h o d n e , ne s a m o m o d e r n e oslobodilačke, n e g o i p r e d m o d e r n e porobl j ivačke konsti tuci je. Tako se g rad i čitav l a n a c re-konst i tuci ja koji daje iluziju povi jesnog k o n t i n u i t e t a j e d n o g od p o č e t k a već k o n s t i t u i r a n o g subjekta . Da bi se otklonila ova r e t r o a k t i v n a iluzija t r e b a l o bi k r e n u t i s a n a l i z o m u n a z a d d u ž ovog lanca, idući od k a r i k e do kar ike, reakt iv ira jući ga na n a č i n na koji je to H u s s e r l predlož io p o v o d o m tradici je geometri je .

T r e b a poći od rad ika lnos t i koja odlikuje k o n c e p t os lobođenja u n u t a r d o m i n a n t n o g s a m o razumijevanja najhitnij ih m o m e n a t a m o d e r n e povijesti, da b i se došlo do fiktivnosti os lobođenja. O b a ova f e n o m e n a su s imptomi koji ukazu ju da t e k u ć a p r e d s t a v a o os lobođenju skriva događaj konsti tuci je.

1) Os lobođenje je po jam koji p e r def ini t ionem p o d r a zumijeva gotovi ili već d o v r š e n i subjekt, ali se o n o nik a d a n e svodi n a r a t n u pobjedu, svrgavanje gospodara , izlaženje iz ropstva itd., n e g o je uvijek m n o g o više od toga: n a i m e , d u b o k i k u l t u r n i p r e o b r a ž a j . N e m o ž e s e izaći iz n e k e imper i ja lne k u l t u r e bez takvog preobraža ja . K o m a d a n j e velikog tijela i izdvajanje malog tijela iz njega j e us tvar i p o r a đ a n j e . P u n i s m i s a o r a t n e p o b j e d e m a l o g n a r o d a os tvaren j e s a m o o n d a k a d a s e n jome o s i g u r a k u l t u r n u n a d m o ć n a d n a r o d o m - g o s p o d a r o m (č ime se ovaj prvi pokazuje i s t o v r e m e n o i m o d e r n i j o m i izvorni jom nacijom). Ako je narodno-os lobodi lačk i r a t m o g a o i s t o v r e m e n o biti d u g o v r e m e n a t u m a č e n i k a o socijalistička revolucija, to je zato - a to se bolje vidi n a k o n ovog posljednjeg r a t a - š to je imao e l e m e n t e


84

k u l t u r n e revolucije. E t n o n a c i o n a l i z a m t a k o đ e r s t u p a na histori jsku s c e n u sa l o k a l n i m r a t o m kao kul turn i p r e p o r o d . M o d e r n i z a m p r u ž a n a r o č i t o p o g o d a n interp r e t a t i v e okvir za ovo k u l t u r n o os lobađanje : ono se razumi jeva kao emancipaci ja . M o d e r n i subjekt e m a n cipacije je r a t n i subjekt, za točeni i podjarmljeni n a r o d koji se os lobađa od t u đ e dominaci je . Zato je emancipacija prije svega oružani u s t a n a k . A u s t a n a k , ukoliko je emancipaci ja , ne može biti r a s k i d sa vel ikom kult u r o m , pa bila o n a k u l t u r a i najvećeg nepri jatel ja.

2) O t u d a proizlazi d a j e svako os lobođenje " m a l o g n a r o d a " fiktivno. Ako os lobođenje m o ž e biti ostvarivo s a m o k a o k u l t u r n a emancipaci ja , o n d a postaje uočljiva radik a l n a n e m o g u ć n o s t p o t p u n o g os lobođenja. N i o d j e d n e dominaci je se na B a l k a n u n i k a d a niko nije sasvim oslobodio, j e r je to uvijek bila k u l t u r n a dominaci ja . S a n 0 p o t p u n o m os lobođenju je san o neokrn jeno j izvornoj k u l t u r i - iluzija o apsolutnoj a u t e n t i č n o s t i v last i te kult u r e . Zbog velike zas ićenost i k u l t u r n o g p r o s t o r a , ova vr s ta iluzije m o ž d a nigdje nije toliko uzga jana k a o na B a l k a n u . U s r c u p r e d s t a v e " m a l i h n a r o d a " o z n a č e n j u m o d e r n i z m a t r e b a p r e p o z n a t i izvjestan p a g a n i z a m : izblijedjelo i n e s i g u r n o sjećanje o p r e d i m p e r i j a l n o m stanju, o k u l t u r n o m p r a o b l i k u - iz kojeg izvire n a d a u k o n a č n o os lobođenje . Na B a l k a n u se m o d e r n i s t i č k i projekt o p o t p u n o m oslobođenju p a r a d o k s a l n o zasniva na a r h a i č n o j fikciji. Današnj i e t n o n a c i o n a l i z a m je u l t r a m o d e r n i s t i č k i a r h a i z a m . Kao s t o j e p r e t h o d n o bio 1 socijalizam: svojevrsni e t n o m o d e r n i z a m . Titovski socijalizam i e t n o n a c i o n a l i z a m su dva h i p e r l i b e r a l i z m a :


85

dvije s r o d n e , k o m p l e m e n t a r n e koncepci je p o t p u n o g os lobođenja (gotovog) subjekta . U oba slučaja je pr imit ivna e tn ička za jednica oblik gotovog prasub jekta , k o n k r e t n a p r e d s t a v a izvjesne fikcije koja rukovodi telo-som oslobođenja. Na toj fiktivnoj tačci počiva čitav lan a c povi jesnih re-konst i tuci ja subjekta. Iluzija radikaln o g ili b a r upravl jenog, k o n t r o l i r a n o g de-korpor i ran ja pr ib jegava fikciji p r v o b i t n e n e i n k o r p o r i r a n o s t i . (U tu s v r h u je p o t r e b n o n a k n a d n o u r e d i t i ovaj lanac, re-in-t e r p r e t i r a t i povijest, tako da se ne vide ožiljci re-konstitucija: n e g o s a m o " p r i r o d n i p r o c e s sazrijevanja".)

N a s u p r o t n a i v n e ideologije os lobođenja t r e b a k r e n u t i od činjenice o uvi jek-već-dogođenoj-inkorporiranost i , od r a d a asimilacije koji p r e t h o d i s v a k o m a u t e n t i č n o m k u l t u r n o m obliku. P o l a z n a t a č k a anal iza subjekt-konst i tuci je t r e b a biti uvid u suš t insku nes tab i lnos t sub jekata b a l k a n s k i h povijesti ( n e m a j e d n e ba lkanske povijesti). I s t insku kr i t iku socijalizma i nac ionalizma, socijalističkog n a c i o n a l i z m a - koju prije svega s h v a ć a m o k a o kri t iku moći (A. H o e n e t h ) t r e b a gradit i na dekons t rukt iv i s t ičk im s t ra teg i jama koje su prije svega, b a r u ovom slučaju, strategi je dekons t rukc i j e gotovog subjekta. Glavni m o t o r p o k r e t a n j a ovih s t r a t e gija bit će bezbro jne si lnice asimilacijskih procesa, koje n a l a z i m o uvijek u snopovima, m r e ž a m a , s loženim polj ima sila i vrt lozima, t a k o da se ovi proces i n i k a d a ne m o g u do kraja definirati, razgranič i t i i locirati - dakako, na jmanje na s a m i m izvorima povijesti (kako to sanja etno-ideologija na kojoj se zasnivaju sve (mode r n e ) ideologije B a l k a n a ) .


86

Sve u svemu, u analizi r a t n o g događa ja t r e b a znat i odoljeti zavodljivostima ideologije oslobođenja, t r e b a p r e p o z n a t i , ili radije, nastojat i p r e p o z n a t i , j e r je to b e s k o n a č a n proces, s j e d n e s t r a n e , s k r i v e n e r e z u l t a t e p r e t h o d n i h asimilacija, či tavu j e d n u dvosmis lenu i n e o d l u č i v u povijest asimilacija i, s d r u g e s t rane, u n e s v o d i v o m suvišku koji fascinira, proizvodnju novog subjekta, koja n i k a d a nije p r e t h o d n o sasv im os igurana. Očito je da je razdvajanje na suv i šak i p r e t h o d n e asimilaci jske taloge neizvodivo, os im u p r o v i z o r n e m e t o d o l o š k e sv rhe . Ovaj suvišak, s r c e novog subjekta, nije n i š ta d r u g o nego nepredv id iv i efekt djelovanja p r e t h o d n i h asimilacija. " M a l a naci ja" se os lobađa s a m o u onoj mjeri - a uvijek se u izvjesnoj mjeri os lobađa -u kojoj se proizvodi, u kojoj dolazi u s tvarnos t k a o novi subjekt. U ime p o r a đ a n j a t reba, dakle, izučavati p r e t h o d n o stanje inkubaci je ili i n k o r p o r i r a n o s t i u veće tijelo. T a k o će izaći na vidjelo čitava j e d n a povijest p r e t h o d n i h inkubaci ja .

Proizvodnja novog sub jekta n i k a d a nije dolaženje na svijet p o t p u n o novog subjekta, n e g o je j e d i n i n a č i n očuvanja s t a r o g subjekta, najstarijeg i najizvornijeg subjekta. Svojom s a m o p r o i z v o d n j o m koja n i k a d a nije s a m o njegova, n e g o i proizvodnja u kojoj učes tvu je i d r u g i - s a m o p r o i z v o d n j a kao proizvodnja od s t r a n e d r u g o g - subjekt n se nastoji održat i i sačuvat i . U b u r n i m t o k o v i m a povijesti on m o ž e ostat i isti s a m o kroz vlast i tu p r o m j e n u ; njegov ident i tet se uvi jek m o r a gradi t i u r a z l i k a m a , sve novim i nov im r a z l i k a m a . B a l k a n s k e k u l t u r e su, n e m a sumnje, e g z e m p l a r n e


87

u ovom svom u s t r a j n o m s a m o o č u v a n j u kroz s t a l n e p r e o b r a ž a j e ; m o d e r n o d o b a još više to ističe, dajući očarava juću d i n a m i k u i s i l inu ovim p r e o b r a ž a j i m a i, d a k a k o , r a d i k a l n o s t u os iguravanju njihovog k o n t i n u i t e t a , i d e n t i t e t a u v r e m e n u . Zahvaljujući čes t im i d u b o k i m povi jesnim m i j e n a m a , koje najčešće zahvaćaju u s a m o s rce subjekta, o n o što b i s m o mogli označi t i k a o p r a s u b j e k t se s ta lno proizvodi : proizvodnja novog sub jekta je us tvar i proizvodnja s tarog subjekta u n o v i m okolnost ima. Sub jekt s e b e s a m o g proizvodi zbog i z n e n a d a promi jen jenih okolnost i ; re-konst i tuci ja sub jekta je rezu l ta t rekonšt i tuci je s tvarnos t i subjekta. Uvijek je to čin pr i lagođavanja životnoj s r e d i n i učin jen pod pr i jetnjom smrt i . S v a k a rekonst i tuci ja je pokušaj spašavan ja p r e d p o t p u n i m u n i š t e n j e m .

Zaš to " izvanjske okolnost i " t a k o d i r e k t n o i i z n u t r a p o g a đ a j u subjekt n, uvjetujući njegovu p r i r o d u ? U k o m smis lu je re-konstituci ja sub jekta n n a m e t n u t a n u ž d o m njegovog preživl javanja? Zaš to j e o n a n u ž n i uvjet njegovog preživl javanja?

Za " m a l e n a r o d e " je izvanjska s red ina, tj. povi jesna s t v a r n o s t u kojoj živi, tijelo n e k o g velikog n a r o d a . Ova t je lesna izvanjskost skriva utjelovljenost sub jekta n, te je p r i v i d n a . Malo tijelo " m a l o g n a r o d a " je utjelovljeno u n a j m a n j e j e d n o veliko tijelo i o n d a k a d a se čini da nije. A k t u a l n a s i n g u l a r n a i n k o r p o r i r a n o s t implicira, gotovo bez izuzetka, p l u r a l n u i n k o r p o r i r a n o s t .


88

P r e k o figure tijela i t jelesnosti p o k u š a v a m o dakle misliti ( k u l t u r n u ) asimilaciju. P r o m a t r a n o u t a k v o m svjetlu, tijelo n i k a d a nije p u k o tijelo, pa ni tijelo/tjelesnost n a r o d a . S v a k o tijelo je već o d u h o v l j e n o (begeistern), t a k o da je već posta lo ono što je H u s s e r l označio kao "Geis tes le ib" , tj. izvjestan k u l t u r n i k o r p u s . Malo tijelo n e k o g n a r o d a - izvjesna populaci ja izvjesnog teritori ja - se ne bi moglo ni u k a z a t i kao postojeće da nije s m j e š t e n o u izvjesnu k u l t u r u . O s i m n u ž n e t jelesne o b r a n e , o r u ž a n o g o t p o r a ve l ikom osvajaču, ovo d u h o v n o utjelovljenje je n a č i n njegovog o p s t a n k a kroz povijest. B u d u ć i da asimilacija nije n iš ta manja - s a m o je još podmukl i j a - opasnos t br i san ja sa lica zemlje od r a t n e eks terminaci je , bilo j e n e o p h o d n o kroz čitavu povijest čuvat i svoju k u l t u r n u p o s e b n o s t j e d n a k o kao i fizičku egzistenciju. Ako, dakle, ( k u l t u r n a ) asimilacija krije s m r t n u opasnost , o n d a ku l tura , tj. uvijek j e d a n izvjestan oblik k u l t u r e m o ž e biti oblik preživl javanja. Uvijek je to nek i " a u t e n t i č n i oblik", onaj koji se čini stari j im od najstari j ih ta lasa asimilacije, b a r od onih ta lasa koji su prijetili za t i ran jem tragova.

S t v a r n o s t " m a l o g n a r o d a " nije n i k a d a sasv im njegova s tvarnos t . To je t a k o đ e r i s tvarnos t n e k o g velikog n a r o d a , n e k e velike k u l t u r e . Uvijek ima, dakle, više od j e d n e s tvarnost i , iako uvijek i m a s a m o j e d n a d o m i n a n t n a s tvarnost , s t v a r n o s t pri lagođavanja. No sve su te s tvarnos t i više ili m a n j e t u đ e , što će reći f antas t ične i sablasne.Ni je č u d n o da b i a u t e n t i č n a k u l t u r a zamiš l jenog prautjelovl jenja htjela da b u d e h iperrea l i s t ička . Telos m o d e r n o g , n a c i o n a l n o g oslobođenja p o d r a z u m i j e v a i


89

d o z n a č u j e z a d a ć u k o n a č n e re-apropri jaci je a k t u a l n i h ne-vlast i t ih s tvarnost i . No, recentni ja p o r a đ a n j a " m a l i h naci ja" m o g u n a m otvoriti oči za " u n u t a r n j e s t v a r n o s t i " koje nisu toliko a u t e n t i č n e , a koje posta ju o n o što je sub jektu n najvlastitije. D a n a s sami, n a p o k o n osamosta l jeni subjekti, r a d i k a l n o os lobođeni, real iziraju iz svoje u n u t a r n j o s t i f a n t a z m a t s k a velika tijela k u l t u r n i h s tvarnost i koje su n e k o ć ugrožava le i nagr iza le nj ihova m a l a i ranjiva tijela.

S t v a r n o s t sub jekta je s tvarnos t d r u g o g subjekta. To je prije svega s tvarnos t nepri jatel ja koji n a s je pobijedio, p o r o b i o i z a u z e o n a š teritori j . N a š a s tvarnos t je pos ta la njegova s tvarnost , n a k o n što n a m j u j e r a t o m o d u z e o . "Mal i n a r o d i " imaju u svom histori j skom p a m ć e n j u ovo specifično, n e o b i č n o iskustvo i z n e n a d n o g gubi tka s tvarnos t i i s a m o p r o n a l a ž e n j a u drugoj s tvarnost i , uzim a n j a i davanja s tvarnost i . M e đ u t i m , s a m a činjenica postojanja " m a l o g n a r o d a " govori da on n i k a d a nije izgubio svoju vlastitu s tvarnost , da je uvijek od nje n e š t o z a d r ž a o i k a d a je najviše p r i m a o - želio da u z m e ili m o r a o da usvoji - od t u đ e s tvarnost i . Vlastita stvarn o s t j e z a d r ž a n a p r e t h o d n a s tvarnost . P r e m a t o m e , već s t v a r n o s t p r e t h o d n o g utjelovljenja m o ž e pos ta t i vlast i ta s t v a r n o s t uran jan jem u n o v u s t v a r n o s t dominaci je . S v a k a utjelovljenost, zahvaljujući r a d u asimilacije: in-teriorizaci je, postaje dio vlastite s tvarnost i . Ali uvijek je to n a k n a d n a konstituci ja koja č e k a pojavu n o v e stvarnost i . Tek kao proš la s tvarnost p r e t v a r a se s tvarnos t utjelovljenja - p r i z n a n j e m usvojenja od s t r a n e sub jekta - u „ n a š u vlast i tu s tvarnost " . S t v a r n o s t m i n u l e domi-


90

nacije, ne-više-pri jeteća-stvarnost posta je vlastita stvarnost sub jekta - j e r ulazi u r e p e r t o a r k u l t u r n i h oblika održanja . N a š a s tvarnost j e n a m a - n e k a d a - t u đ a - s t v a r nost koja je pos ta la s tvarnost o t p o r a (aktua lno) tuđoj s tvarnost i . U p r a v o s tvarnost o t p o r a - d r u g a s tvarnost od n a m e t n u t e d r u g e s tvarnost i - čini od t u đ e s tvarnost i (našu) a u t e n t i č n u s tvarnost . N o , n e t r e b a previdjeti, t u đ a s t v a r n o s t n i k a d a nije n a p r o s t o usvojena kao takva - o n a je usvo jena u " n a š u s t v a r n o s t " s o t p o r o m te stvarnosti, uvijek p r e k o te " n a š e " s tvarnost i .

U z a s t o p n e smjene t u đ i h s tvarnos t i - j e r " m a l i n a r o d i " su bili izloženi m n o g i m osvajanjima - u k a z u j u na komp l e k s n o s t " n a š e s tvarnos t i " : postoji p l u r a l i z a m " n a š i h s t v a r n o s t i " koje su j e d n o m i n t e r i o r i z i r a n e " t u đ e stvarn o s t i " . N a š a a u t e n t i č n a s tvarnos t j e na jmanje j e d a n s e d i m e n t p r e t h o d n i h asimilacija, n a k n a d n o r e a k t i v i r a n u s u s r e t u s nepri jatel jem. T r a g a m o li za u i s t i n u n a š o m s tvarnošću, nalaz i t ć e m o s a m o nove i nove s e d i m e n t e i sve fiktivniji subjekt . Ustvari , subjekt je n e š t o što t e k t r e b a da b u d e rea l iz i rano: njegov a r h e je u njegovom telosu.

Sub jekt n je s ložena konstrukci ja m n o š t v a s e g m e n a t a . I on s a m je subjekt dominaci je pod kojim z a t i č e m o m n o š t v o pod-sub jekata . S obzi rom na t ip d a t e stvarnost i (dominaci ja D r u g o g subjekta), subjekt n se ukazuje u liku a r a n ž m a n a pod-subjekata od kojih je j e d a n n a d r e đ e n os ta l ima. Pod-subjekti su ustvar i s e d i m e n t i djelovanja n e k a d a š n j i h subjekata dominaci je n a " n a š subjekt" . Pod-sub jekt i su prije sediment i n e g o subjekti ,


91

oni su s a m o potenci ja lni subjekti koji t e k n e k o m aktualn o m t u đ o m d o m i n a c i j o m m o g u biti reakt iv i rani u s u b jekt - koji će o n d a d o m i n i r a t i u u n u t a r n j e m k o m p l e k s u " n a š e g s u b j e k t a " k a o subjekt dominaci je n a d ostal im potenc i ja ln im s u b j e k t i m a kao s e d i m e n t i m a . Na taj n a č i n či tava proš los t sub jekta ostaje u p i s a n a , u p a m ć e n a u njegovom tijelu, u njegovoj u n u t a r n j o j s t r u k t u r i . Sub jekt n uvijek živi u sadašnjost i n e k u e p i z o d u svoje prošlost i ; on postoji t a k o što k a d r o v e sadašnjost i p o m j e r a na jmanje za j e d n u dominaci ju u n a z a d . S v a k a njegova akt ivnost je r e t r o a k t i v n a i re t roakt iv i ra juća. Ret-roakt ivnos t je njegov m o d u s eks ta t ičnost i . To znači da se ovaj subjekt n i k a d a ne m o ž e definit ivno konst i tuirat i . Konst i tuci ja će uvijek u n e č e m u kasnit i . B u d u ć i da n i p o č e m u nije p r e d e t e r m i n i r a n a , d a j e a r b i t r a r n o s t p o s e b n o g lika konst i tuci je sub jekta neotklonjiva, o n a će izgledati najostvareni ja u pr iv idu koji p r u ž a najdugotrajnija dominaci ja .

Umjes to j e d n o g t r a n s c e n d e n t a l n o g sub jekta t r e b a dakle misliti rea ln i subjekt utjelovljenja sačinjen od čitavog g r o z d a p o t i s n u t i h subjekata . Sub jekt n je s t v a r a n kao tijelo, s loženo tijelo koje je u č i n a k bro jn ih sukces ivn ih utjelovljenja. S t v a r n o s t ovog sub jekta je t je lesna stvarnost - i sva t jelesna s tvarnos t je subjekt ivna, odaje p r i s u s t v o n e k o g subjekta, iza koje se krije pr i sus tvo više d r u g i h sub jekata koji ga povlače u odsus tvo. K a d a k a ž e m o d a j e s tvarnos t subjekta s tvarnos t d r u g o g s u b jekta, o n d a t v r d i m o da je to s tvarnos t utjelovljenja. Ta s t v a r n o s t je na jmanje d v o s t r u k a i t ime i n a u g u r i r a n a kao j e d i n i t ip s tvarnost i . O n a je " izvanjska s t v a r n o s t " aktu-


alne dominaci je n e k o g velikog tijela i " u n u t a r n j a stvarnos t " koja p r e t h o d n o j p o t k o p a v a pre tenz i ju da b u d e j e d i n a s tvarnos t : zahvaljujući prošloj s tvarnost i d r u g o g velikog tijela. Tijelo "malog n a r o d a " n a l a z i m o uvijek već po loženo u tijelo "velikog n a r o d a " i uvijek već iz njega u izvjesnoj mjeri izmješteno, zahval jujući zadržavanju n e k o g od položaja p r e t h o d n i h utjelovljenja.

I m a m o d a k l e pos la sa s u b j e k t o m koji ne m o ž e nik a k o da se utjelovi, čija s t v a r n o s t n i k a d a nije prava s tvarnost , n e g o t e k obećanje s tvarnost i . Zahvaljujući m a l o m , r e a l n o veliko tijelo se p r e t v a r a u fantazmats-ko, a zahvaljujući velikom, f a n t a z m a t s k o m a l o tijelo se p r e t v a r a u r e a l n o . Otklon u p r o s t o r u , i spadanje iz d o z n a č e n o g položaja, i s t o z n a č a n je sa o t k l o n o m u vrem e n u , j e r " m a l i n a r o d " n a k n a d n o živi t u đ u proš lost kao vlastitu sadašnjost .

Analiza subjekt-konsti tuci je m o r a se uhvat i t i u koštac sa p l u r a l i z m o m stvarnost i , sa s i n g u l a r n o m p l u r a l n o š ć u i p l u r a l n o m s i n g u l a r n o š ć u . U ovoj analizi se m o r a položiti r a č u n o na jmanje dvije s tvarnost i kao jednoj i j ednoj kao b a r e m dvije. Zato je p o t r e b n o izgradit i opt iku koja se m o ž e nosit i sa svim p r o b l e m i m a refrakcije, koje p r o i z v o d e poređenja i povezivanja, na i s tom p r a v c u p r o m a t r a n j a , dviju ili više razl ič i t ih sred i n a čija nesvodivost se ne dovodi u pi tanje . S pre lask o m u d r u g u s r e d i n u , koja će često biti najvlastiti ja m e t a m o r f o z a prve , p r i m j e n a svakog po jma i op i sa će biti iz ložena d e f o r m a c i j a m a i distorzi jama. T r e b a t će r a č u n a t i sa n e s t a b i l n o š ć u osnovnih o n t o l o š k i h kat-

9 2


93

egorija, sa s t a l n i m p r e o k r e t a n j e m njihovih opozicija: sadašnjost/prošlost, pr i sutnos t/odsutnos t , izvanjskost/ u n u t a r n j o s t , zamišl jeno/stvarno, tijelo/duh, itd. T r a n -s k u l t u r a l n a ana l iza kojoj će biti stalo do specifičnosti j e d n e k u l t u r e i m a t ć e posla s a p a r a d o k s i m a neis tovre-m e n o s t i i s t o v r e m e n o g i izmještenost i smještenog.

Konsti tuci ja koju r a z m a t r a m o je dak le novo utjelovljenje koje n i k a d a sasv im ne uspijeva, uvijek p o m a l o kasni : svaka konst i tuci ja j e re-konstituci ja, j e r z a d r ž a v a n e š t o od p r e t h o d n i h utjelovljenja. Misliti konst i tuci ju znači uzet i sub jekt k a o tijelo, poći od subjekta-tijela. U p r a v o je r a t n i subjekt, sub jekt u t je lesnom stanju, t jelesni subjekt p a r excel lence. Z a t e k n e m o li ga u t a k v o m stanju, dohvat i t ć e m o konst i tuci ju u na jvećem z a m a h u , u t r e n u t k u k a d a i m a sve odl ike proizvodnje. R a t n i subjekt je izvjesno a g r e g a t n o stanje, s tanje najveće čvrstoće, p u n o ć e , supstanci ja lnost i . To je p r imord i ja lno stanje u z o r n o za svaki subjekt : j e r svaki subjekt n je u kons t i t u t i v n o m smis lu r a t n i subjekt koji je više ili m a n j e p o d l e g a o r a s t v a r a n j u u v e ć e m tijelu, koji je počeo da i s p a r a v a i h lapi . S e m i o t i č k a entropi ja n e m i n o v n o nast u p a o k o n č a n j e m glavnog čina konstituci je.

K o n s t i t u t i v n a funkcija r a t a proizlazi iz činjenice da je to događa j otjelovljenja sub jekta n. Subjekt-konst i tucija je r a t n i događaj . N i k a d a se nije mislila ( r a t n a ) stvarn o s t B a l k a n a p r e k o konst i tuci je sub jekta te s tvarnost i , j e r se nije mislio s a m događaj ra ta . Događaj je, sa svoje s t r a n e , bio i s p u š t e n iz vida, j e r se nije pr imjećivala (re)konst i tuci ja subjekta. Re-konsti tuci ja j e d o s t u p n a


94

s a m o kao događaj (rata), a r a t je p r i m j e t a n kao događaj s a m o kroz pogled u p u ć e n n a s tan je subjekta. R a t n i događaj n a m otkriva da subjekt n ima tijelo koje je čitava njegova (subjektivna) s tvarnos t , a subjekt-tijelo d a j e ra t događaj " s u b j e k t i v n e " m e t a m o r f o z e .

Ovdje d a k a k o ne m o ž e m o ići dalje od g r u b e skice sub-jekt-konstituci je, koja najavljuje, lako je uočiti, čitav j e d a n p r o g r a m istraživanja koja b i t r e b a l o da iznesu na vidjelo n e k e skr ivene p r i n c i p e i logiku povi jesne gradnje b a l k a n s k i h s tvarnost i . Žel imo još s a m o u k a z a t i d a m o g u ć n o s t ovih istraživanja p o s e b n o m o g u jamči t i teorije i in terpre tac i j e Ere ign i sa (od k a s n o g H e i d e g g e r a do A. B a d i o u a ) , s j e d n e s t r a n e , i p s ihoana l i t ičke i p o s t p s i h o a n a l i t i č k e teorije sopstva-tijela i inter ior-izacije (pogotovo na liniji A b r a h a m , M. Klein - D e l e u z e i Guat tar i ) , n a d o p u n j e n e k o n c e p t o m S p r a c h l e i b a koji najviše H u s s e r l u dugu jemo, s d r u g e s t r a n e . Imajući ih u vidu, m a n j e će m o ž d a izgledati n e o b i č n a p r o t o -s c e n a b u d u ć i h is traživanja koju s m o se odvažil i ovdje postavit i . Ukaza l i b i s m o i na prakt ičn i značaj takvih istraživanja koji je prije svega s a d r ž a n u m o g u ć n o s t i podrobni jeg u tvrđ ivan ja o kakvom sub jektu je riječ u o d r e đ e n o j s tvarnos t i . U Bosni i Hercegov in i je to dan a s p o s e b n o v a ž n o , na primjer, u psihopatologi j i , gdje j e vodeće p i tan je : " K o je t r a u m a t i z i r a n ? " (a u g l a v n o m se p r e v i đ a da je to p r e d m o d e r n i , kolektivni sub jekt ratnog brats tva) , ili u politici, gdje je vodeće p i tan je o n o s kojim smo počel i , a čiji odgovor već n a s l u ć u j e m o : s u b jek t u č i s tom s tan ju - dos lovno gramat ičk i sub jekt - je onaj " iz ložen" u k a s a r n i , koji prije traži p r i z n a n j e , n e g o pomiren je .

Osmo poglavlje

Tri jezika ili tri porodice vlastitih imena

Naciona l izmi na B a l k a n u , b e z izuzetka, potpisuju svim s r c e m S a u s s u r e o v stav da "o pitanju e tn ičkog j ed ins tva t r e b a prije svega ispitat i jezik" 2 4 i t i m e se izjašnjavaju kao jezički nac iona l izmi . M e đ u t i m , čini se da ba lkansk i e tno-nac iona l izam, b a r u slučaju d a n a š n j e g konflikta i z m e đ u H r v a t a , S r b a i Bošnjaka, ili p a k jučerašn jeg i z m e đ u M a k e d o n a c a i B u g a r a , n e m a nikakvog osnova da b u d e jezički. B a r to m o ž e biti u t i s a k s t r a n o g l ingviste dovoljno udal jenog od mjesta događan ja da lokalni jezički saobraća j t r e t i r a kao arheološk i materi ja l . Ako su četir i r e t k a bila dovoljna da se d o k a ž e d u b o k a e tn ička razl ika i z m e đ u E t r u r a c a i Lat ina, 2 5 u s lučajevima

24 F e r d i n a n d de S a u s s u r e , C o u r s de l inguis t ique généra le , Payot , Par is , 1995, str. 306 .

25 K o l i k o l ingvist ika m o ž e p o m o ć i etnologi j i , historij i, antropologi j i , sociologi j i itd., u n j ihov im istraživanj ima kada se radi o ustanovl javanju k o l e k t i v n o g identi teta i razl ike, najbolje pokazu je pr imjer pokušaja da se E t r u r c e i L a t i n e svede na j e d a n isti etnički izvor: "četir i reda e t rurskog su dovol jni da n a m p o k a ž u da je narod koji ga je govor io bio a p s o l u t n o različit od e t n i č k e g r u p e koja je govor i la lat inski" . Sva druga ne jez ička i manje

95


p o r e đ e n j a dis t inkt ivnih obilježja jez ika H r v a t a i S r b a p o n e k a d s tot ine r e d a k a ili r e č e n i c a nisu dovoljne da se iznese na vidjelo n e k a dubl ja razl ika. Skicu takve l ingvističke anal ize je za f r a n c u s k o g čitaoca n e d a v n o p o k u š a o p o n u d i t i P a u l G a r d e . " U o b i č n o m životu", zaključit će ovaj a u t o r svoju a n a l i z u koja se nije uspjela d o m o ć i ni jedne n e p r e m o s t i v e o g r a d e , " m o ž e s e d u g o razgovarat i , a da se ne upotr i jebi niti j e d n a j e d i n a ri ječ" koja bi se pokaza la k a o (isključivo) h r v a t s k a ili s rpska. 2 6

Da li to znači da l ingvistička anal iza ne ostavlja nikakvog p r o s t o r a za n e d o u m i c u ? M o ž e m o l i reći da H r v a t i i Srb i govore, i p o r e d znača jn ih razlika, isti j ez ik? Lingvis t ika b r a n i " s r p s k o h r v a t s k u s tvar", j e r j e z a n i m a jez ička d u b i n a ; o n a može odoljeti zavodljivosti spoljnih razl ika ili n a g o v o r u politike. M o ž e m o li o n d a zaključiti da l ingvistika, dosl jedna samoj sebi, o d u z i m a tlo p o d n o g a m a s t r a s t v e n o m b a l k a n s k o m e t n i c i z m u

j e z i č k a sv jedočanstva, i s taknut će de Saussure - " s p o m e n i c i , religijski obredi , pol i t ičke instituci je i td . " - koja su ova dva naroda ostavila, ne m o g u se poredi t i s izv jesnošću j e z i k a . Ev idenci ja j e z i č k e razl ike - p ružena u t renu i u i s tom trenu u k o j e m je p r u ž e n a - ne ostavl ja više n i k a k v o g pros tora za e n i g m u . Zahval ju jući o tkr iću r e c i p r o č n o s t i i z m e đ u o n o g što on naz iva e t n i c i t e t o m i j ez ika, m o ž e se us tvrd i t i :

" ( P ) o v o d o m pitanja o e t n i č k o m j e d i n s t v u , upravo je j e z i k to š to t reba ispitati; n jegovo s v j e d o č a n s t v o i m a p r e d n o s t nad svim o s t a l i m . " Ibid. 26 Paul G a r d e , Vie et m o r t de la Yougoslavie, Fayard, 1992, str. 133. N e k o l i k o stranica prije č i t a m o : „ U n u t a r te di jalekatske z o n e ne postoj i raz l ika u j e z i k u ili izgovoru koja p o u z d a n o razdvaja različite n a r o d e j e d n e od drug ih . Ne postoji ni j e d n o j e d i n o obil ježje koje bi suprotstavl jalo, na primjer, n a č i n na koji g o v o r e svi Srbi od o n o g na koji govore svi Hrvati . P r e m a t o m e , n e m o g u ć e je ustanovit i n e k a k a v ' s rpsk i a k c e n t ' ili 'hrvatski a k c e n t ' , k a o š to kod nas i m a m o 'be lg i j sk i ' ili ' k a n a d s k i a k c e n t ' . " (str. 129)

96


27 Danie l Bagg ioni , L a n g u e s e t n a t i o n s en E u r o p e , Payot e t Rivages, Paris ,

1997, stf. 19.

97

d e n u n c i r a j u ć i njegov o d n o s p r e m a jez iku kao ideološki, tj. " e t n o n a c i o n a l i s t i č k i " ? Nije li jezički n a c i o n a l i z a m ovdje s tvar p u k e zab lude, n a i v n o g vjerovanja da jez ik predstavl ja a m b l e m e t n i č k e p o s e b n o s t i ? 2 7 T r e b a l i e tn ičku razl iku n a p o k o n razvezat i od jezika, postavit i negdje izvan njega i t a m o je os iguravat i?

Ali š ta n a m u i s t i n u dokazu je n e p r i s t r a s n a l ingvistička ana l iza? To da je na izvjesnoj d u b i n i riječ o j e d n o m is tom jeziku. Ne na velikoj d u b i n i , ali ipak na d u b i n i . Razl ike u laze u d u b i n s k e s t r u k t u r e , j e r nove g r a m a t i k e n i su i d e n t i č n e . Na izvjesnoj još većoj d u b i n i se g u b e razl ike ovog jez ika s p r a m s lovenačkog i m a k e d o n s k o g , b u g a r s k o g . Ilirski p o k r e t , kojem u velikoj mjeri d u g u j e m o projekt s r p s k o h r v a t s k o g jezika, j e p r v o b i t n o i m a o u v idu fabrikaciju ovog, j u ž n o s l a v e n s k o g jezika. K o n c e p t s lavenskih jez ika p o d r a z u m i j e v a dalje s p u š t a n j e i p r o n a l a ž e n j e jez ičkog identi teta. . .

Čini se da je lingvistički kriteri j raz l ike i istosti jez ika dovoljno labav i n e o d r e đ e n da ne m o ž e biti odlučujući . Na kojem nivou je g r a m a t i č k a razl ika dovoljna da b i mogli govoriti o dva razl ičita j ez ika? Ako je u slučaju E t r u r a c a i L a t i n a m o g a o pruž i t i evidenci ju o apso lutno j razlici, u ovom slučaju ne m o ž e pruž i t i evidenci ju o a p s o l u t n o m ident i te tu . Ali s i g u r n o svjedoči o r e l a t i v n o m i d e n t i t e t u , o s rodstvu, o m o ž d a bl i skom jez ičkom srods tvu . Stoji li i ovdje de S a u s s u r e o v a h i p o t e z a o


98

rec iproc i te tu e tn ic izma i j ez ika? 2 8 Z n a č i li to da ni e t n i č k a razl ika o n d a ne m o ž e biti velika, pogotovo ne " a p s o l u t n a " ? Tačno je da se d a n a s odlučujuća etnička razl ika upisuje unutar , a ne izvan južnos lavenskog etnici teta, pr i č e m u se ovo s r o d s t v o nastoji predstavi t i š to daljim.

Postoji dak le g ran ica intervenci je u jezički s istem; srodstvo, bilo jezičko ili e tničko, se ne m o ž e birat i . M e đ u t i m ova granica nije fiksna i ahistori jska: us tvar i o n a je pr i l ično fiksna za o d r e đ e n e povi jesne p e r i o d e i njihove socijalne i polit ičke konstelaci je. Izvjesni, d a k a k o plići, slojevi jezičkog bića podli ježu aktuelnoj povijesnoj d inamic i i m o g u biti p r e d m e t re-elaboraci ja i fabrikacija.

U p r a v o zato ambici ja izdvajanja hrva t skog i b o s a n s k o g jez ika iz s r p s k o h r v a t s k o g - što je g lavna tendenci ja rask ida jez ičkefederac i jeko jaoči tosasv im k o r e s p o n d i r a pol i t ičkom k r e t a n j u secesije - nije p r e t j e r a n a . Dovoljno b i bilo post ići raz l iku j e d n o g s lovenačkog s p r a m o d b a č e n o g za jedničkog s t a n d a r d a . S o b z i r o m na njegovu l ingvističko-geografsku p o z a d i n u , hrva t sk i jez ik je m o g a o imat i d o b r e izglede da to p o s t i g n e . Ali u p r a v o oni su histori jski, a ne p r i r o d n o o g r a n i č e n i . N a i m e , suviše d u g o v r e m e n a je južni š tokavski dijalekt

28 „ U p r a v o se i z m e đ u e t n i c i z m a i j e z i k a uspostavio ovaj o d n o s rec iproc i te ta koji s m o v e ć utvrdi l i : d r u š t v e n a v e z a teži da stvori za jednicu j e z i k a i da m o ž d a u za jednički i d i o m ut i sne izvjesne karakter is t ike; i o b r a t n o , u p r a v o je za jednica j e z i k a ta koja konst i tuira, u izvjesnoj mjeri, e t n i č k o j e d i n s t v o . O b i č n o je o v o p o t o n j e uvi jek d o v o l j n o da b i se objasni lo j e z i č k o z a j e d n i š t v o . " F e r d i n a n d de S a u s s u r e , o p . cit., str. 305-306.


99

bio osnova s tandard izac i j e i normalizaci je . Na izboru ovog di jalekta je bila jezički z a s n o v a n a jugos lovenska poli t ička unija. No pribl ižavanje živom govoru S r b a je bilo u n a p r i j e d p r i p r e m l j e n o pojavljivanjem ovog di jalekta k a o véhicula i re-a u s a m i m h r v a t s k i m zeml jama. Ako je u vr i jeme Bečkog dogovora još i b io m o g u ć , izbor čakavskog dijalekta, na primjer, za osnov s t a n d a r d a , di jalekta koji b i m o ž d a u n i o najveće raspoložive razl ike p r e m a jez iku najbližih Drugih, d a n a s to više nije. Suviše d u g o se drukči je govorilo.

T a m o gdje b i jez ik m o g a o biti s i g u r a n kriteri j e t n i č k e p r i p a d n o s t i , ovaj kriteri j se pojavljuje u na jmanju r u k u k a o g r u b i n e p r e c i z a n : t a m o se, u s a m o m srcu vlastitog bića, t a k o đ e r pojavljuje i Drugi , s t r a n a c , najveći s t r a n a c ili s m r t n i nepri jatel j . I l i j e to sasv im d o b a r kriteri j koji n a s u p u ć u j e n a zakl jučak d a s e razl ika s p r a m Drugog, specif ična razl ika u n u t a r j e d n e povi jesne epizode, n e o p r a v d a n o etnic iz i ra? M o ž d a b i tu raz l iku o n d a t r e b a l o svesti na njen pravi osnov, u p r a v o insist irajući na r e c i p r o č n o s t i jez ika i e t n i c i t e t a ? To bi izgledalo otpr i l ike k a o otkrivanje ist ine o p r i r o d i d o m i n a n t n o g kolekt ivnog ident i te ta, o t o m e da se ovaj ident i te t p r v o b i t n o pojavljuje us tvar i negdje " izvan" jezika i n a k n a d n o u njega upisuje k a o "e tn ičk i ident i te t " .

Ovo n a k n a d n o upisivanje i prisvajanje jez ika j e s te p r o c e s konstrukci je vlastitog jez ika nacije, n a c i o n a l n o g jezika. Ali s a m o površ ina jez ika se o tvara za takve intervenci je . Fabrikaci ja jezika ima s t roge " g r a m a t i č k e " l imite (koji su uvijek pri jevod socio-pragmat ičkih, i


o b r a t n o ) . Možda u p r a v o ovdje gdje se čini da jezik ne dozvoljava svoju fabrikaciju po mjer i etnije - n a i m e razl ika i z m e đ u jezika bi m o r a l a biti m n o g o veća - vidi se da je konstrukci ja n a c i o n a l n o g jezika, izvanjski, a m b l e m a t s k i , n a k n a d n i dio pro jek ta konstrukci je polit ičkog ident i te ta tj. s tvaranja naci je-države.

U novijoj povijesti B a l k a n a je u p r a v o uočljivo kako n o v a konstelaci ja d r ž a v n i h u r e đ e n j a n e p o s r e d n o proizvodi novu konstelaci ju n a c i o n a l n i h jezika. U p r a v o ovdje svoju m o ž d a najbolju p o t v r d u nalazi Baggioni jeva h i p o t e z a da su proces i formiranja n e k o g n a c i o n a l n o g jez ika n e p o s r e d n o p o v e z a n i sa p r o c e s i m a n a c i o n a l n e konstrukci je . Motivi, logika, efekti itd., n a s t a n k a i r a s p a d a s rpskohrvat skog/hrvat skosrpskog jez ika n u d e i z v a n r e d n u pri l iku da se uvidi u kojoj mjeri n a c i o n a l n i jez ik duguje svoje postojanje naciji-državi ( tom m o d e r n o m poli t ičkom f e n o m e n u p a r excel lence). Dvije t a č k e povijesnog p r e v r a t a , koje dijeli otpr i l ike j e d n o stoljeće, su p o d j e d n a k o u p i s a n e i u pol i t ičko i u l ingvističko polje: o z n a č i m o ih kao p o č e t a k i kraj j u ž n o s l o v e n s k e federacije. K a o što je jučerašn j i s rpskohrvatsk i/hrvatskosrpsk i s t a n d a r d m o g a o s p r a v o m označit i kao federat ivna l ingvist ička konstrukci ja, 2 9 t a k o današnj i bosanski, hrva t sk i i s rpski s t a n d a r d i predstavl ja ju s e p a r a t n e n a c i o n a l n e / e t n i č k e l ingvističke konst rukci je . Lingvistička normalizaci ja/ s tandard izac i ja se u oba slučaja više n e g o uočljivo pojavljuje k a o d r ž a v n o - n a c i o n a l n a konstrukci ja . 3 0

29 Danie l B a g g i o n i , o p . cit., str. 11.

30 Z a n i m l j i v o je k o l i k o nov i bosansk i standard, j o š s a s v i m k r h a k , u potpunosti prati k o m p l i c i r a n u d r ž a v n u situaciju, tj. neizvjesnost b o s a n s k e države

100


Svaki evropski jez ik je, p r e m a Baggioniju, svojevrsna polit ička institucija, a njegovi soc iopragmat ičk i aspekt i ili njegova d r u š t v e n a rea lnos t tout c o u r t se sve više inst i tucional iz ira ju. U želji da i s t a k n e ins t i tuc ionalnu, izrazito polit ičku, s tvarnos t m o d e r n e e v r o p s k e ekol ingvist ičke organizaci je, njegova sociolingvistika ili histori jska l ingvistika evropsk ih n a c i o n a l n i h jezika nag lašava upravl janje in vitro na u š t r b upravl janja in vivo.3 1 Lingvist ičko p lan i ran je postaje neraz lučivo od " s p o n t a n e " d r u š t v e n e p r a k s e ; u r e đ e n j a in vitro su p r e d v i đ e n a u r e đ e n j a in vivo koja sa svoje s t r a n e slijede p r a v a c z a t e č e n i h u r e đ e n j a in vivo koja su u g l a v n o m

za koju su Bošnjaci najviše za interes i rani : on se isprva n u d i o k a o zajednički interetnički j e z i k i po t o m e ga nasl i jeđe s r p s k o h r v a t s k o g j e z i k a nije prev i še iritiralo, ali se p o k a z a l o da su u g l a v n o m s a m o Bošnjaci voljni da ga se pr idržava ju . Bliži je h r v a t s k o m s tandardu n e g o s r p s k o m , ali u njegovoj mekšo j vari janti, pr ib l ižno onoj iz d o b a s rpskohrvat ske j e z i č k e federacije - zato što Bošnjaci d a n a s u g l a v n o m žive u p o d d r ž a v n o j Federaci j i B o s n e i H e r c e g o v i n e sa H r v a t i m a . D a n a s je već tendenci ja - m o ž d a ponajv i še na o s n o v u g o r k o g iskustva nas tavka cijepanja zemlje i poslije rata - da se bosansk i j e z i k smatra iskl jučivo j e z i k o m Bošnjaka, po istoj onoj logici po kojoj je B o s n a ostavl jena na čuvanje s a m o B o š n j a c i m a (koji sebe počinju doživl javati k a o j ed in i n a r o d k o j e m je ova zeml ja povjerena) .

31 " P r e r a d a koja je posve in v i t ro obi l ježava u stvari pojavlj ivanje brojnih e v r o p s k i h j e z i k a s t a n d a r d a . . . To je n a r o č i t o slučaj sa p r a k t i č n o sv im m o d e r n i m e v r o p s k i m j e z i c i m a koji su se pojavil i u 19. stol jeću u d o b a ve l ikog r o m a n t i č a r s k o g uzleta n a c i o n a l i z m a (rumunjsk i , s rpsko-hrvatski , norveški , s lovački , s lovenačk i itd.) ili p o n o v n o g zasnivan ja j e z i č k o - n a c i o n a l n o g identi teta (tal i janski, češki, poljski, m a đ a r s k i , grčki) . N a s u p r o t t o m e , drugi j e z i c i drevni je tradici je ( francuski, španjolski, n jemački , danski , švedski, p o r t u g a l s k i ) v e ć su bili stabilizirani d a l e k o prije 19. stoljeća. No i tu o p e t bi jaše to u r a đ e n o in vitro, brižl j ivim r a d o m n e k o g pisca-filologa (tali janski, d a n s k i , n j e m a č k i ) ili u ske g r u p e inte lektualaca (portugalsk i , španjolski, eng lesk i , f rancuski, švedski, češki , poljski i m a đ a r s k i ) . " Danie l B a g g i o n i , op. cit., str. 89-90

101


već uspje la u r e đ e n j a in vitro... 3 2 Povi jesna d i n a m i k a jez ika u vr toglavom m o d e r n o m k o n t e k s t u otkriva p r o m j e n u n a č i n a proizvodnje j e z i k a ili činjenicu proizvodnje jezika n a p r o s t o . Nesv je s tan kolektivni r a d i s p o n t a n e invencije " la ika" sve više zamjenjuju p l a n s k a ekonomi ja i m o d e r n e l ingvist ičke fabrike. 3 3 Do izražaja sve više dolazi o tvorenos t j ez ika "ne jez ičk im" i n s t a n c a m a - p r e u r e đ i v a n j a su u g l a v n o m fabrikacije koje m o g u k r e n u t i u razl ičit im p r a v c i m a i zavise od polit ičkih, suš t inski a r b i t r a r n i h , odluka. 3 4

No ovdje - u nepr imje tno j m e t a m o r f o z i sociolingvistike u polit iko-lingvistiku - m o ž e n a m se p o t k r a s t i k r u p a n prev id : d a n a m g r a n i c e jez ika b u d u suviše uske. P r e o k u p a c i j a j ez ičkom pol i t ikom n a s m o ž e izvesti i s

32 Na o v o m mjestu u p u ć u j e m o na Louis-Jean Calvet , L e s pol i t iques l inguis t iques, P.U.F, Par iš , 1996, str. 49-52. Inače u n a š e m pr i s tupu se u g l a v n o m o s l a n j a m o na n jegovo k las ično djelo: La g u e r r e d e s l angues et les po l i t iques l inguis t iques, Payot , Paris , 1987.

33 Čin i se da s rpskohrvatsk i j e z i k pruža p o g o d n u j e z i č k u p o z a d i n u da se novi je l ingvis t ičke r e f o r m e koje su usli jedile n a k o n s l o m a j u g o s l o v e n s k e federaci je v ide k a o pol i t ičke intervenci je i l ingvist ičke konstrukci je . B a g g i o n i se n e ć e ustezat i da o v e reelaboraci je in vi tro nazove fabr ikaci jama - izričito kada je u pitanju b o s a n s k i jez ik , čije je pojavljivanje p r e d v i d i o , ali t a k o đ e r ciljajući i na dva " g l a v n a " nasl jednika. Međut im, on ne p r o p u š t a da u k a ž e d a j e s rpskohrva t sk i j e z i k t a k o đ e r p r o d u k t fabrikacije (20) . N o v e fabrikaci je u p r a v o insistiraju na toj činjenici u nastojanju da u k l o n e t r a g o v e svojih intervencija. To da je svaki n a c i o n a l n i j e z i k posl jedica e laboraci je in v i t ro, s a s v i m je vidl j ivo k o d m l a đ i h j e z i k a , ali to zaborav l jamo k o d stari j ih, koji su imali d o v o l j n o v r e m e n a , p o n e k a d nekol iko stol jeća, da se o p o r a v e i stabil iziraju, da se n a k o n n o r m a l i z a c i j e renaturaliziraju.

34 O sušt inski p r o i z v o l j n o m karakteru svake m o g u ć e s tandard izac i j e u okv i r i m a j u ž n o s l a v e n s k e d i ja lekatske g r u p e vidi, na primjer, R a d o s l a v iCatičić, N o v i j e z i k o s l o v n i og ledi , Š k o l s k a knjiga, Zagreb, 1986, str. 92 i dal je .

102


103

socijalne p r a k s e jez ičke zajednice. Politički subjekti n a m se o n d a m o g u pojaviti negdje izvan jezika, kao agent i m a n i p u l a c i j e j ez ikom. M o ž d a novija "post-s r p s k o h r v a t s k a " ekolingvist ička situacija m o ž e pokazat i da polit ički subjekt i nisu toliko s u v e r e n i u o d n o s u na jezik koliko misl imo, i to u p r a v o o n d a k a d a n a m se čini da to najviše jesu, k a d a s m o najspremnij i da govorimo o fabrikacijama. Intenz ivne i pri l ično agres ivne jezičke politike nove bosanske, hrvat ske i s rpske s tandardizaci je m o g u n a m s k r e n u t i pažnju s veoma važnog mjesta, mjesta subjekta, i pružit i n a m iluziju o već k o n s t i t u i r a n o m poli t ičkom subjektu. A m o g u biti u p r a v o indikacija b u r n o g preobraža ja cjelokupnog druš tvenog bića, koji svoj izvor i m a u jezičkim dešavanj ima.

N a s t a n a k nacija-država predstavlja, i z m e đ u ostalog, posljedicu dubinsk ih kretanja u konstituciji kolektivnih ident i teta, a ravan tih kretanja je po svemu sudeć i jezička (jezičko ovdje obuhvata hor izont najšire semiot ičke produkci je i s imboličke razmjene). Proizvodnja rtovih s t a n d a r d a svakako se oslanja na državu, o n a je d r ž a v n a intervenci ja u jezičko polje, ali preobražaj i jezika, tačnije jezičke p r a k s e , ne tek sporadični nego lančani, p o n e k a d u znatno j mjeri neprimjetni, iako brojni i dalekosežni, m o g u odati ili nagovijestiti, m o ž d a pokrenut i , pa čak i voditi s tvaranje ili rušenje velikih političkih konstrukci ja p o p u t d r ž a v e i njenog uređenja . Jez ik dakle ne m o r a biti s a m o p r e d m e t političke akcije, p lanske političko-lingvističke intervencije, nego joj u izvjesnoj mjeri m o ž e t a k o đ e r prethodi t i , pa čak je i uslovljavati.


104

P r i v u č e n a m o d e r n o m pol i t ičkom r e a l n o š ć u , sociolingvistika m o ž e izgubiti iz vida u p r a v o ova dešavanja u jez iku i njihov upliv na ono š to o b i č n o u z i m a m o kao nejezičko. T a č n o je da c e n t r a l n i događa j m o d e r n o s t i , s tvaranje naci je-države, o m o g u ć a v a d a s e d r u š t v e n o biće i jez ičko biće povezu na nov način, te da se k o m p l e m e n t a r n o pra t i upis ivanje i n s t a n c e države u j e d a n i u d r u g i registar, kao n a s t a n a k nacije i n a c i o n a l n o g jezika. Ali fasciniranost t im d o g a đ a j e m m o ž e dopust i t i da se jez ik opet n e p r i m j e t n o razdvoji od društva, tačnije, da se u k i n e nj ihova r e c i p r o č n o s t - m o ž d a u p r a v o zato što d r u š t v o te ško da više m o ž e m o razl ikovati od države, a d r u š t v e n u p r a k s u od akt ivnost i poli t ičkih institucija. J e z i k je n a i m e u r e ž i m u naci je-države p o s t a o s irovina nove p l a n s k e ekonomi je i l ingvističke industr i je, sveden, n a k o n što m u j e is isana "ž ivotna s u p s t a n c a " , na, s j e d n e s t r a n e , i n s t r u m e n t komunikaci je , a s d ruge , na a m b l e m i zastavu. Čini se da jezik nije više dovoljno s n a ž n a i dovol jno s a m o s t a l n a i n s t a n c a da aficira svojim vlast i t im k r e t a n j i m a d r u š t v e n o biće. Ovaj rež im r e c i p r o č n o g utjecaja "za jedničkog i d i o m a " i " d r u š t v e n e veze" 3 5 , već na p r a g u da iščezne u Evropi , mogli bi nazvat i " e t n i č k i m r e ž i m o m " .

Ovaj se r e ž i m d a n a s pojavljuje k a o ideološki, kao p r a z n o vjerovanje o n i h koji bi da jezik, u d o b a k a d a je p o s t a o objekt " b u d n e i u s redsr i j eđene d r u š t v e n e akci je" 3 6 p r e p u s t e s a m o m e sebi u njegovoj t o b o ž n j e m

35 F e r d i n a n d de S a u s s u r e , o p . cit., str. 305-306.

36 LI. V. Aracil, Conflit linguistique et normalisation linguistique dans l 'Europe

nouvelle, C. E. U., Nancy, 1965, str. 10-12. Navedeno prema Henri Boyer, Éléments

de sociolinguistique (u saradnji sa Gloriom Bayo), Dunod, Paris, 1996, str. 105.


37 Ibid.

105

s a m o s t v a r a n j u . U p r a v o je sociolingvistika u s tanju da žes toko kr i t iz i ra " fata l izam filologa-ideologa koji žele da n a s uvjere da se jezici razvijaju i gase s a m i od sebe, bez čovjekovog upliva, na osnovu ' p r i r o d n i h z a k o n a ' i n h e r e n t n i h njihovoj ' sušt ini ' . " 3 7 Ali p r i t o m je ova kr i t ika u o p a s n o s t i da d r u š t v e n u akciju postavi suviše visoko, i znad jezika, oš t ro odvajajući d r u š t v e n u p r a k s u od jezičke, ili j ez ičku p r a k s u od jezika samog.

U p r a v o je to o n o što se m o ž e desiti u kritici d o m a ć i h l ingvista koji ist iču svoju vjernost jez iku i pozivaju se na svoj d o b a r s luh za njegova i m a n e n t n a dešavanja. U ovom slučaju je m o ž d a suviše lako d e n u n c i r a t i ideološki m o m e n t fabrikacije "nov ih jezika".

U o š t r o m k o n t r a s t u sa ovim upadl j ivim poli t ičkim k o n s t r u k t i v i z m o m jezika, sa b u č n i m i ž u r n i m pravl jenjem novih lingvističkih institucija (rječnika, g r a m a t i k a , pravopisa) , stoji glavni ideologem lokalnih lingvista, njihov mit o izvornom jeziku. Na pr igovor o brzopleto j fabrikaciji n a c i o n a l n i h jezika, oni se pozivaju na svoj brižljivi i s k r u p u l o z n i arheološk i r a d p o s v e ć e n konzervaci j i svog v e r n a k u l a r a . T a m o gdje n e u p u ć e n i najčešće vide invenciju i p u k u konstrukci ju, tu se po pravi lu radi , t a k o glasi njihov t ip ičan odgovor, o oživljavanju p r a s t a r o g dijalekta koji najbolje izražava još neosv i ješ tenu bit d u h a e tn ičkog kolektiva. Z a t o su l ingvist ička geografija i filologija glavni i n s t r u m e n t i njihove koncepci je n a c i o n a l n o g jezika ili temel j njihove a r g u m e n t a c i j e prot iv pr igovora o fabrikaciji.


Sasvim j e j a s n o d a j e toliko k a r a k t e r i s t i č n i n a t u r a l i z a m d o m a ć e l ingvistike politički p r i r e đ e n . Nije teško dokuči t i da iza samorazumlj ivog poistovjećivanja nacije i jezika, koji b a l k a n s k e n a c i o n a l i z m e čini jezičkim, stoji nasl i jeđe n jemačkog r o m a n t i z m a i pol i t ička koncepci ja Kulturnation-a.38 Zakašnjela jez ička konst i tuci ja, v e o m a u b r z a n a i sažeta proizvodnja n a c i o n a l n o g jezika, koja d o d a n a d a n a š n j e g pothranju je vjerovanje d a n a c i o n a l n i jezik, ako već nije, o n d a svakako t r e b a da b u d e s a m o m o d e r n i m s r e d s t v i m a n e n a s i l n o ins t i tucional iz i rani " i z v o r n i " v e r n a k u l a r (vjerno zabil ježen, te pažljivo i n e d v o s m i s l e n o g r a m a t i č k i dešifr iran), s j e d n e s t r a n e , i pos t imper i ja lna, r e v o l u c i o n a r n a i d e m o k r a t s k a konst i tuci ja polit ičkog subjekta: s u v e r e n o g n a r o d a , s d r u g e s t r a n e , sačinjavaju specifičnu, j u ž n o s l a v e n s k u , polit ičko-lingvist ičku formulu. Ova h e r d e r o v s k o -rusoovska formula sadrž i dvije slike koje h r a n e kolekt ivnu imaginaci ju: jezik u izvornom stanju i n a r o d kojem se daje, us tvar i vraća, glas. F a n t a z m a o s o n o r n o s t i v e r n a k u l a r a , n e o š t e ć e n o j graf izmom s t a n d a r d a i f a n t a z m a o n a r o d n o j volji neiskvarenoj p r e đ a š n j i m pol i t ičkim ins t i tuc i jama se nadopunjava ju . Vukovski fonologizam i nacional i s t ički p o p u l i z a m r e v o l u c i o n a r a 19. stoljeća idu r u k u p o d r u k u .

Zakašnjeloj konsti tuci j i nac iona ln ih jez ika o d g o v a r a zakašnjela konst i tuci ja m a l i h j u ž n o s l a v e n s k i h nacija. K a d a Bagg ioni u k a z u j e n a krhkos t b a l k a n s k i h nacionalno- jez ičkih ident i te ta , o n d a on prije svega misli na j u ž n o s l a v e n s k e i d e n t i t e t e u njihovoj još n e d o v r š e n o j

38 Ol iv ie r Ladi s lav K u b l i , Du n a t i o n a l i s m e yougoslave aux n a t i o n a l i s m e s

pos t-yougos laves , L ' H a r m a t t a n Paris/Montréal , 1998, str. 5 6 - 7 3 .

106


107

i ambigv i te tno j konstituci j i . Ambigvi tet i fragilnost dolaze ponajpri je od n e o d l u č n o s t i i m o ž d a neodlučivost i koja p o g a đ a e tn ičk i ident i te t . U k o n t e k s t u naci je-države i g radnje n a c i o n a l n o g i d e n t i t e t a još se t r a g a i nastoji oko e tn ičkog i d e n t i t e t a . Na to ukazuje m o n o e t n i č k i ili čak u l t r a e t n i č k i n a c i o n a l n i ident i te t kakav izranja u post jugoslovenskoj er i i r e c e n t n i projekt i pozic ioniranja s p r a m " z n a č a j n i h D r u g i h " , z a p r a v o nastojanja što većeg d i s t a n c i r a n j a od za jedničkog j u ž n o s l a v e n s k o g ident i te ta . D o m i n a n t n i politički subjekt je us tvar i etnija koja se u m o d e r n o m pol i t ičkom k o n t e k s t u , zahvaljujući prije svega s v o m osvojenom d r ž a v n o m s u v e r e n i t e t u , e tab l i ra i predstav l ja kao nacija. Na mjestu m o d e r n o g polit ičkog sub jekta se, dakle, nalazi p r e d m o d e r n i i predpol i t ičk i subjekt. Nije o n d a i z n e n a đ u j u ć e da na mjestu n a c i o n a l n o g jez ika z a t i č e m o vještački oživljeni vernakular .

Na obje s t r a n e , i u genealogiji n a c i o n a l n o g jez ika i genealogiji nacije, i m a m o kašnjenje i ž u r b u . Z a t o neraz l ikovanju i b rkan ju nacije i etnije o d g o v a r a " r e t r o s p e k t i v n a iluzija" lokalnih lingvista o postojanju n a c i o n a l n o g jez ika od s a m i h p o č e t a k a pojavljivanja svijesti o jez iku. Složeni i d i n a m i č n i p r o c e s konst i tuci je n a c i o n a l n i h jez ika velikih e v r o p s k i h nacija, histori jski m o d e l za sve m l a đ e nacije, tra jao je 5. do 10. stoljeća i p o d r a z u m i j e v a o na jmanje dvije ekol ingvist ičke revolucije i nekol iko e t a p a ( v e r n a k u l a r i klasični jez ik k a o dva odvojena izvora, p o t o m književni jez ik i scr ipta, p o t o m zajednički jezik koji je r e z u l t a t normal izaci je i s tandardizaci je , te na kraju n a c i o n a l n i


108

jezik). Zahvaljujući " saž imanju i o p o n a š a n j u " , kako primjećuje Baggioni, ovaj p r o c e s se na B a l k a n u "dogodio u re la t ivno k r a t k o m v r e m e n u , od nekol iko deceni ja do j e d n o g stoljeća". 3 9 M e đ u t i m , pokaza lo se da nije završen; b e č k a fabrikacija s r p s k o h r v a t s k o g jezika iz 19. stoljeća je o d b a č e n a , a konst i tuci ja n a c i o n a l n i h jezika je p o n o v o na djelu.

Po bro jn im indici jama se m o ž e zaključiti da važnost j ez ikazakons t i tuc i ju jez ičkeza jedniceni jeamblematska, nego suš t inska . Nije li riječ o etničkoj konstitucij i i o e t n i č k o m k a r a k t e r u o d n o s a jezika i o n i h koji ga govore. Nije li to glavni razlog ponavljanja velikog pro jekta 19. stoljeća? J e r s a m o d o v r š e n a e tn ička konstituci ja, u b i t n o m p r e d m o d e r n a , svodi prijelaz od za jedničkog jezika n a n a c i o n a l n i jezik n a p u k u promoci ju u n u t a r nove d r ž a v n e instituci je.

S m a t r a m o , dak le , da p o v o d o m novije ekol ingvis t ičke situacije m o ž e m o govoriti o e tn ičkom jez ičkom r e ž i m u u kojemjejezikjoš g e n e r a t i v n a moćobl ikovan jaza jednice . U p r a v o je konst i tuci ja d o m i n a n t n o g polit ičkog sub jekta n a n e k a d a š n j e m s r p s k o h r v a t s k o m p r o s t o r u toliko v e z a n a uz jezik - o n a je u b i t n o m smislu rekonst i tuc i ja govorne za jednice - da m o ž e m o pretpostavi t i da se rad i o (re)konstituci j i kolekt ivnog etničkog sopstva (self). M e đ u t i m , k a k o u jez iku vidjeti g e n e r a t i v n u m o ć k a d a se čini očit im da on ne p r u ž a osnovu za pov lačenje bilo kakvih dubl j ih etničkih/nacionalnih raz l ika? Nije l i i s t ina da u p r a v o jezička d r u š t v e n a p r a k s a ne

39 Bagg ioni , o p . cit., str. 75 .


109

d o p u š t a ci jepanje i razdvajanje s r p s k o h r v a t s k e jez ičke za jednice? 4 0 Stol je tno za jedničko jezičko iskustvo, d u g a v ladavina federa t ivne jez ičke konstrukci je, p r u ž a najveći o t p o r najnovij im l ingvističkim k o n s t r u k c i j a m a postavl jenim u cilju što radikalni jeg m e đ u s o b n o g razdvajanja g lavnih lokalnih etnija.

S d r u g e s t r a n e , nije li ovaj suženi m a n e v a r s k i p r o s t o r za jez ičku fabrikaciju p o u z d a n dokaz da su i novi kolektivni ident i te t i fabrikacije na o s k u d n i m o s n o v a m a ? Niš ta n a s ne uvjerava da su to već gotovi ident i tet i , ne s a m o k a d a je riječ o bošnjačkom, n e g o i o h r v a t s k o m i s r p s k o m ent i te tu . Ustvar i ono što d a n a s n a z i v a n o b o š n j a č k o m n a c i o n a l n o m konst i tuci jom (koja j e i p a k re-konst i tuci ja, m a k a r u o d n o s u na p r e t h o d n u e t a p u njihovog pr iznan ja k a o M u s l i m a n a u bivšoj Jugoslaviji), ukazu je na i s tovrsne m e t a m o r f o z e u i d e n t i t e t u i kod njihovih najbližih s r o d n i k a ili radi je najbližih sus jeda ( u p r a v o d a n a š n j a nepodnošl j ivost ma kojeg vida j u ž n o s l a v e n s k o g srodstva, koja nije p o p r a t n a odl ika kolekt ivnog ident i te ta, otkr iva da je došlo do t r i p a r t i t n e e t n i č k e re-konstituci je). I m a m o dovoljno razloga, dakle, j e r nije riječ o naci jama (koje r a č u n a j u na d r e v n i i s tab i lan etnički self ili proto-subjekt) , da ne mis l imo da n e d a v n o fabricirani subjekt s a d a fabricira svoj jez ik (prije svega kao svoj a m b l e m ) . Pri je će biti da je riječ o i s t o v r e m e n o m p r o c e s u i reverzibi lnoj p o v e z a n o s t i : re-konsti tuci ja subjekta jezika se odvija u

40 Ili r i ječima A n t h o n y D. S m i t h a : " . . . j e z i č k e razl ike su s a s v i m m a l e ; za sve p r a k t i č n e svrhe srpskohrvatski predstavl ja j e d i n s t v e n j e z i k koji ne nudi n i k a k v o g o s n o v a za dva n a c i o n a l i z m a . " Cf. T h e Bthnic Or ig ins of N a t i o n s , Blackwel l , Oxford, 1998, str. 27.


110

jez iku i kroz jezik kao njegova v las t i ta rekonsti tuci ja. T i m e s m j e š t a m o etn ičku diferenci ju u jez ik i t a č n o joj d o z n a č u j e m o ne s a m o njeno mjesto, nego, s obzi rom na m o g u ć n o s t povlačenja jez ičke razl ike, t a č n o joj d o z n a č u j e m o i njen najveći opseg. E t n i č k a razlika ne m o ž e biti veća od jezičke. U p r a v o t a k o postupa ju tri lokalna e t n o n a c i o n a l i z m a : grozničavo se t r u d e oko upis ivanja što veće jezičke razl ike, k a o da o n a nosi svu e tn ičku razl iku.

Sta se to odvija u jez iku da odat le izviru kako fabrikacije jez ika t a k o i rekonst i tuci je etni ja? I m a li išta u aktualnoj jezičkoj d ruš tveno j praks i š to bi mogli shvat i t i kao nalog, a ne s a m o o t p o r fabr ikaci jama? Postoji l i d a k l e tendenci ja e tn ičkog razdvajanja i d i s tanc i ran ja koja k a o da dolazi iz s a m o g jezika (pod us lovom da t a m o n a l a z i m o g o v o r n u za jednicu u t r e n u t k u konst i tuci je n jenog e tn ičkog i d e n t i t e t a ) ? 4 1

Ishodišni l ingvistički fakt nove, pos t jugos lovenske e t n i č k e s t v a r n o s t i : dovoljno je nekol iko r e č e n i c a ili "čet i r i r e t k a " da bi se otkri la e tn ička p r i p a d n o s t govornika. Toliko je dovoljno da bi se otkr i lo kojim " jez ikom" n e z n a n a c govori. U toliko kratkoj d i skurz ivnoj sekvenci se pojavljuju m a k a r j e d n a ili dvije riječi koje signaliziraju u p o t r e b u izvjesnog kolekt ivnog id ioma. Sve razl ike i z m e đ u " jezika" se, u krajnjoj analizi , svodi

41 Treba lo b i d a k l e ispitati s red ine koje s m o do j u č e r m o g l i n a z v a t i srp-

skohrvat sk im, a koje su " m u l t i - e t n i č k e " u smislu koji je u z a d n j e vr i jeme

d o b i o na snazi . B o s n a i H e r c e g o v i n a , njena mjesta razmjene, g r a d o v i i nji

hovi čvorov i j e z i č k o g saobraća ja , m o g u biti naročito p o g o d a n t e r e n t a k v o g

istraživanja.


na razl ike i z m e đ u v o k a b u l a r a . Najbitnija raz l ika je leksička, i u p r a v o njen leksički k a r a k t e r je čini toliko važnom. 4 2 N a i m e , na leksičkoj razlici počiva bit e t n i č k e razlike, e g z e m p l a r n e u l t r a e t n i č k e razl ike kakva se ukazu je na ovom tlu. Zahvaljujući - na specif ičan n a č i n uvedeno j - leksičkoj razlici i z m e đ u " id ioma" , njihova razl ika se pojavljuje i kao razl ika i z m e đ u jez ika i kao razl ika i z m e đ u etnija.

Koliko god insist iral i na d u b i n i razl ike i z m e đ u h r v a t s k o g i s rpskog (i e v e n t u a l n o b o s a n s k o g ili još i c rnogorskog) jezika, jaz se ne m o ž e pojaviti većim od onog koji dijeli (veoma) s r o d n e di jalekte. J e z i č k a osnova razl ikovanja je utol iko oskudni ja što je u osnovi i nov ih s t a n d a r d a - zahvaljujući prije svega d ik ta tu jez ičke p r a k s e - os tao isti dijalekt. B u d u ć i da je dijalekt koji je pos lužio kao m o s t federa lne konstrukci je os tao u temel ju novijih " jezičkih s e p a r a t i z a m a " , o n d a je razumlj ivo zaš to je u re la t ivno u s k o m di japazonu di ja lekatskih razl ika (fonetskih, s in takt ičk ih i leksičkih), leksika pos ta la glavno težiš te postavljanja jezičkih granica. L e k s i k a je u t o m poslu pr iv i leg irana zato što razl ike i z m e đ u di ja lekata n i su bile e tn ičke - kao što je p o z n a t o , e t n i č k o je k o n s t r u i r a n o p o n a d di ja lekatskih razl ika - i š to su se leksički sadržaji, kao etnički, mogli p r e n o s i t i p r e k o di ja lekatskih bari jera.

L e k s i č k e razl ike su etnički p r e s u d n e zato što se pojavljuju kao razl ike i zmeđu vlastit ih i m e n a , tačni je čitavih p o r o d i c a vlastit ih i m e n a . Svaka leksička razl ika

42 M i r o Kačić . Le croate et le serbe. I l lusions et falsifications, C h a m p i o n ,

Paris , 2 0 0 0 , str. 53 et pass im.

1ll


- k o j a se s a d a na j radi je i n a j č e š ć e p r e d s t a v l j a k a o

v e r n a k u l a r n a d a b i f u n k c i o n i r a l a k a o " p r i r o d n a " -

p o s t a l a j e r a z l i k a i z m e đ u " n a š i h " i " v a š i h " v las t i t ih

i m e n a . S t a v i š e , s v a k a r i ječ j e p o s t a l a v las t i to i m e :

r a z d v a j a n j e j e z i k a ni je d j e l o m i č n o ( k a o k o d j u č e r a š n j i h

var i jant i ) , n e g o p o t p u n o . Nit i i s te r i j eč i d v a j u " j e z i k a "

n i s u iste, n j i h o v a z n a č e n j a s u s e raz i š la : s a m o r a z l i č i t e

r i ječi m o g u z n a č i t i p r i b l i ž n o ( je r j e d o š l o d o s tvaran ja

r a z l i č i t i h u n i v e r z u m a z n a č e n j a ) i s tu stvar. I a k o j e

l e k s i č k a , r a z l i k a i z m e đ u d v a j u " j e z i k a " s e n e s v o d i

n a d o s l o v n o r a z l i č i t e r i ječi n e g o o v e p o s l j e d n j e i m a j u

p r a g m a t i č k u f u n k c i j u d a i n d i c i r a j u ( u r a z g o v o r u sa,

ili t a č n i j e p r e d n e z n a n c e m ) k o j e m j e z i k u ( z a p r a v o

i d i o m a t s k o m k o d u ) p r i p a d a j u u p r a v o u p o t r i j e b l j e n e

r i ječ i . 4 3 U p r a g m a t i č k o m p o l j u s e g o t o v o o b a v e z n o

43 Ovdje se za v e ć i n u g o v o r n i k a u s v a k o d n e v n o j komunikaci j i radi o t o m e da izraze i i s taknu svoju j e z i č k u pr ipadnost . Prema tumačenju koje je G u m p e r z pred lož io , n a v o d n e d u b o k e j e z i č k e razl ike s luže s a m o t o m e d a prikriju o n o što se odvija na d r u g o m planu:

"Situaci ja postaje j o š gora kada d r u š t v e n o - e k o n o m s k o nat jecanje i z m e đ u nekol iko manj insk ih g rupa p o t a k n e nastanak nekol iko r ivalskih knj iževnih s tandarda, kao što je to slučaj u m n o g i m krajevima Azije i Afr ike, gdje su j ez ičk i konflikti dovel i do g r a đ a n s k i h nemira i pol i t ičke nes tabi lnost i . P r e m d a su zahtjevi za j e z i č k o m r e f o r m o m o b i č n o iskazani u formi k o m u n i k a t i v n i h potreba, v a ž n o je primijet i t i da takvi zahtjevi n u ž n o ne odražava ju z n a č a j n e j e z i č k e razl ike i z m e đ u i d i o m a u pitanju. Hindu i urdu, rivalski knj iževni s tandardi u j u ž n o j Indiji ili pak srpski i hrvatski u Jugoslavi j i g r a m a t i č k i su g o t o v o istovjetni. Razl iku ju se po svoj im pismima, po svoj im l e k s i k a m a i u n e z n a t n i m a s p e k t i m a s intakse . Pa ipak ih njihovi zas tupnic i shvaćaju k a o z a s e b n e j e z i k e . S u k o b u pr ivrženost i j ez iku može čak zahvati t i i m e đ u s o b n u shvatl j ivost, k a o k a d a g o v o r n i c i tvrde da ne razumiju j e d a n d r u g o g , a š to prije odražava d r u š t v e n e s t a v o v e n e g o j e z i č k u činjenicu." J o h n J . G u m p e r z , T h e S p e e c h C o m m u n i t y , u : A l e s s a n d r o Durant i ( e d ) , Linguis t ic A n t h r o p o l o g y . A Reader, Oxford, B l a c k w e l l , 2 0 0 1 , str. 43-52.

1 1 2


1 1 3

s i g n a l i z i r a s e m a n t i č k i o t k l o n i z m e đ u d v a j u " j e z i k a " ,

koj i j e z a h v a t i o s v e ili d o v o l j n o ve l ik i b r o j r i ječi

" z a j e d n i č k o g j e z i k a " .

O v a j s e m a n t i č k i o t k l o n čiji n a s t a n a k o z n a č a v a kraj

" s r p s k o h r v a t s k o g j e z i k a " j e s t e u s t v a r i t a n a n i s u p l e m e n t

ili s u v i š a k z n a č e n j a ko j i n i je k o n o t a t i v a n , j e r s v a k o j

r i ječi p r i d a j e d e n o t a t i v n u v r i j e d n o s t , p r e t v a r a j u ć i j e u

e t n o n i m , a s v e i s k a z e u o p i s e ili k o n s t r u k c i j e e t n i č k o g

u n i v e r z u m a . Z a j e d n i č k i j e z i k ni je p r e p r e k a , n e g o

n u ž n i uv je t o v o g e t n i č k o g c i j e p a n j a " j e z i k a " . 4 4 A k o n e

v e ć e k s p l i c i t n o , o n d a i m p l i c i t n o p r i s u s t v o D r u g o g , ko j i

d a k a k o g o v o r i " i s t i " j e z i k , o m o g u ć a v a p o s v e m a š n j u

s u p s t a n t i v i z a c i j u j e z i k a - j e r r a z l i k a s e p o j a v l j u j e k a o

r a z l i k a i m e n â , m a k o j a v r s ta r i ječ i d a j e u p i t a n j u

- i p r e t v a r a n j e s v i h i m e n a u v las t i ta i m e n a e tn i je , u

e t n o n i m e . Z a h v a l j u j u ć i o v o m k o n t i n u i r a n o m p r i s u s t v u

D r u g o g ko j i s l u š a s v e š t o s e g o v o r i , s v a k i g o v o r n i č i n

p r e d s t a v l j a a d h o c k o n s t r u k c i j u e t n i č k e s t v a r n o s t i ,

p e r f o r m a t i v n j e n o g i n t e r s u b j e k t i v n o g u s p o s t a v l j a n j a ,

p o j e d i n a č n i p r i l o g k o l e k t i v n o m p o t h v a t u .

Z a h v a l j u j u ć i d ig los i j i u r a z g o v o r u sa n e k a d a š n j i m

p r v i m s r o d n i c i m a vlast i t i e t n i č k i k u l t u r n i u n i v e r z u m

g o v o r n i k a j e u s t a l n o j s a m o i z g r a d n j i . S a m o u n u t a r

" z a j e d n i č k o g j e z i k a " s e n o v i " n a c i o n a l n i j e z i c i " m o g u

44 " N i j e povlačenje u sebe i izoliranje n e g o naprotiv upletenosl u akt ivnost i i u l o g e g l o b a l n o g društva ono što daje važnost etničkoj svijesti". Cf. Phi l ippe P o u t i g n a n t i J o c e l y n c Streiff-Fenart, T h é o r i e s de l ' e thnic i té . P. U. F , Paris , 1999, str. 77. Ima tu izvjesna dublja istina u pretenzij i ba lkansk ih nacional-i z a m a da budu jez ičk i . To je o n o s t o j e H. J . C a n s n a z v a o " s i m b o l i č k i m etnic-i t e t o m " a s t o j e njihov glavni pokretač ( i b i d ) .


g o v o r i t i k a o t o l i k o e t n i č k i r a z l i č i t i j e z i c i , n a i m e k a o

j e z i c i sas tav l jeni o d v las t i t ih k v a z i - i m e n a . U p r a v o t o l i k o

o s k u d n a b a z a d i f e r e n c i j a c i j e č i n i o v e i d i o m e i z r a z i t o

e t n i č k i m ( k a o š t o j e e t n i č k a b l i s k o s t D r u g o g u č i n i l a

o v e e t n i č k e i d e n t i t e t a u l t r a e t n i č k i m ) . B i t a n m o m e n t

e t n i č k e r e k o n s t i t u c i j e B o š n j a k a , H r v a t a i S r b a , b u d u ć i

d a s e k o n s t i t u i r a j u k a o s p e e c h c o m m u n i t i e s , p r e d s t a v l j a

o d b a c i v a n j e ili i sk l juč ivanje " z a j e d n i č k o g j e z i k a " , č e m u

o d g o v a r a o d b a c i v a n j e j u ž n o s l a v e n s k o g s r o d s t v a k a o

b l i s k o g s r o d s t v a ( n j e g o v o o d b a c i v a n j e k a o n e b i t n o g j e

p o s t a l o b i t n o z a e t n i č k i i d e n t i t e t ) . U l t r a e t n i č k a p o d j e l a

i r e a p r o p r i j a c i j a s r p s k o h r v a t s k o g j e z i k a j e s t e p o d j e l a i

r e a p r o p r i j a c i j a l e k s i č k o g b l a g a , o b i l j e ž e n a e r u p c i j o m

vlast i t ih i m e n a . T o j e d o v e l o d o n e u s p o r e d i v o g o s n a ž e n j a

i p o t p u n e d o m i n a c i j e d e n o t a t i v n e f u n k c i j e j e z i k a ,

zahva l ju juć i k o j o j s e s a s v a k i m j e z i č k i m č i n o m re fer i ra

n a " n a š u e t n i č k u s t v a r n o s t " p o s t a v l j e n u n a s p r a m

" n j i h o v e e t n i č k e s t v a r n o s t i " . U o v o r i g i d n o o z n a č a v a n j e

j e , d a k a k o , u v i j e k n e i z o s t a v n o u k l j u č e n i j e d a n p r e š u t n i

p e r f o r m a t i v e t n i č k o g ko lekt iva , koj i o t p r i l i k e glasi : " T o

s m o m i ! "

S e m i o t i č k i k o m p l e k s p r e đ a š n j e e t n i č k e k o n s t i t u c i j e ko ja

j e d o p u š t a l a j u g o s l a v e n s k u f e d e r a c i j u k a o s a v e z b r a t s k i h

n a r o d a , m o g a o b i s e t o p o l o š k i opisa t i u tri k o n c e n t r i č n a

k r u g a , p o č e v o d e t n i č k o g j e z g r a u p r a v o m s m i s l u r i ječi,

o k o k o j e g s e p r o s t i r e n a j v r e d n i j e l e k s i č k o b l a g o k a o

zašt i tni p o j a s , n e p r i m j e t n o p r e l a z e ć i u o t v o r e n o p o l j e

1 1 4


45 P o z i v a m o sc ovdje na pojam koji je u v e d e n u antropologi j i e t n o - s i m b o l i z m a . Cf. na pr imjer U m u t Ozkir l i , T h e o r i e s of N a t i o n a l i s m A Critical Introduct ion, F o r e w o r d by Fred Hall iday, M a c m i l l a n Press, L o n d o n , 2000, sir 167 i dalje. Vidi t a k o đ e r A n t h o n y D.Smith, o p . cit., str. 15 et pass im.

46 Vidi o t o m e J e a n - F r a n ç o i s Lyotard, Le Différend, Minui t . Paris , 1983. O v a a r g u m e n t a c i j a je sažeto iznesena i U n jegovom kasni jem djelu Le p o s t m o d e r n e e x p l i q u é a u x enfants, Gal i lée, Paris, 1988, str. 3 9 - 8 3 .

1 1 5

jezika. D a n a s je porodica etničkih i m e n a usvojila ili famijalizirala čitav jezik, pr i č e m u je svaka riječ postala porodično ime i dokaz rodoslova b r a t s k e zajednice.

U " n o v i m " jezicima p r e p o z n a j e m o etnolekte, tj. mit-simbol komplekse bez kojih etnije ne mogu opstati . 4 5

M e đ u t i m , ono što je zanimljivo u ovom konteks tu jes te kako je mit-simbol k o m p l e k s sada obuhvat io ili b a r pokušava da obuhvat i čitav pr i rodni jezik (on to n a r a v n o ne m o ž e učiniti, os im da čitav jezik pretvori u leksičku zbirku, u vokabular mrtvog jezika). To je tačka na kojoj se očituje sav rad ika l izam novijih etničkih rekonstituci ja. Objašnjenja bi tek t rebalo tražiti, ali specifično povijesno iskustvo, u p r a v o m smislu etničko, s igurno stoji u osnovi ovog procesa : tokom dugotra jnih inkorporaci ja u d r u g e s imboličke komplekse (imperije, kul ture, jezike), južnos lavenske kulture-etni je su u svom vlastitom v e r n a k u l a r u kao takvom, kojim je govorila njihova mala jezička zajednica, vidjeli s imboličku m a t r i c u svog etničkog preživljavanja. Gotovo čitavu z a p a m ć e n u povijest je pr i rodni jezik bio mit-simbol kompleks, s imboličko o r u đ e preživljavanja. Čini se da d a n a š n j a e tn ička m e t a m o r f o z a jezika oživljava ovo p r e d m o d e r n o kolekt ivno iskustvo. Nije i z n e n a đ u j u ć e da o n o o d g o v a r a Lyotardov im opis ima p o v r a t k a "svijeta vlast i tog i m e n a i njegove n a r a t i v n e p r a g m a t i k e . " 4 6

Deveto poglavlje

Etnički identitet i rat

Ne bi trebalo da nas zavede paradoks, naime, da nacionalisti tvrde da su njihove nacije ukorijenjene u drevnosti i da su očigledno prirodne, kada su one ustvari sasvim skorašnje i neobične konstrukci je . 4 7

B u d u ć i da ć e m o govoriti o ba lkanskoj etniji, a naroč i to o južnos lavensko j etniji, prvo je p o t r e b n o da def in i ramo t ipični ba lkansk i etnički format. Na t r a g u opš te klasifikacije svih e tničkih zajednica, koju je sačinio A n t h o n y D. Smith, subjekt b a l k a n s k e s tvarnost i b i se m o g a o opisati p r v e n s t v e n o kao utjelovljena etnija, o d n o s n o , kao etnička " m a n j i n a " . U ovaj o d r e đ e n i s k u p S m i t h uključuje " r a z n e podjarml jene i s točnoevropske e t n i č k e zajednice, kao što su Srbi, Hrvat i , Bugar i , Grci, Česi i Slovaci" . 4 8 Ono što je na jkarakter is t ični je za ove etni je j e s t e njihov rukovodeći ideal " e t n i č k e domovine, o d n o s n o , teritori je pr ipadan ja" , š to je zamijenilo po jam "polit ičkog cars tva i d inas t ičke d r ž a v e " . Na taj n a č i n S m i t h j e suger i rao d a j e p r o d u ž e n a potčinjenost

4 7 A n t h o n y D . Smith, N a t i o n a l i s m and M o d e r n i s m , R o u t l e d g e , L o n d o n ,

1998, str. 120.

48 A n t h o n y D. Smith, T h e Ethnic Orig ins o f N a t i o n s , Blackwel l , Oxford,

1986, str. 44 .

1 1 7


b a l k a n s k i h n a r o d a t e r i t o r i j a l i z i r a l a i zv jes tan i d e a l k o j i

j e u p o č e t k u b i o v i š e p o l i t i č k i .

D r u g o , b a l k a n s k e e tn i je s u o z n a č e n e k a o v e r t i k a l n o -

d e m o t i č n e z a j e d n i c e p r i j e n e g o k a o l a t e r a l n o -

a r i s t o k r a t s k e . O n e s e k a r a k t e r i z i r a j u " s p o s o b n o š ć u

d a p o k r e n u n a m o ć n e o s j e ć a j e p r i v r ž e n o s t i i d j e l a

s a m o ž r t v o v a n j a u i m e z a j e d n i c e " . 4 9 S v e o v o z a h v a l j u j u ć i

č i n j e n i c i d a s u č e s t i r a t o v i p o m o g l i c e m e n t i r a n j u

s n a ž n i h d r u š t v e n i h v e z a .

T r e ć e , b a l k a n s k e e tn i j e m o g u s e klas i f ic irat i k a o

" g r a n i č n e e t n i j e " , či ja j e " g r a n i č n a " p o z i c i j a d j e l o m i č n o

g e o p o l i t i č k a a d j e l o m i č n o s t r a t e š k o - e k o n o m s k a . 5 0

N j i h o v t e ž a k g e o p o l i t i č k i p o l o ž a j pr i s i l j ava i h n a s t a l n u

n a r o d n u m o b i l i z a c i j u i " m a s o v n u r e g r u t a c i j u " u s v r h u

v o j n o g a n g a ž i r a n j a , 5 1 š t o i h r a z l i k u j e o d l i b e r a l n o -

a r i s t o k r a t s k i h etni ja č i j e a n g a ž i r a n j e o s t a j e " e l i t n o

p r o f e s i o n a l n o " . 5 2

T a k o đ e r b i s m o m o g l i d a p r i m i j e t i m o d r u g e v a ž n e

o d l i k e ( n a p r i m j e r , p r e d o m i n a n t n o s t M a l e T r a d i c i j e ,

k o m b i n i r a n e s a o d s u s t v o m s n a ž n e k u l t u r n e

h o m o g e n o s t i ) . A l i o v i h n e k o l i k o p a r a m e t a r a v j e r o v a t n o

s u d o v o l j n i z a n a š e s v r h e . P r e m a p r v o m p a r a m e t r u ,

o n o m u t e l o v l j e n j a , k o j i i z g l e d a p o d r a z u m i j e v a n a j v e ć i

b r o j u o b i č a j e n i h o d l i k a , m o g l i b i s m o d a z a k l j u č i m o d a

š t o j e b a l k a n s k a z a j e d n i c a m a n j a , t o s e o n a p o j a v l j u j e

49 Ibid., str. 83

50 Ibid., str. 84. 51 Ibid., str. 74.

52 Ibid., str. 76.

1 1 8


k a o v i š e t i p i č n a . P r e m a t o m e , u o v o m k o n t e k s t u , m a l e

j u ž n o s l a v e n s k e n a c i j e ć e m o t re t i ra t i k a o n a j t i p i č n i j e

b a l k a n s k e n a c i j e .

O n o š t o j e i z g l e d a n a j o d l u č n i j e m o d e l i r a l o t i p i č n i

k a r a k t e r o v i h e tn i ja j e s t e n j i h o v o p r e d m o d e r n o s tan je .

T o j e d u g o t r a j n o s tan je k o j e p r o i s h o d i i z u t j e l o v l j e n o s t i

u j e d a n t u đ i p o l i t i č k i , s o c i j a l n i i k u l t u r n i u n i v e r z u m

p o s l i j e i n v a z i j e . M o g l i b i s m o g a u g r u b i m c r t a m a

o p i s a t i n a s l j e d e ć i n a č i n : rat s e v e ć d o g o d i o ; n a j t e ž a

s p o l j a š n j a pr i j e tn ja p r i p a d a p r o š l o s t i i z a v r š i l a j e

p o r a z o m . N a j v e ć i d i o p o p u l a c i j e j e p r e ž i v i o v o j n i p o h o d

o s v a j a č a : t r a u m a t s k i d o g a đ a j i ra ta p r e d s t a v l j a l i s u

p r e k r e t n i c u u p o v i j e s t i z a j e d n i c e . O v i d o g a đ a j i s u ž i v o

p r i s u t n i u k o l e k t i v n o m p a m ć e n j u p o d č i n j e n o g n a r o d a ;

n a r a t i v n a e l a b o r a c i j a t ih d o g a đ a j a z a p o č e l a j e t o k o m

ili n e p o s r e d n o p o s l i j e rata, u g l a v n o m p u t e m u s m e n i h

p r e d a j a k a r a k t e r i s t i č n i h z a v e r n a k u l a r n e k u l t u r e ,

u k l j u č u j u ć i e p s k e p j e s m e , b a l a d e , l e g e n d e i s l i č n o .

I m p e r i j a l n o j m o ć i o s v a j a č a o d g o v a r a n e i z m j e r n a

z a v o d l j i v a m o ć n j e g o v e k u l t u r e . P i s a t i h i s t o r i j u n e k e

b a l k a n s k e z a j e d n i c e , n a r o č i t o u t r e n u t k u k a d a o v a

z a j e d n i c a p o s m a t r a s v o j u h i s t o r i j u u g l a v n o m k a o

e t n o g e n e z u , z n a č i i z u m j e t i n a r a c i j u u k o j o j n a j v e ć a

o p a s n o s t ni je rat n e g o n j e g o v e d u g o r o č n e p o s l j e d i c e . Z a

b a l k a n s k e etni je , n a r o č i t o o n e m a n j e , m i r j e č e s t o b i o

s t rasni j i n e g o rat. K u l t u r n a a s i m i l a c i j a d o v o d i l a j e d o

s i m b o l i č k e s m r t i č i t a v e z a j e d n i c e . S m r t n e žur i , j e r o n a

d o l a z i p o s l i j e d u g e i s k r u p u l o z n e k u l t u r n e p r i p r e m e .

T o k o m v r e m e n a m i r a , pr i j e tn ja z a t i r a n j e m p o s t a j e

1 1 9


sve m a n j e pr imjetna, i utol iko sve veća i veća. P r e m a t o m e , uobiča jeno p r e d m o d e r n o stanje ba lkansk ih etni ja j e s te varljivo utoliko što e t n i č k o utelovljavanje m o ž e da se završi z a m i r a n j e m jez ika, odr icanjem od religije i izgubl jenim vlast i t im imenima.Posto j i osjećaj p reds to jeće zle kobi: ono na jgore t e k dolazi.

S e m i o t i č k a anal iza s a v r e m e n o g b a l k a n s k o g e t n o n a -cional izma, u koju b i smo ovdje voljeli da zakorač imo, dodjeljuje r a t u ulogu glavnog u z r o k a ili, tačnije, nače la objašnjenja. K a d a se govori o b a l k a n s k o m regionu, bez obzira koja vrs ta pr iče se priča, uvijek se upućuje , na ovaj ili onaj način, na ra t ili ratove, i njihove posljedice. M e đ u t i m , k a d a se potraž i nače lo kojim bi se objasnila t e k u ć a s tvarnost , s â m rat se ri jetko u z i m a k a o t a č k a na koju bi se moglo uput i t i . Svaki r a t i m a j e d a n ili više u z r o k a , koji se m o g u da leko p r o t e g n u t i u prošlost, i za koje se m o ž e tvrdit i da je r a t njihov ishod. S j e d n e s t r a n e , r a t je uvijek uč inak, o d n o s n o posljedica. S d r u g e s t r a n e , r a t t a k o đ e r m o ž e da se vidi kao u z r o k svih u z r o k a . M o ž e se reći, po cijenu pojednostavlj ivanja, da k a d a p o k u š a v a m o da ob jasn imo r a t kao ishod bro jn ih uzroka, o n d a t e ž i m o da ga p o s m a t r a m o iz p e r s p e k t i v e velike nacije uk l jučene u rat, to jest, iz p e r s p e k t i v e j e d n o g " imperi ja l i s t ičkog a g r e s o r a " . O b r n u t o , k a d a p o k u š a m o da r a t ob jasn imo k a o u z r o k brojnih posljedica, na njega g l e d a m o iz p e r s p e k t i v e m a l e nacije koja je pos ta la žr tva i z n e n a d n o g vojnog p o h o d a .

120


Ako se p o s m a t r a iz ove d r u g e perspekt ive , ra t se pojavljuje kao događaj koji k o n s t i t u i r a male nacije, n a r o č i t o njihova socijalna, k u l t u r n a i polit ička bića, o d n o s n o njihova kolekt ivna svojstva. B a l k a n s k e e t n i č k e k u l t u r e su e p s k e k u l t u r e , to jest, k u l t u r e koje su n a r a t i v n o k o n s t i t u i r a n e r a t o m . Staviše, historijska, k u l t u r n a i polit ička s tvarnos t mal ih nacija u značajnoj mjeri j e r a t n a s tvarnost . R a t obično uzrokuje p r o m j e n u u d o m i n a n t n o m k u l t u r n o m k o d u mal ih nacija, služeći k a o ok idač za t ra jno konst i tu i ran je , ili, tačnije, za čitav niz rekonst i tuci ja koje ut iču na k u l t u r u i s tvarnos t kolekt ivnog sopstva.

R a t k o n s t i t u i r a male nacije na dva n a č i n a : prvo, ra t prisil java na suočavanje sa s t v a r n o š ć u (i to se poraženo j s t r a n i pojavljuje kao sušta s tvarnost) ; d rugo, on utjelovljuje m a l e etnije u j e d n u veliku etni ju ili kvazi-etni ju. Ovi događaji su ustvar i s a m o j e d a n isti događaj koji se svodi na to da se s u o č a v a m o sa s tvarnošću u t r e n u t k u k a d a je to u najmanjoj mjeri n a š a k u l t u r n a s tvarnos t . Kolekt ivna t r a u m a posl jednje bitke, 5 3 kao i rezul t i ra juća vojna okupacija, pojačava se upis ivanjem pob jednikovog s imboličkog p o r e t k a na izgubl jenu teri tori ju. Bi tke čine da zemlja d r h t i , d o k t u đ a k u l t u r a uklan ja veći dio čvrstog tla. Etn ičk i p r o s t o r više ne o d g o v a r a nasl i jeđenoj teritoriji ili, da k a ž e m o to malo oprezni je , oni odgovaraju j e d n o d r u g o m m a n j e nego prije.

53 C l a u d e R o m a n o , L ' é v é n e m e n t et le m o n d e . Presses Univers i ta i res de

F r a n c e , Paris , 1998, str. 150-155.

121


R a t nije s a m o vojni s u k o b n e g o je t a k o đ e r i iskustvo k u l t u r n e lišenosti. 5 4 Ova l išenost, koju trpi p o r a ž e n a etnija, o tvara procijep u s i m b o l i č k o m u n i v e r z u m u nacije, o d n o s n o , r a n u na n j e n o m d u h o v n o m tijelu. Poslije u p a d a Realnog, m a l a etnija počinje da biva iz ložena neodolj ivom s imbol ičkom n a t u r a n j u , i to se d e š a v a u vr i jeme k a d a je ona u k r h k o m stanju i zahtijeva da sva n jena s imbolička o r u đ a b u d u p o v r a ć e n a , to jes t d a onaj prvi u p a d b u d e p r e r a đ e n . R a t opisuje tačku t ransgres i je i z m e đ u dva k u l t u r n a obrasca, p r a z n i n u koja će pr ivući s n a ž n u simbolizaci ju u n u t a r b a r e m j e d n o g od njih.

Niko nije is tražio k a r a k t e r i s t i č n u r a t n u s tvarnos t Balk a n a u s r e d s r e đ i v a n j e m n a kons t i tu i ran je kolektivnog sopstva i njegovog vlastitog svijeta. Ovo stoga što događa j r a t a n i k a d a nije bio uzet u obzir k a o takav. Ovaj događaj , pak, bio je z a n e m a r i v a n j e r j e p r o c e s s a m o -konst i tu i ran ja bio p r e v i đ a n . Čini se da se p e r i o d i č n o re-kons t i tu i ran je j e d n e etnije može objasnit i i spravno s a m o p u t e m r a t n o g događaja, a ra t posta je p r i m j e t a n k a o događa j p a r excel lence s a m o ako o b r a t i m o pažnju na s tanje sopstva o kojem je riječ. R a t n i događa j otkr iva da e t n i č k o sops tvo ima i m a g i n a r n o i s imbol ičko tijelo (ku l turn i k o r p u s ) koje sačinjava njegovu (subjekt ivnu) s tvarnos t . Ovo d v o s t r u k o tijelo i njegov s tvarn i svijet otkrivaju, pak, d a j e r a t događaj s a m o - p r e o b r a ž a j a .

5 4 J e a n - L u c N a n c y , " L a surpr ise d e l ' é v é n e m e n t " , D i a l o g u e , in ternat iona l

issue 1-2, Sara jevo, 1995.

122


P o r a ž e n a e t n i č k a za jednica iskušava g u b i t a k svoje teri tori je k a o g u b i t a k svog z a h v a t a u s tvarnost . Ni po koju cijenu o n a ne smije izgubiti svoju teritori ju. Nac iona l izam, k a o kolektivni p o k r e t e tn ičkog o t p o r a i p o n o v n o g k u l t u r n o g uspostavljanja, 5 5 t a k o đ e r j e n a č i n da se održ i i p o n o v o zadobije izgubl jena s tvarnost , kolekt ivno o p a ž e n a kao n e u p i t n a i k o n k r e t n a . To je b o r b a prot iv iluzije koju nepri jatel jeva n a m e t n u t a k u l t u r a , a najviše od svega njegov jezik, postavljaju p r e k o s tvarnos t i . Etn ičk i o t p o r ima z a d a t a k d a pre tvor i s t v a r n o s t ove nepri jatel jeve k u l t u r e u fikciju, a da iluziju, to jes t k u l t u r n u s tvarnos t kojoj prijeti i ščeznuće, pre tvor i u s tvarnost .

S n a ž n a pos l i jeratna n a r a t i v n a produkci ja , koja k o n s t r u i r a r a t n u s tvarnos t kao s tvarnos t svih s tvarnost i , teži n e s a m o d a očuva sjećanje n a j e d n o d o b a k a d a j e ter i tori ja p r i p a d a l a etničkoj zajednici n e g o i da održi n jenu s imbol ičku s n a g u p o n o v n i m uspostavl janjem n jene izgubl jene s tvarnost i . Čitav njen jez ik p o d r e đ e n j e funkciji imenovan ja vlastite zemlje e tn ičke zajednice.

Posl i jeratni per iod u m a l i m b a l k a n s k i m naci jama - a na ovom poluostrvu, svaki historijski p e r i o d jeste, na izvjestan sušt inski način, posl i jeratni, a k o ne i r a t n i p e r i o d - obilježen je s n a ž n i m p r o c e s o m - re-teritorijalizacije. 5 6 To je pokušaj da se p o n o v n o zadobije k o n t r o l a n a d izgubl jenom teritori jom, i da se spriječi nesta janje s tvarnost i . Semiot ička, u g l a v n o m n a r a t i v n a

55 A. D. S m i t h , T h e Ethnic Orig ins of N a t i o n s , str. 50. 56 Gi l le s D e l e u z e & Felix Guattar i , W h a t Is P h i l o s o p h y ? Verso, L o n d o n , 1994, poglav l je 4. " G e o p h i l o s o p h y " , str. 85-113.

123


produkci ja ili re-produkci ja e t n i č k e k u l t u r e , jes te o n o č ime se upravlja, b a r e m u s lučaju b a l k a n s k i h etnija, p u t e m vlast i t ih imena, zahvaljujući njihovoj neupi tno j referencijalnoj snazi. Etnički k a r a k t e r vlastit ih i m e n a - sva vlast i ta i m e n a su vlasništvo e t n i č k e zajednice -otkriva da su oni toponimi, to jest, v last i ta i m e n a ter i torije. Re-teritori jalizacija na svom najvišem s tupnju jes te s tanje u kojem dat i jezik skoro eksk luz ivno upuću je na teritori ju. Ovo znači da svaka rečenica , b a r e m ako je s k o v a n a u d o m i n a n t n o m n a r a t i v n o m ž a n r u i njegovom r e ž i m u izražavanja, navodi ili p o d r a z u m i j e v a vlastito ime - e tn ičko i m e u g r o ž e n e e t n i č k e zajednice. 5 7 J e z i k kojem prijeti nestajanje p r i m j e t n o je referenci jalan.

Toponimizaci ja, ili prizemljenje (čuveni Bodri jarov " a t t e r r i s s a g e " ) jezika na njegovu teritori ju, obil ježena je s n a ž n o m t e n d e n c i j o m ka t r a n s f o r m i r a n j u svih riječi u vlastita i m e n a i svih vlastitih i m e n a u t o p o n i m e . J e z i k o n d a pr ian ja za s tvarnost , s n a ž n o se oslanjajući na svoju ter i tori ju. S a m o m a l e e tn ičke k u l t u r e , na ivici nestajanja, otkrivaju da su njihovi jezici ukori jenjeni u zemlju. To su jezici čiji govornici iskušavaju posl i jeratno, pos t invaz iono pojavljivanje drug ih jezika na vlastitoj teritoriji, p r i č e m u se čitava porodica e t n i č k i h i m e n a suočava sa pr i j e tećom o p a s n o š ć u istrebljenja. N e m a ničega č u d n o g u činjenici da se m o ć n e k u l t u r e šire, da njihov utjecaj ras te , i da njihovi jezici p r o d i r u u nove zemlje. M e đ u t i m , mali jezik ne m o ž e da spriječi, b a r e m ne na d u ž e vri jeme, semiot ičku invaziju i

57 Jean-François Lyotard, T h e Différend: Phrases in Dispute, t ranslated by G. van den Abbeele, Univers i ty of Minnesota Press, Minneapol i s , 1988, str. 137.

124


ekspropri jaci ju svoje teritori je. J e z i k je osvajač, a njegov k u l t u r n i idiom, u o p š t e uzevši, ne s a m o da ulazi u zemlju p o r a ž e n e m a n j i n e nego teži i da o k u p i r a s â m o mjesto osvojenog jezika. D r u g i m riječima, jez ik uljeza ima s n a ž a n toponimi jski zahtjev.

Referenci ja lna funkcija sepojačava p u t e m inkorporaci je m a l i h e t n i č k i h zajednica u veće, ustanovl jujući dvojezičnu situaciju u kojoj su dva jez ika u "spol jašnjem u g o v o r u " i s r e ć u se kao dva sasvim različita k u l t u r n a obrasca, o d n o s n o , mit-simbol kompleksa . 5 8 U ovoj situaciji, u kojoj se p r i r o d n i jezik pojavljuje k a o skladiš te vlastit ih i m e n a , m a l a etnija m o r a spriječiti prevodljivost, o d n o s n o , s imbol ičku razmjenljivost, k a k o bi preživjela. Pokušaj i p r e v o đ e n j a sap leću se p r e k o vlast i t ih imena, koja su riječi koje na juporni je čuvaju s tvarnos t etnije. Kolekt ivno lingvističko iskustvo potčinjavanja uzroku je da svaka izgovorena riječ u u n i v e r z u m u gdje v lada D r u g i J e z i k postaje emfatički " n a š a ri ječ", " n a š e i m e " , o d n o s n o , " n a š e vlastito i m e " eksk luz ivno n a š e s tvarnost i . Svaki s u s r e t i z m e đ u dva jez ika pojavljuje se kao s u k o b i z m e đ u dva različita vlast i ta i m e n a za isti re ferent .

Staviše, ako j e u p o t r e b a manj inskog jez ika b r u t a l n o o g r a n i č e n a , on postaje r i tual iz iran, te na taj n a č i n otkr iva svoje s imbol ičko tijelo. P r i r o d n i jez ik je toliko r e d u c i r a n na mit-s imbol k o m p l e k s koji ga (najuspješnije) čuva i štiti. J e z i k manj ine postaje dos lovno manji . Uslijed o g r a n i č e n e , o d n o s n o , izgubljene k u l t u r n e s lobode, ovaj

58 A. D. S m i t h , T h e Ethnic Or ig ins of N a t i o n s , str. 57-68.

125


jezik je polujavni jezik, ili, u n a j g o r e m slučaju, nije više javni. On postaje nas i lno lokal iz i ran u svojoj praks i i svojoj difuznosti; njegov locus se nalazi u s jenkama, sk loniš t ima i e n k l a v a m a ; u s v a k o m t r e n u t k u on m o r a biti s p r e m a n da u s t u p i svoje mjesto " v e ć e m " jeziku; on se p o k o r a v a r ig idnim pravi l ima o t o m e k a d a i gdje t r e b a da b u d e upotri jebl jen; njegovi rubovi i g r a n a n j a pojavljuju se u neumol j ivom procesu njegovog potiskivanja i zat iranja. U p r a v o u ovom p r o c e s u se pokazuje da su t o p o n i m i najtvrdoglavije osobenost i e tn ičkog otpora . Najvlastitija i m e n a su i m e n a r a t n i h heroja. Slavljenjem i m e n a svojih heroja koji su poginul i u borbi, p o r a ž e n a etnija ne s a m o da čuva svoju prošlost od z a b o r a v a n e g o i nastavl ja da b r a n i najdragocjeni ju e t n i č k u teritori ju. S v a k a b a l k a n s k a etnija ima svoju svetu teritori ju, i to je obično teritori ja na kojoj su se desile o d l u č n e bi tke. Tu, na t o m mjestu, nerask id ive niti povezuju s imbolički u n i v e r z u m n e k e etnije sa n jenom teri tori jom. Mjesto na kojem je s lavni vojnik ubijen, gdje je pao, j e s t e mjesto gdje je vlastito i m e u p i s a n o u zemlju.

"Li jepa s m r t " 5 9 hero ja j e s t e m o n u m e n t a l n i histori jski događaj u etničkoj simbolizaciji ter i tor i je . Na simboličkoj m a p i etnije, bojna polja leže u s r c u n jene teritori je, koja je, pak, p o t p u n o obil ježena g r o b n i c a m a p r e d a k a . 6 0 U mitskoj historiji porobl jenog n a r o d a , svi preci , čak i oni koji n i su učestvovali u s lavnim b i t k a m a , u m i r u li jepom s m r ć u i n a l a ž u svojim s inovima n a s t a v a k

59 Lyotard, T h e Dif férend, str. 99. 60 Ivan Č o l o v i ć , " L ' e s p a c e e t h n i q u e et la mort: Essai de la t h a n a t o l o g i e po l i t ique" , E t h n o l o g i a B a l k a n i c a , vol. 1 (Sofia: Prof. M a r i n D r i n o v A c a d e m i c Publ i shing H o u s e , a n d M u e n s t e r : W a x m a n n Verlag, 1997), str. 178-182.

126


b o r b e za p o n o v n o prisvajanje teritori je na kojoj su pali. Čitava teri tori ja je na taj n a č i n posvećena, j e r p r i p a d a jednoj etniji; i o n a p r i p a d a toj etniji kao j e d n o p r o š i r e n o i u m n o ž e n o bojno polje. Bojno polje sadrž i pr iv i leg i ranu semiot ičku a g r i k u l t u r u : o n o je mjesto gdje su z a s a đ e n a najvlastitija od svih vlastit ih i m e n a . U p r a v o tu t r e b a da b u d e d e m o n s t r i r a n a z a m a š n a i i z v a n r e d n a referenci ja lna m o ć e tn ičke simbolizacije.

Zemlja se pojavljuje kao najsigurni je sk loniš te od uljeza. I m e n a z a s a đ e n a u zemlji osiguravaju da je etnija s tvarna, zato što o n a obilježavaju n jeno vlasništvo. B u d u ć i da čitava za jednica zavisi, u pog ledu svog o p s t a n k a , od očuvanja tog vlasništva, svim b u d u ć i m generac i j ama dodijeljen je z a d a t a k podizanja s p o m e n i k a i p r e n o š e n j a i m e n a u r e z a n i h u k a m e n . D r u g i m riječima, c irkul i ranje vlastit ih i m e n a je s te n a č i n da se sačuva teritori ja. Tako t ransmis i ja e tn ičk ih i m e n a suš t inski ukl jučuje teritori ju (zbog s u r o v e r a t n e s tvarnost i , a n t r o p o n i m i su teri tori ja l izirani u svijesti n a r o d a ) . Ovaj p roces n a t u r a l i z i r a e tn ičku k u l t u r u - da ne k a ž e m o ni š ta o e t n i č k o m imaginar i ju p r o ž e t o m a g r i k u l t u r n i m i geo-mitologi jama, koje uključuju geološke, b o t a n i č k e i a n i m a l n e p o r o d i c e metafora - t a k o da t ransmis i ja i m e n a i teritori ja izgleda kao hidrološki ciklus p r i r o d e . Referenci ja lni potencijal bojnog polja n a r o č i t o je i m p r e s i v a n za to što teritori ja s p r e č a v a da re ferent n e s t a n e ispod označenog, ili da b u d e na njega r e d u c i r a n . Za čitav s imbolički u n i v e r z u m , bojno polje predstavl ja mjesto u p a d a Realnog. Zbog toga su b a l k a n s k e e t n i č k e k u l t u r e toliko mitske . Najveći historijski događaji

127


obilježavaju mjesta grozničavog krpljenja: brojni n e p r o z i r n i n a m a z i kolekt ivne imaginaci je i gusta t e k s t u r a simbolizacije skrivaju d u b o k u r a n u .

Skorašn ja b a l k a n s k a histori ja p o k a z a l a je da bojno polje m o ž e da u s k r s n e s t v a r n o s t mi t skog svijeta i obnovi e tn ičku formu pri l ično m o d e r n i z i r a n i h zajednica. Uslijed n e p r e k i d n e e p s k e tradici je, o d n o s n o , n e p r e s t a n o r e p r o d u c i r a n e r a t n e s tvarnost i , ili, najvjerovatnije, topološkog ciklusa, m a l e b a l k a n s k e zajednice još uvijek žive u r e ž i m u z n a k a u d o b r o m stanju. 6 1 Ako je L y o t r a d u pravu, n a i m e , da je m o d e r n o s t d o b a "povlačenja s tvarnost i " , 6 2 za to što joj nedosta je "čvrs ta ukotvl jenost j ez ika u re ferentu" , 6 3 o n d a ove za jednice još uvijek žive u p r e d m o d e r n o j s tvarnost i . O n e duguju upečatl j iv e tnički k a r a k t e r svojih k u l t u r a s a č u v a n o m referenci ja lnom k a p a c i t e t u svojih jezika.

Držeći živom u sjećanju najskoriju r a t n u s tvarnost , zajednica čuva svoje e tn ičko ime. Sve d o k je s t v a r n o s t živa, e tn ičko i m e nije razmjenljivo sa s t r a n i m etničkim i m e n o m nepri jatel ja. U d u g o t r a j n i m e t n i č k i m utjelovljenjima, na log da se ne izgubi vlast i to ime, da s e n e dozvoli d a n e s t a n e , s m a t r a s e n a l o g o m d a s e n e u m r e . N e k a etni ja m o ž e da preživi čak i a k o su njeni članovi pr ihvat i l i s t r a n i jezik u svoja v last i ta i m e n a (kao što se d e š a v a u s lučaju religioznih preobraćan ja) ,

61 Jean Baudr i l la rd, P o u r u n e cr i t ique de l ' é c o n o m i e po l i t ique du s igne,

G a l l i m a r d , Paris , 1972, str. 194-199.

62 J e a n - F r a n ç o i s Lyotard, Le pos tmoderne e x p l i q u é a u x enfants ,

C o r r e s p o n d a n c e 1 9 8 2 - 1 9 8 5 , Les édi t ions Gali lée, Paris, 1988, str. 24 .

63 Ibid., 10.

128


pod uslovom da njihov matern j i jezik nije zaboravljen. U t o m slučaju, čitav jezik je o n o što postaje neprocjenljiva zaliha e t n o n i m a bez obzira šta njegove riječi označavaju. Uslijed stalnog pr imoravan ja na asimilaciju, etnički kont inui te t se p o s t e p e n o reduc i ra na kont inui te t transmisi je i m e n a . R a s t u ć e os iromašenje i slabljenje mit-simbol k o m p l e k s a čini već t a n k u nit patronimi je još slabijom. Ustvari , o t p o r simboličkog k u l t u r n o g tijela zavisi od total i teta p r e t h o d n i h asimilacija koje je o n o apsorbira lo. S tvarnos t bivšeg neprijatelja n i k a d a nije tako t u đ a kao s tvarnost sadašnjeg neprijatelja. Etnija preživljava p o m o ć u strategije zakašnjelog usvajanja: o n o što je bilo neprihvatl j ivo u p r e t h o d n o m utjelovljenju, d a n a s je u g r a đ e n o u e tničku k u l t u r u kao njen najizvorniji sadržaj , pod us lovom da neprijatelj nije isti. P r e d m o d e r n i ratovi upisani su u b a l k a n s k e e tn ičke historije kao s p e k t a k u l a r n a uvođenja u niz akulturaci ja, koje, pak, formiraju bro jne slojeve k u l t u r n o g s e d i m e n t a . Ove ratove p r e p o z n a j e m o kao ožiljke koji obilježavaju brojne, vrtoglave metamorfoze kolektivnog sopstva. Etnički ident i tet t r e b a s m a t r a t i p e r m a n e n t n i m i nerazor iv im s a m o ako ima š t u r sadržaj, ili ako mu p o t p u n o nedosta je sadržaj, to jest, a k o on t r e b a da se r e d u c i r a na kont inui te t etničkih imena. U stvarnost i , etnički identitet je a p s t r a k t n a osa oko koje se kolektivno sopstvo, koje se n e p r e s t a n o preobražava, okreće. Vlastita i m e n a zadržavaju svoje re ferente u svim m o g u ć i m svjetovima.6 4

64 Cf. o t o m e Saul A. Kr ipke, N a m i n g and Necess i ty, H a r v a r d Univers i ty

Press , M a s s a c h u s e t t s , 1980, str: 42-53.

129


M o d e r n o doba je učinilo još očiglednijim ovu borbu za samo-očuvanje p u t e m k o n s t a n t n i h promjena, dajući p rocesu fascinantni d i n a m i z a m i žest inu. Kontinuitet kolektivnog sopstva zavisi od njegove sposobnosti da se a d a p t i r a na nove okolnosti. Sopstvo re-konst i tuira i r e p r o d u c i r a sebe zbog i z n e n a d a izmijenjenih okolnosti. Svaka rekonstituci ja jeste pokušaj da se izbjegne zatiranje.

S a m o poslije " k o n a č n o g os lobođenja" j u ž n o s l a v e n s k e etnije - na jmanje b a l k a n s k e etni je koja je v jerovatno imala naj težu proš lost - mi s h v a ć a m o da se njena s imbol ička b o r b a da preživi i da očuva osnovna, d i s t inkt ivna svojstva svojih nas l i jeđenih k u l t u r a ne sastoji u u p o r n o m očuvanju k u l t u r n i h o s t a t a k a tobože p r o i z v e d e n i h n a p o č e t k u v r e m e n a . J o š uvijek n i smo, m e đ u t i m , dosegnul i kraj iluzije d o v r š e n o g e tn ičkog sopstva koje se mi len i jumima opire svim histori jskim p r o m j e n a m a . K o n a č n o , r a t n a s tvarnos t opstaje u t r o u g l a s t o m s r c u bivše Jugoslavije; ustvar i , o n a je pr isutni ja više n e g o ikad.

Imajući u v idu s ta lna i česta ratovanja, m o d e r n a historija ovog r e g i o n a ne razlikuje se u značajnoj mjeri od njegove b u r n e prošlost i . Današnj i e t n o n a c i o n a l i z a m svu svoju m o ć i pr iv lačnost duguje ra tu, koji je izbio k a d a je socijalizam p o č e o da se ruši. Vladavina k o m u n i z m a bila je r e z u l t a t m a s o v n e patn je i p a r t i z a n s k e p o b j e d e u D r u g o m sv jetskom r a t u . Takozvana P r v a Jugoslavi ja, koja je imala p o č e t k e kapital ist ičkog n a č i n a proizvodnje, s t v o r e n a je poslije P r v o g svjetskog r a t a r a s t a k a n j e m

130


velikih imperi ja. B o s n a i H e r c e g o v i n a je ušla u m o d e r n o d o b a k a d a s u a u s t r o - u g a r s k e t r u p e ušle n a n jenu teritori ju, ili m o ž d a nekol iko desetl jeća prije toga. M o ž d a je najprimjetni ja činjenica u vezi sa m o d e r n i m d o b o m n a B a l k a n u t o d a s u p r e d m o d e r n i , u g l a v n o m izgubljeni ratovi bili zamijenjeni p o b j e d o n o s n i m " n a c i o n a l n o -os lobodi lačkim r a t o v i m a " . Uslijed ovih ratova, m a l e nacije su, po prvi put , pos ta le izvorni k r e a t o r i svojih vlast i t ih histori ja i s tvarnost i . Većina ljudi razumi je ovo kao da j e to vr i jeme k o n a č n e , d u g o t r a ž e n e afirmacije nj ihovog kolekt ivnog bića, koje je j e d n o m , na p o č e t k u histori je, bilo s l o b o d n o i s u v e r e n o . Za te ljude, m o d e r n a pol i t ička ideja emancipac i je posta la je neodvojiva od upečatl j ivog histori jskog po jma silovite p o b u n e podčin jenog n a r o d a .

O s t a v i m o po s t rani , za t r e n u t a k , s loženi lokalni k o n t e k s t m o d e r n i h v r e m e n a i pr imi je t imo da su skoro sva skorašn ja os lobađanja, bilo polit ička, e k o n o m s k a , socijalna, k u l t u r n a ili seksua lna, u konačnoj analizi bila e tn ička, zato što su se desi la p u t e m r a t a ili zahvaljujući r a t u . Brojni p r e d m o d e r n i ratovi stvorili su s tvarnos t u kojoj najuporni j i zahtjev za os lobođenje dolazi od e t n i č k i h zajednica. Legi t imitet bilo kog d r u g o g zahtjeva p o t v r đ e n je na osnovi ovog hil jadugodišnjeg zahtjeva koji je p r e n o š e n kroz generaci je.

U o v o m smislu, p o u č n o j e razmotr i t i Titovu k o m u n i s t i č k u ideologiju - d a n a s t a k o često d i s k r e d i t i r a n u zbog n jenog m o d e r n i s t i č k o g a n t i t r a d i c i o n a l i z m a - e tn ic izma t o k o m i poslije velikog n a r o d n o o s l o b o d i l a č k o g rata.

131


Čak i p o v r š n a anal iza pokazu je da su skoro svi ključni koncept i , figure i simboli t i to izma bili, ustvari , svojevrsni spojevi u kojima je m o d e r n a pol i t ička s tvarnost bila z d r u ž e n a sa d r e v n o m e t n i č k o m s tvarnošću. Čini se da se "pol i t ička psihologi ja" ( B e r t r a n d Russell) jugos lavenskog k o m u n i z m a , njegova opš ta privlačnost, sastojala u okretan ju čas lica čas naličja ovih ideoloških spojeva. Za svaki m o d e r n i politički vokabular, o d n o s n o djelatnost, bilo je važno da b u d u u stanju da se p r e d s t a v e kao n e k a vrsta p r e v o đ e n j a t rad ic iona ln ih praks i kolekt ivnog preživljavanja, p o s e b n o njihovog n a č i n a osmišl javanja s tvarnost i . S t a p a n j e dva diskursa, dva vokabulara , dva svijeta s imbola, bila je z a s n o v a n a n a t r o s t r u k o m d e n o t a t i v n o m upar ivan ju :

1. posljednji ra t bio je s m a t r a n i s t o v r e m e n o kao " k o m u n i s t i č k a revolucija" i " n a r o d n o (tj. e tničko) -oslobodilački r a t " ; 2 . subjekt t e k u ć e historije i s t o v r e m e n o su " r a d n i č k a klasa / svi r a d n i l judi" i " n a š i n a r o d i " (tj. n a š e e t n i č k e za jednice"); i 3 . pos l i jeratna s tvarnos t j e s te pr imjer k a k o " s l o b o d n o g k o m u n i s t i č k o g d r u š t v a " tako i " suživota u b r a t s t v u i j e d i n s t v u " .

U ovom k o n t e k s t u bi se mogla iznijeti h i p o t e z a da je u čitavoj I s točnoj Evropi usvajanje k o m u n i z m a poslije D r u g o g svjetskog r a t a nosilo s n a ž a n e tn ičk i biljeg. Većina ljudi je toplo pozdravi la ideju revolucije, b a r e m u početku, ne s a m o zbog snažnog ideološkog pri t i ska, o d n o s n o , pr iv lačnost i industri jalizacije i elektrifikacije

132


n e g o t a k o đ e r i zbog kolekt ivnog "e tn ičkog i skus tva" z a m j e n e k u l t u r n i h p a r a d i g m i p u t e m ra ta . Ove dvije revolucije, indust r i j ska i k u l t u r n a , obezbi jedi le su privid soci ja lne/proleterske revolucije. Fraternizaci ja t o k o m r a t a č a k j e i sporuči la p r e o b i l a n d o k a z za j e d n u takvu revoluciju. D u g o v r e m e n a k o m u n i z a m je u s p j e š n o s p r e č a v a o d r u š t v o da osjeti g lavne efekte modern izac i j e : individualizaci ju, r a š č a r a v a n j e i v ladav inu i n s t r u m e n t a l n o g u m a . 6 5 U t o m smislu, k o m u n i z a m se, b a r e m u ovom dijelu svijeta, m o g a o označi t i k a o m o d e r n a strategi ja prot iv m o d e r n o s t i , s trategi ja u čijoj se osnovi nalazi etnički otpor.

D a n a s se j u ž n o s l a v e n s k i etnički n a c i o n a l i z a m (deklarir a n a polit ika e tničkog otpora) manje-više suprotstavl ja m o d e r n o s t i , 6 6 ali se u s tvarnost i oslanja na d o s t i g n u ć a svog p r e t h o d n i k a , p r i m o r a n d a b u d e još radikalni j i . U sušt ini, i j e d a n i drug i su rež imi o d b r a n e prot iv o p a s n o g utjecaja m o d e r n o s t i na e tn ičku zajednicu, i prot iv p e r f i d n e individualizacije te zajednice. 6 7 O n o što ih najviše razlikuje j e s te m e t a m o r f o z a u razumi jevanju onog e tn ičkog koje se pojavilo u m e đ u v r e m e n u .

I Titov k o m u n i z a m i današnj i e t n o - n a c i o n a l i z a m obećaval i su kraj p r e d m o d e r n o g utjelovljenja i os lobođenje e tničkog sopstva poslije njegove d u g e

65 Cf. o t o m e C h a r l e s Taylor, T h e Ethics of Authent ic i ty, H a r v a r d Univers i ty Press , C a m b r i d g e , M a s s a c h u s e t t s , L o n d o n , England, 1991, str. 2-12.

66 Phi l ippe P o u t i g n a t e t J o c e l y n c Streiff-Fenart, T h é o r i e s de l ' e thnic i té , Presses Univer s i ta i re s de France, Paris, 1995, str. 28-30.

6 7 Pierre C l e r m o n t , L e C o m m u n i s m e c o n t r e - m o d e r n i t é , Presses Univers i ta i res de V i n c e n n e s , Paris , 1993, str. 175.

133


inkubaci je . S u p r o t n o o p t u ž b a m a etno-nacional i s ta, Titov r e ž i m nije z a n e m a r i v a o , o d n o s n o , odbacivao zahtjev za k o n a č n o e tn ičko os lobođenje, nego ga je, naprotiv, radikal iz irao, identificirajući ga sa k o m u n i s t i č k i m zaht jevom za socijalno oslobođenje od eksploataci je. Usvojiti p r o l e t e r s k i ant i imper i ja l izam k a o r e v o l u c i o n a r n u teori ju e t n i č k o g o t p o r a znači lo je k o n a č n o se vratit i najizvornijoj ku l tur i ispod svih nas laga asimilacije, i os lobodit i najstari je e tn ičko Sopstvo. I d e n t i t e t ovog e tn ičkog proto-Sopstva, p r e m a sv jedočanstvu s a č u v a n e ose e tn ičk ih i m e n a , jes te južnos lavensk i . Sve e t n i č k e zajednice r e g i o n a p r i p a d a j u velikoj etničkoj zajednici J u ž n i h S lavena i, stoga, t r e b a da žive u " b r a t s t v u i j e d i n s t v u " . M e đ u t i m , ovaj nalog k o m u n i s t a na vlasti nije i m a o k o n k r e t n u e tn ičku s u p s t a n c u , i tako je p o s t e p e n o bio r e d u c i r a n na j e d a n a p s t r a k t a n politički zahtjev. Ustvar i , ispostavilo se da p r o t o - S o p s t v o nije imalo niš ta d r u g o do p u k e kosti, b u d u ć i da n ikakva p r o t o - k u l t u r a nije ostala historijski d je latna. Ispostavilo se da u r n a koja je sadržava la p e p e o d r e v n i h p a g a n s k i h k u l t u r a , koja se otvorila poslije posl jednjeg oslobodi lačkog r a t a , nije imala u sebi n i k a k a v živi p l a m e n . Diskrepanci ja i z m e đ u j e d n o g takvog e tn ičkog ident i te ta i postojećih e tn ičk ih k u l t u r a spri ječila je razvoj bilo kakvog j u ž n o s l a v e n s k o g e tnic izma. S o b z i r o m na njihov zajednički aksi jalni ident i tet , s a č u v a n e e tn ičke ku l ture su zakašnje le, pojavljuju se n a k o n v r e m e n a koje se s m a t r a v a ž n i m za e tn ičku konst i tuci ju, te su zbog toga, b a r e m do izvjesnog s t e p e n a , bile marg ina l iz i rane. Tendenci ja da se posto jeće e t n i č k e k u l t u r e paganiz i ra ju i da se

134


reducira ju na folklor, s n a ž n o je bila obil ježena t o k o m k o m u n i s t i č k e e r e . Povlašćivati t r a d i c i o n a l n e običaje i r i tua le u o d n o s u na religijsku kul turu, bilo je dio strategi je u s m j e r e n e n e n a br isanje nas l i jeđenih e tn ičk ih razl ika n e g o na njihovo ti jesno uvezivanje, b u d u ć i da su se e t n i č k e za jednice m e đ u s o b n o udal javale u p r a v o zahval jujući svojim razl ičit im religijskim o b d a r e n o s t i m a . U p o č e t k u je d o m i n a n t n i m i l i t a n t n i a t e i z a m ideologije us tvar i štitio proto-etn ičk i ident i te t od njegovog kasni jeg upis ivanja u e tn ičku k u l t u r u , upis ivanja koje bi sakri lo njegovu zakašnjelost .

M o d e r n i p r o c e s os lobađanja nije vodio harmonizaci j i g lavnih e tn ičk ih razlika, a još manje njihovoj apsorpci j i . Umjes to toga, blijedi proto-etn ičk i ident i te t n e u m i t n o je bio r a s t v o r e n na m n o g o stvarni je ident i te te , za koje se rani je govorilo da su izvedeni, o d n o s n o , subetn ičk i . J u ž n o s l a v e n s k i e tn ic izam n i k a d a se nije pojavio. Usp ješna jugos lavenska n a c i o n a l n a konstrukci ja mogla j e d a b u d e s a m o pol ietnička, n i k a k o m o n o e t n i č k a . Ipak, j u g o s l a v e n s k a federacija s m a t r a n a je, b a r e m u n jenim hero j sk im d a n i m a , n e č i m višim od polit ičke za jednice ili o d b r a m b e n o g saveza u g r o ž e n i h e tn ičk ih zajednica. To je bilo j e d i n s t v o u brats tvu, ili j ed ins tvo velike p o r o d i c e i z g r a đ e n e n a n a v o d n o za jedničkom e t n i č k o m pori jeklu. M e đ u t i m , s t rogo govoreći, to je bilo m e đ u e t n i č k o jedinstvo, o d n o s n o , m e đ u e t n i č k a unija, ali ne e t n i č k a zajednica. Titov slogan, brat s tvo i jedinstvo, na p r v o m mjestu znač io je bra t s tvo i j ed ins tvo već p r i z n a t i h e tn ičk ih zajednica: Hrvata, Srba, S lovenaca, itd. S a m o tada, na osnovu ovog k o m u n i t a r n o g posredovanja ,

135


on se o b r a ć a o pojedincima č l a n o v i m a jugos lavenskog druš tva .

Ovdje je g lavna polit ička p r e t p o s t a v k a bila to da su ljudi već živjeli u brat s tvu, ali u n u t a r histori jski ogran ičenih za jednica koje je t reba lo uvećat i . S logan je sadržavao nalog: " B u d i t e b r a ć a d r u g i m a koji izgledaju kao vaši daleki r o đ a c i ! " . A u isto vri jeme to je bilo i upozorenje : " N e zaborav i te so l idarnost i s k o v a n u u posl jednjem r a t u ! " . Na taj n a č i n se suger i ra lo da bra t s tvo iz v r e m e n a posljednjeg r a t a t r e b a održat i i da nas l i jeđeno e tn ičko bra t s tvo t r e b a uvećat i , što će reći da m e đ u e t n i č k o bra t s tvo koje je niklo u r a t u t r e b a u p o t p u n i t i t a k o da o n o o b u h v a t a sve l jude. Globa lna e tn ička so l idarnost bila je s k o p č a n a sa so l idarnošću vojnika u D r u g o m svjetskom r a t u , d o k je b u d u ć n o s t bila spo jena sa proš lošću. Da bi se i spuni lo obećanje revolucije, da bi se izgradilo b e s k l a s n o društvo, t r e b a l o je radi t i na rekonst i tuci j i i skonske e tn ičke zajednice, kasni je podijel jene b r o j n i m invazi jama i d u g o m histori jom t u đ i n s k e u p r a v e . Pro jekt političke demokra t izac i j e d r u š t v a nije se u s t v a r i razl ikovao od pro jekta e t n i č k e resocijalizacije. S l o b o d n o ljudsko d r u š t v o bilo je zamišl jeno k a o o r g a n s k a zajednica po m o d e l u e t n i č k e zajednice. Titova pol i t ika bila je sušt inski e tno-pol i t ika velike po lu-e tn ičke zajednice, to jest, j u ž n o s l a v e n s k e zajednice p o g o đ e n e o d r e đ e n i m etn ičk im n e d o s t a t k o m . U to vri jeme, takva zajednica je izgledala, sa t a č k e gledišta već k o n s t i t u i r a n i h zajednica, kao n a d - e t n i č k a , a sa s tanoviš ta nj ihovih članova, kao pod-etn ička . T e r m i n etno-poli t ika t r e b a d a u k a ž e d a j e k o m u n i s t i č k a pol i t ika

136


bila d o p u n a za o d s u t n i j u ž n o s l a v e n s k i e tn ic izam, d o k je e t n i c i z a m k o n s t i t u i r a n i h e tn ičk ih za jednica bio d o p u n a za k o m u n i z a m kojem je nedosta jao proletar i ja t (i koji se, ustvar i , o b r a ć a o seljaštvu). Pokušaj da se e tn ičke za jednice a m a l g a m i r a j u bio je p o t h v a t za koji je j e d i n o etno-pol i t ika bila sposobna, i p o d r a z u m i j e v a o je uključivanje čiste pol i t ičke i n s t a n c e koja nije imala n ikakvu s tvarnos t . K o m u n i s t i č k a ideologija obezbi jedila j e takvu j e d n u i n s t a n c u , o n u koja je t r a n s c e n d i r a l a g r a n i c u bilo koje o d r e đ e n e etnije. Da bi se to ustanovi lo, t r e b a n a p r o s t o upi ta t i o d a k l e su vođe i parti jski zvaničnici govorili k a d a su se obraćal i jugos lavensk im etni jama. U p r a v o je d i skurz ivna reapropri jaci ja ovih etnija - koja je n a č e l n o izbjegavala njihovu identifikaciju p u t e m vlastit ih i m e n a - o n o što je njih činilo j u g o s l a v e n s k i m u e tn ičkom, a ne s a m o pol i t ičkom smislu. Na simboličkoj osi p r o t o - e t n i č k o g i m e n a bio je smješ ten diskurzivni lokus najvažnijeg polit ičkog označavanja . J a v n i d iskurs , kor i š ten za sve postojeće etnije, skoro isključivo je upotreb l javao izraz "naš i n a r o d i " (dakle " n a š e etnije"), formulu koja b i se mogla upotr i jebit i s a m o sa ne-etn ičke, t r a n s -teri tori ja lne, orb i ta lne p e r s p e k t i v e proletar i ja ta .

Čini se da južnos lavensk i ident i te t nije m o g a o da nadživi živa sjećanja na posljednji svjetski rat, ili n a d u u s tvaranje p r o l e t e r s k e k u l t u r e koja bi bila i s t inska za jednička k u l t u r a za sve jugos lavenske n a r o d e , n a d o k n a đ u j u ć i tako izgubl jenu proto-kul turu . U s tvarnost i , ova s jedinjenost trajala je koliko i e tn ička iluzija r a d i k a l n o g oslobođenja od imper i ja lne prošlost i ;

137


koliko i m e đ u e t n i č k o brat s tvo i s k o v a n o u ra tu; i koliko i geopoli t ička p o t r e b a za o d b r a m b e n i m savezom m e đ u na jmanj im b a l k a n s k i m nac i jama. Sušt insk i etnički k a r a k t e r Titovog k o m u n i z m a dolazi iz n a r a t i v n e i magi jske p r i r o d e njegovog k o n s t i t u t i v n o g političkog mita . Velika pr iča Drugog svjetskog rata, t a k o z v a n a e p o h a k o n a č n o g n a r o d n o g os lobođenja, bila j e us tvar i mit koji je o b u h v a ć a o mit-s imbol k o m p l e k s e svih b r a t s k i h etnija. Titova poli t ička religija dugovala je svoju p o p u l a r n o s t , na p r v o m mjestu, č in ima b a č e n i m p o m o ć u omil jenih r a t n i h pr iča koje su s ta lno ponovo p r i č a n e u j a v n i m govorima.

Današnj i e t n o n a c i o n a l i z a m , koji teži da r e k a p i t u l i r a čitavu histori ju oslobađanja, n a r o č i t o njegovu teleologiju i eshatologiju, kao posl jednje p o n o v n o rođenje e t n i č k e zajednice otkriva č u d n u tendenci ju : m o d e r n o s t etnologizira, izazivajući sve arhaični je i autent ični je k u l t u r e . 6 8 Novi rež im izlaže e t n i č k u iluziju svog p r e t h o d n i k a kao veliku p r e v a r u , oslikavajući č u v e n o b r a t s t v o kao izdaju, k o m u n i s t i č k u ideologiju k a o m a s k i r a n u imper i ja lnu kul turu, s tvarnos t svjetskog r a t a kao fikciju, i tako dalje. E t n o - n a c i o n a l i z a m je pos tao privlačniji za m a s e je r se p o k a z a l o da je u stanju, p o p u t njegovog p r e t h o d n i k a , da izvlači naj jače k a r t e : osu e tn ičkog i m e n a , m i t h o m o t e u r s e t n i č k e tradicije, i s t v a r n o s t posljednjeg m e đ u e t n i č k o g r a t a . Dosta v r e m e n a će proći prije nego ovo t u m a č e n j e r a t n e s tvarnost i p o s t a n e fikcija.

68 Clifford G e e r t z , T h e I n t e r p r e t a t i o n o f Cultures, F o n t a n a Press , L o n d o n , 1993, str. 260 .

138

R a z g o v o r i s p o v o d o m

Kulture konstituirane ratom

R a z g o v a r a o N e d ž a d Fejzić

• U Vašim r e c e n t n i m tekstovima, 1 u lazeći u "živo t i jesto" s tvarnost i , bez imalo a k a d e m s k o g zazora, p o k u š a v a t e , j e d n o s t a v n o r e č e n o : misliti B o s n u i H e r c e g o v i n u , Balkan, zapravo . M e đ u t i m , ako m o g u primijetit i , u Vašem slučaju n i p o š t o se ne rad i o o p u š t e n o m publ ic i s t ičkom d i s k u r s u koji klizi po s tvarnost i , p o m n o osluškujući " h o r i z o n t očekivanja" t e " s t v a r n o s t i " , već na djelu i m a m o d i s k u r s s o n u s t r a n u i n s t i t u c i o n a l n e a k a d e m s k e r a v n o d u š n o s t i , k a o i s o n e s t r a n e p r a g m a t i č n i h plićaka, koji ipak korist i "k la s ičn i " po jmovni i n s t r u m e n t a r i j filozofije: subjekt i njegova konsti tuci ja, supstanci ja, s tvarnost .

- Glavni razlog takvog p r i s t u p a , koji m o ž e izgledati specifičan, j e r sličnih ne v idimo u dovoljnoj mjeri, j e s te i skustvo ra ta . T r e b a p r i t o m o d m a h j a s n o naglasi t i : i skustvo r a t a ne n a p r o s t o kao iskustvo pojedinca u

1 N e p o s r e d a n p o v o d za ovaj razgovor su noviji tekstovi objavljeni u

č a s o p i s i m a Odjek i Dijalog: Poetika vlastitog imena, Ratna stvarnost

objašnjena djeci, Geopolitika i geofilozofija, Ratna subjekt-konstitucija malih

naroda, Antropotehnika, Politika znanja i neznanja.

141

Razgovori s povodom

o d r e đ e n o j situaciji, nego kao n e k o g a k o j e bio i f i lozof. I skus tvo r a t a filozofa. Ako se m o ž e uočit i n e k a vrsta p r o m j e n e vokabulara , n e s k r i v e n e tenzi je u d iskursu, koji, kao da bi želio da k o n k u r i r a pol i t ičkom d i s k u r s u ili d i s k u r s u čovjeka koji je a n g a ž i r a n u s tvarnost i , o n d a je to u i s t i n u izraz p o t r e b e da se o s t a n e pr i s i s tematskoj ili zasnovanoj interpretaci j i koja m o r a biti što moćnija, koja m o r a raspolagat i sa što precizni j im i n s t r u m e n t i m a i, s d r u g e s t r a n e , da se odgovori na pi tanja koja su, pa rec imo, n a p r o s t o , pitanja života i smrt i . Ima, n a r a v n o , m n o g o onoga s t o j e k o n t e k s t ontologije, ali iz ontologije sam, m o ž d a , ponajpri je izašao, j e r me je u toj a k a d e m s k o j situaciji z a t e k a o rat . Tako s a m k r e n u o p r e m a antropologi j i . M o ž d a je to ovdje p o t r e b n o reći: u in te lektua lno j tradiciji ovog p r o s t o r a , tačni je bivšeg jugos lovenskog k u l t u r n o g pros tora , antropologi ja je bila gotovo suv i šna discipl ina. Govorim o k u l t u r n o j i socijalnoj antropologi j i , s t o j e , n a r a v n o , n e š t o sasv im različito od filozofske antropologi je sa kojom je u posl jednje vri jeme, prije p a d a socijalizma, k o k e t i r a o m a r k s i z a m . To je, zapravo, bio i n a č i n da se m a r k s i z a m "izvlači" iz gliba pol i t ičkog d i skursa . K u l t u r n a antropologi ja ili etnologija - naziv zavisi od toga i m a m o li u v idu anglo-fonski ili f rankofonski p r o s t o r - mogu biti sa sv im d o b r a s reds tva da se izađe iz ovog " o n t o l o g i z i r a n o g " t e m a t a .

• U n u t a r s p o m e n u t o g referencijalnog okvira i a n t r o p o loškog b a c k g r o u n d a rata, Vi j a sno kažete d a j e svaki r a t u m o d e r n o j povijesti B a l k a n a imao implikaci je velikog k u l t u r n o g događaja . Poslije svakog ra ta , n a i m e , vrlo ubjedljivo pokazu je te , nasta ju nove države, n o v e ide-

142

Razgovori s povodom

ologije, n o v e institucije, n o v e g r a m a t i k e , nove historije, nove d r u š t v e n e s tvarnost i . Ko je, ustvar i , subjekt koji k o n s t i t u i r a t e n o v e " s t v a r n o s t i " ?

- Da. To je, otpri l ike, c e n t r a l n a p r o b l e m a t i k a kojom s a m se bavio u s p o m e n u t o m k o n t e k s t u i za koju m o r a m p r i z n a t i da j e vrlo s ložena. Č a k o t v o r e n o m o g u reći, k a o subjekt tog p i s m a i tog teksta, da n ikada, ni u j e d n o m t r e n u t k u n e m o g u p o t p u n o vladat i o n i m g lavnim implikaci jama te in terpretac i je . Ali, ipak, evo, što m o g u s a d a reći j e s t e da je t r e b a l o osvijetliti r a t k a o događaj u n u t a r h o r i z o n t a antropologi je i etnologije. Sto, opet, pretpostav l ja da ne govor imo n a p r o s t o o j e d i n s t v e n o m događa ju u j e d n o j o d r e đ e n o j kul tur i , n e g o o prep l i tan ju više razl ičit ih k u l t u r a p r i g o d o m m n o š t v a p r e s u d n i h događaja . Postoji specifična logika ovog r a t a koja ga povezuje sa d r u g i m ra tov ima. P r a v i odgovor je, dakle, da postoji logika u lančavanja ra tova na b a l k a n s k o m p r o s t o r u . T i m e s a m se, dakle, bavio. Primi jet io s a m " n e o b i č n u " stvar: svaka p r o m j e n a ideologije, svaka nova g r a m a t i k a , svaka nova vrs ta l i te ra ture , svaka nova polit ička, d r u š t v e n a i k u l t u r n a s t v a r n o s t na ovim p r o s t o r i m a dolazila je sa novim r a t o m . A r a t je ostajao u sjeni. T r e b a l o je pre i spi ta t i s a m u sliku r a t a i up i ta t i se da l i je r a t n e š t o više od p u k e destrukci je, da l i r a t ima n e k e pozit ivne a s p e k t e koji su, n a r a v n o , n a m a , u p s i h o a n a l i t i č k o m smislu, nepodnošl j ivi . T r e b a l o je, dakle, promišl jati ono što je nepodnošl j ivo, š to je najnepodnošl j ivi je na n a č i n da se tu vidi logika koja je i t e k a k o ljudska, m n o g o više l judska n e g o što to na prvi pogled izgleda. Kao n e k o ko se m o ž e pozvat i na

143

Razgovori s povodom

144

iskustvo ps ihoanal ize, vidio s a m vrlo brzo da u r a t u postoji n e s a m o nezadovol jstvo, n e s a m o p r i n u d a , n e g o da postoji i svojevrsno ush ićen je , užitak, n e k a vr s ta p o t r e b e za r a t o m . Najviše mi je u t im promišl janj ima poslužilo djelo G e o r g e s a D e v e r e u x a u čijoj osnovi j e k o n c e p t a n t a g o n o s t i č k e akul turaci je , po kojem se k u l t u r e oplođuju, h r a n e , s u s r e t i m a koji se dešavaju u r a t u i zahvaljujući ra tu .

Ako govor imo o b a l k a n s k i m k u l t u r a m a uvijek, zapravo, n u ž n o govor imo i o e p s k i m k u l t u r a m a . Da li se ovaj t ip ku l tura , doista, k o n s t i t u i r a isključivo r a t o m i u r a t u ?

- Pojam e p s k i h k u l t u r a u p o t r e b l j a v a m u p r a v o da b i h r e k a o da su to k u l t u r e koje su p r e v a s h o d n o ili u svom s u š t i n s k o m smis lu k o n s t i t u i r a n e r a t o m . P r i t o m , k a d a se kaže da su k o n s t i t u i r a n e r a t o m , to ne znač i da su k o n s t i t u i r a n e od n e k o g o d r e đ e n o g objekta, od n e k o g o d r e đ e n o g a g e n s a . Najteže j e odgovorit i na pi tanje šta je ra t pr i s v e m u ovom, ako on nije n a p r o s t o n e š t o opipljivo, n e š t o što se m o ž e ograničit i k a o izvjestan događaj . U t o m smis lu nove interpretac i je događa ja u filozofiji i antropologi j i su od velikog značaja za ovaj t ip anal ize. Događa j je o n o s t o j e na s t ran i kont ingenc i je ili s t o j e na s t r a n i i spadanja iz svakog p o r e t k a , niza, logike i td. . .

• ... Događa j mišl jen na t r a g u kasnog H e i d e g g e r a ? . . .

- Tačno. To je linija koja sva izlazi iz k a s n o g H e i d e g g e r a , koja je, m e đ u t i m , u posljednjih d v a d e s e t ili t r i d e s e t

Razgovori s povodom

godina v e o m a d i f e r e n c i r a n o razvi jana u razl ičit im oblast ima. Riječju: r a t je o n o što se m o ž e i n t e r p r e t i r a t i kao događaj " i s p a d a n j a iz smis la" ili, da upotr i jeb im D e r r i d i n u figuru: iz šarki , iz ležišta. Svaki ra t na B a l k a n u je u s t v a r i događaj i spadanja iz j e d n e k u l t u r n e p a r a d i g m e . Ovdje u p o t r e b l j a v a m izraz koji, d o b r o je poznato, dolazi od j e d n o g K h u n a , iz epistemologi je, kao p r o m j e n a z n a n s t v e n i h p a r a d i g m i , ali u j e d n o m n o v o m k o n t e k s t u . U r a t u se, također, rad i o p r o m j e n i p a r a d i g m e , što je čisti događaj u ha jdegerovskom smislu, j e r je us tvar i neobjašnjiv.

• Ratovi na B a l k a n u uvi jekdolaze " izvana", oni su uvijek "nežel jeni" , oni su uvijek kao p r i r o d n e katastrofe, oni su, dakle, uvijek d u b o k o pot resan je ku l tura . O n d a nije č u d n o da svaki ra t znač i veliku k u l t u r n u revoluciju. U p r a v o u tim, r a t o m izmijenjenim i uspostavl jenim, k u l t u r n i m p a r a d i g m a m a kons t i tu i ra se i subjekt. U t o m smislu, za Vas je sasvim r a z v i d n o da u "s lučaju" konst i tuci je b a l k a n s k o g subjekta, i m a m o posla sa s u b j e k t o m "koji je izložen u k a s a r n i i koji pri je t raži p r i z n a n j e n e g o p o m i r e n j e " . M e đ u t i m , čini se da je "opis ivanje" ovog subjekta do kraja, bez o s t a t k a j e d n o s t a v n o n e m o g u ć e .

- D o b r o s te primijetil i da o d l a ž e m odgovor na pi tanje o subjektu, j e r je to u stvari i na j teže pi tanje. O n o je očito p o z i c i o n i r a n o u filozofskom vokabularu . Čitalac koji nije filozof reći će: koji, k a k a v subjekt je u p i tan ju? Čitalac, opet, koji je filozof postaviće pi tanje : o t k u d subjekt u t o m k o n t e k s t u ? Subjekt ovdje t r e b a da

145

Razgovori s povodom

označi o n o što uobičajeno z o v e m o n a r o d , a što se d a n a s pojavljuje kao e tn ička za jednica. K a k o taj n a r o d i m a j e d a n lik poslije j e d n o g r a t a , r e c i m o Drugog svjetskog rata, i živi u j e d n o m r e ž i m u s tvarnos t i ili k u l t u r n o m rež imu, a poslije ovog posl jednjeg r a t a živi u drugoj s tvarnost i , drukči jem k u l t u r n o m r e ž i m u ? P r o m a t r a m , dakle, u isto vri jeme, k o n t i n u i t e t n a r o d n o g bića, š to su oni kojima se u pol i t ičkom smis lu uvijek o b r a ć a m o kao " m i " , kao " n a š i " itd., k a k o se oni pojavljuju poslije svakog r a t a u d r u g o m vidu. P i tan je n a r o d a je, ustvar i , c e n t r a l n i p r o b l e m koji m o ž e povezivati sve o n e t e m e -s e g m e n t e koje s a m o p r e z n o i s takao u p r e t h o d n i m odgovor ima.

• Ako sam, dakle, d o b r o r a z u m i o , ovdje se ne rad i o čvrs tom, h o m o g e n o m , već zgotovl jenom subjektu, n e g o 0 subjektu koji t ek t r e b a da otkrije svoj telos.

- U p r a v o t a k o ! Evo, opet, j e d a n f i lozofski po jam: pojam konst i tuci je koji, d o b r o je z n a n o , dolazi iz fenomenologi je. K a k o se to n a r o d "pro izvodi" , s tvara zahvaljujući r a t u ili p o v o d o m n e k o g r a t a ? H o r i z o n t koji ovdje t r e b a označit i , da bi m o g a o odgovori t i na u p r a v o postavl jeno pitanje, jes te hor izont m o d e r n o s t i . U ovom slučaju p o s e b n o su znača jne antropologi ja 1 etnologija, j e r " u m i j u " da misle i k o n t e k s t koji nije n a p r o s t o m o d e r a n . S t v a r je, na ime, u t o m e š to na ovom p r o s t o r u n e d o s t a j e m o d e r n i subjekt ili i n d i v i d u u m . Čitava g r a d n j a m o d e r n e subjektivnosti, j e r i p a k s m o ušli u p r o c e s modernizaci je , p o m j e r e n a je sa svog "pravog mjesta", sa ind iv iduuma ka kolekt ivu. Sto

146

Razgovori s povodom

znači da u n u t a r m o d e r n o s t i , u ovom n a š e m slučaju, postoji konst i tuci ja koja je izrazi to p r e d m o d e r n a . Moj je uvid da o n a služi o d b r a n i od m o d e r n o s t i : i jučerašnj i socijalizam i današn j i e t n o n a c i o n a l i z a m su kolekt ivne strategi je o t p o r a s p r a m m o d e r n o s t i , koja j e s h v a ć e n a k a o z lokobni pokuša j r a z a r a n j a supstanci ja lnost i zajednice, "odrođivan ja n a r o d a " .

• Vi, dakle, z a p r a v o i pokazu je te da, k a d a je riječ o postsoci jal ist ičkom nac iona l izmu, na djelu i m a m o svojevrsnu r e t r o a k t i v n u iluziju o povi jesnom k o n t i n u t e t u j e d n o g već k o n s t i t u i r a n o g subjekta. R a d i se očig ledno o j e d n o j " a r h a i č n o j fikciji". Pa, n a p r i m j e r - da malo u đ e m o i dos lovno u " fenomenologi ju" tog " n o v o k o n s t i t u i r a j u ć e g " " s u b j e k t a " - neki, n a i m e , od vodećih bošnjačkih in te lektua laca u f rancuskoj revoluciji, kao metafori m o d e r n e , p r o n a l a z e ključni topos svoje p r e d m o d e r n e kontestaci je .

- Ako s a m u p r a v u i a k o postoji o t p o r p r e m a m o d e r n o s t i , on, n a r a v n o , m o r a biti u na jmanju r u k u s i m p t o m a t s k i p r i s u t a n u našoj kul tur i . O d n o s p r e m a francuskoj revoluciji, dakle, t r e b a da b u d e , prije svega, o d n o s r e i n t e r p r e t a c i j e koja dovodi u pi tanje taj poraža jući događaj m o d e r n o s t i , i to me n i m a l o ne čudi ! To, naprotiv, potvrđuje p r a v a c istraživanja u kojem se k r e ć e m , a on se sastoji u t o m e da o b z n a n i m o "č in jenicu" da što više " i m a m o " m o d e r n o s t i , koja je po s v e m u sudeć i neizbježna, što n a s više zasipaju tehnološki valovi, prije svega i n s t r u m e n t a l n o - b i r o k r a t s k i , u svim s f e r a m a društva, da se t im više "oglašava" " a r h a i č n i

147

Razgovori s povodom

148

subjekt", koji je, u stvari, b o r a c prot iv modernizaci je ; š to će reći d a j e već u d o b a soci jal izma glavni subjekt ili nosi lac polit ičke s tvarnost i - k a o r a d n i č k a klasa ili kao b r a t s t v o različit ih e tničkih s k u p i n a - bio već a r h a i č a n . Cijeli k o n c e p t brat s tva i j ed ins tva , n a i m e , govori o vel ikom a r h a i č n o m , s v e n a r o d n o m , kolekt ivnom subjektu, koji je s a m o spolja m o d e r n i z i r a n t ime što je, i s tovremeno, t r e t i r a n kao " r a d n i č k a klasa". N e ć e m o , z a p r a v o pogriješiti ako cijeli p r o c e s socijalizma vidimo kao m e t a m o r f o z u " sups tanc i ja l i te ta" tog e m i n e n t n o ideološkog subjekta: od " p r o l e t e r s k o g " ka " e t n i č k o m " . R a t j e bio " d o b a r " n a č i n p o r a đ a n j a "č i s tog" e tničkog subjekta. S t a hoću, dakle, da k a ž e m na naj jednostavnij i nač in : e t n i č k e zajednice nasta ju po prvi p u t t e k s a d a n a k o n ovog ra ta , s t o j e sasv im s u p r o t n o od uvri ježenog nacional i s t ičkog gledišta da su oni p r a d r e v n i subjekti, nepromjenl j ivi u k o n t i n u i t e t u , t radira jući se od pamtivi jeka do u b e s k o n a č n o s t . (...)

• Slijedeći ove Vaše anal i t ičke k o r a k e , da za čas z a s t a n e m o , i da " o t v o r i m " j e d n o " a u t o r e f l e k s i v n o " - n a r a v n o , u o d n o s u na Vaš tekst - p i tanje : Vaše filozofsko stajalište pokazuje se, čini se, podvo jeno p r e m a očekivanj ima prosvjetiteljstva - s j e d n e s t r a n e , n a i m e , n a D e r r i d i n o m tragu, r e k a o bih, p r i d o n o s i t e snažnoj kritici subjekta, d u h a i tsl., a, s d r u g e s t r a n e , nag lašavate v a ž n o s t o d r e đ e n e ideje emancipac i je , koju se ne u s t r u č a v a t e pripisati prosvjetitel jstvu. Podvojenost k a o mjera stvari?

Razgovori s povodom

149

- Misl im da je pi tanje j a k o d o b r o . Ali to je i p i tanje na koje ja, nažalost, ne z n a m odgovor. U ovoj "fazi" još ne m o g u sebe, a p i tanje je da l i ću moći ikada, t a k o j a s n o " s i tu i ra t i " . S i tu i ran je bi se u p r a v o na najbolji, a d a k a k o i najteži i najoštriji n a č i n izvršilo p r e k o pitanja o prosvjetitel jstvu. N e š t o što je "nesvar l j ivo" za o n e koji su za prosvjetitel jstvo u k l a s i č n o m smislu, j e s t e da iz ovih istraživanja proizilazi k a o da suviše ozbiljno u z i m a m nacional is t ički d i skurs i nac ional i s t ičke strategi je. S d r u g e s t r a n e , mis l im da a k o ima išta p l o d n o u ovim ana l izama, to je da se s tvarnos t koja je obil ježena nacional i s t ičk im s t ra teg i jama ne gleda " o d o z g o " i da se već u n a p r i j e d ne daju odgovori . Mi s m o u p r a v o živjeli u t a k v o m r e ž i m u znanja u kojem se već sve suviše d o b r o " z n a l o " , u kojem a p s o l u t n o nije bilo " n e z n a n j a " . Ako J e a n - L u c N a n c y piše da j e otvaranje ka t r e n u t k u s a v r e m e n o g mišljenja u p r a v o otvaranje ka krhkos t i ili s u š t i n s k o m neznanju, dakle, ako je k o n c e p t istraživanja središnji p r o b l e m za filozofiju i d r u š t v e n e znanos t i , o n d a m i s l i m d a s a m u s e n z i b i l i t e t u t r e n u t k a . D a k l e : d a , ali, i s t o v r e m e n o , i ne p r o s v j e t i t e l j s t v u ! E t o z a š t o m i j e D i j a l e k t i k a p r o s v j e t i t e l j s t v a j e d n a o d n a j d r a ž i h knj iga u s t u d i j u filozofije. (...)

• U V a š i m a n a l i z a m a p o j m a g e o p o l i t i k e k a o t e m e l j o g t o p o s a filozofije vr lo p l a u z i b i l n o d o k a z u j e t e d a j e u r a t u , m o ž d a , n i k o k a o filozof f a s c i n i r a n t i m " d o g a đ a j e m " . T u se, o n d a , a k o m o g u p r i m i j e t i t i , g o t o v o n a j e d a n s t a r o g r č k i " p a t e t i č a n " n a č i n d o d i r u j u p j e s n i š t v o i filozofija, j e r d o g a đ a j r a t a ,

Razgovori s povodom

p a r a d o k s a l n o , o t v a r a u ž i t a k d i r e k t n o g i m e n o v a n j a s t v a r i .

- J a k o s t e l i jepo opi sa l i m o j u n a j v e ć u fasc inaci ju pr i l ikom ovogistraživanja.Aonaje:događajpribl ižavanja s t v a r i m a ! K a d a g ledate k a o filozof, to nije događaj koji je pribl ižavanje s tvar ima, to je u p r a v o s u p r o t n o , događa j koji je udal javanje od svih stvari . To je, zapravo, događa j koji iznosi n e š t o kao č i s totu kontingenci je, k a o čis totu presjeka, r u p t u r e . S d r u g e s t r a n e , većina ljudi to doživljava kao p o n o v n o pribl ižavanje s tvar ima. Ovo, opet, govorim kao fenomenolog, j e r oni su to doživjeli k a o p o n o v n o vraćanje iskonskoj kultur i , i skonsk im sadrža j ima vlastitog bića, itd. Ta tenzija i z m e đ u filozofskog, d i s t a n c i r a n o g pog leda i onoga što većina ljudi doživljava je us tvar i bila naplodni ja o p r u g a istraživanja. Otkr io sam, n a i m e , da jez ik t o k o m r a t a dobiva nev je rovatnu moć koju, inače, gubi u d u ž e m p e r i o d u mira . Z a t o nije č u d n o da se u " razvi jenim z e m l j a m a " d a n a s govori jezik za koji semiot ičar i pr imjećuju d a j e gotovo izgubio s n a g u referenci je. To je " semiot ički r e ž i m " koji je bez r a t n o g događa ja već d u g o v r e m e n a . Mi d a n a s , zauzvrat , ne m o ž e m o vjerovati da s a m i m i m e n o v a n j e m n e z a h v a ć a m o s a m e stvari . T a vjera počiva na i skustvu ra ta .

• Ako je geopolit ika, po Vama, temeljni t o p o s f i lozofi je, da l i je, o n d a , f i lozof pol i t ičar po pozivu?

- Vrlo v a ž n o pi tanje . Ima, na ime, m n o g o n e s p o r a z u m a o p o j m u geopol i t ike. U istraživanjima s a m upotr i jeb io

150

Razgovori s povodom

ovu riječ koja i m a veliku tež inu, pogotovo u r a t n o m p e r i o d u , i za koju svako z n a š ta znači. Upotr i jebio s a m je u n e o b i č n o m smis lu kojeg su m o ž d a G. D e l e u z e i F. G u a t t a r i legit imirali u svom r a d u p o s v e ć e n o m geofilozofiji. Ht io s a m u p r a v o da k a ž e m da n a s jez ik u t o k u r a t a pr ibl ižava s a m i m s tvar ima, a d a j e s tvar svih s tvar i zemlja. T o k o m r a t a s tvara se mitologija zemlje koja p r o ž i m a i politički d i s k u r s i s v a k o d n e v n i govor. Traž io sam, u t o m smislu, na nivou re tor ike, na nivou semiot ičke anal ize, gdje se sve u pol i t ičkom diskursu, i ne s a m o u n jemu, pojavljuje s imbol ika zemlje. Vidio s a m da "zeml ja" igra kruci ja lnu u logu u formiranju nove ideologije. Bez s imbola zemlje, dakle, n i s te mogli ovjeriti svoj d i skurs k a o političar. Zaš to s a m bio u z d r ž a n p r e m a kritici, pogotovu ideološkoj i mora lno j , najodgovorni j ih polit ičara, njihove uloge u ra tu , i td? Razlog je u t o m e što s a m došao do zakl jučka - a to je, očigledno, utjecaj s t r u k t u r a l i z m a i p o s t s t r u k t u r a l i z m a - da jez ik prije kons t i tu i ra politički d i skurs , mis l im na jez ik u p r o c e s u svoje renatura l izaci je t o k o m rata , nego što politički d iskurs , a pogotovo polit ičari, m a n i p u l i r a j u o b i č n i m jez ikom. U p r a v o dakle s u p r o t n o od onoga što je z d r a v o r a z u m s k a projekcija ovog o d n o s a . Misleći na t o m t ragu, s m a t r a m da su događaji proizveli l jude na vlasti, a ne o b r a t n o . N a p o m i n j e m : takvo s tanoviš te ni na jmanje ne umanju je njihovu odgovornost , kr iv ičnu ili m o r a l n u . Hajdegerovac bi r e k a o : odgovornost i nije n iš ta d r u g o nego p r e u z i m a n j e o n o g a što n a m se nada je .

151

Razgovori s povodom

• Da li svaki filozof k a t k a d a u ž ivotu p o d l e g n e fascinaciji n e k o m pol i t ikom?

- D a ! Apso lutno, da ! Ali, a k o postoji n e k a z a d a ć a ili obaveza f i lozofa p r e d svojim djelom, ili p r e d onim što čini u svojoj vokaciji, to je o n d a " a p e l " da se " i š č u p a " iz te podložnos t i koliko god je to m o g u ć e ! J a k o su mi drag i ljudi koji su u t o m e kol ikogod uspjeli. To su moji r a t n i drugovi .

• Vjerovatno ćete se o n d a složiti d a j e D e r r i d a u p r a v u k a d a kaže da p r a v a polit ička akcija uvijek a n g a ž i r a filozofiju?

- D a . P o d p r e t p o s t a v k o m d a f i l o z o f i j a n e i z n e v j e r a v a s e b e , da nije dos lovno politička. Mada, s d r u g e s t r a n e , mis l im da i d r u š t v e n e z n a n o s t i i filozofija d a n a s , u k u l t u r n o m p r o s t o r u ko jem p r i p a d a m o , mora ju da se repolit iziraju. To znači da se n a p o k o n post igne m a k a r "civilizacijska" a u t o n o m i j a u n i v e r z i t e t a i da se os lobodimo dominaci je profesora koji su polit ičari i pol i t ičara koji su profesori . Dakle, i m a n e n t n a repolitizacija znači slijediti dos lovno i s t raž ivačke svrhe, a ne d r ž a v n u polit iku obrazovanja, u što n e p r i s t r a s n i j e m vidu. O n d a se vidi, u stvari , d a j e to v e o m a r e a l n a polit ika. (...)

ODJEK, l jeto-jesen-zima 2000.

152


R a z g o v a r a o Ivan Milenković

• I z v e s t a n broj vaših teks tova p r o b l e m a t i z u j e ra t i to na j e d a n vrlo p r o b l e m a t i č a n način, b a r k a d a je reč o recepciji t ih tekstova. Veliku p r a š i n u p o d i g a o je tekst „Rat k a o najvažniji k u l t u r n i d o g a đ a j " . St izale su o p t u ž b e da ste čak zagovornik ra ta .

- Taj je teks t objavljen na nekol iko jez ika i s m a t r a m da on otpri l ike s a ž i m a sve ove ideje kojima se bav im posljednjih d e s e t a k godina u a n a l i z a m a e t n o n a c i o n a l i z m a i t i toizma. N e s p o r a z u m i ili o tpor i su tu vrlo dragocjeni . S m a t r a m da j e anal iza p r o i z v o d n e uloge r a t a slijepa mrlja u lokalnoj kolektivnoj svijesti. Živjeti u r e ž i m u m o d e r n o s t i p r a k t i č n o znači živjeti sa sviješću da je ra t najveće zlo. I u i s t inu ja govorim o r a t u s a m o zato da b ih p o k a z a o da je on najveće zlo. Ja potp i su jem n e š t o što je, t a k o da k a ž e m , m o r a l n a vri jednost m o d e r n o s t i . Više ne v jerujemo da postoji p r a v e d a n rat . Ili: i p r a v e d a n ra t se pokazu je kao neizbježno i najveće neizb ježno zlo. M e đ u t i m , da bi se u i s t inu provela pacifikacija u kojoj bi

153

Razgovori s povodom

svijest o r a t u posta la negat ivna svijest, t r e b a govoriti o pozitivnoj ulozi r a t a u novijoj istoriji ovih n a r o d a . I to je o n o p o t p u n o o b r a t n o od uobiča jenog n a č i n a na koji se p r i s t u p a r a t u . Uobičajeno je - t o m e s m o skloni, to je gotovo n a š tjelesni refleks - da u r a t u v idimo n e š t o n e g a t i v n o i da u n jemu v id imo s a m o s reds tvo k a d a n a m n e preosta je n iš ta drugo. M e đ u t i m , t r e b a pokazat i u p r a v o o b r a t n o , d a rat nije s r e d s t v o k a d a n a m n e preosta je niš ta drugo, zato što se on s ta lno pojavljuje ovdje kao j e d n o veliko izvorište k u l t u r n i h vri jednosti, identifikacija, itd. N a r a v n o , takvo p r e o k r e t a n j e m o r a izazivati reakcije.

• S t a bi bila p r o d u k t i v n a s t r a n a r a t a ?

- Živimo na t a k v o m tlu u kojem je svaka ideologija, svaka p r o m j e n a poli t ičkog rež ima, svaka nova književnost, svaka nova istorija, p i s a n a počevši od p r e l o m n o g događaja posl jednjeg ra ta . Sve promjene, o n o što bi se moglo nazvat i k u l t u r n i m m i j e n a m a u dubl jem smislu, tzv. ep i s temološk i rezovi, ovdje su u stvari obil ježeni ra tovima. Ne postoji krupni j i događaj u d r u š t v e n o j t ransformaci j i a da on, u stvari, nije bio obil ježen r a t o m . N a p r o s t o , pogledaj te posljednji veliki rat , on je u isto vri jeme bio i m e n o v a n kao n a r o d n o - o s l o b o d i l a č k a b o r b a i p r o l e t e r s k a revolucija. D a n a s u t o m e svi v id imo n a r o d n o - o s l o b o d i l a č k u borbu, ali niko više ne vjeruje u p r o l e t e r s k u revoluci ju. Tu, m e đ u t i m , postoji d u b o k a ist ina koju u p r a v o t r e b a pokazati, da se ovdje ratovi uvijek dešavaju k a o velike revolucije. D a n a š n j i e t n o -n a c i o n a l i z a m sav živi od posljednjih lokalnih ra tova

1 5 4

Razgovori s povodom

i sve p r o m j e n e rež ima, k u l t u r n e p r o m j e n e , p r o m j e n e u knj iževnom smislu, u ž a n r o v i m a koji p r i p a d a j u sasvim s u b l i m n i m s e g m e n t i m a k u l t u r e , svi počivaju na ovom pri jelazu, na ovoj p r o m j e n i koja je obil ježena r a t o m . U p r a v o taj p r o b l e m valja osvijetliti: kakva je to k u l t u r n a p r o d u k t i v n o s t r a t a da on u stvari obilježava ove p r o m j e n e i da l i s m o s p r e m n i da s u t r a n a p r a v i m o n e k a k a v veliki p r e o k r e t koji n e ć e biti obil ježen r a t o m ?

• Da li, lokalno, „ n a š e " r a t n o iskustvo u t o m pog ledu ima specif ičnosti?

- Specif ično u loka lnom r a t n o m iskustvu jes te da pos l i jeratna polit ika živi od r a t n o g događaja. U k o m smis lu? O n a sva na n j e m u počiva, j e r je on za nju izvor legi t imiteta. To znači da je ovdje svaka polit ika na nek i vrlo važan, sušt inski način, pos l i jeratna politika, zato što s ta lno refer i ra na rat . Njoj je ra t izvor opravdan ja svih n jenih ciljeva, k a o i s reds tava koje korist i . Polit ika svoj r e a l i z a m nalazi u p r a v o u rea lnost i ra ta . O n a je zato uvijek h i p e r r e a l n a . Mi živimo u r e ž i m u h i p e r r e a l n i h polit ika u koj ima se kaže : „Vidite, a k o ne slijedite ovu politiku, imat će te iskustvo novoga rata . A mi s m o ovu polit iku izvukli iz i skustva p r e t h o d n o g ra ta . P r e m a t o m e mi s m o politički realisti, j e r se s ta lno p o z i v a m o na najvažnije iskustvo." To je sl ično o n o m e što se u filozofiji n a u k e zove krucijalni e k s p e r i m e n t . S t a j e n e k a polit ika, koliko je ona važna, vidi se k a d a se o n a izmjeri p r e m a r a t n o m događaju. Dakle, polit ika koja je dobila najveći broj pr is tal ica u r a t u i n e p o s r e d n o poslije rata, u s tvar i je najlegitimnija politika. Z a t o k a ž e m da s m o

155

Razgovori s povodom

s ta lno u r e ž i m u r a t n i h polit ika. O n d a o n e n e p r e k i d n o proizvode nepri jatel je i n i k a d a ne m o g u da donesu pacifikaciju. I još gore, koristeći i skustva psihoanalize, s m a t r a m da su svi kolektivi, svi akter i politike - ra tni subjekti. K a d a se d a n a s , rec imo u Bosni i Hercegovini, govori o n e o p h o d n o s t i pomirenja, zaboravlja se da su oni koji t r e b a da se p o m i r e kons t i tu i rani kao ratni subjekti. To znači da oni d a n a s svoju politiku, svoj identitet, svoje shvaćanje stvarnosti, g rade na iskustvu rata. Za njih pomirit i se, značilo bi doslovno samouniš ten je .

• Sve v r e m e o p s a d e Sarajeva bili ste u gradu. U kojoj mer i je r a t n o iskustvo uticalo na vašu filozofiju?

- Mislim d a j e to iskustvo sušt inski obilježilo moj sadašnji identi tet i ono č ime se d a n a s bavim. Mogu reći da s a m iz područja takozvane čiste filozofije - ja s a m n a p r o s t o n e k o ko se bavio fenomenologijom, jez ičkom fi lozofi jom, p r e d a v a o s a m ontologiju - k r e n u o u neš to što se m o ž e zvati etnologija i politička filozofija. Očito je postojala d u b o k a potreba, p r o i z v e d e n a iskustvom rata, da vlastito mišljenje b u d e p o v e z a n o sa političkom s tvarnošću i da intervenira u tu polit ičku stvarnost. Dakle, s m a t r a m da bi sve što p i š e m na neki način t rebalo da d o p r i n e s e drugačijoj zajedničkoj svijesti i pacifikaciji. Zato misl im da je veoma v a ž n o govoriti o ratu, a ne n a p r o s t o o miru. D a j e važnije govoriti o s u k o b u i konfliktu nego n a p r o s t o o pomirenju. N a i m e , t r e b a vidjeti s t a j e t o s t o j e učinilo da d o đ e do rata . J a k o me zanimaju uzroci rata, ali uzroci koji se ne vide, koje u stvari niko ne vidi. Veoma me z a n i m a ono što n iko ne uspijeva vidjeti.

156

Razgovori s povodom

1 5 7

Moj politički a n g a ž m a n suprotstavl ja se političkoj s tvarnost i koja je i zgrađena na ratu. On je opredijeljen sasvim d r u g i m vri jednostima, dakle m o g u ć n o š ć u politike koja ne bi bila politika rata, koja ne bi bila politika r a t n e stvarnost i . Riječ je o t o m e da se d e n u n c i r a vladajuća politika u ime nek ih vri jednosti koje su sasvim drukčije. U t o m smislu građanstvo, pojam koji je za n a s sasvim neprevodiv (citizenship, c i toyenneté) m o ž e biti vri jednost koja predstavl ja na neki n a č i n ideju vodilju m o g a djelovanja. (...)

• U predavanju „Rudar i i seljaci, ili o političkim rež imima 'jake reference ' " , koje ste održali u N a r o d n o j biblioteci Srbije, kazali ste da etnija m o r a biti patul jasta. Sta to znači?

- N e k o bi mogao postaviti pitanje: zašto su sad ove novonas ta le države sa svojim naci jama tako male? Postoje razni odgovori, ali važan je onaj koji se rijetko čuje: zato što je model formiranja m o d e r n e nacije ovdje monoetn ičk i . Dakle j e d n a etnija čini j e d n u naciju. K a d se o s v r n e t e i p o g l e d a t e t a k o z v a n e velike nacije, vidjet će te da su o n e sastavl jene od d e s e t i n a etnija. Slučaj F r a n c u s k e , na primjer, u kojoj je m a š i n a za proizvodnju F r a n c u z a od velikog broja etnija radi la veoma, v e o m a d u g o - skoro do Prvog svjetskog r a t a - m o ž e biti v e o m a p o u č a n . Dakle, ovdje su očito neki specifični istorijski proces i onemogući l i to povezivanje etnija, j e r etnija je uvijek mala . Etnija je j e d a n v e r n a k u l a r n i jezik, a to nije s t a n d a r d n i jezik. To je jezik j e d n o g regiona, ili u

Razgovori s povodom

najboljem slučaju nekoliko di ja lekata, i to je najviše š to j e d n a etnija m o ž e da obezbi jedi. Patul jas tost govori o n e u s p j e h u integraci je koji j e tu u p i s a n , t a k o da k a d a naciju, m o d e r n u naciju, k o n s t r u k c i j u m o d e r n e nacije koja p o d r a z u m i j e v a već j e d a n g r o z d etnija, p r e s a d i t e na j e d n u etniju, to m o ž e izgledati k a o da stavite o g r o m a n k a m e n na j e d a n s ićušni živi o r g a n i z a m , pa se sad čuje n e k o stenjanje iz ovih mal ih e t n i č k i h nacija, vidi se tu nek i napor, ima tu, ako hoćete , n e k e m o n s t r u o z n o s t i .

• U p r e d a v a n j u nastoj i te da p o k a ž e t e k a k o i z m e đ u socijalističkog r e ž i m a i e tnonac iona l i s t ičk ih rež ima koji su došli n a k o n njega, postoji suš t inski kont inui te t . Kl jučna reč je „rea lnos t " .

- O p š t e p r i h v a ć e n o je mišljenje da je takozvani rea lni socijalizam p r o p a o zbog toga što je m o r a o propas t i , a m o r a o je p r o p a s t i zato što nije bio dovoljno rea lan, što nije o d g o v a r a o našoj druš tveno j s tvarnost i . U s p r k o s t a k v o m p o p u l a r n o m vjerovanju, mis l im da je v a ž n o vidjeti u rea lnost i r e a l n o g socijalizma u p r a v o j e d a n sasv im vjerodostojan vid r e a l i z m a i da j e rea ln i socijalizam m o ž d a p r o p a o u p r a v o zbog toga s t o j e bio „suviše r e a l a n " . Da l i zbog svoje n e r e a l n o s t i j e d a n politički s i s tem m o ž e propast i , ukol iko njegova n e r e a l n o s t nije n a p r o s t o n e a d a p t i r a n o s t d r u š t v u , n e g o ako u njoj postoji n e š t o više, n e š t o k a o utopija, kao ideja, k a o projekat, kao želja da se uspos tav i j e d n o sasvim drugači je d r u š t v o ?

158

Razgovori s povodom

Čini se da je n a š a d a n a š n j a poli t ička s tvarnos t izložena o p s e s i v n o m p o h o d e n j u n e d a v n e prošlost i . Recimo, u B o s n i i Hercegov in i s a d a i m a m o negdje i z m e đ u 20 i 28 u d r u ž e n j a , gotovo u s v a k o m v e ć e m mjestu, za njegovanje sjećanja na J o s i p a B r o z a Tita i čuvanje njegovog lika. Za p s i h o a n a l i t i č a r e to je, u stvari, uvid da postoji j e d a n n e z a v r š e n p r o c e s žalovanja, oplakivanja, p r o c e s koji ne s a m o da je n e z a v r š e n n e g o je i p o v r a t a n , c i r k u l a r a n . S m a t r a m u p r a v o d a n e d a v n a proš lost ima p r e d s o b o m b u d u ć n o s t , da će o n a svaku svoju kasni ju poli t iku na neki n a č i n pohodit i .

Da bi se u n a š e m j a v n o m mnijenju mogla na t a k o samorazuml j iv n a č i n pr ihvat i t i pr iča o j e d n o m n e r e a l n o m s i s temu koji je p r o p a o , m o r a biti i spunjena j e d n a sasv im p r o s t a p r e t p o s t a v k a : da živimo u pol i t ičkom s i s temu koji je realniji, koji više odgovara s tvarnost i , ili koji će s u t r a sasvim odgovarat i s tvarnost i . E sad, da li postoji n e š t o realnije od t a k o z v a n o g r e a l n o g socijalizma, da l i je tako n e š t o u o p š t e m o g u ć e ? S a d a bi u ime tog polit ičkog s is tema, koji bi ht io biti realniji od r e a l n o g socijalizma - u j e d n o m ironi jskom p r i s t u p u - t r e b a l o ozbiljno uzet i u obzir rea lnos t rea lnog socijalizma. Da, k a ž e m o , postojala je n e k a realnost ; no u č e m u se ona sastojala, kakve su ideje uz nju bile v e z a n e i da li sad ovaj novi r e a l i z a m u stvari p r ihva ta o n o do čega je najviše bilo stalo p r e t h o d n o m rež imu, a n j e m u je najviše bilo stalo do rea l i zma? U p o r e d n a anal iza d r u š t v e n i h zajednica i polit ičkih s i s tema tu b a c a vrlo i n t e r e s a n t n o , p o u č n o svjetlo. Bodr i jar opisuje d a n a š n j e z a p a d n e k u l t u r e kao svjetove koji su izgubili

159

Rat, najveći kulturni događaj?

razgovaral i Ladis lav Tomičić i Ivor F u k a

Veličanje neprijatelja

• U svojim og led ima koji se t iču ratova tvrd i te da ra t ne m o ž e biti z a v r š e n sve d o k su „živi" neprijatel j i . N a k o n D r u g o g svjetskog r a t a imali s m o p o b j e d n i k e čiji su neprijatel j i n a o k o nesta l i sa scene, ali novi r a t se sve jedno nije m o g a o izbjeći. S t o će proizvest i s tanje koje i m a m o n a k o n o v o g rata, p o s e b n o se to odnos i na B o s n u i H e r c e g o v i n u , u kojoj ne postoje niti pobjednici niti pobi jeđeni? Nepri jatel j ske s t r a n e i tekako su „žive" .

- To je pi tanje kojim se već d u g o bav im i s m a t r a m da u t o m e n i s a m imao prev i še usp jeha. Nevjerojatno je da s a m tol ike godine uložio u pronican je veze i z m e đ u polit ike i ra ta , ili k u l t u r e i ra ta, a da to o d a v n o već n i s a m završio. T e m a je m n o g o teža no što se čini. U n a j k r a ć i m c r t a m a m o ž e m o reći da se svaka pos l i jeratna pol i t ika na ovim p r o s t o r i m a pokazu je k a o pol i t ika ra ta . R a t n a polit ika znači da je s a m subjekt, onaj koji vodi tu polit iku, z a p r a v o r a t n i subjekt pro izašao iz r a t n o g

163

Razgovori s povodom

događanja . Glavni akter i d a n a š n j e polit ike izvajani su r a t n i m događanj ima, o d n o s n o r a t n i m nepri jatel jstvima. Pr imjer ice, j a s a m se o d m a h iza r a t a bavio p r o c e s o m p o m i r e n j a u BiH. Došao s a m do toga d a j e za pomiren je n u ž n a autodes t rukc i ja r a t n o g subjekta. O n sebe, m e đ u t i m , n e m o ž e uništ it i , j e r n a č i n govora r a t n i h subjekta, njihova vizija s tvarnost i , a t rakt ivnost za glasače, dolazi u p r a v o od o n o g a što su postigli u r a t u . R a t n i subjekti u p o m i r e n j u ne t r a ž e is t insko pomiren je , n e g o n e š t o sasv im d r u g o - pr iznanje . R a t n i subjekti uvijek će traži t i m e đ u s o b n o pr iznanje . To je j e d n a epska c r t a - n e m a r a t n o g s u k o b a bez i s t o v r e m e n o g m e đ u s o b n o g veličanja nepri jatel ja. Ne m o ž e t e postići niš ta ukol iko ne veličate svog nepri jatel ja. Tako su neprijatelji iz D r u g o g svjetskog r a t a uvijek vukli j e d n i d r u g e . Ti to izma ne bi bilo bez četniš tva i u s taš tva i o b r a t n o . Iz p o b j e d e t i toizma naučil i s m o j e d n u v a ž n u svar - r a t n a p o b j e d a je uvijek i luzorna. O n a će na svojoj s t ran i uvijek imat i m r t v e koji su nedovol jno mrtv i i koje će uvijek b u d i t i k a o svoje neprijatel je. T a k o n a p r o s t o n e m a t e s m i s a o pobjede. S d r u g e s t r a n e , e p s k e pr iče se ne troše, ostaju s t a l n o a k t u a l n e , a uvijek ih p o k r e ć e novi rat . Zašto pr imi t ivn i ljudi s ta lno ra tu ju? Oni pričaju o ra tu, slušaju o r a t u i slušajući o r a t u m o r a j u ra tovat i . Titova p o b j e d a znači la je s ta lno pr ičat i o Sut jesci i Neretvi , s t a l n o oživljavati neprijatelja. D o k god je neprijatelj živ - p o b j e d a je s tvarno n e š t o veliko. K a d se na kraju dogodi lo da su neprijatelji u m r l i , da n i tko nije i m a o volju s lušat i o ra tu, o n d a je u i s t i n u došlo do p r e t v a r a n j a aveti u žive ljude, a t ime i do n o v o g r a t a . To znači d a j e sve ovo obnavljanje iste s h e m e , a ne izlazak

164

Razgovori s povodom

165

iz nje. Koliko god vi ubil i svojih neprijatelja, oni će se uvijek p o n o v n o javljati, m a k a r kao u t v a r e koje p o k r e ć u žive. Taj l a n a c povezivanja aveti i živih n a z i v a m e p s k o m poli t ikom. Pobjednik, veličajući svoju pobjedu, p o k r e ć e svog nepri jatel ja i ta s h e m a se ponavl ja i omoguću je istoj sceni da se n a n o v o r e s t a u r i r a . p o p r i n c i p u r a t n o g brats tva .

• K a k o ta s c e n a uvijek n a n o v o uspije dobit i legitimitet?

- Legi t imitet je tu c i r k u l a r a n , on je epski i g radi se na osnovi prijatelj-neprijatelj. Mi još uvijek n e m a m o čist politički eter. Čim se, pr imjer ice, d a n a s p o č n e govoriti o j e d n a k o s t i p r e d z a k o n o m , već ta pr iča za s o b o m povlači pr iču o r a t n o m b r a t s t v u - o n u da s m o za jedno dijelili s u d b i n u , u g r o ž e n o s t i m o g u ć n o s t i istrebljenja. Tako da je taj legit imitet pseudoleg i t imite t , on je srednjovjekovni p r i n c i p časti i veličanje e p s k e uzvišenost i , koja je ustvar i smiješna. Postoji s t a l n a k a r i k a t u r a političkog, koja se ovdje obnavlja. Legi t imitet u p r a v o m smis lu značio bi poniš tavanje r a t n e polit ike i zbog toga ga mi, u m o d e r n o m pol i t ičkom smislu riječi, n a p r o s t o n e m a m o . Ovdje se na i zbor ima glasa po p r i n c i p u r a t n o g brats tva, po opredijel jenosti da se u đ e u s u k o b . Č a k i generaci je koje n i su okusi le ra t imaju u p r a v o te m a t r i c e polit ičkog izjašnjavanja i to je s tvar koja n e p r e k i d n o proizlazi iz ra ta . Ta m a t r i c a je rekonst rukci ja p o t p u n o istog pejzaža kao i prije posljednjeg ra ta . Iz r a t a u r a t i m a m o k o n s t a n t n u rekonst rukci ju e p s k e politike.

Razgovori s povodom

Legitimitet daju veterani?

• Čini li v a m se da se i p a k n e š t o mijenja na bolje u o d n o s u n a ranije ratove?

- Procesi idu brže, jer sve je manje pros tora za epsku scenu. Modernizaci ja stalno ot ima tlo toj epici rata, tako da je čini kar ika tura lnom. Sjećate se Tuđmanovih, Izetbegovićevih i Miloševićevih opereta, odnosno njihovih scena političkog izjašnjavanja. Već d a n a s se osjeti parodija takve epike. Primjerice, t i toizam je trajao toliko d u g o koliko je n a r o d m o g a o s lušat i r a t n e pr iče . E tu n a s t u p a m o d e r n i z a m . U h o r i z o n t u m o d e r n i z m a i m a t e entropi ju, što nis te imali u p r e d m o d e r n o d o b a k a d a se e p s k e pr iče nisu mogle potroši t i . I p a k postoji i j e d a n p r o c e s u n u t a r n j e g razaranja , poseb ice p r i m j e t a n u posl jednjim b a l k a n s k i m ra tov ima. Tu su v e t e r a n i najbolja indikacija. S v a k a pol i tka je r a t n a polit ika ukol iko se o n a u k o n a č n i m o d l u k a m a poziva na legit imitet koji će dat i v e t e r a n i m a . U t i toizmu, to je znači lo dat i legit imitet n a r o d n i m hero j ima i ma jkama. P r e d nj ima reći što želite u politici - to je znači lo da d o b i v a t e legitimitet. Stoga je bilo vrlo b i t n o okupit i b o r c e i d r ž a t i govore p r e d njima, a to se radi lo na godišnjice vel ikih b i taka . K a d je Tito okupl jao prvoborce, on je u isto vr i jeme okupljao i svoje najbliže s u r a d n i k e , l jude koji su na vlasti. K a d pol i t ičar d a n a s okuplja v e t e r a n e , on okuplja ljude koji su na m a r g i n i i p r o b l e m legit imacije j e s toga postao d r a s t i č a n . Dakle , u n u t a r n j e r a z a r a n j e m o ž e se prati t i kroz o d m i c a n j e v e t e r a n a od c e n t a r a pol i t ičke moći, ali i dalje ta m o ć ne

166

Razgovori s povodom

m o ž e funkcionirat i bez v e t e r a n a , bez legit imiteta koji u p r a v o oni daju ra tno j politici o kojoj govorim.

(...)

Nema očiglednih događaja

• Vi j a sno objašnjavate ulogu veterana, ali ne nudi te rješenje, točnije način na koji bi se odmakli od r a t n e politike i „koncepcije svetog" u politici. S d r u g e s t rane, u p r a v o n e d o s t a t a k p o n u đ e n i h rješenja upućujete kao najveću zamjerku nezavisnim intelektualcima u BiH.

- P r i h v a ć a m ovu pr imjedbu s p u n i m uvažavanjem, u smislu da i ja p r i p a d a m onima koji ne n u d e rješenje, ali s d r u g e s t r a n e i m a m veliku dis tancu p r e m a ljudima koji su stalno na javnoj sceni i koji daju opise i ocjene onoga što se događa. U stvari, oni se ne t r u d e oko opisa, j e r su opisi za njih očigledni, a to je prva greška, j e r n e m a očiglednih događaja u kojima svojim opisom ne t rebate progovoriti o n e č e m u što se ne vidi ili se nedovoljno vidi. Inzis t i ram na nekim utiscima i c r t a m a za koje mi se čini da su neprimijećeni. Dakle, to nije s a m o n e p o s r e d n o davanje opisa, već izvlačenje nečega iz opisa, što je jako važno i t reba ga naglasiti. S m a t r a m da je u subl imnom smislu vrhunski teorijski rad politički praktičan i to je ono što ne dijelim s nezavisnim intelektualcima, koji misle da iz teorije više nemaju što crpiti. Ono što im preostajeje moralni intelektualizam, odnosno moraliziranje u najgorem smislu riječi koje završava implicitno - „Pogledajte kako je moja duša uzvišena! Pogledajte kako i m a m lijepo stanovište o svemu tome! A pogledajte političare!".

167

Razgovori s povodom

• Ipak, tu postoji j e d a n p r o b l e m , a taj je da vaš teorijski r a d n e m a previše upliva u pol i t ičku p r a k s u . S velikom s i g u r n o š ć u m o ž e se reći da 90 p o s t o poli t ičara n ikad nije proči ta lo niti j e d n u s t r a n i c u vaš ih knjiga.

- B u d u ć i da s a m d o b r o u p u ć e n u sara jevsko izdavaštvo, z n a m da proda ja knjiga ide j a k o loše i da se mjeri u tek nekol iko d e s e t i n a p r o d a n i h p r i m j e r a k a n e k o g a izdanja godišnje. Sto se tiče toga, to je e l i tna k u l t u r a koja n e m a veze sa s tvarnošću. S d r u g e s t r a n e , u p r a v o zato me privlači m o g u ć n o s t pojavljivanja u medi j ima, ali s p r o m j e n o m pravi la igre. Tu mi je D e r r i d a od velikog značaja, j e r d a n a s je vrlo v a ž n o govoriti u medi j ima t a k o da vas ljudi ne razumiju. On je j e d n o m pr i l ikom t r e b a o dat i intervju za Le m o n d e , gdje su mu rekli -Vi s te filozof, ali mol im vas vodite r a č u n a , to je š i roka publ ika i oni vas ne m o g u razumjet i u o n o m e što vi i inače kao filozof govorite. D e r r i d a je na to r e k a o da n e ć e dat i intervju. R e k a o je - „od m e n e t raž i te da oni koji s u t r a b u d u čitali taj intervju čuju iste o n e stvari koje oduvijek slušaju i na koje su i s t r e n i r a n i . " Tako i ja želim l judima reći n e š t o što još ne znaju. P r v a reakci ja bit će nerazumi jevan je , ali vrlo je v a ž n o da ljudi u medi j ima čuju s tvar i koje ne razumiju, j e r taj u t i s a k je vrlo ri jedak.

• K a k o se vaša t e o r e t s k a saznanja daju upotr i jebi t i u političkoj p r a k s i ?

- Tako što ih t r e b a p r e p o z n a t i i vladaj u ć e pol i t ike n e p r e s t a n o p o g a đ a t i u bolne točke, p r o k a z u j u ć i ih

168

Razgovori s povodom

d e n u n c i r a j u ć i k a o e p s k e poli t ike. T r e b a objasniti da to z a p r a v o nije polit ika, nego ep ika koja uvijek ima rat kao investiciju. Za to je p o t r e b a n krit ički naboj s lobodnih i n t e l e k t u a l a c a i ljudi koji će se pojaviti u politici s drugači j im leg i t imitetom. M o ž e t e l i poslije ovih ratova zamisl i t i poli t iku koja se odvija ne pozivajući se na ra t i na v e t e r a n e ? Ne m o ž e t e . U t o m e je p r o b l e m .

• K a k o su to prevaziš l i z a p a d n i Europl jani , pr imjer ice F r a n c u z i , Nijemci i B r i t a n c i ?

- O t o m e govori moja h i p o t e z a oko demografsk i mal ih n a r o d a . P r o b l e m je u t o m e što je r a t n a o p a s n o s t za m a l e n a r o d e uvijek eks terminaci ja - p o t p u n i n e s t a n a k . To velike nacije n e m a j u k a o iskustvo ratova, čak niti u svjetskim ratovima. Ovdje je uvijek svaki rat s jena genocida . J o š j e d n a s tvar koju s a m otkr io jest ta da je m i r za m a l e n a r o d e gori n e g o rat . K a d a su ukl jučeni u n e k u imperi ju mali n a r o d i su tad sklonjeni, stječu j e d n o iskustvo i n k o r p o r i r a n o s t i i to m a l o tijelo u vel ikom tijelu osjeća se pr i l ično zaš t ićeno. Ali tu isto leži s m r t n a o p a s n o s t - asimilacija. Do j e d n e izvjesne točke imperi j v a m n u d i pribježište, veliku k u l t u r u i u r e đ e n u državu, a s d r u g e s t r a n e p r e t v a r a vas u n e š t o što niste . Taj p roces je za m a l e n a r o d e perfidniji i opasniji, nego proces i koji se događa ju u ra tu . On predstavl ja i s t insku opasnost . Ovdje ću staviti j e d n u sasvim n e o b i č n u tezu, koju b ih vrlo r a d o b r a n i o : Jugoslavi ja se nije r a s p a l a zato s t o j e bila n e u s p j e š n a , nego zato što je p r o c e s asimilacije, to jes t p r o c e s brat s tva i j ed ins tva bio previše usp ješan. U j e d n o m t r e n u t k u , to se u Hrvatsko j moglo p o s e b n o

169

Razgovori s povodom

osjetiti, izgubili s te razl iku i z m e đ u h r v a t s k o g i s rpskog jezika, i z m e đ u hrvatskog i s r p s k o g ident i te ta . Došlo je do p r o c e s a integracije koji j e pri jetio p o t p u n o m asimilaci jom u n e k o s r p s k o - h r v a t s k o tijelo. Kad je došlo do nas i lnog razdvajanja n e č e g što se v r e m e n o m t a k o stopilo, to je izgledalo k a o rezan je živog tkiva. Mir, dakle, donos i asimilaciju, š to je za m a l e n a r o d e velika o p a s n o s t . Polit ičke vođe n e p r e k i d n o je prepoznaju, t a k o da n a š a s t a l n a politika u s tvar i jes t a larmiran je i tu m o ž e m o govoriti o k o n t i n u i r a n o m i z v a r e d n o m stanju. U r a t u k a ž e t e - mi ć e m o se spasit i d o l a s k o m mira, s a m o t r e b a m o preživjeti. U m i r u - mi ć e m o se spasit i s a m o ako se ne poistovjet imo s d r u g i m a . Dakle, ako b u d e m o u r a t u s njima, ako ih ne p r e p o z n a m o kao prijatelje n e g o k a o nepri jatel je. Ovdje t r e b a s p o m e n u t i još j e d a n od glavnih u z r o k a r a s p a d a Jugoslavije, a to je po m e n i polit ika d e t a n t a , koja je dovela do pacifikacije i j u č e r do ujedinjenja E u r o p e . Konsti tuci ja j u ž n o s l a v e n s k o g j e d i n s t v a podrazumi jeva la j e a p s o l u t n o drugog, i s t inskog nepri jatel ja, nekog tko je dovoljno različit i dovoljno velik da j u ž n o s l a v e n s k e n a r o d e m o ž e povezat i u nekoj bliskosti . Onog časa kad Ni jemac ili bilo tko d r u g i više nije predstavl jao nepri jatel ja - to j ed ins tvo nije imalo prav i motor. Dakle, i j ed ins tvo je bilo r a t n a polit ika. N e s t a n k o m neprijatelja s c e n a se u z d r m a l a i s tvarnos t se poče la urušavat i .

• Slušajući vas k a k o govorite o asimilaciji p a d a n a m na p a m e t da t i t lovani pri jevod srpskih filmova na hrvat sk i jez ik po v a m a i nije loša stvar.

170

Razgovori s povodom

171

- O n o što je u r a t u bojišnica, to su u m i r u k u l t u r a i jezik. K u l t u r n a polit ika jes t r a t n a polit ika i o b r n u t o . K u l t u r n a pol i t ika je polit ika prot iv asimilacije. Mi d a n a s više n e m a m o k u l t u r u u o n o m s u b l i m n o m smislu riječi. U sušt ini , sva k u l t u r a na ovim p r o s t o r i m a je antias imilaci j ska. O t u d dolazi moj k o n t r o v e r z n i tekst „Rat k a o najveći k u l t u r n i d o g a đ a j " . (...)

Novi list, Rijeka, 16.07.2005.

E s a d Bajtal

Pogovor

Prilog filozofiji nevidljivog

Već s a m nas lov i podnas lov nove knjige U g e Vlaisavljevića: Rat kao najveći kulturni događaj ka semiotici etnonacionalizma, s a m i s o b o m govore da je ovdje riječ o j e d n o m i n t e r p r e t a t i v n o m n o v u m u , o svojevrsnoj semant ičko j re interpretac i j i r a t n o g iskustva kao socijalnog iskustva k u l t u r n e a u t e n t i č n o s t i za koju važi aks iom h e r m e t i č k e za tvorenost i i a p s o l u t n e n e p r e n o s i v o s t i d r u g i m a . S t r a n c i m a . F e n o m e n o l o š k a n e k o n v e n c i o n a l n o s t redeskr ipci je tog epskopoli t ički d e t e r m i n i r a n o g iskustva, s a g l e d a n a u kategor i jama m o d e r n e psihologije s tvaralaštva, svoje pojavljivanje u n a š e m t v r d o m , e t n o - e p i g o n s k o m v r e m e n u , očig ledno duguje izrazu krajnje n e s t e r e o t i p n o g mišljenja i promišl janja r a t n o g dogoda općeni to, i n e d a v n o minulog, p o s e b n o .

Za podsjećanje, stvaralačko mišljenje, k a k o n a s uči s a v r e m e n a psihologija kreat ivnost i , nije m o g u ć e bez specif ične d i skurz ivne nast ro jenost i koja vlastita

173


i skustva svijeta sab i re i i n t e r p r e t i r a u ključu p o t p u n e m i s a o n e otvorenost i . A da bi bio i o s t a o m i s a o n o otvoren, svaki s tvaralac, a i n t e r p r e t a t o r i skustva zajedničke socijalne zbilje prije svih, m o r a o b u z d a t i uobiča jena prosuđivan ja i n a r a t i v n o us ta l jena t u m a č e n j a svijeta k o m e p r i p a d a m o . N a p l a n u h e r m e n e u t i č k e otvorenost i to podrazumi jeva fluentnost ideja kako u verbalnoj , tako u asocijativnoj i ekspres ivnoj izvedbi ( sposobnost razvijanja i organiz i ranja ideja u sasvim nove e p i s t e m o l o š k e s i s teme i s t r u k t u r e ) . Riječ je o o n o m m o d u s u d u h o v n e «proizvodnje» koji n e pr izna je repet i t ivni p r i s t u p semiotički naizgled samorazumlj ivoj , ali s e m a n t i č k i uvijek skliskoj s tvarnos t i koja n a s zavarava s n a g o m idejno p o d a s t r t e zavodljivosti inerci je t rad ic iona lno-skasku juće m e t a n a r a t i v n e m a t r i c e . Dakle, o n e običajno s v i k n u t e m a t r i c e koja p e r m a n e n t n o oblikuje i d ir ig ira pol i t-pragmatski dopadl j ivu, ali epis temološki p r o m a š e n u i neuvjerljivu sl iku epski podgr i javanog svijeta kojim se Vlaisavljevićeva knjiga bavi. U pi tanju su igra jezika i jezik pol i t ičke igre u okviru koje «izraz dominaci je j e d n e k u l t u r e u p u ć u j e na r a z m j e r e pol i t ičke moći koja bi svagda htjela da b u d e p r i r o d n a i postojana.. .», što a u t o r a vodi k l jučnom pitanju semiot ike e t n o n a c i o n a l i z m a : «šta je dominac i ja jezika po mjeri j ez ičke kultivacije k a o svo jevrsne meliorizacije o p l o đ e n o g tla».

U p r a v o t im p i t a n j e m začinje se j e d n a epis temologi ja koja n a s osvješćuje za n e s l u ć e n e m o g u ć n o s t i j ez ičke geotropije u okv i r ima apsolutizacije e t n o k u l t u r e kao svojevrsne a g r i k u l t u r e koja n a m se u svojoj

174


ispolit iziranoj q u a s i p r i r o d n o s t i u p o r n o izdaje za «reljef i floru 'dos lovne s tvarnost i ' » . U idejno-logičkom smislu, na s t r a n i c a m a n e o b i č n o g Vlaisavljevićevog rukopisa , s l i jedimo epi s temološk i t r a g još uvijek pada jućeg k o m u n i z m a koji je, z a p r a v o - p a o s a m o retorički, da b i na mjes tu svog tobožnjeg p a d a , ponovo, idejno p r e m u n d u r e n , i s h o d n o zovu e t n o -v r e m e n a , u s k r s n u o u svoj svojoj sv(j)etograditeljskoj or todoksnos t i i ideološkoj nepomirl j ivosti s p r a m D r u g o g i drugači jeg. E t n o n a c i o n a l i z a m bi, zaključuje Vlaisavljević t r a g o m tog uvida, bio s a m o «na zemlju o b o r e n i k o m u n i z a m « , koji se, u svojoj idejnoj žilavosti, pokazuje k a o «nešto što bi t r e b a l o da je realni je (i) od ' rea lnog socijalizma'». Taj p s e u d o p a d k o m u n i z m a , takav kakav je u svojoj nikakvosti , p o r a đ a dijalektički u z o r n o pi tanje v remensko- log ičke p r i r o d e : «Kako m o ž e ' s tvar b u d u ć n o s t i ' postat i ' s tvar prošlost i ' , a da to ne b u d e «pitanje v r e m e n a » kojeg, po a u t o r o v o m uvidu više n e m a . « N e m a više v r e m e n a . Vri jeme je na i zmaku. Ili, ipak, ima još v r e m e n a koje ć e m o proves t i očekujući veliki pad . P a d na vr i jeme? M o ž d a p a d v r e m e n a ? N a n a š e m pros toru, svugdje s a m o n a ' n a š e m ' (sada s a m o s u b auspici is e t n o - u m a , E.B.), kolekt ivno r e a p r o p r i r a n o m p r o s t o r u » . Slijedeći fenomenološk i t r a g vlaisavljevićevski id iomatskog izraza i a n a l o g n o g inovativno-specif ičnog iščitavanja povijesti u njenoj historijskoj z a m r š e n o s t i , dolaz imo, za jedno s njim, do pi tanja his tor ičnost i j e d n o g epis temološki krajnje sumnj ivog dogoda, čiji znaci u svojoj ideološkoj i s t rošenost i , više ne funkcioniraju. N a i m e , k a d p r e v l a d a o z n a č e n o , s a m znak, u n u t r a š n j o m logikom d o g a đ a j n e

175


samoraskr ivenos t i zbilje pos ta je suvišan. Predstoj i j o š s a m o svojevrsna Rùckwâr t s -pedagogizac i ja j e d n e očiglednost i k a o neizbježni p r o c e s « n a k n a d e e tn ičke socijalizacije*; ili, psihološki tačni je govoreći, p roces socijalizacije odras l ih k a o re-socijalizacije i p r e -socijalizacije već socijaliziranih koji se, igrajući na k a r t u inerci je imena, vrši «u ime p r e d a k a » i p r e k o p r e d a k a . Ta repedagogizaci ja odrasl ih, k a o « e t n o k o m u n i t a r n a re forma» nac iona, uključuje ne izb ježnost m e n t a l n e tranzici je koja, zahvaljujući «pr i rodnost i» d i skursa e p s k o - p r e d a č k e samorazumlj ivost i , ne ostavlja mjesta ni sumnji ni kr i t ičkim pi tanj ima. Grobl janska semiot ika kao idejno s r a č u n a t a e t n o p a t r i s t i k a na koju se i skus tveno p o u z d a n o r a č u n a , j e s te učinkovi to prov jereno s r e d s t v o premošćivanja v r e m e n a i p r o s t o r a s ciljem dospijevanja u na jneposredni ju b l iz inu d a v n o p r e m i n u l i h , koji, u s p r k o s p r a d a v n o j p r e m i n u l o s t i , figuriraju kao još živi ideološki os lonac po l i t ikantske reetnizaci je m i r o m («mir j e za m a l e n a r o d e gori n e g o rat»), u s p a v a n o g e tnosa .

«U takvom p r i z o r u o g r o m n o g r a s p o n a i z m e đ u razl ičit ih koljena istog r o d a , u oči p a d a još s a m o ime, n ikakvog lika više n e m a , slici se gubi svaki t rag. Vlast i to ime je s te j e d i n o s r e d s t v o premošćivanja t a k o n e i z m j e r n e d i s tance, č a k br i san ja s a m o g v r e m e n a , o n o s t r a n o g zbližavanja s p r e t k o m » . Na sceni je geotropizaci ja imena, njegovo uzeml jenje sve do p u k o g pozemljenja u kome, k a o s p a s o n o s n i otok ( p r i r o d n o - z e m n i os lonac s red o c e a n a podivljale povijesti), još s a m o i m e postaje p o u z d a n o z b i r n o mjesto k u l t u r n o u g r o ž e n i h e t n o -

176


b r o d o l o m n i k a . Osvješćivanje i m e n a k a o utemel ju jućeg fizisa e t n o s a i r e d u c i r a n j e općeg na «samo naše», povi jesno se ar t iku l i ra kao ter i tor i ja lna geo-ot imačina izvodiva u kul turološki c i z e l i r a n o m medi ju r a t a kao čina s i m u l t a n e reteritori jal izaci je životnog i agrarizaci je k u l t u r n o g p r o s t o r a . Živjeti u z n a k u i m e n a i postat i ime z n a k a e t n o - v r e m e n a isto je . Kul turo loško oživljavanje m r t v i h kroz d v o s t r u k o ubijanje živih (žrtvovanje Svojih i egzekuci ja D r u g i h ) u i m e neumol j ive logike uzemljenja i m e n a , u s t u p a k j e « e t n o k o m u n i t a r n o j reformi» koja, logikom p o d r a z u m i j e v a n e «nasosti» uključuje «autent ično» življenje e v i d e n t n o - u z o r n o o-vjeravano kroz «autent ično» govorenje i od-govaranje na implici tni i nepopust l j ivo u p o r n i upi t : «Sta bi r e k a o p r e d a k d a j e živ» ?

Na b e h a v i o r a l n o m p l a n u t a k o v i đ e n e i epski z a s n o v a n e pravos t i i pravovjernost i , samorazuml j iv im biva biti bliže s m r t i n e g o životu. Blizina idejno p o d r a z u m i j e v a n e smrt i , f igurira kao jedini i običajno nesumnj iv dokaz p o d r a z u m i j e v a n e e tnopravos t i i p a t r i o t i z m a . Autorovim j e z i k o m govoreći, «niko ne zaslužuje da mu ime p o s t a n e nek i m a r k a n t a n t o p o n i m kao onaj k o j e d a o svoj život za ' n a š u zemlju'. S a m o on je dostojno isplatio najveći n a r o d n i dug. Vlastito tijelo, ono što je najstvarnije od svakog pojedinca, postaje apsolutno stvarno, s tvarno kao k a m e n u zemlji, u činu apso lutne plantifikacije. T i m č inom se, u ceremonijalu sahranjivanja, pogotovo veoma is taknutog pojedinca, objelodanjuje da je svaki n a r o d negdje ukorijenjen, da njegov jezik ima svoj vlastiti teritorij, da se n a r o d n a tradicija svagda negdje

177


rasprost i re . Vlastita imena su ta koja ukopavanje pretvaraju u ukorjenjivanje». Odat le opori zaključak koji bi mogao figurirati k a o epis temološka vertikala Vlaisavljevićeve semiotike: « N e m a uspješne etnopolitike bez kulta mrtvih. (...) Mrtvi su ti koji t raže rađanje, što neumjereni je. Mrtvi vode demografsku politiku, jer ona služi održanju njihovog imena. Nije č u d o da ta politika svoje prave efekte postiže tek ra tom». Usprkos uobičajeno semantičkoj aporetičnosti naslova knjige, upravo tom iščašenom blut-afirmacijom etno-tradicije, rat se, kao moralno-egzistencijalni promašaj , p r o m e ć e u svojevrsni «kulturni dogadaj». Masovno žrtvovanje živih u ime idejnog oživljavanja mrtvih, potvrđuje etnonacional izam kao «moderni kult mrtvih». O t u d a logika krvavljenja današnj ice u ime pojučerašnjavanja sutrašnjice. Poštovanje mrtv ih kao shizofreni imperat iv v r e m e n a : b u d i m o ono što smo (već) bili. Tako se t o m aksiološki r e t r o g r a d n o m pedagogijom, bježeći iz svojeg jučer, p o m p e z n o najavljivano «bolje sutra», prakt ično izvrgava u svoje prek-juče. Matična knjiga mrtvih, u re t rogradnoj etno-optici «agro reformatora kulture» fungira kao jedino n e u p i t n a gruntovnica «naše zemlje», ali «naše» u smislu vlasničke zaokruženost i u k u p n o g geo-prostora znakovito zasijanog nagr izenim kostima p r e d a k a . «Ime, vlastito ime, je dakle», pokazuje Vlaisavljević, «i sjeme i biljka i plod. Zato je svaka kultura u svom izvornom - ili u svom «natural iz i ranom» obliku - agrikultura. Sto znači kul tura uzgajanja i njegovanja vlastitih imena».

178


179

Samo tako rat realno postaje i ono što objektivno nije.

Koliko god destruktivistički j e d n o z n a č a n , toliko feno-menološki polisemičan, pojam rata, logikom semantičke reinterpretaci je minulog iskustva, dozvoljava Vlaisavljeviću razvoj jednog, koliko filozofski samorazumljivog, toliko zdravorazumski sablažnjivog viđenja u smislu paradoksa lnog razumijevanja rata «kao najvećeg ku l turnog događaja« (naravno, na t ragu jednog etnopsihijatrijskog ocrta kakav je valerski (iz)nijansirano dat u p e t o m poglavlju ove knjige), koji kao «dogadaj u n u t a r hor izonta antropologije i etnologije*, produci ra p o t p u n o nove druš tvene stvarnosti, nove ideologije, nove gramat ike, nove jezike, nove umjetnosti, nove književnosti, itd. U svojoj vremenitost i i j ednokratnost i život bi zapravo t rebao biti j e d n a kul tura smisla, ali se on p s i h o d i n a m s k o m logikom stereotipa pot i snut ih u t a m u kolektivne etnosvijesti, uz p o m o ć apstrakcija politikantski p o s u v r a ć e n e ideje etnosa, izvrće u besmisao žrtvovanja izmanipul i ranih masa.

Kultura života ustupa mjesto kulturi smrti.

U svojoj poraznoj etno-optici, «historija i nije drugo do defile lažnih Bezmjernika, beskrajni niz h r a m o v a podignut sumnjivim povodima, te ponižavanje d u h a p r e d Nevjerovatnim» (E. Cioran). Rezignirajući n a d logikom tog besmisla, Cioran će ustvrditi kako je čovjekova potreba «za izmišljotinama i mitologijom jača od očiglednosti i ismijavanja: za sve njegove zločine kriva je sposobnost obožavanja...« A obožavanje etnosa u formi


Sutješčica, 15. 04. 2007.

180

idejno pre formirane sakralizacije r a t n e žrtve, kako n a m implicite p(r)okazuje Vlaisavljevićeva knjiga, pr ipada inventaru a p s u r d n e aksiologije koja se svakom novom pogibijom, svakom novom žrtvom, s a m o - učvršćuje. Dok je grobljanske semiotike i kulturološki osmišljavane logike r a t a i ratovanja, Drvo Života, cioranovski govoreći, neće dočekati svoje proljeće: njegovo je stablo suho; od njega ćemo tesati mrtvačke s a n d u k e za naše kosti, snove i bolove. U naše je meso p r o d r o z a d a h davnih strvina r a š t r k a n i h tokom minul ih milenija. Njihove kosti su n a s opčinile. Na groblju d u h a p o k o p a n a su načela h u m a n i z m a i ljudskosti. Ljepota življenja sahranjena je u ime sveproždirućeg etnosa. Sa njom zajedno počivaju Istina, D o b r o i Znanje; Historija je v jetrometina na ledini zahuktalog etnosa; na njoj su r a s p r š e n a njihova velika slova. Na okorovljenom m e đ u p r o s t o r u ratova điklja kul tura smrti, dok tu, tik pod njenim nogama, obitavaju «svete kosti» p r e d a k a koji nas m a m e sebi.

U p r a v o zato, kao semiotički osvješćujući dogod, čitanje ove knjige ne smije ostati na p u k o m čitanju radi čitanja. Vlaisavljevićeva knjiga traži j edno opetovano-studira juće iščitavanj e i kao takva ne t reba nikakve vanjske p r e p o r u k e . Kao svojevrsna, i zasad jedina filozofija nevidljivog kod nas .

Bilješke o izvorima

Prvo poglavlje je objavljeno p o d nas lovom: „ R a t n e skice o j e z i k u " u r a t n o m izdanju časopisa Fantom slobode N° 2, Sarajevo, m a r t 1995.

Drugo poglavlje se pojavilo k a o „Perigej soci jal izma" u Odjeku N° 3, Sarajevo, 1995.

Treće poglavlje j e p o d ist im nas lovom, „ R a t n a s tvarnos t objašnjena autis t ičnoj djeci," objavljeno u Odjeku N° 1, 1996,

Četvrto poglavlje, „Kruženje vlastit ih i m e n a u p r i r o d i " , objavljeno je u n e k o m od r a t n i h brojeva Odjeka, nažalost zagubl jenih u t r e n u t k u p r i p r e m a n j a ove knjige.

Peto poglavlje, „Poet ika vlastitog i m e n a , " se pod istim nas lovom pojavilo u Odjeku N° 2,1995.

Š e s t o poglavl je je najprije objavljeno p o d i s t i m nas lovom u Odjeku N° 4, 1996. P o t o m se pojavilo u pri jevodu H e d e S a m a n e k n a njemački jezik: „ D e r Krieg als

181

größtes Kul turere ign i s , " Dialogue, I n t e r n a t i o n a l I s sue N° 3-4, Sarajevo, 1997, str. 23-34. Kasni je p r e n e s e n o i na n jemačkom i na n a š e m jeziku u časopisu Beogradski krug N° 3-4/1996 i N° 1-2/1997, str. 604-611. Slovenački prijevod se pojavio pod naslovom " Vojna kot največji kul turni dogodek ", Nova revija N° 182, L e t n i k XVI, junij 1997, str. 43-49. Sažetiji dio teksta je u v r š t e n na engleskom i na n a š e m jeziku u pr i ručnik Harvardskog p r o g r a m a za t r a u m u izbjeglica (Harvard P r o g r a m in Refugee T r a u m a : T r a u m a a n d H u m a n Deve lopment - Training For Menta l Heal th Professionals, September, 1996, Rijeka). Pravi povod n a s t a n k u ovog ogleda je bio poziv za ušešće u p r v o m posli jeratnom kongresu psihi jatara B o s n e i Hercegovine.

Sedmo poglavlje je najprije objavljeno na f rancuskom: " L a Constitution guerr ière des peti tes nat ions des Balkans ou 'Qui s'agit-il de réconcilier en Bosnie-Herzégovine? '" , te is tovremeno na engleskom: "The War Const i tut ion of the Small Nations of the Balkans , or 'Who is to be reconciled in Bosnia and Herzegovina, ' " Transeuropéennes N° 14/15, Paris, 1998/1999, str. 125-141. Po tom je izašla i verzija na našem jeziku: "Ra tna subjekt-konstitucija mal ih naroda ," Dijalog N° 4, Sarajevo, 1998, str. 25-36.

Ubrzo je objavljen i slovenački prijevod: "Vojna konstitucija m a j h n i h narodov na Balkanu ali 'koga je t r e b a spraviti v Bosni in Hercegovini, ' " Filozofski Vestnik N° 1/1999, Letn ik XX, Ljubljana, str. 153-164. Kasnije je opet objavljeno na engleskom jeziku: " T h e War-Constitution

182

of Small Nat ions of the Balkans" , in: Dane R. Gordon a n d David C. Durs t (eds.), Civil Society in Uncivil Times, Rodopi , Value Inquiry Book Series, 2003, str. 59-67.

Osmo poglavlje je najprije nap i sano na f rancuskom jeziku i objavljeno pod naslovom: "Trois langues ou trois familles de noms propres d 'une m ê m e langue?" , Cahiers balkaniques, Projet de n u m é r o à t h è m e linguistique: Autour du nom propre, INALCO, Publicat ions Langues ' s , Paris , 2001, str. 193-208. Kraći i neš to izmijenjeni dio ovog ogleda je objavljen na n a š e m jeziku pod naslovom: „ R a s p a d jezičke federacije i etnička rekonstitucija" u časopisu Forum Bosnae N° 16, Sarajevo, 2002, str. 155-168. U takvom oblikuje ponovo objavljen kao četvrto poglavlje u mojoj knjizi Etnopolitika i građanstvo, Biblioteka Status , Mostar, 2006, str. 81-94. S a d a se n a p o k o n pojavljuje u prvobitnoj verziji, u doslovnom prijevodu s francuskog jezika.

Deveto poglavlje je pod tim naslovom,"Etnički identitet i rat ," već objavljeno u Odjeku N° 1-2, 2004. Može se naći i na w e b stranici ovog časopisa: http://odjek.ba/index. p h p ? b r o j = 0 4 & i d = 0 1 . To je drugi dio ogleda koji je pod nas lovom "Južnoslavenski identi tet i sušta s tvarnost r a t a " objavljen u mojoj pre thodnoj knjizi Etnopolitika i građanstvo.

* * *

P o s e b n u zahvalnost za n a s t a n a k ovih tekstova dugujem urednic i Odjeka N e r m i n i Kurspahić, bez čije prijateljske

183

http://odiek.ba/index

p o d r š k e i često upornog insistiranja na saradnji u časopisu većina tekstova, veći dio ove knjige, ne bi ni nastali. Veliku zahvalnost dugujem i g lavnom u r e d n i k u Dijaloga, m o m nekadašn jem profesoru i d r a g o m prijatelju Arifu Tanoviću koji me je također h r a b r i o da pišem tekstove za ovaj časopis.

184

Dtp/idejno rješenje korice Emir Škaljić

emirs@maunagic. ba

Štampa i obrada Maunagić d.o.o. - D o m grafike

stamparija@maunagic. ba

Za štampariju Pal Serbak

pals@maunagic. ba

Distribucija Mauna - Fe

Mauna - Fe: +387 33 570 850

maunafe@maunagic. ba esadbajtal@bih. net. ba

Sarajevo 2007.

38763838 ugo vlaisavljevic rat kao najveci kulturni dogadjaj

Documents