4. gricka vjestica - suparnica marije terezije

7/29/2019 4. Gricka Vjestica - Suparnica Marije Terezije

http://slidepdf.com/reader/full/4-gricka-vjestica-suparnica-marije-terezije 1/235

Sabrana djela Marije Jurić Zagorke

GRIČKA VJEŠTICA

Svezak 4.Suparnica Marije Terezije, prvi dio

Urednica Miroslava Vučić

Marija Jurić Zagorka

GRIČKA VJEŠTICA

Suparnica Marije Terezije Prvi dio

(c) ŠKOLSKA KNJIGA, d.d.i NAKLADA MARIJA JURIĆ ZAGORKA, d.o.o.Zagreb, 2004.

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo kojinačin reproducirati bez pismenog dopuštenja oba nakladnika.

fc školska knjiga mjzZagreb, 2004.

BIJELI ORAO

Noćnim nebom plaze crni oblaci. Pokatkad se munjeviti bljesak oklizne zidinamakraljevskog dvorca u Schonbrunnu. U prvim katovima je tamno. Široka galerija ihodnici su pusti. U kraljičinim odajama još su budni. Svijeće u srebrnim

svijećnjacima rasvjetljuju budoar. Kraljica je odjevena u zeleni staromodniogrtač obične plemićke gospode. Kapa podvezana pod bradom svojim širokim naboranim rubom sakriva joj pola lica.- Veličanstvo! - šapće grofica Fuchs prestrašeno gledajući kraljicu. - Nemojte! Odustanite! Sve bi se moglo izvrgnuti u veliku sablazan.- Ne prigovarajte! Idemo!Grofica pokorno spusti glavu, uzme svijećnjak i tiho otvori vrata. Obje žene

prolaze predsobljem, šuljaju se hodnikom i silaze uskim stepenicama naserpentine.U malom koridoru prizemlja s dvorišne strane stoji muškarac zaogrnut plaštem. Uruci drži klobuk.

..., 5 MARIJA JURIC ZAGORKA



SUPARNICA MARIJE TEREZIJE

- Grofe, stavite klobuk na glavu - šapne mu kraljica. - Nikočijaš ne treba da vas prepozna.On posluša. Grofica ostane u koridoru, a kraljica izañ e s muškarcem.U gustoj aleji perivoja ispod krošnja spuštenih do zemlje izañ e pred njih malenčovjek u ogrtaču dvoranina. Kraljica stane. Pratilac pode k njemu.- Tko je?- Ja, Taruka.Kraljica se približi.- Koga ovdje čekate, Taruka?- Vaše veličanstvo.- Netko vam je rekao da ću ja...

- Slutio sam po današnjim riječima vašeg veličanstva i molim vas - ostanite.- Smjesta se vratite u dvor! - zapovjedi vladarica kratko,

odlučno se okrene i pode alejom. Tu je čekala obična plemić ka kočija sa četiri konja. Kraljica ude. Pratitac sjedne njojnasuprot. Kola krenuše.- Stoje to, Koch? Kako je Taruka saznao za moju nakanu?Zar ni šef mojeg tajnog kabineta nema snage da sačuva tajnusvoje kraljice?- Veličanstvo najbolje zna da mi smije povjeriti i svoj život,a ne samo svoje tajne. Taruka je stvar razabrao po riječimavašeg veličanstva, kombinirao i - pogodio.- Sve mi se čini da ste se vi s njim sporazumjeli kako bistespriječili ovaj moj korak?- Vaše mi veličanstvo čini krivo.- Drago mije ako sam se prevarila. Ali, kočija vozi prepo-lagano.Sef kraljičina tajnog kabineta naredi kočijašu da brže potjera konje.

- I

- Konji su dobri - reče kočijaš - ali sam uzeo samo četiri.Ljudima je poznato da se dvorske dame voze šestoropregom,

pa sam htio ukloniti svaku sumnju da u ovoj kočiji sjedi tko-god s dvora.Kraljica se zavuče u kut kočije i kimne daje sporazumna.Čitavim putem nije progovorila ni riječi.Stigli su u Beč zajedno s olujom. Pustim snenim gradom juri kočija, zaokrećeulicama i zaustavi se pred jednokatnom kućom koju okružuje gusto drveće. Na

pročelju visi mala svjetiljka. Pod njom je natpis "Hotel k bijelom orlu".

Koch izañ e. Iz tmine skoči iza stabla čovjek u pandurskoj odori. Grof ga tihoupita:- Jesu li oboje tu?- Jesu, vaša milosti.- Pazite, barune, da vam s ceste ne bi tkogod smetao. Kočija neka čeka na uglu vrta - tamo, malo podalje od hotela.- Slušam, vaša milosti!

Njegova pojava nestane u tmini.Grof pozvoni na veži. Izañ e vratar.- Je li pripremljena soba za madame Keller? - upita grofvratara.- Jest - odgovori ovaj.Grof se vrati, pomogne kraljici da side i prilično glasno da je vratar mogaočuti:- Madame Keller, vaša je soba spremna, izvolite!



Ne odgovorivši, kraljica ude u hotel i uspne se stubama u prvi kat. Pred njom jesvijetlio vratar i otvorio jedna mala vrata. Mala, dobro ureñ ena hotelska

prostorija. Za običnog plemića značila bi udobnost, za kraljicu - pustoš. Aliona nije gledala oko sebe. Kad se vratar udaljio, Koch zatvori vrata. Vladaricaskine ogrtač i kapu i ostane u haljini obične plemićke dame. Na stolu su gorjeledvije svijeće. Kraljica sjedne u kožni naslonjač. Koch se diskretno povuče izastola i ostane stojeći.

MARIJA JURIC ZAGORKA


- Dakle, oni su tu? - upita ona tiho.- Da, veličanstvo, u sobama preko hodnika. Vratar mi rečeda su naručili večeru i otada više nikoga nisu zvali.Šuteći, gledala je kraljica u vrata, a onda ustane. Njezino lice posulo je tamnorumenilo.- Molim vaše veličanstvo da još jednom promisli u kakvu

će situaciju baciti sebe i njegovo veličanstvo cara kad ga zate-če s njom...- Situaciju ću ionako vidjeti. Čemu da je dozivam svojim

maštanjem.- Fatalni susret moglo bi čuti osoblje.- Bit će uvjereno daje madame Keller zatekla svog muža sljubavnicom, a to neće nimalo škoditi ugledu madame Keller.Otvorite, ja ću stajati u hodniku u tami. Neću progovoriti niriječi.- Zašto onda sve to?- Da imam svjedoka.- Nije li dostatno, vaše veličanstvo, ako vam kažem da jenjegovo veličanstvo doista tu?- Ne. On će priseći da nije istina. Hoću da se sama uvjerim.Grof Koch pode k vratima i otvori ih. Kraljica prijeñ e preko praga. Pred njom jestajao muškarac zamotan u ogrtač. Ona se povuče u sobu, a on hitro ude za njom iu tren oka zatvori vrata.- Taruka! - bijesno će kraljica. - Usuñ ujete se gaziti mojezapovjedi! Dovezli ste se za mnom...- Polažem pred noge vašeg veličanstva svoje tijelo da gaučini lešinom, ali dok sam živ, neću dopustiti da vaše veličanstvo počini čin koji će zavidnici iskoristiti da najvećoj ženi,najmudrijoj kraljici pomrače sjaj njezina ugleda. Dvadesetosam godina bdio sam nad vašim veličanstvom, ali nikad nisam bio potrebniji nego ovog časa.

Lice malog gospodina, išarano naborima, blijedilo je, a njegove sitne oči mirnosu čekale na osudu.Šuteći, kraljica je pogledala kroz prozor. Bljeskale su munje i pljuštala kiša.- Što hoćete, Taruka, od mene? - upita.- Da se svladate i vratite u dvor.Bljesak osvijetli sobu. Onda udari grom i strese čitavu kuću.- I ja imam svojih oluja - reče kraljica - kao i priroda.Ona se raspojasa i ne svladava se.- Priroda može raditi što ju je volja, ali natprirodno biće- kralj - mora se svladavati. Muškom kraljevskom snagom nosili ste krunu poput heroja, kroz bure i oluje svog kraljevstva. Molim njegovo veličanstvo kralja da zapovjedi ženineka umukne i vrati se u dvor.

S njezina obraza iščezlo je rumenilo. Pogled joj se smirio, pod visokim

čelom pojavila se bora koja znači energiju. Kraljica će odlučno:

- Ludi ste, Taruka, zar mislite da ću provocirati sablazan?



Hoću samo da čujem njegov glas. To sam rekla i grofu Kochu.- Znam, vaše veličanstvo, ali čovjek najčešće prevari sam sebe. Kad začujete njegov glas, mogao bi vas svladati bijes, aja sam došao da to spriječim.- Možda imate pravo. Dala sam vam slobodu da ispravljate

moje greške. Idite, Koch, i učinite što vam rekoh, a ja ću ostatiovdje u sobi. Ugasite svijeću. Vi, Taruka, ostajete sa mnom davidite kako vaša kraljica umije vladati i - sobom.Šef dvorske kancelarije izañ e, krene prema suprotnim vratima i zakuca.- Tko je? - čuo se iznutra glas.- Vratar - odgovori promijenjenim glasom grof Koch. -Trebaju li možda gospodin i gospoda još štogod da vas poslužim?-



- Ništa ne trebamo. Idite do ñ avola!Duga šutnja.- Da, to je bio njegov glas - šapne kraljica Taruki. -Dakle, ipak! Takva prostota! Poput kakvog kočijaša sastaje se

muž Marije Terezije s tom djevojčurom. Fuj! Idemo! Moja jesvrha postignuta!Kraljičino je lice gorjelo od uzbuñ enja. Hitro se spuštala niz stepenice iizašla iz kuće.Pred hotelom je bilo pusto. Sjedne i s druge strane zgrade drveće i grmlje. Na

protivnoj se nižu kuće. Pred njima stoji kočija i nekoga čeka.Grof Taruka i šef dvorske kancelarije povedoše kraljicu iz grmlja podalje od hotela do njihove kočije. Kraljica se uspela i sjela. Za njom je dolazio Taruka.Dok je Koch čekao, iz šikarja izleti muškarac, naperi na kočiju pištolj i vikne:- Stoj! Ni koraka dalje!Kočijaš zadršće. Koch se obazre i ugleda pred sobom u daljini od nekoliko stopačovjeka kojemu u tmini nije mogao ra-spoznati lice. Iako iznenañ en napadom, grofje odmah shvatio težinu situacije. Da iz džepa trgne pištolj, napadač bi opalioi tane bi moglo pasti u kočiju gdje je kraljica. Odluči da se upusti s neznancem u razgovor i tako pruži Taruki u kočiji priliku da nešto učini u obranukraljice.- Koliko dukata tražiš? - upita Koch čovjeka s pištoljem.- Nisam razbojnik.- Što, dakle, želiš?- Vidjeti ženu u kočiji.- To je madame Keller.- Lažete, poznam grb na kočiji. To je Bathyanyjeva kočija.Dobro sam ga pogledao dok ste bili u hotelu.

- Zašto se madame Keller ne bi vozila u njegovoj kočiji?

- Lažete! To je druga žena. Maknite se s puta daje vidim.Grof Koch baci pogled prema hotelu odakle je dolazio muškarac vodeći pod rukuneku ženu. Po hodu je prepoznao cara Franju Stjepana.Sve se zbilo u nekoliko trenutaka. S one strane car, s ove napadač s oružjem, aiza njegovih leda kraljica koju mora čuvati bilo od smrti ili sablazni i susretas carem. U tom trenutku iz kočije padne hitac. Ispalio ga je grof Taruka.

Napadač se sruši, car i dama stadoše. Koch skoči u kola i naredi koči-jašu:"Tjeraj!"Kočija jurne. Prasak probudi stanovnike "Bijelog orla" i zaustavi prolaznike okočovjeka koji je ležao na cesti. Iz gostionice dotrčaše muškarci.- Zaboga, to je moj sluga Filip! - klikne muški glas.

- Siniša - slabim će glasom ranjeni. - Ona je bila u...- Gdje? Gdje? Govori, Filipe! - molio je Siniša i uzalud se

trudio da od njega sazna što se dogodilo. Filipa obuze nesvje



stica. Okolo se komešali ljudi i vikali:- Razbojnici! Ubojice!

Nekoliko prolaznika s nekim pandurom bacili se u kola što su čekala nekogčovjeka pokraj gostionice i potjerali konje vičući svakome koga bi susreli: -Držite ubojice! Zaustavite razbojnike!U kiši nastane jurnjava i pucnjava za kočijom u kojoj je sjedila Marija Terezijai šef njezine dvorske kancelarije.Kraljicu je zaklonio svojim tijelom.Prasne nekoliko hitaca. Kočijaš krikne i popusti uzde. U istom času već je Kochstajao na podnožju kočije i potjerao konje. Oni povukoše takvom snagom da se ukočiji trgoše.- Veličanstvo - govorio je Taruka kraljici zauzevši mjestogrofa Kocha da štiti kraljicu - spasit ćemo se! Vele ljudi: akoKoch uzme u ruke uzde, konji se pretvaraju u vilenjake.



Iza njih se čula vika i dozivanje.- Držite lopove, ubojice!Tarukina glava, velika prema njegovu malom tijelu, svaki bi se čas obazirala,iako je kočija bila posve prekrita i nije vidio one koji su ih progonili. Ljutiose:- Divlja rulja, kako psuje!- Pustite psovke, kugle su pogibeljnije! - reče carica.Progonitelji su zaostajali, prorijedili se dok konačno nisunapustili potjeru.Stigli su u Schonbrunn nezapaženi, izašli iz kočije i uputili se u dvor.U malom budoaru dočekala je Mariju Tereziju grofica Fuchs. Odmah nakon vladariceušao je Koch.- Grofe, želim znati tko nas je napao i zašto je htio vidjetiženu u kočiji.- Vratit ću se na mjesto dogañ aja i podnijeti izvještaj vašem veličanstvu.- Učinite to odmah!Koch se odmah vratio u Beč i krenuo u hotel "K bijelom orlu". Bio je uvjeren daće tamo najprije saznati o čovjeku koji je napao kočiju i pred kojim je morao

bježati on, šef dvorske kancelarije s kraljicom.Kiša je jenjala, nebo se vedrilo. Probuñ eni i znatiželjni grañ ani skupljali suse oko hotela. Koch se upusti u razgovor s ljudima i sazna da su čovjekaodnijeli gore u sobu.Uspinjući se stubama, sretne se ponovno sa čovjekom u pandurskoj odori, zaviri

mu u lice i pograbi za ovratnik:- Barune, vi ste još ovdje?

- Vaša preuzvišenosti, morao sam ostati da vidim što će biti.- A gdje je Fuchs? I njega sam postavio na stražu.

- Ne znam kamo je nestao.- Vi znate da smo u noći nekoga ustrijelili?- Samo napola, leži u onoj sobi.- Pratite me kao da ste član policije.

Ne kucajući, Koch otvori vrata hotelske sobe. Na postelji je ležao starijičovjek, do njega mlad, plećat oficir.- Ja sam izaslanik vrhovnog direktora redarstva - rečeKoch.

Oficir ustane i odgovori:- Grof Siniša Vojkffy.To ime iznenadi grofa, ali mirno nastavi pokazujući na postelju:



- Tko je onaj tamo?- Moj sluga Filip.- Izañ ite - okrene se Koch svom dvorskom činovniku u

pandurskoj uniformi - i čekajte me pred vratima.Kad su ostali nasamo, oštro će Koch:- Vaš je sluga ove noći napao mirne grañ ane kad su htjelida sjednu u kočiju.- Znam...- Ne branite se?- Za njegov čin odgovaram svakome.- Razjasnite zastoje izvršio napadaj?- Vezan sam diskrecijom koje me može osloboditi samojedan čovjek u kraljevstvu...- Grof Koch, a taj sam ja!Krv poleti u Sinišino lice. Pred njim, dakle, stoji čovjek iz čijih je ruku

primio ono zlokobno pismo!- Vi ste onaj koji me živa zakopao? Sretan sam što vas tajslučaj dovodi k meni. Dugujete mi razjašnjenje.- Naprotiv, vi treba da meni objašnjavate. Zašto vaš sluganapada plemićku kočiju?

- MARIJA JURIC ZAGORKA


- Zato što sam se dan nakon toga kako sam primio vaše pismo sjetio jednog noćnog prizora pred ovom gostionicom kad je moja sadašnja žena bila pozvana radi istrage. Ovdje jestanovala. Moj sluga Filip odmarao se pod stablom kad su sedošuljale dvije dvorske ličnosti. Stariji je htio da upozna kon-tesu, a mladi gaje od toga jedva odgovorio. Od časa kad mijesluga to priopćio, sumnjam da kraljica nije tražila moju ženu.Obojica smo pazili.- Oprostite što vas prekidam. Koraci onih dvorskih ličnostinisu mi ostali tajna... Meñ utim, uvjeravam vas časnom riječida moje pismo odgovara istini. Sama kraljica pozvala je kon-tesu ne znajući daje vjenčana. Ali ja još nisam dobio odgovorna pitanje zastoje vaš sluga napao onu kočiju...- Probudili su ga neki novi gosti. Dolje je spazio sumnjivukočiju, otišao na cestu i prepoznao grb Bathyanyjeve kočije.Sakrio se i čekao što će biti. Kad je vidio da ulazi neka žena idva muškarca, htio je ustanoviti tko je ta žena i je li tko od tegospode Bathyany. Da je mene o tom izvijestio, budite uvjereni da mi ne bi izmakla ni kočija ni oni u njoj.- Nije li vam kraljica naredila da šutite i čekate?

- Ne mogu vjerovati da je to kraljičina zapovijed. Ako jojtreba moja žena, zašto bije otimala na taj način.- Na to vam danas još ne mogu odgovoriti.- Odgovorit će mi njegovo veličanstvo car Stjepan kojem ću za dva dana u audijenciju.To nemilo kosne Kocha.- Tko vam je pribavio audijenciju?- Glavom ja. Sreo sam ga negdje medu svjetinom, prepoznao i iskazao mu uslugu.- Noćas?- Sporedno je kada.- Slušajte, izvijestit ću kraljicu o vašem teškom položaju,a dotle budite mirni i čekajte. Vašoj se ženi neće desiti ništa

zla. Pod zaštitom je kraljice. Sutra ću vam donijeti obavijesti. A sad poñ itedolje i recite ljudima da su gospoda u kočiji branila sebe od napada vašeg



sluge, a on ih je zaustavio zabunom misleći daje s njima pobjegla njegova žena. Ako izvede-te moj prijedlog, i ne slutite kome činite uslugu.- Prihvaćam! Do viñ enja sutra!Grof Koch je izašao iz hotela pred kojim je još uvijek stajao svijet. Po uputišefa dvorske kancelarije, Siniša je umirio ljude. Mirno su se razišli uvjerenida se nije radilo o razbojstvu.

NAKON OLUJEDrugo jutro svanulo je vedro i nasmijano. Kroz visoke prozore prve zrakeosvjetljavaju Mariju Tereziju što sjedi uz pisaći stol. Glavu je sagnula nad spise. Lice ispunjeno strogom ozbiljnošću ne pokazuje nikakvih tragova. Puna,lijepa ruka neobično bijele puti hitro upravlja perom. Čvrstim potezima

precrtava, mijenja i nadopunjuje prijedloge svojih savjetnika i ministara.Iza njezina naslonjača sa spisima u ruci stoji osobni kraljičin tajnik vitezPichler. Stasit muškarac, odjeven je u tam-nozelenu odoru dvorskog činovnika.Kad kraljica dovrši jedan akt, on ga uzima sagnute glave i stavlja pred njudrugi. To se ponavlja po desetak puta.

Vladarka je završila posao. Tajnik se saginje na duboki poklon, jedanput pred pisaćim stolom, a drugi put na vratima. Ali ne zatvara vrata predsoblja. Izanjega odmah ulazi grofica Fuchs i najavljuje:- Johann Kristoph od Bartensteina.

Kraljičin pouzdanik u unutrašnjim državnim poslovima, čovjek srednjih godina,široka lica i ukočenih sivih očiju, zaustavi se mirno na vratima i pokloni se.



- Brže, brže! - opominje ga kraljica. - Vremena je malo,a posla mnogo!Prišao je bliže. Iz tamne zlatom uvezene knjige izvadio je snop pisama. Kraljicaje redom preletjela sadržaj svakog pojedinog. Nekoliko je časaka šutjela, a ondareče:- Dragi Bartensteine, odbijam ovaj projekt! Jezuiti dobrovrše svoje dužnosti na univerzitetu, korektno i hvale vrijed no. Ne dam da se odanle odstrane. To sam ministrima već jednom naglasila. Ili možda gospoda pate od lošeg sluha?Imam lijeka za takve bolesti.

Vitez je šutio i samo saginjao glavu.- Projekt za sudbene reforme nije loš. To je, naravno, zatošto gaje izradio kancelar Kaunitz. Stvar u pogledu vještica jošnije zrela. Zlikovce i vještice treba stavljati na mučila.- Prije godinu dana obustavljeni su procesi protiv zagre

bačkih vještica.- Nikako za sva vremena. Znate da je rulja spalila groficuTerku Erdodv. Narod je revoltiran zbog abolicije onih procesa.

Nakon spaljivanja one grofice pitanje je posve u drugom stadiju. O tome če mi podnijeti izvještaj otac Alojzije koji je za vrijeme tog dogañ aja bio u Hrvatskoj. A sad, dragi Bartensteine,do viñ enja na ministarskoj konferenciji. Tamo ćete čuti izvještajšto gaje donio otac Alojzije o zločinu puka u Hrvatskoj.Čim je izašao, čuo je glas grofice Fuchs:- Sef dvorske kancelarije Koch.- Dakle, što je s našim noćnim napadačem? - upita kraljica grofa.- S dubokim počitanjem javljam vašem veličanstvu da nasje napao sluga kapetana Siniše.- C”est un miracle!1 Zar atentat na mene zbog moje zapovijedi?

1 C”est un miracle! (franc.) - To ječudo!

- Sluga je mislio da je u kočiji mlada grofica. Siniša je



uvjeren da vaše veličanstvo nije pozvalo groficu k sebi, već dase tu kriju neke dvorske ličnosti.Koch ispriča kraljici sve stoje čuo od Siniše, a onda nastavi:- Kapetan je zaključio daje prevaren, mladi se suprug tekoženio.- Basta, basta! - mahne kraljica nestrpljivo rukom.- Budući da taj novovjenčani suprug smeta mom planu,opozivam pomilovanje. Strpajte ga u tamnicu. Tamo će se ja

mačno smiriti.Šef dvorske kancelarije pokloni se spreman da čeka nove zapovijedi.- Vaša šutnja pokazuje mi da se ne slažete s mojom odred

bom?- Moja je dužnost da izvršim nalog vašeg veličanstva.- Možda je odredba preteška. Svejedno, vi jedini znate štoočekujemo od plana. Ako taj kapetan svojim ispadima otkrije

moje pripreme za taj plan, onda je sve propalo i ja sam izgu bila tako divno postavljenu igru.Ponovno se javi grofica Fuchs i navijesti da je stigao njezin nećak.- Neka uñ e - da vidimo što nam donosi.

Nećak kraljičine pouzdanice, mladić neznatne vanjštine, suhonjav, ukočena

dvorska figura, priñ e kraljici i propisno se tri puta nakloni.- Dakle, što ste noćas izvidjeli? - upita ga kraljica.- Njegovo veličanstvo car Franjo Stjepan dovezao se sinoć na soareju svojoj sestri njezinoj visosti princezi Šarloti.Oko 11 sati u noći opazio sam kako iz dvora izlaze dva kavalira. Odmah sam vidio daje njegovo veličanstvo preodjevenou običnog plemića. S njim je bio njegov dvorski meštar grofJulien. Pošli su pješke u hotel "K bijelom orlu". Pola sata kasnije došla je neka dama, bila je sva umotana. Grof Julien je-



otišao, a dama je pošla u sobu njegova veličanstva. Pola sata kasnije stigla jeu hotel još jedna dama, visoka i strojna, u staromodnom ogrtaču.- I ona je u vama pobudila sumnju?- Nipošto. Bila je sigurno neka grañ anka ili provincijska

plemkinja.Koch nervozno mahne rukom, ali kraljica upadne:- Bravo mladiću! - dobacila je značajan pogled šefu dvorske kancelarije. Taj pogled odavao je da se pritajeno ruga

mladom dvorjaninu stoje nije prepoznao i tako podcijenio usvom sudu. Kraljica nastavi: - Pogodili ste, mladi moj gospodine, jer znam tko je bila ta "provincijalka". Ali sad da čujem

dalje.Fuchs koji s pronicavošću nije imao nikakve veze nastavi u službenom tonu

pomoćnika kraljičine špijunaže:- S njom su bila dva plemića. Malo zatim izašla je ta damas gospodinom iz hotela, a odmah iza njih pojavilo se njegovoveličanstvo sa svojom damom. Pošli su pješke prema onoj strani gdje ih je čekala kočija. Meñ utim, čuo sam prasak, neki ječovjek pao na zemlju. Njegovo veličanstvo cara našao sam sdamom pokraj ranjenoga. Skupljali su se ljudi i najednom čujem njegovo veličanstvo - kojega, dakako, nitko nije pre

poznao - kako je nadošlom panduru naredio da progoni lo pove jer su to sigurno preodjeveni razbojnici pa su siromahahtjeli orobiti.

- Trebalo bi da cara postavimo za ministra policije - najozbiljnije će kraljica. - Ispričajte mi što je car dalje radio ikamo je otišla ona dama stoje bila s njim.



- Veličanstvo se brinulo oko ranjenog, a dama je stajala uznjega. Tad je došao iz hotela neki visoki stasiti oficir i rekaoda je ranjenik njegov sluga. Dok su ljudi ranjenoga nosili uhotel, taj oficir priskoči njegovom veličanstvu caru i duboko

mu se pokloni. Veličanstvo ga uhvati za lakat i povuče u stra-

nu. Slijedio sam ih. Veličanstvo je reklo oficiru: "Vi ste me prepoznali, tražim od vas diskreciju. Učinite mi uslugu. Ljudi su uzeli moju kočiju da progonelopove, pribavite mi drugu, bit ću vam zahvalan." A oficir će: "Glavu ću dati zavaše veličanstvo, samo molim malu audijenciju." Veličanstvo gaje pozvalo za

preksutra.- Famozno - obrati se kraljica Kochu i nestrpljivo dobaciFuchsu:- Što je? Zašto ne pričate dalje? Kamo je car pošao s da

mom?- Veličanstvo je tada iza svojih leñ a spazilo mene pa mireče: "Što se povlačite ovuda?" To me je prestrašilo da me jošne preda policiji pa sam se pokorio.- Kamo je car krenuo s damom?- Ne znam jer sam pošao u potjeru za lopovima.

- Vi? Prekrasno! A jeste li uhvatili lopove?- Ranili smo kočijaša, ali je njihov voñ a skočio sam na sjedalo i spasio čitavu svoju bandu.- Vi ste predestinirani da budete pomoćnik šefa moje dvorske policije - mirno će kraljica.Oštro lice grofa Kocha ostalo je mirno, ali su njegove široke nozdrve

podrhtavale njušeći opasnost od kraljičine satire.- Niste li možda pogledali kakva je bila kočija u kojoj je

bježala banda?- Nisam. Barun Nemy postavio me je na ugao hotela i stajao sam tamo dok nije prasnuo hitac.- Vaša je banda doista stavila sreći soli na rep. A sada idite,s vama sam izvanredno zadovoljna.- Još nešto imam da kažem vašem veličanstvu.- O bandi?- O njegovu veličanstvu caru. Kad smo se vraćali s potjere,odvezao sam se do palače njezine visosti princeze Šarlote Lota-rinške. Vidio sam da se njegovo veličanstvo dovezlo s damom -

MARIJA JURIC ZAGORKA , da su zajedno ušli u palaču, a pola sata kasnije odvezlo se njegovoveličanstvo u dvorskoj kočiji u Schonbrunn.- Možete otići! Sve je u redu!Kad je mladi grof izašao, obrati se Marija Terezija šefu dvorske kancelarije:- Za ovu pustolovinu austrijske carice dao bi car FriedrichPruski polovicu Šleske koju mije oteo.- Nitko živ neće o tom ništa saznati, pa ni vaš neprijatelj

Friedrich. Zalažem na to svoju glavu.- Ne zalazite svoju glavu jer je još trebam. U Beču je poznat moj običaj da se vozim u kočiji grofa Bathvanvja. A viznate kako me Bečani rado ogovaraju.- Veličanstvo, o toj se stvari neće govoriti po Beču. Već sam se pobrinuo za to, to jest - kapetan Siniša. Tražio sam od njega da ljudima prikaže dogañ aj kao zabludu svog sluge,a zauzvrat sam mu dao riječ da ću mu još danas donijeti vijesto njegovoj ženi. Usuñ ujem se primijetiti da bi to bilo shodno.U protivnom slučaju, sutra će za njega pitati car. Mladi Fuchsje dokazao da kapetanova audijencija nije samo prijetnja. Onće caru sve ispričati.Kraljica udari rukom po stolu.

- Neću da slušam o tom kapetanu. Otkad kraljevi kapituliraju pred kapetanima?! Ali - vi morate spriječiti da ide ca

ru u audijenciju. Onda je moj plan razoren. Ako ga zatvorite...



- Ne - obećajte mu u "najkraćem vremenu" audijenciju kod mene, samo ništa točno - dok ne prasne naš pakleni lagum.Recite mu da će uskoro vidjeti svoju ženu, ali mu poručujem da ne ide u audijenciju caru. Kad dobije poziv, neka kaže daje

bolestan.- Prema tome, vaše veličanstvo opozivlje zapovijed da gazatvorim?- Zasad. Mislim da je to pametnije. Recite mu da je počinio atentat na neku odličnu ličnost koja je sjedila u kočiji i

fc ._*...

SUPARNICA MARIJE TEREZIJEneka zahvali Bogu što je još uvijek na slobodi. Kraljica mu poručuje: neka sjediu hotelu i šuti dok ga ne zovnem u audijenciju. Ako ne posluša, smjesta ću gauhititi i zatvoriti. A sada nastavimo posao.Kao da se ništa nije dogodilo, vladarica stade čitati izvještaj šefa tajnogkabineta.- Kako vidim, današnjoj svečanoj ispovijedi nije prisustvovao čitav dvor?

- Njegovo veličanstvo car Franjo Stjepan zakasnio je polasata. Boljeli su ga bubrezi...- Vjerujem. S njegovim bubrezima sinoć je imalo posla pola Beča.- A njegovo veličanstvo car Josip ispričao se bolešću, istotako i ministar Kaunitz.- Ministra Kaunitza sam dispenzirala. Zbog svoje bolestion ima posebnu dozvolu da se ispovijeda kod kuće. A car nastoji biti bolestan upravo kad su svečane ispovijedi. Podijelitću ocu i sinu ukor osobno. Izdajte okružnicu dvorskim meš-trima, princezama i prinčevima neka se točno drže kućnogreda.Kraljica je otpustila grofa Kocha, a zatim su redom slijedili odgojitelji princaKarla, Leopolda i princeza i podnosili izvještaje o napretku svojih učenika.Iznenada grofica Fuchs najavi kraljici daje car Franjo moli neka bi ga načas

primila. Ona pogleda svoju pouzdanicu i tiho joj odgovori:- Odgovorite njegovom veličanstvu da upravo čekam ministre na konferenciju.Grofica izañ e u predsoblje, ali se odmah vrati:- Otac Grande čeka zapovijedi veličanstva za jutarnju molitvu.- Daj, kraljice, Bogu što je Božje - odgovori Marija Terezija i ustane.-

MARIJA JURIĆ ZAGORKA


Poniknuvši glavom, grofica Fuchs pusti u dvoranu visokog muškarca. Crna mantijaskrila mu je tijelo od poda do vrata. Iz mračne crnine viri mlado blijedo lice.Kao daje isklesano iz mramora. Ukočeno se klanja kraljici, pa se opet ispravi.Ispod visokog bijelog čela ledenim mirom gledaju dva crna oka. Orlovski nosspušta se do usne čije sočno rumenilo poriče da se suzdržava od svjetovnihužitaka. U potpunom kontrastu s usnama, lice napadne muške ljepote pokazuje nekičudni uvjerljivi svetački izražaj. Kraljica uzvrati njegovu dubokom poklonukretnjom glave i smiješkom na usnama.

Ne prozborivši ni riječi, u pratnji dvorske gospode Fuchs pošli su u sobu za molitvu.

Bijele, jednostavne, zlatom ukrašene stijene, nekoliko naslonjača i oltar svelikim raspelom pred kojim gori kandilo pružaju sliku mirne pobožnosti.



Pred oltarom otac Grande klekne i zvonkim plemenitim glasom stane čitatievanñ elje. Zatim počne predmoliti litanije. Kraljica i grofica su odgovarale.

Monotono su se provlačili njihovi glasovi kroz malu pustu sobu.U odajama muža Marije Terezije vlada potpuni mir. Car Franjo Stjepan leži nadivanu od modrog brokata. Laki svileni haljetak s bijelim prslukom indiskretnoispoljava odebljale forme njegova visoka tijela. Velika glava počiva na jastuku.Široko četvorouglasto lice debelo je, crveno, svježe, ispunjeno bezbrižnim

mirom. Velike tamne oči sakrivaju lakoumni smiješak. Ispupčana usta otkrivaju bijele jake zube. Vlasulja puna gustih pramenova zaokružuje lice. Bjelinavlasulje ističe crvenilo puti.Uz njega u naslonjaču sjedi njegov pouzdanik i dvorski meštar grof Josip Julien.

Visok gospodin, gibak u sivoj odori.

Pletena bijela vlasulja indiskretno ističe lice puno znakova burna života.Svijetlosmeñ e oči obješenjački promatraju cara koji se proteže na divanu.- Kakva je to bila noć, dragi Julien. Ljepše žene nije ni Bogvidio u raju. Vjerujte mi. Ova je ljubav jedina svijetla zraka u

mojem carskom zatočenju.- Ako njezino veličanstvo jednom sazna za vaše gnijezdou "Bijelom orlu"?

- Onda ću ga preseliti k "Crnom orlu".- Ako vam podreže krila pa nećete moći izletjeti?- O tom sam razmišljao već više puta. Kad god je kraljicaušla u trag mojim ljubavima, uvijek sam se kukavno povukao i ljubavnicu zamijenio drugom. Ovaj put ne bih mogao.Ta žena ušla mije u kosti - poput kostobolje koja se ne možeizliječiti.- Dok se ne pojavi kakva lijepa vračarica pa izliječi vašukostobolju novim čarolijama.- Onda bi morala naići zaista kakva čarobnica sa svim

božanskim vrlinama. Ali ovaj smo put mogli nastradati. Onaj prokleti dogañ aj skupio je na ulici sav svijet. Doduše, ja sam se odmah snašao, pitao ljude što se dogañ a, izdavao naloge

pandurima i sam se spremao da idem u potjeru za lupežima.Kad sam ljude uzbunio, svi su se vrtjeli i motali, a ja sam uhvatio moment da svoju ljepoticu stisnem na grudi i s njom po

bjegnem.- Bilo je opasno izdavati pandurima naloge. Da su vas pre

poznali?- Bilo bi opasnije da sam pokušao pobjeći. U takvim zgodama pomaže drskost, makar sam je platio. Neki me oficir

prepoznao i zatražio audijenciju, ali to nije važno. Plaši menešto drugo: mjesec dana opažam na dvoru čudnu promjenu.Kraljica kao da se za mene ne brine, ne pita me zašto takodugo izostajem u palači svoje sestre, ne ljuti se kad joj po--



ručujem da me bole bubrezi... Ne prima me nasamu, ali me kod ručka obasipljenježnošću, a ti znaš kako je opasna takva njezina ljubaznost. Ne znam što kani.Prije sam morao svaku večer provoditi kod "dvorskog nosoroga". Mjesec danagrofica Fuchs više me ne poziva. Što to znači?- Ne znam. Možda njezino veličanstvo ima mnogo posla

pa vas zanemaruje.- Strašno je to. Ona uvijek radi, a meni spočitava da sam lijen!

- Smatra da car mora raditi.- Da, imate pravo, car mora raditi. Ali na našem dvoru ne ma cara.



- Ali, veličanstvo, zar vi niste car?- Ja? Ne, dragi! Ja nisam car, ja samo nosim carsku titulu.- Ali, veličanstvo!- Ja sam samo tvorničar habsburgovaca. Moja je dužnost

brinuti se da se habsburška rasa množi. Zapamtite: ako vastko izabere da budete mužem kraljice koja nosi vlast, ondarecite: hvala, radije ću biti sluga. U običnim brakovima mužje bračna polovica i gospodar. Ja sam samo bračni poslužitelj- manje od sluge. Njega zovu i trebaju čitav dan - mene pri

maju samo kojih četvrt sata nakon večere, a onda me opetšalju k "dvorskom nosorogu".- Pardon, veličanstvo. "Nosorog" ima novi nadimak.- Pričajte mi da me smijeh malo razbudi.- To je najnovija dvorska šala. Jučer je mladi Liechtensteinhtio do kraljice, ali su ga odbili. Na stubama sretne barunaRosenberga. Kad mu se Liechtenstein potužio, Rosenberg muje odgovorio: "Ne možete do kraljice zato što pred njezinim vratima stražari Fuchs - lisica kojoj je Bog smjestio rep posred lica."Car prasne u smijeh. Oči mu zasjaju, a ispod rumenih usana iskoče bijeli zubi.

- Sada "dvorskog nosoroga" zovu "dvorskom lisicom".- Tiše, tiše. Tko zna nisu li ovi anñ eli na mom stropu špijuni i uhode cara koji nije car?- Zašto se uvijek rugate sami sebi?- To mi manje škodi nego kad mi se rugaju drugi.- Ipak, car treba ponosno nositi svoje dostojanstvo.- Upamtite: ja nisam car. Nosim carsku titulu kao i svojcarski plašt za - osobite svečanosti...Franjo Stjepan se nasmije i podigne glavu:- Sad bi trebalo da ustanem i otidem na pokoru. Poslijeslatke i burne noći to je prilično neugodan posao.

Naglo se otvore vrata. Ušao je suh čovječarac naborana lica i sitnih nasmijanihočiju. Car i grof Julien se trgnuše:- Gdje si, Lory? - mrko ga oslovi car. - Čitav tjedan nemate ni blizu.- Ve-li-čan-stvo. Ve-li...- Što zamuckuješ?- Da je veličanstvo vidjelo ono što sam ja - izgubilo bigovor. Osam dana gledao sam u trautmansdorfskom zatvoruštakore. Da, poštenja mi, u službi vaše špijunaže nije takoudobno kao u kraljičinoj službi. Ali - on se približi i stanešaptati - kraljica se svaki dan kriomice vozi u dvorac grofa Bathyanyja, a vani stražare dvorski gardisti. Ipak sam seuvukao preko zidina u dvorac i slušao pod otvorenim prozorom. Kad je kraljica ušla u dvorac, čuo sam kako ženski

glas viče: "Lijepa zmijo, htjela si mi odmamiti cara!" Na tose čuo plač, a onda drugi ženski glas kako moli: "Kraljice, taona je samo crv pod tvojim nogama." Ne znam je li kraljicatog lijepog crvića zgazila. Sluge su me pograbile i zatvorile.

Nisam se odao niti me je tko prepoznao, ali stražari u traut mansdorfskom zatvoru pričali su mi da već oko mjesec danaiz dvorca grofa Bathyanyja čuju iste riječi: "Lijepa zmijo."

Vele da u dvorcu muče neku žensku.-





- Vidite, Julien - reče car - ljubaznost njezinog veličanstva prijeti nekom strahotom. Možda je utvara ono što ljudi pričaju, ali ono što je Lory čuo svojim ušima - to je sigurno opasnost. Do vraga, što to kraljica skriva preda mnom?DVORSKI AN ðEO

Nad šenbrunskim dvorom spustilo se tiho ljetno veče. Sakrivena iza zastora, kraj prozora stoji Marija Terezija i pomnjivo gleda u raskošno rasvijetljeni perivoj.Pred njezinim je očima šarolika slika: s obiju strana aleja nanizale se plamtečezelene svjetiljke, pa se čine kao vijenci od zelenih plamičaka. Na vazama štospajaju vijence blistaju okrugli, žuti fenjeri slični suncu. Iz busenja ružavire crvena, modra i zelenkasta svjetla.U sredini nasada šumi golemi vodoskok, s kraja obasjan duginim bojama. Izavodoskoka aleja fenjera u obliku crvenih tulipana vodi do visoke uzdignute

pozornice sa crvenim grimiznim zastorima. Pred pozornicom tri naslonjača.Srednji nadvisuje ostala dva. Iza njih se redaju niske stolice, pa onda, skraja, male i okrugle.Tisuće malih šarolikih staklenki posutih perivojem pričinjaju se s dvorskog

prozora kao da su po nasadima pale krijes-nice.

Marija Terezija jedva to opaža. Istražujući, promatra živahnu vrevu pozvanihgostiju pod galerijom dvora gdje se cak-le dragulji na bijelo oprašenim glavama

ljepotica i komešaju krinoline od laganih koprenastih tkanina, urešene čipkama iumjetnim cvijećem. Bijele se vlasuljama pokrivene glave muškaraca. U daljini nerazlikuju se mladi od starih. Kraljica razabire pojedince pod njihovim svijetlim haljecima od bro-

kata i baršuna, po podvezicama na kratkim hlačama, po hodu i kretnjama kojima sevrzu oko dama.Knezovi, grofovi i baruni, vitezovi, svi čije su povelje prošle strogu cenzurudvorskog nadmeštra Khevenhillera pozvani su na veliku vrtnu svečanost uSchonbrunnu.Kraljica je običavala da u dvoru provede ljeto u užem krugu. Zato je velik brojuzvanika pobuñ ivao osobitu pozornost. Tiho, prikriveno letjela su pitanja od usta do usta:"Zašto ta velika svečanost? Niti je čiji imendan niti se slavi kakva posebnaslava - a ipak, tako velik sjaj i toliko gostiju!"Pokrenuše se grupe plemkinja i plemića.Pod galerijom se pojavila mlada ljepotica. Vodi je kavalir u bijeloj, zlatom izvezenoj odori. Sa smiješkom prepušta mu ona malu bijelu ruku. Oko vitke

mlañ ahne pojave trepte koketne ljubičaste vrpce, prišivene na krinolini od žutesvile. Struk od čipaka ukrašen je biserom. Bijelo oprašene crne pramenove koseresi smaragdna spona. Žarki pogled mlade ljepotice preleti preko glava žena iupilji se u oči muškaraca i mami im znoj na čelo. Njezina rumena donja usnaizazovno poziva na cjelove. Tihi se šapat pronosi čitavim društvom:- Kneginja Vilma Auersperg!- La belle princesse!- Kraljičina suparnica!- Bečka Pompadurka uvijek stiže posljednja - šapne is

pod lepeze ostarija kneginja Trautson svojoj prijateljici sijedoj kneginji Liechtenstein.- Da, uvijek četvrt sata prije kraljice. Samo zato da štoviše naglasi kako je ona bliska carskom prijestolju i njezinom

mužu...- Smatra se potkraljicom.- Zna li Marija Terezija daje veliko prijateljstvo cara s knezom Auerspergom samo paravan iza kojeg se skrivaju lju

bavnici?-





- Mislim da ne zna. Inače bije potjerala s dvora.Kneginja Vilma Auersperg, u pratnji svog muža, pobrzalaje pokraj knezova i grofova i njihovih dama uzdignute glave, potpuno svjesna danosi naslov najljepše dame na dvoru, naslov "la belle princesse", a sve to zbogsvog odnosa prema caru Franji Stjepanu. Znala je da taj odnos oko nje stvaraobruč poklonika svake vrsti plemstva i dvoranina. Znala je i to daje gospode,koje nikad nisu sklone lijepoj ili znamenitoj ženi, baš zbog toga susreću saservilnim poklonom. Govorkanja o tom svom odnosu ona je pratila ne samo stajanstvenim smiješkom nego i s ponosom.Primajući neprijateljske poglede kraljici sklonih gospoñ a s osmijehom u kojem je

pomiješala ironiju i oholost, odvraćala je pokloničke poglede muškaraca pritajenim zamamljivajem svojih vrelih očiju, uvjerena da blistavilom svojihzjenica za-robljuje njihovu naklonost. Kretala se gestama kraljice, okrunjenakrunom ljepote koja je sve muško na dvoru učinila svojim podanicima.- Ova careva ljubav traje neobično dugo - primijetila je

ponovno kneginja Trautson.- Da joj nije Pompadurka u svojoj oporuci ostavila tajnukako je toliko vremena držala zarobljenog Luja Francuskog?- reče kneginja Liechtenstein.Kneginji Vilmi prišao je grof Julien:

- Vaše veličanstvo kraljice ljepote, moje najiskrenije obožavanje. Vaša žuta toaleta potamnjet će uspomenu na čuvenužutu haljinu madame Pompadour kojom je u srcu Luja upalilavječnu vatru.Kneginja se osmjehne i blago udari grofa lepezom po ramenu. Zatim se okrene

mladom knezu Fritzu Schwarzenbergu i sakrivši svoje usne lepezom, upita ga:- Što znači ovaj dvorski alarm?

- Ne znam. Neki kažu da kraljica namjerava udati dvijestarije princeze. Vidite, ovdje su poslanici stranih država.- Da, kraljica želi pokazati princeze pod iluminacijom - reče ona s ironijom - ne bi li poslanici izvijestili svoje dinastije da Elizabeta nije kozičava, da Marija nema grbe, aJosipa da nije suha kao trska.Oboje se nasmijalo, a Vilma nastavi:- Gle, vidim pozornicu! Tko će glumiti?- Ne znam. Imena dama i gospode koja će sudjelovati zatajili su kao kakvu diplomatsku tajnu.Promatrajući s prozora, Marija Terezija napeto je pratila svaki pokret svojesuparnice. Pomnjivo je razmotrila njezinu toaletu i vitki stas, uočila kako seoko nje vrti čitavo društvo, a ona mu je središte - kao daje ona kraljica ikućedomaćica na ovom dvoru.U sivoj propisanoj dvorskoj gala-toaleti priñ e carici grofica Fuchs i najavidvorskog nadmeštra.

Marija Terezija baci još jedan pogled na perivoj i šapne svojoj pouzdanici:- To je njezin posljednji trzaj! Gledajte, ona sjaji i ne sluti

stoje čeka...Kraljičino lice poprimi izraz uzbuñ enog zadovoljstva i ona se uputi u salon. Tuje u zlatom vezenoj tamnocrvenoj odori stajao car Franjo Stjepan svjež, rumen inasmijana lica. Gestom podanika primi kraljičinu ruku. Dvorski meštar dade znaki najavi:- Vaše veličanstvo, devet je sati!Kraljica se s mužem uputi u veliku dvoranu gdje je već čekala povorka princeza i

prinčeva s mladim carem Josipom. Na okupu je bila čitava kraljevska obitelj.Dolje, pod galerijom, gosti su već bili nestrpljivi:- Kad će već jednom prispjeti dvor? - ljutile se dame u

preuskim svilenim cipelicama.





- Evo ga. "Dvorska ura" je tu. Sad će i dvor. Na galeriji se pojavio mali Portugalac sa svojom uglastom počešljanom vlasuljom Luja XIV U pramenove je upleo vrpce poput djevojke, što nije bilo u vezi s modom njegove frizure. Ukočeno se pružilo tijelo na kratkim nogama. Njegova je toaleta

pobudila sumnju da su ga glačale sve bečke pralje. Čitava pojava davala je slikuukočene točnosti.- Kad se pojavi Taruka, onda znaj da je odbio čas! Onnikad ne zakašnjava - tumačio je knez Liechtenstein svom

mladom sinu koji je na dvoru bio novajlija. - Taj je maličovjek diktator reda na dvoru. On navija sat kojemu se i kraljica pokorava - ako, naravno, nije zle volje!

Na stubište izañ e dvorski nadmeštar. Zeleno odijelo sapela mu preko prsijusrebrom i zlatom iskićena vrpca s kraljevskim grbom, znak njegove najvišedvorske počasti. Gosti upriješe oči u njegovu tanku, usku pojavu, hladno i važnolice, preliveno strogom zbiljom. U ruci mu štap s velikom zlatnom kuglom.- Tiho - prekine knjeginja Vilma šaputanje mladog Fritza.- Izletio je dvorski moljac.

Nadmeštar dostojanstveno udari o pod tri puta. Zavlada duboka šutnja. Onda

nadmeštar side niz stepenice prvi, a za njim kraljevska povorka. Svi se dubokoklanjaju.Kraljicu vodi car Franjo Stjepan. Njezina visoka pojava, makar znatno odebljala,još uvijek nije izgubila linije nekad tako slavljenog stasa. Zelena haljina

posuta je bijelim utkanim cvijećem. Niz razgaljena snažna ramena visi lagana pelerina od crnog brokata ukrašena hermelinom. Oko golog vrata svezala jeogrlicu od dijamanata. U bujnoj, glatko učešljanoj i bjelilom oprašenoj kosisvjetluca zvijezda od briljanata. Kraljičino je lice rumeno, a velike mudre očineobično blistaju. Kad ljudi gledaju u te oči, zaboravljaju nabore na vla-daričinu licu i njezin podbradak.

Sa smiješkom odvraća kraljica poklonima svojih uzvanika. Stigla je u blizinukneginje Vilme. Sve oči piljile su radoznalo čas u kraljicu, čas u kneginju.

Marija Terezija okrene prema njoj glavu, kimne i nasmiješi se napadno ljubazno.Začuñ eni gosti ostali su sagnuti i kad je vladarka već prošla pokraj njih.- Svečanost je počela senzacijom - prošaptale su dame.- Kraljica je Vilmu obasula napadnom ljubaznošću.

A Kneginja Vilma šapne Fritzu:- Jao neprijatelju kad je ona s njim ljubazna!Dvorska povorka, a za njom svi gosti poñ oše izmeñ u šarolikih plamtećih tulipanado pozornice, čar doprati caricu do najvišeg naslonjača, povuče njezinu povlakui stane iza njezina naslonjača. Marija Terezija sjedne. Do nje zdesna sad sesmještava car Franjo Stjepan, a slijeva je s izražajem potpune apatije nehajnosjeo mladi car Josip.Iza njih su se poredali dvorani, strogo po rangu i časti. Sve to budnim okom

prati dvorski nadmeštar knez Khevenhiller.Kad je nadmeštar dao znak, pred caricu izañ e gospodin u svijetlomodroj odori sa

srebrnastom trakom oko ruke. To je intendant dvorskog kazališta grof Keglević.Duboko se poloni i izvijesti.- Vaše veličanstvo, predstava počinje.Rastvore se grimizni zastori. Na velikom prostoru pozornice kraljevska odaja ustilu XIV vijeka. U naslonjaču sjedi kraljica u crvenoj haljini historijskogkroja, okružena dvo-rankama, i pjeva uz gitaru.- Kći grofa Bathyanyja - šapuću dvorani gledajući kraljicu na pozornici.- Dražestan glasić, ali malo je smetena.Pjesma na pozornici svrši. Dvorske dame ustaju i hvale gospodaricu. Najviše jeobasipa hvalospjevima dvoranka Jo-landa. Dolazi kralj, vladaričin muž, nježno je

poljubi i upuću-

MARIJA JURIC ZAGORKA SUPARNICA MARIJE TEREZIJE



je pregršt lijepih riječi. Ona se nasmiješi i zahvaljuje Bogu i ljudima za svojusreću u svom braku. Kraljica odlazi u svoju ložnicu na počinak.S njom ide i Jolanda. Na pozornici gase svjetlo. Onda blijedo svjetlo obasjava

praznu kraljevsku sobu. Samo se kralj skriva iza zastora i čeka. Ponovno se pojavi Jolanda i koketno umiljuje kralju:"Ti me moraš učiniti kraljicom!""Ti si jedina moja kraljica, jedina ljubav", šapće kralj Jo-landi. Iz svojeložnice izañ e kraljica i zapanji se."Kralj i Jolanda!" šapće za sebe, a onda vikne:"Lijepa zmijo! Ne dršci! Čuj, lijepa zmijo, ja sam kraljica, a ti si milosnica,časoviti hir moga muža! I dalje živi od milostinje kojom te darivam, kao štodarivam prosjaka na uglu svog dvorca...""Te je riječi čuo Lory kroz prozor Bathyanyjeva dvorca", pomisli u sebi carFranjo Stjepan.Jolanda odlazi, a kraljica skida svoj medaljon i vraća ga kralju."Vraćam ti znak tvoje lažne ljubavi!"Svršio je prvi čin. Baršunasti se zastori zaklope. Marija Te-rezija plješće, a

za njom se povodi čitav dvor. Pljesak je nešto smućen, pogledi dvorana plahi i prikradaju se k Vilmi koja sjedi uz kneza Fritza s izražajem potpune nehajnosti. Nakon malog odmora, zastor se opet otvara. Gosti napeto čekaju nastavak čudnedrame.

Na pozornici sjajna odaja. Na divanu sjedi kraljica i žali se na svoju sudbinu:"Sreća je hirovita poput zle žene. Ljubav moga muža je leptir što se zaustavljakod svakog cvijeta..."Iza kraljice rastvaraju se tamne zavjese. Zasjaji se oblak svjetla. Na uzvišicizelenog brdašca stoji blistava slika anñ ela. Visoka pojava u bijeloj svili

posutoj zlatnim zvijezdama i dra-

gim kamenjem. Uska anñ eoska haljina plastično odaje linije mlañ ahne krasote. Ugolim rukama drži palmu. Ovalno lice klasičnih crta i prozirne bijele puti osutoje lakim ružičastim sjajem. Velike, crne, umne oči upiru se sugestivnom snagom unebo. Nad visokim bijelim čelom sjaji zlatni dijadem sa zvijezdom od briljanata.Raspletene duge, neobično bujne pepeljaste kose padaju do koljena poputvilinskog plašta..."Tko je ta čarobna krasotica?"

Visoko uzdignute glave sjedi Marija Terezija i prisluškuje što se šapće ugledalištu. Osjeća magičnu moć koja je pritisla na stolice čitav dvor i svegoste. Osjeća da je car Franjo maknuo glavom i čudno gledao Josipa, ali on kaoda nije uzvratio taj pogled. Njegove su oči piljile u sliku anñ ela.- Prepoznaješ li tko je to? - šapne Marija Terezija Josipu.- To je kontesa koju je vaše veličanstvo spasilo od lomače.Kraljica potvrdi glavom upirući pogled u pozornicu, dok jeu svojim mislima i sluhom istraživala dojam u gledalištu.

Na pozornici anñ eo polagano silazi do kraljičina uzglavlja i prozbori glasom

koji je romonio perivojem poput melodije sa srebrne žice:"Ne tuguj, kraljice nad kraljicama. Tvojeg vojna zaplela je u svoju mrežu ženašto svoju crnu dušu pokriva ljepotom. Kad izgubi krinku svoje ljepote, ostat ćejadna, nesretna, od svih ostavljena - ostat će još samo rugoba njezine opačine.Ljepota tijela vene kao list u jesen. Kraljice, ti si najljepša i najdivnija -jer tvoja je ljepota prava - ona je vječna. Ljepota je snaga uma - ljepota jedobrota srca - ljepota je čista savjest. I sve stoje oko tebe živi od te ljepotetvoga duha! Sve ono što se dotiče tvog imena, nosiš u vječnu slavu historijesvog imena! A ona sitna mušica pod tvojim nogama - nestat će. Nestat će poputleptira oprženih krila. Kraljice nad kraljicama! Historija plete tvoj lijepivječni vijenac - vječni spomen."





U gledalištu se nitko nije usudio dahnuti.Iz ložnice izlazi kralj, pada pred noge kraljici i kliče:"Prisnio mi se strašan san da sam zapao u mrežu lijepe zmije. Ti si najljepša inajljubljenija!"Tad zagrli kraljicu. Nad njima anñ eo sipa bijele ruže gledajući u nebo i govori

povišenim glasom:"Slava tebi, vladarke, jer nijedna žena na svijetu nije do tebe, do tvog

poštenog srca i netaknute časti."Zastori se sklope. Igra je svršila. Rasvijetljenim perivojem odjekne pljesak.Kraljica odredi da se zastor otvori. Kraljica plješće, car Josip plješće i carFranjo ih slijedi sakrivajući se da ne opazi Vilma. Gospoda u gledalištuispružila glave, lupali u dlanove i gutala očima neviñ enu ljepotu anñ ela.Kad su se zastori posljednji put zatvorili, kraljica ustane:- Kako ti se sviñ a moja nova dvoranka? - upita cara Franju.- Da, neobična je! Vrlo neobična!- Neobična krasotica! - dodaje kraljica. - Što veliš ti,Josipe?- Ljepota nije tijelo, ljepota je um! - odvrati Josip opetu

jući Nerine riječi s pozornice. - Ja dijelim oduševljenje svoje majke!Car Franjo značajno pogleda sina kao da ga podsjeća na onaj dan kad su obojica

pošli u predsoblje dvora da vide "čudo od vještice". Car se malo primakne sinu išapne mu:- Molim te, šuti. Ne spominji kraljici da sam je upoznaokad je bila optužena.Dvoredom odličnika prolazila je kraljica, zaustavljala se i oslovljavala

pojedine ličnosti. Pronicavim okom razabirala je uzbuñ enje čitavog dvora.Sve je govorilo samo o čudnom sadržaju igre koja je neprikriveno ciljala naodnos Vilme prema caru Franji Stjepanu i istakla ljepotu anñ ela što je takonenadano osvanuo na dvorskoj pozornici i govorio riječi koje su Vilmu rušile u

prah.

Mimo običaja, kraljica se zaustavila u skupini mlade gospode iz visokog plemstvai upitala ih:- Dakle, gospodo, kako vam se sviñ a moja nova dvorskadama? Želim čuti iskreni sud jer je ona moja štićenica.- Vrlo je lijepa! - plaho će mladi grof Liechtenstein.- To je premalo, mladiću, njoj su anñ eli prepustili mnogo od svoje ljepote. Kad biste tek znali kako je umna! Samonije navikla dvorskim intrigama. Želim, moja gospodo, da jedobro zabavljate. Ona je unuka odlične stare velikašice kojojiz vremena rata dugujem mnogo zahvalnosti. Danas je mlada grofica izvan službe pa je smatram uzvanicom na svojojsvečanosti.Time je kraljica podijelila i dozvolu i zapovijed da s Nerom postupaju kao sa

svakom damom iz odličnog plemstva. Jedva se vladarka udaljila, njihova su usta bila puna obožavanja, a oči se prikovale u zatvorene zastore pozornice.Dotle se kraljica približi kneginji Liechtenstein koja je stajala u blizinikneginje Vilme.

Marija Terezija porazgovori sa starom damom i dovrši glasno da uzmogne čuti injezina suparnica:- Sva su gospoda izrazila mnijenje da na mom dvoru nikad nije bilo žene koja bi se mogla mjeriti s ljepotom mojenove dvorske gospoñ e!Rekavši to, priñ e Vilmi, pruži joj ruku na poljubac stoje bio znak osobite

milosti, pa će ljubazno:- Neizmjerno sam radosna, kneginjo, što vas opet vidim.

Već sam davno željela da odigramo partiju karata. Tu biste mi

želju danas mogli ispuniti: Vilma se pokloni:- Duboko zahvaljujem vašem veličanstvu na tolikom odli



kovanju!Kneginja nije mogla u svom glasu prikriti ledeni prizvuk, a kraljica nastavi putkrugom što su ga stvarali uzvanici.



Čitav je sat razgovarala s gostima kad se rasvijetljenom alejom pojavi dvorskiintendant vodeći Neru.Preodjenula se u modrikastu raskošnu haljinu.Oko umjerene krinoline prse nabrane trake od tila s bijelim pupoljcima. Struk od

modrikaste svile takoñ er je ukrašen bijelim pupoljcima i naboranim tilom isapinje njezinu vitku mladenačku formu. Klasičan izmodelirani vrat resi niz

bisera. Čuvene pepeljaste kose nisu oprašene, već savijene u frizuru s uvojcimakoji se spuštaju po bijelim skladno grañ enim ramenima. Kosa je ukrašena nježnim nakitom od bisera.Svi zadivljeno promatraju neviñ enu ljepotu što djeluje poput proljeća u neobično

odabranoj toaleti koja se znatno ističe od tradicije suvremene mode.Intendant Keglević privede Neru Mariji Tereziji. Ona joj pruži ruku i predstavije plemstvu:- Moja nova dvorska gospoda potomak je starih velikašai roñ akinja je intendanta Keglevića. Veoma sam zadovoljnavašom igrom, drago dijete. Nadam se da ćete se dobro zabaviti. Gospoda vas željno očekuju!

Nerin moleći pogled zaustavi se na kraljici, ali ga ona nije htjela razumjeti.To je Neru tako smelo da joj iz ruku padne lepeza.Stojeći pokraj svoje majke, car Josip hitro podigne lepezu i pruži je Neri. Ona

porumeni i duboko se nakloni.Uska, tanka pojava nadmeštra Khevenhillera primakne se k Josipu pa će mu

prestravljeno:- Zaboga, vaše veličanstvo! To je contra decorum!2 Jošnikad car nije dignuo lepezu dvorskoj dami!- Kako nije?! Ta vidite da sam to ja učinio - odgovori mirno car.

Dvorski nadmeštar da znak za dine.3 Povorka se vratila u dvor. Sada je s njom išla i Nera, odmah iza grofice Fuchs, u pratnji grofa Fuchsa.U velikoj svečanoj dvorani smjestili se gosti. Uz kraljicu njezina obitelj,

poslanici, ministri, članovi najvišeg plemstva, dok su niže po rangu rasporediliu dvije pokrajnje dvorane.

Neri je odreñ eno mjesto uz kraljičin stol izmeñ u dva mlada kneza. Ali sve tedvorske časti kao daje ne raduju. Izmeñ u nje i kraljice odigravalo se neštostoje zamijetila samo grofica Fuchs. Kad god bi kraljica pogledala Neru, ona sesmiješila, a kad je s nje skinula pogled, Nerino je lice bilo sjetno i tužno.

Nakon dinea povede je grofica Fuchs u pokrajnju sobu, upre u nju svoj dugi nos iozbiljno joj reče:- Njezino vam veličanstvo poručuje da nije zadovoljnos vašim izrazom. Očekuje od vas veselo lice i želi da se za

bavljate s gospodom kao da ste u svom vlastitom dvorcu.- Neizmjerno sam zahvalna prevelikoj dobroti njezinogveličanstva. Ali srce neće da slijedi moju volju. Čeznem za

mužem. Mjesec dana o njemu ne znam ništa, osjećam se kaozarobljena. Oprostite, ali ne znam lagati!- Njezino me veličanstvo ovlastilo da vam obećam: akoispunite njezinu želju i veselo se predate zabavi, tada poslije svečanosti možete u pratnji grofa Keglevića i grofa Kochaotići k vašem mužu na dopust od tri dana.

U trenutku promijenilo se lice mlade žene. Poljubi ruku staroj grofici i reče:- Izvršit ću želju njezinog veličanstva! Kliktat ću srećom i

veseljem!



U perivoju je svirala glazba. Na velikom parketnom prostoru razdijelili se parovi. Ples je otvorio car Josip s malom

1 Contra decorum - protiv pravila pristojnosti.

3 Dine (franc.) - objed koji se blaguje u podne ili oko 17-18 sati.



krupnom damom. Nera je stajala iza plesnog kruga sa svojim roñ akom intendantom grofom Keglevićem.- Tko je ona dama što pleše s mladim carem? - tiho upita

Nera grofa Keglevića.- Njegova žena, bavarska princeza.

Promatrala je omalenu, nezgrapnu princezu s masnim zatiljkom koji joj seispupčio poput grbe i unakazio joj leda. Okrugla glava s rijetkom plavom kosom,lice puno crvenih pjega, a kad bi progovorila, vidjeli su se pokvareni zubi.Tamne oči gledale su mutnim i žalosnim pogledom - kao da sama nad sobom tuguje.- Čudiš se, zar ne? - upita grof Neru. - Nije je Josip uzeoza ženu. S njom ga je vjenčala kraljica. Državni je interes zahtijevao da Josip uzme bavarsku princezu. A pošto je mladai ljepša pošla za španjolskog prestolonasljednika, morao jeaustrijski prestolonasljednik uzeti za ženu onu koja je ostala.

Nera sućutno uzdahne: - Zašto je priroda nametnula siroti sve svoje rugobe utako velikoj mjeri?- To je najnesretniji brak pod suncem.- Možda su zato careve oči tako melankolične?- Uvijek je takav, tih, sjetan i šutljiv. Ovdje ga zovu Ha-

mletom, a nju Ofelijom koju su nagrizle ribe kad se u ludilu bacila u rijeku pa su je spasili i objesili o vrat austrijskom Hamletu.- Kakve li zlobe!- Draga moja, zlobi se na dvoru moraš priviknuti. Gle, dolazi mladi grofić Khevenhiller. Taj naduti, blesavi sin dvorskognadmeštra jedini na dvoru nije zloban. Naprotiv, njegova pre-uzvišena majka zaslužuje svoj nadimak "dvorskefeantipe".Onizak i tanak grofić priñ e Neri, pa će kao da govori svom podreñ enom sluzi:- Moram plesati s vama po želji njezinog veličanstva.

Nera odvrati:

- Želji njezinog veličanstva moram i ja pridonijeti tu žrt

vu!Intendant se nasmije. Ne shvaćajući Nerinu ironiju, grofić je povede ravno dokraljice koja je sjedila na povišenom prostoru, okružena gospodom i gospoñ ama izvisokog plemstva. Grof i Nera se poklone i poñ u na ples. Marija Terezija mahnesinu kneza Liechtensteina i tiho mu šapne:- Ako ne požurite zamoliti lijepog anñ ela da vas vodi u

menuet, stavljate na kocku svoju sreću. Mladi se knez izgubi u vrevi plesača da dočeka Neru.Izvan grupe u kojoj su plesali parovi stoji barun Rosenberg, tajnik cara Josipa.Bistre smeñ e oči tragaju amo-tamo po perivoju. Nitko ne može izmaknuti njegovu

pogledu. Pod jednostavno učešljanom vlasuljom otvara se visoko čelo s tankourezanim obrvama. Uski nos spušta se do tananih usnica što bi vazda htjele

prikriti ironični smiješak. Uz njega se prislonio grof Nikola Esterhazv, dvorski

poet Marije Terezije. Krupno plećato tijelo u kontrastu je s poetskim zvanjem.- Gle - šapne Rosenberg - knez Liechtenstein vodi na

ples "dvorskog anñ ela". Ona brzo avanzira. Pazite kako se



siromašni nadmeštar Khevenhiller nadimlje.- Svakako je contra decorum da knezovi plešu s jednostavnom dvorskom damom! - odvrati knez Esterhazv.- Ali mlada gospoda prvog ranga nisu toga mnijenja.Evo, gledajte kako opsjedaju njezino mjesto, kako nestrpljivočekaju da se plesačica vrati. Čini se, naš "dvorski anñ eo" imañ avolsku moć...- Prekrasna je, to se ne može nikako poreći, a vele da vrloduhovito čavrlja. Sirota kneginja Vilma! Ova ju je predstavasigurno uzbudila. Vidite, vrlo rijetko pleše. Što to znači?Barun Rosenberg zlobno se nasmiješi.- Prorijedila se njezina vojska kavalira. I generalštab i

mom čad uskočiše na - anñ eosku frontu!

1



- Gledajte, dragi Rosenberg. Mladi car Josip stao je ispred gospode koja čekaju našu ljepoticu. Što kani?- Vaša će znatiželja biti ovoga časa namirena. Divno!

Mladi se car ne obazire na ostale kandidate, klanja se mladojgrofici i vodi je na ples!- Što se sve danas dogañ a na dvoru?! - usklikne NikolaEsterhazv. - Kraljica nije meni povjerila da napišem dramukoju su glumili. Nitko ne zna tko ju je sastavio. Sve su tajili...

A konačno se dramolet pretvorio u pamflet protiv Vilme.- Vaše mnijenje dijele i drugi - odgovori Rosenberg. -Svi su bili osupnuti.Senzacija! Sve gleda cara Josipa i njegovu plesačicu. Grof Rosenberg nadignesvoje karakteristične obrve:- Koliko je lijepih davolica svoje jezičce zabolo u anñ ela!

Nadmeštar Khevenhiller rumeni su kao kuhani rak, a njegovaKsantipa namjestila je lornjon na svoje janjeće oči. Eto Vilme,

pogledajte je. Sjedi izmeñ u grofa Juliena i kneza Fritza - tosu jedini ostaci njezine nevjerne čete. Sakrila se lepezom. Bogzna kakve uštipke izbacuju njezine požudne usne? Šteta štonisam lepeza!- Tiše, tiše, skreće ovamo; vi ste je domamili svojom kritikom.Kneginja Vilma dolazila je sa dva kavalira. Prolazeći pokraj baruna Rosenberga,dobaci mu:- Opet se zabavljate na tuñ i račun!

- Naprotiv, nehajno promatram kako anñ eli razbijaju vašuzemaljsku mom čad...- Po zapovijedi vrhovnog vojskovoñ e... - I ona pogleda

prema kraljici.- I po tihoj želji njihovih srdaca. Kolike li nezahvalnosti,kneginjo! "Dvorski anñ eo" zasjenio je slavu dvorskih ljepota,a taj nadimak "dvorski anñ eo"...- Pristaje seoskoj pastirici.

- Sasvim se slažem. Vladari su često posjedali pastiriceuza se na prijestolje.- To bi bilo posve po ćudi cara Josipa...

- Na dvoru ima još jedan car - odvrati Rosenberg.- Ali taj ne posjeduje prijestolje niti će ga posjedovati.- Ipak ima razvijen ukus za žensku ljepotu, a danas i on



upravlja svoj lornjon anñ eoskoj fronti pastirice! - nehajnoreče Rosenberg.

Vilma pogleda prema caru Franji koji je promatrao Neru kako pleše s mladim Josipom.- Nenatkriljivi ste u svojoj zlobi - ljutito će Vilma.- Samo u ovom času. Da vas ne izjeda ljubomora, vi biste

me svakako nadmašili.Ona mu ne odgovori, već uzme pod ruku grofa Juliena i prigušenom ljutinom reče:- Idite k caru i recite mu da sam duboko povrijeñ ena. Jasnoje da su ovdje atakirali na mene. Ona glupa drama uperena jeizravno protiv mene. Riječi što ih je ova provincijalka izreklana pozornici riječi su kraljičine. Tražim zadovoljštinu.Ljutiti pogled okrenula je prema carici i nastavila:- Gledajte kako bestidno tjera kavalire da zabavljajuovu pastiricu. Od cara Franje tražim zadovoljštinu. Saznalasam da je kraljica držala sve današnje glumce interniraneu dvoru grofa Bathyanyja, samo da nitko unaprijed ne znakakvim će me obasuti pogrdama. A mene je ovamo pozvala ljubaznim pismom da može počiniti taj grdni atentat. Nijeli to nečuveno? Car je to morao spriječiti. Tražim od njega

zadovoljštinu, u protivnom slučaju...- Kneginjo - šaptao je Julien - pokušat ću se približiticaru i priopćiti vašu poruku. Molim vas da se dotle smirite.Ples je svršio prije nego što su mladi car Josip i Nera obišli krug. Car

prihvati njezinu ruku kao svaki drugi plesač i povede svoju plesačicu na odmor.



- Nadam se - reče on - da vam nije neprilično što sam vas oteo gospodi. Oni su vrlo uslužni praznim frazama, nekausreće dame sebi ravne.- Hvala, vaše veličanstvo - odgovori Nera nešto smeteno.- Ne zaslužujem toliko uvažavanje.- Moje uvažavanje pripada vašem umu koji sam upoznaoonog dana - sjećate li se - kad ste sa mnom razgovaraliu predsoblju dvora, a niste znali da sam prestolonasljenik.

Molim vas, grofice, nastavite onaj način konverzacije kad ste sa mnom razgovarali kao sa čovjekom. Kad sam vas danas opazio na pozornici, bio sam neizmjerno iznenañ en.

Moja majka kraljica pomno je čuvala tajnu današnje večeri. Nisam slutio da mi je nesvjesno pripravila preugodno iznenañ enje.- Hvala vam, vaše veličanstvo, radujem se što me se još

sjećate.- Mnogo vas se puta spominjem. Mnogo! Vi ste bili povod da sam počeo čitati Malleus maleficarum, taj nesretni zakon

protiv vještica, i da sam dublje proučio strahovite zablude ovješticama.

Nera zaboravi da razgovara sa carem i usklikne:- Nije li strašna ñ avolska zloba i pokvarenost koju su razbijači morala nametnuli ljudskom mozgu?- Žalim siromašni narod koji je žrtva takvih prijevara. Viste rekli "razbijači morala". Na koga to mislite?

Nera se zbuni.- Molim vas govorite i zaboravite prestolonasljednika. Kaoi ono prije godinu dana i sada s vama govori samo čovjek koji

bi htio saznati koga smatrate-razbijačem morala.- One koji su širiti praznovjerje i tako u očima puka Boga

lišili njegove božanske moći.



- Sasvim se slažem s vama - vedro će car - samo vasodmah upozoravam da nikad ne kažete svoje osobno mi-

šljenje pred kraljicom. Ona jezuite vrlo cijeni i uzvisuje ih za svojesavjetnike. Nera se prestraši.- Ne bojte se, govorim vam kao čovjek čovjeku. Ni ja se usvojoj duši ne slažem s kraljicom. Čak se bunim protiv prevelike nabožnosti koju su jezuiti uveli na dvoru. Dakle, u meninalazite istomišljenika...Car se iznenada zaustavi. Pogleda Neru. Trenutak je šutio, a onda će tiho:- Previše sam rekao. Nije moj običaj povjeravati ljudimasvoje misli...I Neru je iznenadila careva povjerljivost. Razabravši da se zbog toga kaje,odvrati iskreno:- Što je meni vaše veličanstvo izvoljelo reći, ostat će u

meni pokopano. Ne samo zato što znam da svoj život dugujem baš vama nego i zato što sam presretna da budući vladargaji tako spasonosne, prosvjetne i mudre misli.Car je dalje promatrao Neru melankoličnim modrim očima, a onda će tiho:- Od prvog dana kad sam s vama razgovarao nešto me je

nukalo da se u vas pouzdam. Tom unutrašnjem pozivu odazivam se i sada. Čini se, to je nagon moje osamljene duše koja,eto, vidite, na čitavom dvoru nema istomišljenika.Prišavši caru, barun Rosenberg spriječio je Neru da odgovori.- Vaše veličanstvo, car Franjo Stjepan moli da se potruditedo njega.Josip se nasmiješi Neri i pokazavši Rosenberga, reče:- Prepuštam vas barunu Rosenbergu, mojem dvorskom

meštru i pouzdaniku.Ovaj je očito shvatio carevu želju da se za nju brine i opet je povede

plesačima.Zaokrenuvši uskim puteljkom preko nasada, mladi se car obazre onamo gdje jeostavio Neru. Promatrao ju je kako



pleše s njegovim dvorskim meštrom, a mladi i stariji velikaši dižu glave i prateje s udivljenjem kako je Rosenberg opet dovodi na mjesto gdje su se okupila

mlada gospoda, a ona im se smiješi, razgovara s njima i opet polazi na ples. Mladi car spusti glavu i nastavi put onamo gdje je sjedila kraljica, a uz njucar Franjo Stjepan.Dvorski nadmeštar Khevenhiller stajao je uz svoju ženu. Suhonjava, malena damagotovo se izgubila u crnoj krinolini s bijelim čipkama. Male su joj oči prekrite

lornjonom, a velikom lepezom skriva lice i šapuće svome mužu:- To što se danas radi na dvoru s tom dvorskom gospoñ om zaista je inkompatibilno protiv svih propisa. Čak je i mladicar izgubio glavu. Njegovo veličanstvo car Franjo Stjepan ine gleda nikoga, nego nju. Stoje kraljici? Brine se za tu ženui zaboravlja čak na svoje vlastite kćeri.- Hvata me groznica - tiho odvraća nadmeštar. - Kraljicaje htjela da se izvede ova gluma i sve koji su sudjelovali internirala je kod grofa Bathvanvja da iznenadi dvor. Dobro, tojoš mogu nekako razumjeti, ali ne razumijem zašto tako od likuje ovu groficu? Otkako sam na svom uzvišenom mjestu,nije se dvor ovako ponašao. To je kao na grañ anskoj reduti, ane na dvoru s uzvišenom španjolskom etiketom.

Mala gospoñ a upiljila je o

či kroz staklo i šapnula:- Sablazan. Eno gledaj! Grofici udvara mladi Liechten-

stein. Grof Klary, pa i mladi Kinskv. Evo, sad je oslovljava čak



i kancelar Kaunitz. Mi smo na sajmištu! Nadmeštar pode ravno prema kraljici i stane iza njezina naslonjača. MarijaTerezija obazre se k njemu:- Rekla bih da ste našminkani, dragi moj Khevenhiller!Tako ste rumeni! Nešto nije u redu?- Vaše veličanstvo, ja sam danas suvišan. Dvor je pošao

pravcem: contra dec0rum. Nosioci dostojanstva dvora caraJosipa ne služe svome caru, nego mladoj dami koju je vaše

veličanstvo izvoljelo podići nad sve ostale. I princeze su zlovoljne zbog toga.- Dragi prijatelju - reče kraljica uz ironičnu molbu -

priuštite mi danas tu malu radost. Ionako ih malo imam -dovrši i okrene od njega glavu.Car Franjo sjedio je okružen gospodom svoga dvoranstva. Grof Julien mu šapne:- Vilma je uvrijeñ ena predstavom.- Znate, da nisam kriv. Sad mi je jasno zašto se kraljicaskrivala i zastoje polazila u dvor Bathyanyju: da može sve toiznijeti pred dvor kao grom. Svakako, to je mali skandal. Ališto ja mogu protiv dvora? Ta ja nisam car. Ja sam plašt!- A što mislite o "anñ elu"? - upita Julien.

- Želio bih što prije doći u nebo.- Čudim se da vam kraljica omogućuje takve želje. Ovaj"dvorski anñ eo" zbunio bi i svece na nebu.- Kraljica mije pripovijedala da se mora odužiti baki mlade grofice i zato ju je imenovala dvorskom gospoñ om. Kad binjezino veličanstvo slutilo da sam prije godinu dana zbog teljepotice šetao pod prozorom "Bijelog orla"?

- Danas očito ne bi uživala nadimak "dvorskog anñ ela". Nadmeštar tri puta udari velikim štapom.- Vaše veličanstvo, počinje vatromet.Kraljica ustane i naloži nadmeštru:- Nakon vatrometa priredite partiju karata. Igrat ću ja,car Franjo Stjepan, kneginja Vilma i stari knez Liechtenstein.Kibici će biti grofica Fuchs i grofica Nera.U dubini perivoja prikazivao je grof Julien svoja najnovija iznašašća u

pirotehnici. Bio je čuveni aranžer dvorskih vrtnih svečanosti, a osobito seisticao u vatrometu. Dvor i gosti bučno su povlañ ivali njegovu umijeću. U tmini

perivoja dizale su se uvis ognjene zmije, tvoreći u zraku zvijezde u svim



bojama iz kojih su se opet rañ ale zmijolike trake i bijesno sik-tale pod

horizontom.S najvećim ponosom prikazivao je Julien vatrometne slike raznolikih oblika:goruće vodoskoke u svim bojama, stupove od iskrica i crvene lepeze. Vodopad crvenog svjetla osvijetlio je dvor i uzvanike. Svi su bili ushićeni. Samo jekneginja Vil-ma ogorčeno gledala produkciju svog prijatelja. Osjećala se poputkraljice kojoj skidaju krunu.

Nadmeštar Khevenhiller nadzirao je spremanje kartaškog stola u najmilijem kraljičinom salonu. Veliki svijećnjaci pro-siplju jako svjetlo po raskošnojdvorani. Stijene od stropa do laštenog poda oslikane su živim bojama i prikazujusjenicu sa zelenim rešetkama obraštenu bujnim raslinjem. Izmeñ u lišća otvara sevidik u neki perivoj, a s druge strane u modro nebo.U uglovima sjenice stoje velike vaze, pune ruža, a kanarin-ci i papige oživljujuneobične slikanje izrañ ene po kraljičinu ukusu.

Ružičasti divani i naslonja

či u skladu su sa šarenim, bu

čnim zidnim uresom.Izmeñ u dva stupa nadmeštar je dao postaviti crni, sedefom izrezbareni sto na



kojemu gore mnogokrilni svijećnjaci. Na stolu su karte i četiri srebrnatanjurića za novac.U dvoranu ulazi grofica Fuchs i vodi Neru. Malo zatim stiže stari knezLiechtenstein vodeći kneginju Vilmu Auersperg. Za nekoliko trenutaka pojavi secar Franjo Stjepan s kraljicom.

Nadmeštar je začuñ eno gledao kraljicu. Lice joj je cvalo od zadovoljstva, atakvu je rijetko vidio. Dok se car povukao s Leichtensteinom k prozoru da

promatra rasvijetljeni perivoj gdje su gosti i dvorani nastavili ples, kraljica priñ e kneginji Vilmi.- Ovoj se partiji od srca veselim. Ali stoje to, kneginjo? Vi ste, očito, neštoindisponirani. Da vam nije zlo?

- Nipošto, vaše veličanstvo - posve sam zdrava.- Ne vjerujem, vama nije dobro, opazila sam da ste danasza vrijeme plesa sjedili posve u pozadini. Vi, vazda okruženikavalirima!Od tih žaoka Vilma je blijedjela. Marija Terezija će hinjenom zabrinutošću:- Zaboga, kneginjo, vi ste vrlo blijedi! Zaista, vama nijedobro.

Kraljica dade znak lakaju koji je držao u ruci poslužavnik sa šampanjcem.Kraljica sama uzme napunjenu čašu i ponudi je Vilmi.- Okrijepite se, kneginjo, bit će vam bolje. Vidite, unatoč šminki, vi ste upravo smrtno problijedili.

Vilma je morala prihvatiti čašu. Okusi gutljaj, a onda čašu vrati lakaju i propisno se pokloni kraljici:- Zahvaljujem vašem veličanstvu na tolikoj brizi!- Neću da kod karata izgledate loše - reče kraljica.Dotle je nadmeštar Khevenhiller dokazivao grofici Fuchs daje Neri propisno mjesto iza kraljičine stolice, a grofica je opet tvrdila kakokraljica želi da Nera stoji iza kneginje Vilme.- I opet contra decorum! - šaptao je očajni nadmeštar.Igra je imala početi.Kraljica sjede u naslonjač, njoj zdesna kneginja Vilma, ovoj nasuprot car FranjoStjepan, a kraljici licem u lice knez Liechtenstein.U srebrnim tanjurićima ležao je srebrni i zlatni novac. Po običaju, kraljica

počne svoju omiljelu hazardnu igru na veliko. Marija Terezija pazila je nakarte, ali pritom kriomice primjećivala poglede svoga muža koji su od časa dočasa od Vilme zalutali k Neri.- Doñ ite bliže - ponuka kraljica Neru - želim da naučiteigru. Bit će potrebno da katkad zamijenite kojeg odsutnog

partnera.



Shvativši kraljičinu želju, grofica Fuchs pomakne Neru sasvim blizu, tako da je Nerina glava sada bila iznad glave kneginje Vilme koja je sjedila. Tako vještonamještene, obje glave upravo su se nametale usporeñ ivanju. Kraljica je snasladom promatrala sliku u kojoj je Nerina ljepota posve zasjenila Vilminu.Careve oči, pune pustopašnog života, zalijetale su se k Neri. Vilma je te

poglede uhodila s pritajenom pažnjom. Najednom će kraljica:- Kneginjo, što je to? Vi danas dobivate. Dobitak na kartama ugrožava sreću u ljubavi!...- Tu ću poslovicu prevariti i boriti se.- Znači da je opasnost u...- Ne čini ništa. Osjećam se sasvim sigurna u pobjedu.

- Odviše ste rekli, kneginjo! U kartama i ljubavi nikad nemasigurnosti. Ijedno i drugo su djeca jedne majke: prevrtljivosti.C”est un miracle! Opet ste dobili! Fortuna se grdno šali s vašom



srećom u ljubavi.Car Franjo je šutio osjećajući da bi svaka njegova primjedba povećala opasnost udvoboju njegove žene i ljubavnice. Pričinio se kao da ne razumije na što nišane.

Meñ utim je kraljica prekinula započeti razgovor i pažnju opet obratila kartama. Ali tek naoko. Nakon jednosatne igre, kraljica ustane:- Neću da se obogatite mojim gubicima, kneginjo! Nudim vam prigodu da sljedećeg tjedna promijenite smisao poslovice o sreći - na kartama...Pozove cara i Liechtensteina da kneginju otprate u perivoj, a onda pozove Neru.- S vama sam veoma zadovoljna, dijete moje. Unijeli ste u

moj dvor zraku svjetla. Znam da će vaša ljepota izazvati i na padaje na vašu krijepost. Ali, ja ću vas štititi. Upamtite: ako bi vam tkogod od gospode dodijao ili vam nasrtljivo udvarao,

uvijek mi iskreno priopćite. Svejedno, bilo tko mu drago -makar i car. A sad sevratite u perivoj i zabavljajte gopodu. Sve je oduševljeno s vama, sve cijenivašu ljepotu i vašu duhovitost. Nakon svečanosti slijedit će nagrada...

Nije dospjela odgovoriti. Uz kraljicu je već stajao grof Bathy-any. Ona ga povuče u dno dvorane:

- Je li vam sada jasno zašto sam htjela imati na dvoru lje poticu Neru?- Da se osvetite Vilmi.- Dragi prijatelju, dosad mi je bila poznata samo vašakratkovidnost - ali, eto, okužila vas je kratkoumnost nekihdvorskih umova...- Vaša tajnovita diplomacija i najvećim umovima ostajenerazrješiva zagonetka.

- Sve ću vam potpuno razjasniti. Vi najbolje znate daje moj ljubazni suprug, kojega sam teškom mukom učinilanjemačkim carem (makar je to samo titula, ipak je car), tajsvoj naslov iskorištavao samo za svoje ženskarske pustolovine. Ali te su pustolovine bile prolazne. S kneginjom Vilmom je nešto drugo. Ona je kneginja, ona je član društva koje ima

pravo da se kreće na dvoru. Osim toga, Vilma ima ambicije dase sa mnom natječe. Sigurno ne za dvjesta carevih funti, negoza prvenstvo koje joj daje društvo baš zbog tog odnosa sa carem. A on? Zaljubio se u nju zato što je Vilma doista lijepa istoje svi smatraju najljepšom damom na dvoru. Znam što mislite: mogla sam je jednostavno odstraniti s dvora.- Da, veličanstvo.- Što bi se onda dogodilo?- Mislim - ništa...- Kako ste naivni?! Čitavo bi se društvo izrugivalo -

meni. Time bih samo potvrdila da je kneginja u odnosu sacarem, time bih je još počastila svojom ljubomorom. Ali

Marija Terezija to neće učiniti. Ona će, eto, svoju suparnicu



izigrati najprije pred čitavim dvorom i društvom, a onda pred mužem.- Vaša je diplomacija doista nedokučiva.- Ne, dragi grofe, stvar je za mene posve jednostavna.

Vilma se ponosi što je nazivaju austrijskom Pompadurkom,što je nazivaju "la belle princesse" i čak "potkraljicom", sve

zbog ljepote koja ju je podigla do careve ljubavnice. Ako jenjezina ljepota uzrok njezinu uspjehu, što je naravnije negoda na dvor dovedem mnogo ljepšu, mnogo mladu, a uz to



vrlo umnu i duhovitu damu, daje preko noći izbaci s prijestolja? Vidjeli ste to na svoje oči. Jedva što su ugledali groficu,

muškarci su se za njom pomamili.- Kako se veličanstvo sjetilo mlade grofice?- Sasvim slučajno. Kad sam zasnovala taj plan i tražila u

mislima ljepoticu koja bi natkrilila Vilmu, donijeli su mi na potpis suspenziju vještice u Molersdorfu. Tada mi padne naum mlada kontesa koja je prije godinu dana svojom klasič nom ljepotom iznenadila i mene, a znam da je car Franjoobilazio "Bijelog orla" gdje je stanovala.- Ništa niste popravili ako na Vilmino mjesto doñ e grofica Nera.- To ne bi bila jednaka situacija. Najprije, grofica je samo

moja dvorska dama - a to je isto što i služavka. Ako se car unju zaljubi, o tom historija neće pisati, jer ču tom stvari upravljati ja sama.- Grofica je čarobna i velika je opasnost da se car u njuzaljubi.- Dragi grofe - smiješila se kraljica - to i hoću. Carse mora zaljubiti u Neru. Samo u tom slučaju ostavit će

Vilmu.- Ako ga grofica usliša?- Posve isključeno! Ona je zaljubljena u svog muža.- Ali car je ipak car...

- Napokon, kad bi ga ona i uslišila, opet to ne znači ništa.Zaboravljate da nije ljubomorna žena kraljica, nego je ljubo

moran kralj - Marija Terezija koja ne podnosi u historiji uzase nikakvo žensko ime. Eto, to je sve. Želim da se car zaljubi ugroficu. Tog trenutka Vilma je izgubila carevu ljubav. Čim senjihov odnos prekine, nestaje Vilmina nimbusa što ga je po-jedovala u društvu kao careva ljubavnica. Vilma je toga časa

potisnuta u pozadinu! Nitko neće o njoj govoriti, nitko neće praviti karikature o ljubomornoj carici, a historija neće uza me nikad zabilježiti Vilmino ime. Eto, sad vam je sve jasno.- Divim se diplomaciji vašeg veličanstva.- Prijetila su mi dva neprijatelja: Friedrich Pruski koji bi

me htio učiniti smiješnom kao vladara i - Vilma koja istotako prijeti da moje ime okalja smijesnošću. Kako vidite, nećejoj uspjeti. Moja je obrana grofica Nera.- Grofica je s tim sporazumna?- Vojnik je sporazuman kad od njega tražim život. Od grofice tražim samo ljepotu.- Je li posve upućena u svoju ulogu?- Zar general upućuje vojnike radi svojih zapovijedi?Znam da nije oduševljena što sam razorila medene mjesece

njezina braka, ali kad kralj hoće, vojnik mora ostaviti kuću iobitelj.- Neće li tom planu smetati muž grofice Nere? Spremanje

počiniti svakojake ludosti - kao one noći...- Najprije sam ga htjela odstraniti i zatvoriti. Sada, naprotiv, razabirem da je mnogo lukavije i njega povući u mojufrontu.- Kako to misli vaše veličanstvo?- Ništa ne sluteći, mladi će grof služiti mom planu. Nije li

moja postava eminentna?- Da je vaše veličanstvo vodilo bitku s pruskim carem samo, ne bi trajala ni godinu dana.

F- MARIJA JURIĆ ZAGORKA




- Ne sjećajte me toga. Danas slavim slavlje i hoću dase naužijem. A propos - doskora priredite svoju vrtnu svečanost i opet pozovite čitavo plemstvo i sve poslanike. To je uvezi s mojom političkom alijansom protiv Friedricha Pruskog.Znate da unatoč sklopljenom miru, još uvijek drži na okupusvoje čete. Želim da tom razbojniku bacim uže oko vrata. Uto ću uže splesti ženidbu mojih kćeri. Dakle, želim hitno vrtnu svečanost.- Želju vašeg veličanstva ispunit ću s velikim veseljem.- Ujedno namjeravam tom zgodom proslaviti vaše pro

maknuće na kneza.Bathyany izreče nekoliko riječi duboke zahvalnosti, a onda ga kraljica otpusti idade znak nadmeštru grofu Khevenhil-leru koji je čekao na kraju dvorane:- Vi ste danas, dragi nadmeštre, najnesretniji čovjek nasvijetu.

- Dvor se odrekao svojeg dvorskog reda, a vaše me jeveličanstvo skinulo s mog dostojanstva.- I nametnulo se da samo sebi bude dvorskim nadmeš-trom, zar ne?- Pogledajte, veličanstvo, dolje u perivoj. Nitko više ne

pazi na odreñ eni krug. Parovi izlaze preko granica. Plemići sejagme oko obične grofice, nazivaju je "dvorskim anñ elom", asutra će strani poslanici izvijestiti svoje države da smo uzeligrañ anske manire.- Jadni moj nadmeštre! Vi ste doista žrtva moje kućne politike. Ali oprostite - govorila je ona s malo ironije, a s mnogoveselosti - samo mi još danas dopustite ovu raspojasanost.Drugi put ćemo sve to popraviti, dragi kneže!Grof Khevenhiller zablenu se u kraljicu.- Vidim, i to je contra decorum da vam ovako intimno

podjeljujem kneževski naslov, ali oprostite mi tu ponovnu povredu dvorskog reda.

Poput vrbe svine se tanka nadmeštrova pojava pred kraljicom. Kad se opetuspravio, mirne su mu oči blistale, a perga-meni slična put zarumenila se.- Znam, to je vaša davna želja. Neka se, dakle, ispuni učasu kad sam izvojštila pobjedu nad svojim domaćim neprijateljima. Poñ imo u perivoj.

Nadmeštar prihvati vladaričinu ruku i povede je u perivoj. Pritom se držao jošukočenije i dostojanstvenije nego inače, pa su dvoranici u tom naslućivali nekinov dogañ aj.Silazeći, kraljica je promatrala nadmeštra. U sebi je razmišljala: "Taj

Khevenhiller već toliko godina strpljivo vuče moja kola sa čitavom prtljagom mojih želja i zapovijedi. Ipak, ne smijem ga nazivati magaretom. Magarac barem jedanput u deset godina pokaže svoju volju, a ovaj čovjek u dvadeset godina nijese nijednom pokušao ozbiljno oprijeti. Neka, dakle, bude knez. Zaslužio je!"Kraljica povede nadmeštra prema velikašima i reče:- Čestitajte knezu Khevenhilleru!Sve se uzvrpoljilo. Car mu je čestitao, a za njim svi drugi. Nadmeštar sesmiješio poput djevojčice na prvom plesu. Rosenberg šapne svom prijateljuHarachu:- Dakle, novopečeni knez. Zato se toliko ukočio, jadni stari dvorski moljac!- Kako je ispala partija šaha? - tiho upita grof Julien caraFranju Stjepana.

- Njezino veličanstvo namjestilo je prema Vilmi najtežetopove, a povrh njih postavilo svog "anñ ela". Bajoslavna

ljepota! Vilmine su oči vrele, ali ove druge su natopljene



posebnom milotom: njezin je pogled čist, upravo anñ eoski. A taj vrat, te pepeljaste kose... Poštenja mi, kao princeza u priči.- Nisam li vam prorekao, veličanstvo? Došla je prava vra-čarica da liječi vašu kostobolju...-



- Ne mislim baš tako. Vilma mije ljubavnica, a ova je druga poput prekrasne slike koju bih gledao čitav dan.- A noću cjelivao?- Ne bih je odbio kad bi me zamolila...- Vidim, vidim, kostobolja je ipak izlječiva.- Gledajte, Josip opet pleše s "anñ elom".- Očito se i on pokušava obratiti Bogu ne bi li došao u raj.- Njemu se to ne može zamjeriti. Jadan mladić od dvade

set četiri godine, pa s takvom ženom!- Princeze se bune - šapne barun Rosenberg drugom tajniku cara Josipa. - Nije im po volji naša nova dvoranka.Intervenirale su kod kraljice, ali ih je ona kratko odbila...Siniša leži u sobi kod "Bijelog orla". Već je duboka noć, a on još ne možeusnuti. Muči ga nemir.Drugi dan poslije noćnog dogañ aja pred "Bijelim orlom" donio mu je šefkraljičine kancelarije zapovijed neka mirno čeka i odustane od audijencije kod cara Franje pa će tada vidjeti svoju ženu. Nikako nije mogao dokučiti zašto jekriju pred njim i gdje se nalazi, ali se pokorio kraljici. Vjerovao je poštenojriječi grofa Kocha da joj je dobro, samo mora još koji dan služiti kraljicu.

Nije se mogao smiriti. Ustane, pode k prozoru i zagleda se u vedru ljetnu noć.Obuzimao ga je osjećaj osamljenosti. Načas bi opet u srcu provalio bijes i

miješale se različite odluke. Ali bi one uvijek padale pred kraljičinom porukom da mirno čeka.Pred kućom je stala kočija. Iz nje su izašla dva gospodina, iza njih dama.

Njezin ogrtač, pojava i kretnje ispune Sinišu slutnjom od kojih mu je drhtalosrce.Instinktivno potrči u drugu sobu i upali svijeću. Jedva to učini, kad na vratimanetko zakuca.

- Traže vas jedna dama i dva gospodina - čuo se vratarevglas.Siniša otključa vrata. Na pragu spazi Kocha koji je vodio Neru.

Ne smogavši riječi, povuče ženu u sobu i upre u nju pogled. Stotinu pitanja piljilo je iz njegovih očiju.- Sad možete saznati kako su vaše sumnje bile neoprav

dane - reče Koch. - Mislim da je najbolje ako vam groficasama sve razjasni. Moja je misija izvršena.Poklonivši se, zatvori za sobom vrata.Siniša se zagleda u Nerino lice i sa strahom upita:- Što su to učinili? Zašto sam mjesec dana morao biti beztebe?- Tako je htjela kraljica.- Ali zašto, zašto?- To ne shvaćam ni ja. Čini mi se - i Nera stane šaptatikao da se boji da je tko mogao čuti - kraljica više puta ima

mušice koje ljudima prouzrokuju velikih boli. Carica prelazi preko naših srdaca kao ulaštenim podom svojih palača.- Kako sam se namučio. Brzo mi reci kako je bilo i što se

sve dogodilo.Posjedne je kraj sebe, onako u ogrtaču i šeširu.- Razjasni mi - umiri me.



- Nije bilo strašno, ali vrlo čudno. Bathyany te poslao uBeč da tražiš stan, samo zato da me može odvesti. Nisam nislutila da ti je prešutio moje pismo. Kasnije mije sve priznao.Kad sam stigla u njegov dvorac, za mnom su se zatvorila vrata. Uzalud sam te čekala. Iste večeri stigla je u dvor kraljica sgrofom Kochom i groficom Fuchs. Govorila je sa mnom posvenasamu, mnogo me je promatrala. S najvećim zadovoljstvom i veseljem govorila mije: "Kako ste lijepi, mnogo ljepši nego

prošle godine. Znam da vas je moj poziv iznenadio. Alitrebam uza se dobru i plemenitu dušu. Sita sam dvoranka-



koje mi oduzimaju mir intrigama i spletkama. Zato sam se sjetila vas i pozvalavas da budete uza me. Uvjerena sam da ćete vi, dijete moje, unijeti istinu u

moju okolinu. Zato vas želim imenovati dvorskom gospodom!"

- Da! Tako mije rekla, a ja sam zahvalila na tolikoj milosti i smjerno razložila kraljici da sam se tek udala i da ljubim svog muža, pa se ne bih htjela od njega rastati. Kraljica mijena to odgovorila vrlo ljubazno: "Čula sam da ste se udali, alito ne mijenja moju odluku. Od vašeg muža vas neću dugorastaviti. Drago dijete, došao je čas da mi se odužite..." -Te kraljičine riječi vrlo su me kosnule. Osjećala sam da me tadužnost rastavlja od tebe - a ipak nisam klonula.- Pristala si?- Slušaj što mije govorila kraljica: "Na svom dvoru želim nekome prirediti veliko iznenañ enje. U tu svrhu visoka dvorska ličnost napisala je jednu dramu i ja hoću da vi u njoj glu

mite - anñ ela. Sve dame i gospoda koji sudjeluju nalaze se uovom dvorcu i do predstave moram vas internirati. Nitko od vas ne smije osobno ili pismeno dolaziti u bilo kakvu vezu snekim izvan ovog dvorca. Iznenañ enje bi propalo kad bi tkood dvorskih ljudi saznao što spremam. U tom iznenañ enjuleži za mene velika radost. Uvjerena sam, drago dijete, daćete i vi pridonijeti ovu žrtvu radosti svoje kraljice. Vašeg ću

muža izvijestiti neka bude miran jer ste pod mojom zaštitom. Nadam se, ni kapetan Siniša nije zaboravio da sam mu skratila četiri godine tamnice."- Četiri godine - opetovao je on. Osjećajući u svojem naručju Neru, opraštao je kraljici bol koju mu je zadala uovih mjesec dana.

Nera je nastavila pričati:- Na te kraljičine riječi sagnula sam glavu i obećala da ću

joj ispuniti želju, to više što mije rekla da će tebe o svemu izvijestiti.

- Čitaj kako je izgledala ta njezina obavijest.Siniša izvadi iz džepa pismo: - Ovo sam primio one večeri kad sam u ovim sobamaostao sam i u svojoj boli sumnjao da ću te ikad još zagrliti.- Kraljica je ispunila svoje obećanje da će te obavijestiti,samo je to učinila vrlo okrutno. Po tom pismu izgledalo je kaoda će nas rastaviti na vrlo dugo vrijeme.- I to je bilo dugo. Strahovito dugo! Dani i noći redali suse u beskraj.Zagrlivši je, Siniša reče nekako snuždeno:- Nije li to čudno? Radi obične zabave, radi iznenañ enja,

kraljica mi zadaje toliko boli i straha. Ne krije li se tu nekakva spletka?- Najprije sam i ja u to sumnjala. Kasnije me umirila kći



grofa Bathyanyja. Opažala sam da mi je vrlo sklona. Jednog mi dana reče: "Kraljičina odredba o našem kućnom zatvoruvama mora da je vrlo neprijatna. Čeka vas muž." Odvratilasam: "Rado se pokoravam zapovijedi njezinog veličanstva."

Nato se mlada grofica nasmijala: "Ja sam mnogo iskrenija,grofice. Ne pokoravam se baš nimalo rado toj odredbi. Imam vjerenika koji mi je vrlo drag. Kraljica ga pozna, pa znate lišto mije odredila? Da pišem svojem draganu: "Moram smjesta otputovati jer mije oboljela baka. Strpljivo čekaj!" - Bit ćeda kraljica ne pozna muke zaljubljenih kad ih tako nemilosrdno rastavlja - radi jedne predstave." To me malo utješilo.Siniša je sve više razmišljao.- U to je k nama došao grof Bathyany - nastavi Nera -i on je svoju kćer molio da se pokori carici jer, kad bi netkosaznao o toj predstavi, vladarica bi planula, a to bi imalo teških posljedica. Zato se sve mora prikriti jer ona po svakucijenu želi zadržati tajnom i predstavu i glumce. Primijetilasam da su i druge dame, pa čak i gospoda, bili zlovoljni i



nisu rado podnosili naš kućni zatvor. To me još više umirilo jer sam vidjela dai kći kraljičina prijatelja dijeli istu sudbinu.- Ipak, Nero, nisi li mi mogla prokrijum čariti bar nekolikoriječi?- Pokušala sam - nasmiješi se Nera. - U dvorcu je s nama

bio interniran i intendant dvorskog kazališta - moj roñ ak poocu grof Keglević. Upućivao nas je u glumu, ali nije smio izaći iz dvora - jer se kraljica nije pouzdavala u njegovu šutnju.Zamolila sam neka mi pomogne da tebi pošaljem nekolikoredaka, ali mije rekao: "Ni za čitav svijet, drago dijete. Kad netko prekrši i najmanju kraljičinu odredbu, pada u nemilost- a od toga te očuvao Bog!"- Jesi li mnogo mislila na mene?- Kad su mi dopustili da odahnem, osim tebe ničemu nije

bilo mjesta u mojim mislima. Čitave dane i noći mučili su nas pokusima. Podvečer bi dolazila kraljica i osobito se mnogo brinula oko moje uloge. Često mi je i sama ispravljala naglasak - iako francuski dobro govorim. Na dvoru svi govoresamo francuski. Vele da kraljica ne voli njemački jer govorisamo bečkim narječjem. Obasula me velikim povjerenjem.Upravo se napadno brinula za mene. Sama je odabirala svilu za kostim anñ ela, donosila najljepše nakite iz obiteljske

kraljevske riznice i izabrala mi haljinu za vrtnu svečanost.Posvetila mi je toliko pažnje da mi je kći grofa Bathyanyjajednom prišapnula: "Osvojili ste kraljicu. Vama i vašem mužuotvorenje put do velike karijere." - I moj roñ ak grof Keglević jednom mi reče: "Nero, kraljica nije nikad pokazivala toliko

brižljivosti prema svojim kćerima koliko prema tebi." Pa kakoda onda ne budem mirna, kako da posumnjam da si mi ti uneizvjesnosti?- Pravo veliš. Samo kad si opet tu i kad je tebi bilo dobro.Ponovo ju je zagrlio i cjelivao, a onda je najednom upita:

A..

- Na predstavi si sigurno bila lijepa - i svi su te gledalizar ne?



- Mnogi su mi povlañ ivali. Nakon predstave održana jeu perivoju velika svečana zabava. Bila sam gotovo smetenaodlikovanjem kojim su me obasuli kraljica i mladi prestolonasljednik car Josip. Ipak nisam mogla zatajiti svoju žalost- zbog tebe. Kraljica mije naredila da budem vesela i za nagradu obećala da ću dobiti tri dana dopusta.- Dopusta! - iznenañ eno će Siniša. - Ti nisi više sasvim

moja?- Imenovala me je dvorskom gospoñ om.- Ona nas, dakle, otimlje jedno drugome?- Jesam li smjela odbiti podijeljenu službu poslije onogašto mije rekla? Samo bi ti mogao da me oslobodiš te dužnosti.Siniša je razmišljao.- Svakome bih te smio oteti, ali njoj ne mogu. Spasila ti ježivot - to uistinu ne smijemo zaboraviti. Pa ipak...- Zašto ne traži dvorsku damu meñ u drugim plemkinja-

ma?- Dobro sluti da u tebi uzima vjernu čistu dušu kojoj nemaravne. Da, to mi je jasno, pa ipak... Zašto smo morali ostaviti

tihu sreću u svom lijepom domu na Griču? Njegova sjeta proñ e i njezinom dušom. Siniša se brzo trgne i zagrlivši je, rečetiho:- Neskroman sam. Nikad se nisam usudio ni pomisliti daćeš biti moja, a sad, eto, nisam zadovoljan ovom srećom!Zagrljeni, dugo su šutjeli. Onda je Siniša tiho upita:- Da zamolim kraljicu neka produži tvoj dopust?

Nera se trgne i posegne u njedra.- U sreći sam gotovo zaboravila da su mi na dvoru uručili

pismo za tebe.- Tko ti je dao ovo pismo?-



- Grofica Fuchs.Oklijevao je da razdere pečat.- Plaši me pečat dvorske kancelarije.

Nera sama otvori pismo, pročita ga i klikne:- Neće nas rastaviti, Siniša! Sretni smo! Čitaj!Stadoše se smijati, grliti i cjelivati poput djece kad im poklanjaju davnoželjene darove.Pismo je sadržavalo Sinišino imenovanje kapetanom dvorske garde.- Sad mi je sve posve jasno - reče on mirno. - Kraljica

nas je oboje spasila, dala nam sreću i život i traži od nas zahvalnost. Zna da ćemo joj biti odani i zato nas oboje zove usvoju službu. Tu žrtvu mi ćemo joj pridonijeti, zar ne, Nero?- Da, ali ipak bih voljela da nismo na dvoru.

Ali Siniša usklikne:- Svejedno mi je gdje sam - samo neka sam uza te. Sad smo opet svoji - samo svoji. Daj mi tvoje usne, Nero, da za

boravim na ljude, dužnosti i kraljeve!UKLETA KULA Polagano se uspinje kočija bijelom cestom. Bradati kočijaš u dugom kaputudrijema. Iza njegovih leda sjede Nera i Siniša, jedno uz drugo, i promatrajušumovita brda bečke okolice u rumenilu sunca što zalazi.

Na brdu, ispod vrškova šumskih stabala, viri krov neke kule. Odsjaj sa zapada

upro se u prozor i plamti poput ognja.- Kako je lijepo! - šapne Nera pokazujući kulu.- Tako se negdje sada žare prozori naših gričkih tornjeva!



Sjedili su stisnuti jedno uz drugo sjećajući se Griča.Bradati kočijaš probudi ih iz snatrenja:

- Vaše visokorode, ovo je ukleta kula.- Ukleta? Zastoje tako zoveš?- Tako je svi zovu.- Zastoje ukleta?- Velika je to tajna, vaše visokorode. Istinska je to pričao kraljevima i prinčevima. Nikad što takva još niste čuli!

Nikad!- Pa onda nam pripovijedaj! - ponuka ga Nera.Kočija je upravo pošla uzbrdice.- Pripovijedaj - ponuka ga i Siniša da ispuni Nerinuželju.Kočijaš poravna bradu, uhvati desnom rukom uzde, malo se okrene prema njima istade pripovijedati.- Znate, vaše blagoroñ e, ja sam bečki grañ anin, imam svoju kočiju, mogu voziti ne samo blagoroda nego i viso-koblagoroda kao što ste vi i znam koješta što ne znaju sa

svim obični ljudi. Tako znam što se prije mnogo godina dogodilo pod ovom kulom. Bio vam je kralj - naš kralj - zvaose Maks. Imao je, neka mi vaša milost oprosti, ljubavnicu inezakonitog sina. Njemu je sagradio ovaj dvorac. E, ali kraljje kralj i morao je oženiti španjolsku kraljevnu Johannu.Tada mu se rodio pravi zakoniti sin. Sad kralj više nije mislio dobro svojem prvom sinu. Nezakoniti sin mogao bi otetikrunu zakonitom. Treba ga otpremiti na drugi svijet. I došaoje jednog dana nezakonitom sinu u goste. Pošli su u lov. Ikad su gañ ali vukove, naperi kralj pušku u svojeg nezakonitog sina umjesto u vuka. Ovaj se srušio ranjen. Odnijeli su gau ovu kulu da ga ne vidi nitko od gostiju. I došao je kraljev

pop. Nezakoniti sin neće da se ispovjedi, već veli popu: "Idi Maksu i reci mu neka je proklet čitav njegov kraljevski rod.Grizli se svi kao divlji vuci. Neka im je krv otrovana, gnjila.

Nikad ne imali mira. Tko god dobio ovaj dvorac, neka neumre prirodno, nego od ruke ubojice." Onda je umro. Ali



kralj ne haje za to prokletstvo, nego dvorac dariva svom zakonitom sinu. Što sezbilo? Ubili su ga u lovu. To je kraljicu Johannu tako rastužilo daje poludjela.

Nabavila je crni lijes koji su sluge morali nositi pred njom. Koga god bi sreli,ona bi mu pokazivala lijes, pripovijedala da u njemu leži njezin sin i plakala.Čitav je svijet kraljicu zvao "luda Johanna". Kad je umrla, njezin je duhobilazio čitavim brdom i oko dvorca noseći lijes... I dan danas još luta šumom duh kraljice Johanne i nosi lijes. Otad svaki vlasnik dvorca mora na drugisvijet bez popa!- Čudne li pripovijesti - primijeti Nera. - Što sve puk neizmisli!- Nije to izmišljeno, vaša milosti - uvrijeñ eno će kočijaš.

- Istina je to. Car kojega zovu Maksimilijan živio je kao štoja danas živim, a njegova žena Johanna bila je Španjolka inosila je okolo lijes i vodila sprovod do svoje smrti, a vodi ga



i danas. To je živa istina...- Tko je danas vlasnik dvorca? - upita Siniša.- Bio je knez Liechtenstein. Htio ga je nekom natovariti,ali ga nitko nije htio kupiti dok nije ovamo došla "bavarskasvetica". Kupila je dvorac gotovo badava.- "Bavarska svetica"? - začudi se Nera.- Da, to je grofica što stanuje u dvorcu. Kažu daje pobjegla iz Bavarske - znate, to je ona zemlja s kojom smo ratovali. Grofica živi poput svetice, pa je narod tako zove. Nju nijestrah zaklete kule ni lude Johanne, ona je prava svetica - izato Johanna njoj ne može naškoditi.- Kako se zove dvorac s tom ukletom kulom?- VValdburg.- VValdburg? - začude se Siniša i Nera.

- U taj dvorac mi upravo polazimo u posjet.Preneraženi kočijaš zaustavi kola.- Vaše visokorode ide gore?

- Da - odgovori Siniša. - Malo smo se provezli okoli

com, a uz put želimo posjetiti našeg prijatelja, upravitelja VValdburga. Potjerajte da što prije stignemo.Kočijaš je šuteći potjerao konje.- Kako je Malakoczv dospio k toj bavarskoj grofici? - upita Nera muža.- Kad je otputovao iz Griča u Beč da potraži službu kako

bi se mogao oženiti Sandom, upozorili su ga da u VValdburgutraže upravitelja. Naravno, odmah je prihvatio. Sreo sam gau Beču upravo ovih dana kad sam primio strašno pismo grofaKocha. Zamolio me da ih posjetimo u dvorcu VValdburg. Nećenas prestrašiti priča o ludoj Johanni - nasmije se on.- Ako sretnemo Johannu, privinut ću se k tebi - odvratiozbiljno Nera.Povjetarac je donosio miris šume, a oni su čavrljali o svojim uspomenama i o

budućnosti.Prispjevši do brda pod dvorcem VValdburg, kočijaš zaustavi konja.- Što je? - upita Siniša.- Molim vaše visokorode da se dalje potrude pješke.- Nije nam ni na kraj pameti. Vozite nas gore.- Ni za kakav novac. Dok stignemo u dvorac, bit će mrak.

A meni je još dobro na svijetu, neće mi se u lijes kraljiceJohanne.- Čovječe, to su gluposti.- Vaše visokorode, ja ne idem gore. U čitavom Beču nećetenaći kočijaša koji bi vas po mraku vozio u taj dvorac.- Zašto mi to niste rekli kad sam vas unajmio?- Rekli ste da vas vozim do VValdburga. Ja sam mislio na

šetnju. Mnoge sam vozio do brda da pogledaju kulu, ali gorenikoga. Ni kraljicu ne bih vozio.- Onda mi iznajmite kola da sam odvezem groficu u dvorac.-



- Ne mogu, vaše visokoroñ e. Konji bi se poplašili da sretnuJohannu - urekla bi ih.

- Što sad? - upita Siniša Neru. - Da se vratimo?- Nikako! Idemo pješke!- Umorit ćeš se.



- Naprotiv, želim se prošetati!Sišla je s kočije, a Siniša isplati praznovjernog kočijaša.- Vaša milost - čudio se kočijaš - vi uistinu idete gore.- Nismo takve lude kao ti.- Čuvajte groficu, gore još nikoga nije dočekala sreća!Te su riječi nagnale Neru da se nasmije. Kimne ustrašenom kočijašu:- Ako sretnemo Johannu, da joj izručimo vaš pozdrav?- Neka se vaše visokoblagorode ne šali. Ne dao vam Bogda sretnete Johannu.U veselom raspoloženju uspinjali se Nera i Siniša gustom šumom na brdo. Kad sespustio mrak, šalila bi se Nera:- Jao! Gle, Johanna! - i oboje bi prasnuli u smijeh.Po gustom mraku stigli su u VValdburg.Upraviteljeva zgrada bila je podalje od dvorca. Ni jedan

prozor nije bio rasvijetljen. Momci u dvorištu priopće im da se gospodinupravitelj sa ženom još jutros odvezao u Beč i očekuju ih svakog časa.- Dotle ćemo malo sjesti u perivoju - reče Siniša i povede

Neru gustom alejom.Izmeñ u visokih stabala virile su zidine starog dvorca o kojem je pričao kočijaš.Bio je rasvijetljen samo jedan prozor. Sjeli su na klupu.

- Da smo sada na Griču! - šaptala je Nera svome mužu inaslonila glavu na njegovo rame.- Naš dragi stari Grič! A ipak, koliko si tamo prepatila?- I naužila se sreće! Kad je pala noć, stari su grički tornjevidrijemali u tami, a moje je srce dozivalo neznanog kavalira

koji mije slao svoje uzdisaje u onim tajanstvenim pismima... Sjećaš li seSiniša?Odgovorio je dugim cjelovom.- Netko dolazi! - upozori Nera izvinuvši se iz zagrljaja.- Johanna! - reče on.Oboje se tiho nasmiju.- Siniša, na bijelom puteljku ipak se razabire nešto crno.- Čekaj! Sad je uistinu Johanna!Unatoč toj šali, opaze da im u susret stiže visoka, crna pojava. Čvrsti koraciodavali su da to nije duh.Pred njima se zaustavila visoka žena. Tanka, crna pojava probudi i protivnjihove volje neugodnost. U tmini joj nisu razabirali lice.- Sto tražite ovdje? - upita ledeni glas.- Upravitelja Malakoczvja kojemu dolazimo u posjetu.Kako se još nije vratio, pričekali smo ovdje.- Tko ste vi? - upita žena ledenim glasom kao i prije.- Grof Siniša Vojkffy, kapetan u dvorskoj gardi, i mojažena, dvorska gospoñ a njezinog veličanstva.Dama je trenutak šutjela, a onda promijeni glas i ljubazno se pokloni.- Dvorska dama njezinog veličanstva! Ja sam grofica Ok-tavija Thurn, gospodarica ovog dvorca. Vrlo sam sretna što

mogu pozdraviti dvorane moje visoke zaštitnice. Iskažite mičast i pričekajte upravitelja u mojem dvorcu.Rado su prihvatili njezin poziv.Tamnom alejom poñ oše u dvorac i polutamnim stubama uspeše se u hodnik.Crna silueta pošla je pred njima. Otvorila je vrata sobe. Nera je vidjela kako

pali svijeće.- Molim vaše milosti, izvolite se potruditi.U svjetlu svijeća razabrali su damu, visoku, tananu, u crnoj haljini bezkrinoline. Odijelo zakopčano do vrata, a kosa





glatko začešljana unatrag. Kroj odijela i frizura podsjećaju na neko prastarostoljeće. Iz crnine njezine haljine uzdiglo se blijedo lice sa čudnim širokim očima koje su gledale hladno i ukočeno.

Nerin pogled preleti stijenama sobe od stropa do poda. Neobične, mračne tapeteresile su slike mrtvačkih glava. Kud god bi pogledala, odasvud zure lubanje sastrašnim očnjacima, cereći se. U pozadini spazi mali oltar, na njemu crvenokandilo.

Neru obuzme jeza. Plaho je pogledavala sad stijene, sad opet crnu zmijoliku pojavu gospodarice dvorca.- Vaša milosti - oglasi se sada grofica Thurn - moj bu-doar je nešto neugodan. Vjerujem, ali, oprostite, ne mogu do

pustiti da čekate u perivoju, a opet ne mogu vas poslužiti kojom drugom prostorijom. Sve su sobe mog dvorca zatvorene.Živim u ovoj jedinoj sobi. Izvolite sjesti. Neće vam biti takoneugodno kad se malo priviknete na neobičnu dekoraciju

mojih tapeta.Šuteći, Nera se poklonila i sjela u naslonjač, a do nje Siniša.Grofica je prijazno razgovarala i ispitivala ih o prijateljstvu s upraviteljem

Malakoczvjem. Oni joj priopćiše o svom posjetu i o neprilikama s kočijašem kojiih je iskrcao pod brdom. Spomenuše i priču o kraljici Johanni.

Domaćica svede razgovor na sebe i svoj život. Nera upita:- Zar tako mladi, pa zakopani u ovoj grobnici, grofice?- Kad biste doživjeli što sam ja proživjela, možda biste ivi odabrali sličan život. Nekad sam i ja bila sretna kao štoste vi sada. Ali moj je život crn i mračan i ne očekujem ništaviše - nego tek korak preko praga onamo - i ona pokažena mrtvačke glave. - Zato sam dala u svoj budoar postavititakve tapete - da se potpuno uživim u svoju budućnost.- Doista, morali ste biti vrlo nesretni? - tiho će Nera ba-civši pogled na stijene posute lubanjama.

- Znam da ćete u ovom kraju o meni čuti koješta što je možda posve izmišljeno i ne bih htjela da budete krivo obaviješteni - to više što ste u blizini njezinog veličanstva koje

mi je pružilo pomoć protiv mojih neprijatelja. U malo riječiispripovjedit ću vam svoju tragediju. - Moja je domovinaBavarska. Roñ ena sam u odličnoj obitelji i odgojena u protestantskoj vjeri. Ali sam zavoljela katolika, a s njim i njegovu vjeru. Tajno smo se vjenčali i pobjegli. Moj brat je gorljivi

protestant. Kad je čuo da sam prigrlila katoličku vjeru, nije mirovao dok nije saznao moje boravište. Muža je izazvaona dvoboj i ubio ga. Tog dana moj je život završio. Obitelj

me internirala i tražila od mene da napustim katoličku vjeru. Zatvorili su me u kulu. Pobjegla sam skočivši iz kule u rijeku. Bježala sam od nemila do nedraga. Negdje na granicisretoh grofa Balzana, nekadašnjeg prijatelja mog muža. On

me zaštitio. Moja je obitelj nastojala da me po različitim preo-

djevenim špijunima dovede natrag u Bavarsku, ali nije uspjela. Grof Balzano, koji je bio u Austriji, preporučio me kraljici icarici Mariji Tereziji i ona me zaštitila. Sad živim ovdje u tom dvorcu, molim za muža i čekam da odem k njemu...- Razumijem vas, potpuno vas razumijem - reče Nera.Sjedeći ukočeno i sa složenim rukama u krilu, groficaThurn promatrala je Neru i očito se divila njezinoj ljepoti. Zatim pogleda uSinišu i ozbiljno primijeti:- Grofe, jeste li ikad pomislili u kakvu kušnju stavljate svoju lijepu ženu? Koliko će zamki pasti, koliko će se mreža za

plesti oko njezine kreposti? U očima grofičinim čitam čistu i postojanu dušu; ipak, nije dobro izlagati je zamkama bučnogživota na dvoru.

Nera se smiješila, a Siniša upre pogled u groficu:- Moja je žena iskušala svoju ljubav, za nju se ne bojim!- To sam i ja uvjerena, ali ipak - ne zaboravite moje



opomene. Nastojte svoju ženu što prije skloniti u četiri zida-



svoga doma. Ona je odviše lijepa, a da muškarci ne bi padali do njezinih nogu iotimali je vama. Na našem dvoru strogo se pazi na moral, to sam već često čula.

Ali čistoća morala naše carice ne može držati na uzdi sve zle instinkte dvorana.Pazite da i vi ne doživite tragediju, gospodine kapetane!Siniša osjeti neko neugodno čuvstvo. Premda se borio protiv nenadanog dojma zbogopomena ove žene, njezin ledeni glas i ukočene oči djelovale su čudnom sugestivnom moći.Koliko god se nastojao tome oprijeti, probudila je u njegovoj duši nemir. To ga

ponuka da podsjeti Neru na odlazak.- Vidim svjetlo u upraviteljevoj zgradi - upozori on pokazujući na prozore. - Zahvaljujemo vam, grofice, na vašem gostoljublju.

- Radujem se što sam dvorskoj dami svoje zaštitnice mogla pružiti mali znak gostoprimstva - reče ona.Oproste se, ostave dvorac i hitno krenu prema upravite-Ijevoj zgradi. Sinišašapne svojoj ženi:- Strašna žena! Njezine ukočene oči čine mi se kao očizmije.- Vrlo je neugodna...- Taj njezin crni budoar s mrtvačkim glavama djeluje kaodaje njegova gospodarica suluda.Dotle su stigli u Malakoczvjev stan.Tu su dočekani s velikom radošću.Sat kasnije svi su zajedno sjeli k večeri i pričali o Griču gdje su ostaviliuspomene svojih boli i sreće.Sutradan su se Nera i Sanda našle nasamu.Sanda nije mogla naći dovoljno riječi kojima bi opjevala svoju sreću, a Nera setužila na dvorsku službu koju joj je dodijelila kraljica.- Eto, gledaj! Moja služba neće biti ugodna - reče ona, i

pokaže Sandi papir ispisan lijepim i urednim slovima. - To

su mi dali kad sam odlazila na dopust da se pripremim za službovanje.Sanda je počela čitati: "U 7 sati u jutro sveta misa. U 8 sati služba kod kraljice. U 1 sat dine, u 2 sata služba kod kraljice do večere. U 8 sati supe,4do 10 sati služba kod kraljice. Svaki četvrtak u 6 sati u jutro ispovijed i

pričest. U 7 sati propovijed. U petak velike molitve i propovijedi. Svaki prvi petak u mjesecu egzercicije, svake srijede u 6 sati otac Grande čita evanñ elje.Stan u prizemlju dvora uz sobe grofice Fuchs."- Nera! - usklikne Sanda. - Čitav dan i noć nećeš vidjeti

svoga muža?! Što na to kaže Siniša?- Nisam htjela da pokvarim radost mojeg dnevnog dopusta. Moja je sudbina da nikad ne budem posve sretna!

Nera pode k Siniši. Bio je sam. Kraj otvorenog prozora privinuli su se jedno kdrugome i udisali svježi šumski zrak. Medu gustim drvećem spaze sakrivenidvorac.- Kako je ta kula neprijazna - primijeti Siniša.- Uistinu, viri iz drveća kao neka crna kletva.- Noćas sam sanjala o grofici Oktaviji Thurn - reče Nera.- Vidjela sam je kako se pretvara u veliku zmiju i tada se

počela omatati oko mene. Ludog li sna!- Taj sam san ja skrivio. Rekao sam ti uveče da ima zmijske oči.

- I doista su ukočene, kao u zmije.- Pustimo te ludorije. Samo još nekoliko sati, a onda

počinje tvoja služba.



Pružila mu je papir koji je malo prije čitala Sanda.- Zar me je sreća uistinu prognala? Što mi koristi akosam na dvoru? Ne, to neću dopustiti. Poći ću k caru FranjiStjepanu i zamoliti ga neka kod kraljice ishodi tvoj i moj do

pust. One kobne noći iskazao sam mu uslugu.“ Supe (franc.) - večera.



- Neće koristiti. Na dvoru grofa Bathyanyja rekli su mi dacar nema nikakva utjecaja.- Daje ovdje Van Swieten! Ali tko zna kad će se on vratitiiz Italije. Osjećam kao da me ponovno zatvaraju u tamnicu.Sto sam im skrivio da mi te otimlju?Zagleda se u njenu pojavu stoje sjala ljepotom i mladošću.I protiv njegove volje, najednom iskrsne pred njim jučerašnji

razgovor s groficom Thurn."Pazite da i vi ne doživite tragediju... Otimat će je..." Nemir se iznenada probudi. Siniša usklikne:- Da barem nisi...

Ali ušuti.- Što si htio reći?

- Da barem nisi tako lijepa! Da te nitko ne gleda, nitko neudvara...- Što to znači, Siniša?- Ti ćeš na dvoru biti izložena pogledima. Sa svih stranaobasipat će te obožavanjem. Reci: hoćeš li uvijek misliti da tenitko na svijetu ne ljubi kao ja.Zapanjeno je gledala u njegove crne, vrele oči:- Siniša!- Tvoj me glas kori, a ipak ponavljam: nitko te tako ne može ljubiti kao ja! Nitko, Nero, nitko...

Na njezinu dušu pala je magla sjete.- Tebe obilaze neke sumnje?- Nisu to sumnje. To su muke. Ne mogu te imati uza se, sviće te gledati, svi obožavati. A ovaj put ne smijem se boriti zatebe, ne mogu te otimati - moram se kukavno pokoriti. Ovaj

put otimlje mi te kraljica. Shvaćaš li to, Nero?- Shvaćam - odgovori ona zamišljeno, ali odmah kliknekao da se nečemu dosjetila: - Siniša, pala mije na pamet divna misao. Mladi car Josip iskazao mije na svečanosti veoma

mnogo pozornosti. Čak prijateljske pažnje. Zamolit ću ga da nas oboje zagovaraneka nas kraljica otpusti.- Car Josip iskazuje ti mnogo pažnje? - upita Siniša. Unjegovu glasu zapažala se pritajena ljubomora.- Da, on je sasvim drukčiji nego ostali. Car Josip je iznim ka u šumnoj rijeci dvora gdje nitko ne misli na drugog. Govorio mi je ne kao car, već kao čovjek i otvoreno priznao dagaji prema meni povjerenje. Nije li to za nas sreća? Njemu ćuse uteći. Prestolonasljednik je - naći će puta do kraljice.Šuteći, Siniša je gledao Nerinu ljepotu, a riječi grofice iz uklete kule sve sujače odzvanjale njegovom dušom.- Siniša, da te nisu smele riječi bavarske svetice? To ne bi

bilo dobro. Prvi je uvjet našoj sreći da vjeruješ u mene...

- Vjerujem u tebe, ali moja je sudbina prevrtljiva, strahovito nevjerna...- Tvoja sudbina sam ja! Dakle, budi miran!



Rekla mu je to tako iskreno i toplo, tako čista pogleda da se smirio. Vratila mu se sigurnost, smirila dušu. Zagledao se u njezine tamne oči sazamamnim, a opet milim i toplim izražajem.- Oh, Nero, sad kad te imam - tek sada sav dršćem da bihte mogao izgubiti...Ona se nasmiješi. U tom je smiješku skrivala radost što je Siniša toliko voli -a opet je htjela da u njemu podrži vjeru i pouzdanje.- Ja sam tvoja, osjećaš li?Osjećao je, a ipak...Sanda dotrči s pismom veselo klikćući:- Doći će! Doći će!- Tko? - zapita Nera.- Pozvali smo u goste grofa Meska i groficu Stanku. Dolaze u Beč, a mi smo im ponudili da provedu kod nas kojusedmicu. S njima će doći i barun Kukmica!



- Onda dobro napunite svoju smočnicu - reče Siniša.- Imamo svega. Kad doñ u Meškovi, sastat ćemo se svi. O,kako će to biti divno!- Povećava se naša gricka kolonija - nasmiješi se NeraSiniši. - Nećemo se osjećati tako osamljeni...- Meni nije samotno - reče Sanda - kad je uza me moj

muž... Ali Grič je ipak daleko!Siniša odvrati:- Svuda je Grič gdje je Nera!Pola sata nakon toga odvezao se Siniša sa ženom u Mala-koczvjevoj kočiji putBeča.OTAC GRANDESunčano je jutro. Kraljevskim perivojem jure dvorski jahači, sin nadmeštra knezaKhevenhillera i šef dvorske kancelarije grof Koch.U propisanoj udaljenosti prate kraljicu. Tamnomodri jahaći kostim smanjujeoblinu njezina tijela. Ispod nojevih pera na šeširu spustila se bujna kosa nazatiljak. Sjedi na sedlu čvrsto, prokušanim iskustvom savršene jahačice i ravnauzdama svojeg sivog ljubimca Imperatora. Sama gaje tako okrstila poklonivši musvoju milost i povjerenje daje svaki dan nosi na daleke i blize šetnje.

A on je pozorno poput podanika pazio na svaki kret uzda kojima mu jedojavljivala svoje želje i zapovijedi.Pitomom odanošću jurio je putovima šumovitog dijela perivoja, a onda biunaprijed usporio svoju trku poznavajući instinktivno mjesta na kojima sezaustavljala kraljica.Još je svuda pusto, samo se vrtlari spremaju na posao.

Kraljica okrene Imperatora natrag u najbržem kasu, a ostali je jahači slijede.Ispod gustih aleja izañ u na čistinu. Imperator se zaustavi. Sjedeći na njegovim leñ ima, kraljica je promatrala dvor, a pred njim zelene nasade s vodoskocima. Usunčanom jutru pred dvorom stoji čovjek. Dvorani gledaju crnu pojavu što seodrazuje na bjelini dvora kao crni kip, kao simbol neke crne tajne moći.Kraljičine oči istražuju zastrte prozore lijevoga krila na prvom katu dvora.Onda trgne uzde. Imperator pojuri niz nasade i vodoskoke k dvoru.Crni kip se pomakne.- Vi ste to, oče Grande? Uvijek ste točni. Zamolila sam vasda se potrudite k meni. Poñ ite ravno u moj kabinet.On se duboko pokloni. Kraljicu skinuše s konja. Hitro se uspela u dvor.Za nekoliko časaka primala je referate o državnim poslovima, a onda pozvala šefa

dvorske kancelarije grofa Kocha.- Carevi prozori još su uvijek zastrti - reče ona značajno idoda: - Cara su opet jučer boljeli bubrezi!...



- Car je ove noći preodjeven otišao princezi Šarloti u Beč...- I tamo našao kneginju Vilmu, a ujutro se vratio... Kad god mi javlja da ga bole bubrezi, znam što to znači! Prošladva dana tri puta je pitao kneza nadmeštra gdje je grofica

Nera, a treći dan vratio se k Vilmi. Nisam smjela grofici datidopust...- Čudio sam se stoje Veličanstvo nakon tolikih uspjeha...- Jer se grofica čitavo vrijeme mrštila. Odsad ćemo drukčije. Grofica Fuchs, Bathyany i vi moje ste osobno ministarstvo, dakle tražim od vas da me upozoravate na stanovitestvari. Da ste mi spomenuli riječ, ne bih grofici dopustila daode. Danas nastupa. Molim vas da iz moje privatne blagajneuzmete novaca koliko je god potrebno i da grofici Neri opre

mite najbiraniju garderobu. Odsad će pratiti mene i cara na-



svakom koraku. Vi znate u koju mije svrhu grofica potrebna na dvoru, pa vas molim da se brinete o njoj i da je štitite, to više što se protiv nje bune mojekćeri.- Da, princeze su veoma neprijateljski raspoložene premanjoj, a i čitav je ženski dvor uzbuñ en.- Pa i nemaju drugog zanimanja nego da se uzbuñ uju.Želim, grofe, da jednim okom slijedite groficu, a drugim svešto se oko nje kreće. Svake večeri prisustvujte našoj partijikarata. Tu se pruža prilika da studirate napredak careva interesa za groficu.Otvore se vrata kraljičina kabineta, a na pragu se pojavi mlañ ahno djevojče. Do

poda duga suknja nije u skladu s njezinim djetinjim izražajem lica.- Veličanstvo! Majko! - uzbuñ eno će ona. - Više ne mogu izdržati.- Stoje, Marija Antonija? - upita kraljica francuski. - Štone možeš izdržati?- Taj strahoviti život: da me već u šest sati izvuku iz kreveta, u sedam sati moram na misu, u osam treba učiti, u devet učiti, u deset učiti, u jedanaest svirati, u dvanaest plesati,

popodne propovijedi, čisla i opet učiti. Poludjet ću.- Basta! Tko ti je dopustio da uñ eš?- Ne mogu više. Čitav dan gnjave me i otac Grande i otacLechner - ja ću leći u postelju, ja sam bolesna...- Basta! - srdito će kraljica. - Idi!- Ja - ja ne mogu!... Hoću da jašem i da se vozim. Hoćuda trčim perivojem. Djeci čistača kanala ljepše je nego meni.

- Osam dana ne smiješ iz sobe! Odlazi!Princeza ljutito udari nožicama, zaplače i povuče se. Kraljica pogleda grofaKocha.- Kako to odgajaju Mariju Antoniju? Tek joj je 13 godina,a već hoće da zapovijeda. Treba izmijeniti njezinu dvorsku

meštricu. Ova ne može s njom na kraj.

Ali odmah prekine tu temu i uzme sa stola neki papir.- Grofe, ruska carica opet mi piše o svojoj zakletoj urotnici

Nataliji Jagušinskoj!- Zar je carica nije osudila na Sibir?- Da, ali osuda nije provedena jer je Jagušinska umakla

preko granice. Carica tvrdi daje u tom pomogao naš poslanik

u Petrogradu. Valja ga opozvati u Beči zatvoriti.- Veličanstvo, on je sigurno nevin i vašem je veličanstvu

najvjerniji sluga.



- Ipak ga moramo zatvoriti. Želim ruskoj carici iskazatisvaku susretljivost. Vi znate koliko mi je stalo da pridobijem Rusiju za savez protiv mog zakletog neprijatelja FriedrichaPruskog. Moram, dakle, caricu osobno obvezati. Javlja mi daje Jagušinska pobjegla u Austriju i krije se u mojim zemljama.Evo, gledajte, što mi carica izričito piše:"Kad bi vaše veličanstvo dalo nalog da se Jagušinska potraži i preda mojim oblastima, učinilo bi mi uslugu koju ne bih nikada mogla zaboraviti i dostatnouzvratiti."Kraljica odloži pismo i pogleda grofa Kocha:- To je jasni izazov na obavezu. Ako joj predamoJagušinsku, neću postići savez s Rusijom, ali ću barem stećiosobno prijateljstvo njezine vladarice. Upamtite, ovo neću da

predam u ruke državne policije. Ona nikad nije dovoljno diskretna, a predaju Jagušinske ruskoj carici ne želim objesiti naveliko zvono.Iza vratnica kabineta proviri dugi nos grofice Fuchs.- Stoje? - upita kraljica.- Vaše veličanstvo izvoljelo je narediti da otac Grandedoñ e ravno u kabinet...

- Da, da, samo neka uñ e. Nos opet nestane, a na njegovu mjestu pojavi se jezuit. Kraljica je, meñ utim,nastavila da grofu Kochu daje naloge.

MARIJA JURIC ZAGORK.


- Želim da Jagušinsku tražite sa svojim pouzdanicima.- Zapovijed vašeg veličanstva bit će izvršena. Samo, morao bih o toj ženi saznati nešto pobliže. Ne znam ni kako izgleda.- Carica mi javlja da je na bečko poslanstvo poslalačovjeka koji je osobno pozna. Kad on stigne, pozovite ga ksebi. Time smo za danas svršili.Grof se povuče, a kraljica pogleda prema vratima.- Oče Grande, pridite bliže. Bit će udovoljeno vrućoj željiisusovačkog reda. Dobit ćete novi samostan i novu crkvu.

Mladi duhovnik sagne glavu na poklon, a onda je opet digne. Iz blijedog licarijetke ljepote, ali svetačkog izražaja, gledale su crne oči. Njihova tama

potpuno zasjenjuje njegove misli.- Evo, tu je novac. Predajte ga ocu Pelegriniju neka kupidvorac Maierhof u blizini VValdburga. Bit ćete, dakle susjedi

moje štićenice grofice Thurn. Šumska tišina i pustoš onogakraja godit će vašoj molitvi i studijama vaše braće. Pedeset

tisuća forinti neka je za kupnju dvorca, a za gradnju crkve i preureñ enje još toliko. Još danas isplatit će vam novac moj blagajnik.- Vaše veličanstvo želi ponovno dokazati da je premi-lostivo izvoljelo sagraditi novi hram u slavu Boga, a novutvrñ avu u obranu svog prejasnog prijestolja.- Svaki dan donosi novi dokaz o vjernosti isusovačkogreda mojoj dinastiji. Drago mi je što ste zadovoljni s mojim novim darom.- Neka mi vaše veličanstvo dopusti da se u duhu vjernosti previšnjem dvoru brinem i za osobnu sreću vaše previšnjeobitelji pa da vaše kraljevsko veličanstvo upozorim na jednu

pogibelj.

- Pogibelj! Molim vas, govorite.- Tri su dana kako je čitavo dvoranstvo uzbunila neka lje potica, a koja je vašem veličanstvu dodijeljena kao dvorska



gospoda. Možda vašem veličanstvu nije poznato da je u svojoj domovini slovilakao pogibeljna vještica i čarobnica?- Poznato mi je da je krivo optužena i zato sam poništilanjezin proces.- Veličanstvo, to nisam znao, a opet po vjerskoj dužnostislobodan sam upozoriti vaše veličanstvo da bi ta osoba morala proći mnoga preslušavanja da se potpuno ustanovi njezinanevinost.- To je več učinjeno. Istragu je vodio Van Swieten, a branili su je i njezini duhovnici. Vi tada još niste bili na dvoru, očeGrande. Tome je već gotovo godinu dana.- U tom slučaju nisam potpuno obaviješten. Ipak, otac

Alojzije donio je iz Zagreba vrlo tešku objedu. Kažu da je tagrofica kriva zbog smrti pobožne i kreposne dvorske dameTerke Erdodv.- Otac Alojzije govorio je o tom i meni. Najprije sam posumnjala, ali ovih dana stekla sam uvjerenje da su i to samozlobne objede onih koji grofici zavide na ljepoti. Svi su naskrivo izvijestili. Po vašem savjetu, promijenila sam odredbe

zakona o vješticama i naredila da u pravosuñ u proveduradikalnu reformu i ukinu torturu. No, što se tiče grofice, potpuno se umirite. Učinila sam je svojom službenicom bašzato stoje nevina.- Duboko se klanjam uvjerenju vašeg veličanstva. Sve sam to spomenuo tek zato što me zabrinjuje bračni mir mnogihdvorana pa i vrlo odličnih ličnosti na dvoru.

Marija Terezija prikrivala je pred njim svoj nemir opazivši da je protivnik Nerekoju ona tako nužno treba. Naglo prekine svog savjetnika:- Opet velim - vaše su bojazni neopravdane. Mlada grofica odana je svom mužu, a za članove svoje obitelji ne moram se bojati..



- Znam da je vaša previšnja obitelj prožeta najodabrani-jim krepostima, a da je njegovo veličanstvo rimski car Josipuzoran suprug, ali njegovo zauzimanje za groficu Neru...- Josip? Dragi oče, njega zanima samo grofičina duhovitost. Ta znate da prestolonasljednik bježi od žena i onda kadasu lijepe. Privlači ga jedino duh...- Veličanstvo, znam, ali neka mi vaše veličanstvo ne za

mjeri: - moja savjest ne može biti mirna ako vam potpuno

ne povjerim svoje misli.- Dakle, umirite svoju osjetljivu savjest.

Ne brinući se za njezin otpor, otac Grande nastavi:- Njegovo veličanstvo car Franjo Stjepan ispunjen je dodna duše ljubavlju, udivljenjem i najodanijom vjernošću vašem veličanstvu. Upravo je zato grofičina nametljivost na vrtnoj svečanosti izazvala zgražanje, što sigurno vašem veličanstvu nije poznato.- Nametljivost caru? - upita začuñ eno kraljica.- Da, veličanstvo. Pri partiji karata ona je stala nasuprotcaru i izazivala ga svojim pogledom.- Dragi Grande - zaboravi se kraljica - nije li vas na toupozorio koji znanac kneginje Vilme Auersperg?

- Bog mije svjedok da se s kneginjom i njezinim prijatelji ma ne bih nikad htio susresti, a kamoli da s njima razgovaram. Poznato mi je da je kneginja Vilma pokušavala, daka



ko uzaludno, pridobiti srce njegovog veličanstva cara FranjeStjepana...Kraljica nije odgovorila. Činilo joj se da duhovnik prikriva kraljevu nevjerukako bi sačuvao njezin mir, a ona nikad jezuitu nije povjeravala svoje bračnerazmirice.- Oče Grande, sama sam odredila grofici mjesto nasuprotcaru. Sama sam promatrala groficu i vjerujte mi, o njezinuočijukanju izvijestili su vas sasvim krivo. Grofica je bezuvjetno kreposna.

- Lijepo tijelo nikad nije tvrñ ava kreposti.- Pogledajte portret iz moje mladosti - reče kraljica i pokaže sliku što ju je prikazivala u punoj mladenačkoj ljepoti. -

Nije li moja ljepota izdržala sve kušnje?!Grande se pokloni i prekriži ruke na prsima: - Vaše je veličanstvo uzvišeno nad sve ljudske slabosti...- Pouzdajte se, dakle, u moje uvjerenje i poznavanje ljud skih duša. Nisam li se s potpunim pravom povjerila članovima vašeg reda, ocu Pelegriniju, Lechneru i vama? Nikad se

neću prevariti o svom sudu o vašoj nepokolebljivoj vjernosti,isto kao što se nisam prevarila ni u sudu o grofici. Groficunikako neću otpustiti jer nemam razloga...Jezuit je smjerno nastavio:- Vaše je veličanstvo ne mora otpustiti, samo bih se usudio savjetovati da dušu mlade grofice povjerite strogoj pažnjidušobrižnika koji će joj pojačati snagu da svoju krepost očuvanetaknutom.- To je drugo - reče kraljica odahnuvši što je time našlakompromis. - Odreñ ujem vas da s njom provedete sve po-

božnosti. Bdijte nad razvitkom njezinih misli i načela, pazitekakve knjige čita, riječju: ja vam ovu čistu dušu predajem načuvanje. Čudite se mojoj brizi za nju?- Neka mi to vaše veličanstvo oprosti.- Oče Grande, sita sam spletkarica i prevejanki. Želim okosebe čistoću, pobožnost i krepost.- Razumijem vas, veličanstvo. Želim daje takva i nastojatću da vam takvu očuvam.Kraljica je smirila nervozu koja ju je uvijek obuzimala kad je tko svojim

prigovorima htio promijeniti njezine odluke. Otac Grande nije shvatio da jecarica završila razgovor.- Veličanstvo, neka mi se dopusti da vam priopćim neštovrlo važno o jednoj osobi o kojoj iz državnih interesa vodite

mnogo računa.



- Tko je to? - upita ona pažljivije.- Kad je vaše veličanstvo dopustilo da uñ em, bio je još

prisutan grof Koch. Protiv svoje volje čuo sam o nekoj Jagu-šinskoj.Tema je kraljicu očito više zanimala od prijašnje, i ona će živo:- Vi nešto znate o toj ženi?- Pukim slučajem. Jednom sam, nema tome dugo, na ulici susreo neku djevojčicu koja je ispitivala prolaznike gdje bi

mogla naći ispovjednika za jednu bolesnicu. Po svojoj duž

nosti pošao sam s djevojčicom. U maloj ulici, na trošnoj postelji ležala je sitna suhonjava žena. Čini se da je u zdravlju

bila lijepa. Ispovjedio sam je i ona mi je iskazala tajnu svog



života.- S tom je tajnom povezana Jagušinska? A ne obavezuje livas ispovjedna tajna na šutnju?- Veličanstvo, ako tajnost ispovijedi prekršim, u ovom slučaju ostat će moja savjest mirna. Vaše veličanstvo gradi svojudržavu na svetoj vjeri i na slavu Božju. Stoga osjećam da meBog razrješuje zakletve tajnosti. Tajna ove žene ima poslužitiizgradnji vašeg, Bogu ugodnog prijestolja.- Oče Grande, ako vam savjest ostaje netaknuta - recite

mi sve.- Da, savjest je moja potpuno mirna. Dakle, ona mije žena priznala da je bila dvorska gospoda ruske carice.Rodom je Poljakinja i katoličke je vjere. Tvrdila je da ruskacarica sjedi na prijestolju ne po zakonu, nego snagom sile ida je bacila u tamnicu zakonitog nasljednika muškog roda.Zato se ona - dvorska gospoda Jagušinska - združila stajnim pristašama utamničenog prestolonasljednika. Htjelisu da zbace caricu. Ona je saznala o uroti i nju - dvorskugospodu - osudila da joj krvnik odreže jezik, a onda je

pošalje u Sibir...

- Uistinu! Baš je takva bila osuda protiv Jagušinske - rečekraljica. - Meñ utim, ona je umakla u Austriju, ravno u Beč.Oče, je li ta bolesnica bila Natalija Jagušinska? Zar je umrla?- Došao sam za nekoliko dana da vidim je li neobična ženajoš živa. Razabrao sam da se oporavila.Kad sam nakon nekoliko tjedana ponovno došao da je vidim - netragom je nestala.- Glavno daje živa. Očito se krije u mojoj zemlji. Sigurnou Beču.- Lik te žene čvrsto mi se utisnuo u pam ćenje i daje gdje

primijetim, odmah bih je prepoznao.- Izvrsno! Recite kako izgleda. To će nam poslužiti u istrazi.- Njezina pojava nikoga ne bi mogla uvjeriti da se u njojkrije urotnica: mala je, nježna stasa, svijetloplave kose, oči sujoj plave, čovjek bi mislio - čista nevinost.

- Dakle, malena, plavuša sa svijetlomodrim očima. Ni malo markantna vanjština. Bit će je teško opaziti. Javite togrofu Kochu. Molim vas pomozite mu u potrazi. Zadužit ćete

me.- S najvećom požrtvovnošću pomoći ću grofu da potražiJagušinsku. Ne zaslužuje daje vaše veličanstvo zaštićuje. Izdajica je svoje vladarice. Makar bila i krivovjerka, ipak je vla-darica.- Da, da! Tražim veze s Rusijom - sa zemljom krive vjere.

Potrebna mi je veza da uzdržim bedem katoličke crkve i svoju dinastiju. Zato želim pronaći Jagušinsku i predati je ruskojcarici.- Bog će vam pomoći, vaše veličanstvo.- Sasvim je suvišno da ponavljam svoje priznanje vašem redu. Znam koliko dugujem isusovcima. Oni su očuvali vjernost mojih podanika za čitavog mog vladanja. Po vašem naučavanju narodi su upoznali sreću koju im donosi slijepa i-





pokorna poslušnost mojoj dinastiji. Vaša su naučavanja moja druga državnavojska.- A ipak je žele razjuriti!- Mislite na pokušaj da jezuite odstrane s učenjačkih stolica? To su buntovne misli nekih mladih luñ aka kojima je

Voltaire zapalio mozak. Tim bolesnicima potrebna je liječnič ka pomoć. Pas je vjeran dok je zdrav. Kad pobijesni, grize. Izato ga valja ustrijeliti čim isplazi jezik. U svojoj državi ne tr

pim bijesnih pasa. Zabranila sam Voltaireova djela.- A ipak se njegova djela kriomice čitaju čak i na dvoru.- Na mom dvoru? - zapanji se kraljica i porumeni. - Recite mi radilo se o bilo kom.- Molim vaše veličanstvo toga me odriješite.- Recite ime onoga koji čita Voltairea. Zapovijedam vam!- Kad veličanstvo zapovijeda, dužan sam izvijestiti. Ispovjednik njegova veličanstva mladog cara i prestolonasljednika Josipa veli da je na carevu stolu vidio Voltairea.- Moj sin Josip? To bi bila strašna ironija, oče. Ne, ne

mogu vjerovati. Moj sin, prestolonasljednik, da je uskočio udruštvo modernih fantasta? To bi značilo slom čitavog mog

života, svih žrtava što sam ih pridonijela dinastiji.- Vaše veličanstvo, to bi značilo da će se jednog dana srušiti sve što ste sagradili.- To su katastrofalna proročanstva, oče Grande. Već medugo zabrinjuje Josipova povučena ćud. Krije se od mene,od svoje žene, od svojih sestara i braće - od čitavog dvora.Prolazi kraj nas poput tudinca. Mnogo me zabrinjava i muči,oče Grande, vrlo mnogo. Ipak, da je sljedbenik tih vratolom nih novotarija - to bi bila krajnja bjesomučnost sudbine!Gdje bi on pokupio takva učila? Gdje?- Možda na njega loše djeluje barun Rosenberg čiji su

preñ i bili Zidovi. Dao Bog da se njegov ispovjednik prevario.Kad bi budući vladar padao u ruke onih koji ruše sve što je

vaše veličanstvo Božjom pomoći sagradilo, to bi značilo propast u koju upada iPortugal. Tamo se sve drma baš zbog toga što su narušili vjeru u Boga. Odanle sespremaju protiv nas. Čak u najkršćanskijoj Španjolskoj dižu se protiv našegsvetog reda, tako i u Parmi, pa i samoj Francuskoj.- Sve mije to poznato, i ja to ne razumijem.- Sam ñ avo pogoduje bjesomučnim luñ acima kad dinastije tih zemalja ne vide da progonstvo našeg reda prouzrokujelomljavu njihovih prijestolja.- Muški vladari skloniji su zavodnicima i filozofima Voltaireova kova nego Marija Terezija, i zato sam odlučila tim jadnim vladarima priteći u pomoć. Oženit ću njihove prestolonasljednike svojim kćerima. Na taj način sve ću ih povući u frontu protiv protestanta Friedricha Pruskog. U njiho

vim vlastitim zemljama spasit ću s pomoću svojih kćeriunutrašnji mir i postaviti sve države na čvrste temelje svetevjere.Otac Grande podigne ruke k nebu i usklikne s patosom:- O, Veliki, Svemogući, samo si ti mogao stvoriti ovu veličinu vladalačkih mudrosti...Tada spusti ruke i prekriži ih na prsima:- Molit ću Boga da pomogne vašem veličanstvu meñ u kre

posnim princezama izabrati one koje će ostvariti velike idejevašeg veličanstva.- Mislim da su sve moje kćeri odgojene u tom duhu.- Veličanstvo, jedino se princeza Elizabeta otuñ ila pobož-nosti u kojoj je nekad bila uzor.

- To je samo u prvim danima njezine nesreće. Bila je takolijepa, a sirotoj su crne kozice razorile svaku nadu u buduć

nost. Samo je očajna i zato oponira. Kad se smiri, vratit će



nam se. A sada, do viñ enja na molitvi!Kraljica pozvoni i naredi grofici Fuchs da odmah pozove prestolonasljednika.



Grande je izašao u predsoblje gdje je stajao duhovnik pro-sijede kose, obučen ucrnu mantiju. Dugi crni ogrtač vukao se po sagu. U sobi su bili samo njihdvojica. Grande priñ e pro-sijedom jezuitu i šapne mu:- Pelegrini, ne možemo pomoći kneginji Vilmi. Kraljicaneće otpustiti groficu.- Vilma bjesni.- Kraljica se grčevito drži te grofice - svakako ima s njom neku posebnu namjeru. Što - to nisam nikako mogao iz

mamiti iz kraljičinih riječi. Uporno taji.- Velika je opasnost da se car Franjo Stjepan zaljubi ugroficu i otkine od Vilme. Time bismo mi vrlo mnogo izgu

bili.- Pelegrini, uzalud je svaki juriš na kraljicu. Vi znate -ima stvari u kojima ona ne popušta. Ipak sam lukavo izvojštionadzor nad groficom. Carica mi je naredila da budem dušo

brižnik grofice Nere.- 0, vrlo dobro, vrlo spretno. Valja držati barem jedneuzde. A stoje carica rekla o Voltaireu kod cara Josipa?- Zbog toga je izvan sebe. Josipu je lako iskopati vučjujamu. Tiho. Dolazi.

Mladi car Josip ude u predsoblje. Jezuiti se sagnuše na duboki poklon.Josipov pogled preleti po njima i smrkne se.Jezuiti izañ u iz predsoblja.Car Josip uñ e k majci i poljubi joj ruku. Ona ga bez uvoda oslovi ne skinuvšioči sa svojeg posla:- Nisam zadovoljna s tobom. U četvrtak opet nisi bio naispovijedi.- Neka mi vaše veličanstvo oprosti, boljela me glava.- Uvijek te boli glava kad treba da prednjačiš dvoru do

brim primjerom. Već o tome govorkaju i dvorani.- Nečim moraju zabaviti svoje mudre glave.

- Opet cinizam. Ili šutiš, ili sipaš ugrize. Tako nećeš steći prijatelja!- Vladar nema prijatelja, već samo udvarača i puzavacakoji njegovom milošću lihvare državu.- Takvi se grupiraju oko tebe - ljutito će kraljica.

- Još nisam vladar.- A, čini se, teško čekaš da se maknem...- Vaše mi veličanstvo čini krivo. Ništa me u životu ne is

punjava takvim strahom kao jedina pomisao da bih moraoživotom vući težinu od mnogo funti - što važu kruna i žezlo.

Volio bih dati svoj život - da produžim vaš.- Zašto se toliko otuñ uješ meni i dvoru?- Nisam kriv što mi Bog nije poklonio temperament vašegveličanstva.- Ne, Josipe, nije to temperament. Okružuješ se ljudima kojitvoju dušu truju fantastičnim novotarijama. Ruše u tebi dobranačela. Tvoja povučenost samo je protest protiv duha moje vladavine. Uvlačiš se u sebe, filozofiraš, buniš se - da! Buniš se

jer su te inficirale knjige krivih nauka. Tičitaš Voltairea!- Učinio sam krivo našim dvoranima kad sam mislio da

samo govorkaju. Oni ipak i nešto rade: špijuniraju i pri



sluškuju...- Odgovor nedostojan mog nasljednika.- Već sam rekao: bio bih sretan kad bi me vaše veličanstvooslobodilo te zagonetne budućnosti.- Josipe, tvoja je duša otrovana. Moraš se obratiti. Odstrani iz tvoje blizine one koji te inficiraju. Prvi je Voltaire, drugiRosenberg. Ovaj se uvukao k tebi u vučjoj koži. On je Židov.- Njegov je otac austrijski barun.- Pradjedovi su mu bili Židovi. O tom šapću i na univerzi.- Ne znam tko je prije mene bio u audijenciji kod vašegveličanstva. Svakako je imao sreću. Moja majka priklonila jeuho njegovim klevetama i denuncijacijama.-



- Znaš tko je bio kod mene. Vidio si tko je izašao.

- Da ga i nisam vidio, po nepovjerenju vašeg veličanstva prepoznao bih ñ avole koji pod svetom mantijom kopaju jazizmeñ u mene i vas.- Josipe! - vikne kraljica. - Zabranjujem ti da ovako govoriš. Ti si bolestan, opsjednut razornom magijom. Čitav život žrtvovala sam dinastiji, a ti kaniš svoj život posvetiti njezinu pokapanju.- Čime?- Buntovnik si. Osvijesti se. Isusovci su stupovi našeg prijestolja.- Truli, crni...- To vele tvoji krivovjerni filozofi.- A Portugal? Najpobožnija država buni se protiv crnih

mantija. Jezuiti gone prosvjetu koja se buni u mraku njihovelaži.- Dakle, dotle si dospio? Jao meni! Zar ne vidiš da su Vol-taire i sve njegove pristaše crvi koji su počeli podgrizavati

prijestolja? Ako ih ne zgaziš, istočit će ti prijestolje. A onda?Što onda?- Postat ću poljodjelac. To je manje odgovoran zanat od kraljevanja...- Josipe, ti si izdajnik - moj i moje dinastije!- Pala je velika riječ, veličanstvo. Netko je ovdje uistinuizdajica: ja - ili crnomantijaši. Riječi koje je sada izreklakraljica nareñ uju prestolonasljedniku da istupi iz defenzive.

Veličanstvo! Dokazat ću vam da su crnomantijaši štakori koji proždiru vašu uzvišenu vladalačku mudrost, oni lihvare i vas

i narod svojom lažnom privrženošću. Od ovog časa više nećusjediti skrštenih ruku.- Sto time hoćeš reći?- Da ću tražiti dokaze i osloboditi vaše veličanstvo ovecrne izdaje.

- Ako dirneš u isusovce, uzdrmat ćeš moje prijestolje. Toje veleizdaja!- Majko!- Nisi zavrijedio da me nazoveš tim imenom.- Veličanstvo, ja ću sa sebe zbrisati ljagu veleizdaje - za todajem svoju riječ i glavu!

Josip se lako pokloni i naglo izañ e iz kralji

čina kabineta.Smućenim pogledom gledala je Marija Terezija za njim, podbočila glavu, zamislila

se načas, a onda pozvoni i naredi grofici Fuchs da odmah pozove oca Grandea.



Opet je ušao isusovac i čekao da ga kraljica oslovi.- Ja sam najnesretnija majka na svijetu, oče Grande. Carje priznao da čita Voltairea i da se s njim slaže.- Teška pogibelj lebdi nad vašim veličanstvom.- Ali prestolonasljednika bismo mogli spasiti. Valja naćinekoga tko bi ga nadzirao. Takva bi osoba morala posjedovati njegovo i moje povjerenje. Ali takvoga nećemo naći učitavoj državi. Nijedan od mojih prijatelja ne uživa njegovo

povjerenje.- Ipak, veličanstvo, ima takva osoba.- Onda ste otkrili kontinent na oceanu. Tko je ta osoba?

- Veličanstvo, čitavom je dvoru još danas na ustimačuñ enje da mladi car pokazuje neobičan interes i sklonost

prema grofici Neri...- Grande! Ovo je zaista otkriće. Grandiozna misao!Grofica je naša nada. Jest... Ona će biti naš tajni eksponent.Svakog dana slat ću je Josipovoj ženi da tobože zabavlja nju.Izvrsno! Nera, žena, još će lakše nadzirati njegove ideje, korake i čine.

- Veličanstvo, zar bi se prestolonasljednik smio odvažiti natakve čine? To bi bilo tako strahovito da gotovo isključujem svaku mogućnost takve pretpostavke - govorio je Grandedobro hinjenim uvjerenjem.



- Ipakje tako!- Veličanstvo, to je nemoguće! Samo vladar ima pravo

poduzimati neke čine. Kad bi prestolonasljednik štogod poduzeo protiv volje vašeg veličanstva, značilo bi to da prisvajavladarska prava još za života vladara. Ne, ne vjerujem da bi

mladi car pošao putem koji bi značio neku vrst urote. Ne, ne- nikako!Riječ urota još više porazi kraljicu. Raširila je oči i uprla ih u isusovca.

Vidljivo je se hvatala sumnja. Grande reče pojačanim glasom:- I opet velim - ne mogu vjerovati. Ako je mladi car i zagre-zao u kaljužu novih ideja, očito ga još nisu toliko pokvarile da bivodio akciju protiv duha vašeg veličanstva, protiv svoje Bogom nadahnute majke. Ne, krv španjolske dinastije nije mogla unijeti toliko svoje podmuklosti u prestolonasljednikove žile.- Krv španjolske dinastije? - zapita kraljica. - Govoritejasnije. Jasnije.

- Veličanstvo - smete se on - oprostite, u svojoj velikoj brizi govorio sam odviše - tek sam nabacio...- Zapovijedam vam da mi kažete što ste to nabacili. Ilisam se prevarila u svom uvjerenju da ste mi iskreni?- Kad vaše veličanstvo traži, reći ću vam sve. Vašem veličanstvu sigurno je poznato da je Maksimilijan Habsburškioženio vojvotkinju španjolske dinastije Johannu. U toj španjolskoj dinastiji bilo je vrlo mnogo zločinačkih pokušaja.Tako je sin htio s prijestolja zbaciti oca, a zna se da su KarloII. i Filip II. htjeli otrovati svoju roñ enu braću.- Svemogući! To mi nikad nisu rekli. Kako su me učili povijest?- Ovakve teške tajne ne predaju učitelji kraljevskim uče

nicima.Spustila je glavu:- Da se u Josipu ne javlja krv njegovih predaka?



- Usrdno molim vaše veličanstvo - ne mislite o tom.To nije moguće. Nadam se da krv vašeg sina nije zaražena.

Njegova duša još ipak nije propala.- Moj Bog me ostavlja...- Bog ne ostavlja vaše veličanstvo. On koji je prokušaosnagu vaše mudre slavne vladavine na bojnom polju hoće tekda je iskuša i u unutrašnjoj vladavini."Bilo bi mi draže kad bih bila pošteñ ena tih kušnji", pomisli u sebi kraljica, a

pritom pogleda isusovca. Bojeći se da ne pročita njezinu opaku misao, reče:- Neka, dakle, bude volja Božja! Pokoravam se toj kušnji.- Eto, Svevišnji vam šalje na prvom koraku borbe sa zalu-talim nasljednikom prijestolja sigurnu pomoć. Nije li upravočudo što je zalutali car Josip pokazao toliku sklonost premagrofici Neri koju ste odabrali svojom pouzdanicom? On koji

prezire žene! A nije li opet ruka Svevišnjeg upravljala voljom vašeg veličanstva kad se čas prije oduprla mom savjetu dagroficu odstrani iz dvora? Nije li sam Bog vašem veličanstvu

poslao zamisao da svojom dvorskom gospodom učini ženu

koja je na prvi mah tako osvojila mladog cara? Veličanstvozna da car Josip ne pokazuje nikakav interes ni prema komena dvoru, pa ni prema članovima previšnje obitelji - a kažu

mi daje s groficom živo raspravljao i s njom šetao, prekršivšisve dvorske propise.- Da, to je istina.- Sve to pokazuje da Svevišnji čini čuda. U času kad se

prestolonasljednik sprema na neke čine koji su mi, doduše,nepoznati, ali ih vaše veličanstvo spominje, grofica će bitianñ eo čuvar prestolonasljednikove duše. Ona će pronaćiključ tajni cara Josipa i otvoriti ih vašem veličanstvu."Bože, ti si uistinu sve tako učinio!" uzdahne ona. "Možda se Vilma samo zato

pojavila u mojem životu da groficu Neru uzmem na dvor?"

i



Ona glasno reče:- Oče Grande, opet sam hrabra. Sad mi pada na um: Josip je već tada kad su optužili groficu bio njome opčaran.Saznala sam koliko je Josip nastojao da groficu spasi s lo

mače. Božji su putovi nedokučivi. Uistinu, Bog mije poslao tuženu. Primam Božji dar i koristit ću se njime. A sad na posao.

Vi ćete s groficom svaki dan održavati pobožnosti, a pritom je oprezno odgajati i upućivati kako će nam odavati svaki korak, svaki čin i načela Josipova. Ali nikako ne treba naslutiti pravu istinu. To bi mi bilo najdraže. Barem zasad ne smijeznati - daje naš špijun.- Veličanstvo, savjesno ću izvršiti vašu zapovijed.Carica mu pruži ruku na cjelov i reče:

- Mi smo, dakle, sklopili savez.- Božjom voljom i po mudrosti vašeg veličanstva - zaočuvanje najveće dinastije svijeta.



LJUBAV PRINCA LEOPOLDA Drugog dana Nera je nastupila u svoju službu. Odmah poslijepodne kraljica je

pozove u svoj kabinet.- Dijete moje, pouzdajem se u vašu čistu i poštenu dušu. Smatram vas svojom najvjernijom pouzdanicom. Što čujete i vidite u mojim odajama, što god se dogañ aoko mene, smatrajte svetom tajnom. Ne trpim špijune i doušnike. Ako bi se u

mojoj okolini dogañ alo nešto protiv mene, a ne biste me obavijestili, smatrala bih takav postupak nezahvalnim neprijateljstvom. Istina je, carica MarijaTerezija ima na dvoru samo prijatelje i vjerne pouzdanike. Ipak moglo bi sedogoditi da se nade i koji izdajica, ali on ne bi mogao naći sudionika u vašojšutnji. Dijete moje, nadam se da ću u

vama i u vašem mužu naći najvjernije podanike. Zar ne, lijepo moje dijete?- Moj muž i ja spremni smo za vaše veličanstvo dati i život- reče Nera ganuta toplinom kojom je kraljica govorila i pritom gladila po bujnoj lijepoj kosi.- Vaš je muž nastupio svoju službu u gardi?- Jutros.- Sad je, dakle, sve u redu. Budite veseli, vedri, zabavljajte mi princeze, cara Franju Stjepana, cara Josipa i njegovu

sirotu ženu. Svi su oni željni topline iskrene i vjerne duše.Po vama će moja obitelj opet odahnuti od spletkarskih na- miguša, a ja ću vas smatrati više svojom kćeri nego dvorskom damom. I - ne bojte se. Pobrinut ću se i za to da vam uza svuslužbu ne uzmanjka užitak vaše bračne sreće. O tom ću i tekako voditi računa.

Nera usrdno poljubi kraljici ruku. Osjećala je da se neće lako osloboditidvorske službe. Ipak, posve je smiri sklonost što su je u ovom trenu odavalekraljičine riječi i njeno obećanje.- Sad ćemo izjahati daleko, inkognito, u plemićkim odijelima. Osim Kocha i njegovih ljudi pratit ćete me samo vi.Ekspedicija je tajna. Ne želim da mi smetaju dosadni prolaznici.- Smatram svetom tajnom sve što mi vaše veličanstvonaredi.Cestom od Schonbrunna prema Beču jahala je povorka plemića sa dvije dame.

Marija Terezija gusto se zastrla koprenom. Uz nju jaše Nera, a s druge stranegrof Koch. S obje strane okružili su ih ostali konjanici.Za pola sata stigli su k maloj krč mi "Divlja patka".



Na cesti je stajao mladić u grañ anskom odijelu i kao daje očekivao povorku. -

Evo ga, to je barun Nemy! - reče Koch i da mladiću znak da se približi.- Leopold je u krč mi? - upita kraljica.- Da, veličanstvo.- Što ste saznali o toj pustolovini?- Vaše veličanstvo, njegovo visočanstvo stiglo je prije polasata. Ona je došla nešto poslije. Princ je odjeven u šumarskoodijelo, predstavlja se krč maru i djevojci kao nadšumar Leo

pold Scholler. Tu se sastaju jedanput tjedno.- Odakle je ta djevojka?- Bečankaje.- Dobrog staleža?- Grañ anka.- Recite krč maru neka svog mladog gosta zovne iz krč me.

Dotle je kraljica sišla s konja, prešla mostići zaustavila se izastabla.



Nera je po vladaričinoj želji pošla s njom, samo joj je vla-darica naredila da bude podalje.Iz krč me izañ e mladić. Njegovo lice pokazuje da je zaprepašten. Debelehabzburške usne otvorile se, a sive oči gledaju kraljicu s neugodnim iznenañ enjem.- Bon jour, gospodine nadšumaru! Ne biste li došli malo

bliže? - ironično će carica.Prišao je posve blizu.- Nisam se nadala da ću biti prisiljena tražiti svog sina pokrč mama gdje se sastaje s djevojčurama.- Veličanstvo, oprostite - šapne on ponizno - ona nijedjevojčura...- Stidi se! Takve nedostojne pustolovine!- Veličanstvo, majko - nemam žene, slobodan sam, ipaksam prestar da živim kao dječak u seminaru.

- I zato treba da se kriješ po krč mama? Tko ti je dopustioda imaš ljubavnicu?- Ona mi nije ljubavnica.

- Nije? A što ti je? Leopolde, što to znači?- Razumijem čega se boji moja uzvišena majka. Ne, nisam zaboravio što dugujem svom visokom položaju. Nikad mi nije

pala na um misao da se možda vežem grañ ankom. Oženit ću princezu koju će mi dodijeliti mudrost moje majke. Ali Mimi- ona će biti moja ljubavnica jer mi je draga. Moram je tek

posve osvojiti. Marija Terezija trgne obrvama:- Mimi? Tko je to?- Kći kovača lijesova Tome Wolfa.

Nera je čula kraljičine preglasne riječi i opazila da se njezino visoko čelonaboralo. Carica žvigne jahaćim bičem i odluči:- Hoću daje vidim.- Majko, pozvat ću je, ali molim vas, ne činite ništa zla. Nerecite joj ništa, ona i ne zna tko sam.- Gle, moj je sin lukav kavalir! Dakle, ne zna? To bolje...

Neću daje zovem ovamo, idem sama, tako čuje bar zateći ne- pripravljenu. Grofice, slijedite me.Kraljica poñ e prema krč mi. Nera joj otvori vrata.

Na klupi pod policom punom tanjura i vrčića sjedila je mlada djevojka ugrañ anskoj haljini od modre tkanine. Smeñ a bujna kosa pokrivena je modrom kapom.Bjeloputo lice odaje plemenitost. Usne, nešto ispupčane, rumene su poputtrešnje. Neobično crne oči sjaje južnjačkom vatrom.Djevojka plaho pogleda otmjenu stranu gospodu stoje unišla i promatrala ječudnim prodornim pogledom.

Nera je ušla za vladaricom i ostala na pragu krč me.- Ti si Mimi Wolf? - zapita kraljica.

Mlada se djevojka prepala.



- Ako ti je savjestčista, odgovori: ti si Mirni Wolf?- Jesam.

- Ne stidiš li se sastajati ovdje s tim mladićem?



Stidljivo je oborila oči i odvratila:- On će mi biti muž.

Marija Terezija porumeni do čela, nervozno trgne bičem, a mlada se djevojkastisnu u kut.

Nera je promatrala djevojku. Njezine crne oči i plemenito lice na nekog su je podsjećale, ali nije bila načisto na koga.- Zna li za ove sastanke tvoja majka? - upita carica.- Nikad je nisam poznavala.

Nastala je šutnja. Marija Terezija promatrala je djevojku oštrim pogledom.- Znaš li tko je mladić s kojim se sastaješ?- Sinje plemenita roda, ali on me neće ostaviti ni ako muroditelji ne dopuste da me uzme.- Možda sve to laže?- Ne laže.- Poznam ga bolje od tebe.- Vaša milost pozna?- Da, on mije nećak...Djevojka protrne i ponovno sva problijedi:- Vaša milosti, molim vas, ne ljutite se - ja nesretna djevojka ljubim ga u poštenju...

- Nikad te neće uzeti.- Vjerujem mu jer mije prisegao i od mene zatražio da neuzmem drugoga.Kraljica se okrene k prozorčiću. Nera razabere da je njezinim licem preletjelasjenka zlovolje i nekog zaprepaštenja. Dugo je ostala ovako. Napokon se ponovnookrenula djevojci:- Ostavi ga ako ti je draga tvoja čast. Učinit će te ljubavnicom, nikad ženom. Upamti što sam ti rekla: Čuvaj svoju djevojačku čast! Ostavi ga, on te prevario. Grdno prevario. To

neka ti je opomena. Ona se okrene, izañ e iz krč me i približi se svom sinu:- Napustit ćeš ovu djevojku!- Zašto majko?- Ja to zapovijedam.- Zašto mi kradete ljubavnicu? Poznam kraljeviće, kraljeve - i careve koji imaju svoje ljubavnice... Osjećala je danišani na vlastitog oca i odgovori ljutito:- Stidi se zbog te isprike. Lagao si djevojci da ćeš je uzeti.- Drukčije je ne bih mogao pridobiti da bude moja.- Ona ne smije biti tvoja!- Ali, majko, ta neznatna djevojka ne može nikome smetati!- Meni smeta.- Ne razumijem to, majko. Uzet ću koga mi odredite.Čemu, dakle sve to?- Drski derane! Zar da ti ja još dajem razjašnjenja?- Ali, majko...

- Basta! Rekoh. Uzmi konja. Čekamo te na cesti.Dalje nije protuslovio. Otišao je iza krč me da uzme konja. Kraljica se obrati

Neri.- Vidite, grofice, kakve me brige taru. Mladi princ hoće dazavede sirotu djevojku. Možda će ona poslušati moj savjet isama se od njega odvratiti. Lijepa je, sirotica mala. Nešto jeneobično u nje, zar ne?- Opazila sam.- Što ste opazili?- Kao daje neki južnjački tip, nimalo njemački.- Jest, to sam i ja primijetila. Oči su joj sasvim južnjačke i

put lica, čitav izražaj uopće. Sve mi se čini kao da nalikuje nanekoga koga poznajem, ali se ne mogu dosjetiti.

- Ni ja se ne bih mogla dosjetiti na koga nalikuje - odgovori Nera.-





- I vi ste pronašli daje nekom slična?- Jest, veličanstvo. Kao da sam u svom kraju vidjela sličnolice.- Možda - reče kraljica, okrene joj leda i prijeñ e preko

mosta.Koch primijeti da je carica neobično uzbuñ ena, ali da to nastoji prikriti. Grof

pode za njom. Pošto je dugo šutjela gledajući preda se, okrene se Kochu:- Grofe, vi ćete iz Beča odmah pozvati oca Pelegrinija.Popeli su se na konje.

Dotle je Leopold krč maru izdao nalog da mu odriješi konja i straga se ponovnoušuljao u gostionicu. Našao je djevojku u suzama.- Što ti je rekla dama?- Da me nikad nećeš oženiti, da me varaš. Ona je tvoja tetka. Sve je svršeno. Neću više doći!- Mimi, ona to veli samo da te odvrati od mene. Idućenedjelje opet te čekam.- Ja sam poštena djevojka. Reci mi što je s nama?- Čuj, mala Mimi, ti ćeš biti moja. Ja to hoću.- Samo pred oltarom!- Ne boj se. Naći ću put do oltara - reče mladić smeten i

prilično otegnutim glasom pazeći na prozor. Vani se na cestirazabirala pratnja Marije Terezije.- Kad ćeš naći taj put?- Možda za koji dan, možda za mjesec ili - godinu. Hoćešli me čekati?- Rekla sam ti: otac želi da se udam za njegovog nećaka Marka. Došao je iz Hrvatske. Otac me kani poslati s njim tamo, u nepoznatu zemlju.- Budi pametna i odgañ aj udaju kao i dosad.- Ako ocu dodija, udat će me i poslati u Hrvatsku.

- Sad moram poći, tako želi tetka. Znaj, draga Mimi, mislit ću samo o tom kako da se što prije vjenčamo. A onda ću tisve reći. Opet ćemo se sastati - samo ne ovdje. Još ne znam gdje, mislit ću i poslati ti poruku. Učinit ću sve što god želiš.

Mimi, ne udaj se, bit ćeš moja.- Pred oltarom?- Nikako drukčije - usklikne on kao da se nečemu dosjetio. - Čekaj poruku! Reci hoćeš li?- U poštenju hoću.I on je zagrli, makar se ona otimala, poljubi je u lice i otrči iz krč me. Sjednena konja i u kraljičinoj se pratnji vrati u Schonbrunn.

Mirnije s prozorčića gledala otmjenu gospodu koja su pratila damu. Ni u snu nijeslutila da su to dvorski ljudi. Nikad nije vidjela kraljicu iz blizine i ne bije nikad prepoznala u običnom plemićkom odijelu s gustom koprenom na licu."Kakvu strašnu tetku ima Leopold!" šaptala je u sebi. "Govori kao pandur. A onje tako blag... Rekao mi je da će nešto smisliti i poslati mi poruku. Možda ipaksnuje da se kriomice vjenčamo!"

U toj nadi pošla je cestom prema gradu.Poslijepodne dovezao se u kraljevski dvor ravnatelj odga-jališta djece uTerazijanumu.



Lakaji su se štrcali oko njegove snažne pojave. Iz crne mantije uzdigla se prosijeda glava produženog suhog lica i snažnog nosa. Ispod širokog šešira viresvijetle male zlobne oči.S izražajem dubokog počitanja ude u kraljičin kabinet. Ona ga dočeka s intimnom

prijaznošću - pruži mu ruku na cjelov i ponudi mu da sjedne u modri naslonjač posve blizu stola.- Oče Pelegrini - počne ona nakon formalnog pitanja o njegovu zdravlju i o plemićkom odgajalištu - moj sinLeopold zagledao se u kćer dvorskog kovača lijesova VVolfa.



Prijeti opasnost da se ludi mladić kriomice oženi s djevojkom.- Svemogući ga očuvao od takve zablude.- Svemogući nas opominje da ne čekamo skrštenih rukusamo na njegovu pomoć već da i sami pomognemo. Pelegrini,

u interesu je dinastije da se djevojka odstrani iz njegove blizine. Ovu zadaću želim povjeriti vama.- Vaše veličanstvo svojom željom pruža mi mogućnost da

mu se odužim za tolika iskazana dobročinstva. Čekam zapovijedi.- Treba je pod nekom izlikom otpremiti u samostan. Vi

poznate mnoge nadstojnice. Povjerite im djevojku neka je zarede i nikad ne puste iz samostana. Ali stvar je hitna. Djevojka se više ne smije sastati s Leopoldom. Njihov je odnos sadajoš nevin, ali za koji dan ona će postati njegova ljubavnica.- Vaše veličanstvo, ako mu i postane ljubavnica, neće se snjom vjenčati...- Neću da mu bude ljubavnica. Ona je čista, dobra duša- moja je dužnost da od nje otklonim propast. Leopold joj se

predstavio kao nadšumar Scholler i obećao joj ženidbu. Mimi mora u samostan. Njezin otac ne smije saznati gdje mu je kćijer bi mi zanovijetao. Sve to valja izvesti spretno i diskretno.- Izvršit ću kako želi vaše veličanstvo.- Recite mi kako da vam zahvalim na usluzi.- Za sebe ne tražim ništa. Moja je nagrada u tome što smijem služiti vašem veličanstvu. Molim samo zaštitu za moje

progonjene drugove koje tjeraju iz Portugala.- Evo vam doznačnice. Neka vam isplate 20.000 forinti za

pripomoć vašoj braći. Kad izvedete ono što od vas tražim, is platit ću vam još dvostruku svotu.- Velikoj milosti vašeg veličanstva dugujemo zahvalnostdo smrti. Sestra mi je nadstojnica u samostanu Wurzendorf.

Sve ću s njom urediti. Djevojka neće nikad više izaći u svijet.

- I nitko ne smije za nju saznati bar dotle dok je Leopold posve ne zaboravi. Imate li već plan?- Još ga nemam.- Onda poslušajte moj...Pojavi se grofica Fuchs. Kraljica primi njezin izvještaj, a onda povede ocaPelegrinija u svoj privatni kabinet da ondje s njim razgovara nesmetano od dvorskih dužnosti.Iza bečkog dvorskog perivoja, na samotnoj cesti što ga je odvajala od šumice,stoji zatvorena kočija. U njoj sjedi Pelegrini. Velike tanke usne, nabrane su.

Male oči gledaju mrko. Uza nj sjedi mladić u šumarskom odijelu.

- Prevarila te. Valjda si glupo govorio pa je posumnjala -srdi se on.- Točno sam odigrao svoju ulogu. Počekao sam je kad je



izašla iz kuće u dvorište. Čim je opazila moju šumarsku odoru, odmah je pozorno gledala u mene. Sama je prišla k ogradi i zapitala me što hoću. Rekao sam bez okolišanja: "Šalje

me Leopold Scholler." Krv joj je poletjela u lice. Oprezno seobazrela na kuću i poslala me iza ograde prema šumici da jetamo čekam. Za kratko je vrijeme dobrzala i uzbuñ eno me

pitala: "Leopold mi šalje poruku?" "Da", odgovorio sam,"odlučio je da se kriomice vjenčate." "Gdje i kada", pitalaje tako hitro da sam jedva dospio odgovoriti: "Još danas -noću!" Malo se zamislila i upitala: "Kako da se izvučem izkuće?" Savjetovao sam da kaže ocu kako je njezina prijateljica smrtno oboljela i poručila da doñ e k njoj. "Kamo?" upitalaje, a ja hitro nadovežem: "Leopold vas čeka u svom dvorcuna Dunavu. Tamo je već sve spremno za vjenčanje. Ako imateodvažnosti, još ove noći bit ćete mu žena." Usplahirila se po

put glupe guske. Kako su sve zaljubljene djevojke glupe!- Ni ti nisi ništa pametniji. Morao sije čekati.-



- Htio sam, ali me ona od toga odvraćala jer bi me mogli primijetiti njezin otac i bratić. Stari je već jednom čuo da suje vidjeli s nekakvim mladićem u šumarskoj odori pa je za

branio da govori bilo s kakvim muškarcem.Pelegrini pogleda na prozor kočije.- Ipak je nema. Moraš opet k njoj.- Čemu? Upozorila me da će možda nešto zakasniti. Obećala je da će sigurno doći. Ne znate vi stoje zaljubljena djevojka. Pričekajmo.Čekali su još pola sata, a onda se mladić digne:- Eto, gledajte tamo prečacem kroz šumu. Vidite li? Dolazižensko biće. Ona je. Jest, ona!Pelegrini pogleda. Uvjerivši se da puteljkom kroz šumu dolazi žena, povuče se udubinu kočije.

Mimi se približavala hitrim koracima. Obukla je svečanu haljinicu, najsvečanijušto je imala u svojoj garderobi. U ruci je nosila svežnjić.Kad se približila kočiji, mladi šumar skoči iz kola:- Izvolite, gospoñ ice. U kočiji čeka velečasni, Leopoldov

prijatelj, koji će vas vjenčati.Još je jače porumenjela, ušla i smjerno poljubila Pelegri-nijevu ruku.- Sjednite - pokaže joj mjesto nasuprot sebe. - Ne bihvas smio vjenčati bez dozvole vaših i njegovih roditelja, aliLeopold Scholler je moje kum če. Volim ga poput sina. Ljubi

vas i misli pošteno, pa neka mu bude.- Hvala vam, prečasni? - šapne ona i obori oči.

Mladi nadšumar sjedne pokraj Pelegrinija.Kočija krene.

Mimi se stisla u svom sjedalu u kutu kočije i šuteći upirala oči u prozor.Zaljubljena mašta dočaravala je pred njezinim očima sliku nekog dvorca visoko na

pećinama. Dolje šumi Dunav jureći

u nepoznate krajeve. Gore u dvorcu stoji on - njezin idol. U mislima je gledalasebe pokraj njega. On je vodi držeći svoju ruku oko njezinog struka. Ona jegospodarica dvorca i živi sretno poput male kraljice. I trne od sreće...Oslikala je tu predodžbu naivnim fantazijama što su u njoj budile priče raznihžena koje su pripovijedale mladim djevojkama za nedjeljnih poslijepodneva.

Proživljavajući u svojoj mašti veliku sre

ću u dvorcu Leo-polda Schollera, nijegledala ni Pelegrinija ni mladog šumara. Sasvim se zanijela i zaboravila na sve

oko sebe.



A Pelegrini je promatrao njene ljepušne crte lica, gledao je rumenilo kojim sujoj gorjele jabučice, zagledavao joj se u crne, zamamne, vruće oči. Indiskretnim je pogledom otkrivao jedre, zdrave oblike mlade djevojke, bijeli vrat inetaknute izazovne grudi. U žilama mu počne strujiti krv. Sve je uzbuñ enijinjegov pogled prodirao u djevojačke nježne i plamene oči."Takav plamen pa da ugasne pod opatičkom haljinom?" mislio je on. "Nije li tosmrtni grijeh? Tako toplu lijepu ptičicu baciti u ledeni željezni kavez -samu?!..."Pod krovom kočije bivalo je mračno. Svi su troje šutjeli.

Najednom Pelegrini pokuca o staklo. Kočija stane. On side, malo pritvori vratakočije i vrlo tiho naredi kočijašu.- Vozi lijevo uz Dunav, u Neuhof. Ako bi te mladić pitaozašto skrećemo onamo, ti reci da znaš put. Vrativši se u kočiju, Pelegrini ponovno sjedne.Za malo vremena šapne mladiću:- Konjske mrcine, idu polagano kao da su krepane.U mraku brisao je znoj sa čela i prislonio lice na hladno staklo prozora. Za satkočija stane.- Stigli smo - najavi Pelegrini i naredi mladom šumaru:- Idi s kočijom neka dobro nahrani konje. Gospoñ icu ću po

vesti u kuću k Leopoldu. Nakon vjenčanja odmah se vraćamou Beč.



Mimi su klecala koljena. U gustoj noći čula je šum Dunava, a iznad njega nauzvisini svijetlila su dva prozora.- Tamo on čeka - reče Pelegrini.

Ništa nije vidjela do dva prozora u mraku...Kočija krenu, a Pelegrini uhvati djevojčinu ruku i povede je uz brdašce.Koračala je uza nj kao začarana. Pred sobom je vidjela neku visoku zgradu. Naveži Pelegrini pozvoni.

Neka tamna pojava otvori vrata i povuče se u pozadinu.- Hvaljen Isus i Marija! - čuo se ponizni glas.

Mimi je jedva uzvratila i brzo ušla za svojim pratiocem. Nitko nije rekao ništa.Uspeli se stubama u prvi kat.- Pričekaj časak - reče Pelegrini - da obavijestim Leo-

polda.Ostala je, a on u dnu hodnika otvori vrata kroz koja u hodnik prodre svjetlo.Djevojci je srce burno kucalo.U udobnoj sobi, ureñ enoj na svjetski način, sjedio je mlad, visok, snažan jezuitrumena lica. Zdravlje i svježina odražavala se u čitavoj pojavi. Skoči spazivšiPelegrinija. Ovaj mu zapovjedi:

- Siñ i i ne vraćaj se dok te ne zovnem. Ne ovuda na hodnik- izañ i kroz druga vrata.

Mladić je izašao kroz vrata koja mu je pokazao njegov gospodar.Pelegrini se vrati u hodnik i uvede u sobu Mimi. Radoznalo je gledala oko sebe.- Nije ovdje, u drugom je krilu dvorca. Poslao sam k nje

mu glas da si stigla. Sjedni.Pelegrini priñ e k vratima. Čitavim tijelom zaklonio je polovicu vrata, pa Miminije primijetila kako je rinuo zasun. Ona je samo grozničavo očekivala svogvjerenika.- Nećete dugo čekati, gospoñ ice - reče Pelegrini i iz or

mara iza njezinih leñ a izvadi bijeli ubrus. Dok se Mimi izgu-

bila u čekanju svoje sreće, Pelegrini nije ni trena čekao. Priñ e joj iza leñ a i

velikim ubrusom pritisne joj usta.Prestravljena djevojka skoči, digne ruke da se oslobodi, ali joj u istom časučvrsto sveže usta. Mimi pokuša bježati no zahvate je njegove ruke.



Iz djevojčinih očiju vapio je užas. Pelegrini joj svine ruke i stade ih vezatikonopom svoje halje. Mirnije ostala bez daha, smutila joj se svijest, klone.Probudila se iz nesvijesti i pogledala oko sebe. Pelegrini je sjedio unaslonjaču. Ona pokuša sabrati svoje misli. Promotri sve oko sebe i onda vikne:- Što je to bilo? Svezali ste me, a ja sam izgubila svijest.- Možda.- Gdje je Leopold? - vikne ona dršćući.- Tu - pokaže on na sebe i zadovoljno se nasmije.Ustremila se, zanijemila. Dršću joj svezane ruke.- On te neće. Prepustio te meni. Sto me tako gledaš, takoglupavo, grañ anska kćeri. Bit će ti dobro - nećeš raditi.Svega ćeš imati, čekat ćeš samo dok ja doñ em koji put...U plahoj djevojci kao da se probudila lavica. Potrčala je k njemu i zabola mu ulice nokte. On je odgurne.- Ako se makneš, šibat ću te poput pseta i zatvoriti u pod rum. Nikad nećeš vidjeti sunca.

Nekoliko trenutaka zurila je preda se, a onda stane udarati glavom o pod kao daje obezumila.- Jao! Što sam učinila?! Zašto sam povjerovala? Što suuradili sa mnom?

On je bešćutno stajao kraj nje. Prigušeno se okosi:- Biraj: šutnju i ovu sobu, ili viku i podrum? No?Zajecala je. Oči pune suza i očaja pokrila je još svezanim rukama.- Govori: hoćeš li? Podrum ili ovu sobu?- Šutjet ću - šapne ona i stisne blijede usne.

1



Pelegrini joj odveže ruke:- Samo malo pameti, curo. Bit će ti dobro. U nedjelju pod-večer evo me opet. Budeš li se lijepo vladala dobit ćeš svilenihhaljina, dobro ćeš jesti i gospodski stanovati. Mojoj curi bit ćekao u raju!Smiješeći se, Pelegrini je izašao iz sobe.- Euzebije, tamo je djevojka. Pazi: ako uteče, dobit ćeš u

ruke prosjački štap. Ako je pak dirneš, smjestit ću te u pod rum da se polako pripremaš za pakao. Nagradit ću te budešli je pošteno čuvao. Pazi, ona je sada moja i zaboraviš li to,jao tebi.- Razumijem - reče Euzebije.- Prisegni.- Tako mi Bog pomogao!- Tako. Vraćam se u Beč, a ti joj donesi večeru. Sigurno jeogladnjela. Ne puštaj je iz gornjeg kata ni koraka.Sve je tiho. Ne čuje ni glasa. Euzebije se sagne i pogleda kroz ključanicu.Krikne, gurne vrata i uleti u sobu.Obješena o rešetke, Mirnije visjela na prozoru. Jednom ju je rukom podigao i

podupro, a drugom odvezivao uzicu.

- Još je živa - reče. Položi je na divan i po

če je trljati vodom.

Brzo se osvijestila. Prepadne se spazivši nepoznatog mladića.



- Ne boj se - reče on samilosno.- Tko ste vi?- Čovjek koji ti želi pomoći.- Meni da pomognete? Lažete. Pustite me da umrem.- Zbog onog lupeža? Nije vrijedan.- Gdje je Leopold? - zapita ona.- Kakav Leopold?

- Leopold Scholler, moj vjerenik koji me ovdje čeka da sevjenčamo.- Dobro te Pelegrini prevario.- Nije li to dvorac Leopolda Schollera?- To je stari dvorac što gaje kraljica poklonila Pelegriniju inašem redu. Tu smo samo nas petorica: četiri stara bjeguncaiz Portugala i ja. Upravljam ovom starom gradinom i čuvam je.- Jao meni! - krikne ona. Dakle, nema Leopolda?- To je Pelegrini izmislio, uistinu nema Leopolda.- Leopolda Schollera nije mogao izmisliti, on ga je poslao

po mene. Mladi jezuit stao je ispitivati djevojku, a ona mu je u očajanju ispričala svekako je bilo i kako je dospjela u Neuhof. Slušao je pozorno, s nekim ushićenjem u kojem se skrivala osveta.- Djevojko, ova je zvijer znala za tvoju ljubav.- Leopold ga je poslao po mene da se vjenčamo, dakle jeznao.- Ako ga je poslala njegova tetka za koju veliš da je protiv braka?- Zašto bi me smjestili ovamo?- Ni vrag ne može na kraj ovoj licemjernoj gospodi ple

mićima. Ipak, čini se, nagañ am spletku - tek ne znam je lisve bilo dogovoreno, ili...

Mirni ništa nije shvaćala, a Euzebije je govorio o skrivenoj spletki. Zdvojna jedjevojka trčala po sobi gore-dolje, čupala kosu i udarala se rukama po glavivičući:- Ubit ću se! Ubit ću se!- Da sam na tvome mjestu, ja bih živio.- Ima li meni još života kad sam za sve vjekove osramoćena? Zašto da još živim?- Da se osvetiš.-



- Da se osvetim? Kako da se osvetim, jadna sirota?- Ima ih koji ne trpe lupeža Pelegrinija. Znam ja to. Svehoće da sam poždere. Postoji čovjek koji će danas-sutra bitiveliki gospodin. On već dugo čeka da se osveti Pelegriniju -a ti ćeš mu pomoći.- Tko je taj čovjek?- Ja. Jest, ja! I još ima netko u Beču tko bi ga utopio u žli

ci vode. To je bečki nadbiskup. Nije to nikakva tajna. Ako mudonesem dokaze protiv Pelegrinija, pomoći će mi i ovaj će lju

to ispaštati. Začuñ eno je gledala mladića a onda viknula:



- Lažete! Varate me kao i ona zvijer.- Ne lažem, djevojko. Pala si mi kao s neba. Mrzim Pelegrinija. I ti imaš zašto da ga mrziš. Ako se nas dvoje udruži

mo, osvetit ćemo se oboje. Pelegrini se boji da bih mogao doćido velike časti i zatvorio me u ovu kuću. Ne pusti me blizuTerezijanuma da ne bih pobudio caričinu pozornost. Pogledaj

me. Ona voli oko sebe tako mlade lijepe ljude kakav sam ja.Da me vidi, sigurno bih postao tajnik Terezijanuma. Pelegrinizaviñ a svakome - i meni i ocu Grandeu - svakome, velim ti,zavidan je i Bogu na nebesima. Slušaj, dokazat ću ti da mislim pošteno. Ako te prevarim, čini što hoćeš. Odaj me Pelegriniju. Nudim ti pomoć - brzu i sigurnu.Ovo je ohrabri i ona upita:- Ako me ne varate, recite mi što hoćete od mene.- Da budeš povjerljiva prema meni. Saznat ću gdje je tvojLeopold. Tražit ću ga i priopćiti mu sve, a onda će on biti trećiu našem kolu osvete.- Leopold me odbacio. Malo prije reče mi ona zvijer da me

predao njemu. Mislim da je to istina. Kako bi inače Pelegriniznao za našu ljubav? Kako bi me doveo ovamo? Oh, ja ne

sretnica!- Onda je tvoj Leopold hulja. Ali neka. Kad postanem tajnik Terezijanuma, govorit ću s caricom i otkriti joj tvoju

nesreću. Upamti: pribavit ću ti mjesto na dvoru ili u kakvoj bogatoj kući.Živjet ćeš kao fina gospoda.- Što će mi sve na svijetu kad sam izgubila ljubav i svojučast? - zaplače Mimi očajno.- Ne boj se. Naći će se muškarac koji bi te i takvu mogaozavoljeti.- Ne zbijajte šale. Neću da čujem o ičem drugom, već osmrti i osveti.- Umiri se i pouzdaj se u mene. Mi ćemo svrgnuti lupežaPelegrinija.- Svrgnuti?- Ravnatelj je Terezijanuma, gospodar našeg reda u Bečui caričin pouzdanik.- Caričin pouzdanik? Tada ne možete ništa protiv njega -zajeca opet Mimi.- Imam ga u šakama.- Ako ga uistinu carica odlikuje?- Ne vjeruješ mi? Dobro. Pokazat ću ti stvari zbog kojihćeš zinuti od čuda. Znam velike tajne, ali hoću da mi vjeruješzato što trebam tvoju pomoć da svrgnem Pelegrinija. I zatoću ti sve otkriti.Lijepi mladić priñ e joj. Trgnula se.- Ne boj se. Nisam ja kao ona životinja. Ni vlas ti neću dir

nuti. Samo sam te htio povesti u drugu sobu. Doñ i da vidiš.Evo ti noža. Probodi me ako te dirnem, reče on teatralno.

Mirnije primila oružje i slijedila ga.Ušli su u sobu punu ormara. U sredini je stajao stol.- Ovdje održavamo tajne konferencije. Ovaj crni ormarić sa zlatnom bravom skriva nešto veliko. Ima tajni pretinac kojiosim Pelegrinija nitko ne zna otvoriti. U tom pretincu on čuvaneke spise. Čuo sam kako je rekao svojim pouzdanicima: "Zaove spise carica bi mi dala lisnicu kancelara države! Znaš li daje kancelar prvi čovjek iza carice?"





- Da, znam, ali sve mije to novo i nečuveno.- Čekaj, uputit ću te. Nisi glupa, a nas dvoje učinit ćemočuda. Prisluškivao sam kad su ovdje razgovarali. Pronañ em li kako se taj pretinac otvara i ukradem li te spise, prekonoći ću postati tajnik Terezijanuma i možda još veći gospodin. Ucijenio bih kraljicu - kao što će to jednog dana učinitii Pelegrini.

Mirni se pričinjalo kao da je ušla u neku spilju čudnih tajni. Mladićevo pričanje poče je sve više zanimati jer je to otkrivalo mogućnost da stvori nekisavez koji bi je oslobodio Pelegrinija.- Najviše bi mi mogla pomoći ti.- Kako da vam pomognem?- Najprije moraš vjerovati daje istina sve što ti ja govorim.Čuj dalje. Ima još jedna tajna: dolje u podrumu čuva Pelegrini

mnogo oružja. On priprema neku urotu, a sve to mogu iskoristiti protiv njega. Trebam tvoju pomoć. Onda ću zapovijedati kao što sada zapovijeda Pelegrini. I nitko se neće za tebe

brinuti kao ja.Osjećala je da je mladić umišljen i da nije mnogo više nadaren od nje. U njoj se

probudila prirodna lukavost pa je počela razmišljati. "Učinit ću se kao da musve vjerujem. Slušat ću ga naoko - neka mi govori - a kad budem sve znala, prevarit ću ga!" Najednom se sjeti Pelegrinijevih riječi da će ponovno doći u nedjelju. S užasom priopći to Euzebiju.- Ne boj se. Prevarit ćemo ga. Treba da legneš u postelju,aja ću mu kazati da imaš crne kozice. Stara kukavica neće tini blizu.- Pa kad ste mi tako dobri i želite me zaštititi, zašto me ne

biste pustili da odem?- To nikako. Rekao sam ti: valja otkriti njegove tajne, aonda ćemo zajedno pobjeći.

- Obećajte mi da mi neće na oči.- Za to mi jam če crne kozice. Boji ih se više od vraga.

Vratila se s njim u sobu koju joj je odredio Pelegrini.Euzebije joj pokaže u ormaru jela i pića - a onda joj poželi laku noć.Zaključala je vrata, bacila se odjevena na divan i počela grčevito plakati.Sjećala se svojeg doma."Oče moj, što sam učinila? Zašto te nisam slušala? Da bar nikad nisam vjerovalaLeopoldu. Ili me možda ipak nije prevario?!"U svojoj sobi mladi Euzebije dugo je razmišljao: "Ovu je djevojku poslao Bog!Lupežu Pelegrini, već mi dolaziš u šake. Bolesna od crnih kozica, Mirni ćeležati u sobi s crnim ormarićem zlatne brave. On se neće usuditi da ulazi. Ajaću ormar rastaviti, otvoriti pretince, naći spise, provaliti u njegov pisaćistol. Razbojnik ima tamo sigurno dosta pisanih dokaza. A onda idem bečkom nadbiskupu. Cviljet ćeš lupežu! Samo da stečem povjerenje ove ljepotice. Lopov i

ne sluti kakvo mi je oružje dao u ruke kad mije povjerio lijepu Mirni."U KRALJIČINOJ SLUŽBI

Nera je prolazila dvorskim perivojem. Mjesec obasjava raskošne nasade okookruglog paviljona urešenog freskama. Tu svake večeri čeka kraljicu koja seovdje odmara uz partiju hazardne igre.Još nije bilo nikoga. Nera se spusti u naslonjač pred paviljonom iza ogradezelenila.Prvih osam dana proživjela je na dvoru u neprestanom obavljanju dvorske službe,

bez odmora i predaha. Sinišu je vidjela samo izdaleka - kad je bio u službi.Zlovoljno je mis-





lila na caricu i njezino obećanje da će voditi računa o njenoj bračnoj sreći."Kako će to dugo potrajati?" upitala se ona gledajući preda se u guste aleje.

Najednom opazi kako je uskim puteljkom palminih nasada bljesnula svijetla ženskahaljina.Tim putem ne bi se usudila poći dvoranka. Bit će da je tko od kraljevskeobitelji. U mjesečini je razabirala damu pod ruku s nekim kavalirom. Dolazili suu sjeni visoke, ravno pod-rezane živice koja je s obje strane puta stvaralaaleju.

Nera je mislila da će proći iza njenih leda i neće je opaziti. Meñ utim, s one sustrane sjeli na klupu.Dijelio ih je samo zid od lišća.Dama je nastavila da govori tiho i uzbuñ eno. Nera prepozna glas princeze

Amalije, mlade kćeri Marije Terezije.- To je sablazan! Zgraža se čitav dvor. Majka za nju odabire toalete, odreñ uje mjesto pokraj sebe, brine se za nju kakose nikad nije brinula za nas, svoje kćeri...- Zašto tako postupa? - pitao je muškarac.

Nera prepozna glas mladog princa Ernesta od Zweibiir-gena koji je bio gost nadvoru.

- Ne znam zašto to radi. Ne shvaćaju to ni drugi. Majkanije nikad podnosila kraj sebe lijepe žene. Ali kneginja Vilmakaže da ova grofica umije čarati. Bila je već suñ ena na lomaču.Carica je njezin proces poništila, a sad je, eto, uzela i na dvor.Princezine riječi zadirale su Neri u dušu. Ipak ostane ne maknuvši se.- Što na to kaže otac Grande? - upita princ Ernest.- Obećao je meni i sestrama da će upotrijebiti sav svojutjecaj na caricu i odstraniti groficu.- A ipak to nije učinio?- Ispričao se danas da majka nikome ne dopušta dirati ugroficu. Vidim, Grande je lukavac, laže i previja se, sad se i onulaguje toj pastirici. Tako ju je nazvala Vilma.

- Amalijo, mnogo sam te puta uvjeravao daje Grande ulizica, nekarakterna ništica, a ti si ga branila.- Da, zato što ga se bojim.- Ti, princeza, pa da se bojiš dvorskog namještenika?- Da je on samo namještenik! Zar ne znaš koliko one crne

mantije gospodare majkom? Zato se tim mantijama klanjajui ulaguju svi i natječu se u pobožnosti - samo da ih mantijaši

protežiraju.- I tebi je potrebna protekcija u carice?- Već si sedmicu dana naš gost, a još uvijek ništa ne vidiš.Zar nisi opazio da je moja sestra Elizabeta u nemilosti kod kraljice, moje majke? I to su krivi mantijaši. Kad je oboljelaod crnih kozica, hvatao ju je očaj, pa je stala vikati daje Bog

nepravedan. Grande joj je govorio: "Bog vam je oduzeo lje potu da zaštiti vašu krepost, zahvaljujte mu za to!" Elizabetaje planula i dobacila mu: "Bog je bezdušan zajedno s vama!"Grande je to naravno priopćio majci i otad je Liza izgubljenakći. Nitko se za nju ne brine, vjeruj mi - svršit će sirota u sa

mostanu. Eto, moram se pretvarati i ulagivati mantijašima idanomice gutati svece i svetice Božje. Baš se zato čudim što

majka i sam Grande protežiraju novu dvorsku gospodu kojaje bila već na lomači, dakle, bila je vještica.- Možda su je krivo optužili. Ne izgleda nimalo kao da bise bavila čarolijama.- Dobro si je promotrio? Vidjela sam kod dinea - često jegledaš.

- Sjedi mi nasuprot.- Izaziva te svojim misterioznim očima. Ako još jednom opazim daje toliko gledaš, povući ću zadanu riječ.



- Amalijo! Nije lijepo što si rekla.- A tvoje očijukanje, dakako, posve je na mjestu.- Dakle, to je uzrok mrzovolji koju već nekoliko dana pokazuješ prema meni?-



- Jest, ljutita sam. Svi buljite u tu vješticu kao u čudo.- Možda se ipak radi o nečem drugom, a grofica ti služikao izlika.- O čemu drugom?- Govori se da kraljica kani ženidbom svojih kćeri učvrstitineke političke alijanse. Nije li te pozvala da podeš za kakvogsaveznika?- S mojom srećom nitko neće pečatiti nikakve političkeugovore.

- Amalijo, ako su tvoje riječi istinite, dopusti da te is prosim u carice.- Još nisi posve stekao njezine simpatije. U kapeli ne

pokazuješ osobito mnogo pobožnosti. Kad bi trčao u crkvuizvan reda, kad bi neprestano nosio u ruci Sveto pismo iobilazio oca Grandea i Pelegrinija - da ti drže propovijedi -onda bi stekao njihovu milost i moju ruku.- Amalijo, da si mi to prije rekla, dosañ ivao bih gospodinuBogu od jutra do mraka.- Tebe više privlači da promatraš novu dvorsku gospodunegoli razmatranje o evanñ elju...- Kunem ti se, Amalijo, ne mislim ni na koju drugu osim na tebe. Nijedna me ne zanima.- Bit će onda da se grofica zanima za tebe. Dvorskim dama

ma mirišu prinčevi kao psima lovina. Njihov je jedini ideal postati ljubavnica kakvog kraljevića.- Ne vjerujem daje ova grofica ćudi grofice Vilme.- Gle, ti je braniš?- Nemoj, dušo, da razgovaramo o grofici. Ionako nam setako rijetko pruža prilika da budemo sami. Kad bi ti znala koliko čeznem da te odvedem u svoju domovinu? Amalijo, budidobra. Ne vidiš li kako te ljubim? Ne čezneš li za tim da što

prije budeš moja?

- Da, čeznem, ali ljutita sam, bijesna i nezadovoljna. Najradije bih porazbijala sve oko sebe. Kakav je to strašan ži

vot, Erneste, što ga provodimo mi caričine kćeri. Moraš ustatikad bi htio spavati, moraš jesti kad nisi gladan, treba da moliškad želiš kleti, moraš slušati propovijedi kad bi htio slušatiljubavne riječi... Živimo poput satova koje neprestano navijaju. Nemaš ni slobode ni prijatelja, ni ljubav!- Sve to imaš u mene, Amalijo. Sve! Samo daj - učininešto da te mogu odvesti s toga dvora.Ušutjeli su. Neraje naslutila daje s one strane pao cjelov.- Idemo - šapne princeza. - Kad bi nas majka našla ovako same, otjerala bi te s dvora. Požurimo k drugima.- Još jedan cjelov, Amalijo, divna moja!Iz drvoreda je dopirao kraljičin glas.- Bože! - klikne ona zaprepašteno. - Majka! Sami smo.

Otjeratće te!



S druge strane ude u aleju kraljica u pratnji cara Franje Stjepana, dvorskognadmeštra kneza Khevenhillera, dvorske dame grofice Fuchs, a s njima su bili igosti knez Auersperg i njegova žena Vilma.Slijedilo ih je nekoliko dvorana.

Nera ustane.Za nekoliko trenutaka čula je kraljičin povišeni prijekor:- Moja kći s princom koji ne pripada obitelji, i to bez pratnje dvorske dame?Još nisu dospjeli da odgovore, kad Nera obiñ e grmlje i stupi iza njih dvoje:- Vaše veličanstvo, ja sam pratila princezu.- Tako? To je nešto drugo. Nisam vas opazila - odgovorikraljica i krene prema paviljonu.

Amalija i princ jedva su se snašli od čuda. Dok je dvor odlazio u paviljon, mladi princ šapne princezi:



- Idi, zahvali grofici!Pošla je prema Neri, pogledala je izazovno i rekla:- Vi ste zacijelo bili blizu nas?- Jesam visočanstvo.- I čuli ste naš razgovor?- Ako sam čula, nitko me ne bi mogao podsjetiti na sadržaj vašeg razgovora.- Za koga ste se izložili: za mene ili za princa? - tiho će

Amalija. Čarobna ljepota Nere podjarivala je njezinu ljubo moru.- Izložila sam se za kraljicu daje poštedim uzbudivanja."Laže", pomisli Amalija "čula je naš razgovor i htjela jespasiti princa da ga ne otjeraju."

Vratila se k Ernestu prikrivajući ljubomoru što ju je u njoj svakog danaizazivala Nerina prisutnost.

Meñ utim je kraljica išla u paviljon i prišapnula svom prijatelju knezuBathyanyju:- Ova je grofica moj amulet. Posljednjih dana cara nisu nijednom zaboljeli bubrezi.- To znači da nijednog dana nije izašao iz dvora.- Nijednom nije posjetio svoju sestru Šarlotu, naime kne-ginju Vilmu. Svaki dan botanizira u svom vrtu, odgaja zvijeriu zvjerinjaku. Grofica Nera besprijekorna je pasta koja će s

mog imena sjajno očistiti mrlju Vilme Auersperg.- Zašto ste danas kneginju ipak pozvali na karte?- To je moja politika. Vidjet ćete...

U paviljonu je kraljica s carem, kneginjom Vilmom i Bathy-anvjem sjela uz karte,a dvorski nadmeštar i grofica Fuchs stajali su s princezom i princem Ernestom u

pozadini. Nera stane iza kraljice. Princeza Amalija sjela je postrance i bacila pogled uzrcalo. Promatrala je svoje velike lijepe modre oči, otmjeni profil, rumeneispupčene usne i sjajnu smeñ u kosu. Zatim je istraživala svoj struk u bijelojljetnoj haljini.

Uvjeravala se da je Ernest morao smatrati najljepšom medu svima - da nema ovedvorske dame.Kad se stala usporeñ ivati s njom, razabere daje Nerina ljepota u jednostavnojružičastoj haljini i odviše napadna. Sto se manje kiti, to se njezina ljepotaviše ističe. Pritom je u zrcalu promatrala Nerine poglede. Makar je ona, stojeći

iza grofice Fuchs, gledala baš u oči princezi, ova je bila uvjerena da gleda princa Ernesta koji je stajao iza nadmeštrovih leda.



Kraljica zapovjedi Neri da pode u vrt s princezama. Princ Ernest, Amalija i Neraizañ u u perivoj.U okrugu sjedile su ostale kraljičine kćeri. Nera je promatrala svaku pojedinu.

Visoku i tananu Josipu priroda je tako pognula kao da se time htjela ispravitišto je dopustila da izraste previsoko. Njezine smeñ e oči odavale su nešto grubo.Okruglo lice niti je lijepo niti ružno. Da nije princeza, nitko ne bi osjetio

potrebu da se zaustavi kraj nje.Zatim je promatrala Elizabetu. Kao uvijek, osjeti prema njoj sućut. Sjedila jena svom mjestu pod vodoskokom kao pustinjak u dalekoj gori. Činilo se kao da zanju nitko ne postoji, nikoga ne čuje, ništa ne osjeća. Kozice su uništile lijepecrte lica. Iz modrih očiju virio je očaj. Stisnula bi usne, ruke složila u kriloi buljila preda se. Čitavo je njezino biće davalo dojam da neprestano u sebi

psuje.I princeza Marijana pobuñ ivala je Nerinu samilost. Njezino tijelo iznakazila jegrba što je dosta indiskretno stršila ispod steznika. Bolest, bljedoća i mrtav

pogled činili su je rugobom, gotovo bogaljem. Amalijina svježina i ljepota daleko je natkrilila sve princeze oko vodoskoka.U krugu su nedostajale dvije princeze. Marija Karolina bila je već udana za

princa Alberta i živjela je u Požunu, a Marija Kristina nosila je krununapuljske kraljice.



Nekoliko puta bacila je Nera pogled na Amaliju. Opažala je neku čudnu razlikuizmeñ u one koju je slušala u aleji u razgovoru s princom Ernestom i one koju jevidjela na dineima - i sada ovdje medu sestrama.Tu je ona sjedila plaho i ponizno, pokazivala janjeću ćud i ničim nije odavalada joj se glavom vrte buntovne misli.Pojavi se najmlañ a princeza. Četrnaestogodišnja Marija Antonija kao da nijeračunala ni sa čim i ni s kim. Smiješila se vragolasto, trgala cvijeće s nasada,žmirkala okolo u dvo-ranke svih rangova, čak i očijukala sa slugama ne brinećise da li je tko vidi. Dok je okolo trčkarala, pojavi se dvorska gospoda groficaColorado. Dostojanstveno se pokloni i reče Mariji Antoniji:- Vaše visočanstvo, vrijeme je za počinak.- Vrijeme? Meni još nije vrijeme. Ne idem.- Oprostite, visočanstvo, ali takav je propis.- Vi čitate samo propise. Zar nema druge literature na svijetu? - reče ona ljupko, zgrabi pregršt cvijeća, istrgne ga s korijenjem i odbaci. Tada se okrene i ljubaznim čarobnim pogledom zirne u dvorane, pa ode mrmljajući svojoj dvorskoj dami:- Da ste vi, madame, dobri, najprije biste obavili svojuvečernju pobožnost i prije mene poslužili dragog Boga. Oh,kad ću se jednom naužiti svježeg zraka i mjesečine!

Oko vodoskoka dvorani su zabavljali princeze. Mladi knez Liechtenstein, otmjenvisok mladić, predloži da se igraju "slijepog miša".Princeze su to veselo prihvatile i prvog odabrale Khe-venhillera.

Nera je promatrala kako sinu dvorskog nadmeštra vežu oči, kako ga okružuju ukolo, a on nezgrapno pruža ruke da koga ulovi.Iz paviljona kraljica je katkad pogledavala razigranu mladež. Onda dade znak

princu Ernestu da doñ e k njoj u pavilj-

on. Mladić smjesta pohita kraljici. Ona mu nešto reče. Mladi princ se pokloni, poñ e iz paviljona ravno k Neri i reče uz laki naklon:- Njezino veličanstvo naredilo mi je da vas povedem uigru.Prihvativši njezinu ruku, izvrši kraljičin nalog i povede je princezama.

Amalija ih je pratila izazovnim pogledom."Slijepi miševi" mijenjali se dok nije ušla u krug kći grofa Bathyanyja kontesaElvira, česti gost princeza, i uhvatila princa Ernesta.



Sad je on bio na redu da igra "slijepog miša". Htio je da povez rukom malo pomakne s očiju.- On gleda! On gleda! - viknuše princeze. - To ne ide! -I one jače svezaše crni rubac.Želeći uhvatiti Amaliju, Emest je pokušao prijevaru. Ponovno su mu poravnalirubac na očima. Lov ponovno počne. Uvjeren daje dostigao Amaliju, uhvati za ruku- Neru.

Amalija porumeni do vrha čela."Zato je namještao povez da može dotaći nju!"Dok su Neri povezivali oči da zamijeni princa, društvo se opet skupilo u krug.

Nera je neodlučno kročila naprijed. Bila je nesigurna.Osjećala se kao u osinjaku. Sasvim je smutilo ono što je slušala sjedeći naklupi iza Amalije i Ernesta. Odluči da uhvati bilo koju damu, samo da joj kojim slučajem ne bi došao pod ruke princ Ernest. Već je gotovo držala čipke konteseElvire, ali ova se izmakla. Nerina se ruka oklizne o princa Ernesta koji jestajao uz kontesu Elviru.- Bravo! - viknuše gospoda u smijehu i skinu joj povez.

Njezin se pogled sukobi s bijesnim princezinim očima.- Dosta! - vikne Amalija. - Vruće je, sjedimo na travu.Sluge donesu sag iz paviljona, a dame i gospoda posjedaše.



- Grofe Julien - obrati se Amalija dvorskom meštrusvog oca koji je uvijek sudjelovao u takvim igrama - vi steu izmišljanju zabava nenatkrivljivi. Zabavite nas, izmislitenešto originalno.Predlagao je svakovrsne igre, ali je Amalija sve odbijala.- Dakle, ne znate ništa novo - reče ona. - Hoćete li davam dam jednu novu ideju za igru?- Molim vaše visočanstvo da me počasti.- Igrajmo se - vještica!...- Oho! - kliknuše svi.- To je zaista originalno. U takvoj igri trebalo bi mnogo

metli - reče Julien.- Tako? - upadne Amalija. Zašto bi trebalo mnogo metli?- Vještice jašu na metlama.- Famozno! - smijala se kontesa Elvira. - To još nikad nisam čula.- Već sam izmislio - udari grof Julien ruku o ruku. - Vrlodobro. Mi ćemo se igrati vještica. One imaju i svoju kraljicu idvorane i sluge.- Dakako, i dvorske gospode - reče Amalija dobacivši po

gled Neri koja je nastojala prikriti svoje uzbuñ enje. - Zato seone tako spretno i lukavo kreću na zemaljskim dvorovima.

Nije čudo kad su se izvježbale u paklenom dvoru - završi Amalija.- Ne bih volio da nam takva doñ e iznenada. Očarala bi nassve - naivno će knez Liechtenstein ništa ne sluteći.- Kažu - nastavi Amalija uživajući u Nerinoj muci - datakve vještice mogu svojom magičnom moći obuzeti srca

muških i ženskih, a sve to čine uz pomoć ñ avola kome su prodale dušu.- To je odviše strašno - uskliknu princeze.- Prema tome, nitko od vas, gospodo, nije siguran u svojuvolju - reče Amalija.

Mladi sin nadmeštra upita blesavo:- Kako to vještice čaraju?



- Možda biste vi znali, grofe Julien? - okreni se Amalijagrofu.- Na žalost, još me ni jedna nije počastila svojim povjerenjem - odvrati on.- Dakle, nitko od nas ne zna ništa o vješticama - reče Amalija,a onda hitro doda. - Ah, da! Grofice, ne biste li nam vi što objasnili? - okrene se Amalija k Neri drzovitom naivnošću.Sve se glave okrenu prema mladoj ženi.- Što da razjasnim vašem visočanstvu? - upita Nera.- Kako vještice izvode svoje zlobne čarolije.- Poznato mije samo kako ih izvode zlobni ljudi.Odgovor razljuti Amaliju.- Čudim se da vi o tom ne znate ništa. Ta bili ste u to vrlodobro upućeni u svom procesu. Recite nam, dakle, kako ñ avouči svoje vještice?- Tako da im ulije u dušu svu svoju zlobu i nuka vrijeñ atinevinu i poštenu ženu koja zlobnoj suparnici smeta u ljepoti...Čitavo se društvo obazrelo. Iza njihovih leda stajao je mladi car Josip. Dvoranise digoše na poklon. Princeze su skočile neugodno dirnute.

Nerine oči su sjale suzama. Ona se udalji alejom.

- Pardon - nakloni se Josip. - Oprostite što sam ovako banuo i nepozvan dao odgovor na ovo pitanje. Ali, sudeći pokonverzaciji, čini se da sam zalutao na tržište povrća.

Ne pogledavši više nikoga, poñ e ravno prema paviljonu. Princeze se okupile ukrug i uzbuñ eno raspravljale:- To je nedostojno. Idemo k carici. Neka nas zaštiti protivJosipovih vrijeñ anja.- Vrijeñ a nas pred čitavim dvoranstvom.- Zbog te grofice - primijeti Amalija. - Neka majka od luči: mi ili ona.



Princ Ernest povuče Amaliju i šapne joj:- Sto je to s tobom? Baštinila si ljubomoru svoje majke.Kad bi znala kako te volim, nikad ne bi pripremila grofici tajneugodni prizor.- Ne bi li možda slijedio primjer mog brata pa me ovdjevrijeñ ao zbog nje?- Neka tome bude kraj! - odlučno će princ. - Još danasću te zaprositi.- Prosidba nije dokaz ljubavi. Kći Marije Terezije prosilisu i kraljevi...

- Amalijo!Josip ude u paviljon. Carica je upravo završila partiju i pogledala u perivoj.- Gdje je grofica Nera? Neka pokuša s nama jednu partiju.Grofica Fuchs izañ e potražiti Neru, a car Josip odgovori:- Grofica plače u aleji.- Plače? - osupne se kraljica. - Zašto?- Nemam pravo da se miješam u dvoranstvo vašeg veličanstva, ali kao pošten i pravedan čovjek moram ipak primijetiti da se služba ove nesretne grofice pretvara u mučilište.

Već osam dana promatram kako je princeze vrijeñ aju svojim ponašanjem. Ovog trena bio sam svjedokom netaktičnog prizora u vrtu. Moja sestra Amalija pred čitavim je dvoranstvom

grofici spočitala veze s vješticama.- Amalija? - začudi se kraljica. - Ne varaš li se? Ona je

tako dobra, krotka i pobožna.



- Ipak je učinila ono što sam rekao. Možda bi vaše veličanstvo učinilo dobro djelo kad bi groficu oslobodilo službe i poslalo je s mužem kući.Kraljica izañ e iz paviljona ne odgovorivši ni riječi. Bio je to znak daje vrloljutita.

Car Franjo Stjepan priñ e sinu i zapita ga tiho:- Zašto grofica smeta princezama?- Što je pametnija od njih to princeze ne smeta, ali što jeod njih mnogo ljepša - to joj nikako ne mogu oprostiti.- Josipe, ti se nešto odviše brineš za tu groficu? Što toznači?- Nikako ne ono što znače pogledi mog oca kad promatragroficu.- Sine, ti si ljubomoran na mene.- Kažu da od ljubomore pate zamo zaljubljeni i tašti ljudi.U mene nema nijednog ni drugog čuvstva.- Hm, dosad navečer nisi dolazio u naše društvo. Štoviše,izbjegavaš sve žene na dvoru.- Može li pametan čovjek izdržati pola sata u društvu

žena? Od njihovih razgovora prevrće mi se želudac.-As groficom razgovaraš sate i sate.- Grofica je čovjek čije me duševne sposobnosti osvježuju.

Mog oca, naprotiv, ne privlači k njoj ono što se krije u njezinom mozgu.- A moga sina taj lijepi mozak odviše privlači.- Želim podsjetiti svog oca da će izazvati kraljičinu mržnju

prema grofici ne pripazi li na svoje oči...- Pravo veliš. Zaludjet će me ta ljepotica, a onda teško njoj.Josip izañ e da prošeta perivojem.Kraljica je našla Neru kako sjedi na klupi i briše oči.- Stoje s vama? - upita Marija Terezija.- Veličanstvo - odgovori Nera u suzama - dat ću svojživot za vas, umrijet ću, učinit ću što god želite, samo me ot

pustite s dvora.Kraljica se ljutito trgne. Sjedne na klupu pokraj Nere i odlučno reče:- Što mislite o vojniku koji pobjegne kad kralj zahtijeva da

mu služi? Je li izdajica? Što mogu misliti o vama kad želite



pobjeći u trenutku kad vas trebam? Poklonila sam vam život, vratila vam muža, avi želite pobjeći jer su vas nešto uvrijedili.

- Rekli su mi da nisam dostojna ove službe.- Tko vam je to rekao? Princeze? Što one znače? Nitkou ovoj državi nema pravo da govori niti da što znači - osim

mene. Ni moje kćeri. Sve što vam tko kaže, osim mene - sveje to prašina.- Veličanstvo, na koljenima vas molim otpust za sebe isvoga muža.Carica plane kao da je zaprijetila opasnost da će izgubiti bitku:- Vašu ću želju smatrati nezahvalnim izdajstvom i primjerno je kazniti. Upamtite: uzet ću natrag sve što sam vam dala.

Nera problijedi. Osjetila je opasnost koja se shrvala na nju. Pred strahotamakoje su joj se prikazale u kraljičinoj prijetnji stisnula se, zgurila i

suspregavši suze, reče:- Oprostite, veličanstvo, svoj otpust zamolila sam u tre

nutku uzbudenosti. Nitko na svijetu nije osjetio toliku zah



valnost prema vašem veličanstvu kao moj muž i ja. Ako vaševeličanstvo želi moju službu...- Jest, želim je.- Onda ću vam služiti kao što vam nitko nikad nije služio- čitavim svojim srcem.- To sam htjela čuti. A ja ću se pobrinuti da vam svatkoiskaže dužno štovanje. Upamtite što sam vam rekla. Dogodilose što mu drago, treba da za mene pridonesete žrtvu. Ja sam se borila i žrtvovala da preko svojih savjetnika poništim vaš

proces.Kraljica joj pruži ruku na cjelov, a onda pode prema društvu gdje su na traviokupljene razgovarale uzbuñ ene princeze. Opazivši kraljicu, naslutile su da ihčeka kraljičin prijekor.

- Amalijo, vrlo sam iznenañ ena - reče carica - ti uvijek najskromnija, najkorektnija, danas si uvrijedila dvorskugospodu koja uživa moje povjerenje i moju milost.- Veličanstvo, najmilija moja majko - reče Amalija na

mještenim glasom - ja se grofice bojim. Odgojili ste me u

čistoj pobožnosti, a ja sam čula daje grofica vještica...- Tko ti je to rekao? Odmah da kažeš istinu.- Rekla mije kneginja Vilma Auersperg.- Dakle, nju si odabrala svojom savjetnicom?! Idi u dvor.Osam dana ostat ćeš u svojim odajama. Marija Terezija pogleda svoje kćeri odlučno i neumoljivo:- Zapovijedam svojim kćerima da štuju dvorsku damu kojaje bila lažno i zlobno optužena i da se prema njoj ubuduće vladaju dostojno kako dolikuje princezama. Za večeras je dosta.Poñ imo u odaje.Kraljicu nije nimalo smetalo što su okolo stajali dvorani. Bili su vični davladarica kori svoje kćeri u njihovoj nazočnosti. Ipak su se začudili što jeovaj put to učinila - zbog dvorske dame.- Gospoda neka zabavljaju kontesu Elviru i ostale dame -reče kraljica dvoranima.Princ Ernest tužnim je pogledom pratio Amaliju. Osjećao je da ovaj dogañ ajonemogućuje da sutra zaprosi Amaliju, što je želio svom dušom.

Meñ utim, Elizabeta se okrenula i zamolila kraljicu da smije kazati nekolikoriječi.- Uzvišena moja majko - reče Elizabeta sagnuvši glavu.- Sto sam skrivila da me tako kažnjavate? Zar nije dovoljnošto se lomim pod udarom nesreće, što mije bolest uništila lje

potu, a vi još dovodite i ljepotice da se moja rugoba još višeistakne.- Nisam kriva ako ti je Bog poslao tu nesreću - reče beš-ćutno kraljica.-



- Ako je to poslao Bog, onda nije Bog, onda je zlobnik?- Elizabeto! - prigušeno će kraljica - huliš na Svevišnjega

i na mene.- Da, ja hulim, ja kunem sve oko sebe. Nikad nijedna princeza nije imala strasniju sudbinu od moje. Sjaj, bogatstvo, kra



ljevske haljine, kraljevski dijadem, a pod njom rugoba!Djevojka očajnički zaplače.- Elizabeto, ti si mahnita, radije se moli.- Mogu samo psovati.- Tiše, tiše! Ako te čuju?- Neka me čuju. Nizašto više ne marim. Sve ih mrzim.

Mrzim dvorsku gospodu i vrijedat ću je dokle god bude ovdje. Ona je lijepa, a vi ste je doveli da uz njezinu ljepotu mojarugoba bude još strasnija.- Nervozna si, prenapetih živaca. Pogledaj prestolonasljed-nicu, princezu bavarsku. Njezino lice nije kozičavo, pa ipak,nisi li ti sto puta ljepša? Tvoje je tijelo skladno i lijepo, a njezino je nakaza. Ipak će ona jednom biti austrijska kraljica.- Zato stoje našla muža.- I ti ćeš ga naći.- Tko će uzeti ovo lice? Umrijet ću kao usidjelica. A kad već moram da umrem, neću da kraj sebe gledam ljepoticu.Dok je ona na dvoru, neću se maknuti iz svojih odaja. Ili ona,ili ja!- Drske li alternative! Idi!

Princeza hitrim korakom poñ e prema dvoru. Smrknuta čela kraljica je gledala zanjom."Njezina sudbina doista nije ugodna. Ipak - učinit ću je kraljicom, makar bila ikozičava..."Knez Bathyany i knez Auersperg zabavljali su u paviljonu groficu Fuchs. A ona setrudila da prisluškuje razgovor kneginje Vilme i cara Franje koji su se povukli

podalje od njih.

Kad se Marija Terezija u Nerinoj pratnji vratila u paviljon, već je površnim pogledom s Vilminog lica pročitala da se izmeñ u cara i kneginje odigralaljubomorna scena.Pričini se kao da ništa nije zamijetila i povede Neru ravno k caru Franji.- Vidiš, Franci, princeze su groficu vrijeñ ale pred dvoranima. Tvoja je dužnost da grofici pružiš zadovoljštinu zbogneugodnosti koje su počinile tvoje kćeri. Prošetaj s njom po

perivoju naočigled svih. Neka to bude opomena da nitko nedira u osobe koje su meni vjerne i drage.Sve je iznenadila strpljivost kojom se kraljica brinula o tom incidentu, a jošsu se više začudili što caru povjerava ljepoticu koja je uz to i dvorska dama.

Vilma je bijesno odvratila lice i prišla k vratima u nadi da će car nazajedničku šetnju pozvati i nju. Shvativši to, kraljica zahvati Vilmu kliještimasvoje ljubaznosti:- Mila kneginjo, doñ ite da nastavimo. Želim da u ovoj igrinadoknadite svoj posljednji gubitak.- Gubitak? Veličanstvo, ta ja sam na vrtnoj svečanostisamo dobivala.- Na kartama. A ja bih vam od srca željela dobitak na

ljubavnoj vjernosti. Zar ne, kneže? - i pritom pogleda Vil- mina muža kao da i ne misli ni na kakvu drugu ljubav donjegove.- Dosad sam uživao neokrnjen glas, veličanstvo - reče

Vilmin muž.Zamalo opet će kraljica:- Vaša žena opet dobiva. Kneže, da ne sjedite pokraj mene, bila bih uvjerena da u tom trenu negdje šetate po perivoju s drugom ljepoticom i da se našoj lijepoj kneginji ovaj trensprema grdna prijevara.Da kneginji onemogući odgovor, kraljica se obrati grofici Fuchs:





Gdje je supruga prestolonasljednika? Zašto ne dolazi? Njezino visočanstvoispričalo se glavoboljom. Glavobolja je naša dvorska bolest.LJUBAV NA STRAŽIIzmeñ u zidova zelena grmlja koračala je Nera uz cara Franju Stjepana. Gustastabla probija pun mjesec. U njegovim zrakama blistaju kapljice vodoskoka poput

prašine smrvljenih dijamanata.Car je poveo groficu mimo dvorana i dvoranki. Svi su ih pratili začuñ enim

pogledom.Car skrene u gustu i neprozirnu aleju. Za čitave šetnje pričao je svojoj

pratilici vesele anegdote. Kad su se udaljili tuñ im pogledima, car stane i pogleda u Nerine oči:- Zagonetnih li zvijezda!

Nije htjela da to shvati pa obori oči.- Ne privlače me nebeske zvijezde. Ali one u vašim očima- zagonetne su i zovu me da ih odgonetnem.- Vaše se veličanstvo izvolijeva varati.- Nikad se ne varam. Zvjezdoznanac sam. Otkrivam zvijezde. Vaše mi zvijezde otkrivaju da ste pozvani ukrasiti život

kraljevskom zatočeniku koji samuje...- Ne bi li vaše veličanstvo izvoljelo uzeti nešto bolji dalekozor?- Nije potrebno. Vaša mije sudbina potpuno jasna.- Moja je sudbina da uljepšam život mužu kojega ljubim.- Ah, kapetan garde! Odakle njemu pravo na toliku ljepotu? Bog ju je stvorio da se njome okite kraljevske glave.- Neka mi vaše veličanstvo oprosti, ali ipak je to odvišereći dvorskoj dami.

- Još uvijek premalo da objasnim ono što me privlači kvama.- Veličanstvo izvolijeva praviti novu pošalicu na moj račun.- Dajem vam riječ da je smisao onoga što sam rekao najdublja istina.- Ni u snu ne bih mogla pomisliti da bi muž najveće i najdivnije kraljice i carice mogao makar samo načas ovako govoriti drugoj ženi.- Drugo je kraljica, a drugo žena...

Nera se zaustavi.- Veličanstvo, svejedno mi je šalite li se ili ne. U svakom slučaju spremna sam da neprijateljstvu njihovih visočanstava

princeza pribrojim i vaše. Molim da me ne izvolijevate takokruto podcjenjivati.- Podcjenjivati? - iznenadi se car. - Ja vas uzvisujem, pret

postavljam vas svim ženama u državi.

- Onda veličanstvo izvolijeva brkati pojmove. Po mom shvaćanju, vaše me veličanstvo ponizuje do posljednje kurtizane.Car je stao i zapanjeno gledao groficu.- Ovako mi nije odgovorila još nijedna ljepotica. Svaka meobjeručke prihvatila...- Onda od srca žalim vaše veličanstvo...- Žalite? Zašto?- Zato stoje svaka od tih žena uzimala cara, a ne vas!Zagledao se u nju i načas zašutio. Malo zatim odgovorio jenekako neobično zamišljeno:- Vidite, tome se ne bih nikad dosjetio. Možda ste pogodili.- Sasvim je sigurno da sam pogodila.

Opet se zagledao u njezin klasični profil, prožet

čisto

ćom i plemenitoš

ću.- Poštenja mi, vi ste neobična žena. Sasvim neobična!

- Zato što ne osjećam potrebu da lažem - ni caru.





- I opet velim: poštenja mi, vi ste divni, predivni - opasni.U gustom nasadu nešto se ljeskalo. Zraka mjesečine zaustavila se na nekojsvijetloj točki i otkrila carevu oku da u grmu netko stoji. On skrene s puteljka

pod stablo. Za njim je šuštalo grmlje. Nera je čula carevo pitanje:- Što radite ovdje? Iziñ ite!Iz grmlja izañ e visoki muškarac u odori gardista. Mjesečina se upiljila usvijetla puceta njegove odore i odala ga.- Siniša - šapne Nera prestrašeno.- Ah, nasmiješi se car. - To je vaš muž? Nemate loš ukus,nipošto! Ali vaš je ukus, gospodine kapetane, veoma loš kad se poput lopova uvlačite u perivoj da uhodite svoju ženu.- Neka mi veličanstvo oprosti. Nemam razloga da svoju ženu uhodim, ali imam mnogo razloga daje zaželim vidjeti...

- Vjerujem, samo niste izabrali najshodniji put...- Neka mi vaše veličanstvo izvoli vjerovati da bih najradijeodabrao put koji bi me zajedno s njom odveo iz ovog dvora.- I to vjerujem - nasmiješi se veselo car Franjo.- Veličanstvo, smjerno molim da me u tom nastojanju podu

prete - reče Siniša.- Mnogo tražite, dragi kapetane, makar imate pravo. Iskazana usluga traži revanš, no vi znate da na dvoru zapovijedacarica, a mi ostali dvorani nemamo riječi.- Vaše veličanstvo! - upadne Siniša zapanjen.- Da, ja tek nosim taj naslov. Sve ču vam učiniti što želite,jedino ne mogu ni o čemu odlučiti ni bilo koga protežirati. Viste u službi, pazite da carica ne opazi kako lutate perivojem.To je sve što mogu učiniti za vas.- Veličanstvo - obrati se Nera caru - smijem li zamolitisamo mali otpust da s mužem progovorim koju riječ?- Dobro, ja ču biti vaš gardist, madame. Gardist koji stra-žari i šuti...

Okrenuo se i pošao alejom natrag ostavljajući bračni par nasamo. Oni se povuku usjenu i uhvate za ruke.- Siniša, dragi moj, pogibeljno je što radiš.- Danas sam u službi, mogu prolaziti zgradom i perivojem. Čekao sam na tebe u blizini paviljona a onda, vidjevšikako ideš sa carem, slijedio sam vas guštarom. Htio sam tinešto predložiti.- Što?

- Osam dana nisam mogao nijednom poljubiti tvoje usne.Kad čitav dvor legne, ja sam gospodar - bdim i obilazim dvor.Tvoji prozori otvaraju se u vrt.- Da, u vrt - šapne ona.- Doći ću, čekaj me. Kad uñ eš u svoje sobe, stavi na prozorsvjetlo, a onda ga opet ukloni. Čeznem za tobom, draga...- Dobro, čekat ću te, ali budi oprezan.- Do viñ enja.Stisnuo joj je ruku i povukao se opet u nasade, a Nera se udaljila.Car ju je čekao sjedeći na klupi.- Kapetan je neoprezan. Sad vas je prisilio da me smatrate

barem svojim saveznikom, a ja sam mu toliko zahvalan da ganeću prijaviti.

Car uhvati Nerinu ruku, ali je ona ustegne.- Ne bojte se. Htio sam je poljubiti u znak odanosti u tom našem novom savezu...



- Veličanstvo, naša je šetnja trajala predugo.- Njezino veličanstvo ne bi nikako u vas posumnjalo, čakni kad bi imalo povoda... Uostalom, oprez je uvijek odlika.Sa suprotne strane na uskom puteljku pojavio se car Josip.- Idemo - reče car Franjo da izbjegne susret sa sinom.- Hoću da vam još nešto razjasnim. Ono što sam vam prijerekao nije bilo ni po čemu nepristojno. Tek sam priznao da

J



me nešto vuče k vama. Možda moje riječi nisu bile sasvim u skladu s mojim istinskim osjećajima...- Ne bi li mi vaše veličanstvo prepustilo groficu? - čuo seJosipov glas.

"Opet on!" naljuti se u sebi car Franjo.- Mislim, oče, da vas je njezino veličanstvo dalo tražiti jerigra novu partiju - primijeti Josip.- Moram se pokoriti želji njezinog veličanstva - odvraticar Franjo ironično i uputi se alejom prema paviljonu.

Nera je osjećala da je car Josip izlikom poslao oca u paviljon.- Grofice - reče mladi car - moja sestra Amalija nije lijepo postupila s vama i moli vas za oproštenje.- Predobri ste, veličanstvo!- Opet vidite pred sobom samo cara. Želim da govorite sa

mnom onako kako ste govorili kad smo se prvi put sreli. Nismoli sklopili prijateljstvo?- Istina je i osjećam da mi je vaša sklonost velika utjeha.- Grofice, oteo sam vas caru da vas uputim u tajnu koja vam još nije poznata. Car Franjo Stjepan još ni jednoj ljepotici nije

propustio da ne priseže iskrenu ljubav. A to baš ne oduševljavanjezino veličanstvo i ne bih želio da se sklonost moje majke

prema vama pretvori u neprijateljstvo. Razumijete li me?- Na šetnju sa carem poslalo me njezino veličanstvo -odvrati ona. Nikad ne bih pošla sama.- U tom slučaju klanjam se pronicavosti moje majke. Doistaje potpuno progledala čistoću vaše duše. Jedino vi odoljet ćeteudvaranju kojim vas obasipa moj otac.- Odakle znate da mi udvara?- Poznam oca. Nastojte ga izbjegavati. Kad bi kraljica toopazila...- Sama ću joj to priopćiti.

- To ne bi odgovaralo principima mudrosti koje u vasnazrijevam.- Veže me zadana riječ.- Zadana riječ? Kome?- Kraljici. Obećala sam da ću joj priopćiti sve što mi budugovorili muški članovi dvora, pa bio to i sam car.- I vi ste dosad održali riječ?- Jesam.- Priopćili ste joj moju izjavu o jezuitima.

- Ona je željela daje izvijestim samo - ako mi tko udvara.

Josip je malo razmišljao. Opazila je da ga nešto zaokuplja.- Nije vas ništa pitala o meni?



- Danas me njezino veličanstvo pitalo o čemu razgovaram s prestolonasljednikom.- A vi ste odgovorili? - upita on malo uzbuñ eno.- Da raspravljamo o znanosti, literaturi i uopće o ljud skom životu. Nije li to istina?Ponovno se nekoliko trenutaka zamisli a onda zamoli:- Grofice, hoćete li danas doći k bavarskoj princezi?- Kraljica me šalje svake večeri da upitam za njezino zdravlje. Po svoj prilici bit će to i danas.- Molim vas, grofice, učinite mi uslugu. Kad doñ ete k

princezi, svratite u modri salon. Želim vam reći nešto štonitko ne smije čuti.- A njezino visočanstvo princeza bavarska?- Ni moja žena. Nitko. Hoćete li doći?- Hoću - odvrati ona s nekim pritajenim strahom. - A sad treba da se vratim u paviljon.Josip je isprati. Kad su stigli u paviljon, car Franjo je već igrao drugu

partiju.- Niste se vratili sa carem - ukori je kraljica. Bila je, očitonezadovoljna što Vilmu nije mogla i dalje ljutiti šetnjom svog

muža s Nerom.



- To sam ja skrivio, veličanstvo, i molim da mi oprostite- reče Josip.Otkako je prestolonasljednik onako u ljutnji ostavio kabinet svoje majke, ona snjim nije razgovarala nasamo. I on je pomno izbjegavao majku. Dolazio bi jedinouvečer k paviljonu gdje je kraljica boravila u krugu dvoranika i dvorskih dama,kneza Bathyanyja i drugih svojih prijatelja. Tu se, meñ utim, u saobraćaju izmeñ unjih dvoje nije ništa promijenilo. Nitko od prisutnih nije slutio da je pukaojaz izmeñ u vladarice i njezina nasljednika. Susretala ga je ljubazno kao uvijek,

pitala za zdravlje i brinula se za njegovu ženu koja se potpuno povlačila usamoću.- Prestolonasljednici opet nije dobro - obratila se kraljicaJosipu. - Trebalo bi joj zabave i razonode. Da odeš k njoj?- Veličanstvo, prestolonasljednica smatra daje najbolje za

bavljam kad nisam kod nje. Mrkim pogledom carica osine sina i naredi Neri:- Grofice, poñ ite k supruzi prestolonasljednika. Jedino viumijete razvedriti njezinu melankoliju.

Neraje izašla.Josip se nasloni na prozor paviljona. Promatrao je groficu kako odlazi

perivojem. Konačno se izgubi u aleji. Nenadano pred nju stupi 16-godišnji mladić. Vitak, nasmijan, u svijetlocrvenom odijelu, sa sivim klobukom u ruci. Od glave do pete drsko su je mjerile veselelakoumne oči, a njegova debela, svježa rumena usta lupeški se smiješila. Ona

pobrza.- Pred mojim bratom Josipom ne bježite - reče mladić zakrčivši joj put.- Oprostite, visočanstvo, žurim se da izvršim želju njezinog veličanstva.- Princ Karlo takoñ er ima svojih želja, madame, i to danas posebno prema vama. Znate li gdje su moje odaje? Doñ itedanas k meni da mi prikratite noć.

- Visočanstvo - plane Nera. - Takve riječi ne dolikujukraljevskom sinu.



- Oh, madame, odviše se oslanjate na Josipovo prijateljstvo. Drski ste. Upozoravam vas da se milost moje majke stječe po meni, a nipošto po Josipu...- Ne tražim ničije posredovanje. Maknite mi se s puta.- Madame, vi vjerojatno ne znate da sam ja ljubimac svoje

majke carice, ja - ne Josip.

- To nikako nije u vezi s mojom službom!Ona ga obiñ e i poñ e prema dvoru.

Mladi Karlo promrmlja:- Čekaj gizdava gospoñ o. Već ćeš biti poniznija!

Mladi princ Karlo bio je navikao da mu se sve pokorava i da se nitko ne usudi protiviti njegovoj volji. Svi su podnosili njegove grube mušice i nepristojneriječi.

Nerino ponašanje razbjesni ga, ali se ipak predomisli i ne pode za njom. Mladić nikad nije osjetio nezadovoljstvo osim kad ga ne bi poslušali.Princ Karlo bio je potpuno prožet samosviješću o tom što znači roditi se kao sinvladara i taj je položaj iskoristio prema svakome. Od majke je baštiniotvrdoglavost, samovolju i svijest, a vlast - koju nije imao - dočaravao jezapovijedajući slugama i dvorankama. Od očaje opet naslijedio lakoumnost i

prevelik interes za žene. Neraje bila prvi dvoranin koji se usudio da mu prkosi. Lju-tito krene prema paviljonu i nañ e na klupi brata Leopolda. Sjedio je sam. Njegovo izbočeno čelo,debela habzburška usta i nepravilne crte lica mnogo su podsjećale na grbavusestru Marijanu. Samo što je njegovo tijelo bilo vitko i stasito. Kraljica je iz

paviljona vidjela svojeg ljubimca Karla i mahnu-la mu. A Josipu, koji je jošuvijek nepomično stajao uz prozor paviljona, dobacila je mrki pogled:



- Josipe, tvoja braća su vani. Ne bi li ih bar jedanput tjed no podsjetio da imaju starijeg brata?Te je riječi izrekla napola u šali i s dobro namještenim smiješkom. Josip jerazumio i poklonio se majci onako kako je to propisano samo za lakaje. Takav

poklon bio je nijemi znak protesta. Nadmeštar Khevenhiller zaprepasti se nad takvim kršenjem etikete, a kraljicastisne zube i pomisli:"I šuteći protestira. U tom je mladiću roñ eni buntovnik. Grande je imao pravo!On je velika opasnost za prijestolje!"Josip izañ e iz paviljona i ironično reče svojoj braći:- Danas je lijepa noć.- Stvorena za sanjarenje s kakvom dvorskom ljepoticom - odbrusi Karlo i upre u Josipa drski pogled.

- Je li ta primjedba u duhu načela duhovnog pastira ocaGrandea? - upita.- Grande je svetac! - klikne Karlo uzbuñ eno.- Ako mu je i učenik - pokaže rukom na Karla - vjernisljedbenik, onda su sveci nastrojeni odviše svjetovno.- Nikada toliko da bi šetali s dvorskim služavkama.

- Još nisam bio u tvojim odajama da se s njima upoznam.Karlo skoči:- Ovu ću uvredu priopćiti majci.- Bilo bi vrlo korisno za tvoje moralno zdravlje kad bi priopćio majci i ono što se dogañ a u tvojim odajama.Rekavši to, Josip ostavi brata.

Karlo sjedne paće Leopoldu koji se nije upletao u razgovor s Josipom:- Zaljubljen je u onu dvorsku kreaturu.

- Oho! Lijepa je.



- I ti je hvališ? Zar je već bila u tvojim odajama?- Ne trebam je. Meni se druga vrze po glavi.- Uistinu? Dobro da si mi to rekao, ne bih ti htio preotetigroficu. Danas sam je naručio k sebi. A koja je tvoja ljepotica?

- Mirni, kćerka kovača lijesova.- Kakva ideja: ljubiti kćerku kovača lijesova!- Oh, to je gotovo! Majka me zatekla s njom. Taj prokletiKoch sve zna i vidi. Mirnije nestala, očito su je sakrili. Žao mije. Šteta! Volio sam Mirni. Sad moram potražiti drugu.- Tu hrvatsku groficu ne diraj! Potraži drugu!Kraljica je pogledala kroz otvorena vrata u perivoj i opazila Josipa kako odlazialejom."I opet se tuñ i. Nosi li uistinu u sebi urotničke misli? Nešto u njemu kipi ivri. Zar zaista hlepi za vlašću? Da mi uzme žezlo iz ruku?..."Ta je misao nadvladala i njezinu strast za hazardnom igrom. Naglo ustane i oštroreče:- Za danas dosta!Svi su ostavili karte i ustali. U tom trenutku zaboravila je Vilmu i njezina

muža i naglo izašla u perivoj. Istražujućim pogledom slijedila je Josipovu vitku pojavu.- Smijem li se oprostiti s vama, najmilija majko? - upitaKarlo. Dužnost me zove na večernju pobožnost.- Da, da - odgovori rastreseno carica - moj najmiliji sine.Ti si moje jedino, moje najbolje dijete...Poljubila gaje u čelo i pogladila. Leopolda kao da i nije opazila. Pošla jealejom zadubivši se u misli. Društvo je šuteći krenulo za njom.

Nitko nije slutio stoje tjera u dvor.- Zovnite mi sutra Kaunitza - naredi nadmeštru koji ju jeslijedio na tri propisana koraka. Kraljičinu zamišljenost iskoristila je Vilma i šapnula caru Franji:- Sutra polazim na ladanje.- Ostani. Sutra ću leći, tužiti se na bolove u bubrezima idoći ću k tebi.- Ako ti grofica Nera podijeli dopust...- Nije mi ni na kraj pameti da joj za to pružim prigodu.-



U predvorju kojim je prolazila kraljica uspinjući se u svoje odaje u prvom katustajale su četiri princeze: Marijana, Elizabeta, Josipa i Amalija. O nečemu suživo i uzbuñ eno razgovarale.

Tada kraj njih proñ e Siniša u potpunoj opremi službujučeg gardijskog kapetana sazlatnim pojasom.Službeni klobuk pokrivao mu je rusu glavu. Propisnim pozdravom pozdravi princezei poñ e dalje da dočeka kraljicu kad se bude vraćala iz perivoja.U osam dana već je treći put imao službu i uvijek je u predvorju našao princezekako kriomice razgovaraju.- Ah, nisam slutila - šaptala je Josipa - da je novi lijepikapetan njezin muž.- To sam danas doznala od grofa Juliena - reče Amalija.- Taj krasnik njezin muž? - čudila se Elizabeta.- Zar to nije najbolji dokaz daje vještica? Tako lijep čovjek

mogao bi dobiti namještenje ljubavnika kakve princeze, a onuzima neku glupu provincijsku groficu.

- Nije ni tako lijepa, samo je naduvena - šapne opet Josipa.- Siromah, očarala ga.



Princeza Marijana šutjela je i gubila oči za lijepim kapetanom.Princeze su uzele na nišan Sinišin snažni muževni stas i njegovo garavo lice izkojeg su gledale crne oči, pune vatre i nekog vrelog otpora.- Još nismo imale tako lijepog gardijskog časnika - upozori Josipa.- Sve mi se čini da je majka uzela groficu na dvor samoradi njega - primijeti Elizabeta zlobno.- Zašto radi njega - upita Marijana.- Zato, mislim, što ona traži da su gardisti muževni - lijepi - reprezentativni.

- Kako je drzak - šapne Amalija. - Ni da bi nas pogledao.- Takav je propis - pouči Elizabeta."Da ne volim Ernesta, poštenja mi, iz puke osvete otela bih grofici kapetana",

pomisli Amalija. Na stubištu prvog kata začuo se sušanj ženskih sukanja. U bijelom ogrtaču od čipaka stubištem se uspinjala Marija Antonija. Spazivši sestre, promatrala je izskrovišta Sinišu. Amalija je opazi i priskoči joj:- Što je to? Vučeš se po stubama poput kakve sobarice.

Zašto si došla?- Zašto?Iz čipkastog ogrtača uspravi se bijeli dječji vrat. Gledajući drsko svojusestru, Marija Antonija odgovori:- Došla sam zbog onog zbog čega ste došle i vi!- Ovdje čekamo majku daje zamolimo za oproštenje.- Oh, strašno! Mora da ste veoma zločeste kad već treći

put ovog tjedna molite majku za oproštenje. I baš onda kad jeu službi lijepi kapetan!- Drsko derište! Smjesta da si pošla gore - razljuti se

Amalija.Izvana kroz veliki portal dolazili su dvorani. Bio je to znak da stiže ikraljica.

Ne misleći više da mole za oproštenje, princeze su hitro pobjegle. Samo se Marija Antonija sakrila pod stepenice.Pred caricom Siniša se isprsi na počasni pozdrav.Kad je dvor prošao pokraj njega, kraljica odmjeri Sinišinu pojavu i prišapnegrofici Fuchs:- Da nam je takvih čitava kompanija!- Cvilio bi Friedrich Pruski - doda grofica Fuchs."Gle, gle", pomisli skrivena Marija Antonija "moja uzvišena majka ima jednakiukus!"Kad su se udaljili, Siniša je nastojao da seta koridorom.



Marija Antonija oprezno se obazre na sve strane, izvuče se ispod stuba i dotrčido Siniše. On se prene.- Što ste se usplahirili? - Nisam valjda nosorog - ljutitoće djevojčica.- Ali, visočanstvo, opet ste ovdje u ovo doba?- Što onda? Ja sam princeza. Valjda smijem ići svojim dvorom kad je mene volja. Uostalom, hoću nešto da vam kažem:sve su one - i pokaže prstom na stepenice kojima su otišle

princeze, kraljica i dame - sve su one zatelebane u vas! Sve,samo ja ne! Nemojte sebi umišljati. Dolazim samo zato da

se nasmijem kad vas one gledaju. Laku noć, gospodine ka petane!

I odleti poput leptiriće.



PRESTOLONASLJEDNIKUz zatvoreni prozor sjedila je žena mladog cara Josipa II. Njezino maleno tijeloizgubilo se u velikom naslonjaču. Iz pognutih leda viri okrugla glava pa se činikao daje nasañ ena u ramena i nema vrata. Naprašeni uvojci ne mogu prikritirijetku kosu. Iz velikih modrih očiju rune se suze..."Suze u kraljevskoj palači" pomisli Nera kad je tiho ušla u sobu. "Zašto plačežena cara Josipa?"- Vi ste grofice? - reče turobno prestolonasljednica.- Njezino veličanstvo pita za vaše zdravlje.- Čitavu večer čekam taj upit. Mislila sam daje i ona zaboravila da još živim.- Kraljevsko veličanstvo, svi misle na vas, ali vaše oči svuda vide samo pustoš...- Kad je uvijek sve pusto.Ona odmjeri Nerinu pojavu žalosnim pogledom.

- Vi ste sretni?- Po čemu to vaše visočanstvo sudi?- Zato što ste vi lijepi.

- Ljepota je često teret, a uvijek je prolazna. Može je odnijeti svaki vjetrić. Srce i duh - to je jedino što nas može trajno usrećiti.- Ako je dekorirano ljepotom! Ružnu ženu nitko i ne pitakakvo joj je srce i ima li duha. Svi posežu za knjigom koja imalijep uvez. Ako je uvez ružan, ostavljaju netaknutu, makar

bila lijepa sadržaja.- Samo površni ljudi. Ali oni koji traže sadržaj, otvaraju inajskromnije korice.- Onda ne valja moja prispodoba.- Valja. Samo treba da knjigu podmetnete onomu tko bije mogao uzeti, otvoriti i možda se naslañ ivati njenim sadržajem. Ali kad mu ne otkrivate dušu, kad se krijete...- Da ste princeza, gurnuli bi vas pred oltar i vjenčali s nekim koga nikad prije niste ni vidjeli ni željeli, jedino ste znalida ni on nije želio vas. A kad ste se našli s njim nasamo, onvam veli: "Madame, mi smo samo dvije kopče koje morajujednim pojasom opasati dvije države!" Kopče doista spajaju

pojasove i uniforme - ali nikada same sebe! Recite mi, grofice, što biste učinili da ste bavarska princeza?- Pokušala bih da život svog muža ukopčam uza svoj.- Da sam grofica Nera Vojkffy, i ja bih tako govorila, aliovako nemam sredstava ni da to započnem.Tužno su zvučile njene riječi. Nera je pokušala da princezu razvedri iskrenom sućuti, ali danas nije uspijevala.Komorkinja donese princezi čokoladu koju je uzimala umjesto večere, pa se Neraudalji.

Prošavši sobama, uñ e u modri salon. Mladi car naslonio se na svilene modre tapete i zurio kroz prozor. Opazivši Neru, pozdravi je i zamoli da sjedne.



- Grofice - reče on - hvala vam za tu žrtvu. Priopćili ste mi da vas je kraljica pitala o čemu razgovaramo. To me je oz biljno zabrinulo. Moja majka nikad ne kaže i ne čini nešto što

ne bi imalo važnog temelja. Odlučio sam, dakle, da vas zapitam zanima li se još tko za naše razgovore.

- Da, otac Grande. Otkako sam nastupila službu, svaki



dan od dva do tri sata poslije podne obavlja sa mnom pobožna razmatranja.- S vama? Ne osjećate li kakav je to nesmisao?Ona se zbuni.- Gledate me začuñ eno? Odmah će vam biti jasno. Dakle, Grande se na tim pobožnim razmatranjima živo brineza mene?- Možda ne sasvim izravno. Spomenuo mi je da uživam vašu sklonost, a tko - veli on - uživa milost okrunjenih glava, tome Bog nareñ uje da tu milost iskoristi da proučava i

probuñ uje u svom visokom prijatelju vjeru u Boga i one kojije naučavaju...Prestolonasljednik hitro uleti u riječ:- Nisam se prevario. Grofice, vas su izabrali da budete mojšpijun.- Mene? Veličanstvo, pa to je apsurdno.- Ne poznate dvor i njegove spletke. Eto, prisiljen sam govoriti nešto jasnije. Sigurno ste čuli da me čitav dvor smatračudakom, nepovjerljivim pustinjakom koji samuje i nikom ne odaje svoje misli. Možda nemaju krivo. Jer kad bih kome

povjerio što mislim, proglasili bi me luñ akom ili zločincem. Viste prvi čovjek na dvoru moje majke kojega se - ne bojim...Štoviše, vjerujem u vas. Zato čujte dalje. Od carice me dijelenačela i nazori. Ona je na čvrstom kopnu, a ja na strmom samotnom otoku. Spajala nas je krhka brv šutnje. Prije osam dana i tu su brv srušili crnomantijaši, njezini savjetnici jezuiti. Rekao sam i kraljici da ću raskrinkati njezine prijatelje.

Otvoreno smo se razišli u dva tabora. U prvom, jakom, jesu carica - okruženajezuitima - šef dvorske kancelarije Koch, nadmeštar knez Khevenhiller, knezBathyany, Breitenstein: riječju, svi dvorani i ministri - sve plemstvo. S drugestrane stojim ja - ja sam, sa svoja dva istomišljenika - tajnikom i mojim

meštrom Rosenbergom. Kancelar Kaunitz stoji po sredini. Nije uza me, a protiv mene je samo utoliko ukoliko to traži njegova bezuvjetna odanost carici. VanSwieten je potpuno neutralan u tom sporu. Makar se približuje mom mišljenju,šuti i štuje ca-ričine nazore. Mudri Nizozemac posreduje samo u pojedinim stvarima, kao što je bila vaša parnica. Dakle, smijem računati da me u caričinojstranci ne bi maknula sa svijeta dva umom najjača muškarca: Van Swieten, mozakdvora, i Kaunitz, umna snaga države. Ako uspijem ubaciti u kraljičinu strankudokaze da su jezuiti razbijači države i prijestolja, onda će ova dva čovjekadobiti snagu i mi ćemo kraljicu i državu istrgnuti iz njihovih ruku. Sve je todobro poznato jezuitima i zato me mrze kao što i ja mrzim njih. Carica ih jesigurno izvijestila o našem sukobu..Do mene ne mogu jer nemaju nikoga svoga tko

bi uživao moje povjerenje. Ali vaš dolazak na dvor nenadano im je olakšaosituaciju. Tako bar misle. Moje štovanje prema vama, koje ne sakrivam, podjarujeu njima ñ avolsku misao da vas iskoriste u svoje svrhe protiv mene. Pobožneseanse s ocem Grandeom imaju jedino svrhu da vas odgoje kao špijuna.

- Razumijem. Strašno je to što mi otkrivate!- Zalutali ste u zmijsku špilju. Htio bih vas povući natrag.Bježite iz dvora, grofice...- Prekasno! Obvezala sam se kraljici.

Nera obori oči. Osjećala je da mu ne može i ne smije priopćiti kraljičinu prijetnju koju je izrekla danas u perivoju ako ostavi dvor.- Ne možete mi priopćiti kakve su vaše obveze - dakleneću ni pitati.



- Recite, jesam li dužna kraljici zahvalnost što mije spasi



la život?- Jeste, ali ta se zahvalnost ne smije izvrgnuti u opasnostiza vaš život.- Moj položaj doista nije zavidan. Ipak, ne smijem uzmaknuti.- Prema tome, vi ste, grofice, dužni biti njihovim špijunom...To je vaša sudbina.- Jedino je vašim trudom ugašena lomača na kojoj su mekanili spaliti.- Pustimo to. Vi ste dužni - velim - da radite.- Protiv kraljice ne smijem - reče ona - protiv vas - ne

mogu.- Onda ste propali! Ali to neću dopustiti. Nikada!

Mladi car uhvati njezinu bijelu ruku i poljubi je neobično dugim i toplim cjelovom. To je smete i ona povuče ruku.- Nije vam ruku poljubio car, nego prijatelj. Vjerujte, od prvog susreta s vama kad ste sjedili u predsoblju bečkog dvoračekajući svoju sudbinu, kad sam slušao vaše razborite umne riječi, osjetio sam: ovo je duša koju uzalud tražim na svom pustom sumornom životnom putu. Nikad nisam slutio da ću jed

nom ovako sjediti s vama i otkrivati vam svoje skrovite misli.Pouzdajem se u vas i molim da se pouzdate u pustinjaka štoluta dvorom poput sablasti.- Vjerujem svakoj vašoj riječi i molim vas savjetujte me.- Slušajte me: izlazim iz svoje pustinjačke špilje na otvoreno

more - sam u svojem krhkom čamcu. Nasuprot mene stoji jakocaričino brodovlje. Moj je pokušaj vratoloman. Rekao sam vam sve to vas radi - zato što vidim da su u tu strašnu borbu povukli i vas, a vi ne možete ostaviti dvor. Primite moj savjet: ne učinite ništa čime biste mogli ozlovoljiti caricu. Dužnost poštenačovjeka nuka me da vam kažem sve. Grofice, i ne slutite strahovitu sudbinu onoga koji izgubi caričinu milost. Jao vama ako se

njezina sklonost pretvori u mržnju! Činite sve što od vas traže - i čuvajtese...

Nera uzdahne sjetivši se današnje kraljičine prijetnje.- Dok carica u vas vjeruje, nema povoda za strah. A vi morate podržavati njezino povjerenje budete li mudro postupali.

Ne zaboravite: na dvoru vlada pravilo - ne reci nikada što misliš: ne čini nikada što osjećaš. Ja sam, dakako, griješio protiv tog pravila, ali takva mije priroda. Odsad ću biti u tom trokutu. Hoću da istrgnem caricu jezuitima i daje zaštitim od nje same. To je vratoloman pokušaj. Ipak ne uzmičem makar

me smatraju veleizdajnikom. Vi, naprotiv, morate sačuvatikraljičinu milost.Sve je to Neru zaplašilo. Otkrila je da mladi car ima neku veliku i opasnunamjeru. Sada je još ozbiljnije shvaćala caričinu prijetnju i počela vjerovati

da ju je ona postavila da uhodi njezina sina. Razabrala je da se nešto dogañ aizmeñ u majke i sina - carice i prestolonasljednika - a u tom sukobu ona bi

morala žrtvovati svoj život, svoju ljubav prema Siniši i svoju bračnu sreću."Sto mi se to sprema?" pitala se zabrinuto. "Jesam li dorasla toj strašnoj

bojnoj situaciji u kojoj sam, ni kriva ni dužna, posred unakrsne vatre?""Kraljica me danas svojom prijetnjom uvukla u kreševo. Uzmaknem li, Siniša i jasmo u pogibelji. Ta ja sam opet dospjela u toranj s mučilima oko kojega mirišena lomaču. Zar je naša kraljica - Krajačić na prijestolju?"Strelovito proletješe te misli Nerinom glavom. Mladi car promatrao ju je šuteći.Očito je s njezina lica pročitao kakvim se mislima bavi, pa je rekao neobičnotiho i toplo:- Grofice, vi morate biti moj špijun.- To je nemoguće! Vi ste me spasili...

- Ne! Ja sam samo vaš prijatelj koji ima prema vama velikih obveza.-





Njegov inače tako hladan i miran pogled izražavao je to-plotu i odanost. Onaustane i reče odvažno:- Ne, ne smije stradati ideja za koju se borite! Nikako!- Neću žrtvovati ideju - ali ni prijateljsku dužnost.- Ni ja! Znam što dugujem vama i sebi. Trudit ću se da ne

povrijedim ni carici zadanu riječ ni svoju prijateljsku dužnost prema vama. Sve je drugo sporedno.- Grofice, nema u vas diplomacije!- Vidjet ćemo. A sad idem k njezinom visočanstvu princezi bavarskoj. Danas je veoma tužna. Kad biste se više bavilinjome, ne bi bila tako mračna. Smijem li vas zamoliti da joj

poklonite više pažnje.Podigao je glavu. Pogledao je Neru tako potištenim pogledom da je požalila svojeriječi. Njegov je glas zvučio tiho, melankolično:

- Dobri ste, grofice. Predobri. Oboje - i moja žena i ja -sužnji smo zatvoreni u istu tamnicu i najbolje nam je kad sesvojom prisutnošću ne prisjećamo jadne sudbine.Oborio je pogled. Nera je ustala.Ude komorkinja i najavi da prestolonasljednica moli groficu da se vrati.

Nera se oprosti i ostavi Josipa.Dok je izlazila, gledao je za njom. A kad je ostao sam, spusti glavu i u dušiusklikne. "O, prirodo, preglupa prirodo! Zašto ovu ženu nisi učinila bavarskom

princezom?!..."Kao da ga je nekoliko trenutaka potopio val potištenosti. Ali se digne, naglo ioštro, pa se izgubi u koridoru.

Nera je ponovno bila u princezinom budoaru.- Niste se dosañ ivali? - upita je ona.- Nisam. Njegovo veličanstvo car i prestolonasljednik bioje u modrom salonu.- Prestolonasljednik, vele, iskazuje vam mnogo pažnje.

Nije li to nešto više od prijateljstva?

- Vaše visočanstvo, kad bih to opazila, ne bih s njim nikad progovorila.- Vjerujem vam, grofice. Nisam ljubomorna. Ljubav pobuñ uje ljubomoru. A ja ne ljubim ni sebe... Možda sam ga lju

bila, da, no sada neću da o tom mislim. Nera je uzela knjigu i čitala evanñ elje. Za pola sata pruži joj bavarska princeza debelu nezgrapnu ruku i reče:- Neću vas dalje mučiti. Laku noć!

Nera je izašla u koridor i stepenicama silazila u prizemlje. U polumraku hodnika bude joj tjeskobno. Obuze je čudni osjećaj neke slutnje - kao da je to glasinstinkta. Kao da se nešto skriva u mračnom hodniku.

Nikoga nije vidjela, ali je čula sušanj. Morala je proći onuda pa prikupiodvažnost.Kad je otvorila vrata svog prizemnog stana, bila je uvjerena daje sve to samoizmišljotina njezinih prenapetih i izmorenih živaca.Ponoć je minula kad se našla u svom stanu. Sastojao se od dvije sobe: lijepe,ukusne spavaonice i dražesnog salona. Dočekala ju je sobarica.- Legni! - reče Nera - ne trebam te.- Vaša milosti, strah me izaći u hodnik.- Čega se plašiš?- Kad sam malo prije izašla, pred vašim vratima netko se

šuljao u polumraku.Čini mi se bio je muškarac. Pitala sam tko je, ali je nestao u koridoru.

- Tko bi se usudio da obilazi koridorom? Uzmi svijeću i



idi.Sobarica izañ e. Nera zatvori vrata i zaboravi i sobaričin strah i sve što ječula od cara Josipa.

Napokon je bila sama u svojoj sobi. Sve brige poništi jedna misao: hoće li doćiSiniša?



Prozor njezine spavaće sobe bio je širom otvoren. Uzme svijeću i stavi je na prozor, a onda je opet utrne.U tmini je čekala i prislonila uho na prozor.U vrtu se začu šum lišća. Za nekoliko trenutaka na prozor se uspne gardist.Skoči u sobu i pohlepno zagrli svoju ženu.Žednim cjelovima ispijao je njezine rumene usne.

- Nero, neću moći podnijeti taj život. Ne mogu ovako. Mismo sužnji - opet su mi te oteli.Ona pažljivo zatvori prozor, povuče svog muža na divan, pomiluje mu crne kose iodvrati smiješkom:- Jedina je naša nada strpljivost.- Zašto moram da te kradem kao da si tuda, a ne moja žena?Od onog časa kad te kraljica na tako čudan način otela, nigdjenemam mira. Osjećam da te gubim, Nero - gubim te...- Siniša, to su utvare.- Nisu, Nero. Ta ja, eto, zavidim svakom lakaju ovog dvora. On te može gledati svakoga dana. Mrzim svakog tko s to

bom govori i sve koji su oko tebe. Kad sam te danas vidio scarem, osjetio sam da bih mogao zaboraviti da je on car, aja podanik. Okrali su me carica i carevi, dvor i dvoranici -svi...- Siniša, vjeruješ li u moju ljubav?- Kad bih našao povoda da prestanem vjerovati u tvojuljubav, počinio bih stvari zbog kojih bi me kraljica dala strijeljati bez ikakva suda.- Siniša, što to govoriš? - uplašeno će Nera.- Ne poričem što sam rekao. Svake noći kad sam u službi,u mojoj ruci leže životi svih onih koji mi oduzimaju tebe...Prenerazila se. Da, to je Vojkffy. To je njihova vrela krv, njihovaneustrašivost, njihova bezgranična strast. To nisu riječi časovita uzbuñ enja.Jasno je vidjela da ga obuzima ljubomora. Ono stoje rekao samo je izljevosjećaja pojačanog vrelom ćudi grofa Vojkffyja.

"On se nije ustručavao da prkosi masi, ni sudu, ni zakonu. Ustat će i protivkraljice!"Zadršće od tih misli.Osjećala je da je izmeñ u dvije vatre. S jedne je strane kraljičina moćna,strašna prijetnja, a s druge Sinišin otpor i vratolomna neustrašivost. Odluči daSiniši zataji sve stoje danas čula od kraljice i mladog cara. Ona ne smije

podjarivati Sini-šinu strast, ne smije u njegovu srcu posijati mržnju premavladarici. To bi ga survalo u propast. Osjećala je potrebu da ga umiri.- Siniša, danas sam od kraljice tražila da me otpusti.- Pa stoje rekla?- Spočitnula mije nezahvalnost i zatražila od mene dajene ostavim još neko vrijeme...Pokušala je da laže ne bi li ga umirila.

- Vidiš, kraljica me smatra vojnikom koji ne smije ostaviti kralja kad tako traži služba. Ona osjeća daje opkoljena neiskrenim, nevjernim ljudima koji joj zagorčavaju ži



vot spletkama i zato hoće da ostanem. Najbolje je da mirno pričekamo dok se iz Napulja vrati Van Swieten. On će nam pomoći.- Rekla si da ćeš pokušati zamoliti cara Josipa...- Nisam slutila daje nastao razdor izmeñ u njega i kraljice.On nam ne može pomoći. Mi smo kraljičini sužnji i treba dastrpljivo čekamo dok nas ona oslobodi.- To sužanjstvo spominješ odviše pomirljivo! Čini mi se dati na dvoru i nije tako neugodno...U grlu ga stislo. Mračno pitanje preleti njegovim mislima: "Sviñ a li se njojdvorski sjaj, obožavanje ili..." Prekinuo je svoju misao i trgnuo glavom:- Ne, ne. Ti nisi sretna na dvoru, zar ne, draga Nero?- Stoje postalo od tebe Siniša?-



- Zašto se ne boriš protiv kraljičine želje? Povjeri joj se.Reci joj - ta žena je - da mi ne možemo živjeti ovako razdvojeno. Nije li kraljica žena?- Ne. Ona je samo carica i kraljica i ništa drugo. Strašnaje u svojoj okrutnosti. Dakle, sačuvajmo njezinu milost -reče ona osjećajući da će odsad čitav teret svoje službe nadvoru snositi sama. Siniši ne smije ništa povjeriti, bio bi kadar

počiniti ono čime je tren prije zaprijetio.- Dragi, zašto tratimo vrijeme crnim slutnjama i strahotama kojih možda i nema i neće, ne smije biti? Zašto ne uživamo ovo malo sreće koju smo ukrali?Kad mu je oko vrata ovila ruke i svoje usne približila njegovim, raspršile su senjegove mračne misli. Zaboravio je dvor, kraljicu, svoju dužnost - sve.

Mjesec se spuštao na zapad. Tama je ispunila sobu. On je povuče u krilo šapćući:- Ni svjetlo ne smijem upaliti da vidim kako me ljupkogledaju tvoje drage oči. Nero, kao da sam ponovno u tamnici.- I jesi, ali sa mnom...- Kad barem ne bi nikad svanuo dan - šapne i strasno je

privuče na grudi.Sat kasnije Siniša se opraštao s Nerom.- Opet ću doći kad budem u noćnoj službi, Nero, ženo moja - oteta - ukradena.- Čekat ću te, dragi...

Mladi suprug nečujno se spusti kroz prozor.Pod gustim grmljem u perivoju nešto je zašuštalo. Neko stvorenje provlačilo senasadima prema stražnjem dvorištu i neviñ eno nestalo iza malih vrata dvora.

ZAKRINKANA DAMA Siniša se šuljao uz zidine dvora obraštene grmljem, dospio do malih vrata,otključao i tiho ušao. Tu su bile sobe za gardijsku noćnu stražu. Iz maloghodnika vrata su vodila na uzane stepenice - u prvi kat dvora. To je bilo zaslučaj da službujući časnik ima javiti u kraljevske odaje kakvu važnu vijest.U čitavom je dvoru tiho. Siniša je ušao u svoju službenu sobu. Dočeka ga

podreñ eni poručnik.- Ležite - reče mu Siniša - ja ću bdjeti.

Mladi poručnik ode u drugu sobu.Sjedeći u kožnom naslonjaču, Siniša sklopi oči.Još je uvijek osjećao toplinu zagrljaja mirisnih Nerinih ruku, još ju je svunosio u žilama i mislima.Prepustio se opojnom snatrenju.

Vrata se naglo otvore. Preda nj stane crnac u livreji. Približi mu se iiskrivljenom njemštinom posve tiho reče:- Gospodin brzo doći u prvog kat.



- Što se dogodilo.- Svjetla opala na zastor i sve izgorjeti. Gospodin brzo doći- ali tiho - ne prestrašiti dvor...Siniša skoči i poñ e za crncem. Ovaj poleti kroz vrata što su služila kao veza sodajama kraljevske obitelji u prvom katu. Crnac je nosio ključ što je odavalo dauživa potpuno povjerenje svojih gospodara. Mladi kapetan uputio se za njim uzastepenice i našao se u širokom hodniku.Hiteći, skrene crnac u polutamni hodnik i otvori Siniši jedna vrata. Ušli su ucrveni budoar. Crnac pokaže druga vrata:- Samo brzo unutra.Iznenada se našao u tami. Nije vidio ništa - tek je osjećao miris parfema.



Što je to? Crnac je ostao vani. Ogledavao se iza nekih zastora i spazio crvenosvjetlo. Poleti onamo i razdvoji zastor.

Pred očima mu se ukazala neočekivana slika. Pred baldahinom postelja, na njojžena s krinkom na licu.Stade zapanjen i nijemo pogleda u krinku. Ispod nje je osjetio pogled koji je

blistao. Žena je bila pokrivena velikim pokrivačem presvučenim svilom. Vidio jesamo krinku.- Madame, oprostite što sam ušao. Netko me je zvao i crnac

me doveo ovamo. Oprostite.Siniša htjede otići.- Čekajte - šapne posve tiho.- Oprostite, rekli su mi da se zapalio zastor.- Još nije. Doñ ite bliže...- Oprostite, kapetan dvorske garde nije budala s kojim se

mogu zbijati šale.Časak je šutjela, a onda tiho reče:- Tko ste vi da se usuñ ujete koriti damu?- Čuvar sam carice i dvora i ni za čiju volju neću se iznevjeriti toj dužnosti.Okrene se i tapkajući potraži vrata.

Nije čuo da bi se ona micala ili još što rekla.Tišinom sobe štropotali su samo njegovi koraci.Kad je naišao na vrata, otvori ih pa opet izañ e u isti crveni budoar u koji gaje uveo crnac. Tu uhvati svijeću da bolje razgleda sobu, ali se na vratima

pojavi crnac.- Gospodin morati odmah otići.- Tko stanuje u ovim odajama?- Jedno žensko - madame.- Koga poslužuješ?

- Kraljevsku obitelj i njihove prijatelje i prijateljice.- Čiji si sluga?- Svačiji. Molim - gospodin morala odmah otići.

Siniša je uvidio da crnac ima pravo pa ostavi budoar, siñ e niz stepenice i uñ e usvoju službenu sobu."Tko je ta žena?"

Nije mogao vidjeti njezino lice jer je stavila krinku. Nije mogao promotriti ninjezinu pojavu jer ju je pokrivač potpuno sakrio. Vidio je samo krinku.Uzbuñ eno stane koračati po sobi. Bjesnio je zbog te šale, a nikako da naslutitko bi mogla biti žena što ga je pozvala na tako neobičan sastanak."Što mije to govorila Marija Antonija? Zar koja od princeza ili koja njihovagošća? Ova dama nema baš odviše otmjene manire - pomisli on - ali mora daje vrlo

hrabra kad se u to doba noći usu

ñ uje pozivati službuju

ćeg gardijskog

časnika."Opet je prošao sobom i zamislio se.



"Zašto ti je sve to trebalo? Stojiš na straži kao običan vojnik i brineš se zakraljicu i princeze, a tamo s druge strane dvora, tvoja kraljica, carica, tvoja

princeza - sve tvoje - sama -posve sama!...""ŽUTI GRAD"

Malom uskom bečkom ulicom vrve grañ ani. Žure za poslom. Kadgod se obazru iradoznalo pogledavaju za crnom mantijom oca Grandea. Hoda polagano, oborenihočiju, s izražajem šušte pobožnosti. Uza nj korača plećati gospodin u plemićkojodori bečke mode.- Ne vjerujem da ćemo je pronaći šetajući ulicama. Jagu-šinska nije tako luda da prolazi gradskim ulicama. Buditeuvjereni: državna policija prije bi pronašla njezino skrovištenego nas dvojica u ovakvoj šetnji.- Varate se, gospodine Rastučev. Ona stanuje u ovom dijelu grada. Tu sam je ispovjedio i tu se krije.



- Dobro, poslušat ću vas. Ipak, moj boravak u Beču veomaje ograničen. Desna sam ruka ruske carice i ona me poslalasamo na kratko vrijeme. Ruska carica uvijek je u opasnosti,vazda joj prijete urotnici.- Zašto nije mjesto vas poslala nekoga tko joj je manje

potreban?- Možda zato što Jagušinsku ne može nitko prepoznatikao ja. Preda mnom se ne može sakriti ni u kakvu odijelu.Dok se nije odmetnula od carice, bio sam njezin ljubavnik.- Zacijelo vam je njezin lik ostao živo u pameti?- Sve će prevariti i zaslijepiti svojom lukavošću - osim

mene.- Ako vas prepozna prije nego što je opazite?- Tako preodjevenog u vašu modu, u vlasulji i našminkanog? Pogledajte me: zar je to onaj koji vam se jučer predstavio?- Zaista nije.- Kad ste je ono ispovijedali, nije li oko ruke imala narukvicu u obliku zlatne zmije?- Ne sjećam se. Zar je to važno?- Da. U toj zmiji krije otrov. Daje uhvate, otrovala bi se dane doñ e živa u ruke carici.- Dobro je što ste me na to upozorili. Čudim se da je ne

pozna nitko u ruskom poslanstvu.- Nitko je nikad nije vidio. Bila je uvijek uz caricu, bila jenjezina pouzdanica.

- Gadna nezahvalnica.- Vaša milosti, vaša milosti! - čuo se za njima glas.Obojica se obazru. Na uglu ulice pod malim šatorom sjedila je na niskoj stolicižena, umotana u staru istrošenu pelerinu. Njezinu glavu pokrivala je kapa saširokim volanom. Ispod njega je virilo nešto plave kose. Oko nje na stolici bilo

je oko dvadesetak okrpanih čarapa. Neki kavalir držao je na njezinim koljenimanogu, a ona mu je krpala čarapu.- Vaša milosti - dovikuje plemiću koji je stajao uz jezuita.- Ulična čaraparica - reče Grande svom pratitelju. - Težene krpaju čarape kavalirima čitavog Beča.- To je kod vas dobro ureñ eno. Čovjeku se lako dogodi da

mu na ulici puknečarapa.- Takav kavalir ne bi smio hodati poderane čarape - go

vorila je čaraparica Rusu završavajući popravak na čarapama



drugog kavalira.- Što veli - upita Rastučev Grandea.Ovaj mu na francuskom protumači njezine riječi. Rastučev ogleda svoje čarape:- Gdje su poderane? Ja ne vidim. Opazivši njegovu zbunjenost, čaraparica primijeti živo:- Straga gospodine, straga. Vire vam kroz rupice rutavenoge, a to ne dolikuje gospodinu. Dajte, zakrpat ću vam vrlojeftino i dobro radim.Grande rastumači njezine riječi.- Uistinu mi je čarapa straga poderana, ili ona tek hoćeda zaradi?- Doista, pukla vam je čarapa - potvrdi Grande. - Ovežene imaju izoštrene oči.Rus se nasmiješi:- Vičan sam gardijskim čizmama. Nije čudo ako ne umijem hodati u čarapama. Neka mi okrpi.I priñ e čaraparici. Kad je dovršila posao predašnjem kavaliru, Rus digne nogu i

položi je čaraparici na krilo. Ona uvede nit u iglu i nastavi brbljati riječikojima je zabavljala i svoju prijašnju mušteriju.

II



- Eto, vidite, svilom ću vam zakrpati. Nije lijepo prolaziti ulicama s tako poderanom čarapom. U Beču ima ljepoticakoje mnogo paze na kavalirske čarape.Dok je govorila i zabadala u čarapu, Grande je s Rusom raspravljao o neznatnim stvarima što su ih vidjeli na trgu.- Recite ovoj ženi neka sa čarapama ne krpa i moje meso- upozori Rastučev oca Grandea.Dotle je ona poluzatvorenim očima radila i smješkala se pričajući besmislenestvari. Onda otkine nit:- Svršeno je, gospodine. Posao sam obavila čestito. Nitkone bi primijetio da su pokrpane.Rastučev plati i krene s Grandeom dalje. Okrenuli su u malu ulicu s niskim drvenjarama. Tu su kružile mrke pojave u tamnim dugim masnim kutama. Na prsimasu im bile žute kokarde.- Nisu li to Židovi? - upita Rus.- Jest, Zidovi su.- Zašto nose žute kokarde?- Kao znak da su izvan naše vjere i države, naime izvanzakonskih i grañ anskih prava. Zato se ovo naselje zove "Žuti

grad".- Ovdje mije vrlo neugodno. Tu nećemo pronaći otmjenuljepoticu Jagušinsku.- Naprotiv. Smatram da se krije baš kod Židova. Oni pri

maju sve one koji imaju razloga da se kriju. Doñ ite, ovdje nekiŽidov prodaje slatko piće. Zna sve što se dogañ a u "Žutom gradu". Uzet ćemo nešto, tek onako da možemo s njime razgovarati.- Nisam slutio da bi takva krasotica mogla zatražiti zaštituu ovom ružnom kraju grada.- Pokušat ćemo. A vi dobro pogledajte svaku ženu kojusretnemo.Ušli su u mali, prljavi dućan, zbijen od dasaka.

- Dva vrča osvježujućeg - naruči Grande.



Hladno bradato lice, sa dva uvojka kraj uha, začuñ eno pogleda obojicu i ništa nereče. Njegove suhe ruke latile su se boca, natočile dva vrča. Stavio ih je pred strance.

Najprije su obojica počeli ispitivati o smjeru ulica kojima žele proći. Staracih je suhoparno upućivao. Onda su se raspitivali o nekom kovaču. Tada otacGrande digne k ustima vrč. To učini i Rastučev, a onda obojica opet spustevrčeve i nastave razgovor.

Najednom Rastučev problijedi:- Stoje to? Smučilo mi se. Vrti mi se u glavi. Idemo odavle.Platili su i izašli na ulicu.Rastučev stane i prisloni se na drveni zid kuće.- Vrti mi se - reče on uhvativši se rukom za čelo. - Zaudarali tu, ili što je to?- Pozlilo vam je? - uplašeno će Grande.- Nikad me još nije snašla takva muka...Rastučev zapne. Lice mu problijedi. Grande ga pridrži i stade dozivati u pomoć.Rus zatetura i sruši se.Oko njih se štrcala djeca, a zatim je pridošlo nekoliko muškaraca.Grande potrči ulicom u pravcu kojim su došli. Nañ e se na uglu gdje je sjedila

čaraparica i počne vikati:- U pomoć! Židovi su otrovali kršćanina!Poklik zaori trgom poput bojne trube.U tren oka štrcali se kupci i prodavači, kavaliri i čaraparice i nagrnuli zajezuitom u prvu ulicu "Žutoga grada".Tu je ležao čovjek u plemićkom odijelu - mrtav.Bijesno vičući, prijetili su grañ ani crnim haljinama sa žutim kokardama.Preplašeni Židovi potrčali su u svoje kuće i pozatvarali vrata.Svjetinu to razdraži i udari na drvenjare.



Ulicom su prolazila neka teretna kola vozeći bačve. Muškarci ih zaustave,iskopčaju vagire, pa onda rudo i njime stanu razbijati vrata drvenih kuća. Orilase vika:- Udrite Židove! Otrovali su kršćanina!- Udrite žutake! Van s njima!- Žuti vragovi! Zatucite ih!Odnekle su dotrčala dva redara. Ne znajući zašto se ljudi tuku i koga tuku,viknu:- Natrag! Natrag! Pucat ćemo!- Panduri brane Židove - zaviče Grande.- Jeste li čuli? Panduri brane nekrštene duše - ponovi on,

a ljudi udarili po pandurima. Ovi se prepadnu, upere pištoljei opale u mnoštvo. Divlje navali svjetina na redare, baci ih nazemlju i stade po njima udarati i mrcvariti ih. Žene su se gurale k njima, pljuvale i vikale:- Židovski plaćenici!- Proklete židovske psine!- Prodane mrcine! Neka crknu bez popa i sakramenta!- Neka im Bog oprosti! - čuo se svetački glas oca Gran-dea.- Neće im oprostiti.Sad su se ponovo bacili na male drvenjare "Žutoga grada", tukli i razbijali.- Gdje su žuti vragovi?- Pobjegli su, kukavice!

I nasta razaranje. Ulica je nalikovala na kanal kojim se valja bijesna bujica inosi sa sobom sve čega se dotakne.



Kraj mrtvog Rastučeva stisla se čaraparica. Sagnula se, raskopčala njegovsvileni haljetak, posegnula u džep. Izvukla je lisnicu i neopaženo se izgubila

medu svjetinom poput kapi u valu nabujale rijeke.Grande je pošao. Putem je susretao uzbuñ ene ljude koji su prenosili vijest oumorstvu kršćanina u "Žutom gradu".

Nije ih slušao, nego se hitro sklanjao s puta hiteći prema unutrašnjem dijelugrada. Tu se još nije znalo što se dogañ a. Sve je bilo mirno i on je mogao

prolaziti nesmetano. Najednom se zaustavi. Povuče se u vežu neke jednokatnice. Pomljivo je gledao u palaču okruženu visokom ogradom. Pred vratima stoji vratar, duboko se klanjagospodinu srednjeg stasa, malih pronicavih očiju u smedem plemićkom odijelu.Grande prepozna baruna Rosenberga, dvorskog meštra cara Josipa. Razabere da

prati grañ anina preodjevenog u ple-mićko odijelo. Kad je Rosenberg okrenuo izaugla, jezuit izañ e i okrene drugim smjerom. Sjedne u neku kočiju koja je upravo

prolazila.Kola su jurila bečkim ulicama.Kočija se zaustavi pred jezuitskim samostanom.Grande pozvoni na vratima samostana. Vratar mu se duboko pokloni.- Je li me tko tražio? - upita Grande.

- Nije.- Očekujem oca Johanna. Čim doñ e uputite ga gore. Mladi se jezuit uspne i uñ e u malu sobu.Po zidovima svete slike. Pred raspelom tinja kandilo.Sjeo je u naslonjač od tamne kože i duboko se zamislio. Tako proboravi gotovo

pol sata. Tada netko zakuca. Prene se iz sna i oštro reče:- Slobodno.U sobu uñ e čovjek u lakajskoj odori.- Otac Johann? Što je to? Zašto ulazite u samostan u ovom odijelu? To je neoprezno.- Ušao sam najprije u crkvu, a odanle u zgradu.- Svejedno, u toj odori ne smijete dolaziti. Čitav Beč pozna tu uniformu.- Ali bečki nadbiskup nikad neće doznati tko se krije uodori njegova lakaja. Lukav sam, oče Grande.

i,- i i



- Brzo, što je novo?- Mnogo više nego što biste se smjeli nadati.- Već slutim. Malo prije vidio sam kako iz biskupove pa

lače izlazi Rosenberg.- Dobro ste vidjeli. Zbog toga i nisam dospio ući u svoj standa se preodjenem u grañ ansko ruho, već sam dojurio ovako -ali vrlo oprezno - doda on.- Dobro, dobro. Kad je Rosenberg došao k nadbiskupu?- Izjutra, veoma rano. Čim sam ga vidio preodjevena u

plemićko ruho, naslutio sam: taj nije došao u poštenju. Neštokuha, mislio sam u sebi i najavio ga. Zavukao sam se u svojeskrovište, nadbiskupovu garderobu. Dakako, zaboravio sam zatvoriti vrata...- O čemu su razgovarali?- Mnogo je toga. Ne znam gdje da počnem. Nadbiskup jedao donijeti Rosenbergu doručak, a onda su raspleli razgo

vor.- O čemu?- Radije pitajte: o kome. A tada ne treba ni da vam odgo



vorim. O kome bi naš zakleti nadbiskupski neprijatelj govorionego o jezuitima?- Ponovite sve onako kako su oni razgovarali. Menije važna svaka riječ.- Pokušat ću ponoviti riječ po riječ. Glava mije bistra. Rosenberg je počeo jesti. Dok je mljackao jezikom, reče nadbiskupu: "Eminencijo, država je u velikoj opasnosti. U samojdržavi vreba neprijatelj s kojim ne možemo nikad sklapati

mira. Tu ima samo jedan put: - ili će on proždrijeti nas, ili mi njega." "Znam na koga nišanite - reče nadbiskup - to sunaša braća jezuiti koji me počašćuju svojom prevelikom lju

bavi. Već sam prije godinu dana rekao, dragi moj Rosenberg,da su oni veća pogibelj od Friedricha Pruskog. Portugal ihje otjerao, a naša predobra carica u svojoj nježnosti i žen-

skoj sućuti prima ih pod svoje okrilje!" "Da - rekao je na to Rosenberg - dokjednog dana državom ne zavlada crna mantija kao što danas vlada carica. Treba tospriječiti, eminencijo. Jezuiti su razapeli svoje mantije da u njih pohvatajudinastiju i vladajuće plemstvo, ali..." "Recite to carici, dragi moj Rosenberg",

prekinuo ga je ciničkim smiješkom nadbiskup i lomio kolač tankim gospodskim

prstima."Još sam premlad da dajem glavu u nemilost carici. Ipak, kazat će joj jednadruga ličnost", važno će na to Rosenberg, prisloni glavu bliže k nadbiskupu,"ličnost koja je za to pozvana. Samo trebamo da skupimo dokaze protiv jezuita injihovih zlodjela. Dokaza trebamo - da ih ta ličnost prikaže carici", tako je po

prilici govorio Rosenberg.- Taje ličnost sam car Josip - upadne Grande. - Ne trošite toliko riječi, oče Johanne, i recite što su dalje razgovarali."Ličnost o kojoj govorim doznala je od mene - nastavio je Rosenberg žmigati

malim očima - daje vaša eminencija naš istomišljenik. Ta ličnost zna i to da ste mi prije godinu dana nekom zgodom izvoljeli reći nekoliko veoma važnih podataka protiv jezuita. Sjećate li se?" Biskup je na to živo odvratio: "Vrlo se dobrosjećam da sam vam rekao kako su jezuiti pronevjerili velike svote koje im jecarica dala za gradnju nekih crkava i samostana..."- Lupež - promrmlja Grande. Uzbuñ eno gledajući ocaJohanna u lakajskoj odori, ponuka ga da govori brže.- Rosenberg je tada nastavio: "Da, to mije rekla vaša pre-uzvišenost, a ja sam bio tako smion i vašu izjavu priopćio tojličnosti. Ta ličnost želi da danas obnovite ovu izjavu."Grande skoči.- Dakle, car Josip sprema urotu.Otac Johann udahne zraka i nastavi:- Biskup je farizejski odgovorio: "Dragi moj barune, ja bihto vrlo rado učinio kad takve izjave ne bi bile veoma opasne



i za mene. Ja sam u velikoj nemilosti kod jezuita - oni su poput pasa i njušesvoje neprijatelje nadaleko - i kad bi saznali što sam rekao, ne bi seustručavali da svoje ruke operu u mojoj krvi." Na to reče Rosenberg:"Zaboravljate, eminencijo, da vam ova izjava pribavlja milost osobe u čije sam ime došao k vama. U znak garancije nosim vam od te ličnosti nekoliko redaka.Izvolite pročitati i uvjeriti se da vaša izjava ima poslužiti državnom interesu..."- A nadbiskup? - upita Grande.- Čitao je neko pismo što mu gaje dao Rosenberg.

- Od cara Josipa? - upita Grande uzbuñ eno.- Ne znam, ali nadbiskup je pročitao, dakako za sebe, i

onda rekao: "Ovo me umiruje. Vidim da se jezuitska pošast



kani ozbiljno ugušiti. Reći ću vam sve što znam, a to nije malo. Znam posve sigurno da su jezuiti novac, koji im je dalacarica u crkvene svrhe, položili u englesku banku. Zatim sudarovanim novcem za siročad i prosjake kupili od FriedrichaPruskog oružja i sakrili ga negdje u ovoj državi. To najboljedokazuje njihov pokušaj što su u Južnu Ameriku poslali to

božnje misionare da ondje stvaraju jezuitske državne kolonije. U tu svrhu kane upotrijebiti pohranjeni novac u engleskoj

banci. U Evropi se uvlače na kraljevske dvorove da uhvate dinastije u svoje mreže. Carica vlastitim novcem plaća i uzdržava svoje urotnike." Tako je rekao nadbiskup.- Hulja, lopov! - vikne Grande. - Platit će to, ali dalje...Jezuit u lakajskoj uniformi obriše znoj sa čela i nastavi:- Tada Rosenberg raširi svoje male zmijske oči i upita:"Zaboga, odakle znate za taj novac u engleskoj banci?" Nad

biskup je zagrizao jarebičin batak kao da jede kakvog jezuita i počeo pričati neke vrlo čudne stvari.- Kakve? Zašto sustajete? - nestrpljivo će Grande.- Zato što je gadno optužio našeg poglavara Pelegrinija.

- Pelegrinija? - upadne pohlepno Grande, ali se brzo su-stegne i nastavi mirno prekriživši ruke na prsima: - Svevišnjizna daje Pelegrini nedužan i zato trebam doznati sve i obraniti

preuzvišenog poglavara. Govorite, oče Johanne, ništa ne zatajite.- Evo što je pripovijedao nadbiskup: "Kad sam jed nog dana izlazio iz sakristije, bane preda me neka mladai lijepa djevojka, odjevena grañ anski i stane me moliti daje saslušam. Odveo sam je u sakristiju. Kad smo bili nasa

mo, rekla je da se zove Mirni. Imala je vjerenika LeopoldaSchollera. Obećao joj ženidbu i poslao k njoj nekog prijatelja s porukom da odmah poñ e s njim jer će je iste noćivjenčati. Pobjegla je od kuće. Na cesti ju je čekala kočija, a unjoj pop. Odveo ju je u neku osamljenu kuću, gdje navodnočeka Leopold. Vjerovala je i pošla. Kad su bili u sobi, on ju jeobeščastio i rekao da Leopolda nema, da ga neće ni biti jer daju je poklonio njemu, jezuitu. Onda je otišao. Poslije je u sobudošao neki mladi jezuit i taj je djevojci ispričao da se zavod nik zove - Pelegrini."- Oh! - usklikne Grande. Lice mu porumeni, a oči zas-jaju, ali odmah obori glavu i nastavi: - Taje djevojka lagala.

Ali moram sve saznati, oče Johanne, da spasim Pelegrinija od klevete.- Dakle, čujte. Tada je nadbiskup nastavio pričati da setaj mladi jezuit zove Euzebije, da je djevojci govorio kako ion mrzi Pelegrinija, jer mu ne da da stekne mjesto tajnika uTerezijanumu, pa je pozvao Mirni da se s njim udruži protiv

Pelegrinija. Kad je Pelegrini opet došao k djevojci, rekao muje Euzebije da ona leži bolesna od crnih kozica u sobi za vijećanje. To je bila varka, izmislio ju je Euzebije da preplašiPelegrinija. Pelegrini se nije usudio ući u sobu. Dotle je tamoEuzebije nastojao pronaći neki tajni pretinac u crnom ormarusa zlatnom bravom gdje Pelegrini pohranjuje spise. Euzebije-



je rekao Mimi da bi carica otkupila te spise od jezuita imenovanjem Pelegrinijaza kancelara.- I - našao je pretinac? - krikne Grande.



- Nadbiskup je nastavio daje odmah upitao Mirnije li tajni pretinac pronañ en, ali mu ona nije znala odgovoriti jer jejednog dana iskoristila povjerenje mladog Euzebija i pobjeglau Beč. Ponijela je i neki važan spis.- Spis? - usklikne Grande i upilji oči u jezuita.- Nadbiskup je dalje pričao Rosenbergu da je Euzebijedjevojku uputio u sve i pokazao joj spremljeno oružje u podrumu, a onda joj povjerio kako je ušao u trag tajni oca Pelegrinija koji novac poklonjen od carice za gradnju crkava šaljeu englesku banku u London. Euzebije ima i dvostruki ključ od pisaćeg stola u koji Pelegrini sprema svoje listove i spise.Tako je Mimi pokazao i pisma engleske banke kojima ova

potvrñ uje primitak novog uloga. Ovo je pismo Mimi ukrala i ponijela sa sobom.Grande zalomi rukama i krikne poput pobješnjele zvijeri:- Lupež! Prokleti lupež Euzebije. Brzo! Ima li još što? Govorite, brzo, brzo! Gdje je to pismo?- Nadbiskup je rekao da mu je Mimi dala to pismo. Slušajući sve to, Rosenberg je isplazio jezik poput žedna psa kad

mu ponude hladne vode, a nadbiskup je, žvačući finu jarebicu,

odgovorio: "Dragi moj barune, tog dana kad je Mimi bila kod mene, bio sam još osamljen sa svojim mišljenjem o jezuitima. Nisam imao čovjeka kome bih sve to mogao povjeriti. Tada sam se toga klonio kao vrag tamjana i djevojku uputio neka ide carici, ali je ona odgovorila da bije carica dala zatvoriti jer su jezuiti bogovi! Naravno, pred tim se nije moglo ništa..." "Znateli tko je Mimi?" upitao je Rosenberg. Nadbiskup je odgovorioda je ona kći dvorskog kovača lijesova. Ne zna gdje boravi.Priopćila mu je da se mora skrivati, jer kad bi jezuiti saznali zanju, sigurno bije uhvatili i odvukli. Od toga dana Mimi se nije

više pojavljivala. Rosenberg je tada uskliknuo: "Ta bi djevojka bila za nasneprocjenjivo blago. Ipak, čudno je tko ju je uputio na nas? Tko to tako poznavaše mišljenje?" "I ja sam je pitao - rekao je nadbiskup - a ona je odgovorilada sve to zna Euzebije. Njemu je poznato da me jezuiti mrze i zna moju lošunavadu da im se često rugam."- A pismo? - upita nestrpljivo Grande preodjevenog jezuita.- Pismo je u nadbiskupovim rukama.- U nadbiskupovim rukama? - krikne Grande.- Da, u njegovim rukama. I nije Rosenberg badava uskliknuo - udarivši se po svojim suhim koljenima: "Eminencijo,sam je Bog protiv crnih mantija. Ovo će pismo biti važan dokaz!" Nadbiskup je dalje rekao: "Kad sam vam ono natuknuoda su jezuiti pronevjerili caričin novac, to mi je rekao jedanEnglez. Ali danas imam dokaza koje mi je donijela djevojkašto ju je zaveo Pelegrini. Pelegrinijev zločin strahovito je os-

većen. Oskvrnuo je nevinu djevojku, a ona je, eto, stala navrat zmiji zavodnici." "Ličnost čije ste pismo primili ne kanidalje stajati skrštenih ruku i gledati jezuitsko gospodarstvonad caricom, pa vas molim da mi izručite taj dragocjeni spis",rekao je Rosenberg. Nadbiskup je odvratio da je spis pohranio izvan kuće. "U rukama sumnjiva čovjeka kakav sam ja -rekao je - mogao bi doći u nepozvane ruke. Imat ću ga u nedjelju podvečer. U ponedjeljak u jutro potrudite se do mene,tada ću vam predati to pismo", tako je rekao nadbiskup.Grande se lecne:- Predat će pismo. Već nam sjeda za vrat!Otac Johann otkopča svoj prsluk i nastavi:- Rosenberg se veoma radovao. Svoje je veselje izrazio uda

rivši rukom u ruku: "To je golema usluga, eminencijo! Ovo je pismo baza za naš rad. Ugurat ćemo naše uhode u stari dvorac na Dunavu i naći put do mladog Euzebija. Naivna povjer-





ljivost mladog jezuita ravan je put do čitavog spremišta jezuitskih namjera. Možda pronañ emo i taj crni ormarić sa zlatnom bravom i spisima o kojima je ongovorio djevojci, ako taj ormar nije puka fantazija mladog hvalisavca da biimponirao mladoj ljepotici." - Nadbiskup je takoñ er ustao. Veselo je trljao rukei još veselije prišao barunu: "Mirnije rekla daje vidjela takav ormar sa zlatnom

bravom. Nije, dakle, nevjerojatno da su se jezuiti dočepali nekakvih državnih pisama koja su tako važna da ih čuvaju kao poseban adut jer je, navodno,Pelegrini rekao da bi za taj spis kraljica dala jezuitima ministarsku lisnicu.To bi zaista morala biti veoma važna stvar. Kad jezuiti misle da bi kraljicanesavladivog kancelara Kaunitza žrtvovala Pelegriniju - onda ta pisma sadržegolemu tajnu..." Rosenberg se približi nadbiskupu i reče: "Kako vidite, čeka nasvelik posao. Treba da nam pomognete, vaša eminencijo. Nagrada neće bitineznatna!" Nadbiskup je uskliknuo: "Bio bih i odviše nagrañ en da doživim konac

jezuitskog gospodarstva..."- Tako dugo nećeš živjeti, gospodine nadbiskupe! - vikneGrande prekinuvši pripovjedača. - Ne, ne. Tako dugo nećešživjeti. U to se kunem! Dalje? Je li još što rekao?- Nadbiskup je stao šetati po sobi i rekao svom gotu:"Ako vam pomažem, radim samo u korist svećenstva. Vjerujte, u našem krugu naći ćete najbolje saveznike. Izvolite to

priopćiti kao moju službenu izjavu previšnjoj ličnosti u čijeime ste došli. Svjetovno svećenstvo većim je dijelom protivjezuita i osuñ uje njihovo licemjerstvo i zločine. Osjećam dase obnavlja Biblija: čekamo Mesiju da bičem rastjera trgovce,licemjere i farizeje koji trguju Kristovom naukom."Ovo raspali oca Grandea:- Tako je govorio taj lupež na nadbiskupskoj stolici?- Jest, tako! - reče otac Johann. - Meñ utim, jedva stojeto dorekao, vani je zazvečalo zvonce. Hitro sam se izvukao izsvoga skloništa i otišao u hodnik. Tamo je čekao španjolski

poslanik. Ušao sam u sobu potpuno mirna lica i najavio poslanika pa opet izašao.Ponovno sam se uvukao u svoje skrovište. Čuo sam samo svršetak razgovora sašpanjolskim poslanikom. Ne mogu citirati riječi, ali sam razabrao da je išpanjolski poslanik s njima razgovarao o jezuitima. Obećao je Rosenbergu inadbiskupu da će od španjolske vlade pribaviti dokumente o nedjelima zbog kojihodanle tjeraju naš sveti red. Španjolski je poslanik čak rekao da će poći caruJosipu i s njim o tom razgovarati.- Dakle, urota! Očito, urota protiv nas - reče otac Grandei udari po stolu. - Vidjet ćemo tko je jači - Josip, ili mi. Urot

nik protiv carice - ili mi, njezini vjerni podanici koji uživamonjezino povjerenje.Ipak, lice oca Grandea bilo je mračno poput jesenskog oblaka. Ušutio je, buljio

preda se, a onda će svom uhodi:- Oče Johanne, vratite se opet u svoju službu k nadbisku

pu. Do večeri potražite točne upute što vam je dalje raditi. A sada, do viñ enja!Jezuit u lakajskoj odori siñ e stubama u crkvu. Na vratima se oprezno ogleda,

prekriži i izañ e.CRNI KABINETU refektoriju5 Terezijanuma sjedio je otac Pelegrini pri doručku. Mladicrvenoputi novak servirao mu je butinu, pečenu jarebicu s različitim prilogom i

bocu vina.

Široke usne oca Pelegrinija žvakale su - ali njegove misli kao da nisu bile uzjelo. Koščato lice, pokriveno blijedo žutom kožom, izražava smisao za užitak. Usivim očima razabire se



5 Refektorij (lat.) - blagovaonica u (katoličkim) samostanima.



snažan, odlučan pogled. Dvije kose crte u kutu usana urezale su u njegovo licesilovitu, gotovo ciničku energiju. Vrata blagovaonice snažno se otvore. U sobuuñ e Grande.Pelegrini ga pogleda i poravna prosijedu kosu. Uputi mladog novaka da izañ e.Kad je ostao nasamo s Pelegrinijem, Grande mu priñ e s izražajem duboke

poniznosti:- Oče Pelegrini, sjećate li se onog dogañ aja prije tri godine.- Ne znam na što nišanite?- Naš red poslao me u jedan hrvatski samostan da uñ em

meñ u fratre i da ih zajedno s vjernicima privedem u našekrilo.

- Ali vi, brate, niste djelo izveli, već ste podivljali strašćuza jednom ženom, počinili zločin i morali ste bježati iz onogkraja.- Sto puta sam vam prisegao da su mi to podmetnuli ne

prijatelji našeg reda da onemoguće moj rad.- Vjerovao sam vam i poslao vas na dvor da tamo svojim vrlim sposobnostima služite našim svetim ciljevima.- Oče Pelegrini - nastavi Grande povišenim glasom pre-križivši ruke na prsima. - Čistoća našeg reda svima je uzor- pa ipak, eto, digla se ruka klevete da poprska blatom našobožavani visoki uzor.- Klevete? Protiv mene?- Isto tako kao što se nekoć nabacila na mene. Znam da

mije duša čista, a uvjeren sam da ni vi niste krivi. Naš neprijatelj opet je na poslu. Sad pljačka vašu čast, vašu čistu dušui vaše čisto tijelo.- Što vele? Što?- Da ste obeščastili nevinu djevojku.

Male nemirne Pelegrinijeve oči načas se ukočiše:- Tko to veli?

- Namještenik pakla na bečkoj nabdiskupskoj stolici.- Laže, sluga nečastivog!- Znam, njegova laž obeščašćuje, eto, naš uzor, ali ipakvam to moram priopćiti. Nadbiskup je to pripovijedao Rosen-

bergu da ovaj tu priču prenese Josipu.

- A dokazi? - Pelegrini se nasmije.- Nadbiskup je pričao da ste vi na prijevaru doveli u našdvorac na Dunavu neku djevojku i tamo je obeščastili, a onda

prepustili na čuvanje Euzebiju. On se njome poslužio da vassruši s vašeg visokog položaja.Grande je govorio polagano prekriženih ruku na grudima. Lice i glas odavali sudaje ogorčen zbog klevete na svog glavara. Samo su se oči upiljile u Pelegrinijakao da u svojoj duši spremaju neku zamku.Pelegrini je nastojao da se smiješi, ali je u taj smiješak pala kap trpkosti.Grande je nastavio:- Euzebije vam je prikazao da djevojka boluje od crnih kozica. Tu izliku ona je upotrijebila da umakne i jednog je dana

pobjegla ravno k nadbiskupu u Beč da svjedoči protiv vas!

- Mirni... živa... živa?... - krikne Pelegrini blijed, preneražen. Zaboravi tko stoji pred njim i nastavi dršćućim glasom:- Euzebije mi se zakleo daje u vrućici skočila u Dunav!



- Dakle, ta je priča živa istina? - prošapće Grande s na mještenim zaprepaštenjem i spusti glavu na prsa.Pelegrini tek sada uvidi da se razotkrio pred Grandeom, ali su njegove misli

bile zabavljene mnogo većom opasnošću: sazna li carica što je s Mirni, upita liza nju, zatraži li je - što će se dogoditi? Pribravši se, obrati se svom

pouzdaniku:- Nismo li svi ljudi?- Razumijem vas. Put k čistoći vodi kliskim stazama. I anñ eli su posrnuli.- Strašno! Djevojka je kod nadbiskupa, a Euzebije se kleodaje skočila na dno Dunava!-



- Lupež! Htio je djevojku iskoristiti da pokopa vas. Pokazaojoj je pismo engleske banke...

- Ono što se izgubilo?- Da, ono. Ukrao ga je iz naše ladice. A Mirni ga je opetukrala njemu i ponijela sobom, a s tim pismom i tajnu našegormara.- Zar se davao urotio protiv nas? Ili nas iskušava Bog?- Mirnije spis dala nadbiskupu...Pelegrini uspravi svoje snažno tijelo i izmrmlja nekoliko kletvi. Grčio je prstei škripao zubima. Onda najednom upita:- Odakle sve to znate?- Otac Johann slušao je razgovor nadbiskupa i Rosenber-ga kojega je Josip poslao k njemu da sakupi dokaze protivnas. Josip sprema urotu.I Grande ispriča Pelegriniju sve što mu je kazivao Johann. Pelegrini je

blijedio, režao poput pseta. Napokon stisne pesti:- To bi značilo da se gospodin Bog zasitio naše službe nazemlji. Pa dobro. Borit ćemo se i protiv njegove providnosti. Crni ormar treba da premjestimo u neki drugi samostan,daleko od Beča.- Ako im je poznato da se u ormaru čuvaju neki spisi, ondaje zgodnije da spise spremite negdje drugdje.- Nipošto. Oni ih mogu izvući i ispod zemlje, ali ih se nikad ne mogu domoći ako su u ormaru. Ne mogu ga razbiti,već samo istopiti, a spisi su pohranjeni u kutiji koja se pri svakoj vrućini topi i uništava ih.- Pronañ u li tajnu kako se otvara ormar?- Nitko je ne zna do mene jedinoga niti je može otkriti.- U mirnim danima potrebno je da takve važne dokumen

te ima na brizi tek jedan jedini naš čovjek, ali u ovoj opasnosti morali biste tajnu povjeriti još nekome... Naime, jednom gla-

varu samostana. Svi smo ljudi - smrt više puta stiže, a da ne šalje glasnike.Pelegrinijev pogled upilji se u oca Grandea. Kao daje nešto tražio u njegovojduši. Meñ utim crte lica oca Grandea bile su pune topline i odanosti.- Ako ova tajna propadne s vama, čitav red izgubit će možda svoj život. Jeste li ikad mislili o tome?- Još ne, ali sad moram sve povjeriti - vama.- Oče Pelegrini, nisam vrijedan tolike milosti makar...- Kad doñ e vrijeme, sve ćete saznati. Kad našem redu is-kažete veliku uslugu, predložit ću vas za svog nasljednika.- Ne želim za sebe ništa više nego služiti i opet služiti i

braniti od kleveta - vas.Ova riječ podsjeti Pelegrinija da Grande zna za njegov čin koji je htio sakriti pred caricom. Potapša Grandea po ramenu i tiho mu reče:



- Vi ste moj najvjerniji pouzdanik. Vama ću otkriti i ovutajnu. A sada je najvažnija - Mirni. Moramo je pronaći makar

premetnuli čitav Beč.- Wolf mora znati gdje je.- Kod sebe je ne sakriva, ali od stare lude lako ćemo iz

mamiti njezino boravište.- Treba da dobijemo pismo što gaje Rosenberg danas predao nadbiskupu. Dobije li ga u ruke Marija Terezija, mogla biJosipu zajam čiti nasljedstvo prijestolja.- Josipa valja što prije maknuti - reče Pelegrini. - Kad bi

princ Karlo možda ipak htio s nama...- On je naš. Mrzi Josipa i uvjerenje da bi on morao naslijediti prijestolje. Ostalo je moja briga.- Čini se da je naš čas sve bliže - reče Pelegrini. - Samo,treba nam novaca. Vi ne jurišate dovoljno, a Vilma nam višene daje. Zar je i Franci zaboravio svoju kesu?-



- Zar ne znate? Car Franjo Stjepan prekinuo je s Vilmom izaljubio se u novu dvorsku gospodu groficu Neru.- Vilmine usne bile su naš kapital. Ali kakva je nova grofica Nera? Ne bi li ona bila dovoljno pouzdana da nam zamijeni Vilmu?- Ako njezine anñ eoske oči govore istinu onda je uzor po-

božnosti. Uvjerava me da je sretna što je na dvoru upoznala veličinu i uzvišenost našeg reda. Uostalom, ne brinite zato. Groficu ću voditi kako hoću. Sasvim je u mojim rukama.

Njezina sudbina ovisi o mojoj volji - ali ona je odviše čista, ada bi nam u ovoj stvari mogla poslužiti kod cara. Pričekat ćuda vidim. Zasad je odgajam za špijuna Josipu.- Prepuštam to vama. A Euzebija ću uhvatiti ja, staviti gana muke i strpati u zatvor. Što je s Rusom koji je došao datraži Jagušinsku?- S njim je svršeno prije dva sata, on nam više ne možesmetati.- Hvala Bogu! Toga smo se riješili.Otac Pelegrini priñ e k vratima i povuče zvonce. Za nekoliko trenutaka četiri

muškarca u dugim crnim mantijama polagano i tiho uñ u u refektorij.- Braćo - reče Pelegrini - u opasnosti su Božja svemoć i Božja slava. Pakao se diže. Ako odmah ne potrčite na obranu, izdajice smo Boga. Nadbiskup ima u svojoj ruci potvrduna ulog našeg reda u engleskoj banci. Nadbiskup zna da je

Bog našem redu izručio spis za koji vam već rekoh da bi gakraljica i carica iskupila podjeljivanjem kancelarske častijednom članu našeg reda. Tajna nije otkrivena - i neće jeotkriti. Ipak, mogu je tražiti, i njihova potraga već znači

početak urote koju snuje protiv nas budući car ove države,sada rimski car Josip. On je živa pošast, kugu nosi u svom

mozgu i duši. Od rasadnika kuge moramo spasiti Boga,njegove vjernike, nebo i zemlju. Otac će vam Grande sve

pripovijedati a onda treba da stvorimo odluku i - poñ emo na djelo.Crne sjene okupile su svoje glave. Tiho su šaptali...

AUSTRIJSKA POMPADURKA Kneginja Vilma nemirno šeće svojim salonom. Trakovi crvenkaste tunike lepršaju

za njom poput krila. Mladi knez Fritz uhvatio se objema rukama o naslonjači sizrazom nezadovoljstva prati Vilmine korake.

- Što ti je? Kakvo ti je lice? Kao da grizeš dunje.



- Da se smiješim? Ne hraniš me bombonima. Što ti nije pravo? - okosi se ona.- Uzrujavaš se što te car Franjo zapušta? Nije li dovoljnoda ga ti ljubiš?- Tele! Potpuno tele! Vilma da ljubi salo cara Franje?

Vilma kojoj pred noge polažu svoja srca najljepši kavaliridruštva?- Zašto se onda uzbuñ uješ? Što on više ne dolazi?- I opet ti velim: tele! Doñ i amo. Klekni i slušaj.Ona sjedne, a mladi se knez spusti do njenih nogu.- Slijep nisi, gluh nisi, a valjda nisi ni sasvim glup. Ako meta nada nije prevarila, onda si morao opaziti da sam od onogadana kad je Marija Terezija dovela na dvor groficu Neru - detronizirana. Od dana kad se počelo govorkati da je car Franjozaljubljen u mene, društvo me postavilo uz caricu.- Nećeš me zavarati. Imati muža carice Marije Terezijenije u Austriji nikakva važna stvar. On nije u državi drugo doobični lakaj.- U državi da, ali u društvu - ne. Žena koja je careva lju

bavnica uživa u društvu čast i odlikovanje, makar taj car bio i

- MARIJA JURIĆ ZAGORKA


naš Franci. Carica me već pokušala odstraniti, ali su joj savjetovali da to nečini zato što će se svi rugati. Osim toga, plemstvo se bunilo protiv tog

pokušaja. Carica je tašta, ne trpi uza se nikoga tko bi je mogao zasjeniti, a jasam dokazala da mi ne treba krune, a da mogu sjesti kraj nje. Sada je tarafinirana žena dovela na dvor groficu Neru, ženu grofa Vojkffyja, da meneraskralji! Snebivaš se? Vidiš li kako carica odijeva groficu, kako je podmećecaru. Ona pritom igra ulogu svodilje. A car? Iz puke lijenosti da svoju slaninuodviše ne umori, pruža ruke za ženom koju mu je podmetnula njegova zakonitasupruga. Kao pravi purgar, Franci sada ima kod kuće sve: hranu i ljubav. A ja?Ja gubim svoj nimbus. Velikašice mi se ljubazno podruguju, gospoda me zlobno

bockaju jer sam njima pretpostavila carevo udvaranje. Čim je Franci okrenuo oči prema grofici, nestalo je bengalske vatre koja me dotad osvjetljavala.- Pa što sada? Što hoćeš? - upita Fritz ponizno.- Sto hoću? Hoću svoje prijašnje mjesto. Ne oponiraj!Zar da dopustim da me gurne u kut provincijska ljepotica?

Mene, s mojom ljepotom? Hoću da opet budem austrijskaPompadurka! Hoću naslov "La belle princesse"! Potkraljice!Je li ti sada jasno zašto se uzbuñ ujem.- Da, jasno mije - reče Fritz žalosno.- Drago mi je da si smogao toliko svjetla u svojoj glavi.

Ako ti je, dakle, stalo do moje ljubavi, onda ne prigovaraj ičekaj dok me spopadne volja da ti skinem vlasulju i raščupam tvoje uvojke. Sad ustani. Imam goste.- Vrlo dosadne goste. Tvoja roñ akinja grofica Auerspergsigurno je došla da nešto izmami od tebe.- Htjela bi da joj pomognem do caričine milosti. Ne znam je li me time samo bocka ili još ne zna da me Franci napustio.- Tko je ona druga?- Neka grofica Čikulini. Mislim da ovdje traži barunaSkerleca. Ali taj se zahvalio na dvorskoj časti tobože zbog

bolesti, a pravi je razlog što je nekad bio zaručen s groficom Nerom. Kako jeona sada na dvoru, Skerlec se povlači. A sad mi dozovi kućnog patrona oca

Alojzija.- I ovog bih najradije izbacio iz svoje palače. Uvijek njuškaza mnom. Zatekne li me s tobom, lopov će nas iznuñ ivati.



Trebalo je da se okaniš jezuita.- Protiv njega ne mogu ništa. Ljubimac je moga muža.Znaš da svi velikaši primaju jezuite i svaki je odabrao po jed nog odgojitelja djeci i sebi. S njima se savjetuju i raspravljaju ne samo o duhovnim pobožnostima nego i o obiteljskim namjerama, odgoju i osobnim planovima. Osobito to čine onikoji žele imati zagovornika kod carice. Ja opet trebam svojeuhode i pomagače u svom odnosu sa carem.- Podupiru li ga jezuiti?- Tako je! Dovedi ga.

Mladić posluša poput pseta. Vilma je uredila kosu. Alojzije uñ e i pokloni se.Okruglo lice bilo je spokojno, a pogled miran i bešćutan.- Ima li kakvih vijesti s dvora? - upita kneginja.- Carica se ljuti što plemstvo posjećuje francuskog nad

biskupa koji je sada gost bečke nadbiskupije. Carica je izjavila da je taj francuski nadbiskup kicoš, a ne svećenik. I vi stese jučer odazvali pozivu francuskog biskupa. To nije društvoza vas. I caru Franji bit će žao što ste pošli na Francuzovuslavu.- Što me se tiče car? Njegovu protekciju uživa vaša zagre

bačka vještica. Ni otac Grande ne može je odstraniti s dvora.- Kneginjo, zasad je u interesu našeg pothvata da je pustimo u miru.- Kome je to u interesu? Jezuitima? Sad vam ide u računi ona! A prije vam je išlo u račun daje car udvarao kneginji

Vilmi!- Kako možete ovako obijediti naš red?-¦*¦ "*¦

¦J4 V



- Ne kreveljite se ovdje kao da ne znate kako sam postala careva ljubavnica. Tko mi je utuvio u glavu da će moje ime

povijest zabilježiti uz Mariju Tereziju? Vaša braća. Jest, Grandei Pelegrini. Učinili su to da preko mene za svoj red osvoje carevdžep. Da nije bilo mene, car bi još čitao knjige kojima se daviJosip. Danas bi on stajao uz svoga sina. Priznajete li to ili ne?- Priznajem, ali...

- Nema tu nikakvo "ali". Vi ste u meni raspirili taštinuda se dignem nad sve žene u državi. I zbog vas sam postala careva ljubavnica. Svojim sam poljupcima otvarala vašim džepovima njegovu nagruvanu carsku kesu, zabravljenu lihvarstvom i škrtošću. Prodavala sam svoju ljepotu za vaše oltare. Onda ste moj odnos nazivali hodočašćem u slavu Božju- a sad vam to hodočašće više nije potrebno. Sad ste našlivješticu pa mislite da će preko noći oplijeniti carstvo i bogatstvo za vas.- Kneginjo! Za ime Božje - šaputao je otac Alojzije ogledavajući se - samo ne tako glasno...- Naprotiv! Vikat ću iz svega grla. Vikat ću da me čuju doBeča!

- Prelijepa kneginjo! Dopustite mi riječ. Nismo vas zapustili, ali carica je nevjerojatnom odlučnošću odbila ocu Grandeu

da otpusti groficu. Još nikad mu ništa nije odbila. A sad, eto...



- Vi, svemoćni, koji vladate nad kraljicom, stojite skršte-nih ruku!- Nismo se pokorili, samo smo se pritajili! Čekamo zgodančas. I molim vas, strpite se...- Skinuta sa svog prijestolja? Omalovažavana, izvrgnutaruglu? A car da sjedi kod vaše ljepotice? Prije ste tražili moje sastanke s njim - a sad asistirate njegovim sastancima svješticom. Vi, crne svodilje!- Kneginjo! Molim tiše, tiše! Grofica neće dugo biti u kraljičinoj milosti. Čekajte...

- Ne čekam ni jednog jedinog dana. Razumijete li? Nijed nog dana. Ne trebam vas. Pomoći ću sebi sama. Imam u rucioružje.Stala je u prozoru i pogledala perivoj.- Kakvo oružje?- Kakvo? - okrene se opet k njemu. - Ne bih li vam tovaljda objesila na nos? Dovoljno je da znate: jezuiti su izgu

bili Vilmu Auersperg!- Nemojte, kneginjo! Opet ćemo vas uzdići kao pobjed

nicu na vaše staro prijestolje.- Ne trebam vas. Učinit ću to sama.Kneginja Vilma pode u svoj spavaći budoar.- "Hulje - mrmljala je - ja ću vašu vješticu poslati na lo

maču s koje je nitko živ više neće moći spasiti!"Zapovjedi sobarici neka se upregne kočija. Kad se odjenula, pošla je k svome

mužu i poljubila ga rekavši:- Idem u posjet grofici Thurn na Waldburg. Hoću das njom malko razgovaram, osjećam potrebu za njezinom

pobožnošću.Otac Alojzije uputio se pješke u Schonbrunn.Ljetnikovac kneza Auersperga bio je u Trautmansdorfu, pola sata udaljen od čuvenog dvorca kneza Bathyanyja. Trokrilna ljetna zgrada služila je obiteljisamo u vrijeme dok je dvor boravio u Schonbrunnu, jer je knez svakog tjednanekoliko puta posjećivao cara Franju i s njim izjahao ili kartao.Drugi dan nakon sukoba kneginje Vilme s ocem Alojzijem sjedio je kneževski parna terasi. Knez je kartao s nekoliko svojih gostiju, a u kutu terase kneginja

Vilma živo je razgovarala s gospoñ ama groficom Auersperg i groficom Čikulini.



- Ne boj se, draga - tješila je Vilma svoju roñ akinju. -Ti ćeš opet doči na dvor. Samo budi strpljiva. Nije tako lako

odstraniti Neru.- To veliš ti? Valjda Nera nije pogasila žar kojim te obožava car Franjo? - primijeti grofica.

Vilma digne glavu i nasmije se:- Car je u mene tako zaljubljen da mi ni sto grofica Nerane bi moglo ukrasti samo jedan pogled. On je moj slijepi rob.Oko Nere se vrze netko mnogo moćniji nego stoje Franci... -reče ona naglašavajući intimni naziv cara Franje.- A tko je taj moćniji?- Prestolonasljednik Josip. Svojim coprnjačkim sredstvi

ma mlada gaje grofica sasvim začarala. Kažu da svake večerizalazi u prestolonasljednikove odaje.Grofica Auersperg radosno klikne:

- Siniša je prevaren!- Pa naravno - doda bivša careva ljubavnica.- Uzela gaje zbog taštine, da ga otme nama, a nešto i zbog



zahvalnosti što ju je spasio.- Vrlo dobro - smješka se Vilma.- Netko dolazi - upozori grofica Čikulini.Dame pogledaju u perivoj. Alejom se približavao jahač, visok časnik garava licau odori gardijskog kapetana.- Zaboga! To je Siniša! - klikne grofica Auersperg.Radoznalim su pogledom pratile Sinišu kako je sjahao,

predao konja sluzi i uputio se prema terasi.- Bilo bi zgodno da se udaljite - reče Vilma. - Htjela bihs kapetanom govoriti nasamo. Imam važnu osnovu.I protiv svoje volje, grofica Auersperg i Čikulini uputile su se u dvorac.Gardijski kapetan popeo se na terasu i ne opazivši Vilmu, poñ e ravno knezu

Auerspergu.

- Njegovo veličanstvo car Franjo Stjepan moli vašu kne-ževsku milost da biste izvoljeli večeras doći u njegove odajena partiju karata. Moli pismeni odgovor.- Ne biste li sjeli k nama dok napišem pismo? - reče knez.- Dopustite, kneže, da se poklonim njezinoj kneževskoj

milosti - reče Siniša.Knez ustane i prikaže Sinišu svojoj ženi, a onda mu ponudi da sjedne.Kad se knez udaljio da napiše caru odgovor, kneginja upre u Sinišu svoje crneoči. Meñ utim, on izvadi iz džepa pismo pa će tiho:- Vaša kneževska milosti, car Franjo naredio mi je da vam ovo predam. To je bio povod da zamolim kneza pismeni od govor - da bih stekao prigodu predati vam ovo pismo.

Vilma se nasmiješi. Preleti sadržaj pisma napisan u hitrini."Još uvijek uzalud čekam da uzmognem posjetiti moju sestru Sar-lotu i tamo naćinajljepšu vilu svoga života. Možda u ponedjeljak.Franci.""To je samo isprika - pomisli Vilma - sigurno je Alojzije intervenirao pa meovako povlače za nos. Čekajte! Sve ću vas preteći."Pogleda Sinišu i upita:- Vi ste carev pouzdanik pa vam je sigurno poznato što micar javlja tako tajanstveno?- Vaša kneževska milost, njegovo veličanstvo povjerilo mije da odnesem pismo. Ne povjerava mi svoje tajne.- Nije nikakva tajna. O tom govori čitav dvor. Vi, očito, nisteiznimka.- Čini se da jesam jer mi ništa nije poznato.- Oh, kako ste naivni, grofe! Čitav dvor zna ono o čemu

mi piše car. Moli me da pokušam mladog cara odvratiti od pogibelji koja prijeti njegovom bračnom miru. Ali to je pre--



velika zadaća. Njegova je žena odviše ružna, a nova dvorska gospoñ a odvišelijepa, a da bih mogla odvratiti Josipovo zanimanje za lijepu groficu. Sinišizakuca srce.- O kome to govori vaša kneževska milost?- Gdje vi živite? Još niste vidjeli novu dvorsku damu kojojcar Josip posvećuje napadno mnogo pažnje? To je grofica...Ime joj nisam upamtila...

Krv poleti Siniši u lice. Ustane:- Vaša milost, to su sigurno brbljarije nevrijednih dvorana.



- Možda, ali ipak je sve to vjerojatno. Car je mlad, željanljubavi... Nešto ste se uzrujali?- Grofica o kojoj ste izvoljeli govoriti - moja je žena!- Oh, pardon, grofe! Oprostite, nisam ni slutila. Ako je vaša žena, onda nema pogibelji da bi mladog cara mogla zamijeniti s vama! Njegova je glava okrunjena krunom, vaša lje

potom. Ne bojte se!- Hvala vašoj kneževskoj milosti na utjesi. Moja je žena visoko nad svim sumnjama.- Uvjerena sam u to. Ipak, primite savjet iskusne žene koja

pozna dvor. Ne izlazite svoju ženu opasnostima. Nigdje nijenapast bliža nego na dvoru.- Moja je žena prošla teška iskušenja.- Uistinu? Onda ću mladom caru priopćiti daje njegov trud uzaludan.- Njegov trud? Ne vjerujem da bi mladi car svoj karakterzablatio takvim nakanama. Sve su to samo zlonamjerne fantazije spletkarica.- Dopuštam. Ima ih na dvoru. Ali sad sam gotovo uvjerena da lažu. Takvog muža grofica nije uzimala radi bogat

stva, časti ili imena - a sigurno vas nije uzimala ni zbog zahvalnosti što ste je spasili s lomače. Sigurno vas je ljubila od

prvog susreta. Ljubavi koje nastaju na prvi pogled jedino su prave, jedinotrajne - jer takva ljubav proizlazi iz čitavog našeg bića. Takva ljubav nijesamo odraz vanjskih okolnosti, ne može izvirati iz zahvalnosti ili čega drugog.Tome se radujem, pa ću mladog cara upozoriti da se okani grofice - već s obzirom na govorkanje u dvoru.Siniša ne odgovori jer se vratio knez i donio mu pismo za cara.Kapetan poljubi kneginji ruku, oprosti se i pojuri niz terasu.Kneginja Vilma slavodobitno objavi svojim gošćama carevo pismo i priopći dajecar žarko zaklinje da mu bude vjerna i uvjerava je o svojoj nježnoj ljubavi.- Nisi li Sinišu malo bocnula sa carem Josipom? - upitagrofica Auersperg svoju kneževsku roñ akinju.- Smatraš li me zaboravljivom? - nasmije se Vilma. - Savje gorio i odjurio poput furije.Gospode su se zlurado smijale. Pritom je bivša dvorska dama neprestano

pogledavala na drugu stranu terase.- Promatraš grofa Balzana? - upita Vilma.- Nije li on roñ ak grofice Thurn s VValdburga? - upita grofica Čikulini.- Njezin zaštitnik, makar nešto premlad, ali ljubavnik jojnije. Grofica živi svetim životom. Čini se da boluje od vjerskog ludila. Grof Balzano upoznao me s njom pa je katkad

posjećujem. Balzano redovito zalazi k nama i ostane u dvorcunekoliko dana. Bavi se kemijskim i medicinskim znanostima.Evo, već je opazio da govorimo o njemu.

Vilma rukom da znak grofu. Ustao je i približio se damama. Njegov stas i licenisu odavali ništa kavalirsko, ništa plemić-ko. Okruglo lice s krupnim nosom ijoš krupnijim usnicama pokazivalo je lagodnu nehajnost.- Kako napreduju vaša istraživanja? - upita ga Vilma postoje s grofom upoznala obje svoje gošće.



- Napredovala bi hitrije kad me mojoj znanosti ne bi odu

zimala vaša ljepota - reče grof obi

čnim glasom udvornosti.- Naprotiv, vi biste morali požuriti sa studijama da što pri

je pronañ ete glavnu svrhu svog istraživanja. Crne kozice mo



gle bi vas preteči.Kneginja se obrati svojim gošćama i objasni im:- U najnovije doba grof istražuje neki lijek, siguran lijek

protiv zaraze crnih kozica koje ove godine uništavaju tolikoljepotica. U tu svrhu grof ima na VValdburgu laboratorij.- Tako? Dakle, vi se bavite tako ogavnim stvarima? - rečegrofica Auersperg i nehotice joj pogled padne na njegove ruke.- Da, da, moje dame, čuvajte se! Njegove se ruke dotičuzaraznih bacila crnih kozica.

Vilmina primjedba nasmiješi grofa. Činilo se daje u neprilici kad je odgovorio:- Bio sam izvan sebe kad sam vam to pripovijedao. Uništitćete mi u žena i ono malo ugleda što ga sam nisam upropastio.

Ali Vilma ga nije htjela braniti, još ga dublje zakopa:- Da, da, sad će žene i vaš zagrljaj smatrati cjelovom zaraze.On se požuri opravdati:- Ne, ne nosim zarazu u svojim rukama ni na svojim usna

ma, nego u bočicama.- Slaba obrana. A da vam kapljica padne na odijelo? Mislim, to bi imalo posljedica. Ili ne?- O, i te kakvih. Moje lice nikad nije bilo poželjno dama

ma, ali u tom slučaju postao bih rugoba.- Uhvatile bi vas se crne kozice?- Više nego sigurno.- Eto, vidite. Nije li sasvim neprilično kad se kavalir baviznanostima?

Vilma se nasmije, Balzano se pokloni:- Ljubomoran sam na crne kozice. Oduzimaju mi moguć nost da čavrljam o vašoj ljepoti.

I grof skrene razgovor na drugu temu. Nakon pola sata on se stepenicama uspeo u svoje dvije sobe koje je nastavaosvaki put kad je boravio u kneževskom dvorcu.Ušavši u salon, pozvoni. Zamalo ude lakaj. Grof zapovjedi da mu dozove oca

Alojzija. Smireno lice jezuita brzo se pojavilo u grofovu salonu.Zatvori pomno vrata i tiho zapita:- Zar se što dogodilo, grofe? Balzano pogleda na vrata išapne:- Kneginja je jučer bila na VValdburgu.- Odmah poslije onog sukoba sa mnom?- I neprestano je molila groficu Thum da joj pokaže mojlaboratorij. Grofica ju je uvela onamo, a Vilma je ostala nekoliko trenutaka sama.- Zar je to kakva neprilika?- Jest, velika! Opazio sam da mi nedostaje jedna bočica sazarazom crnih kozica.- Sumnjate li na nju?- U prvi sam mah pomislio da se bočica negdje zametnula.

Sad poslije razgovora s Vilmom i njenih čudnih upita o zarazinešto mije sumnjivo. Ona se, doduše, šalila, a ipak kao dajeu tim riječima bilo nešto skrovito.- Ne vjerujem da bi imala odvažnosti uzeti u ruke takvu

bočicu...- Na VValdburgu se točno interesirala kako s tim valja postupati. U laboratoriju je čak ispitivala mog laboranta. Bočicaje bila u limenoj kutiji, kapljice su posve izolirane. Ipak...- Možda se varate kad mislite da je Vilma odnijela bočicu?- Onoj na VValdburgu treba zapovjediti da se ne pača u

moje stvari. Kako je uopće smjela povesti kneginju u laboratorij? S njom ću govoriti malo odlučnije.-




SIVA DVORSKA HALJINA Kasno uvečer razodijevala je komorkinja Tilda svoju gospodaricu kneginju

Auersperg. Vilma je promatrala smedokosu oblu djevojku. Da joj kosti na licunisu odviše izbočene, bila bi ljepušna. Ovako je priroda s nekoliko potezališila djevojku poželjnosti, te važne putnice u brak. Vilma je oslovi intimno:- Stoje s tobom? Zar te Filip još nije zaprosio?Djevojka uzdahne:- Vaša milost, nisam dosta lijepa da bi me uzeo bez novaca.

Ne govori o ženidbi, ali uzdiše o dućanu koji bi htio otvoriti u Beču, blizu sajmišta. Ne mogu mu odgovoriti: kupit ću tidućan. Zato šuti. Kad djevojka nije lijepa, mora imati novaca.Zadovoljno promotri Vilma suzama orošeno lice svoje sobarice.- Voliš li ga?- Uzme li drugu, umrijet ću - i gorko zaplače.- Bi li htjela zaslužiti toliko novaca da možeš kupiti lijepuopremu, pokućstvo i čitav mali dućan?Kao ukopana zagleda se sobarica u svoju gospodaricu.

- Da, ti bi to mogla zaslužiti. Treba samo da izvršiš jednuvrlo malu stvar, recimo spletku, i da o tome ne rečeš nikomeni riječi.- Vaša milost - klikne ona i spusti se na koljena. - Učinila

bih sto puta gore stvari. Oh, učinila bih strahote...- O strahoti ni govora, posrijedi je tek mala šala. Prijate-ljuješ li još uvijek sa sobaricom grofice Auersperg, moje roñ akinje, one što je prije bila dvorska dama?

- S Pepicom Lacher? Jest, kako ne! Svake se nedjelje uSchonbrunnu sastajemo u maloj gostionici kod "Divlje patke".- Vrlo dobro. Nego, nije li Pepi sada sobarica nove dvorske gospode.

- Da, pričala mije o njoj.- Pepi je voli?- Kaže daje vrlo prijazna prema njoj, daje mlada groficažena kapetana dvorske garde i da je prekrasna i veoma ljupka.- Kako vidim, gotovo je zaljubljena u nju.- To baš ne znam...- Svejedno. Zakuni se da nećeš nikome povjeriti ono štoću ti reći. Zakuni se na ono što ti je najmilije. Prekršiš li zakletvu, ona će se izvršiti. To da znaš.- Progovorim li neka budem kažnjena - neka me Filip nikada ne oženi. Ostala gola i bosa i usidjelica.

- Pazi, prekršiš li zakletvu, kazna te neće minuti. Sad poñ isa mnom u garderobu.Drugi dan popodne uputila se Tilda u šenbrunski dvor i u sobi u prizemlju

potražila svoju prijateljicu Pepicu Lacher.Pošto su čavrljale o dvorskim damama i zgodicama što su dopirale do služinčadiTilda reče:- Slušaj me, Pepi, ti si roñ ena i odgojena na dvoru pa teovdje uvažavaju. Ne bi li me preporučila vrhovnoj komorkinjida me uzme na dvor?- Zar ostavljaš kneginju Vilmu?- Htjela bih biti promaknuta s kneževske na dvorsku so

baricu. Mogu te preporučiti - no zbog prijateljstva opominjem te: kod kneginje ti je

ljepše. Vjeruj mi, nije na dvoru služba laka.- Dvorske su gospode vrlo neugodne, zar ne?- Kako koja. Moja gospodarica nema vremena da zanovi



jeta.- Je li to mlada grofica kojoj je muž kapetan dvorskegarde?-



-Da.- Ljudi govore da je veoma lijepa i bogata.- Da, lijepa je, je li bogata, ne znam.- Zar nema lijepih haljina i dragocjenih nakita?- I previše. Zbog toga je grofice Colorado i Palfv ne moguvidjeti. Neprestano prigovaraju da je odviše kite.- Dakle, ona se lijepo odijeva?- Kažu da tako želi kraljica. Danas su joj opet donijeli nekoliko novih haljina.- Pepi, pokaži mi ih! Znaš kako si mi pokazivala haljine

grofice Auersperg. Mene to veoma zanima.- I mene. Cijelo prijepodne razgledavala sam nove haljinesvoje grofice. Sad je nema u sobi. Popodne boravi kod kraljice.- Hajdemo u njezinu garderobu.- Pa - idemo.Djevojke su ušle u Nerinu sobu.Iz spavaće sobe vodila su vrata u mali kabinet koji je sačinjavao Nerinugarderobu. Tu su stajali ormari, a u svakom visjele haljine složene kao nalutkama.- Isuse! - klikne Tilda - sklapajući ruke. - Krasnih lihaljina!

A ponosna dvorska sobarica tumačila je prijateljici koja je za koju priliku.Ogledavale su jednu po jednu.Priñ u k stalku na kojem je visjela siva haljina od svilenog brokata s dugom

povlakom.- Ova je haljina za dvorske svečanosti - objasni PepicaTildi.- Još je posve nova?- Da, grofica Nera odjenut će je prvi put tek u srijedu kad je na dvoru veliko primanje. Danas su je donijeli.- Takvu je haljinu imala i grofica Auersperg - uzdahnesobarica kneginje Vilme.

- Sve kraljičine dame moraju imati takvu haljinu. Tako je propisao dvorski nadmeštar.

- A dragocjenosti? - upita Tilda. - Ima li što lijepo?- Ovdje su u kaseti. Pokazat ću ti. Carica joj je dala nekoliko prekrasnih dragulja.Dvorska sobarica priñ e toaletnom stoliću. Tilda je ostala kod stalka sa sivom haljinom. Dok je Pepi otvarala kasetu i vadila dragocjenosti, Tilda hitro izvučeiz džepa malu limenu kutiju. Prateći pogledom svoju drugaricu, spretno podignerukav sive haljine i nagne u rukav kutiju iz koje je virila glavica bočice. Brzoga spusti, povuče kutiju natrag, zatvori poklopac i gurne kutiju u džep.Sve je potrajalo nekoliko trenutaka.- Pogledaj - zovne je Pepi - ove dragocjenosti.- Kako te dame ne bi bile lijepe u svemu ovome - uzdahne Tilda.Kad su se nagledale, vrati se Tilda sivoj haljini. Pepi je nastavila.

- Ovaj nakit pripada grofici. Pogledaj ovu kopču od brilja-nata i zelenog dragog kamenja. Kopča je prišivena u naprsnicu

daje ne bi izgubila. Sama sam je prisila. Grofica mije rekla da



je to obiteljski nakit koji je dobila od bake. Za nj bi mogla kupiti kuću.Tilda je uzbuñ eno promatrala dragocjenosti, kimala i uz-disala:- U takvoj opremi i rugoba mora zasjati.Pola sata nakon toga Tilda se oprosti s prijateljicom. Kad se vratila kući,kneginja Vilma dočeka je u sobi za odijevanje.- Jesi li izvršila?- Jesam. Točno kako ste rekli. Našla sam tamo mnogo krasnih haljina. I modru, i žutu, i ružičastu - ijednu bijelu.

Vilma je prekine uzbuñ enim glasom:- Rekla sam sivu, onu koja je propisana za dvorske dame.



- Znam, vaša milosti. Sve sam ih pregledala, a kapi sam usula u onu sivu.

- Sigurno u sivu?- Jest, vaša milosti. Tu haljinu pokazala mije Pepi i rekladaje to propisana haljina dvorskih dama za svečanosti, pa ćeje grofica prvi put obući u srijedu.- Dobro. Menije bilo do toga da onaj miris saspeš u rukavupravo te oprave. One druge neće tako skoro oblačiti, a sivu

mora odjenuti za svečanost u srijedu. Bit će to vesela šala - baš stoga ne smije nitko saznati za nju. One su kapi sasvim neobičan miris - i ništa drugo.- Da su i otrov, sasula bih ga za dućan mojem dragom.- Nisi li se dotakla bočice ili onih mirisnih kapi?- Ni malim prstom. Učinila sam tako kako mi je naredilavaša milost.- Tvoj dućan je, evo, ovdje.Kneginja joj preda kesu. Djevojka zaplače od radosti.

Vilma je otišla u sobu i našla oca Alojzija gdje joj poučava sina."Tako je, vi carske svodilje", pomisli gledajući jezuita. "Vaša će vješticagorjeti na lomači s koje je ne može spasiti nitko, pa ni vaš prevareni Bog. Sad sam ja vaš gospodar!..."U kraljičinim odajama užurbala se sva posluga. Dvor se vratio s procesije ispremao se za veliko primanje.Svake godine taj se dan slavio velikim svečanostima, procesijom i primanjem uspomen osloboñ enja Beča od Turaka.

Marija Terezija odredila je Neru da toga dana na dvoru obavlja službu njenogosobnog tajnika kurira.Dvorska dama u toj službi imala je bdjeti nad svim što se dogañ a u caričinim odajama, prenositi kraljičine odredbe, kontrolirati jesu li izvršene i poput

adutanta održavati vezu izmeñ u kraljice i ostalih članova kraljevske obitelji idvorane.

U dane kad je taj posao bio osobito važan voljela je kraljica takvu službu podijeliti Neri jer je sve odredbe izvršavala najotmjenije i najhitrije. A carica je uvijek bila nestrpljiva. Njezine zapovijedi nitko nije mogaoizvršavati tako kao što je to radila Nera.

Mlada grofica u plavoj haljini za službu s kraljevskim grbom na ramenima,jednostavno počešljana, bila je već u šest sati u jutro pripremljena za službu.Prije nego što je otišla carici, naredi sobarici:- Pepi, pripremi mi novu sivu gala-haljinu za primanje.

Neka me sve čeka spremno u deset sati da se mogu vrlo hitroodjenuti za primanje.

- Bitće sve u redu, vaša milosti. Nera pode u odaje Marije Terezije.

Začas je sjedila uz pisaći stol. Carica joj dade pero.



Čitavo jutro Nera je žurila dvoranama prenoseći kraljičine zapovijedi. Kad je udevet sati ušla u kraljičino predsoblje, ko-morkinja je upravo zapovjedilaslugama da zatvore prozore.

Nera se zaustavi:- Zašto ste dali zatvoriti prozore, madame Gutenberg?Sparina je, a njezino veličanstvo uvijek želi svježeg zraka.- Da, vaša milosti - ali danas dolazi kancelar Kaunitz.Kad on dolazi sve se zatvara. Dosta ste dugo kod nas ali još neznate naše tajne grofovska milosti. Gospodin kancelar pravaje dvorska gospoñ ica koja svagdje osjeti propuh. Kad on dolazi u dvor, mora biti sve onako kako on hoće.Komorkinja zažmiri jednim okom:- Vaša milost sigurno zna što mislim...- Madame, ne znam ništa - strogo će Nera.- Ne znate ono što zna čitav Beč? Kraljica nikome ne po

pušta, sve mora biti onako kako ona hoće. Kancelar je jediničovjek za čiju se volju odriče svih svojih navika.- Carica mu daje prednost jer je najumnija glava države.-



- Bogme jest. Kad je mogao tako dugo ostati u caričinoj milosti, to bogme nije tek šuplja glava.- Njezino veličanstvo uvijek odlikuje umne sposobnosti.- Hm, možda kancelar ima i kakvih drugih prednosti? -

ponovno žmirne komorkinja.- Kancelar je najjači oslon prijestolja - pridometne Nerane hoteći opaziti njezino žmirkanje. Pogledavši uzduž sobe,naglasi: - Eno, dolazi grofica Fuchs.- S njom ide i čitava menažerija.- Kakva menažerija?- Vaša se milost malo brine za dvor - kad ni to ne zna.Groficu Fuchs obdario je Bog dugim nosom i zato je zovu no-sorogom. Sad je zovu i - lisicom. Vidite onu drugu, to je grofica Palfy. Ima sprijeda dva šiljasta zuba pa je zovu dvorskiris. Treća je grofica Colorado. Pogledajte onu čeljust pa širokoizbočeno čelo, a pod njim male skakutave oči. Ne izgleda li

poput orangutana? Zato su je tako i nazvali dvorani - a svetri dame zajedno nazivaju "kraljičina menažerija". Tako im sesvi izrugujemo. - To nije lijep običaj - ukori je Nera.- Oh, draga grofice, kod nas na dvoru zloba je desert. I vi

biste već imali nadimak kakve životinje - da niste tako lijepi.Gospoda su vama nadjenula ime "dvorski anñ eo". Kako vas

zovu naše dvorske dame, to još ne znam - valjda još nisu mogle naći kakav prikladan nadimak, iako to jako žele.

Nera se nije dalje obazirala na pripovijedanje komorki-nje, već se ponovno uputiu kraljičin kabinet. Nekoje vrijeme čekala dok je carica ne oslovi s novim nalogom:- Obavijestite princeze da želim s njima razgovarati prije primanja. Javite nadmeštru neka što više skrati čestitkeza primanje da mi nitko ne dosañ uje govorancijama. Paradase još dade podnijeti, ali dugi govori nikako. Za vrijeme pri

manja valja u velikoj dvorani zatvoriti sve prozore. KancelaruKaunitzu škodi zrak. Doduše, vruće je, ali on je takav. Ne mo-

gu ga prekrojiti. Neka pripreme svježeg pića, kancelar često dobiva vrtoglavicu.

Ali menije milija njegova glava nego stotine drugih koje nemaju od čega da sezavrte. U deset sati treba da ste u potpunoj gala-opremi i da stojite iza mene,

i to uz kneza nadmeštra.



- Slušam, vaše veličanstvo.- A propos, ništa novo? Što radi car Josip? Ne vidim ga.Čime se bavi?- Koliko mije poznato - čita.- Da, da. Uvijek čita. Zato ga i boli glava. Ja nisam imalavremena za literaturu, ali sam državu izvukla iz svih ratova ifinancijskih neprilika. A car Franjo Stjepan? Udvara li vam?- Nakon one šetnje u perivoju, o čemu sam ispričala vašem veličanstvu, nije mi se više približio.- Nije?Carica učini zlovoljnu grimasu i okrene lice k Neri:- Bili ste s njim nešto preoštri. Trebate to ispraviti.

Nalog začudi Neru što se odrazilo i na njezinom glatkom i bijelom licu.- Čudite se grofice? Slušajte, dijete moje - reče carica

povjerljivo. - Vi biste jedini cara mogli izliječiti od njegove bolesti da udvara svakoj ženi. Vi biste ga mogli uvjeriti da ses lijepom ženom može i prijateljevati, a da mu ona ne dajeništa drugo nego dobre savjete. Razumijete li me?U prvi čas Neru je smela caričina primjedba, ali ovako tumačenje rasprši u njoj

svaku zabunu pa je prihvatila te riječi onako kako ih je izrekla carica. Vjerujući njenom razjašnjenju, odgovori:- Razumijem, vaše veličanstvo. Ipak, nikako ne shvaćam da bi muškarac kojega je zapala sreća da bude vaš drug mogao udvarati drugima...- Ah, pustite to. Muškarac uvijek traži ljepotu i mladost.- Onda je nemoguće da skine oči s vašeg veličanstva.

.-**-.^ li



- Ja sam bila lijepa i mlada...- Vaše veličanstvo još je uvijek lijepo i svježe - i kad bi vaševeličanstvo znalo cijeniti, naglasiti svoju ljepotu i svježinu...- Naglasiti? Kako to mislite?- Ako mi vaše veličanstvo neće zamjeriti - reći ću: vaševeličanstvo svoju ljepotu i svježinu zasjenjuje svojom toaletom i nemarom za sebe.Carica se nasloni na naslonjač i sa zanimanjem pogleda Neru:- To mi je jednom rekao Taruka. Bit će, dakle, da to nijeisprazno. Dakle, recite kako biste, na primjer, odjenuli svojucaricu?

- Neka mi vaše veličanstvo dopusti da izaberem toaletu zadanašnje primanje. Ova nije najprikladnija. Tamna je, mrtva.- Da se preodjenem kraj tolikih poslova?- Veličanstvo, i carevi i kraljevi muškog roda kitili su svojetijelo da pobude pozornost podanika. Državni poslovi nisu ihsprečavali da se urese. Zašto bi se vaše veličanstvo zapuštalo?Samo pola sata, i vaša će ljepota dobiti dostojan okvir.Carica pogleda u zrcalo smeñ u toaletu u kojoj je htjela da pode na primanje.Sama je morala priznati daje čini starijom i nekako mrkom.Brzo je odlučila:- Dobro! Neka bude!Ustala je i pošla s Nerom u svoju dvoranu za odijevanje.

Madame Gutenberg sva se zarumenjela od uzbuñ enja vidjevši da carica prelazi

preko njenog ukusa i podvrgava se odredbama ove dvorske dame. Osjetila seuvrijeñ enom.



Nera je odabrala modru haljinu od svilenog brokata s utkanim zlatnim vjenčićima.Duboki dekolte otkrivao je kraljičina izvanredno bijela ramena. Oko vratastavila je Nera ogrlicu od dragocjenih bijelih čipaka, spletenu od svijetlomodre

bar-

šunaste vrpce opšivenu biserom. Taj nakit namjestila je preko prsiju do struka.Čipkasta ogrlica okružila je kraljičino lice i prikrila njezin podbradak, stojetoliko prijetio njezinoj ljepoti i činio je znatno starijom.

Na ogrlicu objesila je Nera zlatni nakit s modrim kamenjem, obrubljendijamantima. Odredila je i takve naušnice.

Madame Gutenberg morala je kraljičine kose učešljati tako da im istakne neobičnu bujnost. Na frizuru je Nera pričvrstila zlatni dijadem s briljantima ismaragdima. Onda je caričino lice temeljito oprašila bijelim praškom, čime je

bilo znatno ublaženo prejako rumenilo caričinih obraza.Kraljica je zadovoljno promatrala svoju visoku snažnu pojavu u modrilu haljinekoju je odabrala Nera. Oči su joj blistale i živo se isticale.- Sto ste učinili od mene? - smješkala se carica. - Ta viste sa mnom nešto čarali. To nije ona ista Marija Terezija od

prije pola sata.- Nisam učinila ništa više, veličanstvo, nego ono što čini

svaka ljepotica - traži samo ono što joj pristaje. A veličanstvočesto čini obratno.- Da vidimo učinak te promjene kod drugih - nasmije se

Marija Terezija. - Da budem načas i ja - žena. Doñ ite.Dvije žene vratile su se u kabinet.Kroz otvorene prozore sjalo je sunce i obasjalo caričinu pojavu. U ovoj toaleti

Neri se pričinjala veoma lijepom i svježom, unatoč njezinim godinama koje su bile iznad pedesete."Bože, i ova je žena izrekla tako strašnu prijetnju", pomisli Nera. "Dajeostavim, ona bi povukla pomilovanje, što gaje dala Siniši. Zar se s tog visokogglatkog čela ne može doći do srca?"- Čini se da ste zadovoljni mojim izgledom - primijeticarica.

., L



- Veoma sam sretna što izgledate tako divno.Koliko god je Nera koji put bila ozlojeñ ena na caricu jer ju je rastavila od

muža, toliko ju je privlačila svojim dostojanstvom, energijom i nekom čudnom

snagom koja je ljude vezala uz nju.- Vaše me ganuće dira i ja ću ga nagraditi, grofice. Od sutra

podijelit ću vam svaki tjedan dopust - da vidite svog muža.Ta vijest razvedri Nerino lice kao da gaje obasjala iznenadna svjetlost."Zacijelo veoma ljubi svoga muža", pomisli carica. "Čekaj, moja draga, lijepagrofice! Tvoja ljubav moj je adut. Za volju te ljubavi učinit ćeš sve štozatražim!"Dok je ovako razmišljala, padne joj pogled kroz prozor u perivoj gdje je pred dvorom stala osmoroprežna kočija.Iz nje je izlazila Vilma. Oko njene vitke pojave raširila se krinolina sraskošnom haljinom od zelene svile. U bijeloj svečanoj Vilminoj vlasulji zeleniose smaragdni dijadem u obliku krune. Ponosno je digla glavu. Oči su joj drhtaleneobičnim sjajem. Licem je provijavala neka tajnovita radost.

Carica se začudi."Zaista izgleda prekrasno. I kako je slavodobitno, pobjednički zadovoljna? Da -

tu se nešto krije! Smaragdi u obliku krune. Zastoje toliko sretna?..."



- Smijem li otići vaše veličanstvo? Vrijeme je da se odje-nem za svečanost - oglasi se Nera.Carica je pogleda.- Da, da. Žurite se, čekam vas.

Mlada se grofica pokloni i izañ e iz kabineta. Pohiti u svoju garderobu da odjenesivu gala-haljinu.Dotle je carica promatrala Vilmu kako silazi s kočije. Dva kneževska paža noseimpozantnu povlaku."Danas je prekrasna. Htjela je da bude najljepša. Hoće da bude ljepša od svojesuparnice Nere koju sam joj nametnula.

Tako je: Vilma je računala na propise. Danas njezina suparnica mora odjenutisivu haljinu. Siva boja potamnjuje sjaj i najveće ljepotice. Danasće Vilma bitinajljepša. Zato je ona tako vesela, tako trijumfira!..."S takvim mislima carica prati bajoslovnu toaletu kneginje Vilme. Silovito stresesrebrno zvonce. Ude grofica Fuchs i nešto plaho pogleda caricu.- Odmah zovnite groficu Neru. Hitno!- Ona se upravo odijeva za primanje.- Svejedno. Odmah daje ovdje!Stara grofica pošalje slugu da potrči u prizemlje. Zatekao je Neru kad je

sobarica već počela otkopčavati modru haljinu. Siva propisana haljina visjela jena stalku.- Carica želi da se grofica odmah vrati. Odmah!

Nera pobrza do carice.- Grofice, vi ćete odjenuti novu bijelu haljinu s pupoljci

ma. Na glavu stavite bijeli vijenčić od pupoljaka evo, taj smaragdni nakit...- Veličanstvo, njegova preuzvišenost knez nadmeštar poslao mije sivu gala-haljinu i odredio...- Ne marim ja za to. Propis je siva gala-haljina, meni jesiva boja dojadila i neću daje odjenete.- Veličanstvo, knez nadmeštar naročito mije poručio da sene usudim odjenuti što drugo.- Vi ćete se ipak to usuditi jer ima netko tko je moćniji od nadmeštra. Stare dvorske dame neka obuku sivo. Vama zapovijedam bijelo - i basta! Štaviše, ne uzimajte vlasulju. Hoćuda uñ ete sa svojom kosom. To će biti senzacija. Carica ima

pravo da sebi priušti senzaciju. Nera se pokloni i izañ e."Čekaj, austrijska Pompadurko! Uzalud si danas sjedila pred zrcalom pet sati.Bijela haljina frapantno ističe Nerinu ljepotu, bjeloću puti i baršunastu crninunjezinih očiju. U ovome sam



uspjela!" nasmiješi se carica zadovoljno, prihvati pero i nastavi da rješavaslužbene spise.Pola sata prije deset vratila se Nera u predsoblje. Bila je odjevena u bijelukrinolinu od lagane pahuljaste tkanine, posutu sitnim ružičastim vjenčićima.

Njezina osebujno pepeljasta kosa spuštala se u punim uvojcima po ramenima. Glavuje okruživao vjenčić od pupoljaka sa smaragdnim dijademom nalik na krunu.Svilena pahuljasta tkanina, ukras i put njezinog vrata stapali su se u svježu

bjelinu. Samo su joj jabučice nadahnute ružičasto. Velike crne baršunaste oči produhovljene su, a probuñ ene srećom što će opet vidjeti Sinišu, blistajuzagonetno.Kad je ušla u predsoblje, dvorske dame se zaprepastiše. Pritrči grofica Fuchs:

- Zaboga, ogriješili ste se o propise. Odmah se preodje-nite! Siva haljina je propis. Sivo!- Njezino veličanstvo naredilo mije - bijelo!



Dvorske dame pogledaju se zapanjeno. Grofica Fuchs ušu-ti. Ona jedina shvaćakraljičine namjere i primijeti:- Njezino veličanstvo ima pravo da korigira dvorske pro

pise.Kad je ona otišla, grofica Colorado prišapne grofici Palfy:- Dosad je samo kancelar Kaunitz uživao toliko ugleda dasu zbog njega kršeni stari propisi. Čak zatvaraju prozore kod

primanja što je gotovo uvreda za plemstvo - a sad dolazi ta provincijalka. Stoje caricu moglo skloniti da krši propise?U predsoblje stupi drugi dvorski ceremonijar. Spazivši Ne-ru, toliko se

prenerazi da se činilo kako će pasti u nesvijest.- Što je to? Kakva je to strahota? - reče oštro Neri.Ona se ispričala caricom, ali će ceremonijar uzrujano:- To je nemoguće! Njezino veličanstvo nikad nije kršilo

propise. Smjesta se preodjenite u propisnu sivu gala-haljinu.Ovakvu vas neću pustiti u dvoranu za primanje. Nikako!

- Carica očekuje da budem uz nju.- Nećete moći k njoj dok sam ja živ!

Načas smetena, promišljala je, a onda odluči da side i da se preodjene. Meñ utim su gospoñ e Colorado i Palfy vijećale sa ceremonijarom.- U rangu je iza nas, a odijeva se poput princeze. To jesramotna povreda etikete. Poñ imo k dvorskom nadmeštru.Sve troje ušlo je u ured dvorskog nadmeštra kneza Kheven-hillera koji je stajao

pred zrcalom u potpunoj svečanoj paradi, u zlatom izvezenoj odori sa širokom vezanom vrpcom preko grudi. U ruci mu štap sa zlatnom jabukom.Ispripovijedali su mu dogañ aj s Nerinom toaletom.- Užasno! - klikne nadmeštar. - Utrošio sam tri tjedna daizradim plan za inscenaciju proslave tog velikog historijskogdana i da mi sada pokvare ovu moju sliku? Ne, idem njezinom veličanstvu!Odmah se najavio carici i ušao u kabinet sav crven u licu.- Što je tako strašno važno, dragi kneže, da ste se čak zarumenili? - upita carica.- Vaše veličanstvo, dvadeset i pet godina imam sreću upravljati slavom, ljepotom i ugledom najodličnijeg dvora u Evropi.Uvijek je slika dvora bila precizna, odlična carska i kraljevska.

Na tu sliku nikad nije pala nijedna mrlja da joj pokvari makarnajsitniji red, tradiciju, umjetničku ljepotu.

- Zaboga, kneže, ne pravim toliki uvod ni u parlamentukad molim velikaše da opet daju novaca. Kratko brzo i bezuvoda.- Vaše veličanstvo, nova dvorska gospoñ a odjenula je bijeluhaljinu. - Nadmeštar sklopi ruke pred caricom. Gotovo da nijezaplakao: - Veličanstvo! Tri tjedna slagao sam predivnu sliku

velikog historijskog dana. I sad da mi tu sliku slavnih tradicionalnih boja pokvari - bijela mrlja? To bi bilo strašno. Čak i

princeze moraju odjenuti zagasitu boju, a grofica da ulazi u-



tu dostojanstvenu sliku - bijela, strahovito bijela! Veličanstvo, naš dvor nesmije se ovako blamirati. Bijela mrlja... - ne - ne!- Zaboga, kneže, ne plačite.

- Veličanstvo, promislite, bijela mrlja...- Nadmeštre, pomislite da ja nemani nijednog veselog

dana. Zažmirite na tu bijelu mrlju - kad mi ona donosi toliko



veselja. Obojit ćemo je drugi put kako god hoćete. Recimo, preksutra, kod svečanog dinea. Neka tamo grofica bude siva- posve siva poput jesenske magle, ali danas mi dopustite tu

mrlju - tu koncesiju.Govorila mu je tonom za koji nije mogao otkriti je li ironija ili molba.- Kako sam dugo slagao sliku za svečano primanje...- Svršimo brzo taj strahovito važan državni posao. Groficaneka smjesta doñ e u bijeloj haljini - reče carica nervozno.Knez se pokloni i izañ e izvršiti nalog. Meñ utim su dame u predsoblju čekale nauspjeh nadmeš-trove intervencije i zabavljale se:- Što je to bilo ove noći? - upita grofica Colorado poka-zujuši svoje šiljaste zube koji su joj pribavili naziv "dvorskogrisa".- Pripovijedala mi je Pepi. Kad se grofica Fuchs vraćalaod carice na počinak, opazi blizu vrata mlade grofice nekog

muškarca... Grofica Fuchs upita: "Tko je?" Ali muškarac po bjegne...- I nije se saznalo tko je bio?- Nije. Grofica Fuchs nije ga mogla prepoznati jer se prekrio plaštem. Nestao je u tmini hodnika.

- Dakle, mlada grofica prima noćne posjete. Treba da saznamo tko je i, vjerujte, njezino gospodstvo na dvoru nećedugo trajati.

Meñ utim je nadmeštrov dvoranin potrčao niza stepenice u Nerin stan i bez dahadonio kraljičinu zapovijed:

- Grofica neka ostane u bijeloj haljini i odmah doñ e gore.- Vaša milosti - reče Pepi. - Carica nikako ne da da uz

mete sivu haljinu. Evo, hoće da doñ ete u bijeloj - govorilaje sobarica držeći u ruci Nerin struk što ga je upravo svuklas grofice.

Nera je hitro ponovno uzela struk da ga odjene, zatim stavi nakit i potrča ucaričine odaje. Carica je dočekala s primjedbom:- Ljudi na mom dvoru nisu bili toliko uzbuñ eni za čitavuŠlesku koliko zbog ove jedne protupropisne haljine!Dvorske gospoñ e Colorado i Palfy nastavile su svoje pričanje o noćnom posjetniku

pred Nerinim vratima i stale nagañ ati:- Da nije car Josip? Zamislite, sad svake večeri dolazi u

paviljon, a prije ga nikad nije bilo ni blizu. Mrzio je čak i kartanje, a sada s užitkom gleda igru - jer karta grofica...- Da nije car Franjo?- Otkako je na dvoru grofica, neprestano botanizira usvom vrtu i ne tuži se na bol u bubrezima, a kiti se poput kancelara Kaunitza.Zašutjele su, jer je Nera izašla u predsoblje i dala naloge dvojici dvorana kojisu čekali na zapovijedi.

Iz pokrajnje sobe začuli se koraci. Trka lakaja i posluge.- Kancelar Kaunitz - reče glasno grofica Palfy i obje sedame spreme na pozdrav.U sobu uñ e visok i okretan gospodin. Dugoljastu glavu s visokim čelom pokrivalaje pedantno začešljana vlasulja. Nad ušima, od sljepoočica do tjemena, savili sedugoljasti uvojci. Usko, šiljasto lice i jake čeljusti pomno su našminkane. Dugišiljasti nos spušta se do širokih tankih usnica. Tamne oči pokrivaju krupnevjeñ e, izgledaju kao da su otekle pa čine dojam da kancelar Kaunitz gleda ljudes visoka.

Vitko tijelo odjeveno je u tamnomodri haljetak sa zlatnim pucetima i obrubima od bijele svile. Čitavo poprsje unutraš-





njeg i vanjskog haljetka bogato je izvezeno zlatom. Kratke modre hlače podvezaoje bijelim vezenim svilenim vrpcama. Tanke noge u bijelim svilenim čarapamaobuvene su u crne, šiljaste izrezane cipele s briljantnim kopčama.Finom rukom neprestano dotjeruje čipkastu ogrlicu prikopčanu dijamantima. Rukavisu opšiveni svilenim čipkama i pokrivaju prozirne bijele, nevjerojatno njegovaneruke."Bože moj", pomisli Nera "kako je dugo taj čovjek bio pred zrcalom dok se ovakospremio!"Kancelar poravna svoju ogrlicu na kojoj nema što da popravlja. U zrcalu opazi

Neru i hitro se okrene. Tamne oči izvirile su ispod vjeda kao ispod debelog bijelog zastora. Priñ e joj i tiho primijeti:- Nisam vas ni opazio, grofice. Uvijek se povlačite u pozadinu, a najljepši ste cvijetak šenbrunskog perivoja.- Moje je mjesto u pozadini, ekscelencijo. U službi sam.- Sinoć sam vas promatrao. Bili ste snuždeni. Priroda jerazasula pred vaše noge sve svoje čarobnosti. Prava je grehota kad svojoj ljepoti uskraćujete vedrinu.Kancelar prinese očima lornjon pa je čitavu omjeri nasmijanim pogledom. Onda

afektirano podboči desnom rukom bok i htjede nastaviti, ali ga prekine groficaFuchs izašavši iz caričinog kabineta:- Njezino veličanstvo očekuje vašu ekscelenciju.Kancelar se Neri lako pokloni, onda se još jednom pogledau zrcalo, još jednom poravna ogrlicu, pa se izgubi iza vrata kabineta.Dvorska dama Colorado priñ e grofici Palfy, pa će joj njemački, misleći da Neraneće razumjeti:- Ako Kaunitz baci oko na groficu, past će na nju ljubomora carice poput sjekire.

Nera se obazre:

- Oprostite, moje dame. Nije dostojno stavljati takve pri mjedbe o svojoj carici.Dame je promjeriše neprijateljski.- Prisluškivati - to je vaše zanimanje?- Očito je vaše ogovarati. A da se možete orijentirati, primite do znanja da ne govorim samo jezikom dvorske konverzacije francuskim nego i njemačkim.Povuku se u kutu, a grofica Palfy primijeti:- Kaunitz je ove noći spavao u dvoru. Da nije možda za

mijenio vrata koja vode u kraljičine odaje s vratima njezinedvorske dame?

Meñ utim je Kaunitz ušao u caričin kabinet i širokom se gestom poklonio po propisima tri puta učinivši u zraku kava-lirski krug svojom bijelom tankom rukom. Onda je neobično toplo poljubio pruženu caričinu ruku.- Samo ne tako ceremonijalno! Nema ovdje nadmeštrovogštapa. Sjednite, dragi VVenzel.

On ne primi ponudu, nego se zagleda u caricu istinski začuñ en.- Što me tako gledate?- Što se to dogodilo s mojom divnom caricom? - reče ons patosom. - Kao da je preko noći vila pomilovala vaše lice iskinula s vašeg obličja ono što gaje zastiralo da bismo ga vid jeli u svoj njegovoj sunčanoj ljepoti. Veličanstvo, vi ste prekrasni! Vaše je oko tamnije od noći, vaše čelo bjelje od snijega,a vaše lice ružičastije...- Basta! Basta! - zaustavi ga ona i zamahne glavom, a izarumenih usana pojave se bijeli zubi koji su njezinu licu podavali svježinu. - Dakle, izgledam drukčije nego inače?- Jučer sve to nije bilo vidljivo našim očima..."Mlada grofica prava je čarobnica", pomisli carica i prekine temu:





- Pustimo to, dragi Wenzel! Jučer vam nisam htjela govoriti o državnim poslovima, ali danas - sada - treba da selatimo posla. Ja sam najnesretnija vladarka na svijetu!- Da sam ja carica Marija Terezija, rekao bih: Carujem nad carevima svih kraljevstava. I još bih rekao: Sva sreća, sva lje

pota, sva slava svih vladara samo je kaplja u moru što poniznooplakuje pećinu moje slave i moga prijestolja...Govorio je mirno, poluglasno, uživajući u svojim riječima.- Kad ćete jednom prestati da laskate?- Laskanje je pokrivalo neiskrenosti, iznudivač nezasitnosti, lihvar pohlepe. A moje srce kuca u sretnom uvjerenju da ćei posljednjim kucajem poslužiti najvećoj kraljici koja je milostivo primila moj život i svu moju dušu da joj služe.- To je jedina moja utjeha - odgovori ona. - Zato se iutječem k vama. Čujte, Wenzel, car Josip nije zadovoljan snaslovom rimskog cara. Želi mi iz ruku istrgnuti žezlo i za

vladati mojom državom.Kancelar je malo zabacio unatrag svoje šiljasto lice i pogledao caricu ispod krupnih vjeda.- Takva misao u vašoj umnoj glavi?- Josip mi je otvoreno predbacio prijateljstvo s jezuitima.Obećao mije neke postupke protiv njih. Nije govorio previše,ali je to više mislio. Oduvijek osjećam da Josip oponira meni,svima nama. Osjećam da je jezuite uzeo samo kao povod da

mi dokaže svoje nezadovoljstvo. Zamislite, on hoće da mi protiv jezuita donese neke svoje dokaze. To pokazuje da neštosnuje iza mojih leda.- Prestolonasljednik možda ne dijeli mišljenje vašeg veličanstva o jezuitima. A i kakvih bi dokaza bilo da on oponiravašem veličanstvu?- Nisam li rekla da mije obećao da će nešto poduzeti? Toznači da stupa u ofenzivu protiv smjera moje politike...

L

- To je prevelika riječ - zamišljeno će Kaunitz, spustivjede i zagleda se u šiljak caričine cipelice koji je virio ispod suknje. - Za ofenzivu treba i vojska. A gdje bi prestolonasljed nik našao sljedbenike?- U njegove odaje od neko doba dolaze različiti časnici.Plemstvo Josip sve više izbjegava, a druži se s vojskom. To jesumnjivo...

- Vojska je vašem veličanstvu vjerna do posljednjegčovjeka.- Ne smijete zaboraviti daje on nasljednik prijestolja.- Kad bi Josip samo pokušao izvesti kakav državni prevrat,zamislite kako bi to okrnjilo moj ugled? Gospodin Bog poslaoje mojoj carici ñ avolski san, kao što ga je poslao Kristu. CarJosip neće učiniti što takvo. Molim veličanstvo da vjeruje.- Tu molbu ne bih vam mogla ispuniti danas. Vidjet ćemo.Svakako, Josip mi zadaje brige. Razmahuje se gdje nije potrebno, a gdje bi trebalo akcija - tu miruje. Godinu danaoženjen je s bavarskom princezom, a još nikakva izgleda nasina. I tu bi bila potrebna vaša intervencija...- Veličanstvo, kancelar još nikad nije dobio teže zadaće. U

slučaju da car namjerava kakav prevrat, moja bi intervencijauspjela - ali u slučaju nasljedstva, uza svoju najbolju volju, ja

sam nemoćan...



- Da, princeza bavarska doista je ružna, priznajem. Što daradim? Da molim svetog oca da razriješi brak, pa da ga oženimo kojom drugom princezom?- To bi možda bio najbolji lijek za njega. Dakako, nova

princeza morala bi biti vrlo lijepa. U tom bi slučaju prestolonasljednika minuli osjećaji nezadovoljstva koje vaše veličanstvo tumači sasvim krivo... Uz takvu ženu i ja bih se revoltirao.- I protiv mene?- I protiv najdivnije carice...-



- Vi ste muškarci svuda potpuno subjektivni. Svakako govorite s Josipom pa mi priopćite dojam. Hoću da znam što

misli pod tim "činima". Diplomatski ga ispitajte.

- Još danas poslije dinea.- Još nešto. Primili smo vijest da Friedrich Pruski, unatoč sklopljenom miru, još uvijek drži vojsku na okupu. Čvrsto sam odlučila da sve svoje namjeravane veze s drugim državamazapečatim ženidbama svojih kćeri i sinova.- A Francuska, veličanstvo?- Mrzim je. Ali protiv Friedricha mobilizirat ću i svoj samo

prijegor i sreću svoje djece. Uvjerena sam da mi je Bog daokćeri samo zato da učvrstim alijanse protiv Friedricha zasnagu moga prijestolja. Čujte me: odlučila sam Elizabetu datiudovcu Luju Petnaestom.- Nije li prestar?- Star je za ljepoticu, za Elizabetu će biti upravo zgodan.Stari ženskar i pustolov može biti sretan dobije li moju kćer pa

bila ona i kozičava.- Ne znam, veličanstvo, hoće li na tu ženidbu pristatikraljeva ljubavnica madame Dubarrv. Ne biste li joj iskazali

počast pa joj pisali, kao što ste nekad pisali madame Pom- padour?Carica se namršti i odvrati pogled od kancelara.- Marija Terezija nikad neće moliti kraljevske milosnice!

Nikad nisam pisala madame Pompadour. To valja da naglasite pred čitavim svijetom. A ovo je - pismo za madameDubarrv. Pročitajte ne bi li se što dometnulo ili ispustilo.Pročitavši, kancelar odgovori:- Veličanstvo, ni slovca više ni manje.- Ni ovo pismo nisam ja pisala.

- Ne, vi niste pisali!- A sad slušajte moj ženidbeni plan. Evo, piše mi VanSwieten da je sretno riješio pitanje udaje moje kćeri Josipe s

princom od Parme. Prosci su već na putu u Beč. Time bi ovo bilo u redu. Leopolda bih vezala sa španjolskom infantkinjom, a moju Amaliju za španjolskog infanta.Šteta što je Marijana bijednica pa joj ne mogu dati muža. Još mije u rezervi

Marija Antonija. Princu Karlu potražila bih princezu na engleskom dvoru. AliEngleska se priklanja Friedrichu i zato neću da znam za nju. Karlo može joščekati. Tako sam odlučila da po-vedete pregovore o udaji mojih kćeri Elizabete i

Amalije. Dakako, odobravate li ovaj plan.- Potpuno.- Tada požurite s pregovorima.

- Kad bi se koja princeza protivila, moje bi nastojanje bilo blamirano.- Marija Terezija u svom rječniku ne pozna riječ "pro



tiviti".- Znam, veličanstvo. Smatrao sam da bi majčino srce moglo popustiti.- U mojoj državi ne vlada majčino srce, već carica kojahoće da obnovi habsburšku dinastiju. Što sam rekla, to je per-fektuirano i nema protivljenja ni od koga. Dakle, poduzmite

pregovore posve mirno.- Nastojat ću učiniti djelom veliku mudrost svoje uzvišenecarice.- Još jednom vas podsjećam na Josipa. Kažem vam pot

puno iskreno: snalaze me sumnje, zato sam ga stavila pod pasku...- Smijem li upitati tko pazi?- Moja nova dvorska gospoda grofica Nera jedina na dvoruuživa njegovu sklonost. Pritom je vrlo važno što ona ni izdaleka ne shvaća svoju misiju.- Vaša je mudrost beskrajna. Ova je ljepotica doista genijalna akvizicija.- To ste izrekli veoma oduševljeno.-



- Čitav zanos mog srca, uma i duše pripada najvećoj nad svim ženama svijeta - reče on mirno gledajući u caricu.Grofica Nera mirno najavi grofa Kocha u hitan posjet. Kraljica ga primi ukancelarovoj nazočnosti.- Što se dogodilo? - upita.Šef dvorske kancelarije obavijesti:- Židovi su htjeli otrovati oca Grandea.Rumenilo obaspe Mariju Tereziju. Plane i da dozvati jezuita.

Već je čekao u predsoblju. Grof Koch pozove ga u kabinet. Zamalo se Grandeduboko pokloni vladarki.- Doñ ite bliže - ponuka ga ona. - Htjeli su vas otrovati?- Znaju me i mrze, veličanstvo, ali Previšnji, koji bdi nad vašim veličanstvom, odlučio je da sluga svoje vladarice živi zanju i njezinu dinastiju. Na žalost, mjesto mene pao je žrtvom

poslanik ruske carice.Ova vijest razljuti Mariju Tereziju i stane ispitivati pojedinosti.- Kad smo htjeli da od njega nešto saznamo o Jagušinskoj,Židov nam je dao napitak. Ruski poslanik je gucnuo, a ja sam se tek pričinjao kao da pijem. Odmah je pao mrtav.Tada ispriča strku na ulicama "Žutoga grada".- Sretna sam što je ispalo tako. Smjesta bacite u tamnicu

ona dva redara koji su branili Židove. Ali Grande prihvati riječ i priopći:- U svom velikom gnjevu pobožni kršćanski puk kaznio jeodmetnike i linčovao ih.Carica usklikne:- Još ima dobrih kršćana!Kaunitz je šutio i promatrao caričinu svilenu cipelicu.- Treba objesiti onoga koji je htio otrovati oca Grandea -zapovjedi kraljica.Kaunitz učini efektnu gestu:

- Da veličanstvo, zaslužio je vješala. Ali kazna bi mu bila

strasnija da ga pustimo još na životu i povedemo proces. Toćeviše djelovati na Židove, a i krivcu će dati priliku da razmišlja

o užetu. To djeluje jače nego da ga smjesta smaknemo.



- Dobro - potvrdi kraljica. - Jeste li zadovoljni, očeGrande?- Krivcu opraštam, samo se bojim da se pobožni puk ne

pobuni zbog odgode kazne i pomisli da njegova preuzvišenostkancelar Kaunitz kani poštedjeti krivce.- Naprotiv - mirno će Kaunitz. - Mi ćemo narodu dati

prilike da prisustvuje procesu i da sam na svoje uši sluša i gleda kako se oko vrata krivca savija konop... Ne bojte se, očeGrande. Razumijem se i ja nešto u inkviziciju. Moja odmazda

bit će u duhu Božje volje i u duhu njezinog veličanstva.- Povjeravam to vama, kancelaru - odluči carica. - A pritom vas upozoravam daje ovaj dogañ aj najbolji dokaz kako je

prešna i opravdana moja želja da se izagnaju Židovi.- Neizmjerno prešna - potvrdi Kaunitz. - Čim nañ em udržavnoj blagajni deset milijuna forinti, upotrijebit ću ih da

protjeramo Židove.- Deset milijuna za to? - vikne carica ljutito.- Da, veličanstvo. Otjeramo li siromašne Židove, valjaotjerati i bogate, a onda će stradati naši katolički trgovci kojisu s njima vezani trgovinom. Protjeramo li Židove, propast će

katolički zanatlije i trgovci.Počela je kuckati prstima po stolu. Kaunitz je znao daje to znak njezineneodlučnosti pa odmah nastavi:- Vaše veličanstvo neka ne misli o tom. Zato je tu kancelarKaunitz da se brine kako će što prije i što bolje izvršiti voljuvašeg veličanstva.Kao daje čekala na to, carica vedro zaključi:- Hvala vam.



Pruži ruku kancelaru. On je poljubi i zajedno s Kochom ostavi kraljičin kabinet.Po njezinoj želji, Grande je ostao. Carica primijeti:- Sretna sam što ste ostali živi.- Otac Pelegrini odlučio je sagraditi sirotište Marije Te-rezije u koje bi sakupio svu katoličku bečku siromašnu mladežda ih učini najvjernijim podanicima prijestolja vašeg veličanstva.- Vrlo dobra ideja! Pridonijet ću toj svrsi sto tisuća forinti.- To bi bilo odviše, veličanstvo. Otac Pelegrini odlučio jetroškove podmiriti iz svote koju je vaše veličanstvo odrediloza samostan.

- Nikako, to ne dopuštam. Izvršit ću što sam rekla.I ona ga otpusti ljubaznim riječima.U kabinet je ušla caričina kći Elizabeta. Mlada princeza odjenula je zagasitocrvenu svilenu haljinu koja je samo još više istaknula kontrast izmeñ u lijepihcrta i brazgotina od crnih kozica.Stajala je spuštene glave. Poslije svoje tragične bolesti, uvijek je dvorom hodala spuštene glave da ne vidi ničiji pogled.- Elizabeta, spočitnula si mi da se ne brinem za tebe. Da sinesretna. Evo, dokazat ću da sam u prvom redu majka, a ondacarica. Udat ćeš se.Princeza pogleda majku kao da ne vjeruje.- Tvoj budući muž nije mlad, ali ćeš uz njega biti kraljica.

Nosit ćeš francusku krunu.

- Veličanstvo! - klikne Elizabeta. Presretna padne nakoljena i poljubi caričinu ruku.

- Vidiš, koliko te volim. Ali mi moraš iskazati zahvalnost i



promijeniti svoje držanje prema jezuitima koji su oslon našedinastije. Tvoja je dužnost da u Francuskoj naš dvor učiniš

popularnim... Treba da si prema svima dobra. Makar ti okoli-

na bila i te kako odvratna. Pokazuj ljubav - ako ih i mrziš. Stječi njihovo povjerenje, iako bi opazila da ga nisu dostojni. Mužu iskazuj najnježnijuljubav, iako ga ne bi mogla ljubiti. Prikazuj se kao da se ne uplećeš u državne

poslove, ali uvijek budno pazi da kralj slijedi intencije moje politike. Nekaizgleda kao da ništa nećeš - a sve neka je po tvom, naime na moje. Izvještavatćeš me o svemu. Pravi se kao da ništa ne razumiješ, a budno pazi na sve.Razmišljaj o tom i spremaj se za veliku zadaću - da budeš dostojna kći svoje

majke. Princezino liceje zasjalo. Veselje ga poljepša.- Veličanstvo, ni na što neću više misliti nego samo na svoju zadaću. Dugujem vam vječnu zahvalnost.Princeza Elizabeta izašla je iz kraljičinog kabineta promijenjena.Glava koja je godinu dana bila spuštena na grudi uspravila se. U njoj se probudiživot kćeri Marije Terezije. Bit će vlada-rica. A tu je želju Elizabeta nosila uduši od djetinjstva.Ponosna držanja i gizdava hoda, prešla je preko praga kabineta u predsoblje.Caričina ženska dvorska garda što je čekala u predsoblju iznenañ eno se ogledala

za princezom stoje prolazila kraj njih u pozi kakve kraljice.Sa suprotne strane dolazila joj je u susret Nera.Princeza još više podigne glavu i prezirno prošapta za sebe."Služavka! Zbog tebe carica me ukorila one večeri. Kad me vjenčaju s kraljem,

morat ćeš pokleknuti preda mnom i poljubiti mi ruku. Što je, napokon, ljepota?"nastavi Elizabeta filozofski. "Da sam lijepa, ne bih htjela poći za starogkralja i ne bih bila kraljicom!"Kad je ušla u kineski budoar gdje su čekale ostale princeze odjevene za

primanje, ona ih ponosno pogleda i navijesti:- Smatrajte me budućom kraljicom Francuske!Sestre su se radoznalo okupile oko nje i obasule je pitanjima. Bile su na okupusve osim Marijane koju su skrivali da na



javnim svečanostima svojim bolesnim grbavim tijelom ne kvari dobar glasdinastije Habsburg.0 svojoj sreći Elizabeta je pričala sestrama nekim neprirodnim razvučenim riječima, punim patosa i čudnim gestama. Josipa i Amalija čudno su se

pogledavale. Mlañ ahna Marija Antonija buljila je u sestru kao u čudo.Za četvrt sata ude u budoar Nera. Princeze su joj okrenule leda. Ne obazirući sena to, ona im javi da carica želi primiti princezu Josipu.Pokraj Nere proñ e visoka tanana kraljevska kći.

Kad je Nera krenula prema carskom predsoblju, sretne u koridoru cara Josipa. Bioje u svečanoj odori rimskog cara. Crveni haljetak od brokata vezen zlatom idragim kamenjem osvježio je njegovo melankolično lice. Na grudima su blistalaodlikovanja, a oko čitavog gornjeg dijela tijela obavijala se široka carskavrpca. Mlañ ahno lice i visoko čelo obrubila je na tjemenu glatko unatragočešljana vlasulja, savijena nad ušima u dva uvojka."Kako je lijep u ovoj odori", pomisli Nera. Svakodnevna mrka, smeñ a njegovaodijela brisala su njegove spoljašnje prednosti.Iako je na sebi imala kokardu službe, car je zaustavi, pokloni joj se kaodvorskoj gošći i reče tiho:- Grofice, kad uvečer izañ ete od bavarske princeze, čekam vas u modrom salonu. Iskažite mi tu uslugu. Dogodilo se neštovažno.

- Doći

ću, veli

čanstvo - re

če tiho. Pritom joj o

či zalutajuna stepenice gdje je stajao gardist u svečanoj odori sa zlatnim

pojasom oko struka.



Spazila je Sinišu. Bijela svečana gardijska uniforma strogo se priljubila uznjegov snažan i skladan stas. Klobuk ispod kojeg je virila bijela vlasuljaisticao je garavu ljepotu lica. Si-nišine vrele oči otimale su se za Nerom.

"Kako je lijep u toj vlasulji", Nera će u sebi. U službi se nisu smjeli ni pozdraviti. Mladi se car obazre kao da ga zanima koga to Nera gleda. Spazivšigardista, upita:- Je li to vaš muž?- Da, veličanstvo...- Vrlo lijep čovjek. Ali, u službi ste, neću vas zadržavati.Car se lako pokloni. Nera pode prema Siniši. Stajao je načelu špalira gardijske mom čadi. Nera i Siniša nisu ni maknuli glavama, samo sunjihove oči izmijenile pozdrav.Instinktivno Siniša okrene glavu. Oči mu se zaustave na mladom caru koji jestajao na galeriji i još uvijek gledao za Nerom. Onda car upravi pogled uSinišu. Mladom se kapetanu učini da se u carevim melankoličnim očima odražavaneki skriven ljubomor.Stojeći uspravno, isprsen po vojnički na počasni pozdrav caru, dušom su mukružile nemirne slutnje i budile ljubomoru."Car ju je zaustavio. To je protiv propisa", mislio je Siniša. "Kneginja Vilma

ima pravo. Car joj iskazuje neobičnu sklonost, a to znači..."Sad se Josip pomakne i polaganim korakom krene prema Siniši. Po njegovoj komandigardisti se isprse na pozdrav. Josip odzdravi i upre upitni pogled u Sinišu.Onda se opet vrati koračajući galerijom. Glavom mu sine misao:"Zašto nisam tako lijep?"Odmah se ispravi:"Kako je to glupo! I u mislima lažemo sami sebi. Da sam iskren, pitao bih se:>Zašto ona ne ljubi mene?<"Zaustavi se. Rekne opet sam sebi: "Dragi moj Josipe, zar ćeš gubiti zdravu

pamet? Grofica je samo tvoj saveznik i ne smiješ osjetiti ništa i



Protiv svoje volje opet se zaustavi i ponovno obazre na Si-nišu. U to se pojavi Nera i proñ e kraj gardista. Josip ju je pratio pogledom. Sinišine oči uhodile sucareve poglede i Nerine kretnje. Oko nje leprša bjelina njezine haljine posute

pupoljcima. Obojici - mužu i caru - učinila se poput proljetne svjetlosti."Sto se to dogañ a oko nje?" obnovilo se u Sinišinoj duši kobno pitanje i budilou njemu nemir.Unatoč svojoj energičnoj zapovijedi samom sebi, Josip s nje nije mogao skinuti

pogleda. Povukavši se iza jednog stupa, ostao je u koridoru.Za kratko vrijeme Nera se vratila prateći princezu Josipu. Opet dobaci Siniši

pogled koji je u njemu budio mračne sumnje.

"Zastoje tako sretna? Zašto se smiješi?" pitao se. Oči su mu zalutale prema mjestu gdje je stajao mladi car. Obuzelo ga takvo uzbuñ enje daje osjetio željuodbaciti sa sebe zlatni pojas i pojuriti k Josipu. A ostao je poput stupa uvojničkoj službenoj pozi. Garavo lice u bijeloj vlasulji bilo je ukočeno.

Nera s princezom Josipom ude u kraljičino predsoblje, a mladi se car izgubi ukoridoru.Kad se princeza vratila sestrama, navijestila im je da će se udati za vojvodu od Parme.- A što će biti s Amalijom? - upita Elizabeta.- I za nju majka ima stranog kraljevića - reče Josipa.- A ja? - oglasi se Marija Antonija i gurne svoju ljepušnuglavicu meñ u svoje radoznale sestre. - Za kojeg ću seja kralja udati?

- Nisi baš pristojna - okosi se Elizabeta. Tako mlada djevojka ne smije govoriti o udaji.- A smije li o tom misliti? Hoću da budem kraljica. Za-



povijedat ću poput svoje majke.Princeze su je korile zbog njezina ponašanja. Odjednom se Amalija trgne i upitaJosipu:

- Kakvog je kraljevića odredila majka za mene?- Svejedno je za koga se udaješ. Glavno je da nosi krunu.Te riječi pobudiše u Amaliji bijes prema sestri. A kako ganije smjela iskaliti nad njom, dobaci izazovni pogled Neri:- Istina je, muža ne treba ljubiti, on će na dvoru lako naćikakvu dvorsku damu i uzeti je za milosnicu.

Ne sluteći da nišani na nju, Nera se poklonila i ostavila princeze. Pratili suje njihovi prezirni pogledi."Da me one večeri nije tužila kraljici, Ernest bi me već bio zaprosio!..."

pomisli Amalija i ljutito zatrese glavom. U njoj je raslo neprijateljstvo premacaričinoj dvorskoj gospoñ i i miljenici.UROTA PRINCA KARLA PROTIV CARA JOSIPA Princ Karlo stajao je u salonu svojih odaja opremljen u svečanu svijetlomodruodoru. Šesnaestogodišnji mladić sa zadovoljstvom je u velikom zrcalu promatraosvoje rumeno lice, oči što su plamtjele, jaka ispupčena, nasmijana usta.

Ponavljao je čestitku majci koju gaje naučio njegov duhovni odgojitelj otacGrande. Poput kakvog glumca uvježbavao je stanovite geste i proučavao izražajsvoga lica.U sobu tiho uñ e otac Grande i slušajući svojeg učenika, pljesne rukama:- Vrlo dobro. Bilo bi prekrasno kad biste smjeli govoriti nasvečanosti. Svratili biste na sebe svačiju pozornost.- Zašto velite: "Kad biste smjeli"?- Dvorski nadmeštar kaže da vam je prigodom čestitanjadopušteno samo poljubiti ruku kraljici, a nipošto govoriti.- Ipak ću govoriti!- Visočanstvo, tiše - mirnije.-



- Ne mogu mirovati. Zašto mi nije dopušteno govoriti?- Po dvorskom redu na dvorskim svečanostima dolazite

posljednji. - Mislim - posljednji od kraljevskih sinova - rečeGrande naglašujuči riječ "posljednji". - Treba da se pokorite.Karlove oči gnjevno usplamte. Otac Grande požuri se nastaviti:- Iako ste posljednji, po duhu i po čitavoj vašoj pojavi vi ste

prvi medu kraljevskim sinovima, premda vam po etiketi pri pada baš nimalo časno mjesto. Šteta, visočanstvo, gotovo ne

pravedno.Karlo podigne glavu. Pogled mu plamti, glas mu je oštar:- Posljednji - zašto posljednji?- Zato što se niste rodili prvi od kraljevskih sinova.- Prvi? Ja sam prvi - jest ja. - Poleti k vratima, zaključaih i vrati se ocu Grandeu: - Ovih godinu dana što ste vi mojduhovni voda stekao sam prema vama povjerenje. Vi jedini sa

mnom postupate kao s pravim kraljevićem. Osjećam da vijedini znate kako su me nepravedno bacili na posljednje mjesto. To mi se uvijek motalo po glavi, a vi ste mi sada nehotice

priznali da je tako. Varam li se?- Vaše kraljevsko visočanstvo, možda nisam smio priznati...

- Ne, vi ste to morali priznati. To ste mi priznavali svakidan, samo mi nikad niste izrekli tako jasno kao danas. Više puta htio sam o tome s vama razgovarati, ali se nisam usudio.



Vaša riječ da sam posljednji, a ipak prvi - otvara mi usta. Viste na mojoj strani, zar ne?- Visočanstvo, možda nije dobro da tako govorite. Pogriješio sam, iako sam svjestan da zagovaram pravednu stvar.- Moramo se izjasniti. Slušajte me. Bio sam još mali dječak,a već sam osjetio da me svagdje zapostavljaju, a Josipa svagdje ističu. Kad su Josipa krunili za rimskog cara, promatrao

sam svečanost, povorku i krunidbu sasvim sakriven u pratnji ljudi, poput običnog plemića. Dok su Josipa slavili, morao sam stajati u kutu - ja, kraljičin sin, morao sam stajati medu dvoranima. Josip je stajao na visokom podiju, sjedio jena prijestolju, njemu su stavljali na glavu krunu, gruvali su mu u čast topovi,zvonila su zvona, čitava je crkva bila puna raznih knezova i plemstva, sve mu seklanjalo. Mene nisu ni vidjeli. Osjetio sam u sebi bijes. Zašto krune njega, ane mene? Kad majka umre, opet će ga ovako slavno kruniti. A ja ću opet gledati

poput kakvog običnog dvoranina. To nije pravedno. Ja sam prvorodeni carev sin.Ja i nitko drugi.- Kako to mislite, Visočanstvo?- Kad se rodio Josip, moj je otac bio samo vojvoda od Toskane i muž moje majke. A što je vojvoda? Ništa. Oca tada

nisu htjeli priznati carem Mañ ari ni Austrijanci. Majka mu jekasnije teškom mukom ishodila naslov cara. Rodio sam segodinu dana nakon toga. Tek kad sam se ja rodio, bio je mojotac car. Nisam li samo ja pravi kraljevski i carski sin? Nisam lija prvorodeni pravi kraljević, a ne Josip koji je roñ en kad jeotac bio samo vojvoda od Toskane?- Visočanstvo, odat ću vam veliku tajnu - odgovori Grande i obori glavu. - Dobro ste mislili. Tako misli i veliki dionaroda, a i plemstvo je uvjereno u to.Karlo je bio uzbuñ en.- Dakle i oni? Zašto sam onda posljednji, a morao bih biti

prvi? Zastoje prestolonasljednik Josip, a ne ja? Zašto velikašio tom ne govore majci?- Takav je, na žalost, poredak nasljedstva. Ipak, ne misliteodviše o toj nepravdi.- Mislim o tome dan i noć. Kad god Josip sjedne uz majku,spopadne me srdžba.- Utješite se. Tko zna neće li se to jednom promijeniti?Karlo skoči i uhvati jezuita za ruku:



- Promijeniti? Kako?

- Možda će pravedni Bog svojom mudrošću ispraviti ze maljsku nepravdu...- Kad bi Josip umro! Ali on je mlad i zdrav poput ribe. Kad

bi on umro, onda...- Oh, Bože sačuvaj da mislite o tom, visočanstvo. Istina,sve se može dogoditi, svi smo u Božjim rukama, pa ipak imai drugih putova kojima se može ispraviti greška.- Drugih putova?- Prestolonasljednik Josip je filozof, on je sljedbenik Vol-tairea i njegovih pristaša. Jednog bi dana mogao otklonitinasljedstvo prijestolja.- Tko bi mogao otkloniti tolike časti i slave? Tko bi se htioodreći da bude gospodar u državi i na dvoru? Pa kad bi to i

učinio, dvorski red postavio bi na njegovo mjesto Leopolda,zato stoje on drugi sin, stariji je od mene. Ali i on nije sin cara,

i on je sin vojvode od Toskane. Ni on nije pravi princ.



- Da, na žalost, tako je - uzdahne otac Grande.- Čujte, oče Grande. Već sam htio o tome razgovarati s majkom. Vi znate kako me ona voli - samo mene. Josipa ne trpi,a Leopolda smatra glupim.- Visočanstvo, ne smijete kraljici govoriti o tom. To bi bilonespretno. Duboko osjećam daje pravda na vašoj strani. Vi stejedini pravi kraljevski princ. Vaša uzvišena majka drži se zakona koji za prijestolje odreñ uje Josipa. Josip sam osjeća davam nepravedno otima prijestolje, zato je tako šutljiv i povučen.Karlo je pošao po sobi hitrim koracima, a njegovo se lice još više rumenilo.Otac Grande zadovoljno gaje promatrao ispod oka.- Kad biste vi htjeli... opet će Karlo zaustavivši se pred jezuitom. - Kad biste vi htjeli...- Sve je u Božjim rukama - reče on.

- Valja pomoći gospodinu Bogu. Sami ste me naučili Božjuželju: pomozi sebi sam, pa ću ti i ja pomoći. Bog vas je poslaoda mi pomognete povratiti oteto prijestolje.

- Visočanstvo - pokloni se Grande.- Uvijek ste mi dali naslutiti da shvaćate moja poniženja.Sad vas ne puštam. Morate mi pomoći.- Nisam zvan da se miješam u državne poslove.- Vi ste moja jedina nada.

- Teško je to, visočanstvo, i opasno... Sazna li za to carica?- Evo vam moje kraljevske riječi: nitko neće saznati.

Nastojte da se car Josip zahvali na prijestolju i da Leopolda ne postave za prestolonasljednika. Oče Grande, učinite li to, kad ja budem prestolonasljednik, vi ćete postati kancelar.- Visočanstvo, na to nikad ne bi pristali drugi.- 0, svima ću dokazati da mora biti onako kako ja hoću.Tako postupa i moja majka. Provest ću svoju volju kako je

provodi i ona.- Kad bi to sve bilo tako kao što vi sada kažete, visočanstvo, premlad sam za kancelara. To bi mjesto moralo pripadati poglavici našeg reda.- Pa dobro, neka on bude kancelar, a vi ćete biti šef mogdvorskog tajnog kabineta - ono isto što je sada Koch. Netrpim ga. I on se prema meni ponaša kao da nisam kraljević.- Visočanstvo, osjećam opasnost. Mladi ste, mogli biste uuzbuñ enju sve to odati prije reda i zato se ne bih usudio pokušati učiniti što za vas.- Oče Grande, šutjet ću!- Golema je stvar što ste mi sada rekli, a da bih smio ući u

borbu za vas samo ovako.- Kako bih vas uvjerio da ću šutjeti? Dajem sve garancije.Sto hoćete? Posve ću se pokoravati vama i raditi s vama. Štotreba da radim?-



- Da se činite nevješt, a sve prepustite samo meni.- Sve vam prepuštam. Vodite me i zapovijedajte mi.

- Recimo, kad bi uspjelo postaviti vaše visočanstvo na mjesto prestolonasljednika, ne biste li onda zaboravili naš red

- svoje prijatelje koji su vam vratili vaše pravo?



Karlo uhvati jezuitine ruke:- Hoćete li da vam se zakunem na raspelo?- Pristajem ako je vaša odluka čvrsta.- Dajte mi raspelo.Grande pode s Karlom u drugu sobu gdje je pred malim oltarom za večernju molitvuvisio križ. Karlo klekne, digne dva prsta i stane za Grandeom izgovaratizakletvu:- Kunem se Bogom, svojom dušom i životom da ću šutjeti0 svemu što sam ugovorio s ocem Grandeom, da ću slijeposlušati njegove odredbe, da ću učiniti sve što od mene tražiotac Grande. Kunem se da ću kad stupim na prijestolje, imenovati kancelarom čovjeka kojega mi predloži jezuitski red,da ću oca Grandea postaviti za šefa tajnog dvorskog kabineta1 da ću služiti Bogu kako mi budu savjetovali njegovi sljedbenici isusovci. Učinit ću svoju državu svetom, katoličkom uduhu jezuitskog reda. Tako mi Bog pomogao! Amen!- A ja vam se kunem - nastavi Grande stavivši na križ tri

prsta - da se neću ustručavati ni od čega da vas, Bogom oda branog kraljevića, učinim prestolonasljednikom. Tako mi Bog pomogao! Amen!

Karlo mu oduševljeno poljubi ruku.- Danas je veliki dan. Prvi korak k našoj zamisli. Danastreba da osvojite prvu stepenicu do stolice prestolonasljednika. Iziñ ite iznenada, odlučno, snažna izražaja pred dvor ikraljicu, milo se nasmiješite - da bude što veća razlika iz

meñ u vas i mrkog Josipova lica. Usprkos zabrani izrecite svoju čestitku kraljici, i to povišenim tonom, sa zanosom kao štoste često čuli glumce u kazalištu.

1

- Mislite li daje čestitka dovoljna da postignem dojam?- Baš zato stoje puna patosa.- Bojim se.- Sjetite se kancelara Kaunitza. Postigao je to da gospodauvažavaju njegovu državničku mudrost samo zato što im znagovoriti afektiranim, biranim frazama i potrebnim patosom.Plemstvu je glavno fraza i forma. Iznesete li kakvu umnu misao jednostavnim riječima, kao što čini Josip, propali ste.Gospodi treba fraze i deklamacije, izrečene simpatično i nas

mijano. Nadalje, budite ljubazni s plemstvom - a premadamama - osobito prema njima - pažljivi... Kaunitza sviobožavaju zato što se umije ulagivati ženama. Car Josip neuživa simpatije plemstva jer je povučen, mrk i ne zna udvarati damama.- Učinit ću sve kako ste mi zapovjedili - reče Karlo. -

Danas sam presretan!Grande još nešto poravna na odori mladog princa i obojica se upute u hodnik.SVEČ ANO PRIMANJEDvorana pokraj visokih stepenica, visoka stropa i zlatom urešenih zidova, krcataje. Plemići su odjenuli svečane svilene i baršunaste odore zagasitih boja,opasali dragim kamenjem okovane plemićke sablje i pažljivo začešljali bijelevlasulje.Dame su preko krinolina obukle seriozne tunike i ogrnule ramena kratkim dvorskim

povlakama. Glave su počešljale u guste pramenove i uresile ih blistavim nakitom.Dva sata čekalo je plemstvo da počne primanje. U 11 sati pojavio se meñ u dvorane

mali Portugalac. Šutljiv i miran, nikad ni s kim nije razgovarao. Njegovo jelice bilo vazda oz-




biljno i važno. Medu dvoranima ostavljao je dojam nijemog statista.- Dvorska je ura tu - dolazi i dvor.

Malo zatim ude dvorski nadmeštar knez Khevenhiller.- Napokon! - šaptala je Vilma svojem prijatelju Fritzu. -Bezobzirno je od kraljice što nas pušta da tako dugo čekamo.

Nekoliko lakaja počelo je zatvarati prozore.- Dakle, i Kaunitz je u kraljičinoj pratnji - ironično šapće

Vilma knezu Fritzu sakrivši usta lepezom. - Oduvijek se pri manje obavlja kod otvorenih prozora. To je u neku ruku sim bol svečanosti. Nepristojno je zatvarati ih, i to - zbog jednogčovjeka.- Zaboravljate daje taj čovjek kancelar Kaunitz - odgovori knez. - Sam je vrag združio toliko luckastih manira stako velikom državničkom mudrosti.- Nije li tu mudrost stekao samo kao nadimak?- Varate se, Vilma. Veliki je um. To priznaju i u svijetu.Čitavo ga inozemstvo naziva kočijašem Evrope kojom on up

ravlja uzdama.- U životu on je prava afektirana lutka...- Ali on je zapravo - car...- A stoje onda car Franjo?- Lakaj na prijestolju. Pardon, to nije moja primjedba, tajepitet podijelila mu je Evropa.- A izmislio ga je Friedrich Pruski.

Na vratima su se pojavili gardisti - na čelu je kapetan Siniša - i stali u počasni dvored pred prijestoljem. Najzad, evo i dvora. Prvi uñ oše paževi u španjolskoj nošnji. Iza njih dvorskedame grofica Fuchs, Palfv i Colorado u sivim gala-haljinama.Tada zablista bjelina Nerine odjeće s pupoljastim vjenčićem na pepeljastoj kosisamo neznatno obijeljenoj praškom.

Vilma se trgne:

- Kakva je to nakarada? Zar smo na sajmištu? Ova krava-rica odjenula je bijelu haljinu - carica gubi svijest.- Ne razumijem što je postalo od ovog dvora - odvratiFritz.- Ni princeze nisu u bjelini. Carica je nanijela strahovituuvredu dvorskoj časti.

Vilma je pod šminkom blijedila od ljutine.Oko prijestolja smještali su se dostojanstvenici. Iza njih povukli su se u

pozadinu otac Grande, Pelegrini i drugi.Svita se redala propisno.

Najposlije izañ u poslanici, za njima prinčevi i princeze, a onda kraljica.

Njoj zdesna sjeo je car Stjepan, a slijeva car Josip.Do njih kancelar Kaunitz. Zadovoljno i samodopadno promatrao je ispod spuštenihvjeda svečano dotjerane poklonike. Očito je bio zadovoljan simpatijama za caricušto ih je osjećao na licu plemstva.U modroj haljini s krunom na glavi danas je vladarica odlučnije isticala svojedostojanstvo.Ramena je ogrnula crnim španjolskim ogrtačem podstavljenim hermelinom. Plemstvoje zadivljeno usmjeravalo k njoj svoje poglede."U toj dobi, pa kakva je! Danas je zapravo lijepa", šaptala su gospoda.

Marija Terezija razabrala je zadivljene poglede podanika i osjetila je svojusnagu.Redom su prilazili svi oni koji su imali zadaću da i riječima naglase sreću što

Marija Terezija opet može slaviti jednu novu godišnjicu osloboñ enja Beča od

Turaka.Prestolonasljednik rimski car Josip izrekao je svojoj majci kratak pozdrav:- Veličanstvo, pred vaše noge polažem izraz iskrene sreće



nad osloboñ enjem od neprijatelja.



Izrekao je to tiho i obično, bez ikakva osobita naglaska. Nitko nije ništarazumio - i svi su šutjeli.Carica je znala da Josip ne uživa sklonost plemstva i razabirala daje nije

povećao današnjim nastupom.Onda su slijedile čestitke poslanika, članova vlade. Kancelar Kaunitz je stao

pred kraljicu i izrekao govor pun njegovih čuvenih poznatih fraza. Afektiranim kretnjama dodao je plameni patos uresivši ga pravom teatralnom modulacijom glasa.U dvorani se primjećivalo suzdržljivo gibanje.- Divno govori - šaputali su velikaši i njihove gospode.Knez nadmeštar Khevenhiller promatrao je i slušao kancelara s pritajenom zavišću. Nikome nije ni na čemu zavidio, jedino kancelaru Kaunitzu na njegovom

govorničkom daru. Zato je nakon svake dvorske svečanosti zapisao u svoj dnevnik:"Kancelar Kaunitz govorio je divno, tako divno da se jasno zapažalo kako se sam divi svom govoru i kako je sam u sebe zaljubljen."Kad su se svi obredali u čestitkama, nenadano izañ e princ Karlo i napadnouspravi svoju mlañ ahnu pojavu. Na licu dvorskog nadmeštra nastala je velikazabuna. Karlo nije bio u programu. Očajnički je gledao princa. No on se nijeobazirao. Rumenilom osvježena lica okrene se carici i počne govoriti takozvučnim glasom daje zanijemila čitava dvorana.- Veličanstvo! Dopustite da ja, preneznatni crv, položim

pred vaše noge svoje srce, da zamolim Svevišnjega neka slavui sreću vašeg žezla uvijek očuva od svakog neprijatelja, i stranog, i domaćeg. Da zamolim Boga - neka i meni da prevelikusreću i čast da za vaše prijestolje i za vašu državu, spašenu iuzveličanu vašom mudrošću, dam svoj mali neznatni, nevri- _ jedni život i svoju krv.Sve se zapanjilo. Sve su glave ispružene i okrenute k princu Karlu. Na svačijem licu smiješak ushita, iznenañ enja i zanosa.

U tom trenutku sve je prožela jedna jedina misao: "Zašto ovaj nije prestolonasljednik?"Carica je smeteno promatrala sina i još više svečano poklonstvo. Iz svijetlih uKarla uperenih očiju pročitala je misao koja je u tom trenutku sugestivno prešlai u njezinu dušu i ispunila je uzdahom: "Zašto on nije Josip?"Pogledom je preletjela dvoranu. Još se uvijek osjeća ko-mešanje velikaškogdruštva. Još uvijek na svačijim usnama titra smiješak - a u očima stoji

pitanje...U dnu duše carica je osjetila da se sada nešto dogodilo. Kao da su svi ovi ljudi

koji su sačinjavali njezin parlament u svojim osjećajima i mislima detroniziralicara Josipa i Karla uzdignuli na prestolonasljedstvo.To je zaplaši. Njezino srce našlo se medu Josipovim izdajicama i bilo sasvim ispunjeno ljubavlju prema Karlu.Upitno je pogledala Kaunitza. Ali on je ostao potpuno ravnodušan ni najmanje neodajući da ga zanima taj dogañ aj.Samo su četiri crne pojave u pozadini prijestolja znale što se dogodilo i zašto.Računajući s neraspoloženjem plemstva prema Josipu, oni su u tom času htjeliiskušati Karlovu snagu. Sad su se uvjerili da su svojim nastupom proveli duhovnude-tronizaciju prestolonasljednika Josipa.

Mirno i nepomično gledali su preda se pritajivši radost što se Karlo gurnuo pred Josipa i osvojio srce plemstva. Na toj sklonosti prema mladom princu odlučili suda grade svoju osnovu, a da to nitko i ne nasluti.

Primanje je završilo.U pokrajnjoj sobi nadmeštar je odlučno govorio Mariji Te-reziji:



- Vaše veličanstvo, princ Karlo prekršio je dvorski red i u program svečanostiupleo svoju točku. Kršenje programa pred čitavom svitom znači krajnji contradecorum, ruši slavu i čast



uzornog dvorskog ceremonijala koji je najjači dio ugleda države.Carica je odmah pozvala oca Grandea, duhovnog pastira mladog princa.Kaunitz je sve to smatrao djetinjarijom, nadmeštar Kheven-hiller ljagom nadvorski red pred Evropom, a Grande je naglašavao da je to princ učinio u svom

mladenačkom zanosu.

- Vaše veličanstvo - primijeti car Franjo - mislim da Karlov nastup nije u redu. Pravo govora pripada samo prestolonasljedniku. Karlo je morao samo poljubiti vam ruku. Mislim daje zaslužio ukor - vrlo strogi ukor.

Ali carica nije mogla podnijeti da joj muž napada ljubimca sina. Razljuti se iodgovori:- Ne miješaj se u stvari koje te se ne tiču.Car se nakloni:- Neka mi vaše veličanstvo oprosti, ali kad ste me izvoljeli

pozvati na vijećanje, mislio sam da želite čuti moje mišljenje.Kaunitz je posredovao:- Veličanstvo, čitav taj incident samo je sitnarija, tek mladenačka želja princa da i on jednom izañ e na pozornicu. Ta

malenkost nije vrijedna da pomrači vedrinu i veselje vašim veličanstvima.

Nadmeštar Khevenhiller očajavao je nad padom ugleda dvorskog reda i poretka i pošao da se izjada u svom dnevniku.Kancelar je prešao preko čitave stvari gestom čovjeka koji je vičan intrigamasamo u širokim političkim koncepcijama. Na tako sitnom dogañ aju nije sezaustavljao. Nije, naravno, mogao ni naslutiti što se krije iza toga.

Naprotiv, carica je uvijek imala dva oka - jedno za velike, a drugo za maledimenzije. Pozvala je Karla i upitala ga:- Zašto si to učinio? Da ti to nije tko savjetovao?

- Nije. Bog mije svjedokom, uzvišena majko. Kad sam ugledao svoju predivnu majku tako lijepu, obasutu slavom, nešto

me gurnulo naprijed. Sam ne znam što ni kako.

Te su je riječi obradovale i ona ga poljubi u čelo:- Neka ti bude oprošteno jer je poteklo iz toplog i pobožnog srca. Ali drugi put ne narušavaj dvorski red.Bez ikakva ukora, otpustila ga je iz svog kabineta.U šest sati dvor se spremao na svečani dine kojem je imala prisustvovati samosvita velikaša najstarijih loza.Svi su uzvanici već bili na svojim mjestima i čekali caricu.Dvorski nadmeštar ponovno se prenerazio. Na mjestu što ga je odredio za Nerustajala je kneginja Vilma. Nije je zvao na dine zato što je Auersperg postaoknezom tek po milosti Marije Terezije, dakle nije pripadala staroj lozi.

Nadmeštar je bio zbunjen. Uzbuñ en pode k carici i zamoli je za savjet.- Velika je njezina drskost, ali kad bismo je uputili da ode,izbio bi skandal. Ta žena vodi protiv mene kontraborbu. To će

platiti. Neka ostane, ali zovite ovamo groficu Neru.Za nekoliko časaka carica povjerljivo reče Neri:- Rekla sam vam prijepodne da za dine odjenete propisanu



sivu haljinu. Tu odredbu opozivam. Uzmite modru i stupite u moju pratnju u posljednjem trenutku, tako da knez nadmeštarneće moći prosvjedovati.- Vaše veličanstvo, prekršim li opet propise, knez će mesmrtno zamrziti.- Velike li nesreće ako vas stari gospodin zamrzi! Dvorski

propisi su moja volja.Carica zatim pozove princezu Amaliju. Mlada princeza, pristala, svježa,

bjeloputa, smeñ ih opra-šenih kosa pogleda majci u oči.- Odabrala sam te da nosiš španjolsku krunu - reče joj

Marija Terezija bez uvoda. - Danas će poslanik sve utanačitisa mnom.



- Uzvišena majko, nisam sposobna da izdržim toliki teret

- odgovori ona ne odavajući svoje osjećaje.- Teret će nositi kralj, a ti samo slavu i čast. Tvoja će bitidužnost da budeš kraljeva savjetnica, a sve ćeš upute primatiod mene.- Veličanstvo, najmilija moja majko, Španjolska nije ideal

mojih katoličkih nazora. Tamo se bune čak i protiv svetih redovnika - pokuša Amalija licemjerno prevrtati oči.- A tvoja će dužnost biti da ljude umiriš i širiš medu svojim

podanicima moje nazore. Tako sam odlučila. Nastoj da se kod dinea što više svidiš španjolskom poslaniku. Što on poslijeovog dinea referira Madridu, odlučno je da li će infant zamoliti tvoju ruku ili ne. Danas si osobito lijepa. Nastoj da se i tvojduh svidi španjolskom poslaniku. Glavno je da ga oduševiš.Budi oprezna.- Najuzvišenijoj majci i kraljici dajem riječ da ću prikupitisvu snagu da steknem njegove simpatije.Kod dinea se još jače zapazilo kako je nekoliko Karlovih fraza izrečenih sjadnim patosom pobudilo u plemstvu nezaboravan dojam. Čitave večeri govorilo seo njegovom nastupu kao najvažnijem dogañ aju svečanosti. I na koncertu, koji jeslijedio nakon toga, sve oči i misli bile su uprte u mladog kraljevića.On je vjerno slijedio pouke oca Grandea. Živo se miješao medu velikaše, ljubaznos njima razgovarao i prostodušno očijukao s njihovim gospoñ ama ili bi im

prišapnuo po koji kompliment. Time ih je potpuno pridobio.Čitavo vrijeme carica je iskoristila da u razgovoru s francuskim poslanikom

pripremi ženidbu Elizabete za udovca Luja XV. Ipak joj nije izbjeglo neobičnozanimanje velikaša za mladog Karla i potpuni nehaj prema caru Josipu.Te večeri kao da Josipa nije bilo u dvorani. Nitko ga rlije primijetio. Nitko se

nije brinuo za njega. Povučen u pozadinu,

Josip je šutljivo promatrao ljude i kao obično zadubljivao se u misli koje susvima bile nepristupačne.Promatrajući ga takvog, caricu je još više uzbuñ ivala njegova povučenost. Jošjoj je više upadalo u oči da se oko njega vrzu samo generali i njegov dvorski

meštar barun Rosenberg. To u njoj pobudi sumnju.Ipak nije propustila da promatra kneginju Vilmu koja je ovaj put svom snagom nastojala da pobudi pozornost gospode i svojom toaletom i svojim vrelim

pogledima.S veseljem je carica razabrala daje sav trud njezine suparnice uzaludan. Svojom

plemenitom ljepotom Nera ju je potpuno natkrilila i zarobila poglede gospode.Osjećala je zlobnu radost spazivši da njezin muž car Franjo neprestano obraća

poglede k Neri.



U svojim državničkim razgovorima dospjela je Marija Te-rezija da kontrolira svešto se zbiva oko nje, Vilme i Nere. I kad bi opazila Vilmine poglede ispunjeneljubomornim bijesom, klicala je u duši od radosti i ushićenja.Samo kad je kancelar Kaunitz prošao pokraj Nere i rekao joj nekoliko uvodnihriječi, caričino se lice uozbilji. Ali kancelar je brzo ostavio groficu Neru iupravio svoje korake k Josipu pa se s njim povukao u kut dvorane.- Vaše veličanstvo - kancelar će Josipu - htio bih vam nešto reći.- Opet? - upadne u riječ Josip. - Carica se opet potužilana mene? I vi biste nas htjeli izmiriti? To je sada nemoguće.Dva svijeta - dva nazora. Ja ne mogu natrag, a majka ne

može naprijed. Meñ u nama su crne mantije. Danas na svečanosti gledao sam te ljude i pričinili su mi se poput štakorakoji se skupljaju oko prijestolja kao oko slanine i griskaju ga...Caričini stupovi prijestolja su truli.- Veličanstvo, ako je jabuka trula, sama će pasti. Zašto daje tresete? Uzalud gubite vrijeme i uzbuñ ujete caricu.-



- Pardon, ja sam samo u defenzivi.- Njezino veličanstvo misli da se vi spremate na ozbiljniofenzivni korak.- Prevratni?! Nije mi ni na kraj pameti. Hoću joj samodokazati kako su moje tvrdnje o jezuitskom utjecaju na moju

majku pogubne za državu.Kaunitz je odviše dobro progledao Josipa i njegovu majku. Znao je za Josipovo

mišljenje. Odobravao ga u svojoj duši i nije se bojao prevrata s njegove strane.Posve je mirno primio i novi sukob izmeñ u majke i sina. Zamoli ga da nastojitolerirati njezine nazore i onda ga vedrim smiješkom pozvao da pode s njim.Prošli su pokraj carice. Pri tom je Kaunitz dobacio Mariji Tereziji značajan

pogled i uskoro ostavio Josipa. Nakon razgovora s Josipom, pode on carici i upotrijebi sav svoj dar govora i sveargumente da iz njene duše istisne sumnje o prevratnim planovima njezina sina.Kancelara su ove dvorske situacije zamarale pa je bio sretan da mu dadu mira.Donekle je uspio da kraljicu konačno smiri.Car Franjo Stjepan našao je Neru okruženu kavalirima i prišao joj. Gospoda su se

povukla u pozadinu. Car šapne Neri:- Priroda vam je dala sve ljepote i sva svoja blaga i pozivanekoga da njezino savršeno djelo okruni zemaljskom krunom.Da sam car, tu bi prekrasnu glavicu resila kruna - u duhu...- Ne biste ni zamolili dopuštenje da je okrunite?- Gle, umijete vragolančiti. Ako vas predvečer nañ em pred

paviljonom, odgrist ću vam ustašca.- Sutra je post, veličanstvo - odgovori ona nasmiješeno.- Oprostite, vidim da njezino veličanstvo želi govoriti sa

mnom.Otišla je k carici. Ona je tiho upita:- Što vam je rekao car?Doslovce je priopćila dijalog.

- Vidite - nasmiješila se carica sva sretna - tako je pravo.Želim da nastavite. Nagradit ću vas dopustima. Nastavite takogovoriti sa carem. Time iskazujete velike usluge mojoj kućnojdiplomaciji. Dopusti će zaredati...

Ali Neru u tom trenutku dopusti nisu mogli razveseliti. Iako joj je kraljica

razjasnila kako je njena zadaća da cara lije

či od pustolovina, nikako nijeshvaćala zašto bi njezina koketerija imala biti lijek carevoj bolesti.



"Osjećam se poput ptice u kavezu", pomisli ona "kojoj su zapovjedili da pjevaglasom što joj ga priroda nije dala."Dotle je carica promatrala drsko Vilmino lice i šaptala Neri:- Vaša korektura moje toalete polučila je neočekivani rezultat. Vi ste, grofice, zaista čarobnica. Što mi Kaunitz vrijediu državi, to mi vi vrijedite na dvoru. A propos,6 moram vam saopćiti senzacionalni dogañ aj: moj dragi knez nadmeštarstrašno se uzrujao što smo ga opet prevarili. Zbog toga mi je

predao ostavku. Ali ga ja nikako nisam htjela otpustiti, već sam mu dala kraljevsku riječ da ću to popraviti. U subotu jedine u čast roñ endana princeze Josipe. Odjenite tada tu nesretnu propisanu sivu gala-haljinu. Vi ćete i u sivoj toaleti bitilijepi. Kod vas se mijenja ustaljeno pravilo: toaleta ne po-ljepšava vas, nego vi nju.- Ah, odviše je to veličanstvo! Ali zaista sam sretna da jed nom mogu udovoljiti knezu nadmeštru.- Sutra je petak, dan vašeg dopusta. Očekujem vas u su

botu ujutro.- Bit ću točna.Princeza Amalija zavidno je promatrala kako carica ljubazno razgovara sa svojom

dvorskom damom i šaptala princu Ernestu:- Carica se nikad tako milo nije smiješila svojim kćerima.6 A propos (fr.) - Što se tiče, u vezi s tim.



- Tiho, carica nas promatra - upozori je Ernest.- Moram govoriti sa španjolskim poslanikom. Taj me čovjek promatra cijelu večer. Očito skuplja o meni dojmove...- Zašto? - upita Ernest s nekim strahom.- O tom kasnije. Španjolca moram odvesti u pokrajnji salon. Ostani blizu vrata, a ako čuješ neobične glasove, naglouñ i...- Zašto to, Amalijo?- Ne pitaj - i slušaj.Tada se obazre otmjenom, suhonjavom Španjolcu što se znatno isticao u svojojšpanjolskoj odori, okružen gospodom u odijelima austrijskih plemića. Princezin

pogled ga ohrabri. On priñ e bliže i oslovi je.- Vašu ruku - reče ona.

Amalija ga povede u salon.- Presretan sam što me počašćuje najljepša princeza ovogdvora - govorio je poslanik klanjajući se.- Odviše ste dobrostivi - reče Amalija - ali zaista nisam

tako lijepa.- Kad bi španjolski infant mogao sa mnom zamijeniti srećui gledati vas okom u oko, vašu bi lijepu glavu odmah okitiokrunom.- Ah - uzdahne ona - ne znam bi li moja glava mogla

podnijeti kraljevsku krunu.- Neka se ovdje odmori sjaj ljepote vašeg veličanstva -reče poslanik nastojeći da bar nekako oponaša način govorana bečkom dvoru.- Ah, nije to, nisam umorna. Ušla sam u salon zato što se

bojim...- Čega?- Da mi opet ne pozli.

- Kako? Zar vam je većpozlilo?Princeza podigne glavu i reče turobno:



L

- Gospodine poslanice, malo prije govorili ste o španjolskom infantu. Držim vas kavalirom.- U to vas uvjeravam.- Dakle, tražim vašu riječ da ćete šutjeti o onom što ćusada kazati.- Tako mi časnog imena koje nosim u ime sebe i svoje dinastije.- Znam o čemu snujete s austrijskim državnicima, ali moja savjest protivi se osnovi koja bi unesrećila vašeg infanta ivašu dinastiju.- Ne shvaćam - iznenadi se poslanik.- Moja sestra Marijana nosi grbu na tijelu, a ja je nosim naduši. Bolujem od padavice... To vam, očito, na dvoru nitkonije htio priznati, ali na žalost - tako je...Španjolski poslanik osjeti kao da su ga kvrcnuli po glavi. Nije znao što dakaže. Neprestano je rukom cupkao široke španjolske rukave.- Shvaćam vašu nepriliku, gospodine poslanice. To sam

vam priopćila pod pečatom šutnje. Vi ste diplomat i znat ćetenaći izliku da nekako onemogućite ovu ženidbu. Priopcit ćete mojoj majci da se španjolski infant već zaručio s nekom drugom ili što slično - sigurno vas u takvim stvarima ne moram

podučavati. Promislite kako bih bila nesretna kad bi mešpanjolski infant kao svoju ženu - zatekao u takvim grčevi

ma. Danas mije od uzbuñ enja već jednom pozlilo... Bojim seda će ponovno...Spustivši glavu na oslon naslonjača, ona stade trzati rukama.Zatim se baci na stolac, pusti iz usta nešto pjene i lako krikne...Španjolac skoči. Zaprepašćen, gledao je u Amaliju.U sobu uleti princ Ernest.

A poslanik je razmišljao:



"Da ta princeza nije tako poštena pa mije to sama priznala, španjolski prestolonasljednik imao bi padavičavo pokoljenje!"Žurno pode u susret mladom princu.- Trebalo bi hitno dozvati pomoć. Idem po liječnika.Odahne kao da je utekao kakvoj nesreći i vrati se u velikudvoranu. Princ Ernest priskoči Amaliji. Ona otvori oči.- Što ti je zaboga? - upita je.

- Dobila sam padavicu pred španjolskim poslanikom.- Kakvu padavicu? Što to govoriš?- Tako, dobila sam padavicu, zato što me majka htjelazaručiti s infantom. Vidiš, nadmudrujem diplomaciju MarijeTerezije u vanjskoj politici. Tko bi mi to povjerovao?!Princ klikne i oči mu se orose. Kad god bi čuo da bi mu Amaliju mogli oteti,uvijek bi mu se zasuzile oči. Ova je u njemu razabirala neku žensku osjetljivostkoju je smatrala prevelikom ljubavi. Ali upravo ta njegova ženska osjećajnost

pribavila je princu Ernestu tolike simpatije i sklonosti njezine majke koja gajeveć mnogo mjeseci držala na dvoru kao svoga gosta.

Amalija mu pruži ruku.- Hvala na priznanju.- Kada da te zaprosim?

- Pričekaj dok se majka oporavi od košarice - koju

će do biti od španjolskog poslanika. Kako vidiš, nisam baš posljed

nja meñ u diplomatima. Znat ću udesiti najbolji čas...



Pogledao ju je zaljubljenim pogledom u kojem se odražavala prevelika nježnost.- A sad moram u svoje odaje. Kad bih se vratila, mogao biŠpanjolac posumnjati - reče Amalija. - Za padavičare nisam dovoljno blijeda.

Kneginja Vilma sjedila je sa svojim obožavateljem knezom Fritzom i kutu dvoranei oštro kritizirala groficu Neru. Bila je uvjerena da carica krši dvorske

propise samo radi toga ne bi li zasjenila Vilminu ljepotu.- Znam - reče kneginja - stara carska svodilja hoće daistakne svoju groficu - ali to neće uvijek trajati. Jednom ćeipak odjenuti propisanu sivu gala-haljinu, a onda...- Što onda?- Onda Vilmi ne može nitko nauditi!Dok je ovako sjedila u zakutku i promatrala Neru u svoj njezinoj ljepoti, reče:- Kako bi izgledalo to lice izgrizeno brazgotinama crnihkozica? Što misliš o tome?- Od nekog doba neprestano su ti na ustima crne kozice.To me ispunjava užasom. Prestani, Vilma!- Uskoro ćemo vidjeti tko će biti najljepši u ovoj dvorani.- Ne razumijem te...

- Uspet ću se opet na svoje prijestolje, a ona neće sjediti niu ovom kutu u koji je mene ugurala. Evo - to govorim čitavuvečer.

NOĆ NA DVORSKA SABLASTU dvoru je sve utihnulo.U 11 sati noću pošla je Nera s prestolonasljednicom bavarskom princezom unjezine odaje. Princeza je bila izmučena svečanostima i zamolila je caricu da jeoslobodi bar kasno uveče.Htjela je leći i povela je Neru da je prije razvedri svojim čavrljanjem. Dok jekomorkinja razodijevala princezu, Nera je čekala u knjižnici. Brzo i živo ušaoje car Josip.

MARIJA JUR1Ć ZAGORKA


- Vidio sam da odlazite - reče on - i odmah sam se uputio za vama. Oprostite mi što sam vas zamolio za taj sastanak.

Možda nije u stilu dvorske etikete, ali je u stilu našeg prijateljstva. Dogodilo se nešto vrlo važno i htio bih vas zamolitiza pomoć.- Izvolite, veličanstvo.- U blizini dvora živi dvorski kovač lijesova. Imao je kćer

Mirni. Vrlo mije važno da saznam gdje je sada.- Mirni tražite? - začudi se Nera i sa zanimanjem pogleda

Josipa.- Vije poznajete?- Jest, poznam je.Josipovo iznenañ enje bilo je golemo.- Molim vas, recite mi gdje ste se s njom sastali?- Dala sam carici riječ da ću šutjeti o tom.- Ali radi se o vrlo važnoj stvari. Priopćit ću vam sve što jenadbiskup o njoj pričao barunu Rosenbergu pa ćete razabratikoliko mije potrebno da znam gdje je.Josip ukratko ispriča što je Rosenberg doznao od bečkog nadbiskupa.S velikim interesom pratila je svaku riječ i usporeñ ivala dogañ aje s kraljičinim

postupcima u gostionici "Divlja patka". Ona, doduše, nije mogla slutiti da jecarica predala Mirni Pelegriniju, ali je osjećala da je nesreća te djevojke u

blizini dvorske obitelji.- Veličanstvo, vi ste jednom šakom udarili u dva vuka - iPelegrinija i Grandea - reče Nera.



- Tek sam im u tragu. Ako bih našao Mirni, mogao bih vukove uhvatiti...- A možda bi onaj crni ormar sa zlatnom bravom znao višeod nje.- Već smo poslali čovjeka odjevenog u crnu mantiju datraži Euzebija. Otvorit ću mu usta, makar u njih stavio svu

baštinu svog oca. Ali Mirni bi svakako trebalo naći. Otac sigurno zna gdje mu jekći...- Kod njega se ne krije jer bije tamo odmah pronašli.- Ali on zna gdje se krije.- To je vjerojatno.- Čujte me, grofice. Svaki muškarac koji bi došao k starcui pitao za njegovu kćer pobudio bi sumnju. Naprotiv, vi biste

mogli spretno povesti riječ o djevojci i polako naći put dostarčeva povjerenja. Kad bi on bio naš saveznik, izgurao bihjezuite iz majčina srca.- Razumijem. Prepustite to meni. Nastojat ću nešto smisliti.Ustala je.

- Žuri vam se? - žalosno će on. Oprostite, u svom egoizmuzaboravljam da vam dosañ ujem...Sažaliojoj se stoje tako tužno oborio glavu.- Još nekoliko časaka, a onda moram princezi. Čitave večeri htjela sam vas upitati kakav je dojam ostavio na vas nastup princa Karla.- Da, to je bilo dražesne Vidite grofice, on bi bio zgodan

prestolonasljednik. Za ove ljude, naime, za one glave što smoih gledali u dvorani... Oh, to su bundeve pokrivene vlasulja-

ma.- Imate pravo - za ove glave, ali za narod, za puk? Njimaje potreban čitav čovjek koji će ih osloboditi nepravednogrobovanja.- Nepravednog robovanja? Kako to mislite?- Tako: u svemu taj narod robuje. Uvjerila sam se u to začitavo vrijeme mojeg progonstva kad su me okrivljavali kaovješticu, a vidjela sam to na svoje vlastite oči i na imanjimanaših plemića. Vjerujte, izmeñ u kmeta i stoke nema nikakverazlike. Ovi ljudi vuku jaram za gospodara, a njihova duša-



vuče jaram onih koji žive od njezine neukosti. Zar to nije robovanje? Dvostruko

robovanje.Zadivljen car priñ e bliže Neri. Glas mu je bio tih, obavijen melankolijom:- Koliko ste blizu mojim mislima, grofice! Priroda je u va

ma posijala iste misli. Mnogo me puta progone kao nekogkrivca, spočitavam sebi da svi mi živimo poput trutova naračun onih koji izvlače iz zemlje sve od čega ljudi žive. A mito uzimamo od njih podlo, bez računa i odštete. Više me putahvata želja da provalim iz svojih odaja, da pograbim žezlo i darušim sve što je sagrañ eno, da dozovem sav narod na okup iviknem: "Koliko tko zaradi, toliko će imati! A tko ne radi,nema ništa!..."

Njegovo se lice zarumenjelo, oči oživjele, razbudilo se nešto u njemu i tjeralo mu krv u žilama. Nera se obazrela po salonu. Taje kretnja bila nijema opomena na

oprez.- Da, grofice, mislim odviše glasno. Zaboravio sam se. Ja moram šutjeti i sve gušiti, moram slušati bezglave dvorske



razgovore i tratiti dane u borbi sa spletkama dvorskih deva inašminkanih glupana. A život kraj mene teče naprijed, rañ ajuse proroci koji svojim idejama pročišćuju ljudske umove, kojivjetre gnjili zrak i pridižu gažene - a ja moram nijem, goloruk gledati kako moja mlada duša leži poput mrtvog jezera ukoritu moje snage i gine. Evo, sjedim u kaljuži sa žabama islušam kako regeću. To je od mene učinilo da se osjećam

pustinjakom na ovom dvoru, mrtvacem u svojem mladom tijelu. Letio bih kričući, vitlajući zastavama novih misli što u

meni bude novog čovjeka... čovjeka...- Slutila sam! Potpuno sam progledala. Vi ne samo dačitate nova djela i pratite nove ideje - vi o tom razmišljate istvarate u sebi novog čovjeka.- Svi to slute. Kad bih im to rekao - zar me ne bi proglasili zločincem? Žigosali bi me kao veleizdajnika koji krši ustav

i razara državu. U njihovim očima bio bih prosti urotnik i razbijač njihovih privilegija. A što su to privilegije? Ništa drugo nego razbojnički oteta slobodačovjeku.- Potpuno vas razumijem.

- Vidite, grofice, zato se moja duša otvorila vama. Takoiznenada, bez uvoda, bez uvertire u riječima i vremenu. Kad ste mi ono u predsoblju Burgajoš kao kontesa, optužena dajevještica, govorili o nepravdi koja vam je počinjena - vaša optužba disala je istim tim mislima. I tada sam pomislio u sebi:"Eto Josipe, ova je duša izgrañ ena na istom temelju, ona je iste

boje. Kolika šteta da vi, grofice..." Najednom zašuti i obori glavu. U svom zanosu gotovo da nije pred njom obnoviousklik: "Kolika šteta što priroda nije od nje učinila bavarsku princezu!"

Ne znajući stoje htio reći, Nera dovrši prekinutu rečenicu:- Kolika šteta što nisam šef vašeg dvorskog kabineta. Toste htjeli reći?- Nešto slično - prihvati on. - Brzo bih vas promaknuoza svoga kancelara.- Malo prevelika čast za moje premale sposobnosti. Ostanimo radije kod dvorskog kabineta. Tu bih barem imala prigodu da se uhvatim u borbu sa crnomantijašima. Već sevježbam u tom. Grande je uvjeren da sam njegovo slijepooružje. Dolazi mi svako poslijepodne na pobožnost i uvijek je

miran i hladan, a njegove čudne neprozirne oči gledaju me s potpunim uvjerenjem - da je istina sve što mu govorim.Doskora ću se potpuno usavršiti u dvorskoj diplomaciji... Ali,sad treba da idem.Poklonio se.Kao uvijek kad su bili nasamu, s počitanjem poljubi njezinu ruku i oprosti se.

Nera sjedne u naslonjač. Zamisli se. Čudna je sudbina prestolonasljednika.Razmišljajući o njemu, sama u sebi stvori za-



ključak: "Duša ga goni svjetlu, a dvor ga zarobljuje u mrak. Ovo je odviševelika patnja. Kako će se to svršiti?"Pojavi se komorkinja i pozove je k prestolonasljednici.Oko pola sata čitala joj je vesele priče iz neke francuske knjige. Princeza se

brzo umorila i zahvalila joj. Nera izañ e u rasvijetljeni koridor. Tišinu je ispunio šum njezine haljine.

Spustila se u prizemlje.Tu je zateče tama.



"Što je to? Zar je svjetlo dogorjelo?" Poznavajući hodnik, požuri prema svojim sobama.

Nešto je zaustavi. Kao da netko pred njom, stisnut o zid, naglo diše...Povukla se natrag prema stepenicama odakle je dopiralo svjetlo odozgo. Srce jojje nemirno kucalo.Što to znači? Već četvrtu večer tihi noćni susret u hodniku s nekim koga ne vidi- samo naslućuje u tami da je živi stvor.Jučer joj je sobarica priopćila daje grofica Fuchs čak vidjela nekog muškarcazamotanog u tamni plašt, ali mu nije mogla vidjeti lice.Sad se u ovoj tišini i mračnom hodniku i njoj pričinilo da uza zid stoji

muškarac i da u toj tami nekog prisluškuje. Tamo doista netko diše. Čuje kratki,nagli, pritajen dah - osjeća tijelo koje se stislo zajedno sa zidom. Koga čeka?Zar nju?Da se vrati gore komorkinji i daje zamoli daje prati do vrata? Bilo je dovoljnogovorkanja zbog onog stoje vidjela grofica Fuchs."Radije ću poći sama, pa bilo što mu drago, nego da dvorskoj menažeriji dadem

priliku da se opet oglasi svojim životinjskim glasovima."Odlučivši to, Nera hrabro pode tik protivne stijene i hitro proñ e krajneprijatnog, nevidljivog; ništa se nije maknulo za

njom. Tako nezaustavljena uñ e u svoje sobe gdje je dočeka sobarica. Nera se svuče, a sobarica udalji.Čim je zatvorila vrata, Nera rine zasun, ali ostane kod vra-tiju prisluškujući.Koraci sobarice doskora su se izgubili u hodniku. Nastala je tišina. Stala seuvjeravati da je to bila samo njezina utvara. Već je htjela da poñ e u spavaćusobu, kad začuje oprezne korake po sagu.Prisluhnula je i ostala nepomična.

Netko se zaustavio pred njezinim vratima. Osjetila je da vani netko stoji.Pritaji dah i napne sluh.Oko brave nešto šuška..."Kao da netko proviruje kroz ključanicu", pomisli ona i prikrije ključanicurukavom svoje noćne haljine.Prošlo je nekoliko časaka i ona opet osjeti kratko i naglo disanje...

Naslonjena na vrata, zaustavi dah."Tko je? Što kani? Dokle će tu stajati?"

Vani tišina i mir. Uvjerena da osoba još uvijek stoji pred vratima, ona se neusudi maknuti. Najednom razabere da se mjedena kvaka lagano i nečujno svija

prema dolje.Zavor što gaje ona rinula sprečava neznancu da otvori vrata.

Napeto je uperila pogled u svijetlu mjedenu kvaku.Ova se opet polagano i tiho digne.Znači, vani se ruka s kvake spustila. Potpuni mir. Kao da se nepoznatirasplinuo.Što će sad?Ipak, osjeća daje on vani i da stoji pred vratima. Ostala je mirna, potpuno

pritajena. Nije potrajalo dugo. Za nekoliko časaka šuljali su se kratki i oprezni koraci

duž hodnika da se konačno posve izgube.



Mladu ženu obuze želja da otvori vrata i iznese svijeću. Ali već u istom trenutku odustane. Sjeti se da bi svaki i najmanji dogañ aj na dvoru mogaouzbuniti sobarice i sutradan bi se razlila bujica govorkanja.Polako je ušla u sobu i sjela na postelju pitajući se nemirno: "Tko se to šuljaoko mojih vrata? I zašto?"

Bojala se nagañ ati. Bila je uvjerena da joj ne može do

ći blizu, a da ga ne bi usvakom času dočekala pištoljem. Ali lutanje neznanca oko njenih vrata nosilo je

u sebi opasnost da bude kompromitirana.



KOVA Č LIJE SOVA Bio je dan nakon svečanosti u Schonbrunnu. U svom bečkom stanu Siniša je čekaoženu. Primivši pismo da će doći rano ujutro, mladi je suprug trčao iznajmljenim sobama, kitio vaze cvijećem, ureñ ivao zastore ispravljajući Filipa koji se već davno oporavio od zadobivene rane, prigovarao kako je prostrt stol. Gotovo jeizgubio glavu pripremajući se kako da što ljepše dočeka svoju ženu.Samo katkad bi sustao u svom oduševljenju i zamislio se. Otkako je bio u dvorukneginje Vilme, ušuljao mu se u dušu novi nemir i pomucivao mu radost sastanka.

A pomutio mu je i sreću jučerašnjeg dana. Nije bio veseo gledajući je kako setadvorom, kako je svi gledaju i dive joj se. Osjećao je da se nešto dogañ alo učasu kad je car Josip prolazio kraj njega. Još nije zaboravio pogled što gajecar Josip bacio na nj.Jučerašnji je dan još više rasplamsao sumnju koju mu je Vilma ubacila u srce."Zar je moguće? Mladi car nastoji da mije preotme? Zar bi njoj moglo laskati dajoj on udvara?"

Pred kućom stane četveroprežna dvorska kočija. Spazivši Neru, zaboravi na sve i potrči joj u susret. Ušla je svježa, vedra i zagrlila ga.- Svakog petka dobit ću dopust! - rekla mu je još na vratima.- A možda još i više. Vidim da je jedini put do naše sreće ako

ugañ am kraljici. Konačno će me uslišati i pustiti sasvim k tebi.Sjeli su k stolu, čavrljali o dvoru, kraljici i o svečanostima, a zatim otišli usalon.Sjela je na divan. Siniša se prignuo k njoj i zagledao joj se u oči.- Zašto si jučer bila tako vesela?- Vesela? Baš nisam imala vremena za preveliku radost.- Znaš li, onda, nakon razgovora sa carem Josipom?- Ah, da, istina je, to je bilo čas nakon toga što mije kraljica priopćila da ću te danas moći posjetiti. - I čitavo vrijeme

primanja bila si vedra...- Zar nisi vidio? Čitavo sam vrijeme u dvorani gledalatebe. Bio si tako lijep, Siniša! Ponosila sam se tobom, mislila:eto, tu stoji on i ne sluti što ga sutra čeka.- Uistinu me ljubiš, Nero?

- Nevaljalče! Kako su prokšena ova tvoja pitanja!Obasula ga nježnim draškanjem, kad on odjednom upita:- Reci, Nero, može li zahvalnost roditi ljubav?- Zahvalnost? Kako to?

- Recimo: čovjek, muškarac, spasi djevojci život. Kad onato sazna, iz zahvalnosti ga zavoli...- Zahvalnost nije ljubav. Ljubav je ono što nikne samo od sebe.- Tako? Samo od sebe?U njegovoj se duši opet smrkavalo...- Da - reče ona. - Ljubav je ono što ja osjećam.

- Pričaj mi nešto o dvoru, Nero - zamoli on i prisloni glavu k njenom licu.-



- Dragi, život na dvoru nije lijep. Svi se tamo sumnjiče,ogovaraju, nitko nikoga ne voli - nitko nikome nije iskren.Jedini čovjek koji ima dušu i osjećaj je car Josip.- Jesi li u to uvjerena?

- Potpuno, imam dokaze.- Kakve dokaze?- Njegova načela.



- Otkud ih poznaješ?

- O, dragi moj, mi smo dobri prijatelji - čak saveznici. Njegovo je srce burno zakucalo.- Ti i mladi car?

- Zašto ne? On je izvanredno prosvijećen i više cijeni pa metnu glavu od svih okrunjenih - a ja nisam baš sasvim prazna glava, je li Siniša?- Odviše pametna, ali i odviše lijepa, a da na dvoru ne bigovorili o tom prijateljstvu.- Što bi mogli govorkati? - začudi se ona.- Sama veliš da su ljudi na dvoru zlobni.- Istina je. Ali gdje bi mogli smoći tako glupavih intriga?Svi znaju da car Josip prezire žene i bježi od njih.- Od tebe ne bježi!- On u meni i ne vidi ženu, nego samo sebi srodnu dušu.

Naprosto me smatra čovjekom.- Vi ste dvoje, dakle, srodne duše? - reče Siniša. U dnuduše nešto mu je zadrhtalo, nešto mu je šapnulo? "Pazi, to je

pogibeljno!"- Da, mi smo tri srodne duše.- Tko? Tko je treći - začuñ eno će on.- Tko? Ti.- Nisam s vama dvoma raspravljao...- Danas slijediš moja pričanja nekako polagano, Siniša.- Možda nisi dovoljno jasna, mila moja...

- Onda slušaj: car mrzi sve one koje mrzimo i mi. One koji su mene doveli na lomaču, mračne pokvarene duše kojezaluduju narod i žive od njegove neukosti. Sve te mrzimo i tii ja. Vidiš li, dakle, kako smo mi troje srodne duše? Car Josipsmatra uzrokom mnogih zala u caričinom vladanju samo jezuite. I sada se vodi borba izmeñ u njega i carice i protiv crnih

mantija. Ne znam tko će pobijediti, ali car je izvanredno pametan. On umije sve progledati. U njemu se sakriva izvanredan čovjek. Kad doñ e na prijestolje, iznenadit će svijet.- Ti se oduševljavaš njime?- Kad bi ga ti poznavao i čuo, ti bi prvi podigao njegovuzastavu, premda bi to danas značilo izdajstvo. Siniša, njegovojumnoj glavi dugujemo svoj život i sreću. Da on nije sklonuo

Van Svvietena da djeluje na kraljicu - mi bismo bili propali.Zato mu treba da mu i pomognemo.- Kako vidim, moja se Nera odšetala na političko polje -u opasnu borbu...- Kad sam bila na Griču, vodila sam borbu mladeži protiv

praznovjerja.- I gotovo platila glavom.- Da, ali ovdje vode borbe nisu studenti, nego glavom -

prestolonasljednik. A onda, na dvoru sada nema grofice Auer-sperg koja me progonila spletkama - zbog tebe!..."Opet Auerspergova", pomisli Siniša sjetivši se kako je Vilma bacila u njegovudušu sumnju o Nerinom odnosu prema caru Josipu. A Nera je nastavila:- Sad smo tu mi i naša ljubav koju nitko ne može darazruši. Ni sama kraljica. Mi ćemo, dakle, zajedno pomoćiJosipu.Iako nije mogao podnijeti Nerine hvalospjeve o caru Josipu, nastojao je dasakrije svoju nevoljkost i upre svoje crne oči u Neru.- Kako da mu služimo? I čime?

J





- Treba da saznamo za neku djevojku, kćerku dvorskog kovača lijesova. To je čitav roman. Ako te zanima, pričat ću ti -ali ne sada. Danas moraš sa mnom k tom kovaču lijesova!- Ni taj jedini dan nisi sasvim moja?!U njegovu je glasu bilo spočitavanja.- Baš naprotiv. Što god činim za Josipove planove, činim za našu sreću. Uspije li car otkriti i dokazati kraljici jezuitskanedjela, tada će car stupiti na njihovo mjesto i postati prvim kraljičinim savjetnikom. A onda će Nera od cara zatražiti nagradu.- Nagradu?- Da me otpusti s dvora. Razumiješ li sada? Dakle, brzo.

Naša je sreća na pragu.Kad su se spremali da iziñ u na ulicu, bio je on mirniji i odbijao od sebe

zlokobne sumnje koje su mu nastojale prodrijeti u dušu. Na polasku uhvati Nerinuruku pa je izljubi:- Nigdje nije lijepo - samo s tobom, ništa nije lijepo - sa

mo ti! Najednom se ona zaustavi. Smiješak nestane s njezinih usana. Pogleda ga dugim zamišljenim pogledom.- A da nisam lijepa? Da nestane ljepote s mojeg lica?- Uvijek bih te ljubio jednako. To sam ti već jednom dokazao. Nisam znao da si svoju ljepotu samo umjetno nagrdila.Znaš li, ondje, u Mokricama? Ipak sam te i dalje ljubio. Aliodakle tebi ta misao? Tvoja ljepota ne može nestati.

- Kad si mi govorio o ljepoti, iznenada sam ugledala sliku princeze Elizabete. Na dvoru sam je više puta promatrala. Bilaje nekad vrlo lijepa. To se vidi još i danas. A jednog je danaoboljela i ustala iz kreveta s brazgotinama crnih kozica. Kad god je gledam, uvijek me spopada neki strah. Nisam tašta nasvoju ljepotu, a ipak me hvata neka groza od pomisli da bi seto moglo dogoditi i meni.- Kakve su to luñ ačke misli?

- Te me misli neprestano salijeću. Zastoje sudbini smetalanjezina ljepota? Zašto ju je nagrdila? I kad sebi postavljam ta

pitanja, uvijek osjećam neki čudan strah...- Što god bi se dogodilo, uvijek bih te ljubio. No zašto se titoliko žalostiš zbog nesreće princeze Elizabete?

- Sama ne znam. Mnogo mislim o njoj. A sad kad si mirekao - ništa nije lijepo samo ti - trglo me nešto i strah mijenajednom poplavio dušu. Što bi bilo kad bih izgubila svoju lje

potu?- Onda bi barem bila sasvim moja.Tek sad je razabrala da se u njegovoj duši sve više razvija probuñ en ljubomor.Uhvati ga za ruku i povuče za sobom.- Siniša, ja sam samo i potpuno tvoja. Sve su drugo gluposti. Neću da mislimo na što drugo. Budimo danas veseli i sretni.To je naš dan!Danje sparan. Bijeli oblaci zaklonili su sunce. U maglovitom svjetlu dana navisokim muškim pojavama crne se pustom cestom dvije mantije. Glave su im sprijeda pokrite širokim a straga šiljastim klobucima.

Idu cestom skrštenih ruku. Katkad nešto prošapću. Sjedne strane ceste redaju sesame male kuće, a s druge drveće.



Pred njima u daljini pružio se stari kraljevski dvorac, nekoć omiljelo boravišteKarla VI., oca Marije Terezije.- Sad idi. Pazi, budi mudar! Ako mi doneseš pametnuvijest, Pelegrini će bogato nagraditi tvoju spremnost.- Dopodne ću se vratiti u samostan.- Čekam te, žuri se.Stariji okrene u grad, a mlañ i jezuit proslijedi ravnom cestom.Kuće su bivale sve rjeñ e i manje priproste.



Približio se zidanici. S obiju strana kuće diže se visoki zid i ograñ uje prolaznicima uvid u široko dvorište. Iza dvorišta zeleni se šuma. Prozori kućezatvoreni su i zaklonjeni zastorima.

U pročelju velika željezna vrata. Sirom su otvorena. Nad njima na crnoj pločiveliki bijeli natpis daje tu kovač lijesova Johann Wolf. Nitko ne prolazi cestom. U daljini od više stotina metara tek po koja kućica bečkih grañ ana. Jezuit skrene prema željeznim vratima i ude u dućan.U dugoljastoj prostoriji naslagano je mnogo lijesova.U kutu pokraj stola sjedi visok čovjek, jakih i širokih pleća. Sa crnom kosom

pomiješani su bijeli uvojci. Jake i pune obrve crne su poput nabreklih pijavica.Duboko u očnicama leže neobično crne oči. Lice mu je široko, kosti izbočene,snažne, nos dug i ravan. Ispod njega gusti brk. Još se razabire daje nekad biocrn poput ugljena - a sada su ga protkale bijele niti. Usne ni sada nisuizgubile svoje rumenilo. Čvrsto su stisnute - kao da čuvaju neku tešku tajnu.Jake velike ruke drže pero i polagano crtaju brojke u neku knjigu. Čovjekostavlja dojam da mu je blizu pedeseta, ali kao da u njegovim mišicama jošuvijek živi nekadašnja mlada snaga.- Hvaljen Isus! - pozdravi jezuit.Stari čovjek podigne oči. Nekoliko trenutaka gleda u došljaka. Onda polagano,

bez ikakva izražaja na licu, pusti pero iz ruke i obori pogled. Tada polaganoustane.Tako uspravljen izgledao je kao čovjek goleme snage. Gotovo da je glavom dosegaostrop.

Na pozdrav nije odgovorio, samo je nijemo gledao jezuita.- Vi ste to, gospodine Wolf? - zapita ovaj.Snažan, lijep čovjek potvrdi kretnjom glave.- Trebam lijes - reče jezuit.- Za sebe? - zapita ga monotonim glasom.

Čudno pitanje bačeno je u jezuitske sljepoočice poput praćke.

- Zasad još ne - odvrati redovnik naoko nešto osupnut -ali za nekog odličnika koji leži u posljednjim časovima.- Dobro, možete ga kupiti.- Samo neka je lijes dobar i jak.- Iz mojeg lijesa još nikad nije nitko utekao u život...• - Mislim, naime, da lijes mora biti otporan i prostran.- Tko je legao u moj lijes nikad se nije potužio da mu jeneudobno. Onaj kome ja iskujem posljednji stan ostaje u nje

mu do sudnjega dana. To vam mogu priseći.Govorio je monotono, ali plemenitim muškim glasom, a oči mu se usjekle u jezuita

poput dvaju čeličnih svrdla. Ni da bi trepnuo. Njegovo lice s odrazom neobične južnjačke ljepote hladno je poput lijesova.

- Biste li mi pokazali lijesove? - zamoli jezuit.- Nije li vas strah?- Mene? Zašto?



Ispod gustih brkova maknule se VVolfove usne u jedva primjetnu grimasu:- Ima ljudi koji cvokoću zubima kad ture nos u ove ćelije i

pokaže na lijesove. - Nije ni čudo. Tu treba odležati pokorudo sudnjeg dana, a kad je nečija savjest debela, utovljena,teško je s njom u ovom prostoru.Jezuita su se te riječi očito neugodno dojmile kao što mu je i sam kovač bioneprijatan.Uza sve to, morao je izvršiti zapovijed. Gledajući lijesove, upita:- Priznajem, vrlo su lijepi, a jesu li skupi?- Stoje mnogo novaca.- Mnogo? Svejedno. Odličnik ih može kupiti. Čini se da vi

prodajete samo bogatim ljudima. Siromah ne može nabavitikovni lijes.



- Siromah ne.- Očito imate mnogo novaca. Kamo ćete s tim blagom, gos

podine VVolfe?- Naći će se netko tko će potrošiti.- Nemate djece? /Starac je ostao miran, sa/no su mu vjede nenadano pale na oči. Ali ih opet

podigne i niirno pogleda jezuita:- Nemam.- Ako nemate djece, posvetite svoj imetak dobrim djelimada zahvalite Bogu što vam je pružio udoban život. To bi bilo

bolje za vašu dušu nego da vaš novac raznesu možda kakviroñ aci - ako ih imate.- Nemam.- Nemate nikog svoga?- Imao sam kćerku.- Ah, umrla je?- Možda...- Kako? Vi to ne znate.- Nestala je kao da su je živu zakopali.- Zar je niste tražili?- Tražite kaplju u moru ili crva na zemlji.- Gospodin Bog je rekao: tražite i naći ćete.

- Imate pravo, tražio bih, samo da znam gdje je. No vi stedošli kupiti lijes?-Da.- Odmah ću vas poslužiti.Prosijedi snažni čovjek okrene se od kupca i pode u dubinu dućana pa nestane izavratašca.Jezuit osta sam. Sjeo je za stol i poput lopova zaokružio pogledom malim dućanom. Onda ga zaustavi na knjizi u koju je tren prije gospodar bilježio

brojke. Mladi jezuit oprezno skrene pogled na mala vrata. Hitro izvuče iz stola ladicu iruka mu posegne medu papire.

Napeto pazi na ulaz u dućan, a ujedno istražuje papire.

Spazi pismo napisano nepismenom ženskom rukom. Zgrabi ga kao tat zlatni plijen.Pogleda na vrata i naćuli uši. U kući je tiho kao u grobnici.Pred očima su mu zaplesala slova.



"Mili moj nesretni oče,Ponajprije te lijepo pozdravljam i ljubim tvoje ruke. Javljam da sam zdrava, alinesretna. Uvijek plačem jer se ne smijem pokazati svijetu - ali ovdje u tojsamoći..."U dubini sobe začuo se VVolfov glas.Razabravši da neće moći dočitati pismo jezuit ga spusti u džep, hitro gurneladicu u stol i složi ruke na krilu.U dućan ude mladić.Kao da i ne vidi, jezuita, pode ravno prema željeznim vratima, nasloni se navratnicu i zagleda na ulicu. Iz džepa izvadi jabuku i stane bezbrižno griskatineprestano radoznalo promatrajući prolaznike.- Vi ste, sigurno, pomoćnik gospodina Wolfa? - upita gajezuit.Kao da je tek sada ugledao kupca, mladić okrene glavu, stavi jabuku u džep iodgovori:- Da, pomoćnik.- Veoma ste mu slični.- Ne znam.- Čini se da niste odavle?- Nisam.

- Izgovor vam je loš.- Glavno da su ruke dobre.- Veoma ste slični gospodaru. Da mu niste rod?- Tako vele.- Dugo ste kod njega?- Tako, dvije godine.- Siromašni čovjek, rekao mije da mu je nestala kćerka.-



- Da, nestala je.- Jadni otac - reče jezuit sućutno. - Bog nam često šaljeiskušenje, ali onda se ipak njegovom milošću sve dobro svrši.- Ne znam to - reče mladić dok su mu oči lutale cestom.- Onda je njegova kćerka i vaša roñ akinja?Pomoćnik samo slegne ramenima poput kakvog slabo nadarenog momka.- Majstora Wolfa dugo nema, doći ću kasnije.- Majstor Wolf samo hoće da vam pokaže jedan posve novilijes - odvrati mladić. - Samo pričekajte.Širokim leñ ima mladić zastre ulaz i jezuit se vrati na svoje mjesto.Straga se otvore mala vrata, a gorostasni čovjek prosijede kose opet se pojavi udućanu.U ruci mu svijeća.

- Pokazat ću vam najprije ove ovdje - reče on - a ondaonaj lijes koji imam u radionici. Posvijetlit ću vam jer je tam no.Pokaže rukom na uski prostor. Kraj zida su ležali lijes na lijesu i sačinjavaličitav zid do stropa.- Izvolite - reče kovač, ude prvi i digne svijeću. Jezuit uñ eu uski dugi prostor poput grobne izbe.Svojom golemom snažnom rukom Wolf mu je pokazivao svaki pojedini lijes.S druge strane VVolfov je pomoćnik nečujno zatvorio željezna vrata i oprezno ihzaključao.- Moram znati dužinu tijela mrtvaca, zar ne? - reče jezuit.To ne znam. Trebalo bi da odem i upitam.- Nije potrebno - reče VVolf i postavi svijeću na rub jednog

lijesa.Zatim pogleda jezuita i reče:- Sam ću izmjeriti.



- Poći ćete k umirućem?

- Nije potrebno da idem k njemu...Izvadi iz džepa konop; razvije ga, jedan ugao postavi jezuiti na vrh glave ispusti ga do njegovih nogu.- Ali, gospodine, onaj za koga trebam lijes mnogo je nižiod mene.- Ni manji ni viši - odgovori VVolf čudnim glasom.- Tko vam je rekao koliko je visok?- Dragi gospodin Bog koji ne plaća svake subote. Ali kad

plati, onda je vrlo darežljiv...Dok je to govorio mjereći konopom jezuitovo tijelo, iza VVolfovih leñ a pojavilase glava njegova pomoćnika.

Mladog jezuita zahvati neprijatan ledeni osjećaj. Htio je pobjeći, ali ga uhvatedvije snažne ruke i pritisnu uz lijesove.- Što hoćete - što? - zadršće.- Plaću - vikne starac - za moju bol.- Isuse, Bože moj! Pomozi mi! - zahropće jezuit.

VVolf odgovori sablasnim smijehom.Prestravljeni čovjek pogleda oko sebe kamo da uteče. Ali njegova nada klonu.

Razabrao je da se nalazi u uskom prostoru izmeñ u dviju visokih hrpa lijesova.Gusta tama pala je po dućanu. Kao da su se spustili u kakvo podzemlje. Samojedna lojanica na rubu lijesa zlurado otkriva jezuitu sablasnu sliku njegova

položaja. Nad njim reži čudnom osvetom iscereno lice gorostasnog VVolfa. Iza njega stoji mladić koji mu je ruke povukao straga pa ih sapinje.- U pomoć! - viče jezuit.

VVolf odgovori smijehom koji je nalikovao na luñ ački.- Viči, crni vraže, samo viči. I ona je vikala kad joj je tvojgospodar uzimao čast. Jesi lije, vraže, slušao kako je vikala?- Ne znam, nisam kriv - ja...- A zašto si došao? Reci - i popusti jezuitin vrat da čujeodgovor.-



- Poslali su me da saznam gdje je.- Gdje je Mirni?- Da - ona...- Da njušiš gdje je i da je onda zadave, da zakopaju svojcrni grijeh?- Da - zato su me poslali. Smilujte se, služit ću vam...- Meni služiti? Zar sam ja davao da primam tvoju služ

bu?- Pomoći ću vam da krivce namamite u svoje ruke.- Ti, lupežu, sine ñ avolskog izroda, ti ćeš mi pomoći? Nitko

mi ne može pomoći, ni meni ni njoj - jadnoj mojoj kćeri. Nikraljica! Ni Bog!- Ja ću vam pomoći.- A znaš li kako sam ja, njezin otac, obijao pragove danañ em bar osvetničku pravicu? Da kaznim tu zvijer koja gos

podari nad vama živinama? Ni nadbiskup se nije usudio da mi pomogne. Ni on, svećenik, najviši svećenik, i on se boji vas,crnih vragova na kori zemaljskoj. I kraljicu ste zaslijepili da nevidi. I put do pravde zasmradili - da nitko ne može do nje.- Milost, milost, nisam ništa kriv.

- Nisi kriv što služiš svoga gospodara? Nisi kriv što si došaou njegovo ime? Nikad nisi čuo da sam ja, otac djeteta, pošao pred sud da tražim tvoga gospodara - Lucifera na Luciferima



- Pelegrinija? Zatvorili su me kao klevetnika. Nitko mi nije mogao pomoći. Čamio sam u tamnici... Jesti li to znao?- Nisam vas ja zatvorio.- Ali si znao da me zatvorio tvoj gospodar. Zašto mi nisi

pomogao? Zašto me onda nisu ubili, nego su mi rekli: "Ili ćeššutjeti, ili sudnji dan dočekati u tamnici! Biraj!" A ja sam odabrao život i šutnju da mogu sam sebi krojiti pravdu!- Nisam kriv...- Svi ste krivi. Sve je prokleto, ñ avolu je prodano sve štonosi vašu mantiju. Crkni, prokleta životinjo, što služiš namje-

šteniku ñ avola na zemlji! Sad plati jedan djelić moje nesreće!- Dajte ga meni, oče! - klikne mladić. - Dajte ga meni!Starac pusti jezuita. Ovaj skoči i udahne zraka, ali ga već istog trena zgrabiše dvije željezne ruke i saviše mu oko vrata uže.Jezuit padne na koljena i sklopi ruke.- Ne ubij me. Ako se još danas ne vratim, oni će posum njati da si me ubio i obojica ćete platiti glavom.Snažni čovjek pljesne rukom o ruku.- Ne plaši se za naše glave! Nema pravde, nema kraljice -

ali ima suda! Ima ga! Gledaj, to je sud - i udari se po svojim prsima. - To je sud zemaljski, tu u srcu po kojem se prolilažuč. Tu je sud!- Nevin sam - mene su poslali, morao sam slušati...- A ti slušaj dalje!- Milost! Milost!- I pozdravi gore svete oce s moje strane - vikne sad po

moćnik - i reci im: Nijedno ljudsko stvorenje koje doñ e i upita za Mirni neće više izaći iz ovih prostorija. Ostat će u ovojćeliji, tri stope širokoj i deset stopa dugoj. Ostat će na vječnuslavu...- Smilujte se...- Uprljat ću ruke tvojom krvlju - reče mladić - kao stojeon obeščastio djevojku koju sam ljubio.Jezuit hoće da vikne, ali mu krik prekine uže. Prislonio se na lijes i srušioudarivši glavom o zemlju.- Što je Marko? - upita gospodar.- Pseto je krepalo.Oba muškarca uhvate veliki jednostavni lijes, bez nakita, iznesu ga s onu stranudućana i ubace u nj ugušena čovjeka. Onda na nj polože pokrov.

Marko ode u radionicu i doskora donese vrelog olova.



Za pol sata lijes je bio potpuno zaliven olovom.Tada su lijes podigli i smjestili uza zid, a na nj naslagali druge lijesove dostropa.Izašli su iz uskog prostora i obrisali znoj.U mračnom dućanu zavlada potpuna tišina, isprekidana samo teškim disanjem gospodara i njegova pomoćnika. Tada će starac:- Operimo se. Držali smo ga svojim poštenim rukama -da nam na prstima ne ostane njegov gnusni trag.Pošli su u dvorište, oprali ruke i vratili se u dućan. Pod niskim stropom jetamno. Samo lojanica sablasno rasvjetljava lijesove.- Tako je, sveti oče, počivaj i čekaj dok i drugi doñ u u tvoje društvo. Marko, tko god doñ e i zapita za Mimi, taj je došao

u njihovo ime. Slatće oni sada jednog za drugim. Boje se, nad biskup ima pisma. Čim tko doñ e i pita za nju, ti zatvaraj željez

na vrata.



- Ne bojte se, ujače.- Sad ugasi svijeću i otvori dućan.

Mladić učini kako mu je starac zapovjedio.U tmurnu prostoriju opet ude danje svjetlo.

Wolf sjedne za stol miran kao da nema drugih briga do računa. Mladić spusti glavu i zarine prste u kuštravu kosu. Šutjeli su. Onda će mladić gledajući ga ispod oka:- Oh, ujače, zlo je bilo samo u tom što se nismo vjeriliodmah kad sam zaprosio njezinu ruku.- Znam, ali ti si sin moga brata, trebalo bi dispenzije izRima. I Mirnije kriva. Kad sam joj rekao daje ti voliš, nećka-la se, rekla je da si dobar - a opet da ne zna da li bi ti mogla

biti ženom. Sve je odgañ ala. Pomamila se za nekim drugim,ali nije htjela da mi kaže tko je taj. Sakrivala je preda mnom.

Eh, pusti to - ne želim više govoriti o staroj rani. Jadnica, dosta joj je pokore. Izgubila je život, a još je živa i mlada...Prošao je čitav sat, a da se u dućanu nitko nije pojavio.Onda je negdje iz daljine zaštropotala kočija pa ponovno nastane mir.- Ujače, cestom dolazi plemkinja - baš je fina. Bit će dobra

mušterija.- Nije mi do novaca. Ni do čega.U dućan uñ e Nera.

Wolf ustane i dubokim poklonom pozdravi otmjenu gospodu.- Molim vas, majstore, ovdje sam strana. Rekli su mi dajenegdje u blizini na ovoj cesti neki tokar imenom Hans.- Onaj što izrañ uje zipke? - osmjehne se vlasnik dućana.- Zipke? Zašto zipke?- Mladi ste i lijepi, valjda će vam trebati zipka kad tražiteHansa.- Zasad još ne. Nego, vi ga sigurno poznajete?- Poznam ga. Nismo neprijatelji, a nismo ni konkurenti.On izrañ uje zipke, a ja lijesove. On se brine za čovjeka kad dolazi, a ja kad seli odavle. Svatko mora jednom k njemu ijed nom k meni. Za mene vaša milost ima još vremena.- To nije u našim rukama - odgovori Nera ljubaznim smiješkom promatrajući snažnog starca. Otkako je stigla uBeč, nije srela tako neobično lijepa čovjeka.- Svakako, dok sam u Beču, ne kanim k vama, majstore -doda Nera da ostane u stilu njegovih šaljivih primjedbi. -

Nisam Bečanka.- To se odmah vidi po govoru.- Ali i vi ne govorite sasvim bečki - naglasi ona.- Da, možda ne. Molim, vašu milost, ako želite povest ćuvas Hansu.-



- Bilo bi mi vrlo drago kad biste bili tako ljubazni. Odlazim već ovih dana u Prusiju pa bih htjela naći sobaricu. Rekli su

mi da tokar Hans ima četiri kćerke.- Dobro su vam rekli.- I još su mi naglasili da Hansu ne bi bilo krivo kad bi kojuod njih mogao dobro opskrbiti. Četiri kćerke - to nije mala

briga.

- Da, to je istina. A gdje bi mogao opskrbiti tu jednukćerku?- Kod mene.



- Kod vas?- Da, moja se sobarica nedavno udala i kad bih našla do

bru djevojku koja bi htjela sa mnom u Prusiju, uzela bih jesobom. Samo, dakako, morala bi se odlučiti da zauvijek ostaviove krajeve i da ostane kod mene u tuñ ini.- U tuñ ini? U Prusiji? - zamišljeno će starac.- Zar je to tako strašno, gospodine? Kod mene bi bila kaokod kuće. Brinula bih se za nju i ako se uda - opremila bihje-- Da, to ne bi bilo loše, svakako. Ako je kod vas, to je kaoda se i dobro udala.- No vidite, gospodine. Uvjeravam vas da bi djevojkanašla kod mene svoj novi dom. Samo bi trebalo nagovorititoga Hansa da mi povjeri koju od svojih kćeri. Ili možda viznate koju dobru djevojku koja bi vam bila zahvalna da jeusrećite.

Wolf upitno pogleda svog nećaka, ali mladić naglo odgovori:- Mi ne poznamo takve djevojke.Ujak je osjetio što znači taj odgovor pa reče:- Da, ne poznamo nikoga osim Hansovih kćeri.

- A ne biste li me htjeli tamo preporučiti? Bit ću vam zahvalna.

- Vaša milosti, meni ljudi čine zlo, pa zašto da ja drugimačinim dobro?- Ne izgledate tako kao da ne biste bili dobri svojim bližnjima koje cijenite.- Vaša milosti, ljude cijenim samo po stopama. Za mene jeglavno koliko je stopa visok i širok. Koliki mu je potreban lijes.To je ono što za mene vrijedi kod svih ljudi. Sve drugo nemavrijednosti.- Uistinu?- Da vaša milosti. Što me drugo briga. Što je čovjek višeizrastao, to je za mene bolje. Trebat će veći lijes i platit će višenovaca. Oni maleni - oni nisu ništa. Takav mali lijes ne možeš skupo prodati, a izgubiš s njim čudo vremena. Nije li jasnoda za mene nešto vrijedi samo čovjek koji je izrastao ovakoširok i jak poput mene?

Nera je začuñ eno promatrala neobičnog čovjeka. Imaju li njegove misli kakavskriveni smisao ili govori samo onako, bez ikakve osobite namjene?Ipak joj se pričini da neće tako lako s njim nakraj. A nadala se: prihvatit ćezgodu i ponuditi joj svoju vlastitu kćerku daje povede sobom i sakrije tamo, utuñ ini.

Njegovi ustezljivi odgovori pomrsili su joj račune.Što da učini? Ona odluči udariti drugim putem.- Gospodine, doista bih vas nagradila kad biste mi pomo

gli naći djevojku koju tražim.- Djevojku koju tražite?On je ušutio i čudno upiljio oči u Neru. S druge strane buljio je mladi Marko usvog ujaka. Njihovim glavama salijetale su sumnje.

Vidjevši da joj ne odgovaraju, Nera ih stade pažljivo promatrati. Starac upita:- A koju vi djevojku tražite?- Pa rekla sam vam da tražim...-



Zastala je. U očima gorostasnog čovjeka stalo je tako opasno sijevati da nije mogla izreći ime njegove kćeri. Ali već je on prišao korak bliže i rekao hladno:



- Znam, vi tražite onu istu djevojku koju je tražio netkodrugi. Onaj stoje bio ovdje prije vas.- Kako? Prije mene je netko tražio sobaricu?- Kako ste lijepi, tako ste i lukavi. U mene ima još više lukavosti. Gospodin nije pitao za sobaricu, već za nekog drugog,lijepa gospodo, ali on je već otišao... Otišao je ništa ne opra-vivši. I vi ćete isto tako otići...- Tko je taj gospodin? - napeto će ona. - Tko je od vastražio Mirni?- Dakle, ipak ste nju tražili, a ne Hansove kćerke!

Misleći da će odmah pridobiti čovjeka bude li mu iskrena, Nera mu reče prijazno:- Da, gospodine. Uvjeravam vas - ako mi priopćite onošto od vas tražim, uvjerit ćete se da je to u vašu korist.- Vaša milosti - upadne on u riječ i sav porumeni od bijesa - gospodina koji je tražio Mimi poslao je onaj isti koji će

poslati još mnoge druge...- Varate se, gospodine, on neće poslati nikoga više, osim

mene...- Onda molim, pričekajte tren...

Nera primijeti daje starac pogledom dao znak Marku. Ovaj je pošao k vratima iuhvatio željezno krilo da ih zatvori. Neru obuze neka tajnovita jeza. Preplašeno se okrene i razabere da mladić zatvara dućan.U tom trenu netko izvana povuče vrata, tako da je mladić ispao na ulicu. Pred njim je stajao visok, jak časnik.- Stoje to? Hoćete da zatvarate vrata dok je dama u dućanu? - rekao je Siniša ljutito Wolfovu pomoćniku.

Wolf priñ e bliže i opazi gardijskog časnika.

- Vaša milosti, zatvaram vrata u svojoj kući kad je menevolja.Siniša plane i prijeteći stupi na prag, ali Nera hitro preteče Sinišin odgovor:- Da, to imate pravo, gospodine, vi možete zatvarati vratakad vas je volja, samo dopustite da prije izañ em.Kao da se Wolf nešto predomislio. Nakloni se Neri i reče:- Oprostite, vaša milosti. Mi zatvaramo mnogo prije pod neva, zato što odlazimo u radionicu, a kako vi niste kupac,

mislio sam da ćete ionako izaći.- Gospodine - tiho će Nera Wolfu - činite krivo što miuskraćujete povjerenje. Ne znate koliko biste se radovali kad

bih mogla da govorim o Mimi...- Govorit ćete s njom onda kad legnete onamo u lijes. Snjom se može govoriti samo na drugom svijetu.- Zar je mrtva?- Da, i ne tražite je. Nije dobro buditi mrtvace.- Vi ste njezin otac?

- Bio sam, sada nisam ništa drugo nego kladivo koje kujelijesove. Dolaze mi oni kojima je u kući smrt... Možete doćikad vam ona pokuca na vrata ili kad je zaželite.I on se okrene i iziñ e kroz mala vrata u dubini prostorije. Nera izañ e, a zanjom i Siniša.- Nema u mene povjerenja - reče ona. - Trebalo je da se

potpuno preodjenem i prikazem kao prijateljica njegove kćerke. Nisam slutila daje taj kovač tako nepristupačan. Ali čini mise daje povjerenje razrovao netko tko je došao prije mene...- Mene samo zanima zastoje htio zatvoriti vrata? - rečeSiniša.- I ja ne znam što je to bilo. Ako se ne varam, stari je dao

mladiću očima neki znak.

Siniša se zaustavi, promotri prizemnu kućicu, pogleda Neru i neizvjesnaneprijatna slutnja preleti mu dušom.





- Nero, ti više nećeš ovamo.- Mirnije ionako mrtva, dakle je izlišno. Ali mogla sam od njega ipak nešto saznati daje bio povjerljiviji.- Neka car Josip pošalje drugoga. U tom dućanu tako jenešto neprijatno, nešto neugodno...- To sam osjetila tek kad je počeo razgovarati sa mnom. Unjegovim riječima kao da ima neka zagonetka...- Učinila si po volji mladom caru, a sad čini po volji i meni:- obećaj da nećeš nikada ovamo.- Obećajem - reče ona. - Tebe kao da obuzima neka sum nja?- Ne bih rekao sumnja, ali neka jeza. Obećala si mi da višenećeš poći k VVolfu. Hoćeš li održati obećanje?- Hoću, Siniša.

Sjedoše u kočiju koja je čekala na cet-ti podalje VVolfove kuće.Iz dućana je kroz pritvorena vrata gledao za njima mladi Marko, a onda potrčao ukuću. Našao je ujaka u radionici kako sjedi zadubljen u misli.- Vani je kočija - šapne on. - Na boku sjedi dvorski lakaj.Ona dolazi iz dvora!

Wolf skoči i pogleda svojeg nećaka široko rastvorenim očima.- Iz dvora! Iz carskog dvora?- Zašto vas to toliko plaši?- Plaši? Ne. - I stari opet sjedne pa nasloni glavu na objeruke. - Da nije došao onaj gardist - reče starac - ne bi ni onaviše izašla na sunce. Ona je iz dvora, nema sumnje, i nju je poslao Pelegrini koji je na dvoru veći od kancelara.- Mislim - primijeti Marko - da bismo ipak morali bitioprezniji. Možda ta dama i nije mislila tako zlo?

VVolfovim se licem prelije bijes.- Ti bi joj oprostio zato stoje lijepa?

- Ali, ujače, zar sam ja takav? Samo mislim daje potrebanoprez. Ništa drugo ne želim i ne čekam u svom životu već sa

mo to da dobijemo u ruke pravoga krivca.- A nije li ona došla iz dvora? Što to znači? Tko gospodarina dvoru? Jezuiti! Poslali su ženu. Lupeži misle da će se zmijalakše provući u tajne. Eh, i njoj ćemo zdrobiti glavu, neka sesamo pojavi.- Vi se u to bolje razumijete. Dugo ste bili na dvoru gardist- sve ih poznajete.

- Kad bi ti znao što ja znam, od očaja i bijede kotrljao bi ses jednog kraja svijeta na drugi. Bolje je da ne znaš.- A što znate, ujače? Recite mi jednom. Kad bih znao, osvetio bih se dvostruko - trostruko...Gledao ga je mračnim crnim očima, a onda mahnuo rukom:- Znaš li stoje grob? Kad se zakopa, gotovo je. Tako je i to.Zakopana je i ne smije da se iskapa - jer bih mogao pomah-nitati i sve ljude na svijetu žive zavući u lijesove. A nije čitavsvijet kriv što su zgazili mene. Bolje je da me ne pitaš. Kad bih

počeo pripovijedati, pretvorilo bi se u zvijer i ono maločovječje spodobe što imam. Pusti me i ne pitaj.

Nera i Siniša provezli su se ulicama Beča. Pred jednim dućanom nagomilalo setoliko svijeta da nisu mogli dalje. Kočijaš je zaustavio kola. Oboje su sišli i

progurali se medu svjetinu da vide stoje to zakrčilo promet.Pred dućanom je stajala dvorska osmeroprežna kočija, a oko nje se skupili ljudi

i čekali.



- U dućanu je netko iz dvora - šaptali su ljudi Siniši kad ih je upitao koga čekaju.

Ne mogavši dalje, odluče pričekati. Za pola sata izañ u iz dućana dvije dame:krupna u smedem odijelu, a druga visoka i vitka, odjevena u sivu haljinu.



¦ \

- Bit će dvorska dama - reče Nera, ali odmah začuñ eno prišapne: - Da sve dvorske dame nemaju jednake haljine, prisegla bih da je ova moja...Dame su sjele u kočiju. S druge strane Siniša opazi druge dvije gospode svisokim šeširima kako šapuću i gledaju Neru. Siniša prihvati ruku svoje žene i

privuče je k sebi.- Ne gledaj preko kočije - šapne joj. - Grofica Čikulini i

Auersperg sikću na tebe. Svojim pogledom mogle bi te otrovati.- One su u Beču? - zabrine se Nera. - To sluti na zlo.- Ne boj se. Sad si moja i znat ću te zaštititi od njihova otrova. Ali pustimo ih. Idemo.Pošli su ravno k svojoj kočiji.Kad je osmeroprežna dvorska kočija odjurila, njih su dvoje ponovno sjeli u kolai uputili se laici.Grofica Čikulini i njezina prijateljica, bivša dvorska dama grofica Auersperg,vratile su se u dvorac svoje kućedomaćice kneginje Vilme. Dočekala ih je naterasi u društvu kneza Fritza i oca Alojzija.Uspele su se stepenicama. Iza njih je dolazila Vilmina sobarica s punim rukamarazličitih omota i stavila ih na stol.- Imam mali dar za tebe, Vilma, čak i za oca Alojzija - reče

bivša dvorska dama s nešto malo čudne zlobe.On se nasmiješio i poklonio, a grofica uz pomoć sobarice otvarala omot.- Dakle, što je novo u Beču? - zapita Vilma.- Vidjele smo Neru s njezinim mladim suprugom - odgovori grofica Čikulini. - Izgleda vrlo dobro, očito joj prija životna dvoru.

Vilma se zagonetno nasmiješi:

- Samo, tko zna kako će joj dugo prijati. Drugo ništa nistesaznale?- O, da - ponovno će grofica Auersperg svojoj roñ akinji -upravo smo susreli princezu Josipu. U jednom dućanu kupo

vala je po svoj prilici opremu - ali inkognito.- Misliš li - reče grofica Čikulini - da je to uistinu bila

princeza?- Valjda poznam princezu! Bila je sigurno Josipa.- A zašto u odijelu dvorske dame?- Da je ne prepoznaju. To je caričin trik kojim uvijek izigrava trgovce. Carica više puta i štedi. Naravno, kad se ne radi o njezinim prijateljima. Kad princeze žele da kupuju, odjeneih u haljine odlične dvorske dame. Princezama trgovac računa dvostruko, a dvorskoj dami ipak računa umjerenije.- Samo što je princezina haljina bila odviše duga pa su je

prikopčali, a to je uistinu bilo vrlo neukusno - primijeti grofica Čikulini.

- Carica premalo pazi na toalete svojih kćeri - doda Vil ma, a njezina roñ akinja nastavi:

- Carica zaboravlja da su njezine kćeri mlade i da ih mora



drukčije odijevati nego što odijeva sebe. Da su Josipi barem dali haljinu koja pristaje njenom struku, a ne onako. Obuklisu joj odijelo dvorske dame koje je za nju preširoko i predugo-

Vilma se zgrozi:- Strašno. Kako može princeza obući haljinu koju je na se

bi imala dvorska dama?- Tvoja sobarica tvrdi da je haljina koju je imala Josipasašivena za groficu Neru.Te su riječi tako trgnule kneginju Vilmu da ju je otac Aloj-zije začuñ eno

pogledao.- Sivu dvorsku haljinu grofice Nere? - ponovila je Vilmauprijevši pogled u svoju sobaricu. - Odakle to znaš? Dvorske



gospoñ e koje su u službi u novije doba imaju jednake sive haljine sasvim jednakosašivene i urešene. Ne bi mogla ras-poznati jednu od druge. Prevarila si se.- Nisam, vaša kneževska milosti. Ogrlica na haljini pričvršćena je starinskom iglom od velikog dragog kamena, aPepi, sobarica grofice Nere, reče daje to grofičina uspomenana njezinu baku.- Princeza je ogrlicu zakopčala istom iglom? - napeto će

Vilma.- Jeste, onom istom - odgovori sobarica.- Odakle sve to znaš? - umiješa se otac Alojzije.Sobarica porumeni i smete se.- Pa tako, znate, mi sobarice običavamo pokazivati odijelasvojih gospodarica. I kad sam bila kod Pepice, ona mije pokazala haljinu nove dvcrske dame.

Alojzije je pomno pratio svaku Vilminu kretnju i razabrao daje od njegaodvratila lice. Ustane i tobože pode prema perivoju. Opazio je daje Vilma veoma

blijeda. Njena je glava klonula. Vilmi je pozlilo. Priskoči knez Fritz i obje gospode.- Sparina je, sparina - poluglasno će Vilma sakupivši svusnagu da svlada omaglicu.Polako je ustala. Fritz je uhvati pod ruku.- Dobro je, nije potrebno da me vodite. Već mi je bolje.Tilda neka doñ e sa mnom...Sobarica je prihvatila svoju gospodaricu da se o nju osloni i pošla s njom udvorac.Povučen u zelenilo terase, sve je to promatrao otac Alojzije.

Nije više čuo razgovor pa izañ e iz svog zakloništa i uputi se u dvorac.

Uspinjao se stepenicama do svoje sobe. Tu je stao i čekao. Znao je da Tilda mora proći ovuda da se preodjene. Otprilike

za četvrt sata pojavi se sobarica. Pričinio se kao daje tek sada izašao i upita:- Kako je kneginji?- Hvala, već je dobro.- Čini se da mi tvoj vjerenik ne sprema sobu kako treba -spočitne Alojzije. - Doñ i da vidiš.Tilda odmah ude u njegovu sobu i upita se čime nije zadovoljan.Otac Alojzije upre u nju sugestivan pogled:- Što si radila na dvoru?- Nisam bila tamo - šapne ona prestrašeno.- Kako si onda vidjela haljinu nove dvorske dame? Znam

sve... Govori.Smeteno pogleda duhovnika i isprekidano reče:- Ne mogu - zaklela sam se. - Nikad neću prekršiti zak



letvu, nikad me ne bi vjenčao.Te riječi ponukaše oca Alojzija da se uhvati pravog sredstva. Uzme sa stolaraspelo i stavi ga pred nju.- U ime Boga raspetoga rješavam te zakletve. Skidam stebe sve ono na što si se zaklela i pozivam te da mi kažeš štosi radila na dvoru. Zatajiš li što, bit ćeš prokleta.

Njegov sugestivni pogled i s patosom izrečene riječi prolazile su joj kostima.Drhtala je i noge joj klecnuše. Klonula je. Debele suze klizile su po izbočenim kostima ružnog lica.- Tko te poslao? Zašto? - pitao je Alojzije.Drhtavim usnama stala je isprekidano pričati što joj je gospodarica naložila išto je sve učinila.- I tako sam usula mirisne kapljice u podstavu haljine. Zarje to takvo zlo?- Gdje je kutija u kojoj su bile mirisne kapljice?- Vratila sam je kneginji.- Dobro - sad znam...- Oh, izgubit ću milost gospodarice i službu.-


SUPARNICA MARIJE TEREZ1JE

- Nećeš. Nitko ne smije saznati što si mi rekla. Bog mije usnu poslao objavu o svemu što si radila.- Ali što sam uradila? Samo sam usula mirisne kapljice!- Da, da, znam. Ali i ti moraš šutjeti i priseći mi da knegi-nji nećeš priznati što si meni rekla.Drhtavu hladnu ruku prisloni na raspelo i upre u njega ukočen pogled

ponavljajući riječi zakletve.Svaka joj se riječ ledila na usnama. Djevojka je nalikovala na mrtvaca.- Kad te budem trebao, ti ćeš mi služiti. Tako hoće Bog.Teturajući, izañ e Tilda i potrči u svoju sobu. Sva slomljena

padne na postelju.Dvije prisege, dva gospodara. Dvije opasnosti za nju, jadnu, ružnu, sudbinom

progonjenu. Alojzije sjedne za stol, uzme pero i napiše brzim potezima:"Grof Balzano - VValdburg,

Vaše sumnje obistinile su se. V. je uzela bočicu. Prijeti velika nesreća -asnjom i otkriće. Uništite sve. Obavijestite oca Gr. Na večer čekam na starom

mjestu. A."S pismom pohita u kneževe staje.

Mladi konjušar poñ e mu u susret i tiho primijeti:- Vi ste blijedi, oče Alojzije.- Treba smjesta da odneseš pismo. U opasnosti smo.

- Sto da kažem zašto opet odlazim?- Reci da moraš u Beč po orme.- Dobro, na popravku su. Ako me konjušnik ipak ne pus-ti?- Idi, makar te otpustio.

Mladić potrči u staju, a otac Alojzije uputi se u dvorac.

Drugog dana bila je subota. Nera je osvanula u kraljičinu predsoblju svježa izarumenjenih obraza i prijavila se grofici Fuchs.- Danas je svečani obiteljski dine u čast roñ endana princeze Amalije. Kraljica želi da budete u službi.- Ima li vaša milost još kakav nalog njezinog veličanstva.- Da odjenete propisnu sivu gala-haljinu.

- Znam, njezino veličanstvo mi je to naredilo ve

ćprekjučer.

- Jeste li, grofice, već pripremili kostim za vrtnu maskira



nu zabavu kod grofa Bathyanyja?- Sve je u redu. Njezino veličanstvo samo je odabralo kakoda se odjenem.- Veličanstvo vam poklanja svu svoju carsku milost. A sad

poñ ite prestolonasljednici. Već je pitala za vas.Ostavivši kraljičine odaje, uputila se Nera u drugo krilo dvora.U malom salonu našla je bavarsku princezu kako moli iz velikog molitvenika.- Jučer niste bili kod mene - primijeti turobno prestolo-nasljednica.- Njezino veličanstvo podijelilo mi dopust.- I proveli ste ga s mužem?- Da, visočanstvo.- Izgledate vrlo sretni, veseli. Bit će da ljubav poljepšava...- To ne znam, ali osjećam daje izvor svake sreće.- Sreće? Što je, zapravo sreća?- Ne znam to izreći - ali možda je sreća onaj čas kad nam je tako lijepo da bismo željeli da se taj trenutak produži uvječnost.- Vi ste već nešto tako jednom osjetili?- Jesam.



- Naziva li se i to srećom ako u svakom času svoga životaželimo smrt?- Visočanstvo, vani je sunce, miriše cvijeće, sve je nasmijano, a vi izgovarate tako mračne riječi. Poñ ite u šetnju. Sigurno ćete osjetiti nešto ugodno i voljko.- Idem, ali me morate pratiti.Bavarska princeza se digne. Malo zdepasto tijelo okruglih leda njihalo se poulaštenom podu. Okruglo lice, osuto crvenim pjegama, okrenulo se k Neri inasmiješilo. Izmeñ u crvenih usana pokazali se rijetki, pocrnjeli zubi."Zašto je priroda bila prema njoj tako okrutna", pomisli Nera kad je princezaizašla da se odjene za šetnju.

Malo zatim pojavi se car Josip.- Rekli su mi da ste kod princeze - reče on.- Njezino visočanstvo pošlo je da se spremi za šetnju.- Sigurno ste je ponukali na to. Vi ste doista duševna sa-

maritanka.- Uvjerena sam da činim dobro. Meñ utim, imam vijesti.Jučer sam bila kod Wolfa. Mirnije mrtva.- Mrtva? Je li to istina?- Tako mije rekao njezin otac.

Mladi car se zabrine.- I Bog je na strani crnih mantija. Ova je vjerojatna vijest,ali može biti i neistinita. Vidjet ću. Kako ste, grofice?- Dobro, ali čula sam da ste vi bolesni.- Moja obična bolest kad treba da s ostalim dvorom igram teatar na paradnoj ispovijedi.- Vi se ne ispovijedate?- Kako bi se Josip usudio protiviti dvorskim propisima?

Nisam takav gospodin! Ipak sam ishodio veliku prednost dakapelan dolazi u moju sobu. Slijedio sam primjer kancelaraKaunitza. On šalje carici samo ceduljicu s potvrdom o svojoj

pobožnosti. Oprostite što me opet zanima Mimi. Otac kaže da je mrtva, to je

zanimljivo. Ne opažate li to?- Možda. Ima još nešto čudnije. Prije mene bio je kod Wolfa neki gospodin i pitao za Mimi. Ne biste li se mogli dos



jetiti tko je to?- Tko? Možda je nadbiskupov izaslanik?- Na to nisam ni pomislila. Ta moguće je. Ali Wolf je, činise, nepovjerljiv prema svakome tko pita za Mimi. Čudan je izagonetan. Ali to me nimalo ne zabrinjava. Vaše veličanstvodobit će u ponedjeljak od nadbiskupa pisma Engleske bankekoje njezinom veličanstvu mora dokazati kamo jezuiti ulažunovac što ga ona daruje za crkvu.- Pravo velite. Pismo banke moralo bi postići pun dojam,ako ne kod kraljice, a ono kod kancelara Kaunitza. Takavdokaz neće nikako zabaciti. Možda čak uspije da tim pismom uzdrma kraljičino povjerenje prema jezuitima.- Tko zna neće li kancelar pokušati da dalje traga. Pričekajte, dakle, ponedjeljak.- Strpit ću se, iako me ozlovoljila navodna smrt Mimi. Od nje sam mnogo očekivao. Hoćete li u nedjelju na maskiranuvrtnu zabavu kod grofa Bathvanvja?- Carica mije naredila da poñ em i uzmem masku. A vaševeličanstvo?- Navikao sam da se pokoravam nalozima, a takvo kome-

dijaštvo pruža mi priliku da opravdam svoje rugalice na račundvora. No, hoćete li me prepoznati?- Sasvim sigurno - odvrati ona.- Nije baš tako sigurno, grofice.Razgovor je prekinula bavarska princeza. Ušla je u salon odjevena u svijetluhaljinu sa šeširom punim cvijeća.Car Josip pokloni se s počitanjem. Princeza nije pokazivala ni izražaj veseljani zanimanja. Apatično upita:- Nešto ste pobolijevali?



- Ništa važno. Glavobolja. Želim vam prijatnu šetnju.Sagne se i poljubi joj ruku pa izañ e iz salona.Kad se Nera vratila sa šetnje s prestolonasljednicom, sišla je u prizemlje usvoje sobe.Sobarica najavi da je čeka otac Grande. Sjedio je u naslonjaču, miran i hladan.- Kako je danas popodne dine, održat ćemo predavanjesada - reče on i doda: - Naravno, ako nemate kakve drugezapovijedi.- Ne, oče Grande, spremna sam da čitamo.Sama je otvorila Bibliju.- Čuo sam da vas je zvalo njezino visočanstvo prestolo-

nasljednica.- Upravo se vraćam od nje.- Zar je bolesna?- Ona nije, ali prestolonasljednik trpi od glavobolje.- Odviše čita Voltairea.- Tako?- Zar vam još nije govorio o Voltaireu?- Očito me ne smatra vrijednom jer ja ne čitam literaturutakvih načela. Nisam moderna.- Loše činite ako te svoje misli priopćavate mladom caru.- Zašto? - upita ona vedro gledajući u njegove tamne oči.- To nije lukavo. Car ne smije opaziti da se ne slažete snjegovim obožavanim uzorom.

- To dokazuje da nemam diplomatskih sposobnosti. Šteta.Kad bih to posjedovala, ni časa ne bih oklijevala da ih iskoristim. Bio bi mi potreban učitelj za tu vrst znanosti.



Gledao je nekoliko trenutaka u njezine oči. U njegovu pogledu nije moglarazabrati što misli i osjeća.- Čudno podcjenjivanje, a svi vas hvale da ste duhoviti.- Kad bih tu hvalu i zaslužila, ni tada to ne bi značilo dasam diplomat. Duhovitost je samo okretnost misli, a diplo-

macija je okretnost zamki. Tome nisam dorasla. Kad bi me tko upućivao, možda bihshvatila tu znanost.- Pokušat ću vam objasniti diplomatski način kojim se

možete poslužiti kod prestolonasljednika. On boluje od idejareformacije svoje države, a to vodi u propast habsburšku dinastiju i caričino prijestolje.- To je strašno. Ipak, prestolonasljednik je još mlad. Ozdravit će dok zasjedne na prijestolje.- Za to nema nade. Okružuju ga zli prijatelji koji povlañ ujunjegovim zabludama. Vidite, grofice, vi biste mogli koještačuti od prestolonasljednika, ali samo onda ako se pričinite daste njegov istomišljenik. I on i svi njegovi govorit će pred va

ma, a najviše njegov prisni prijatelj Rosenberg koji ionako rado govori. A kad biste vi to priopćili meni i njezinom veličan

stvu, ona bi vas i vašeg muža promaknula do velike časti.- Shvaćam, oče Grande, i hvala vam na uputi.Opet ju je gledao očima koje nisu odavale ništa o njegovim mislima.- Učinila bih sve što biste mi naredili, samo me u sve uputite.- Vidite, sestro moja u Isusu - reče on - mi smo dužni dauzvišenoj vladarici budemo vjerni. Ako ste joj vjerni, vaša jedužnost da pomno pripazite s kim prestolonasljednik sao

braća izvan dvora. Sigurno ima korespondencije iz koje bi sedalo razabrati kako se ta bolest duboko ukorijenila u njegovudušu.- Korespondenciju sigurno dobro zaključava.- Pripazite u kojoj ladici pisaćeg stola čuva svoja pisma.- Dobro, istina je, to se nisam dosjetila.- Tako bismo ga mogli vratiti k načelima njegove uzvišene

majke, a vi biste stekli najveću nagradu.- Oče Grande, vi ste moj dobrotvor.Podigao je oči s izrazom anñ eoske svetosti:



- Bog upravlja vašom srećom!U istom je trenutku ona šapnula u svojim mislima: "Oprosti mi Bože, što lažju

pomažem Josipu koji hoće daraskrinka laž!"

Nakon toga počne Grande Neri tumačiti Bibliju. Za polasata se digne.- Čeka me princ Karlo za popodnevnu pobožnost - rečeon i lako se nakloni.Polaganim koracima izañ e iz njezinog salona. Kad je došlo vrijeme svečanom dineu, Nera pozove sobaricu daje odjene.- Brzo moju sivu gala-haljinu.- Vašu sivu haljinu? - klikne ona.- Što si se zagledala u mene? Donesi mi haljinu.- Vaša milosti, odnijeli su je.- Tko, kamo?

- Zar vaša milost ne zna? Princeza Josipa pošla je u Bečizatražila da joj donesu jednu haljinu dvorske dame. Komor-

kinja je odredila da joj donesu vašu haljinu zato stoje nova, a



bolje će joj pristajati od svih drugih.- Zar se princeza još nije vratila u Schonbrunn? Danas jedine.- Ne, ona ostaje u Burgu do sutra u podne. Mora mnogokupovati za svoju opremu.- Što da sada radim? - zabrine se Nera i ode u stan groficeFuchs koja je raspolagala sa četiri sobe u prizemlju. Kad joj je

priopćila što se dogodilo, grofica poprimi važno lice i razjasni:- Nisam znala daje princeza Josipa posudila vašu haljinu.Običaj je da princeze kad hoće da jeftinije kupuju, odjenuhaljine dvorske dame.- Ah, da - sjećam se - jučer sam vidjela u gradu dvijedvorske dame, ali kroz gustu koprenu nisam prepoznala

princezu. Nisam ni slutila da bi ona izlazila u takvoj haljini.

- Čim se princeza vrati, dobit ćete svoju gala-toaletu.- A što ću sada obući, vaša preuzvišenosti?- Moram javiti dvorskom nadmeštru, on će odrediti.U uredu dvorskog nadmeštra održala se opet važna konferencija o Nerinoj

garderobi. Nisu se mogli složiti i na posljetku su odluku prepustili kraljici.- Iz te strašne situacije - reče kraljica s podsmijehom -ima samo jedan izlaz: da grofica ne prisustvuje dineu. A ja tonipošto neću! Dakle, neka obuče bijelu haljinu.- Zaboga, veličanstvo - sklopi ruke nadmeštar - u bjelini

bi mogla doći samo princeza Amalija kao svečarica. Veličanstvo, pode li dvorska etiketa revolucionarnim putem, janeću moći vršiti svoju dužnost.Carica se namršti.- Ni oprema jedne čitave ratne regimente nije mi zadalatolike brige koliko jedna haljina dvorske dame.- Zašto veličanstvo to ne prepustite svom vjernom nad

meštru?- Točno! Prepuštam vam sve. Neka grofica obuče crnuhaljinu s bijelim nizom bisera oko vrata i u pepeljastoj kosi.Kad se Nera pojavila tako odjevena, kraljica je iznenañ eno pogledala i prišapnegrofici Fuchs:- Mislila sam da ću je u crnoj haljini, po nadmeštrovoj želji

potpuno gurnuti u pozadinu, a crna haljina zapravo dvostrukoističe njezinu ljepotu - bjelinu njezine puti i tu čudnu pepeljastu kosu. Nikad još nisam vidjela takvu boju kose. A vi, grofice?- Ni ja, veličanstvo. Već su mnogi primijetili kako je njezina kosa neobična.- Kad god pogledam tu ženu, osjećam u njoj nešto neo

bično. Ali ne mogu to razjasniti. Moj me instinkt dobro vodio- ona je jedina žena u državi koja iz careva srca i historije

Marije Terezije zauvijek može izbrisati ime kneginje Vilme.

Mislite li i vi tako?-



- Jest, veličanstvo.- Opažam da u srcu cara Franje Stjepana sve više raste želja za groficom. Ali ona nije dovoljno koketna.- Tko zna nije li upravo njezina suzdržljivost ono što pod-jaruje carevu strast.

- Bilo što, vi, draga moja Ajo, imate prilike promatrati kako Marija Terezija uništava i kako će uništiti svoju suparnicu.



MASKIRANA DVORSKA ZABAVA Na ljetnom nebu dršću zvijezde i radoznalo zaviruju u golemi visokim zidom opasani perivoj grofa Bathyanyja.Kroz prozore dvorca blistaju se zlatni lusteri. Na velikoj terasi plamte baklje.U alejama krošnjatih nasada nanizala se modra svjetla boje tirkiza. U

modrikastim refleksima ljeska se rosno lišće. Veliko jezero usred perivoja zaokruženo je derdanima zelenih svjetiljaka uobliku zvijezda. Odrazi zelenila dršću u valovima u zmijolikim trakovima.Posred jezera diže se otočić. Na njemu, sav od cvijeća, paviljon s tornjićem.

Vanjski su zidovi paviljona prekriveni žutim cvijećem sve do vrha tornjića. Navršcima plamte okrugle zelene svjetiljke.

Na otvorenim širokim gotskim prozorima paviljona vise žute staklene svjetiljke uobliku tulipana.Unutrašnjost se žari u crvenilu. Zidovi paviljona iznutra su presvučeni žutim ružama, a po njima se ljeskaju veliki stakleni kukci šarolikih boja.Sa stropa visi luster u obliku kraljevske krune.U dubini jezera odrazuje se čitav paviljon kao bajoslovna čarobna prikaza starih

priča. Oko otočića se roje čamci,

ovjenčani vijencima, s krovovima od cvijeća i sjedalima od crvena baršuna.

Bogatstvo i fantazija išarali su perivojem čarobnjačke slike. Maske grnu u potpunom neredu, bez ikakve etikete, nesmetano i bučno. Vitezovi iznajstarijih stoljeća vode dražesne Holandanke. Mrki holandski ribari vrte se okodama s dugim povlakama i strahovito širokim krinolinama XVI. vijeka.Lijepe Rimljanke, Grkinje, Španjolke izmiješale se sa svojim partnerima.

Mlañ ahni parovi tirolskih i bečkih seljaka čudno strše medu gospodskim ikraljevskim maskama. Okolo se šepire paunice, a s njima se izmiješali leptiri.

Najednom uz veliku buku dojuri u perivoj skupina maski u odijelima cirkuskihkomedijaša. Njihova je buka zaglušna, jača i raspojasanija od vike pravihkomedijaša.Iz njihove sredine pojavi se čudan duet. Visoka komedijaška, odjevena usicilijansku haljinu, nosi u ruci činele. Na lancu vodi medvjeda.Komedijašica zanosno udara u činele, a debeli visoki medvjed zaplesao ponjezinoj bučnoj muzici, klanja se, reži na maske, skače preko batine i preskače

male krijesove što ih sluge pale kraj jezera. Od časa do časa napadno inedelikatno hvata šapama lijepe maske.Otmjeni se svijet okuplja i smije.

Mlade ga dame draškaju, a on im za odgovor zaglušno tuli i nezgrapnom šapom miluje njihova ramena. One vrište - on se ceri.Sicilijanka ga neprestano vitla na lancu i vuče k sebi, a on hoće da se sakrije

pod tuniku drugoj lijepoj dami. Hihot se ori perivojem.- Tko je taj medonja? - pitaju se dvorani i gosti.

Medvjed se privine k svojoj Sicilijanki i šapne:



- Kakve su to dvorske budale kad se ne mogu dosjetiti tkoje na dvoru medvjed! Ne znaju, glupani, koga vode na lancu itko mora da pleše po komandi?- Tiše, tiše - odgovori Sicilijanka i opet lancem povuče

medvjeda da zapleše.U modroj aleji, rasvijetljenoj modrikastim svjetlom, pojavila se slika kojasvačiji interes odvrati od medvjeda i njegove krotiteljice.Dolazila je visoka dama, snažna, u sjajnoj srebrnoj odori s povlakom koju su zanjom nosili paževi u zlatnim oklopima. Na glavi joj je kruna od briljanata, aniz leda se spušta plašt od zlatno-crnih čipaka. Haljina je zapremila širinučitave aleje-Sve je zadivljeno promatralo šarene boje i sjaj srebra.

- Carica Marija Terezija - šapne Sicilijanka medvjedu.



- Šuti. Ona uživa kad misli da je ne prepoznajemo.Povorka je prošla drvoredom.U aleji se pojavi nova maska.

Visoka, u zlatnoj odori što se spušta prema zemlji u obliku sunčanih zraka.Glavu joj prikriva zlatna kapa, a oko nje uokrug strše traci sunca. Na njihovim šiljcima blistaju briljan-ti. U ruci joj lepeza opet načinjena poput sunčanihzraka.- Sunce - klikne netko od maska. - Kakva ideja!- Pogañ aš li tko je? - šapne medvjed svojoj krotiteljici. -Samo jedna žena na dvoru ima tako gipku vitku pojavu i tako

bijela ramena.- Znam, anñ eo dvora prosiplje sunčane zrake..."Sunce" se zaustavi tik uz medvjeda, a ovaj počne plesati iskakati kao da je pomahnitao.Kroz gužvu se gura dama, vrlo visoka i jaka. Haljinu je pokrila crnim dominom.Čini se da nekoga traži ili da prisluškuje.Konačno se progurala do malog humka perivoja na kojem je gorio kriješ, a veselisu Tirolci preskakivali preko vatre.

Nasuprot crnom dominu uspinjala se vitka pojava u bjelini. Haljina joj je posuta

pahuljicama i opšivena resama od kristalnih iglica.- O, jadna zimo - reče joj dama u crnom dominu. - Tvojase ljepota otaplja na zrakama sunca poput lanjskog snijega...Sunce te sasvim rastopilo.I domino side s humka.Dama u kostimu zime potrči za njim i šapne:- Sjećaš li se što je jednom rekao Portugalac: kad po gorama pada snijeg, krave silaze...Dama u crnom dominu odgovori:- Da, krave, ali s punim vimenom od kojeg žive kravarice

po umu i djevojčure po moralu...- I ljubomorne babe - odgovori "zima".- I ostavljene koze koje brste suho granje po gori i uzalud traže pastira koji ih je ostavio.Obje žene gledale su se kroz krinke. Čini se da jedna drugu probadaju pogledom.U to se pojavi medvjed i svojom šapom zahvati domino:- O, crna gospodo, uzmi medvjeda u svoje okrilje.- Ne podnosim medvjede koji nisu pravi.- Alija sam pravi pravcati medvjed.- A ipak dopuštaš da te vode na lancu?- Zato što me moja krotiteljica ukrotila - pa plešem kakoona svira.- A ti vuci svoju sudbinu! Drugo i nisi zavrijedio.I ona pode, a medvjed šapne svojoj krotiteljici:- Zaboga, Julien - ovaj domino je carica. Ali tko je ondau odori španjolske kraljice? Moja nas je carica, dakle, zavarala?

- I uspjela je.- A tko je "zima"?- Vilmin stas, poznam ga.-



- Vruće ljeto uzima kostim zime! To je simbol njenog ohla-ñ enja prema vama.- Gore na humku nešto su razgovarale. Sve mi se čini da

su meñ usobno o

čitale simpatije.U to se približi maska sunca. Medvjed pode k njoj:

- Sunce žarko, ljubim te. Budiš me iz zimskog sna. Pretvori



me u lava - bit ću car tvoga srca.- Već imam cara koji nije medvjed na lancu.- Kad bi ti bila moja krotiteljica?!...

Masku sunca začas opkole muške krinke. Medvjed će žalosno:- Oblaci su zastrli moje sunce.Stao se udarati šapom po glavi. Gledatelji su se smijali. Jedan vikne:- Tko si ti, medvjede?- Da nisam lav, to znam. Lav je kralj šume, a ja sam samo

medvjed. Meni je lijepo. Hip, hop, alaj je lijepo biti medvjed i plesati na lancu.Svi su se glasno nasmijali i nešto šaputali. Najednom medvjeda uhvati za šapu

maska "zime".- Zima je tvoje carstvo, medvjede. Uvuci se u zimsku spilju. To je tvoja sudbina.

Ali on se okrene prema "suncu" i zavapi:- Sunca! Za suncem žudim.

Njegove riječi poprati buran smijeh.Sve više i više gurali su se oko medvjeda.- Bravo! Bravo! Izvrsna ideja.- Tko si ti?

- Da znate tko sam, ne biste rekli: izvrsna ideja, negoklasična istina... Njegove riječi ponovno poprati buran smijeh. Dvorani su šaputali. Znali su daje"medvjed" car Franjo.

Uz crni domino stvorila se "španjolska kraljica". Izgubila se prema dvorcu.Obje maske ušle su u sobu. Crni domino skine svoju odoru. Bila je to MarijaTerezija. "Španjolska kraljica" skine krinku ispod koje proviri krupno licegrofice Colorado.- Ovo je zamjena.Kraljica je izmijenila masku sa svojom dvorskom gospodom. Obukla je staruhistorijsku haljinu španjolske kraljice, a grofica Colorado domino.Onda su se vratile u perivoj.Tu se sve skupilo oko medvjeda. Zabavljao je čitavo društvo.K njima se zalete cirkuski komedijaši vodeći sa sobom tri maske. Predstavljalesu: risa, nosoroga i lisicu.- Menažerija! - klikne netko, a svi prasnu u smijeh. Svi suznali da ta skupina izruguje kraljičinu menažeriju - tri prvedvorske dame. "Lisici" je rep bio odrezan i obješen usred gu

bice.To sve grohotom nasmija.S izrazom zluradog veselja promatrali su "lisicu" što je predstavljala groficuFuchs, prvu caričinu dvorsku gospodu.

Marija Terezija približi se kroz gužvu i zaboravivši svoj inkognito, reče"lisici":- Vi ćete se poslije prijaviti carici i odgovarati zbog te drskosti!

- Činim to odmah - reče "lisica". - Ja sam Rosenberg.- Tako neukusnom šalom izrugivati se...- Smatram da tom maskom nisam uvrijedio nijednu lisicuna svijetu. Naprotiv, vrlo poštujem lisičje krzno i od čitava svijeta priznatu joj lukavost.

Nestane u gužvi. Sve je bilo raspojasano. Osloboñ eni dvorske etikete, osjećalisu se poput pasa puštenih s lanca.





Knez nadmeštar bio je ovaj put nepoznata ličnost. Kao da se sasvim izgubio. Nijeimao ni posla ni dužnosti. Nitko i nije pitao gdje je i pod kakvom se maskom krije.Samo je jedan čovjek u toj vrevi raskalašenih i jogunastih ljudi bio miran itih. Nije sudjelovao u zabavi.U samotnoj aleji stajao je zavijen u crno. Od glave do nogu crni baršunasti

plašt. Na glavi kapuca koja se prema tjemenu širila u neku vrstu lepeze. S obakraja spuštala se po njemu crna koprena i otvorila neka tajanstvena krila. Posut

modri-kastim svjetlom, pričinjao se kao sablast na mjesečini. Pokraj njegazalepršaše zlatne zrake "sunca".Zakrčio je put maski.- Kamo si krenulo, proljetno sunce? - upita potpuno iz

mijenjenim glasom.- Gotovo sam se preplašila. Što stojiš tu kao crna avet? Što

predstavljaš?- Ja sam noć.- Baš mračna i mrka.- Ali kroz moj vječni mrak prodrla je jedna zraka sunca.- Uhvati je i posvijetli njome svojoj duši.- Da mogu, uhvatio bih je gvozdenom snagom i zadržao

do vječnog suda - ali...-Ali!- Zvijezde su daleko gore... Tko da ih dosegne?- Misao stoje hitrija od misli!- Da, um veli: misao. I to je istina. Sto i sto puta obuhvatiosam te njome.- Mene?- Da, tebe, jedino tebe. I doći će čas proljetne noći kad se

budi život i doziva ljubav. Raspast će se pećina na dvoje i bujica će razvaliti ograde, a moja drhtava ruka obujmit će mojuljubav - tebe...- To je odviše smjelo, crna noći.

- Crna noć smije sve jer je zaštićuje tama. Noć je velikasnaga i beskrajna smjelost.- Tako dugo dok je ne raspline sunce.- I sunce će je rasplinuti. Ti ćeš me ljubiti jer te moja ljubavslijedi na svakom koraku, u svakom drhtaju srca.Govorio je tiho, drhtavo, teško dišući. To je zaplaši pa ko-rakne natrag.- Bježiš preda mnom? Nećeš pobjeći. Pogledaj one bakljenad jezerom. Plamen se odražava u dnu vode, tako seja vidim u dnu tvoje duše... Ti i ne slutiš, ne znaš što ti je u dnu duše.- Odabrali ste krivu adresu - reče ona zaboravljajući dagovori s maskom. - Nisam ona kojoj ste namijenili te riječi.Prevarili ste se.- Nisam se prevario. Poznam te i kroz krinku, prepoznat

ću tvoje oči meñ u tisućama žena, prepoznat ću tebe i tvoj hod,tvoje vitko tijelo - grofice Nero...- Tko ste vi?- Noć i ljubav.- Čovječe, vi ludujete.- Ludujem, ludujem. Danju šutim i nosim mrak u duši. Alinoć je moja! Onda obijam pragove tvojih odaja, skrivam se ugustim hodnicima dvora da čujem šum tvoje haljine. Danju tegledam, razgovaram s tobom, a noću me zove odjek tvojih koraka. - Vi? Vi ste taj koji ste me slijedili?-Ja.- Tko ste?- Danas još nitko.

Uhvatio je njenu ruku. Nera osjeti kako dršće, pa mu se istrgne:- Pustite me.



- Bojiš me se? Bojiš se jer ti ulazim u kosti, ulazim u tebe,hvatam te poput sipe.- Nikoga se ne bojim.-



- Bojiš se mene, a strah je znak opasnosti.- Vi da ste mi opasni? To je smiješno.- Rekla si to samo zato da prikriješ svoju tjeskobu. Osjećašda sam na pragu tvog života.- Ljubim svoga muža.- Zašto to tako naglašavaš?- Zato što je istina.- Ne! Naglašavaš to zato da se obraniš sama pred sobom,da silom zadržiš ono što izmiče iz tvog srca - a na mjestonjegovo dolazim ja...

- Pustite me da idem svojim putem, vi - budalo!- Tvoj put nije više tvoj put. Ne ideš kamo hoćeš. Putuješ k meni - sve polako, ne znajući. A ja stojim postrance i čekam.Strepim i dršćem. Srsi mi prolaze kroz tijelo kad gledam utvoje oči i u meni se budi slatka jeza kad onkraj tvojih vrataosjećam sušanj tvoje haljine. U meni se budi davao... Ti dolaziš, moraš doći, jer ja to hoću.Drhtavi šapat struji noćnim zrakom i ledi joj živce. Kao ukopana stoji pred njim.Htjela bi otići, otrčati, ali ne može. Čudni zagonetni pogled ispod krinke isugestivni šapat prikovao je na mjestu.- Gledaj me i upamti me.- Što da upamtim? Crni baršun, crno odijelo i krinku?- To je samo zaklon iza kojega se krijem. Ali sutra - kad se opet nañ em s tobom, nećeš prepoznati ove oči što plamte

pod krinkom. Nećeš prepoznati moj dah - zapaljen tvojom blizinom. Ni moj glas. Sav sam pod krinkom, sav sam skriven- ali ti ćeš me osjetiti.- Kakve to zbijate lude šale?- Izgubila si snagu da se braniš, ljepotice. Čekaj, pod okriljem dvorske etikete opet ćemo se sastati i razgovarati. Dočekat ću tada dan svoje slave u tvom zagrljaju.- Zabranjujem vam da mi tako govorite.

- Zabrani mi da te ljubim, zabrani ako možeš. Zabrani sebida misliš o meni kad moraš misliti.

- Varate se. Samo sam ozlojeñ ena što me slijedite. Ako sejoš jednom usudite da me čekate u hodniku, znajte da ću vikati.- Nećeš, ljepotice moja, time bi na sebe svratila sablazan.Znaš da na dvoru sa svih strana sikću jezici žedni tvoje časti izavidni tvojoj milosti u carice.Približio joj se posve i stao joj šaputati:- Slijedit ću i cjelivati put koji posvećuješ dodirom svojehaljine i opet ću napustiti svoje odaje - jer lutam za tobom

poput mjesečara.- Ponovno vam velim: zabranjujem vam da me slijedite.- I opet ti velim: doći ću.Iz njegovih riječi sukljala je vatra. Odluka puna snage i volje.

Nera se preplašeno ogleda po aleji. Sve maske skupljaše se oko jezera, a ona jetu sama s tom čudnom tajanstvenom crnom krinkom što se u modrikastoj polutami



sablasno naslonila na drvo. Bespomoćno okrene glavu prema jezeru kao da tražinečiju pomoć.Korakne, ali joj crna maska ponovno zakrči put.- Danas je noć. Dugo sam je čekao.

Nera primijeti da se od jezera približava maska viteza. Kao daje ugledala svojspas.- Moć tvojih očiju vuče ovamo. Evo jednog viteza. Odlazim - ali se opet vraćam k njima. Zaronit ću ponovno u valove ovogludog svijeta što tamo hihoće i ne zna stoje strah srca. Idem dase združim sa svim živima što brste uz ogradu kraljevske vlasti. Ali doći ću da te iskrcam i uzmem tebe, kraljice.- Ja kraljica? Što to znači? Prevarili ste se.- Da, ti si kraljica jer samo je ljubav kraljevstvo. I kad doñ em po tebe, okrunit ću te krunom.-



- Idite mi s puta. Takve ludorije ne pristaju pod masku.- Idem i ostavljam ti plamen svojih čežnja, ostavljam tisjene svoje razgaljene duše. I pazi, čuj: do viñ enja do onog trenutka kad sve u dvoru zaspi i zanijemi.

Maska ode protivnim smjerom duž aleje i izgubi se meñ u stablima. Po crnininjezina plašta padale su mračne modri-kaste sjene.Poklonio joj se vitez koji je došao od jezera:- Sunce, ti samuješ, a tamo te zovu na jezero da ih osvijetliš svojim zrakama.- Nema u njima svjetla. To je samo jednostavna tkanina,

pozlaćena tkanina i ništa drugo. Sve je to samo maska, krinka, laž...- Zar je noć s kojom si se srela pomračila tvoje sjajno lice?- Misliš onu masku? Smiješno. Naprotiv, ona je izmakla

pred suncem, čestiti viteže.On je uhvati oko pojasa i povuče k sebi, ali ga ona odgurne:- Pardon, suspenzija dvorske etikete još ne znači da jeuvedeno prostaštvo.- A znaš li s kim govoriš?- Govorim s okrinkanim vitezom, s maskom, a drugo mese ne tiče. Zovu me k jezeru, nepristojni viteže.Hitro se okrene i pode k jezeru.Tu su plovili čamci ovjenčani i rasvijetljeni svjetiljkama.U prvim čamcima sjede djevojke odjevene u bijelo. Njihova bjelina dočaravalabudove. Iza nih su u čamcima paževi, predstavljaju tulipane i drugo cvijeće.U posljednjem čamcu na baršunastom prijestolju sjedi mlañ ahna princeza.

Prikazuje kraljicu, ogrnula se plaštem od crvena grimiza i ima na glavi krunu. Nera je promatrala povorku što je kružila po jezeru, ali je katkad meñ u maskama potražila "crnu noć". Nigdje je nije mogla opaziti.

Gledajući okolo, omakne joj se noga i gotovo padne u vodu. Podigne je nekolikoruku. Pohrlio je k njoj i neki vitez iz nepoznatog stoljeća, ali je opasnost već

minula.- Hvala - reče ona - trebalo je da doñ ete prije, gospodineviteže.- Svagdje dolazim prekasno.- Možda ipak nije sasvim prekasno; molim vas povedite

me gore na nasip.On je povede.

- Da bar nije sasvim prekasno - reče tiho.- Što bi bilo onda?

- Mnogo, vrlo mnogo i vrlo lijepo. Ali...



- I vi imate u svom rječniku "ali". Sto znači taj "ali"?- Znači da su zvijezde visoko. Tko bi mogao da ih dosegne?"Čudnovato", pomisli ona "i ovaj govori o zvijezdama. Zar je to uobičajenarečenica na dvoru, citat kakvog pisca -ili?..."Bolje je omjerila viteza."Da nije to onaj isti što se ondje sakrivao pod crnim plaštem noći, a sad jeobukao crnu odoru? Tu je običaj da se i maske maskiraju."Dok gaje promatrala, on je šuteći gledao u njezinu krinku.- Ne tražite zvijezde po nebu - reče ona glasno da povederazgovor. - U ovom vrtu nema mjesta zvjezdoznancima.Danas je noć ludovanja.- Noć koja je zamijenila dane ludovanja.- Zašto dane?- Ljudi uvijek luduju, samo što svoje ludovanje uvijek ne

prikrivaju krinkom. Ja nisam došao da ludujem...- Zašto onda nosite krinku?- Da se ogrijem na suncu, ali ono, eto, ne prodire kroz moju krinku.-



- Vidite, budući da ne vidim kroz vašu krinku, nisam sunce- bar ne vaše.- Da ste moje, ne bismo mi oboje tratili svoj život medu tim luñ acima. Bio bih kralj svih kraljeva.- Pod krinkom možete lagati koliko hoćete - reče ona. -

Vi ste taj položaj dobrano iskoristili, gospodine.- Naprotiv, samo pod krinkom smijem kazati istinu - i va

ma, svom suncu.- To ste mi već jednom rekli, gospodine viteže. U vašem je

mozgu mrak.- U mozgu ne, ali ovdje - reče on i pokaže na grudi. -Samo sam to ponovio - da ne zaboravite moje riječi, kraljice

moja."Čudnovato. I taj mi kaže >kraljice<. Zar se tko dogovorio da će zbijati šale -ili je to onaj isti? Naizgled, doista bi mogao biti."

Nera se glasno nasmijala:- Da, imate pravo, ja sam kraljica jer vladam srcem onogakoga ljubim - a to niste vi. Vama, dakle, ne pristoji da me nazivate tim imenom.- Naprotiv, imam pravo da vas nazivam tako jer ste zavladali čitavim mojim unutrašnjim dvoranstvom - i ponovno

stavi ruku na svoje grudi.- Ne znam kakvo je to vaše unutrašnje dvoranstvo, ali

poznam ovo ovdje dvoranstvo - i ona pokaže na maske - iznam da me očito isto tako ljube kao i vi...- Naprotiv, obratno. Oni vas mrze.- Lijepo je što ste mi rekli istinu koju i sama osjećam.- Da, mrze vas, ali samo onaj može izazvati našu mržnjukoji je veći od nas. A ti si, lijepa masko, nad svima i zato te

mrze oni kojima si na putu, a ljube te oni kojima si potrebna.- Vi doista ne znate s kim govorite, moj viteže.

- Osjećam to, ja to i znam.Sav uznojem, usplahiren, dotrči k njoj dvorski intendant grof Keglević i ne

brinući se za njezinu konverzaciju, uzbu

ñ eno re

če:- Zaboga, zašto ne dolaziš u čamac? - I on je uhvati za

ruku, povuče je k jezeru i ukrca u čamac.



Netko od gospode vikne:- Sunce više ne plovi nebom, nego jezerom.Svi se obazriješe k jezeru.

Meñ utim se čamac približavao otočiću.Tu je intendant iskrca. Povorka čamaca s "kraljicom" približavala se otočiću nakojem je stajalo "sunce" da dočeka mladu kraljicu u grimiznom plastu.- Nero, krinku dolje! - zapovjedi Keglević "suncu".I skinuše joj krinku. Poklik udivljenja, oduševljenja.Podražavajući životinjske glasove, "menažerija" je dalaoduška svom oduševljenju što je ogranulo sunce. "Lisica" je mahala repom,"orangutan" je skakao, "ris" je isplazio svoja dva zuba, a "medvjed" je tulio.- Strašno, ovaj medvjed riče poput vola - ljutio se dvorskiintendant. - To je izvan programa.Povorka "labudova", "paževa" i "cvijeća" približavala se s "kraljicom"

paviljonu. Pred njima su svirali glazbenici u maskaradnim odorama. Neri je povjereno da vodi "kraljicu" i daje obavije svojom koprenastom povlakom. Šarenogledalište maski svaki bi se čas uzbuñ ivalo, vikalo i dobacivalo primjedbe.Intendant dvorskog kazališta digne u zrak ruku i najavi:- Počinje predstava!Pred publiku izañ u princeze bez krinke. Amalija je predstavljala labuda,

princeza Josipa vodeni cvijet, mlañ ahna Marija Antonija paža, a princezaElizabeta kraljicu.



Izvodila se neka fantastična priča. Princeze su dobro glumile. Predstavljajućikraljicu, Elizabeta je zapovijedala patetično i govorila s namještenim dostojanstvom podražavajući majku pa su se u gledalištu pritajeno podsmjehivali.

Mali paž - Marija Antonija vrtjela se poput zvrka, govorila koketno i dražesnoda što više istakne svoje vitko tijelo i svoja prelijepa prpošna ustašca.

Vragolaste oči neprestano bi upi-rala u gledaoce da proučava kakav dojam ostavlja njezina igra, a još više pojava.

Na kraju igre paž izda svoju kraljicu i ona ga osudi na smrt. Dovukli su ga nastratište da mu odsijeku glavu. Krvnik je u ruci već držao papirnatu sjekiru.Kad je Marija Antonija ugledala sjekiru, zaboravi se i vikne:- Ne, ja dalje ne igram.Intendant se zaprepastio. Iza zastora stane šaptati:- Zaboga, visočanstvo, pokvarit ćete predstavu.- Neću da vidim krvnika.- Ovo je samo igra.- Alija neću dalje igrati. - I ona se istrgne krvniku i skočis postolja gdje je trebala biti pogubljena.Da spase situaciju, nekoliko obližnjih kavalira stane pljeskati:

- Bravo, bravo!- Ne damo malog paža! Tražimo milost!

Na svom prijestolju Elizabeta se silno razbjesni što se ne izvršava njezinazapovijed.Dok su kavaliri bučili, ona dovikne Mariji Antoniji:- Antonija, ti moraš...- Što moram?- Moraš pustiti da ti odsijeku glavu.- Ludost! Nisi još kraljica Francuske - odgovori ona drsko- a tko zna, hoćeš li i biti...

- Da me ne bi htjela zamijeniti? - bijesno će Elizabeta Antoniji. - Derište.

Buka se u gledalištu stišavala. Oni koji su stajali bližečuli su prepirku princeza koja je bivala sve glasnija. Princeze su posve zaboravile na svoje

uloge.



Marija Antonija razljućeno se okrene k svojoj sestri:- Pa zašto ne bih mogla biti kraljica? Kakva je to mudrost- nataknuti na glavu krunu i zapovijedati?Ovo se čulo dalje od pozornice. Gledalištem preleti tiho zaprepaštenje.Intendant je izišao na pozornicu i dao znak Mariji Antoniji da doñ e bliže.- Zar sam ja vaša glumica? - okosi se ona. - Ne dam sebiodsjeći glavu.- Ali, visočanstvo, to je samo šala.- Dajte vi sebi odsjeći glavu od šale.- Bravo! - čuo se povik popraćen smijehom. Nastala ječitava uzbuna i predstava se završila bez posljednjeg prizora.Elizabeta ljutito ode iza zastora.- Čekaj, francuska će kraljica upamtiti kad si joj pokvarilatako sjajni efekt - reče ona Mariji Antoniji.- Što se toliko nadmećeš? Neću i neću, pa sada neka majkaučini sa mnom što god je volja.Gledalište se uskomešalo, pljeskalo i klicalo. Marija Antonija stade se smijatii konačno dobaci gledalištu nekoliko cjelova.Iza pozornice izvuče se duguljasto strogo lice kneza Khe-venhillera.

- Visočanstvo! - reče on Mariji Antoniji. - Nisam danasu službi, ali oprostite, cjelov s usta princeze i na takvoj zabavizaista je contra decorum.- Recite mije li contra decorum odsjeći moju glavu!-



- Ako je to samo igra, onda nije.- I cjelovi su samo u igri - reče ona i ponovno izañ e na pozornicu pa stane bacati cjelove u publiku bez kraja i konca.Čitav skup maska burno je pljeskao i povlañ ivao. Njihovo klicanje orilo se čitavim perivojem.

Najednom se u gledalište uvukla skupina "menažerije" i stala skakati i smijatise.

Nešto je pljusnulo u vodu. Voda je poprskala maske, dame su vrisnule, a svi se pogledi uprli u "medvjeda" koji je plivao u jezeru, tonuo i opet se digao na površinu.- "Medvjed"! "Medvjed" se kupa! - viču maske.

Nitko više nije gledao princezu. Gledali su prizor u jezeru. Krotiteljica povučelanac, a "medvjed" ispliva na obalu praćen burnim smijehom. S njega je curilavoda.- Dolje kožu! - viknu neki odvažniji znatiželjnici. - Tkose s nama tako šali?

Dvojica priskoče k njemu i htjedoše mu skinuti medvjedu glavu, ali se on otkinei spretno uspne na stablo pa stade tako mumljati da su dame začepile uši.Onda se spusti, otrči perivojem, a njegova krotiteljica za njim. Trčali su bezdaha prema dvoru, ušli sa dvorišne strane u prizemlje, zaključali se i stali sesvlačiti.Iz medvjede kože izañ e car Franjo Stjepan i nasmije se:- Kupelj me dobro osvježila.- Ne toliko da biste mogli mirno primiti ukor koji vas čeka- reče grof Julien skidajući svoje krotiteljske suknje. - Akovas je carica prepoznala, bit će zla...- Očito sam uspio prevariti njezino veličanstvo, pa i čitavštovani dvor.- Ipak vas je Vilma prepoznala. To su vam svjedočile nje

zine riječi.- Na žalost, neće biti tako lako osloboditi se njezinih

šapa.



- Otac Alojzije pismom me zamolio neka vaše veličanstvo privolim na sastanak s Vilmom.- Zašto? - začudi se car.- Veličanstvo, Vilma će izazvati skandal. To mi je rekao igrof Balzano.- Tko je taj Balzano?- Prisni prijatelj kneza Auersperga. Vidio sam ga samojedanput na večeri kod Liechtensteina. Kažu da stanuje na

VValdburgu.- Ah, bavarska svetica ima i svog sveca.- Varate se. Balzano se ne bavi bavarskom sveticom, negoznanošću. Vele da želi pronaći sigurni lijek protiv crnih kozica.- Bilo bi bolje da pronañ e lijek protiv ljubavi.- Što da mu javim?- Ništa. Posve ništa. Dopisivanje je opasno. Radije prišapni

Vilmi da ću svakako održati riječ, i sutra, u ponedjeljak, doćik Šarloti. Obećanje će je umiriti. Oh, Julien, kad bi ti znao ka

ko sam izvan sebe od žudnje otkako sam svojom medvjeñ om šapom dotaknuo njezina bijela ramena.- Vilmina?- Vilmina? Govorim o ramenima grofice Nere. Skočio sam u jezero samo da se malo ohladim. Poštenja mi, ova mije žena

prodrla u kosti.- Prava je sreća što se ljubavi vašeg veličanstva uvijek nañ elijeka.- Nikad nisam bio tako bolestan kao sada. Što je Vilma?Rub Nerine cipelice. Sjena njezine sjene. Samo jedno ne mogunikako shvatiti: zašto njezino veličanstvo nije ljubomorno nagroficu?- Carica zna da grofica ljubi svoga muža.- Znaš, Juliene, zašto sam tog njezinog gardista poslao s

pismom kneginji Vilmi? Zato da ga uplete u svoje mreže.-



Prokleto je lijep. A Vilma je žeravica koja usplamti kad ugleda kakvog krasnika.- Htjeli biste se riješiti kneginje?- Ona baš nije bila jeftina. Mojim novcem sagradila je trijezuitske crkve. Prokleti ñ avoli, posve su je obmanuli, i ja sam u svojoj strasti plaćao jezuitima porez na njezinu ljubav.

- Bilo bi bolje da štedite novac za miraz svojih kćeri.- Ne sjećaj me na to. Njezino mije veličanstvo jučer govorilo o udajama princeza. Kad je potreban miraz, onda sam car,inače sam medvjed na lancu...- Otac ste princezama...- Bar sam nastojao da budem. Zato su me i angažirali, aline znam jesam li baš uvijek bio pravi otac. Tako ti je to, mojdragi Julien. U brak nisam donio krunu, već svoja velika imanja. I sad treba da ih dijelim kćerima. Karlo šesti dobro jeračunao kad me namijenio za muža svojoj kćeri Mariji Te-reziji.- Danas je uistinu prekasno tužiti se.- To znam i sam. Plakao bih nad tom činjenicom kad me

ne bi spašavala moja veselaćud. Ali zbog miraza princezama mogao bih se ipak tužiti.

- Vjerujem, no princeze su ipak dražesne, i vi...



- Dražesne i nešto bizarne. Pogledaj samo Elizabetu.Potpuno je šenula umom otkako su joj rekli da će biti francuska kraljica. Neprestano glumi kraljicu. Čudna priroda. Dok je

bila lijepa, čitav je dvor terorizirala svojom ljepotom. Kad suje nagrdile kozice, terorizirala nas je svojom rugobom. U tojkrvi nešto nije čisto.- Marija Antonija je prirodna.- Da, ona je prirodna. Koketira sa svakim lakajem. Čini seda je najbliže ocu.- Ali ona nikad neće biti medvjed na lancu svog muža -

po svoj prilici bit će obratno.

- A Josip? Tko bi ga progledao? Čas je vedar, čas opet lutadvorom poput Hamleta. Meñ u maskama nigdje nisam zamijetio Josipa - reče car.- Ni ja. Očito se krije da bi neopaženo pod maskom mogaootkriti svoju tajnu ljubav grofici Neri.- I ti to opažaš?

- Nisam slijep...- Meni se čini da to nije duševni flert kako ga naziva carica. Josip ne vidi nikoga i ništa osim nje. Počinjem sumnjati daje i Josipova žena poziva k sebi samo zato kako bi tako dova

bila u svoje odaje prestolonasljednika. Pazi, Juliene, ova grofica unijela je u naš dvor nešto od čega ćemo svi stradati.- I ja počinjem vjerovati da je nisu uzalud optužili kaovješticu.Razgovarajući, odijevali su se u odore srednjovjekovnih vitezova s velikim

plaštevima i gustim vlasuljama. Prijašnje kostime zaključali su u kovčege.Izašli su u perivoj i pošli alejom. Najednom se car zaustavi i povuče Juliena ksebi.- Gle, tamo iza onog grma "bijelog labuda" i uza nj mladog"Španjolca".- "Bijeli labud"? Ta to je princeza Amalija.- Da to vidi carica! Čekaj, Juliene, pritajit ćemo se da malo

prisluhnemo. Nije odviše otmjeno, ali je shvatljivo.Tiho i oprezno poñ oše nekoliko koraka iz aleje po travi. Sakrili su se izavisokoga gustog stabla koje je grane spuštalo do zemlje.Izdaleka je dopirao odjek bučnih maska, a ovdje iza grmlja čuo se razgovor dvoje

mladih uvjerenih da ih nitko ne sluša.- Dvije godine čekam na tebe, Amalijo. Odakle tebi tolikostrpljivosti? Zašto me tako dugo mučiš?- Pod zaptom carice, moje majke, svatko se mora brzonaučiti mučeničkoj strpljivosti.



- Alija nisam roñ en na tvom dvoru. Ne mogu više to pod nositi. Amalijo, ako me ljubiš...Dalje se ništa nije čulo. Car je vidio kako je mladić zagrlio princezu, a malozatim opet se čuo razgovor.- Bojiš li se da se u mom skromnom dvorcu ne bi mogla

priviknuti?Ona je nešto odgovorila, a on je ponovno zagrli.Car Stjepan primijeti iza leñ a mladog para pojavu u odori španjolske kraljice.

Neko ih je vrijeme promatrala i slušala, a onda je izašla iz zakloništa iuhvatila mladog princa za ramena. Mladi se par prenerazio.



Julien i car vidjeli su da "španjolska kraljica" skida masku. Ispod nje se pojavilo strogo lice Marije Terezije.- To će biti dramolet! - šapne car grofu Julienu.

Mladi princ Ernest se sagne na poklon i progovori glasno i mirno:- Vaše veličanstvo, dobro mi došli. Dopustite da nakon dvije godine i vama otkrijem svoju vjernu ljubav prema princezi

Amaliji.- Je li to poanta današnje maskerade? - pitala je carica.- Veličanstvo, ljubav ne pozna etikete. Ja ne vidim maskerade, ja vidim plavo nebo, zvijezde, cvijeće i zelenilo i nasdvoje koji se ljubimo...- Amalijo, je li to istina? - upita carica.- Istina je, najmilija moja majko. Bila bih se ipak žrtvovala i

pošla za španjolskog infanta - reče Amalija smjerno sagnuvšiglavu - ali kao što sami znate infant se već zaručio s drugom.To me ponukalo da slušam ljubavno očitovanje princa Ernesta.Car Franjo Stjepan uhvati za ruku svoga dvorskog meštra i šapne mu:- Gle, meni nisu rekli da se izjalovila caričina odluka.Htjela je Amaliju udati u Španjolsku. Napokon, zašto da mi toi kažu. Ionako ne spadam na dvor...

- Danas sam odviše dobre volje - čuo se caričin odgovor- neću se baviti sklapanjem ženidbenih ugovora.- Veličanstvo - upadne u riječ princ Ernest. - Svaki je ugovor izlišan. Otklanjam svaki račun, svaki miraz. Princeza je zadovoljna s onim što joj može pružiti princ od Zweibiirgena.Car Franjo radosno trgne rukom, uhvati mač pa reče Julienu:- Taj ne traži miraz. Ovaj mije momak simpatičan. Čekaj,sad ću ja ući u igru ovog dramoleta.On se uspravi i polako poñ e prema carici. Kad ga opazi, obrati mu se:- Gle, Franci, sasvim neobičan upros pod vedrim nebom,u grmlju, za vrijeme maskerade...- Vaše veličanstvo danas je suspendiralo etiketu - primijeti princeza Amalija, pa se okrene k caru i ponizno reče: -Oče i care, zagovarajte moju sudbinu.

Ali car Franjo je znao što treba da radi. Izreče li samo jednu riječ u prilogljubavnicima, carica će bezuvjetno odlučiti protivno. Tako je radila i onda kad je Josip nešto želio od nje. Stjepan se galantno pokloni Mariji Tereziji iodgovori svojoj kćeri:- O tome ima da odlučuje samo njezino veličanstvo u čijojje ruci sreća države i tvoja sreća. Ja ne znam da li bi te princod Zvveibiirgena mogao usrećiti. Povjeri to dobroti i umnostisvoje majke. Odluči li ona da podeš za princa, bit će to doistatvoja sreća.- Najmilija moja majko, pokoravam se svakoj vašoj želji.

Ako je moguće, dopustite mi da pružim ruku princu koga lju

bim.- Čini se da nemam ništa protiv princa Ernesta i njegovauprosa - odgovori Marija Terezija. - Jedino želim da dvorani ne saznaju kako je mladi "Španjolac" u "španjolske kraljice"isprosio njezinog "labuda"...-



Ushićen, mladi princ klekne na travu i poljubi carici rub njezine haljine, a

princeza je smjerno poljubila njezinu bijelu ruku.- A sad, djeco, idite u društvo, neka nitko ništa ne primijeti. Prosci vojvode od Parme već su blizu Beča. Josipa će se



za koji dan vjenčati s vojvodom, a dotle neka sve ovo ostanenaša tajna. Princ od Zweiburgena vrlo mi je simpatičan, aliipak ne bih htjela da vojvoda od Parme sazna kako svoju kćerudajem za princa koji nema izgleda za kakav vladarski položaj.- Šutjet ćemo, vaše veličanstvo - reče princ - i nitko ništaneće opaziti.- A kad stvar mine, onda doñ i, mladiću, opet k meni daurečemo vjenčanje.Carica i car ostave mladi par i izañ u u aleju.- Zar ne, Franci, bit će daje silno ljubi kad ne traži miraza?- primijeti ona pogledavši muža.- Pa neka im bude sretno - odgovori on naoko tronuto.- A gdje si ti čitave večeri? - upita ona cara. - Nisi gledao

predstavu?- Jesam.- Jesi li vidio ono čudo od medvjeda?- Vidio sam.- Neće me nitko prevariti - reče ona - taj medvjed nalancu bila je neka prostačka aluzija, kao i ona menažerija.

- Aluzija? Na koga? - upita on tobože iznenañ en.- Ne možeš se dosjetiti?- Poštenja mi, nikako se ne bih mogao dosjetiti kome bi

pristajala.- Netko mije rekao da si ti bio taj "medvjed"...- Nadam se - nakloni se on galantno - da carica, mojauzvišena supruga, nikad ne bi mogla povjerovati da sam dorastao takvoj grdnoj neukusnosti.

- Moj carski suprug počinio je već mnoge neukusnosti, čaki skandale... Ali basta. Maskerada je, neka bude sve u stilu.

Alejom su grnule maske od jezera. Vodio ih je grof Bathva-ny u odori dvorskog meštra iz XV. stoljeća.Odora mu je baršunasta. Široki tvrdo uglačeni ovratnik stršio mu sve do ušiju, aglava pokrivena plavom uskom vlasuljom izgledala je okrugla poput bundeve.Širokom gestom poklonio se carici koja gaje dočekala bez krinke.To je bio znak da svi moraju skinuti krinku.Tada su gosti pošli u dvor i okupili se u blagovaonici.Duga dvorana, čiji su zidovi od poda do stropa bili obloženi ogledalima islikama, uskoro se ispunila maskama.

Na prostrtim stolovima blistalo se srebrno posude i bogati zlatni pribor. Tisućesvjetiljaka gorjelo je u kristalnim lusterima. Zrak je bio topao, ispunjenzadahom voštanica.- Tu nešto miriše na odar - šapne carica grofici Fuchs.Grof Bathyany poveo je kraljicu na pročelje stola. Njezinasrebrna haljina bajoslovno se ljeskala. Briljantni dijadem davao je njezinu licuvedrinu i sjaj. Bila je zadovoljna i vesela.

- Neka me vrag nosi ako carica danas nije lijepa, pristaladama - šapne car Franjo svome meštru. - Čuo sam da jojhaljine odabire mlada grofica. Pa da nije vještica? I kraljicu jeučinila lijepom.Julien se smiješio promatrajući carevu podrugljivu grimasu.U smještavanju oko stolova nastala je mala zabuna. Princeza Elizabeta u svom kraljevskom kostimu nije htjela sjesti iza princeze Josipe.- Ona će biti vojvotkinja od Parme - reče ogorčeno Eliza

beta Khevenhilleru. - Stoje to? Ja ću biti francuska kraljica.Pripada mi prvo mjesto medu sestrama.





- Slažem se s vašim veličanstvom - šapne on - ali danasje maskerada, sajmište, moja je vlast suspendirana i moram šutjeti.Elizabeta se progura u blizinu carice ispred Josipe. Ova demonstrativno ustane.

Meñ utim je carica izgladila spor tako da je jednu princezu smjestila sjedne, adrugu s druge strane.

Marija Antonija sjedila je nasuprot princu Ernestu i neprestano mu dobacivalakoketne poglede. Ali princ je nije ni pogledao. Razgovarao je s Amalijom. To je

Mariju Antoniju tako razljutilo da se okrenula k Neri, koja je sjedila pokrajnje, pa joj glasno reče:- Vi ste grofice, danas najljepši. Svi vele da se ni jednadama na dvoru ne može usporediti s vama...

Mlañ ahna princeza pritom slavodobitno pogleda Amaliju uvjerena daje ljutenjezini komplimenti grofici Neri.- Visočanstvo se izvolijeva šaliti - odgovori Nera.- Ne šalim se, već samo ponavljam ono što su danas svi ustanovili: da ste vi najljepša dama na dvoru.

Amalija osine Antoniju ljutitim pogledom. Princ Ernest nije ništa primijetio. Njega je opajala sreća što Amaliju može smatrati svojom vjerenicom.

Marija Terezija bila je neobično vesela, upravo razdragana, a to ju je pomladiloi poljepšalo.Caričina veselost potekla je od zadovoljstva stoje kneginja Vilma sa svim svojim

blistavim kamenjem u crnim uvojcima i uobičajenom zamamnošću posve iščezavala pred sunčanom ljepotom stoje obavijala Neru u kostimu koji je isticao svuljepotu njezina stasa. Zlatna kapa s okruglim kolutom i zlatnim zrakama obrubilaje njezino klasično lice iz kojeg su mudro gledala dva tamna oka.Carica pokaže Neru engleskom poslaniku:- Ona je pravo sunce našeg dvora. Sve nas razvedruje ioživljava svojom sunčanom dušom.

Neobičnu glasnu kraljičinu pohvalu popratila je Vilma prezirnim smiješkom. Nera je meñ utim medu maskiranima tražila pogledom svoja dva udvarača: "noć" i"viteza iz XVI. stoljeća", ali ih nije mogla nigdje opaziti. Bila je uvjerena dasu se oni preodjenu-li prema običaju dvorske maskerade koju je uvela MarijaTerezija. To je razabrala i kod mnogih drugih maska.Promatrajući muškarce, vidjela je i kancelara Kaunitza i cara Josipa i FranjuStjepana i princa Karla i sve redom dvorane, uzvanike i velikaše. Medu njima je

bilo mnogo njezinih poklonika. Ali ni u jednom nije mogla naslutiti sličnost sonom dvojicom koji su u perivoju s njom tako čudno razgovarali.Obojica su bili visoki i vitki i činili joj se posve jednaki.Dok je posluživala caricu, mogla je pogledom obuhvatiti sve stolove i sve goste.

Ali nigdje nije našla čovjeka kojega bi postavila na mjesto one dvojice u perivoju.Kad je dine već bio gotovo završen, carica se zabrinuto zagleda u princezuJosipu.- Što ti je? - upita je. - Veoma si blijeda.

- Osjećam se loše kao da me hvata vrtoglavica.- Zrak je odviše ispunjen mirisom cvijeća i lojanica - rečecarica. - Odmah mi je zavonjalo na odar. Izdrži do kraja,uskoro će biti završeno.Za četvrt sata carica je ustala, a za njom svi ostali. Glazba se povukla u vrt,a zakrabuljeni gosti odlazili su na ples.Car Josip je ostao na terasi. Oslonio se na stup, odjeven u svoju običnu odoru.

Nera iziñ e na terasu da bi se vratila u vrt. Car joj pode u susret.- Ah, veličanstvo - začudi se ona. - Nemate kostima?- Kako vidite - nemam.- Odložili ste ga zajedno s krinkom?- Za mene je maskerada dovršena.-

MARIJA JURIĆ

ZAGORKA SUPARNICA MARIJE TEREZIJE



- Bili ste maskirani?- Ali sunce nije otkrilo pustinjaka u njegovoj samoći.

Neri se pričini da je Josipovo lice danas turobnije negoinače.- Nitko vas nije prepoznao? - upita ona.- Tko bi me prepoznao? Tko se i brine da me prepozna?Tim riječima kao daje provijavao neki ukor, ali ga Nera nije shvatila. U prvom času preleti joj glavom misao:"Da nije bio jedan od one dvojice? "Noć"? Ili onaj "vitez"? Kakva glupost! To ne

bi mogao biti on - nijedan ni drugi!"- Zašto me tako čudno promatrate? - upita on.- Smijem li vas upitati jesmo li razgovarali pod maska

ma.- Jesmo.- Čudno. Nisam vas prepoznala. Molim još jedno pitanje:razgovarala sam s mnogima, ali s dvojicom nešto duže. Je linaš razgovor bio duži ili kraći?

- To prepuštam vama, pogodite.- Priznajem, ne mogu pogoditi.- To je znak da sam vam tuñ i pod maskom...- Bit će da tome nisam ja kriva.- Možda.

Njegov kratak odgovor još je više zbuni.- Ne biste li sa mnom u šetnju, "sunce dvora"? - pozoveje on ponavljajući caričine riječi.- Vrlo rado ako me njezino veličanstvo ne treba. Alije prije moram upitati.

Nera poñ e u dvoranu gdje je kraljica u krugu princeza razgovarala s grofom Bathyanyjem i njegovom porodicom.Kroz visoke prozore vidjela je čitavu grupu kako veselo razgovara. Jedva je

pošla, kad se na terasu uspne Siniša sa znakom da je u službi.

Stao je ukočeno i propisno pozdravio cara. Neri dobaci samo letimičan pogled.- Predstavite mi svog muža - reče car Neri. - U službi je,ali danas je etiketa suspendirana.Zbunjena, Nera priñ e Siniši i povede ga prema caru.- Veličanstvo, moj muž grof Siniša Vojkffy, milošću njezinog veličanstva kapetan garde.Siniša se ponovno propisno pokloni, a car mu pruži ruku.- Veselim se, gospodine grofe, što smo pod zaštitom takohrabrog muškarca kao što su mi vas opisali.- Moj je život posvećen pravednosti i plemenitosti njihovihveličanstava.

Nera je primijetila da je Siniša neobično naglasio riječi "pravednost" i

"plemenitost" i pažljivo čekala što će na to mladi car. Čitavim njezinim bićem prolazila je neka zabuna i neka bojazan koju sama nije shvaćala.Car je promatrao gardijskog kapetana. Prije nego stoje dospio odgovoriti, dopredo njega krik iz dvorane, a zatim ko-mešanje i strka.Car Josip, Nera i Siniša požure u dvoranu.

Na sagu je bez svijesti ležala princeza Josipa. Dok su se svi uzbuñ eno komešalioko nje, carica će mirno grofu Bathy-anyju:- Rekla mije već kod dinea da se ne osjeća dobro.- Hitro po liječnika - obrati se grof Bathyany Neri.Dok je Nera pošla u perivoj pronaći dvorskog liječnika, u dvorani su nastojalida princezu osvijeste polijevajući je hladnom vodom.Uskoro se ona probudi i zaokruži oko sebe mutnim pogledom.- Bilo bi najbolje da legne - savjetovao je grof Bathyany.

Ipak su pričekali lije

čnika. Ubrzo je stigao, opipao princezi-no bilo i obavijestio caricu:





- Princeza ima visoku temperaturu. Marija Terezija se smrkne:- Kakve li neprilike! Sutra ili preksutra stižu iz Parme njezini prosci. Dotle će se jamačno oporaviti.- Veličanstvo, još se ne zna stoje uzrok toj temperaturi -reče liječnik.- Bit će pokvaren želudac, ništa drugo.- Bilo bi najbolje da se iz Beča pozove profesor Bartoš.- Čemu takva uzbuna? Princeza neka legne, a vi je pregledajte i javite mi što ste ustanovili - odredi carica.Odnijeli su je iz dvorane u odaje kćerke grofa Bathyanyja. Liječnik je princezu

pomno pregledao, a onda pošao u salon gdje gaje čekala Marija Terezija.- Veličanstvo, smatram da bi bilo najbolje princezu ot

premiti u bečki Burg.

- Zašto u Burg? - strogo upita carica kao da je liječniknešto skrivio.- Beč nam je mnogo bliže nego Schonbrunn. Još uvijek neznam stoje princezi. Uzroci vrućice ne mogu se ustanoviti tako brzo. Odvezemo li je u Burg, profesor Bartoš je spremnijiod mene i pronaći će uzrok vrućice.- Menije do toga da princezu prosci nañ u zdravu.- To je moguće samo ako princezu odmah otpremimo uBurg. Poslat ću profesoru Bartošu teklića da nas dočeka nadvoru.Carica se obrati princezama, Neri i caru Josipu koji su stajali šuteći.- O princezinoj bolesti nitko ne smije ništa kazati gostima,neću da se o tome pripovijeda. Kad stigne vojvoda iz Parme,nevjesta će ionako biti posve zdrava. Zar ne, gospodine doktore?- I ja sam tog mnijenja, veličanstvo.

- Neka se zabava nastavi. Ako tko upita za princezu, kažitedaje umorna pa se povukla u odaje grofice Bathyany.Poklonili su se caričinoj zapovijedi i razišli.Liječnik je odmah poduzeo sve da princezu brzo spremi za put u Beč.Odjenuli su je, umotali i smjestili u najudobniju kočiju. Sve je obavljeno brzoi spretno. Nitko u perivoju ništa nije slutio.Carica je s prozora gledala kako princezu vode u kočiju.Prije odlaska grof Bathyany je povukao liječnika pod balkon i tiho upitao:- Čini mi se da je nešto opasno. Inače ne biste princezuvodili u Burg.

Liječnik pogleda oko sebe i tiho reče:- Carici nisam rekao istinu. Simptomi pokazuju daje princeza, u najboljem slučaju, oboljela od ospica - a moglo bi bitii gore...- Što, zaboga?- Svakako uklonite princezine haljine iz sobe. Skinite skreveta sve na čemu je ležala.- Vi me plašite.

- Na princezinu tijelu primijetio sam sumnjive crvenePJege.- To je katastrofa.- Još ne znam...

Iz perivoja su dopirali zvuči glazbe i bu

čni veseli smijeh dvorana.Kočija je krenula.



Carica side s balkona i potraži cara Franju. Priopći mu što se dogodilo. Pritom je promatrala plesače i smiješila se kao da je ne muče baš nikakve brige.Car Franjo nije pridavao važnosti iznenadnoj bolesti svoje kćerke, dok ga grofBathyany nije kriomice izvijestio o liječnikovim riječima. Odmah zovne grofaJuliena i priopći mu:



- Želim da se danas u perivoju sastanem s kneginjom Vilmom.- Veličanstvu je "sunce" zastrlo svoje lice?- Nisam govorio s groficom Nerom, ali želim govoriti s

Vilmom. Pruža mi se dobra prilika da se s njom rastanem naduže vrijeme. Josipa je bolesna, neću dugo moći k Sarloti. To

Vilma mora prihvatiti i ne može mi spočitavati ili prireditiskandal kojim se prijeti.

- Dobro je to - reče Julien. - Sastanite se s njom, Vilmaće se smiriti.

Malo zatim potražio je grof Julien kneginju Vilmu u vrevi plesača i poveo jealejom u tamni dio perivoja. Na klupi je sjedio car Franjo. Grof se povuče dastražari.- Što želi vaše veličanstvo? - upita Vilma poklonivši seceremonijalno poput kakve strane osobe.- Vilma - reče car - ne znaš kakav je moj život otkako tenisam zagrlio.- Veličanstvu je pod suncem nove ljubavi očito vrlo ružičasto.- Ne podnosim takav ton.- Dopustite li, govorit ću prijateljski.- Zašto, Vilma?- Potpuno vas rješavam obveza...- Ali, Vilma...- Ostajem tvoja vjerna i dobra prijateljica.Te su riječi cara zapanjile, podrazile njegovu taštinu. Osjeti ljubomor, a dasam nije znao kako:- Našla si zamjenu?- Našla ili ne našla, svakako se radujem što si sretan usunčanom sjaju svoje nove ljubavi.- Varaš se, ljubim samo tebe.

- Franci, kako si smiješan! Zašto me uvjeravaš u to? Plačem li? Ljutim li se? Nisam li posve zadovoljna?- Kako? Zadovoljna si?

- Ne vidiš li?- Ne, ti se pretvaraš. Snuješ osvetu, ali sve ću ti ispričati.Htio sam sutra, u ponedjeljak, kako sam ti obećao...- Ali - smiješeći se upadne kneginja u riječ - oprosti, jasam za sutra obećala...- Ne šali se. Doći ću sutra ako Josipa ozdravi...Ona se nasmije:- Zar je možda kod dinea odviše pojela? Ili je oboljela potvojoj želji?- Šuti i poslušaj me. Molim te, ne reci nikome: ovoga časaodvezli su Josipu u Burg daje pregleda profesor Bartoš.

Vilma načas ušuti, a onda uznemireno upita:- Zašto? Što se dogodilo?

- Nakon dinea Josipa se onesvijestila. Kraljici su zatajili,ali menije grof Bathyany povjerio ono stoje rekao liječnik.- Zar je opasno?



traži mjesto moga zeta. Ova srijeda bit će jedna od najradosnijih dana u mom životu. Dolazi li s princom i Van Svvieten?- Da, veličanstvo - odgovori poslanik. - Dopušta liveličanstvo da vijest o dolasku vjerenika objavim uzvišenoj

princezi?- Danas je to nemoguće. Princeza Josipa povukla se i odve-zla u Schonbrunn. Vjerenica sam princa od Parme - reče moja draga Josipa - i ne želim čitavu noć provesti u tako

pustopašnoj zabavi. Ona je, eto, već nastupila svoje budućedužnosti...- Princ od Parme bit će najsretniji suprug - reče parmski

poslanik i pokloni se.Kad se poslanici udaljiše, kraljica će nestrpljivo:- Javite, Koch, u Burg dvorskom liječniku: moja je zapovijed da Josipa u srijedu bude zdrava i da pred podne bude nazočna primanju prosaca. Recite daje to moja neopoziva zapovijed.Kraljici se približi Bathyany i čuvši njezine riječi, umiješa se:- Liječnici će bezuvjetno nastojati, veličanstvo. Ako ipakne bi bilo moguće...

- Onda nisu liječnici. Hoću daje u srijedu postave na noge.- Kneže - doda ona naglasivši tu titulu - sutra ćete u-

MARIJA JURIl! ZAGORKA


svečanoj audijenciji primiti ovaj naslov, a danas, prijatelju i kneže, hoću davam se zahvalim. Vaše su vrtne maskerade historijski dogañ aj moje dvorske

biografije. Današnja je, meñ utim, natkrilila sve dosadašnje. Utrošili ste mnogonovaca i truda - to je kneževski - a i ja sam uložila da Vilmu pod krinkom kraljevski isprašim. Uvjerena sam da su se svi sudionici dobro zabavljali kao ija, pa će vaša slavna svečanost sigurno i ove godine svršiti jednakim veseljem za sve - osim za Vilmu. A to mi znači - dvostruku radost.Carica nije podnosila vrućinu pa izañ e na terasu. Tu je stajao kapetan Sinišakoji se upravo vratio s ponovne inspekcije carske tjelesne straže.

Vladarica se zaustavi i pogleda mladog časnika:- Vi ste jedini čovjek na ovoj zabavi koji nije zadovoljan.

Vas vuče onamo dolje - gdje je "sunce"...- Veličanstvo, uvijek sam zadovoljan kad obavljam svojudužnost.- Dobro. Posve dobro rečeno - doda carica.Osmjehnula se odgovoru mladog časnika i u pratnji novogkneza Bathyanyja spustila se niz stepenice.Dolje spazi Mariju Antoniju koja je još uvijek bila u odori paža. Skakutala je u

društvu dvojice kavalira i pogledavala mladog lakaja što joj je pružio pelerinuda se ogrne.- Pogledajte je, kneže - primijeti kraljica. - Kakva se unjoj krije koketa! Njoj je glavno da se nekome svidi - bio to

princ ili lakaj. Takva je bila Elizabeta dok je nisu nagrdile kozice. Htjela se dopasti svakome, bio to i vratar.Prekine razgovor, jer je opazila cara Josipa i Neru.

Nera je sa carem šetala perivojem i promatrala maske. Načas bi okom potražila mističnu pojavu "noći", a onda bi opet u svojim mislima slijedila princezuJosipu u Burg. Tajanstveno šaputanje dvorskog liječnika s Bathyanyjem pričinilo

joj se sumnjivim. Iako ništa nije slutila, obuzimalo ju je nešto ledeno kad sesjetila Josipe.

- Niste dobre volje, grofice - primijeti car Josip. - Nije lioko vas sve veselo?- Ta mi se veselost načas pričinja kao da tko zapomaže.



- Plašite se - nečega ili nekoga?U tom trenutku htjela mu je govoriti o neprijatnom čovjeku što joj je pod maskom otkrio da je u noćno doba slijedi hodnicima kraljevskog dvora. Htjela mu je rećikako predosjeća neku pogibelj što li, ali se, ne znajući zašto, suspregne i rečenamješteno vedro:- Niti ima "netko" niti "nešto" što bi me moglo zaplašiti.Ionako sudbina gazi po nama, ljepše je daje dočekamo odvažno,nego kukavno. Ali to nisu problemi za dvorsku maskeradu.- Današnja maskerada mnogo je manje maskerada negoliona stoje dvor glumi u svojim serioznim časovima. Meñ utim,dolazi nam u susret moja uzvišena majka. Prije nego što jesretnemo, molim vas ne zaboravite da ću sutra prijepodne

primiti od nadbiskupa pisma što ih je Mirni ukrala Euzebiju.Bude li potrebno, sakrit će ih Rosenberg kod vas. Kod mene bi

mogli provesti premetačinu. Naravno, ako dopuštate.- Radujem se što mi iskazujete svoje povjerenje.Č ARAPARICA Te nedjelje popodne u pratnji svog tajnika bečki nadbiskup stigao je kočijom izljetnikovca u svoju palaču.Ušao je ravno u knjižnicu i otvorio tajni pretinac u pisaćem stolu. Zatim je iz

džepa izvadio pomno složeno pismo.Lakaj je pošao za njim. Ovisok, mirna i hladna izražaja, ostavljao je dojam daga ništa na svijetu ne zanima osim da služi



svom gospodaru. Njegovi su koraci bili jedva čujni, a glas tih i pokoran.Lakaj rastvori zastore da u sobu ude svjetlo. Kriomice je iza nadbiskupovih leda

bacio pogled na to pismo i držao na oku nadbiskupove ruke, a dotle je mirno iravnodušno išao od prozora do prozora i onda se izgubio u drugoj sobi ostavivšivrata otvorena.U drugoj je sobi stao spremati razbacane knjige, ali su njegove oči krozotvorena vrata bile uprte u nadbiskupa. Nadbiskupove tanke, bijele ruke spremalesu neka pisma.Lakaj spusti glavu duboko nad knjigu i podmuklim pogledom obuhvati svogagospodara. Vidio je kako pismo sprema u pretinac, zaključava pisaći stol iključeve sprema u džep.U tren oka okrene lakaj nadbiskupu leda, a lice upravi prema protivnoj strani.Čuli su se koraci. Nadbiskup ude u sobu i reče lakaju:- Je li tko bio ovdje za moje odsutnosti?- Prijepodne pitala je za vas njegova eminencija francuskinadbiskup.- Neka mu tajnik javi da ću sutra doći k njemu. Još tko?

Lakaj priopći nadbiskupu čitav niz posjetnika.- Dobro. Sad naredi kuharu da spremi večeru za osam sati. Želim danas rano leći. Sutra u jutro doći će k meni jedangospodin. Probudi me ako još budem spavao.- Slušam, vaša preuzvišenosti.Lakaj krene prema vratima, ali se naglo vrati.- Neka mi eminencija oprosti što smetam, ali bio je jošjedan posjet.- Zašto se ispričavaš?- Bojim se vašeg ukora jer se očito radi o nekoj ludoj oso

bi.- Tko je bio?- Neka žena.

- Žena? Kakva?



- Mlada, ljepušna, smeñ e kose i crnih očiju. - Plemkinjaili grañ anka?- Odijelo je pokazivalo grañ anku.- Stoje htjela?- Ne znam.- Nisi je pitao?- Kako bih smio to učiniti?- Stoje onda bilo s njom?- Odlučno je tražila daje primite. Jedva sam je uvjerio daniste u Beču i da se vraćate tek predveče.- Očito je tražila kakvu intervenciju.- Možda jer nije htjela dugo otići, dugo je promišljala i konačno mi reče neka isporučim vašoj eminenciji daje ovdje bila Mimi.- Mimi? - iznenañ eno će nadbiskup.- Mislim daje malo luda.- Je li ostavila kakvu poruku? Hoće li opet doći?- Rekla mi je da se više ne usuñ uje dolaziti u vašu palaču.- Zašto?

- Veli da je slijede. Onda je počela buncati kojekakvegluposti. Opet velim: luckasta je.- Sto ti je govorila?- Pa tako, ludorije.- Neka su ludorije, sve mi kazuj.- Kad želite, vaša milosti, ona je tražila da se s vama potajno sastane.- Ispričaj mi sve.- Tražila je da vam poručim da će u sedam sati podvečečekati kod zdenca u Gresnerovoj ulici i moli vas da doñ ete pre-odjeveni u civilno odijelo jer vam ima predati nešto vrlovažno. Odgovorio sam joj daje to nemoguće i neka doñ e ova--



mo. Ali nije htjela jer da se ne smije približiti palači. Budala umišlja sebi daće ju tu uhvatiti. Pitao sam tko, ali nije htjela kazati. Sirota, luda je.- Dakle, ne usuñ uje se doći ovamo?- O tom sam je ispitivao, ali mije ona neprestano govorilada netko vreba na nju. Ne, nije sasvim pri zdravoj pameti.- Ili je, ipak, nesretnica u kakvoj opasnosti. Pripremi mi

moju plemićku odoru.- Vaša će eminencija ipak poći?

- Idem vidjeti.- Ako je luñ akinja?- Svejedno, spremi mi odoru.- Modru ili smeñ u?- Smeñ u. A gdje je taj zdenac i Gresnerova ulica?- U predgrañ u.- Nisam čuo za tu ulicu.- To zapravo nije pravo ime ulice, već je samo tako nazivaju - poput nadimka.- Poznaš li tu ulicu?- Poznam, eminencijo. Morate proći kroz staro predgrañ e,okrenuti Bečkom ulicom, pa Trgom Karla VI. i onda na tržnicu

povrća. Taj je zdenac odmah iza ugla. Ako mi vaša eminenci

ja zapovjedi, odvestću vas do predgra

ñ a i pokazati vam put.- Svakako. Sam ne bih našao.



U sedam sati izašao je nadbiskup - kao stoje često običavao - u plemićkom odijelu s bijelom vlasuljom, našminkan i dotjeran. Njegovoj vitkoj otmjenoj

pojavi izvanredno je pristajalo plemićko odijelo s kratkim hlačama i svilenim čarapama. Izašao je na ulicu s dvorišne strane svoje palače.Sunce se već nagnulo na zapad kad je prošao bečkim ulicama kao svjetovnikavalir, a da nitko nije slutio tko se skriva pod tom odorom. To su znali samonjegovi lakaji i najbliži prijatelji.

Lakaj je išao u dovoljnoj udaljenosti s njegove lijeve strane, tako da ga jenadbiskup vidio i mogao slijediti. Praznim ulicama prolazili su prema predgrañ u.Oko osam i po stigli su na neki trg. Pod šatorima su sjedili prodavači i nudilirobu.Prošavši kraj njih, krenuli su za ugao.Pod tipičnim šatorom bečke čaraparice tu je na malom stočiću sjedila žena.

Njezino je lice obrubila modra kapa. Krpala je veliku crvenu čarapu. Pri svakom ubodu igle ogledavala bi se trgom i promatrala prolaznike.- Vaša milosti - vikne ona gospodinu u plemićkoj odori zakojim je mirno išao lakaj.Kako nadbiskup nije čuo, ona će jače:- Gdje ste našli ovog slugu, vaša milosti? Ilije kraljević, ili

lakaj? Nadbiskup nije običavao šutjeti kad bi ga oslovila neka žena. Zaustavi se i pokuša joj zaviriti u lice.- Zašto ti se ne sviñ a moj sluga?- Jer je slijep poput noći a lijen poput puha.- Slušajte vi - okosi se na nju sluga - da vam ne bih zakr

pao rupu na vašoj jezičini...- Radije zakrpaj svom gospodaru čarapu. Pogledaj: smijeli tako otmjeni kavalir prolaziti ulicom poderane čarape.Lakaj pogleda nogu svog gospodara. Nadbiskup podigne nogu i pogleda čarapu pa senaljuti:- Da, pukla je straga, baš pod podvezicom, kao da ju jenetko prerezao.- Prerezao ili ne, nije li sramota ovako izaći na ulicu?- Imaš pravo - reče nadbiskup čaraparici smiješeći se.Lakaj se ispričavao:- Oprostite, kad sam vam oblačio čarape nisam opazio...

A čaraparica je brbljala:



- Vaša milost neće požaliti mali trošak za tako veliku uslugu. Zato sam tu da pazim na ljepotu kavalirskih nogu. Što

mislite kakva bi to bila sramota da vam se narugaju dražesnaustašca kakve ljepotice.- Istina je. Krpaj - reče nadbiskup. - Samo požuri, čekaju

me.Priñ e joj i položi svoju nogu na njezino krilo, kako su to radili kavaliri po

bečkim ulicama.- Shvatila sam da vas čekaju - smijala se ona. - Malarupa na čarapi kavaliru može donijeti nesreću. Mnoga je lje

potica odgovorila na ljubavno očitovanje grohotnim smijehom kad je opazila rupu na čarapi svog obožavatelja.Dok je čaraparica govorila, bijelom je niti šila svilenu čarapu. Lakaj je staoiza svoga gospodara. Upiljio je oči u iglu kojom je čaraparica vješto baratala.

Nadbiskup je šalu uzvraćao šalom.

- Vaša milosti, ne budete li nogu držali mirno, neće vam biti potreban brijač da vam pušta krv.

- Miran sam poput kipa.



- Ali od vrbe. Evo, opet... No, odmah ću biti gotova.Kad je dovršila posao, pruži ruku.

Nadbiskup plati i krene dalje. Lakaj gaje slijedio. Ušli su u neku ulicu sdrvenim kućama. U sredini, na malom trgu, bio je zdenac s ogradom.- To je taj zdenac - uputi lakaj svoga gospodara.- Dobro, sada idi i čekaj me na uglu.Lakaj je poslušao. Povuče se i stade šetati iza ugla gore--dolje.- Ne mogu je dočekati - najednom će nadbiskup.- Rekao sam vam daje Mirni neka luda...- Ne, nije to, ali hvata me neka vrtoglavica, ne mogučekati.- Zaboga, eminencijo, što vam je?

- Ne mogu hodati. Očito mije naškodila današnja vrućina.Podupri me.- Što da radim? - upita lakaj držeći ga ispod pazuha.- Samo me čvrsto prihvati, možda ćemo sresti kakvu kočiju.

Vodio gaje niz ulicu. Prema njima skrene prazna kočija. Lakaj je zaustavi.

- Možeš li povesti moga gospodara?- Mogu - odgovori kočijaš. Lakaj pomogne nadbiskupu daude u kočiju, žmirne jednim okom na kočijaša i oni krenuše.Za pola sata ležao je nadbiskup u svojoj sobi. Lakaj naredi sluzi da pozoveliječnika i od bolesnikove postelje odstrani svu služinčad.- Neka se nitko ne pokaže. Gospodar želi mir.Tada se vrati u nadbiskupovu sobu i sjedne kraj njega. Nekoliko puta nadbiskupje otvorio oči, podigao glavu i htio nešto reći. Ali bi opet klonuo.Lakaj je budno pratio svaki njegov pokret.

Nadbiskup se opet pokuša dići, ali klone na uzglavlje i ostane nepomičan.Lakaj skoči k njemu, prisloni glavu na srce i opipa bilo. Pažljivo gaje

promatrao. Nadbiskupovo je lice obasulo smrtno bljedilo.Lakaj skoči k vratima i zaključa ih.Brzo dohvati nadbiskupov smeñ i plemićki haljetak i potraži ključeve. Uzmesvijeću i ude u knjižnicu. Tu otvori pretinac pisaćeg stola i počne opreznotražiti.Izvadi jedno pismo, pa drugo i složi ga opet natrag - u najvećem redu. Otvoridrugi pretinac. Tu su bila naslagana različita privatna pisma. Pregleda ih svaredom.

Našavši pismo sa zlatnom krunom, stavi ga na stranu, a ostala složi u potpunom redu, zatvori pretinac i zaključa pisaći stol. Spis što gaje stavio na stranuspusti u svoja njedra.



Hitro se vrati u spavaću sobu. Otključa vrata i izañ e na hodnik. Tu je staovikati:- U pomoć? U pomoć?Služinčad se ustrčala.- Umire naš mili gospodar - plakao je lakaj.Kad je stigao liječnik, lakaj pode s njim u spavaću sobu i nešto mu šapne.Liječnik kimne glavom. Lakaj istrči iz palače i izgubi se u uličnoj vrevi.Liječnik je objavio okupljenoj služinčadi:- Njegovu eminenciju udarila je kap.

NADA DINASTIJEUnatoč probdjevenoj noći, drugog se jutra svi prozori dvora zarana otvoriše.

Dvorski red Marije Terezije sve je potjerao na jutarnju misu protiv njihovevolje.



Već u sedam sati izašla je Nera iz svojih soba. Umorna zbog probdjevene noći,još pod tolikim dojmovima jučerašnje zabave, prolazila je koridorom pokraj stupaiza kojeg je uvijek noću osjećala neprijatnog posjetnika koji ju je progonio. A jučer na plesu objavio joj je svoju ljubav tako sablasnim riječima da se jošdanas ne može pribrati.Uspomena na to probudi u njoj strah, iako je bilo jutro. Ubrza korake i uspne sena prvi kat do vladaričinih odaja.Putem sretne baruna Rosenberga, dvorskog meštra cara Josipa. Bilo je očito dadolazi s neke zadaće.Pozdravio ju je i prošao u drugo krilo dvora - prema pres-tolonasljednikovim odajama."Nosi mu znamenito pismo", pomisli Nera. "Moram biti spremna da sakrijem tajdokument. Što će carica ako sazna?"

Mariju Tereziju našla je uz pisaći stol. Rješavala je prijedloge kancelaraKaunitza.Svršivši posao, carica zovne dvorsku švelju što je stajala kraj vrata sa čitavim omotima svile. Zapovjedi joj:- Prinesite svaku pojedinu svilu grofičinom licu da vidimokoja joj najbolje pristaje.

Pritom švelji pokaže Neru. Mlada se žena malo zbunila. Švelja izvrši nalog, acarica je odabirala boje.- Odsad ćete dvorske gala-haljine siti od ove zelene svile,nipošto od sive - zapovjedi carica."Od boja koje odgovaraju dekorumu dvorskih dama grofici najbolje pristaje ovazelena", mislila je Marija Terezija odreñ ujući novu modu.Tada na predloženi arak napiše dnevnu zapovijed:"Odsad za dvorsku službenu gala-toaletu dvorskim damama propisujem zelenu boju."Onda se obrati Neri:- Grofice, želim odmah govoriti s prestolonasljednikom Josipom.

Neru iznenadi ova zapovijed jer je carica nije izdala grofici Fuchs, već njoj.Poklonivši se, izašla je izvršiti neobičan caričin nalog.Toga jutra Josip nije spavao. Ležeći nauznak, razmišljao je dok mu nisu najavilidvorskog meštra Rosenberga.Gotovo je skočio s divana i ušao u svoju knjižnicu gdje je čekao Rosenberg.- Je li vam nadbiskup izručio obećani spis?- Nije veličanstvo.- Zašto? - začudi se car.- Gospodin Bog je stupio na stranu crnih mantija.- Zar je pismo netko ukrao?- Ne samo pismo nego i samog nadbiskupa.- Kako to? Govorite jasnije.-



- Kad sam danas u urečeni sat došao u palaču, našao sam biskupa mrtva.Josip se zaprepastio:- Mrtav? Nije bio bolestan...- Protiv svake etikete smrt je stigla nenadano.- I upravo u času kad nam je imao izručiti tako važnestvari koje bi mi poslužile kao svjedočanstvo?

- Kao daje tu ñ avo rinuo svoje rogove.Josip je razočarano gledao svoga meštra:

- Pakleni ili zemaljskiñ avo?- Zemaljski su brži i podliji.

- Sto znate o toj smrti?



- Razgovarao sam s lakajem koji je u nadbiskupovoj služ

bi. Reče da se nadbiskup imao podvečer sastati s jednom ženom...- To su jezuiti oklevetali nadbiskupa.- Bit će daje lakaj u jezuitskoj službi.- Daje nadbiskup bio u stanu te žene, ali ne zna gdje, i dase vratio malo pripit i legao. Pola sata kasnije bio je mrtav.Liječnik mije rekao daje nastupila kap, a on je bio prekasno

pozvan da mu pusti krv.- Fatalan slučaj - mrko će Josip.- Nadbiskup je navodno bio u plemićkoj odori.- To je istina, ali to nije nikakvo čudo. Francuski nad

biskup što se nalazi u Beču prima u sjajnoj plemićkoj odori.- Zašto gaje gospoda smrt posjetila baš te večeri?

Mladi se car zagleda u Rosenberga:- Dragi Rosenberg, naša fronta jača na drugom svijetu:

Mimi i nadbiskup. Oboje umiru. Zašto? Naša je fronta osla bljena.- Što sad?

- Sto? Idemo dalje sami.- Bez i jednog jedinog vojnika?

- Svejedno. Obilazni su nam putovi zakrčeni. Valja daidemo k neprijatelju potpuno ravnim putem.- Ravni putovi, veličanstvo? Kao da niste strateg.- Idem u glavu; nije lukavo, ali hrabro. Dakle, ravan put!- Koji je taj ravan put, veličanstvo?- Kovač lijesova Wolf.- Grofica Nera priopćila vam je daje vrlo nepovjerljiv.- Sasvim razumljivo! Ja ću prijeći sve zapreke do njega izatražiti da nam kaže što zna. Ako je Mimi mrtva, otac je od nje mogao doznati možda više nego što i slutimo.- Dobro, poslušat ću vaše veličanstvo. Poći ću k njemu.- Ne vi. Sam ću poći kovaču lijesova.- Veličanstvo, ako vas je već vidio? Onda vas pozna i šu-tjet će.- Neću ovakav na tako opasnu izvidnicu. Preobrazit ćusvoju vanjštinu i pokušati steći njegovo povjerenje milom -ili silom.- Dobro, veličanstvo. Pokoravam se - to je jedino što nam još preostaje.- Danas podvečer idemo u Beč, a dotle ću smisliti kako dase prikazem kovaču lijesova.

Na vratima se pojavi dvoranin:- Njezino veličanstvo želi govoriti s vašim veličanstvom.

- Kada?- Odmah.

Mladi car naredi barunu da ga pričeka i pode se odjenuti za polazak k carici.Za pol sata ušao je car Josip u kabinet svoje majke.Kao uvijek, sjedila je uz pisaći stol i nešto pisala.Josip se nakloni i ostane stajati.Lice mu je hladno i mirno, ničim ne odaje što osjeća. Oči su mu melankolične kaouvijek. Čini se da čitavo Josipovo biće odiše mirnim neuvažavanjem.



Carica digne k njemu svoje bistre oči.



Od onog dana kad je ostavio ovaj kabinet zavadivši se s majkom, nije Josip bio pozvan k carici niti su razgovarali nasamo. Ipak, carica se primirila kad jekancelar Kaunitz pokušao raspršiti njezine sumnje da Josip prema njoj gaji

buntovne osjećaje."Možda mu ipak činim krivo. On je pristao mladić. Ali ne - on mora slušati",razmišljala je carica gledajući mlañ ahnu Josipovu pojavu.Gledala gaje tako nekoliko časaka, a onda započne kao da medu njima nikad nije

bilo razdora.- Josipe, Mañ ari mi opet zanovijetaju. Traže da uspostavim krunu sv. Stjepana, da nekim gradovima potvrdim nove

povlastice, a prosvjeduju i protiv novih poreza. Trebam vojnika i novaca. Situacija u Evropi veoma je sumnjiva. Moj zet

princ Albert piše mi iz Požuna mnogo toga. Htjela bih da pouzdano saznam što misle Mañ ari. Što traže u zamjenu. Nikad nisu siti. Kad im nešto pružiš, to im samo otvara noveapetite. U ovom slučaju njihov će želudac ostati prazan jer meni zasad treba jaka zaštita granica. Poljaci i pruski razbojnik

pripremaju sebi put kojim bi provalili. Ja to osjećam i svi tovide. Prije sastanka parlamenta u Požunu hoću znati sve

potankosti čime me kani iznenaditi taj "strašno važan forum

požunskog parlamenta". - Te su riječi zvučile ironično, a onda je carica nastavila mirnim glasom: - Odlučila sam da tejoš danas pošaljem u Požun da se o svemu informiraš.- Slušam, vaše veličanstvo - reče Josip poklonivši se ceremonijalno.- Reci mojoj kćeri u Požunu neka priredi veliku svečanost.

Neka pozove glavne velikaše i glavne vikače. Kad im šam panjac utiša žeñ , moći ćeš od njih izmamiti njihove intencije.Budi s njima ljubazan. Mañ arima to vrlo laska. Tašti su.Pokušaj smoći toliko snage da im se bar malo nasmiješiš.

Pohvali njihovu glazbu - na nju su veoma ponosni, hvali njihovu hranu - jer su unju uvjereni, reci im sve čega nemaju - pa će se rastopiti. Ako te ne progutajuod radosti, onda se vrati iduće nedjelje.- Želim da vaše veličanstvo bude zadovoljno s mojim poslanstvom - reče on ne pokazujući je li mu taj nalog ugodanili nije i odmah krene k vratima.- Još ti nešto imam reći, Josipe.- Slušam, veličanstvo.- Jednom treba da uredimo stvar koja mi zadaje mnogo

briga. Što kaniš učiniti u pogledu dinastije, u pogledu nasljed nika prijestolja?- Ispunio sam - iako s odvratnošću - želju vašeg veličanstva da se vjenčam s princezom koju mije odredila vaša politička mudrost - reče Josip oštro pogledavši majku.- Ne ide li ta želja dalje od oltara?- To nije bilo fiksirano u ugovoru.

- Razumije se samo po sebi da te nisam oženila s princezom da bi s njom na dvoru osnovao samostan.- Mislim da bi to bilo u intencijama pobožnog duha štovlada na dvoru.- Ali ne u intencijama vezanim uz nade dinastije. Ovogačasa sve su nade naše dinastije u tebi.- Nesretan sam što ih ne mogu ispuniti s oduševljenjem.- Moraš...- Jeste li ikad dobro pogledali nesretnicu koju ste svezalisa svojim sinom?- Razumijem. Ona nije lijepa - ona je ružna, mnogo višenego ružna...- Nada dinastije ništa nije tražila od one koju mije dala u

to ime. Nisam u stanju ispuniti nade...- Voljela bih da mi spočitavaš ogorčeno, nego ujedljivo, ali, budi uvjeren, nisam ni slutila da je bavarska princeza takva.





Rekli su mi da nije baš odviše poželjna, ali nisam mogla ni u snu pomisliti daje takva. Kad su ti je doveli kao nevjestu, gotovo sam prekoračila dvijestepenice kojima sam joj išla u susret. Moje zaprepaštenje bilo je i odviševidljivo.- Ako se ono ima tražiti u tadašnjem vašem ljubaznom smiješku...- Smiješak je mjesto lepeze - da prikriješ istinu. Ali, pustimo tu gorku uspomenu. Bilo bi prekasno ispravljati je. Onaje došla u Beč kao tvoja vjerenica i nije bilo pomoći. Nasilje

pruskog kralja tražilo je da se s njom vjenčaš, da se utvrdim prema svim stranama Prusije.- To je veličanstvo i postiglo.- Da, ali sad dolazi dužnost. Ne zaboravi da si našoj dinas

tiji dužan žrtvovati sam sebe.- Čini mi se da dinastija na mene mnogo ne reflektira."Zajedljivac", pomisli ona "umjesto srca ima mošnju žuči!"

Misleći ovako, nastavi neobično povjerljivo i blago:- Od osnivača naše dinastije Rudolfa I. do mene poživjeloje petnaest habsburških generacija. U posljednjoj generacijinije bilo nasljednika muškog roda. Tada je Bog odredio da jaobnovim umiruću dinastiju. Primila sam žezlo da svojoj dinastiji uzdržim državu i obnovim pleme... Ispunila sam ijed no i drugo. Pradjed Rudolf bio je prvi osnivač habsburškeobitelji. Drugi sam ja. Dala sam habsburgovcima muško potomstvo. Nije li tako?- Vašem veličanstvu pripada potpuno priznanje za svavremena.- Znaj, žrtvovala sam sebe, svoju mladost, ljepotu i sve životne užitke. Tebe sam dobila u času kad su mi htjeli raznijetikraljevstvo, kad su navalili da mi otmu krunu. Neprijatelj mije bio pred vratima. Nisam znala hoću li naći kakvu sobicu ukojoj bih te rodila. Ipak, nisam klonula. U najvećoj brizi, u ratovima, u vječnoj borbi i obavljanju kraljevskih dužnosti ne-

prestano sam ispunjavala i tu dužnost da rañ am djecu. Šesnaest puta postala sam majka.- Uz tako pristalog muža ta žrtva nije bila tako neprijatna...Obrazi joj se zarumene poput grimiza. Takva rumen uvijek je bila nagovještaj

bure. Ipak se uzdržavala nastavljajući:

- Rañ ala sam te s najvećim nadama, a sada ih razarašledenim srcem.- Žalim stoje tako. Promislite i sudite.Pronicavim očima gledala je u njega i poslije nekoliko trenutaka upita

promijenjenim glasom:- Nije li tvojoj odvratnosti prema bavarskoj princezi uzrokljubav prema drugoj ženi?-Ne.- Odviše te vidim u društvu moje dvorske gospode grofice

Nere.- Veličanstvo najbolje zna da je moje vladanje prema bavarskoj princezi bilo takvo od početka braka - kad još nisam

poznavao groficu.

"Prije bih vidjela morsko dno nego prodrla u njegovu dušu", pomisli onagledajući u mirne i turobne oči svog sina. Onda podigne glas:- Govorim kao carica i kraljica prestolonasljedniku: inte



resi dinastije zapovijedaju ti da joj dadeš prestolonasljednika.- Priroda ne respektira carske zapovijedi.Planula je i ustala:- Tako veli tvoj Voltaire.- Mislim svojom glavom.- Ne - taje misao njegova, samo njegova. Ne možeš biti uduši drukčiji nego što sam te dala odgojiti. Ne možeš mislitidrukčije nego što mislim ja. Truje te Voltaire, on je tvoj savjet-



nik. Ali upamti: s Voltaireom se ne može vladati - s njim se može samorevoltirati.Tamna rumen oblije joj čelo. Josip će blagim glasom:- Dajem vam riječ, Voltaire je posve nevin u pogledu mojenemoći da nastavim vaše veliko djelo obnove dinastije. Ne že

lim vašem veličanstvu prouzročiti suvišan jad pa neću daljetajiti: vaše veličanstvo moralo bi zahvaljivati Bogu što prestolonasljednik nema potomka.- To je apsurdna doskočica.

- Živa je zbilja, veličanstvo.Gledala gaje začuñ eno i zapovjedila:- Razjasni to.

- Pogledajte siromašnu princezu: čudna uska uvijena glava, nezgrapno tijelo, pjegavo lice, sve to odaje nečistu krv.

Njezina melankolija, skrivanje od svijeta, vječna šutnja - ne pokazuje li to bolesnu dušu.- Nije isključeno, ali što time hoćeš reći?- Molim veličanstvo da pogleda mene. Tjelesno sam zdrav.

Ali moja duša boluje, to i prejako osjećam. Da se nisam udubiou knjige, život bi mi bio težak teret.- Ali zašto?- Bit će daje to baština naših španjolskih djedova.- Španjolskih djedova?- Da, veličanstvo.- Tko ti je to rekao?- Naša prošlost...- Prošlost?- Da. Vije sigurno znate.- O tome su mi već govorili.Carica se sjeti onoga dana kad joj je otac Grande spomenuo španjolsku krv i

naglasio da je ona zarazila Josipovu dušu. Htjela je da o tome ne govori.- Pusti te priče.

- Vi znate da to nisu priče...- Što hoćeš u ovom času?- Veličanstvo, da budemo nacistu. Znate da je djed Mak-similijan habsburški uzeo za ženu kćerku Karla od Bur-gundije.- Pa onda?- On je bio umobolan.- To još nije dokaz daje naša krv zaražena.- Još nisam svršio. Sin ove Karlove kćeri uzeo je za ženu

princezu španjolske krvi Johannu koja je poludjela i lutala svijetom poput obične luñ akinje i tako umrla.- Alije ostavila sina Filipa koji je bio napola genij.



- A napola luñ ak. Drugi sin lude Johanne Karlo bolovao jeod manije bratoumorstva. Pravom strašću progonio je svoga

brata otrovom. I treći sin Johanne bolovao je od iste bolesti i pokušao otrovati svoju vlastitu sestru. To su znaci teške bolesti koja se nastavlja.Preneraženo je buljila u sina koji je nemilosrdno nastavljao:- Filip V. bio je slabouman, izričiti idiot. Ferdinand VI. bolovao je od vjerskog ludila. Njegova sestra pokušala je da otruje majku. Ali vidim - vas to uzbuñ uje. Neću da dalje nabrajam duševne bolesnike koji su ženidbama i rañ anjem djece iz

miješali krv Rudolfa habsburškog s bolesnom španjolskom krvlju. Tko zna gdje je i kada ova bolest izbila i u nama i ukakvom obliku? Recite: zar da toj nesreći pridružim bolesnukrv nesretne princeze bavarske? Kunem vam se, majko, du

boko žalim što joj je priroda dala tako nepravednu baštinu. Ali žaleći je, ne mogu postati otac. Bit ću još iskreniji: kad bihi mogao biti otac njezinog sina, ja to ne bih smio.- Što to veliš? Ne bi smio?- To bi bio zločin prema dinastiji.- Zločin?



- U njezinim žilama teče bolesna krv i pritišće je teškiduševni mrak, a mene melankolija. Naša bi djeca bili idioti.

Vladarka je smućena gledala preda se. Kao da je vidjela čitav roj bolesne islaboumne djece. Nastala je šutnja - kao poslije izrečene smrtne presude. Caricaje tiho ponovila:- Idioti!...Slomljena, spustila je glavu na ruke i pokrila lice.Josip nije vidio svoju majku tako očajnu ni onda kad je morala odstupiti ŠleskuFriedrichu Pruskom.Šuteći je slušao kako teško diše.

Nekoliko časaka prošlo je u potpunoj šutnji.Tada ona podigne glavu. Uvijek rumeno lice bilo je blijedo. Tiho upita Josipa:- To bi, dakle, značilo slom dinastije?- Potpuni slom.- Tu nema pomoći?- Ne, nikakve.- Da te rastavim od nje?- Rekao sam vam sve, a sada, carice majko, razmislite. Bitće dobro sve što vi odredite - ako ne zaboravite da svoju dinastiju želite učvrstiti, a ne dovesti je u kuću umobolnih.

Zaprepašteni caričin pogled zaustavio se na blijedom melankoličnom Josipovulicu.- A ako razrješenje braka ne da nikakvih rezultata?- Ne razumijem vas, veličanstvo.- Josipe, je li istina da si izgubio smisao za žene?- Nema muškarca u vašoj državi koji bi pokraj bavarske

princeze mario za žene.- Ali ni druge žene ne primaš u svoju spavaću sobu.- Dvorska policija funkcionira izvrsno.- Dakle, istina je. Ti si postao asket, trapiš se samostanskim načinom života.

- Na takav način života osudilo me je vaše veli

čanstvo.- Ipak, priznaj - od nekog si doba neobično tužan. Tvoji

pogledi turobno se zaustavljaju na grofici Neri Vojkffy. Veliš



da su ti žene odvratne, a nastojiš da budeš u njezinu društvu.Svi jasno razabiremo: otkako je ona tu, dolaziš k nama, a prije si od nas bježao.- Istina je.- Pogledaj mi u oči: grofica ti nije ravnodušna?- Stoje čaša svježe vode u sparini - to je ona mojoj duši.- Ljubiš je?- Štovanje i prijateljstvo nije ljubav.- Alije dio ljubavi.- Ne znam, veličanstvo. Grofica je uzvišena nad sve kom

binacije. Ona ljubi svog muža.- A da nije tako?Josip ustane.- Vaše veličanstvo, o tome nisam razmišljao. A da jesam,ne bih vam to povjerio.- Znam, ti mi ništa ne bi povjerio...- Ne govorimo o tome, vaše veličanstvo, sve to nije u vezis vašim brigama o nasljedstvu. Grofičina je osoba odviše sveta, a da bismo je smjeli upletati u ovu prozaičnu stvar."Opasao se nerazrušivim zidom", pomisli carica. "Prije bih natrag osvojila

Šlesku nego njegovo povjerenje. Ipak se nehotice odaje - on ljubi groficu." Vladarka ustane. Bio je to znak da prekida razgovor.- Odmah putuj u Požun, a kad se vratiš, govorit ćemodalje. Očekujem te u nedjelju na svadbi tvoje sestre Josipe svojvodom od Par me.Pružila mu je ruku. On je ceremonijalno poljubi i ode.Kad je Marija Terezija ostala sama, naredi da je nitko ne smeta. Spustila jeglavu na ruku i zavezla se u misli. Najednom spusti ruku i lako udari po zlatnoj

baroknoj stolici.

11 31



"Ne, on ne smije imati sina s bavarskom princezom.Istodobno se u velebnoj dvorani u krajnjoj uzbudenosti komešalo čitavokraljičino dvoranstvo.Princeze, dvorske dame, dostojanstvenici, paževi, stje-gonoše - sve stoje

pripadalo u pratnju svečanog primanja -okupljalo se u pojedinim skupinama.Kineskim drvom obložene stijene oslikane su zlatom i bojama. Slike prikazuju

prizore iz historije. Po ulaštenim podovima rasprostrti su teški sagovi. Na pročelju se uspinju stepenice s pozlaćenom rezbarijom i brokatom. S jedne i s

druge strane prijestolja redaju se stolice.U kutovima šapću dvorani.Oko prijestolja stoje princeze i prinčevi.Odličnici se okupili njima nasuprot. Dvorske dame smjestile se po stepenicama, adolje do visokih prozora stoje stje-gonoše, dvorani i paževi.Duž dvorane stoje časnici garde. Na čelu im je Siniša.Dvorski nadmeštar knez Khevenhiller elegantno korača sagovima i upravljaceremonijalom. Na njegovu hladnom mrkom licu javile se dvije crvene mrlje -

pokazuju uzbuñ enje.U ovoj dvorani carica ima sutra svečano primiti prosca -vojvodu od Parme sačitavom njegovom pratnjom. Nadmeštar je uložio sve svoje snage da gostima izParme pokaže sjaj etikete austrijskog dvora Marije Terezije.

Već po treći put obnavljao je pokus tog primanja, redao kraljevsku povorku,

smještao njezine sudionike, uvježbavao ih u paradnom hodanju.Svaki bi čas zvao iz pojedine grupe ovoga ili onoga, vodio ga da stupa, pokazivao mu kretnje i brojio korake.



- Dva naprijed, dva u stranu, onda zaokružena gesta rukom i duboki poklon.- Jedan, dva, tri koraka - prvi poklon, šest koraka - drugi poklon. Molim gospodu da paze: treći poklon desna ruka o

pojasu lijeva niz bok. Molim da upamtite.- Upamtili smo - odgovaraju gospoda.- Molim još jedanput, pokušajte sami.- Zaboga - klikne nadmeštar uzrujano - dva koraka koračali ste poput Davida, a treći poput Golijata. Molim jednakekorake. Molim dame da broje. Nije lako brojiti: jedan, dva, tri- i on se okrene prema jednoj dvorskoj dami.- Zar ne znate brojiti? Tri, tri koraka, pa šest, pa četiri.Brojenje nije mala stvar. Molim pazite!Svima je sa čela curio znoj. I onima koji su sudjelovali u pokusu i onima kojisu gledali. Svi su bili izmučeni. Na princezama se vidjelo da su umorne.

Nadmeštar uredi povorku i ponovi nalog:- Molim generalni pokus. Sada kao da je uistinu primanje.

Ispod vlasulje curio mu je niz naprašeno lice mlaz znoja.- Strahovito, grozno - očajavao je. - To je zbrka. Dvoranivojvode od Parme mislit će da su zalutali na seosku procesiju-

Nadmeštar se okrene prema dvoranima:- Eto, njihova visočanstva princeze i prinčevi umiju takotalentirano brojiti.U pozadini je stajao otac Grande i šuteći gledao pokus. U dubini dvorane otvorese vrata. U pratnji Nere i grofice Fuchs ude carica. Cara Franju pratio je grofJulien.- Dakle, je li u redu? - upita carica dvorskog nadmeštrakoji hitro obriše znoj.



- Zlo je, veličanstvo. Za dvorsku etiketu potreban je talent.Kao da su svi zaboravili stoje na svakom dvoru najsjajniji de-korum.- Da pokušamo zajedno - reče carica.Pokus je počeo ponovno.

Mjesto bolesne princeze Josipe na mjestu odreñ enom za vjerenicu sjedila je bavarska princeza. Njezina nezgrapna pojava melankolična lica punog pjegadjelovala je neprijatno kao daje slikar na platno nabacao mrlje.

"Da", pomisli carica gledajući je "Josip ima pravo. Ova žena može roditi samokljastog bogalja ili idiota. Ona je poput blatne mrlje na bijeloj haljini. Ne,ona ne smije biti majka nasljednika prijestolja. Samo, što da uradim? Rastava

braka uvrijedila bi Bavarsku. To bi značilo novo neprijateljstvo.""Ne, rastavu ne. Ali što? To treba riješiti mudra carica", naredi ona sama sebikao da govori nekoj drugoj osobi.Pokus se nastavio. Carica je bila zabavljena mislima, a nadmeštar je drhtao od

bojazni neće li opet tko pokvariti. Vjerovao je da vladarica pazi na poklone pa mu se činilo da svi dvorani koračaju po njegovim sljepoočicama. Srce mu jekucalo, svi su mu živci igrali. Promatrajući ceremoniju, svaki bi čas zadrhtaood straha da tko ne učini što krivo. Ali sve je teklo u redu.

Najednom se nadmeštar zaprepasti. Mali debeli kratkovidni Petraš, omiljenidvorski kraljičin pjesnik, tako se smeo da se umjesto nevjesti naklonio slici na

zidu. Nadmeštru padoše ruke. Obamrle su. Povorka se smete. Dvorani su prigušivalismijeh koji je prijetio da će provaliti u grohot.



Carica se prva glasno nasmije, a poslije nje ostali.- Grof Petraš je sigurno gladan - reče carica - pa je dobiovrtoglavicu. Zašto mu niste dopustili da prije pokusa do-ručkuje?

I Franjo Stjepan shvatio je nezgodu veselo i jedva je svladao grohotan smijeh.Jedini je nadmeštar smatrao epizodu strahovitom tragedijom. Priskočio je grofu išapnuo mu:- Katastrofa! Vi ste polip dvorske etikete. S vama se ne može. Nećete biti u sviti. Nemate ni trunka talenta, gospodine.Carica je samilosno gledala kako je strogi nadmeštar izlučio Petraša iz redovadvorana. Pozove nadmeštra k sebi:- Dragi kneže, molim vas pardon za Petraša. Pogledajteočajničko lice mladog debelog poeta. Ako ne prisustvujesvečanosti, nastat će pogibelj za njegovo historijsko salo. A sad moram ostaviti pokuse, veoma sam zaposlena. Sto je s

programom svečanog koncerta?- Već sam ga sastavio, samo molim odobrenje vašeg veličanstva.Iz dubokog džepa crnog baršunastog kaputa nadmeštar izvuče program koncerta.

Razmotrivši ga, preda ga carici. Ona preleti točku po točku.- Stoje to? Pozdravit će Metastasio?- Sastavio je prekrasnu epopeju u dvjesta stihova - u slavu najveće vladarke koja je Parmu uresila ružom sa svogastabla mudrosti i ljepote.- Menije to posve jasno pa o tome ne treba nazdravljati -

meni. Neka pjesmu štampaju i dijele po ulicama. Dvjesta stihova! Strašno! Vidite, zato mije sto puta miliji debeli Petraš.On ne pjeva, već jede i brblja gluposti koje nikome ne škode.

Naša dvorska literatura ne bi mi mnogo smetala da nema Metastasijevih proloma oblaka u stihovima. Čujte kneže, kad doñ e na red da deklamira, mene će od vrućine zaboljeti glava.

Njegova točka mora otpasti i tako smo se riješili torture.- Slušam, veličanstvo - odgovori nadmeštar, a lice murazvedri osjećaj zadovoljstva. Nije trpio nijednog od trojice



dvorskih poeta, uvjeren da im ne pripada naslov "nobles" kojim su nazivaligospodu s pravom "pristupa" na dvor. Misleći daje to zgodna prigoda, rečecarici:- Ako vaše veličanstvo želi Metastasio neće više sudjelovati.

- To opet ne. Taj je čovjek prije četrdeset godina ostavioItaliju da svojim perom slavi mene. Volim i cijenim njegovuvjernost, mnogo manje njegove stihove. Ne cijenim ničije

pjeme. Uopće, dragi kneže, upamtite: suvišni su svi ljudi koji pišu...Khevenhiller je, doduše, tu izjavu Marije Terezije istoga dana zabilježio u svojdnevnik i tako je ovjekovječio, ali u tom trenutku nije shvatio da caricaraspravlja o tako neznatnim ljudima kakvim je smatrala literate samo zato da na

podiju prijestolja može promatrati Josipovu ženu.Još nikad nije s toliko pozornosti promatrala njezin neugledni, debeli stas,ružnu glavu i čitavu pojavu. Mislila je pritom: "Ove kretnje pokazuju nespretno,idiotsko stvorenje. Kakvi su joj zubi! Kako neugledno govori. Izgleda poputdrvene lutke na stalku seoskog sajmara. Što da s njom uradim? Ona ne može biti

majka mog nasljednika. Rastava? Da se zbog nje iznova posvadim s Bavarskom?Kakav problem! Sto bilo da bilo - s bavarskom sam princezom - svršila. Basta!"Okrene se i pode k vratima.



Knez Khevenhiller s užitkom je postavio u posljednje redove tri dvorska pjesnika: malog debelog Petraša, suhog Metastasija i plećatog Esterhazvja."Dozreli su za štafažu", mislio je gospodin nadmeštar. Elegantno je udarioštapom o pod i izrekao dvoranstvu svoje mišljenje:- Molim da bi sva pratnja izvoljevala pred gostima čuvatiugled i renome dvora njihovih veličanstava. Svatko mora dau tom času osjeti veliku dužnost, da osvjetla lice ovom dvoru.

Sutrašnja svečanost otvara vrata očima čitave Evrope koja će zagledati u previšnji dom. Dvor Parme hvali svaki stranac, vele daje tamo uzoran red. Želim da sutra natkrilimo sve dvorove ovoga svijeta. Molim sve dvoranstvo neka tuzadaću smatra svetom dužnošću za čast i slavu previšnjeg habsburškog dvora inajveće i najslavnije vladarice.Oznojio se pritom govoru tako kao kad je učio dame kako treba da se klanjaju.Carica je stigla u predsoblje i opazila oca Grandea.- Imate li mi što priopćiti? - upita ga.- Nešto veoma važno.Ona mahne rukom da drugi odstupe. Grande je razabrao da se kraljica žuri i dasvoju želju mora izraziti hitro i kratko.- Vaše veličanstvo - tiho će on - danas su nadbiskupa

našli mrtva u njegovoj spavaćoj sobi. Bio je u svjetovnom odijelu.- U svjetovnom odijelu? - upita ona kao daje to najvažnije.- Da, on je često ovako izlazio na pustolovine. Sinoć jedošao s ljubavnog sastanka s nekom ženom. Mnogo je pio iudarila ga kap.- Kako je živio, tako je i umro.- Možda vaše veličanstvo zanima tko će mu biti nasljednik?- Nasljednik? Može li se nasljednik odrediti bez mene?Grande je znao daje sada najzgodniji čas da progura svogakandidata. Nabaci ime biskupa Bratuša kojega je carica podnosila još manje nego

bivšeg nadbiskupa.- Kako? On da bude nasljednik? Taj cinični kicoš? Gospoda su loše kombinirala. Molim vas, oče Grande, priopćite ocuLechneru da na to mjesto želim postaviti njegova brata. Timeje stvar svršena.Grande pokorno sagne glavu. Unaprijed je znao da je pobjeda na njegovoj strani.



- Volju vašeg veličanstva smatrat će on svetom zapovijedi. Ali neka mi veličanstvo dopusti još jednu važnu stvar. U

nadibskupovu pisaćem stolu pronañ eno je neko pismo s krunom. Navodno gaje pisao neki član dvora.Carici poleti u lice krv.- Tko bi se usudio korespondirati s mojim neprijateljem?- Ne znam veličanstvo, ali pismo postoji.- Dobavite mi ga.- Već sam pokušao, ali je čovjek koji ga ima hulja pa ucjenjuje.- Dajte mu što god traži. Pismo moram dobiti. Neka vam Taruka isplati potrebnu svotu. Od razbojnika možeš život ičast kupiti samo novcem.- Pokušat ću sve da udovoljim želji vašeg veličanstva.Dvorski kurir iz Burga donio je vijest da princeza Josipa leži

u groznici. To caricu razljuti:- Recite liječnicima da ne želim čuti vijesti o groznicama,nego o tom kad će bolesti minuti. Sutra princeza mora biti na



primanju.Pode u svoj kabinet. Tu joj najave Van Swietena koji je stigao iz Italijezajedno sa svitom vojvode od Parme. On je bio glavni mešetar pri Josipinoj udajis vojvodom, pa ga carica odmah primi.Kako je ušao, vladarica je radosno kliknula i pošla mu u susret pružajući muobje ruke. Mnogo gaje voljela jer gaje mnogo trebala.- Dragi moj prijatelju, hvala Bogu da ste tu! Vi mi donositeveselje, a ja vam uzvraćam žalost.- Veličanstvo me plaši.- S potpunim pravom. Josipa je iznenada oboljela. Tješim se da ste vi ovdje. Samo vaša znanost brzo će je pridići - dosutra mora ozdraviti.- Princeza je bolesna? - iznenadi se stari liječnik.

- Bečki liječnici ništa ne znaju. Svi pate od manije da buduveliki liječnici, a ne osjećaju odgovornost pred Bogom i ljudi

ma da bdiju nad životom dinastije. Liječnik treba da najprije bude dobar kršćanin da bi uzmogao shvatiti svoj poziv a, činise, bečki su profesori zaplovili modernim smjerom. Njihov je

rad šarlatanstvo. Samo u vas imam povjerenja. Izvijestite mestoje bilo u Parmi, a onda odmah krenite u Burg. Daje barem u Schonbrunnu, mogla bih je vidjeti. Ovdje sam silno zaoku

pljena pripremama i ne mogu u Beč.- Umirite se, veličanstvo, točno ću vas izvijestiti.- Samo mi recite još nekoliko glavnih osobina mog budućeg zeta da se mogu orijentirati kad mi doñ e u privatnu audijenciju. Kakav je to čovjek?Stari liječnik spusti glavu:- U Parmi su službeno najavili daje vojvoda pristao čovjek,inteligentan, pobožan, miran i ozbiljan.- Zanimalo bi me vaše privatno mišljenje.- Posve iskreno?- Znate da ne volim okolišanja.- Dakle, vojvoda Albert veoma je mlad, veoma siromašanduhom, nemirne ćudi, neozbiljan, lakomislen, bahat, egzaltiran i nemoralan.Carica je mirno gledala svog pouzdanika i odvratila:- Dakle, moja je Josipa dobila groznicu u lošoj slutnji. Toje sudbina. Moramo osigurati svoje zalede u državi. Svoju ćukćerku uputiti - mogla bi mladog vojvodu obratiti i učiniti od njega najboljeg čovjeka.- Mnogo očekujete od nje...- Možda. A sad, molim vas, dragi prijatelju, pohitajte uBurg. O bolesti ne recite nikome ništa. Još se uvijek nadam daće Josipa ozdraviti i sutra prisustvovati primanju. Rezultatvašeg pregleda javite izravno samo meni i nikome drugome.

Glavno je da Josipa doñ e na primanje.-



Van Svvieten se odvezao u Beč.Sat zatim carica je primila u privatnu audijenciju mladog vojvodu od Parme.S velikim interesom očekivala je svog novog zeta. Prvi njezin zet bio jesaksonski princ koji se oženio njezinom najstarijom kćerkom Marijom Karolinom,caričinom mezimicom. Postavila ga je za palatina u Požunu. Druga kćerka, Marija

Kristina, nosila je krunu napuljske kraljice.Radoznalo je čekala trećeg zeta koji će se oženiti Josipom. Taj brak imao jesrediti stratešku situaciju u vanjskoj politici Marije Terezije.



U salon za primanje princa je uveo nadmeštar knez Khe-venhiller. On je uaudijenciju uvodio samo najodličnije posjetioce.Princ Albert od Parme poklonio se. Marija Terezija uprla je u njega oči kao što

bi na pozornici gledala glumca.Pred njom je stajao mladić, gotovo dječak, srednjeg stasa, odjeven po šarolikojtalijanskoj modi: dva prsluka i jedan haljetak, svaki druge boje. Hlače su muusko stisle tanke noge. Dugu, usku glavu pokriva gusta vlasulja. Ispod nje

blesasto lice. Crne oči bacaju djetinjasto radoznale poglede po salonu amo-tamo.Samo bi se načas zaustavile na carici. Slaba nadarenost virila mu je iz očiju iusta, a nije je prikrivalo ni njegovo ponašanje.

Njegova pojava nije očarala caricu. Ipak ga oslovi veoma srdačno:- Moje majčinsko srce veoma je ganuto, mladi prinče...- Ja sam - ja sam veoma sretan što ću vaše veličanstvonazivati svojom majkom - izreče on naučenu rečenicu.- Rese vas sve odlike potrebne princu kojega čeka vladavina ako i malom, a ono važnom kneževinom Parmom. Rekli su

mi da vas odlikuju i sve kreposti čovjeka i muža pa ću vam mirne duše predati svoju lijepu kćerku.

- I ja sam čuo o princezi da je kćerka svoje veličanstvene

majke - da posjeduje sve što treba - što treba mužu princuda bude sretan."Slaba memorija. Ni te riječi nije znao naučiti", pomisli carica.Promatrajući njegovo ponašanje, doda u sebi: "Taj nije dorastao ni mom lakaju."- Ja ću njoj... ja ću vašem veličanstvu biti zahvalan -

poslušan zet."To jedino ispričava tvoju glupost", pomisli carica, a glasno reče:- Nastojat ću da vas u vladanju poslužim svojim savjetom.Žalim što vam ne mogu odmah predstaviti vašu vjerenicu. Uvelikom uzbuñ enju oboljela je od groznice, no to nije ničudo...Princ je gledao caricu posve hladno.- Takav korak mora da joj potrese živce za čitav život.Sutra, do primanja, bit će sasvim zdrava - reče ona.- Vaše veličanstvo, meni je vrlo žao, ali ja ću - ja ću sestrpjeti.Ponudila mu je da sjedne u naslonjač i stala ga ispitivati o putu.- Lijep put - reče on. - Gradovi su lijepi. Mnogo je biloljudi na ulicama i mnogo djevojaka, a osobito lijepih mladića.Bilo je vrlo dobro i veselo."I to je sve što zna o svom putu!"

Na svako pitanje princ je odgovarao ponavljajući riječi dva tri puta izapinjuci. Konačno je carici dosadilo, pa ga ljubazno otpusti:- Veoma sam zadovoljna i veoma sretna. Oprostit ćete mi,ali očekuju me ministri na konferenciju. Nadam se da ste zadovoljni rezidencijom koju sam vam dodijelila u Beču.- Hvala, veličanstvo, palača je vrlo lijepa i dobro ureñ ena.



Princ se pokloni, a carica mu pruži ruku na poljubac.Kad je izašao, gledala je carica za vojvodom od Parme."Kakvo pravo ima ovaj blesan da bude lakomislen, bahat i nemoralan? Josipa će muveć podrezati krila."Zatim je uzela pero i napisala španjolskom kralju, pokrovitelju kneževine Parme:"Ushićena sam umnim sposobnostima i moralnim krepostima štićenika vašeg

veličanstva i mirne duše polažem sudbinu svoje k

ćeri u njegove ruke." Naglo, nenajavljeno u kabinet ude Van Svvieten.

Carica ga promotri:



- Vaše lice nije utješan glasnik, dragi doktore.- Veličanstvo je u svom životu podnijelo mnogo toga.Ona podupre glavu o naslonjač i ispitujući pogleda VanSwietena.- Princeza je teško bolesna.- Neka se pribere samo toliko da jedan sat odsjedi na pri

manju.- Veličanstvo, to nije moguće.- Mora biti.- Ovaj put je riječ "mora" prekrižio gospodin Bog.-Što?- Princeza je oboljela od - crnih kozica!

Marija Terezija naglo ustane.Šutnja je zavladala u kabinetu.Carica se zagleda u neodreñ enu točku...Polako zašušti njezina haljina. Pošla je k prozoru i nekoliko sekundi gledala u

perivoj. Onda se okrene k svom ljubimcu liječniku.- Princ od Parme neće je uzeti kozičavu.- Ne bi ni mogao. Zaraza je strahovito tvrdokorna.- Što to znači?

- Smrtonosna.

- Jadna Josipa. Ne sluti kakvom je mužu utekla. Njezin glas zvučio je sumorno, ali muški sabrano.- Vidite, Van Swieten, kad god sam izgubila koje dijete,uvijek sam se tješila: tko zna kakvoj se nesreći ugnulo s puta.

Njima se ne može dogoditi ništa zla. I Josipa je odabrala taj put...- Hrabrost je jedina potpora vašem veličanstvu u velikom nizu udaraca.- A ipak znam da me mnogi objeduju zbog bešćutnosti. Neznam kako je sa čuvstvima. Imam li vremena o njima voditi

brigu? Sada me čitavu zaokuplja izgrañ ivanje zaštitnih zidova prijestolja i države prema Evropi. Preuzela sam zadaću da izgradim novu dinastiju i ostavim joj jaku državu. Graditeljnema vremena da misli o sebi. On mora paziti samo na to dakuća bude čvrsta. Ako njegovi radnici i popadaju sa skele iskrhaju život na pločniku, graditelj korača preko njihovih života i uzima druge. Zgrada se mora dovršiti. Opet je, eto,jedan zidar pao sa skela. Moram ga nadomjestiti drugim.Polagano je pošla po debelom sagu. Bila je zamišljena. Doskora reče:- Dakle, Josipu mora zamijeniti druga. A vi, dragi doktore,učinite sve da siromašnoj Josipi olakšate patnje...- To sam već poduzeo. Ujedno je potrebno odrediti stroge

mjere opreza. Za moje odsutnosti nisu mnogo pazili na higijenske odredbe koje sam uvijek smatrao uvjetom zdravlja.- Kako to mislite?

- Rekli su mi daje princeza Josipa bila inkognito u Beču iodjenula na sebe iz dvorske garderobe haljinu neke dvorskegospoñ e. Možda haljina nije bila čista...- Haljina je pripadala mojoj dvorskoj gospoñ i grofici Nerikoja je zdrava poput breskve, a još je nikad nije ni odjenula.- Možda je ipak haljina ležala negdje u garderobi. Poznato

mi je da dvorske komorkinje često uzimaju haljine iz gar--



derobe dvorskih dama i posuñ uju ih ženama za novac za noćne zabave po kojekakvim lokalima gdje se haljina lako dočepa zaraze...



- Ovaj put je to nemoguće. Haljina je posve nova. Ni grofica je još nijedanput nije odjenula, a komorkinje nisu imalevremena da se posluže njome.- Savjetovao bih vašem veličanstvu da ubuduće dade princezama posebno sašiti haljine za njihove inkognito izlaske ugrad. Neka mi još veličanstvo dopusti da opravdam liječnikakoji je princezu odveo u Burg. Još iste večeri opazio je na njezinu tijelu sumnjive pjege i zato ju je pod izlikom daje Burg

bliži od Schonbrunna prevezao onamo, uvjeren da će time poslužiti cijeloj obitelji vašeg veličanstva.- A zašto mi je to zatajio?- Nije imao odvažnosti da vam kaže. Molim vaše veličanstvo da obustavi svaki saobraćaj Burga sa Schonbrunnom jer

bi se zaraza mogla prenijeti. Svaki saobraćaj s odajama princeze Josipe mogao bi imati za posljedicu novu infekciju.- Ni ja je ne smijem vidjeti?- Nikako. Tko joj doñ e u blizinu, više je nego sigurno da će

postati žrtva strašne bolesti.- Možda, ipak, daje pogledam izdaleka?- Veličanstvo, tome ću se protiviti, makar i silom. To je

beznadan slučaj. Nitko ne smije blizu - osim onoga koji bihtio da se ubije. I bolničarke su u velikoj opasnosti. Hoće li sevaše veličanstvo pokoriti mojoj zapovijedi?- Hoću, Van Svvietenu. Samo vas molim ne kazujte nikomeod čega boluje Josipa. Uplašili bi se svi koji su one večeri bilis njom na zabavi pa bi nastala panika. Htjela bih da za to nesazna ni princ od Parme. Znate - mogao bi osjetiti neku averziju prema ženidbi s mojom drugom kćerkom.- Dobro - svima ću reći da boluje od upale pluća.

L

- To je svakako ukusnije i dekorativnije nego crne kozice.Josipine čuvarice odmah poslije njezine smrti otpremite izBeča da nitko ništa ne sazna.Liječnik se zadivljeno pitao: "Kakvi su živci u te žene? U takvoj tragediji ona

može misliti na sve sitnice, i to potpuno suhih očiju..." Marija Terezija nije viša razmišljala. Čim je liječnik ostavio njezin kabinet,ona uhvati srebrno zvonce sa zlatnim vrškom i čvrsto ga potrese.

Na vratima kabineta pojavi se tragičan, dugi nos grofice Fuchs.- Neka ude grofica Nera, ali odmah.Kraljica je sjela, uzela neka pisma i stala pisati. Doskora ude Nera.- Dijete moje, trebam od vas veliku posve povjerljivu uslugu. Od svih dvoranka vi ste prestolonasljednici najsimpatičniji. Treba, dakle, izvesti diplomatsku misiju. Znate kako jenepokretna, mrtva za svaki posao i - nesposobna. Meni ovihdana treba pomoć snahe. Trebam nekoga tko će primiti u ruke

dio domaćinskih dužnosti u dvoru. Pokušajte podsjetiti bavarsku princezu daje njezina dužnost da mi ponudi svoju pomoć i zauzme mjesto kućedomaćice. Toliki gosti iz Parme, toliki

poslovi u državi - ne mogu sve sama.- Razumijem, veličanstvo - spremno će Nera.- Mudro i oprezno. Neka o tom nitko ne čuje i ne sazna.- Slušam veličanstvo.Grofica se odmah uputi u odaje prestolonasljednice.Kao obično, sjedila je pokraj prozora, pognutih leda i mutna pogleda. Nera je

princezu oslovila tri puta dok je ova primijetila njezinu prisutnost.Bavarska princeza polagano okrene glavu i upita:- Došli ste da idemo u šetnju?




- Naprotiv, htjela sam zamoliti za oproštenje što danas ne mogu pratiti vaše visočanstvo. Njezino veličanstvo je u velikom poslu i ne mogu je napustiti ni trenutak.- U velikom poslu?- Princ od Parme prispio je sa čitavom svojom svečanom svitom prosaca. Svi su gosti našeg dvora. Sutra je svečano pri

manje, a njezino veličanstvo tuži se da nema nikog tko bi snjom podijelio dvorske kućne brige.- Očito se tuži na mene?- Nikako. Ona veoma voli vaše veličanstvo. Dakle, bilo bijoj drago kad biste je rasteretili.- Ja ništa ne umijem.- Možda ipak...- Da joj ponudim svoju pomoć? Zar bi ona to željela?- U to sam uvjerena.- Zar vam je to rekla?- Da, rekla mije.

- Ja sam prestolonasljednica, a čitav svoj život provodim u ovom naslonjaču. To je sramota. Svi su na tom dvoru u poslu. Prestolonasljednik i rimski car otputovao je malo prije uPožun.- Znam - odgovori Nera.- Zastoje bio tako zlovoljan? Je li vam rekao?- Barun Rosenberg donio mu je vijest o nagloj smrti nad

biskupa. Očito žali za njim.- Tako? Osam dana ostat će prestolonasljednik u Požunu.Tome sam se veselila - bar ne moram izlaziti na svečanosti.

A sad velite da kraljica i carica nije zadovoljna što nema po moći. Idem da joj se bar ispričam što nisam sposobna da joj budem na pomoći. Prijavite me carici. Mlada žena pokupi skute svilene haljine i uputi se u pratnji Nere MarijiTereziji.Carica je dočeka najljubaznije.

- Koliko se radujem što ste me posjetili, mila moja - rečeona. - Oprostite, najmilija moja kćerko, što sam vam za čitavih osam dana otela muža, ali na to su me prisilili državni

poslovi. On takoñ er mora raditi - to su državni poslovi.- Da, to mije rekao.- Nisam kadra da obavljam sve sama. U Mañ arskoj metrebaju, u mojoj državi me trebaju, ministri me traže, kancelar konferira sa mnom, a sada još, eto, i gosti iz Parme. Neutješna sam.

- Ako veličanstvo može naći posla za mene, izvolite zapovijedati.- Oh, draga, mila moja kćerko!Ona je pomiluje i poljubi u čelo.- Time biste me veoma zadužili. To, vama, uostalom i

pristaje. Vi ćete biti carica. Trebate da se već sada privikavatena svoje dužnosti. Vidite, sutra se održava veliki gala-dine učast gostiju iz Parme. Primit ćete ih kao moja osobna zastupnica i održati serkl umjesto mene.- A vaše veličanstvo?- Poslije ministarske konferencije moram otići u Burg.Tamo od upale pluća leži sirota Josipa, a ne mogu tražiti od

mladih princeza da je njeguju. Moram, dakle, sama preuzeti

njegu, a toće mi biti vrlo lako kad vi budete zastupali caricui kraljicu.



- Mila moja kćerko, vi ste sigurno osjećali koliko vas lju bim.- Moj bi život bio pust da nisam svaki dan po grofici Neri

primala vaše tople poruke. Sada mije lakše jer osjećam da seodužujem vašoj plemenitoj dobroti.Carica je poljubi u čelo. Princeza je ustala.- Odnesite Josipi ovaj poljubac i recite joj kako nestrpljivoočekujem da ozdravi. Ako Bog da, slavit ćemo njezin pir i moju zahvalnost prema vama.Princeza uzvrati poljubac rukoljubom i polako izañ e iz kabineta.Kad je ušla u svoje odaje, naredi sobarici da joj donese haljinu duvne izdvorske kazališne garderobe. Takav nalog sobaricu je začudio, ali ga ona odmahizvrši. Ujedno je princeza odredila da joj u kočiju upregnu samo četiri konja.Tada se odjene u opatičko ruho i lice pokrije crnim opatičkim velom.Onda pogleda dolje u perivoj.



Sunce je obasjavalo zelene nasade Schonbrunna. U pratnji oca Grandea alejama sušetale princeze. Princeza bavarska gledala je mlañ ahne kraljevne i osjetila uduši tešku bol. Kao da joj je žao ostaviti ovaj dvor što ga je dnevno promatralaturobnim pogledom.I ovaj salon u kojem se uvijek osjećala stranom sad joj je nekako žao ostaviti.Tu je prosjedila godinu dana svoga braka. Tu je mislila na svoju daleku domovinuza kojom je toliko plakala.Sve stoje u Beču gledala oko sebe činilo joj se uvijek strano i neprijatno,tuñ e, a sada kao da najednom žali za svim tim.

Nikad se tu nije osjećala kao kod kuće pa se čudila sama sebi zašto joj je takoteško ostaviti ove puste sobe.

Nešto je vuče da ostane, da ne odlazi. Ipak se otkine od prozora. Navikla na njezino snatrenje, komorkinja je probudi iz tih misli.- Kraljevsko visočanstvo, kola su spremna.- Da, idem. Nikome ne reci da sam otišla u haljini opatice.Idem u samostan na pobožnost. Povedi me na dvorišna vrata.- Neće li s vašim kraljevskim visočanstvom dvorska gospoda?- Neće. Tvoja je dužnost da o tome nikome ne govoriš.Prošla je svojim kraljevskim sobama i sišla niz stepenice

prema dvorištu. Tu sjedne u kočiju i krene put Beča. Stigavši u Burg, najavi sedvorskom činovniku.- Ja sam nova bolničarka, poslali su me da njegujem princezu.Spuštena koprena sasvim ju je pokrivala.

Odmah su je pustili gore i pokazali joj odaje u kojima je ležala bolesna princeza.U predsoblju je sjedio mladi liječnik koji je svaki sat imao da izvještavadvorskog liječnika o stanju princeze.

- Poslana sam da popunim broj njegovateljica - reče onaliječniku.- Izvolite u bolničku sobu.Umjesto da se prijavi tamo, ude k bolesnici. Spušteni zastori zaklonili su

bolesnicu tamom. Jedva je razabrala konture kreveta.Prestolonasljednica priñ e krevetu i upita bolničarku koja je tamo sjedila.- Kako je?

Ova je povede od postelje i šapne:- Jedva će dočekati sutrašnji dan.



"Sirota carica", pomisli prestolonasljednica i pošalje dvorkinju da otpočine, aona će preuzeti službu do pola noći. "Tako je naredio liječnik", doda princeza.Bolničarka je uputi što ima raditi i ode.Bavarska princeza sjedne uz postelju. Bolesnica kao da je spavala. Najednom sestane bacati po postelji i buncati.Princeza uhvati ruke princeze Josipe kojima je udarala po postelji i šapne joj:- Mir, strpljivosti, draga moja!

Ali Josipa ništa nije čula.Tako je prošao čitav sat.Kad se bolesnica nešto primirila, izañ e bavarska princeza u mali pokrajnji salonza odmor njegovateljica. Odluči da kriomice napiše kraljici pismo i pripremi jena najgore. Carica je zatražila istinu. Ona je neće zatajiti.

Na vratima se pojavi dvorski liječnik i priñ e bliže.- Što pišete?- Pismo predstojnici samostana.- Ne možete ga poslati odavle.- Zašto?- Mogli biste prenijeti zarazu.- Kakvu zarazu?-



- Kakvo je to pitanje, časna sestro? - začudi se liječnik.- Kakvu zarazu? - upitala je princeza tjeskobno.- Od crnih kozica...- Što? Ona boluje od...- Ne znate da princeza boluje od crnih kozica, a njegujete je?Zastrepila je, potrčala u drugu sobu k postelji, ali joj je mrak zastirao oči.- Svjetla - dahne ona.- Nije moguće - reče liječnik - princeza ne podnosi svjetlo, zato treba daje u sobi mrak. Bavarska princeza otrči u drugu sobu i klone na divan. Koprena kojom je zastrla lice pala jena pod. Iznenañ en njezinim ponašanjem, liječnik ju je slijedio.Spazivši njeno lice bez koprene, zaprepasti se:- Visočanstvo, kako ste smjeli doći?- Zašto ste carici zatajili istinu?- To je lako razumljivo. Van Swieten će joj priopćiti kad zato bude čas. A vi niste smjeli doći.

- 0 Bože, Bože! - prošapće ona očajno i spusti glavu.Onda se digne:

- Idem:- Sad se više ne smijete udaljiti iz Burga.Prestrašeno je gledala liječnika.

- Da, sada ne možete izaći jer biste raznijeli zarazu, ali vi možete ostati posve netaknuti.- Sad je sve svršeno.- Visočanstvo se samo zasad ne može vratiti u Schon-

brunn.- Nikad se više neću vratiti - odgovori ona tiho.- Sve ćemo učiniti, vaše visočanstvo, da vas se bolest nedotakne. Ali morate ostati ovdje, i to daleko od princezinihodaja.

Prvi je strah napusti. Slučajno joj pogled padne u veliko zrcalo. Princeza seumiri. S gorkim naglaskom reče liječniku:



- Konačno, čega se bojim?- Sasvim je nepotrebno - pokušaje liječnik uvjeravati, aliona odvrati:- Da me kozice nagrde? Pa to je nemoguće. Umrijeti? To biionako bilo najbolje.- Visočanstvo, ne klonite duhom, nema uvijek zaraze.- Recite mi, doktore, je li teška smrt od kozica?- Visočanstvo, to je odviše pesimizma. Čovjek se možezaraziti, ali ne mora...- Uhvatila sam je za ruke...- Nadam se, visočanstvo, da ćete ostati zdravi, samo molim da se pokoravate svim mojim nalozima.- Gledat ću neprestano u zrcalo i - mirno ću podnijetisve...Otpremio ju je u posebne odaje.Bavarska princeza skinula je svoju opatičku haljinu i zurila u pusto dvorište.Službujući gardisti koračali su gore-dolje monotonim, jednoličnim koracima.SAMRTNE SJENEIstog poslijepodneva pozvala je Marija Terezija u radnu sobu svog pouzdanika išefa dvorskog tajnog kabineta grofa Kocha.

- Ono što ću vas sada pitati ne govori carica, nego žena muškarcu. Recite mi, grofe, može li i normalnog muškarcaobuzeti potpuna fizička nezainteresiranost prema ženama?- Vele da se to dogañ a kod melankolika.-



- Vi znate da nišanim na prestolonasljednika?- Priznajem.- Kako biste od takvog mrtvila liječili svog sina ili brata?- Podmetnuo bih mu drsku ljepoticu u ljubavi.- Nipošto takvu koja ga osvaja duševno?- Od duševnog flerta do poljupca samo je mali korak.- Ne treba preskakivati preduboke zapreke?- Nipošto, osobito ako zapreke smanjuju drugi.- Razumijem. Otkako je Josip otputovao, samo sam o tomerazmišljala. Znate da ima stvari o kojima govorim samo s va

ma. Vi niste samo moj pouzdanik nego i svevidnost ovog dvora. Nešto smišljam.Grof se nakloni, a njegove raširene nosnice podrhtavale su od zadovoljstva zbogcaričina priznanja.- Znate li posve pouzdano da Josip nema nikakva odnosa- baš nikakva?

- Meni ne bi mogao izbjeći. Otkako mije veličanstvo izdalo nalog da pazim na svaki njegov korak, mogu reći da se mladi car apsolutno odao asketskom životu. Čak gladuje - samoda u sebi ubije strast.- Kad je to počelo?- Bilo je ovako. Pošto je odreñ eno vjenčanje s bavarskom

princezom, on se počeo zabavljati s različitim ženama. Ondaje najednom postao pravi asket. Nije više pogledao žensko

biće, bacio se u trapljenje poput svetog Alojzija, samo što sejoš ne bičuje. Hoće da se imunizira od žena - kako sam cinički veli.- Da, čula sam. I uspio je?- Znam da se prestolonasljednik nije sastao ni s jednom

ženom osim - grofice Nere.- Kako se s njom sastao?- Ne mislim ništa zla. Kad grofica polazi k prestolonasljed



nici, on sjedi u modrom salonu. Čeka nju i s njom razgovara.

- Vi vidite i kroz zidove?- Ne mogu čuti što razgovaraju, samo znam daje tako.- Voljela bih da nije. Zato želim točan izvještaj.- To mi je priopćila komorkinja prestolonasljednice. Onaje moj dobro plaćeni konfident.

- Pričekajte časak u salonu dok vas pozovem. Vladarica je pozvonila i dala pozvati groficu Neru.Kad je Nera ušla, kraljica joj se ljubazno nasmiješi.- Vidjeli ste princa od Parme?- Jesam, vaše veličanstvo.

- Žena ste, a imate rijetku mušku krepost: iskreni ste.Recite mi, biste li pošli za njega?- Veličanstvo - nikad.- Nije dovoljno lijep?- Više mu nedostaje uma nego ljepote.

- Pogodili ste. Kao neutralna osoba recite mi da li ga carJosip natkriljuje? Nera začuñ eno pogleda caricu. Odgovori:- Prestolonasljednik se s njim ne može ni usporediti.- Zar ne? I ja tako mislim.Promatrajući ispod oka Nerino lice, nastavi:- Drago dijete, vladarica nikad ne može saznati što ljudi

misle o njoj ili o članovima njezine obitelji. Uvijek nam laskaju i lažu. Vi mi jedini kažete istinu. Odgovorite mi još ovo: kako to da bavarska princeza ne ljubi Josipa? Da sam ja princeza,sigurno bih ga ljubila.Carica ušuti, ali Nera ne odgovori. Zato Marija Terezija nastavi:- Možda je to tašti osjećaj majke koja misli daje njezin sinnajvredniji. Recite mi sasvim nepristrano: da ste se, na pri

mjer, vi rodili kao bavarska princeza, ali s vašim mislima i nazorima, biste li ga mogli ljubiti?



- Da, veličanstvo - odgovori Nera iskreno. - Ali kad mevaše veličanstvo počašćuje tolikim povjerenjem, neka mi do

pusti da kažem još nešto: možda nije krivnja samo na princezi nego obratno...

- Da, to je točno. Njegova ljubaznost prema njoj ne po buñ uje ljubav. Ipak, princeza nije lijepa.- Ima u nje plemenitih osjećaja i sakrivenih umnih sposobnosti. Mladom caru najviše imponira duh. Samo, on ne nastoji upoznati njezin duh...- Baš je odlično zagovarate.- Upoznala sam je i mnogo je cijenim.- Ipak, meni se čini da Josip ima drugi ideal žene. Nije litako?- Ne znam, veličanstvo. O tom nikad nisam razgovarala snjim.Carica je očito bila nacistu s onim stoje namjeravala. Zato je okrenula temu:- Htjela sam dati naloge za sutrašnje primanje. Vi ćete

preuzeti službu. Nije li vam po volji?- Upravo sam htjela zamoliti vaše veličanstvo da me razriješi toga. Dogodila se nezgoda: iz moje sobe nestala je siva



gala-haljina.- Nestala? - začudi se kraljica. - Kako je to moguće?- Nitko se ne može dosjetiti kako se to dogodilo. Iz Burgaje haljina poslana natrag i spremljena u garderobu, ali je so

barica do danas nije pronašla. Sve je pretraženo. Uzalud.- To je ona ista haljina koju je imala Josipa kad je u Bečukupovala svoju opremu?- Da, veličanstvo.- Čudno. Vrlo čudno. Zastoje sad nestala? I kamo?"Van Swieten je govorio o toj haljini", prisjeti se carica "kaoda je infekcija nastala zbog nečiste haljine koju je netko već prije odjenuo."Zato upita Neru:

- Vi nijedanput niste obukli haljinu?- Samo pri šivanju.- A poslije?- Nije bilo prilike jer je vaše veličanstvo odredilo da zasvečano primanje odjenem bijelu haljinu.- Čudo od haljine! Koliko je već zadala neprilika. Pre

puštam je historiji. Odredila sam ubuduće gala-haljinu zelene boje, dakle lako ćete preuzeti službu kod primanja.- Zelene nisu još dovršene, a dvorski meštar reče da ih ne

mogu dovršiti do sutra.- Moraju. Do sutra imaju još čitav dan i noć.

Mlada se dvorska gospoda poklonila čekajući daljnje odredbe.- Sad možete izaći, dijete moje, i odnesite moju zapovijed

predstojnici garderobe.Tek što je Nera izašla, pozove carica grofa Kocha.- Iščeznula je neka dvorska haljina.- Znam, veličanstvo.- Ne sjećam se krañ a dvorskih haljina.- Ni ja i upravo sam zato poduzeo sve da uñ em u trag tom slučaju.- Nije vrijedno na to tratiti vrijeme, a ipak me sve to nukada o tome mislim. Mora da se nešto krije oko te sive gala--haljine, njezino iščeznuće obavija je nekom mistikom. Znateli sigurno daje Josipa obukla grofičinu haljinu?- U to nema sumnje.- U kakve sitnice zapadamo. Eto, opet konferencija o tojhaljini. Ako se pronañ e, neka se smjesta preda vama. Nipoštone smije zalutati u grofičinu garderobu. Razlog zašto to želim je važan. Znate li?- Ne znam, veličanstvo.- Josipa je oboljela od crnih kozica, a ne želim da se to dogodi s groficom. Ona je ne smije obući.-



- Razumijem, veličanstvo.- Pazite, dakle, da se pronañ e.- Ne vjerujem, veličanstvo, da ćemo je naći. Ako se ipak

pronañ e, izvršit ću želju vašeg veličanstva!- Kakvo je vladanje princa od Parme?- Ogledava se za svakom sobaricom na dvoru.- Držite ga na oku da ne počini skandal prije zaruka.

- Veličanstvo, princ od Parme gleda sobarice samo naoko.- Zašto samo naoko?

- Više ga zanimaju paževi!



- Ušutite, neću da išta znam o tom. Dosta. Pazite na nj dane bude skandala prije vjenčanja.- Hoće li princeza brzo ozdraviti?- Ako ne ozdravi, objavit ćemo zaruke s drugom princezom. Dakle, neka je sve spremno da se zaruke obave na vrijeme.- Do najmanje sitnice.- Osam dana nakon zaruka obavit ćemo vjenčanje, a onda

mladi par odmah polazi na put u Parmu. Valja sastaviti od ličnu sjajnu pratnju.- Želi li veličanstvo odabrati ličnosti za pratnju?- Da. U prvom redu moje pouzdanike. Za kontrolu ćemo

poslati samo vašu desnu ruku baruna Nemvja s nekoliko naših konfidenata. Sastavite listu članova pratnje. Onda ćuodabrati one koji su mi po volji.- Slušam, veličanstvo.- U pratnju svakako dodijelite muža moje dvorske gospodegrofa Vojkffyja.- Kapetana Sinišu?- Jest, njega.

- Ako grofica za njega izmoli u vašeg veličanstva par-don?- Nema pardona. Ići će u Parmu i - basta!

i

- Razumijem, veličanstvo.Carica pogleda grofa:- Ako zaista razumijete, ne moram vam dalje objašnjavati.

Mlada grofica i ne sluti kako joj sudbina povjerava veliku zadaću. Do viñ enja, grofe.U šenbrunskoj dvorskoj kapelici služi se žalobna misa. Zidovi su pokriveni crnim suknom, a dvorska klecala crnim baršunom.

Na uzvisini crni naslonjač, nad njim blista zlatom urešena kruna. Na podnoškukleči Marija Terezija. Sagnula je glavu s koje niz ramena pada crni veo.Pred oltarom ističe se u crnom ornatu polusijeda glava oca Pelegrinija. Na

propovjedaonici govori otac Grande.Iz blijeda lica svetačkog izražaja gledaju dolje po dvoranima njegove tamne očiu kojima se danas zrcali nijemo zaprepaštenje.Sonorni glas razliježe se kapelom. Samo, danas kao da je obavijen maglom..."Mladi plemeniti život ugasila je ruka svemogućnoga Boga, ugasila ga je u časukad je imao da ovjenčan mirtovim vijencem procvate novim životom..."U dubokoj crnini stoji Nera iza carice i promatra sablasnu sliku dvora.

Nasuprot kraljici kleče princeze. Potpuno su se ukopale u crna vela. Zamišljenozure u propovjednika.Princeza Amalija katkad bi ispod oka pogledala princa Ernesta. Pogledom mugovori: eto, smrt je odgodila naše vjenčanje.

On bi joj uzvraćao pogledom punim boli...Oči Marije Terezije bile su bez suza. Lice joj je pokazivalo nijemu tugu koja se

Neri u tom času pričinjala vrlo dubokom. Oči cara Franje Stjepana bile su vlažnei crvene.



Mladi car Josip boravio je u Požunu. Prinčevi Leopold, Karlo i princ Ernest od Zweibiirgena klečali su iza princeza.

Dok je otac Grande propovijedao, Nera je nastavila promatrati tamnu,čudnusliku.

Marija Antonija kao daje nestrpljiva, čini se da joj ceremonija silno dosañ uje.



Princ Leopold gledao je preda se u potpuno propisnoj etiketi - ozbiljno iturobno.Karlo je slušao oca Grandea pomno, sklopljenih ruku kao da čitavom dušom slijedinjegove riječi.

Nera se sjeti Karlova nastupa prema njoj u perivoju pa joj se ta svetost učinidrskom komedijom. Što gaje više promatrala, to se više uvjeravala u to.Žalobna je propovijed svršila. Grande podigne oči prema stropu kapele. Raširiruke i njegov lijepi, maglom obavijeni glas, koji je odzvanjao teatralnom tugom gubio se u dvorskoj kapelici.

Misa je svršila. Kraljica ustane.Za vladarkom ustaju svi ostali.Poput zmije provlači se crna povorka kroz vrata kapelice i ulazi u bijelikoridor dvora.

Marija Terezija pošla je ravno u kineski salon. Bila je u pratnji nadmeštra, VanSwietena, cara Franje, princeza i prinčeva. Tu je sjela u naslonjač. Oko nje se

poredala povorka članova obitelji, dvorskih dama i dvorana.- Opet jedan član manje - uzdahne ona prema caru. -

Nije li to strašno, Franci?- Smiri se, Božja je volja - reče on svečano, iako se opažalo da mu oči bivaju vlažne.

- Da, to me jedino tješi. Tko zna od kakve ju je nesrećezaštitila smrt? A kako je prestolonasljednici? - upita kraljica

Van Swietena.- Veličanstvo, nije propušteno ništa što zemaljska znanostumije. A što nju nadilazi - to je u Božjim rukama.

Carica nasloni glavu malo unatrag:- Sirota bavarska princeza. Zašto je tako lakoumno izložila svoj mladi život tolikoj opasnosti? Zašto ste je pustili k

bolesnici? To je teški propust. Odvraćala sam je od tog nauma,Bog mije svjedok.- Liječnik koji je bio u službi vjerovao je daje opatica došlada njeguje princezu. Princeza je došla u Burg odjevena uopatičko ruho. Liječnik nije mogao ni slutiti daje to prestolo-nasljednica. Možda je ni ja ne bih prepoznao, a kamoli on koji je još nikad nije vidio.- Samo da ozdravi! Da bar ona ostane. Siromašni Josip!

Nera se divila promjeni caričina načina govora. Njena od-rešita, kratka, odsječna riječ i hladni oštri glas prometnuše se u uzdisajeobične žene. Na mahove Neri se učini kao da sluša dobru glumicu na pozornici.Ubrzo bi raspršila takve misli i nastavila da promatra ostale članove dvora.Uvečer je po alejama šenbrunskog perivoja pala mjesečina. Bijelim puteljkom

prolaze crne siluete članova dvora u koroti.Princeze u crnini sjele su oko vodoskoka pred paviljonom.- Kakva nesreća! - šapne Elizabeta svojoj sestri Amaliji.- To će na dulje vrijeme odgoditi i moje vjenčanje.

- I moje - odgovori Amalija. - Tko zna kako će dugo trajati korota? Ernest je već nestrpljiv.- To je, dakle, uistinu ljubav? - upita Elizabeta.- Što drugo? Previše bogat nije, a moj miraz ne traži.- Požalit ćeš jednom što nisi čekala kakvog princa koji ćevladati. Možda i tebe negdje čeka kruna.- Bilo bi mi veoma drago da je Ernestu dosuñ ena kruna,ali kad nije, ta bi se kraljevska kruna uz drugoga brzo skotr-ljala s moje glave. Bila bih strahovita u zapovijedanju.

Marija Antonija trčkarala je i nožicama gazila cvijeće. Očito joj je bilo veomadosadno. Čitava nesreća nje se baš nije ko-





snula. Sjedeći, zamotala je svoje lice velom i svoju dosadu nastojala raspršitiočijukajući s prisutnim duboko rastuženim dvoranima.Iz aleje se čuo glas. Grofica Nera navijesti princezi Amaliji:- Njezino veličanstvo želi razgovarati s vašim visočan-stvom.- To nešto znači - šapne Elizabeta.- Valjda radi mojeg vjenčanja s Ernestom.

Amalija polagano ude u paviljon. Kad je primijetila da su svi izašli, bila jeuvjerena da će se ispuniti njezino očekivanje - da carica želi s njom nasamurazgovarati o udaji za princa Ernesta.- Sjedni, drago dijete - ponudi carica svoju kćerku, od gurne sa čela šal od crnog vela i okrene svoje svježe i rumenolice k Amaliji:- Bog nam je uzeo Josipu. S tim je svršeno. Mi koji smo ostali treba da dalje snosimo svoju tešku dužnost...

Amalija pogleda majku s napetom pozornošću i uzdahne:- Ah, da, uzvišena majko.- Kad tako dobro shvaćaš, lako ću ti razjasniti dužnosti

moje i svih nas.- Slušam, veličanstvo.- Brak moje kćerke s princom od Parme osigurava mi pot

puno prijateljstvo Španjolske i zaštićuje me prema neprijatelji ma u Italiji. Zato se taj brak mora sklopiti!Zapanjena, upre Amalija svoje oči u majku:"Sto joj je? Kako će sklopiti brak kad je Josipa umrla?"- Elizabeta ne može računati na princa od Parme. On je lijep i mlad, a ona je kozičava i mora biti sretna što će postatifrancuska kraljica. Marija Antonija još je dijete. Dvije starijekćeri već su se udale. Dakle?- Ne znam što misli moja najmilija majka.- Mislim da na mjesto Josipe treba da stupiš ti, Amalijo.

Gotovo da nije viknula, ali se svlada i prošapće:- Veličanstvo, vi ste me obećali princu Ernestu od Zwei-

burgena.- Obećanje nije ugovor.- Dali ste mu riječ...- Sada tu riječ povlačim.- Majko, najmilija majko, to ne može biti...- Zašto ne bi moglo biti? Tvoj mali princ nema države, dakle ni vojske - ne može mi navijestiti rat. Dakle, nema razlogada mu održim riječ.- Majko, kraljice, ali - ja - ja...- Ti slušaš svoju majku i izvršavaš dužnost koju ti ona povjerava.

- Dužnost!- Da, dužnost prema državi.- Volim Ernesta...- To je u čitavoj stvari najmanje. Dijete moje, ljubav ječasovita iluzija ili časovita ugodnost. To se vrlo lako zaboravlja. Osobito na prijestolju. Uz princa od Parme ti ćeš biti vla-darica. On je, doduše, vazal španjolskog kralja, ali je kćeri

Marije Terezije ipak dostojnije u Parmi nego živjeti u dvorcunekakvog princa od Zweibiirgena.- Majko - upadne Amalija boreći se sa suzama - ne pitam stoje dostojnije kćeri Marije Terezije, ali je moje srce priraslouz Ernesta.- Kad je kraljevna mala, igra se s lutkom. Kad odraste, igra

se s ljubavlju. Ali kad dozre za udaju, valja odbaciti i jednu idrugu igru. Onda dolazi samo dužnost prema dinastiji. I jasam prošla sve tri faze života: sad je vrijeme da ti udes u treću



- Na sve sam spremna. Ovu državu neću spašavati ja. Meninije potrebna. Da sam carica, već bih znala što moram učiniti,ali ja sam samo princeza.- Ljubim te, i ako se usprotiviš i doñ eš sa mnom...- Ti me, kako vidim, doista ljubiš?- Ne znam kićeno govoriti kao stoje običaj na vašem dvoru. Samo znam da bih bez tebe umro.- Onda ću bježati, makar se na mene srušio sav gnjev moje majke.-



- Daješ mi riječ?- Kunem se.Iz paviljona iziñ oše smirena srca.

Mutni, turobni dan vjesnik je jeseni. Siva magla pala je nad bečki kraljevskiBurg. Mokrim dvorištem stupa straža sa znakom korote. Svi su prozori zastrti.Kraljevski dvor je pust. Nigdje ni lakaja. Magla je sve gušća. Gardisti stoje udvoredu i čekaju. Lica su im sumorna. Časnik seta pred frontom i katkad

pogledava u drugo dvorište Burga. Najednom digne sablju i vikne:- Pozor!Gardisti odaju počast.Iz unutrašnjeg dvora izlazi povorka. Čudna, tiha, malena. Dva mladića u dugojsuknji i bijeloj crkvenoj košulji nose križ. S njega visi dugi crni veo.Iza križa šest mladića odjevenih u crnu mantiju. U rukama im goruće voštanice.Turobno treperi plamičak kroz gustu maglu. Tri svećenika u crnim ornatima pojavese iza malih vrata dvora i hitaju naprijed za onima koji nose svijeće.Pjevaju tugaljivo opijelo. Tiho, mutno, monotono. Nesigurno, gotovo plašljivo.Za njima sluge u crnom suknu nose lijes.

Nitko ne ide za lijesom. Kao da onaj koji je u njemu nema nikoga svog u čitavom dvoru, na čitavom svijetu...Kao da je umro pustinjak kojega na posljednji počinak ne prate ni dvorske sluge.Lijes je pokriven crnim baršunom. Na uzglavlju mala kruna. Oko nje vijenci od svježeg cvijeća. Ispod uzglavlja spušta se niz lijes bijela vrpca.

Na bijelom polju sja zlatom izvezeni bavarski grb. Na širokoj vrpci što pada suzglavlja lijesa do zemlje natpis:

iLii^

"Preminuloj princezi bavarskoj, udanoj za Josipa Habsbur-ga - Marija Terezija."S obiju strana lijesa stupaju po dva mladića u crnim suknjama i bijelim košuljama. Nose debele duplire na kojima drhti plamičak.

Povorka krene prema grobnici. Ne susreću ni žive duše. Carica je sve odstranilas puta da nitko ne vidi kako je pust princezin pogreb.Tiho i muklo zvuči pogrebno opijelo kroz maglovitu polutamu. Vjetrić se poigrava

blijedim žiškom svijeća u rukama o-nih koji po zapovijedi moraju ići krajlijesa.Princezin put u vječni mir isto je tako pust kao i njezin život.Iz svih lica i očiju zuri potajni strah. Svatko se ugiblje lijesu i nastoji da

bude što dalje od njega. Na vratima grobnice stoji jezuit.Samotni sprovod ulazi.Jezuit se makne podalje. Svi udu u grobnicu.Položili su lijes. Opijelo zamukne. Miris tamjana rasprši se pod zidinamagrobnice.Čas-dva i svi su nestali. Vrata grobnice su se zatvorila.

Bavarska princeza ostala je sama - kao stoje bila sama i u životu.



KOMEDIJA U KOROTIU odajama prestolonasljednice Nera je predavala komor-kinjama caričine odredbe.Iznenada se otvore vrata modrog salona.U putnoj odori ude mladi car.



Začuñ eno stane.- Što je to, grofice? - upita. - Zašto zidove pokrivate sivim suknom?

Nera je smeteno gledala cara ne znajući što da mu odgovori.- Na povratku iz Požuna susreo sam kurira koji mije nosiovijest daje moja sestra Josipa umrla od kozica. Zar je bavarska princeza odredila korotu u svojim odajama?- Veličanstvo, zar još niste saznali i ostalo?Car se obazre salonom, da rukom znak komorkinjama da izañ u, pa onda priñ e Neri.

- Grofice, molim vas, recite mi sve. Radije to čujem iz vašihusta koja govore jednostavno, prirodno i pošteno.- Teško mi je, veličanstvo.

Nerine se oči orosile iskrenim suzama. Car se uznemiri:- Vidim, nešto se dogodilo u mojoj odsutnosti. Molim vasgovorite...- Prestolonasljednica je otišla u Burg da njeguje princezui - nije se više vratila...- Dakle, leži u Burgu?- U grobnici...

Mladi car spusti ruke niz tijelo. Melankolični pogled padne mu na prozor uz kojije princeza sjedila svakog dana zureći u perivoj.Dugo nije ništa rekao. Nera ga je promatrala pogledom u kojem se zrcalila sućut.

Nakon duge šutnje, Josip reče muklim glasom:- Kako je sve to glupo i besmisleno. Ne znam je li glupljiživot ili mi koji mu se slijepo podajemo i dopuštamo da se snama tako poigrava.Ušutio je. Uskoro je gotovo uskliknuo:- Zašto je ova jadna princeza morala proći križni put u

braku sa mnom? Zastoje morala postati moja žena? I zastoju

je priroda tako besramno i nepravedno lišila svega onoga što daje i posljednjojčuvarici stada? Imate li na to odgovor?- Nemam...- Ljudi koji ne misle i lagodno idu kroz život licemjerno biupravili svoje oči k nebu i rekli bi: volja Božja. Razumijem vas- vi ne znate odgovor, ali ni ja. Od prvog dana kad sam vidio

bavarsku princezu, duboko sam je žalio. Neću da vam lažem,grofice, nisam je mogao voljeti, a ipak - vjerujte mi - osjećam u svojoj duši prijekor. Nisam bio s njom ni toliko ljubazan koliko smo ljubazni prema običnom znancu. To me boli,ovaj put dvostruko. Korio sam sebe i za njezina života, ali imau nama nešto jače od nas.- I nije uvijek lijepo...Pogleda je i potvrdi glavom.- Jest, nije lijepo, bilo je čak ružno. Ona, jadnica, nije bilakriva što su nas natovarili jedno drugome.

Nekoliko je časaka šutio pa je opet nastavio:- Volio bih daje ostala ovdje u tom naslonjaču nego tamo- u onoj grobnici. Vjerujte mi...

Te su riječi bile pretopljene iskrenom žaloš

ću. Nera nije odgovorila. Skrivaju

ći pred njim otirala je suze. Najednom je car upita:

- A kako je pala u tu bolest?



- Ne pitajući nikoga, pošla je nenadano u Burg da njeguje princezu.Car se približio Neri.- Pošla je da je njeguje? Nevjerojatno. Bavarska princezanikada nije osjećala simpatije prema mojim sestrama. To je irazumljivo, bila je tako apatična. Čudim se kako se mogla dosjetiti da njeguje Josipu.- Ipak je bilo tako.Josip se zadubio u misli. Opet polagano digne glavu:

U



- Nije lije u Burg tko poslao? Zar joj je carica dopustila da posjeti princezu?

- Znam samo to daje carica zaželjela kako bije princezazamijenila kod primanja gostiju iz Parme, ali je ona odabralada njeguje princezu. Po svoj prilici nije znala od čega boluje.- Pošla je u Burg poslije razgovora sa caricom?Tako je čudno naglasio to pitanje da se Nera lecnula:- Vi se nešto skanjivate. Pitam samo zato što se čudim kako se prestolonasljednica najednom dosjetila nečem takvom.Zastoje uopće pošla carici? To nije bio njezin običaj."Što sve to znači? Zašto me tako ispituje?" pitala se Nera preplašeno.- Grofice - reče car ozbiljno - vjerujete li da sam poštenčovjek?- Vjerujem - odgovori ona začuñ ena njegovim pitanjem.- Ako, dakle, vjerujete, recite mi sve točno kako se dogodilo. Dajem vam riječ: osim nas dvoje nitko ništa neće znati ni slutiti što ste mi rekli.- Kao da vam je nešto sumnjivo?- Nipošto. Hoću samo da znam što je to bilo.- Ništa osobito. Carica je imala pune ruke posla pa mezamolila da posjetim prestolonasljednicu i podsjetim je na tokako bi morala da joj pomogne i preuzme dio dužnosti. Njezino visočanstvo se odmah uputilo carici. Pratila sam je dokabineta i otišla. Ne znam što su razgovarale.Lice mladog cara poprimilo je ledeni izražaj.

Mrko je gledao kroz prozor. Nera nije mogla dokučiti kakve misli kruže njegovom glavom.Gledajući po pustom salonu, uzbuñ ena još više njegovim čudnim pitanjima,osjetila je žalost i suze su joj navrle na oči.

Car je htio otići, ali pogleda Neru, priñ e k njoj i uhvati je za ruku.

- Vi dobra, predobra dušo! Sigurno ste jedini stvor naovom dvoru koji za tom jadnicom istinski plače...- Veličanstvo, i carica je veoma tužna.

Na te riječi on ne odgovori. Neri se učini da mu se na licu nešto trznulo.- Ona je tužna?- Neutješiva - više zbog smrti princeze bavarske nego svoje kćerke.Josip je otišao bez riječi.Za pola sata vratio se u istu sobu. Nera je sreñ ivala knjige.- Sad će ovdje nastupiti potpun mrak. Nećete više dolaziti

k njoj - reče on. - Izgubio sam i tu jedinu svijetlu zraku u mojem životu koji je isto tako pust kao stoje bio pust život nes

retne bavarske princeze.



haljini.- Prisluhnite pomno. A sada, Rosenbergu, da nastavimogdje smo stali prije osam dana. Čim minu dani korote, mićemo kovaču lijesova. Našao sam zgodnu ideju...Sluga najavi groficu Neru.Iznenañ en, Josip se digne.Rosenberg se nije čudio toj povredi dvorske etikete: što car prima dvorsku damustojeći. Josipovi osjećaji prema Neri nisu izmakli oštrom pogledu Rosenbergakoji nije uzalud uživao glas dvorske svevidjelice.Kad je Nera ušla, Josip joj poñ e u susret.Ona se pokloni po svim propisima.- Njezino me veličanstvo šalje s porukom da vas želi vidjetiu kineskom salonu.- Doći ću. Hvala, grofice. Ne biste li ostali samo časak?- Zahvaljujem. Njezino veličanstvo dalo mi je još naloga.Poklonivši se ponovno, Nera izañ e.- Kako je lijepa u crnini - reče Josip gledajući za njom. -Ona je jedina nosi iskreno, svi mi drugi igramo komediju!Rosenberg je šutio nad carevom iskrenošću.- Rosenbergu, čekajte me - reče Josip i ode.

Kineska dvorana obložena je od poda do stropa sivim satenom. Pokućstvo presvučeno sivom tkaninom.Članovi dvora odjeveni su u crno. Žene su pokrile glave žalobnim koprenama.

Marija Terezija sjedi u sivom naslonjaču. Do nje stoji car Franjo Stjepan. Izacarice viri dugo blijedo lice kneza nad-meštra. S modrih baršunastih monduravise vrpce od crnog



vela. Iza leda cara Stjepana povukao se grof Julien. Ozbiljan je kao stoje propisano.U okrug se poredale princeze po starosti, a zatim prinčevi Leopold i Karlo.U dubini dvorane stoje otac Grande i Pelegrini. Sagnuli su glave.

Nera je ušla u dvoranu posve nečujno i smjestila se propisno iza grofica Fuchs,Colorado i Palfy.Ceremonijar najavi prestolonasljednika i rimskog cara Josipa. Svi gledaju premavratima.Ušao je odjeven u crninu.U njegovu mlañ ahnom, melankoličnom licu leži nešto tvrdo i ukočeno. Naklonio secarici, caru i ostao šuteći na lijevoj strani svoje majke.- Josipe - oslovi ga carica. - Mjesto pira u pogrebe. Budijak! Snašla nas je teška nesreća...

Nije odgovorio, već upre pogled k zemlji osjećajući neprijatnost što ga svi

gledaju.U dvoranu ude mladi grof Fuchs i navijesti:- Točno u pet sati i deset časaka lijes njezinog visočanstva

bavarske princeze položen je u kraljevsku dvorsku grobnicu.Kao na dani znak, Pelegrini i otac Grande sklope ruke:- Pokoj vječni daruj joj Gospodine!Princeze, prinčevi i čitav dvor ponoviše te riječi.Josip je šutio.- O, Bože moj - uzdahne kraljica - zašto me toliko iskušavaš? Zašto moram gledati smrt ove plemenite duše? Ni ova

me gorka čaša nije mogla mimoići...I sklopi ruke kao na molitvu.- Da sam je barem mogla sprovesti na vječni počinak! Zar

je, Van Svvietenu, uistinu moralo biti tako da nitko ne pode zanjom do groba?



Za svakog je carica našla novi izraz zahvalnosti. Govorila je glasom obavljenim tugom.Josip je tvrdokorno šutio. Osjećao je da svačiji pogled istražuje koliko žalosti

pokazuje za ženom prema kojoj nije u javnosti pokazivao ništa više od kavalirskeudvornosti.U jednoj grupi ude kneginja Vilma.Prišla je k carici i jedva izrekla nekoliko riječi sažaljenja.Premda je bila jako našminkana, nije mogla izbjeći blje-doću. Poklonivši secarici i caru, gledala je u pod i povukla se na odreñ eno mjesto.Kad je prišao španjolski poslanik da izreče svoju sućut zbog smrti nevjeste

princa od Parme, carica uzdahne:- Zašto se to moralo dogoditi? Zašto?

Vilma zadršće i osloni se na ruku kneza Fritza da ne padne.Ona je znala zašto...

Vilmin pogled padne na lice grofice Nere. Ona to nije opazila, ali je primijetioJosip..."Zašto gleda Neru?" U tom času sjeti se dvorske fame o Nerinoj haljini."Moja je dužnost da groficu oslobodim dvora..." Te su misli kružile njegovom glavom dok je primao izraze sućuti.Žalobna audijencija je završila.

Carica se primakne sinu:- Čudno si se vladao, Josipe. Pokazuješ vrlo malo žalostiza preminulom ženom. Svi su to primijetili.Upro je svoje oči u nju tako neobično da se malo lecnula, ali - tek u svojojduši.Izvana je pogled izdržala potpuno mirno. Carica započne posve sabrano:- Žalost je velika, ali mi se moramo žrtvovati za državu.Zato skupi svu snagu i podnesi izvještaj o svom boravku uPožunu. Što traže Mañ ari?



- Da brišete nove poreze što su raspisani na glavu svakeosobe.- Isključeno! Drugo nisi ništa opazio?- Kad su Mañ ari sjedili kraj mene na dineu, opazio sam dasu im usta bila vodoskok lojalnosti. Drugog dana poručili suda traže ukidanje poreza, dakako samo za plemstvo. Seljačke

i grañ anske poreze smatraju pravednima.- Tako? Dobro. Porez po glavi plemićima ću smanjiti agrañ anima i kmetovima povisiti. I ti bi učinio isto, zar ne?

- Ne, ja bih učinio obratno.Zapanjila se, uskliknula:- I slomio bi državu i prijestolje?- Nisam, dakle, nikako dorastao za vladara.

Njegove su je riječi neugodno zatekle. Car je naglo prekinuo temu:- Veličanstvo, imam jednu molbu.- Mogu lije ispuniti?- Veoma lako.- Reci.

- Otpustite s dvora groficu Neru.Promjeri ga prodornim pogledom.- Što te ponukalo da me to zamoliš?



- Ozbiljni razlozi koji prijete grofici.- Ah, ona ti je opasna?On pogleda caričinu crnu haljinu pa se ironično pokloni:- Ovakav razgovor ne bi bio u stilu vaše velike žalosti,veličanstvo. Opazio sam da su oko grofice mnogo zaposlenidvorski jezici.- Ona je pod mojom osobnom zaštitom i zato je ne moženitko doseći. Drago mije što se brineš za nju. Htjela bih samoznati je li ona zamolila za intervenciju?- Nipošto. Njezina poštena duša i ne sluti što ja opažam nadvoru i što joj može donijeti nesreću.

- Ne želim daje na to upozoriš i pomutiš njezin mir. Menije na dvoru neophodno potrebna.- Zar je ipak rie biste mogli otpustiti?- Ne. Trebam bar jednog čovjeka na dvoru koji mije iskren.Car se nijemo pokloni i udalji.

Josip je još prolazio caričinim predsobljem kad je grofica Fuchs izašla iznjezinog kabineta i naredila mladoj barunici Knebl - "dvorskoj dami za sve" - da pohita grofu Kochu.Ovaj požuri u kabinet.Spremno je stao pred Manjom Terezijom. Ona je u različitim poslovima imalarazličite pouzdanike.Koch je vršio službu pouzdanika u onim njezinim tajnim odredbama i namjerama zakoje nije smio nitko znati. Pred njim jedinim nije se skanjivala da izvrne plaštsvojih postupaka. Znala je da grofu ni kliještima ne bi mogli otvoriti usta.- Dakle, Josip je intervenirao da groficu Vojkffy otpustim s dvora. Vi tvrdite daje ozbiljno ljubi? - počne ona.- To potvrñ uje njegova intervencija. Prestolonasljednik jesada slobodan pa bi mogao, kad biste vi groficu otpustili, daje povuče u mir samo za sebe.- Na to nisam ni pomislila.- Kako je njegovo veličanstvo opravdalo intervenciju?- Time što grofici prijete dvorski jezici.- Dakle, zabrinut je za njezin mir. Možda je htio isprovocirati mnijenje vašeg veličanstva o grofici. - Uvjerila sam ga dagroficu osobno zaštićujem i otišao je posve miran.- Prema tome, htio se informirati mogu li joj dvorani spletkama naškoditi ili ne. Nesumnjivo, car ljubi groficu. Moje iskusne oči uhode njegove poglede i njegovo ponašanje premanjoj.- Imam za groficu novu dužnost.- A što će na to dvorani?- Jezik za zube i sagnuti šiju. Pazite: ako koji otvori usta...



- Veličanstvo to misli ozbiljno?- Imam li vremena i raspoloženja za šalu?- Vjerujem, samo ne znam što će biti nova grofičina služba.- Da nakon prestolonasljednikove žene preuzme sve njezine stvari, da ih uredi i pošalje na bavarski dvor itd.- To je njezin službeni posao?

- Tako je. Službeni za dvor, a zapravo službeni posao po mojem nalogu je drugo... A vi ćete budno paziti da grofica tudužnost i vrši.



- Smijem li zamoliti informacije?- Odmah. Grofica ima indirektnih dužnosti, obavljat će ihnesvjesno. Ona se mora kretati prestolonasljednikovim odajama, da bude što više u njegovoj blizini - i doskora će Josip

prestati da se trapi, da gladuje kako bi u sebi ugušio strasnu mladost...- Mislim da će ubrzo jesti fazane. A ljubav? Dokle će gadovesti?- Smije da pode samo dotle dok zaboravi odvratnost kojuje u njemu pobudila pokojna žena. A onda ću mu - za tri

mjeseca - dovesti na dvor novu ženu. To je, dakako, samo moja i vaša tajna.Koch se duboko nakloni i upre u caricu svoje velike oči.- Nevjesta je ovaj put - ljepša.- Već je odabrana?- Nemam vremena dugo razmišljati. Odabrala sam talijansku princezu Jolandu. Vaš smiješak pokazuje mi da sam dobro pogodila. Ona uživa glas energične svojeglave djevojkes nadimkom "Ksantipa". Upravo zato što ću lijepoj, tridesetogodišnjoj ženi dati mladog muža, ona će mi iz zahvalnos

ti utjecati na Josipa po mojem receptu. Što velite?- Predobra osnova, veličanstvo.- Vaša je zadaća da groficu - nipošto silom, već lukavo -udomite u Josipovim odajama u vrijeme sutona... Podvečer,

makar i kasnije... Ljubav će u njemu probuditi želju za njom. Onda neće bititeško za nasljedstvo - kad ga oženim. U tu svrhu valja groficu učiniti udovicom.- Udovicom?- Da. Što buljite u mene?- Nema rata da grofa nekamo pošaljemo.- Ne mislim vječnom udovicom, ali svakako neko vrijeme.- To je vrlo lako. Zdrava žena zaboravi muža ako ga i ljubi.To je iskušano.Carica naglo porumeni, ustane i priñ e k prozoru da sakrije lice.- Dakle, naš je plan dovršen. Nakon Amalijina vjenčanja snjom polazi kapetan Siniša. Njegova je dužnost da ostane uParmi četiri mjeseca i da tamošnju dvorsku gardu uputi u naševojničke propise.- Da, veličanstvo.- A što radi princ od Parme?- Uznemiruje sav bečki ženski svijet, a čitave se noći za

bavlja s mladićima.- Pišite knezu Bathyanyju da ga uzme u svoj dvorac kaogosta i neka pazi na njega. Troškove ću ja platiti.

Nakon svršenih ceremonija, kad se svi povukoše u svoje odaje, ušao je u caričinkabinet otac Grande.

- Konačno sam našla vremena za obiteljske poslove - rečeona jezuitu. - Prije deset dana govorili ste mi o nekom pismučlana moje obitelji koje je nañ eno kod pokojnog nadbiskupa.- Neka hulja, biskupov lakaj, uzeo ga je u nadbiskupovojsobi. Videći daje važno, ucijenio gaje. Po želji vašeg veličanstva grof Koch mi je isplatio tisuću forinti, i ja sam ga uz tucijenu kupio. Odmah nakon toga hulja je nestala.- Je li se posao isplatio?- Neka vaše veličanstvo samo izvoli prosuditi.-





moći.-



Grande se povuče. Marija Terezija prišla je k prozoru kao uvijek kad je bila zabrinuta i zagledase u vrške šenbrunskih stabala.

NOĆ NA SABLASTOko bijelog prostrtog stola poredalo se crno čislo članova kraljevske obitelji.K stolu su pozvani knez Khevenhiller, grof Koch, grofice Fuchs i Nera.

Nitko ne govori.Svi su glave sagnuli nad bijele tanjure.Lakaji sa crnim kokardama nečujno hodaju oko stola i poslužuju.Carica pogleda kraj sebe cara Franju Stjepana koji uzima na tanjur obilnijiobrok pa mu šapće:- Bar bi se danas morao suzdržati da toliko ne jedeš. U pr

vom smo danu korote...Ipak se car nije suzdržao.Carica je okusila samo juhe i malo ribe i onda promatrala Josipa koji je mrkogledao preda se.Kad je car Franjo Stjepan pojeo, stane kriomice promatrati Neru.

Njezina plemenita ljepota u crnoj haljini dvostruko se isticala i budila careveželje.Oči su mu zasjale, a lice se zarumenjelo. Zamijetio je Jo-sipove poglede kojimaje obuhvatio Neru. Uozbilji se. Činilo se: izmeñ u oca i sina odigrava se nijemaigra suparništva.

Marija Terezija je razabere.Poslije večere ona ustane i htjede otići, ali joj priñ e Josip.- Veličanstvo, smijem li vas nešto upitati?- Pitaj - odgovori ona hladno.

- Je li bavarska princeza od svoje volje pošla da njegujeJosipu?Pitanje je palo iznenadno i neočekivano, ali je djelovalo kao jaki udarac.Carica je ipak ostala posve mirna i odgovorila:- Nametnula sam ti je, a Bog te je oslobodio tog tereta.Zašto, dakle, pitaš?- Smrt je svakako manje zlo nego brak sa mnom. Ipak, volio bih da se princeza te veze oslobodila na drugi način...

Molim još jednom: je li sama pošla k mojoj sestri?- Da, otišla je k Josipi, a da nikoga nije pitala.- Nije znala da Josipa boluje od kozica?- Dvorski liječnik zatajio nam je pravu bolest. Ipak je Van

Swieten upozorio na krajnji oprez. Naglasila sam joj dva putadaje bolest sumnjiva, ali ona jednostavno nije slušala.- Nitko je nije poslao k Josipi?- Čini se da nekoga okrivljuješ...- Ne vjerujem da bi bavarska princeza učinila taj korakzbog svog dobrog srca. Znate da nije voljela moje sestre.- Nikad nisi poznavao njezino plemenito srce.Razgovor se vodio tiho, postrance, nitko nije znao o čemugovore.Da prekine razgovor, carica se okrene knezu Khevenhilleru koji je stajao izanje:- Siromašni prestolonasljednik ostao je samac. Želim da seod sad sama brinem za kućanstvo njegova dvora. Moja dvor

ska gospoda Nera voditće tamo nadzor po mojim uputama.Kneže, dvorsku meštricu pokojne princeze dodijelite mojoj

pratnji.



- Iziñ ite.- Samo još čas. Nisam došao da vas uznemirujem, već upozorim na pogibelj.

- Kakvu pogibelj?- U svim uglovima dvora čekaju na vas otrovnice. Čuvajtese i slijedite moj savjet: vjerno služite carici. Ona vas ne puštaiz dvora i treba joj iskazivati najveće štovanje. Dok vas onaštiti, nijedan vam otrov ne može naškoditi.- Sve je to himba. Ne poznajem pogibelji. Kome sam učinila kakvo zlo?- Svima.- Čime?-



- Čitavim svojim bićem. Neznanac joj se opet približi a njegov šapat ispod crnog sukna neprijatno jeuzbuñ ivao njezinu dušu:- Vaša tjelesna ljepota samo je zlatna posuda mirisavojčaroliji kojom omamljujete muška srca, ucviljujete ljubo

morne žene i razbudujete njihovu mržnju. Niste vi krivi.- Ne gledam nikoga i neću da se za mene brinu muškarci.- Ne, vi niste krivi, nećete da ih gledate. Ali zato što nećetevi - dvostruko vas traže oni. Zato pazite, pogodujte carici,izvršavajte njezine želje, iako su vam neprijatne. Divite senjezinoj mudrosti, iako je nije izrekla, pokazujte joj pokornost, makar biste htjeli da bježite, povladujte joj, iako imakrivo. Laskajte joj, laskajte i opet laskajte... Vladarima se laska - upamtite!- Ne treba da se pretvaram. Svojoj kraljici služim iz dnaduše.- Zadržite njezinu sklonost, ona vam je veoma potrebna -reče, pohita k vratima i iščezne u hodniku.

Nera brzo zaključa budoar, ponovno sjedne na divan zagledavši se u vrata krozkoja je izašao."Što hoće taj čovjek? Da mi iskaže neko plemenito prijateljstvo? Onda u vrtunaglašavao je strast, danas je sadržaj njegova šaptanja zvučio drukčije nego uBathyanyjevom vrtu. Mijenja li taktiku? Čudno. Od one večeri nije mu bilo traga

punih osam dana. Da, punih osam dana - sve do danas kad najednom sam ulazi u moju sobu. Kome da se na dvoru potužim? Što da uradim? Ništa, sama ću spriječitinjegovo proganjanje. Odsad me noću mora pratiti komorkinja."Ipak, njezine su se misli i dalje navraćale razgovoru s tim čovjekom.

"Ima li na dvoru od muškaraca koji mi pogledima iskazuje kakve ljubavne čežnje?Car Franjo Stjepan? Jedini on - ali on mi je to rekao. Zašto bi se, dakle, krio?

Ili možda uistinu mijenja taktiku pa me kani ovako osvojiti? Je li medvjed naBathyanyjevoj zabavi bio u perivoju kad sam razgovarala s maskom "noć"?Ili je to tko drugi od dvorana? Po šaptanju ne mogu prepoznati glas. Taj čovjekne gaji odviše poštovanja prema vla-darici.Čudno, govori o njoj, a nije odviše uljudan; ne, on nije njezin prijatelj, alitko je? Čudne li sablasti što se zalijetaju u moj život poput crnih noćnihleptira u goruću baklju. Tko bio, opržit će se. Da bar mogu sve to reći Siniši.

Ali to bi samo pod-jarilo njegov bijes prema carici što me silom drži na dvoru.Da, on bi planuo."Sjetila se Sinišinih riječi kojima je zaprijetio: "Mogao bih zbog osvete

počiniti stvari zbog kojih bi me carica smjesta dala strijeljati..."



"Kako su mu oči plamtjele kad je to rekao! Ne, njemu to moram zatajiti. Da se povjerim prestolonasljedniku? To bi bilo vrlo nedelikatno. On je muškarac.Premda mije sklon, ne bih mu smjela o tom govoriti.

Možda bi to shvatio kao neku koketeriju. Nipošto. Moja je sudbina da šutim."Umorna od takvih misli, usnula je kasno.TEŠKA UCJENA Od dana kad je bila na dvorskom žalobnom primanju, kneginja Vilma nije nigdjenalazila mira. Mužu se žalila na groznicu i često bi se zadržavala u svojim odajama čitave dane.Peti dan poslije ceremonije na dvoru najavi joj sobarica Tilda oca Alojzija,odgajatelja njezinog sina. Jezuit ude u budoar. Kneginja ga nevoljko upita:



- Da moj sin opet nije počinio kakvu drskost?- Vidim - nije bilo pametno što sam svojim posjetom

uznemirio vašu kneževsku milost. Blijedi ste. Otkako je dvoru koroti, vaša milost veoma pati.- Mogu li ostati hladna? Najednom dvije smrti. Silno meto potreslo, žalim kraljevsku obitelj.- U to sam duboko uvjeren. Iskušenje je veliko.

- Gospodin Bog bio je nešto preokrutan. No sad...Htjela je prekinuti temu, ali jezuit upadne u riječ:- Nije Bog bio okrutan, nego ljudi.

- Ljudi? - ponovi ona. Naglasak njegovih riječi bio je neo bično značajan. - Vi propovijedate da se sve dogañ a po Božjojodluci.- O ovoj smrti nije odlučio Bog...- Ne shvaćam što govorite.- Često Boga pretekne čin ñ avola ili njegove desne ruke:žene.Kneginji je življe zakucalo srce. U nju se počeo uvlačiti strah.- Ne razumijem vas.- Razjasnit ću vam. Ove dvije smrti nije htio Bog, negovrag udružen s taštinom žene.- Sad razumijem još manje.- Ali razabirete na što nišanim...- Ni izdaleka, nikako.- Vaše blijedo lice pokazuje da ne govorite istinu. Vi znatetko je skrivio tragediju.- Ja? Odakle da znam? - upita kneginja drhtavim glasom.

- Onda ću vam to priopćiti ja. Nastojala je da prikrije uzbuñ enje i reče poluglasno:- Uistinu me zanima, ali, molim vas, sutra - sad sam jošslomljena.- Sutra više ne bi imalo smisla. Danas je važno.Stupio je bliže i počeo:

- Iz laboratorija grofa Balzana nestala je bočica sa zarazom crnih kozica s kojom je on pravio znanstvene pokuse.Bočicu je uzela neka dama.- Dama krade? Sramota!- Još ćete se više zgražati kad završim. Dama je, dakle,

ukrala bočicu. Vidio ju je laborant grofa Balzana, a namjerajoj je bila da razori ljepotu svoje suparnice.

- Kakva zamisao! - klikne Vilma. Njezin glas bio je leden.



Slomljena, ona klone na stolac.- Eto, vidite kamo vas je natjerala taština i neposlušnost

prema nama. Morali ste pričekati dok groficu Neru maknesama carica. Mogli smo to postići ravnim putem. Ovako stenepromišljeno počinili ubojstvo.Lecnula se i uskliknula:- Strahovito trpim zbog toga. Strahovito! Pomozite mi!- Mrtve ne možemo uskrsnuti. Preostaje vam jedino dasvoje nepromišljeno djelo održite tajnom i steknete svoj mir.- Kako? Savjetujte me.- Najprije - za vaš čin znamo samo nas trojica: grof Bal-zano, otac Grande i ja, dakle ljudi koji vas neće odati carici.Od tih riječi ona je zadrhtala. A on nastavi polagano:- Ali mir svojoj duši valja da sebi pribavite sami.- Kako?

Malo je pričekao i tek za koju sekundu odgovorio:- Milijun forinti za novi samostan i crkvu gdje će tisućeljudi moliti da vam Bog oprosti strašan grijeh.Upiljivši u njega preneraženi pogled, usklikne:- Gdje da uzmem milijun, a da to ne sazna moj muž?

- To je vaša briga.- Ako me prije uništi bolest od zaraze? Prije svega, dajte mi lijek da se obranim.- On je u riječima: nema zaraze u kutiji! Bočica je biladvostruka. Htio sam samo da vas oslabim i navedem na priznanje. Sad je, eto, dokaz u našim rukama -as njim i vi.To je pogodi kao udarac čekićem. Magla u njezinim mislima prorijedila se i onaje razabrala što se dogodilo. Uspravila se i rasplam ćenim bijesom vikne:- Priznanje ste htjeli? Huljo! Da me možete ucjenjivati?Huljo! Huljo!

li



To ga nije smelo. Reče posve mirno:- Ništa nije nepošteno što se učini za plemeniti cilj. Graditćemo crkvu da se tisuće mole za oprost vašoj duši!Onda joj se primakne poput zmije i reče smijući se:- Milijun je mala cijena za golemu dragocjenost kao stojeotkup vaših grijeha.Osjetila je želju da ga udari. Ali umjesto toga vikne:- Taj ćete milijun proždrijeti vi, nezasitni i pohlepni lihvari.

- Preoštar izraz za ljude koji vas mogu upropastiti s nekoliko riječi carici. Hoćete li to? Zbogom!Jezuit mirno pode prema vratima.

Vilma razabere da taj put vodi ravno k carici. Od te pomisli sva se naježi.Začas nestadoše bijes i ogorčenje. Zastrepila je, pohitala za njim, zadržala ga:- Čekajte, ne znam što govorim.Stao je u blizini vrata. Šuteći je čekao. Navlas nije htio da govori.Ona je to shvatila i nagne se k njemu:- U kojem roku tražite novac? - upita jedva dišući.- Mjesec dana.- Barem dva mjeseca - molim.- Neka bude: dva mjeseca.- Održat ću rok. A vi - molim vas - zahvalite se knezu na

službi odgajatelja našeg sina.- Zašto? Nemam nikakva razloga. U vašoj kući veoma sam zadovoljan. Ako sam možda vama, kneginjo, neprijatan - iz



volite me sami otpustiti.U očaju stisnula je šake. Zaželjela je tući, udarati, razbijati.- Ne bih znala opravdati pred mužem zašto vas više ne želim vidjeti u kući.- Onda mi ne preostaje drugo nego da i nadalje odgajam vašeg jedinca. Pošto smo uredili glavne račune, molim jošodgovor na jedno pitanje.

Kneginjin pogled odavao je da strepi od nove pogibelji. Alojzije priñ e bliže. - Vi ste se očito pobojali daljnjih posljedica i odredili da sobarica ukloniokuženu haljinu.- Nisam. Zar haljina nije u sobi grofice Nere?- Grofica Nera imala je odjenuti haljinu za svečani dine učast princeze Amalije, ali je haljina netragom nestala. Bit ćeda ju je ukrao grofičin anñ eo čuvar. Danas više ne bi slovilaza ljepoticu...- To je najbolji dokaz da nisam ja dala odstraniti haljinu.- Mogli ste je ukloniti da spriječite daljnje širenje zaraze

po dvoru. Kad se uzbuñ enje slegne, mogla bi se haljina naći ponovno, i to u grofičinoj garderobi.

- Uvjeravam vas da o haljini ne znam ništa.- Dakle, niste je dali ukrasti?- Nakon svega što znate, zašto ne bih i to priznala?- Vama se baš ne može vjerovati. Meñ utim, groficu je Bogčuvao. Carica je umjesto sive odredila drugu boju za dvorskedame. Upamtite: siva gala-haljina nosi u sebi vječnu rugobuili smrt za onoga kome se podmetne, ali i za onoga tko je pod

meće.- Ne bih je ni časa držala u svojoj kući. Izgubila sam glavui nisam se brinula za haljinu.- Sad je siva haljina izgubila pristup na dvor - naglasi onjoš jednom."Ili još tko četvrti zna za ovu tajnu, ili se kneginja vješto pretvara?" mislioje Alojzije opraštajući se poklonom.

Vilma gaje u duši tri puta proklela. Ovila je ledene ruke oko vruće glavejadikujući u svojoj duši: "Lebdim nad jazom o jednoj niti i ne znam kad će se

prekinuti da se strovalim."Razmišljala je o žalobnoj audijenciji.">Zašto se to moralo dogoditi?< tako se pitala carica. A odgovor je stajao uznju, utjelovljen u toj prokletoj provincijskoj grofici. Da nije bilo nje, ne bi,eto, sada bila vezana jezuitskim



okovima i nemir~nom savješću. Bože, zašto sam bila tako nepromišljena? Kad bicarica saznala sve to, morala bih počiniti samoubojstvo. Drugo mi ne bi

preostalo. Jednim milijunom moram začepiti gubicu crnom zmaju. Gdje da ga uzmem?Fritz je prosjak. Daje karneval, našla bih bogatog ljubavnika. Ne mogu prodatiobiteljske dragocjenosti - to ne bih mogla sakriti pred mužem. Tko će mi pomoći?Tko..."Lutala je iz jednog kuta sobe u drugi i ponovno legla. Za pola sata smislila je:"Jest, ako s dvora nestane grofica Nera, car Franjo ostat će usamljen. Zatvorenisu svi putovi da nañ e novu ljubavnicu. Jedini put otvoren je k njegovoj sestri

princezi Šarloti. A kod nje sam ja. Čim nestane grofica Nera, Franci će sevratiti. I milijun će biti isplaćen!"Opet je šetala budoarom, a onda pogledala na sat, pozvonila sobarici i naredila

joj da upregnu kočiju.Obukla je crnu haljinu sa crnim velom.

ŠURJAKINJA MARIJE TEREZIJE



- Rekao mije car Josip.Dok su ovako pričali, dobacivala je čaraparica španjolskom poslaniku veselenasmijane riječi.Oči su joj žmirkale i samo su joj malo virile ispod spuštenih vjeda. Naborinjezine kape padali su joj na lice i samo gdjegdje otkrivali po koji plavi

pramen kose. Nera se začudi:- Gle, našminkana čaraparica!- Očito ne krpa gospodi čarape samo po danu - primijetiSiniša.Kako je Nera stala daje gleda, stao je i Siniša. Čuli su Španjolca kako pita:- Što ti moj sluga nije po volji?Španjolski poslanik govorio je lošim njemačkim jezikom. Ona mu odvrati:- Vi ste s njim zadovoljni?- Potpuno.- A zašto vas pušta ulicom poderanih čarapa?- Čini se da tvoja mošnja ima rupu, moje su čarape cijele.Zar ne, Johanne? - okrene se on svom lakaju.Ovaj spusti glavu i postiñ eno odvrati:

- Oprostite, gospodaru, uistinu su poderane, ali straga u pregibu. To uistinu nisam ja kriv, pukla je putem.- Gle, bečki momak pa čavrlja španjolski - smiješila sečaraparica. - Bit će odlični gospodski lakaj. Ne da se njemukrpati čarape. Doñ ite da vam zakrpam. Amo vašu lijepu vitešku nogu!Španjolac se nasmijao i podigao nogu u njezino krilo. Čaraparica uzme iglu ičavrljajući nastavi siti. Nera se prisloni k Siniši.- Još nikad nisam vidjela ulične čaraparice. Toga nema nanašem Griču.

Nera je sa zanimanjem promatrala taj prizor. Siniša je dotle pošao k obližnjoj prodavačici cvijeća da okiti Neru.Ona osjeti da joj se netko straga približio i kao da se prignuo k njoj. Još senije dospjela obazrijeti, kad je čula šapat:- Ako vam je drag život vašeg kavalira, ne dajte da mu ovažena zakrpa čarape.Hitro se trgnula i okrenula.Iza nje je stajalo blijedo stvorenje u crnoj kuti s uvojcima kraj uha i žutim znakom na grudima.- Što ste rekli?- Nisam sve što mislim, ali i to je dovoljno. Vaša je ljepotaogledalo dobrote, za nju sam stavio na kocku svoj život - ako

me odate. Nera mu htjede dati novaca.On to odbije. Lice mu je bilo tužno:- Moje riječi nisu izlika da izmamim milostinju.- Vi ste očito slijepi i ne vidite tko je to: sirota čaraparica.

- Vidim bolje od jastreba. Upamtite: ako ta žena zakrpačarape onom kavaliru što za vas kupuje cvijeće, tim ćete mucvijećem kititi grob...Jedva stoje izgovorio, nestane u maloj tamnoj ulici "Žutoga grada".

MARIJA JURIĆ ZAGORKA Siniša se vratio s ružama. Nera ga povuče za sobom i povjeri mu stoje čula. -Ilije luñ ak, ili njegove riječi kriju neku tajnu. Potražio bih čovjeka... - Ne.Idemo odavle. Obilazi me neki ledeni osjećaj...Uputili su se prema kočiji i odmah odvezli u svoj stan.Sunce je zapadalo. Svijet je prolazio bečkim ulicama i trgovima. Bračni parovi,drugovi, znanci i prijatelji skupljali se u male i veće grupe da pričaju ili dačuju nešto čime bi razvedrili svoju znatiželjnu dušu.

Siniša je jahao prema velikoj palači u blizini Burga na kojoj se vijao crni veo.Bio je u plemićkoj odori. S druge strane palače stajala je grupa ljudi i



raspravljala promatrajući znak žalosti. Kad je Siniša prošao kraj njih, čuo jerazgovor:- Talijanski vjerenik u Beču, a ona u grobu.- To je znak Božji. Nešto tu nije pravo.- A zašto kraljici toliki doktori? Zašto im nije zapovjedilada princezu izliječe? - pitao je čovjek u staroj vojničkoj bluzi.- Upalila su joj se pluća. Kad pluća gore, ni doktori ih ne

mogu ugasiti.- Mjesto mirtovim vijencem okitila se mrtvačkim.

Mladi grof zaustavi konja da bolje čuje što svijet govori.- A ona druga nosila bi krunu, našu carsku krunu, pa juje ostavila.- Prestolonasljednica? Što bije ostavila?- Kako nije?- Velim vam: nije.- Ta umrla je.- Nije istina! Nije umrla!

Nekoliko se ljudi tajanstveno smješkalo, a oni drugi radoznalo napeli uši.

SUPARNICA MARIJE TEREZIJERiječima i pogledima pitali su čovjeka koji je nastavio:- Gdje je umrla? Jeste li vidjeli njezin sprovod? Gdje su

parade? Kad je pokopana princeza Josipa, bio je to svečani sprovod. Istina, carica i kćeri nisu bile zato što su ležale

bolesne od žalosti, ali bilo je velike gospode i gospoda - bilaje parada kakva se pristoji princezi. Nije li nasljednica prijestolja više od princeze? Jest. A ipak nije bilo parade. Na njezinsprovod morali bi doći prestolonasljednik i carica i svi - zbognje nitko ne bi ležao bolestan od žalosti...- Bogme ne bih ni ja - potvrdi glasno jedan mladić.- Tako je - dokazuje purgar - a i zbog prijateljstva s Bavarskom bilo bi više parade nego da umre car Franci.- Istina, istina - potvrñ uju ljudi sve napetije čekajući daljnji tok razgovora.- Sirota, nitko je nije volio. Bila je uistinu ružna.- Istina je - šapću drugi. - Josip nije bio u nju zalju

bljen.- Bogme ne bih ni ja - potvrdi glasno jedan mladić.

Najednom jedna žena zapita:- Čujte, prijatelju, što to buncate? Zar su prestolonasljed-nicu proglasili mrtvom i pokopanom, a ona živi?- Tako je.- Bože nas očuvaj, a zašto?- Tko bi znao?- Čujte, recimo da, ona nije mrtva...- I nije. Kad je bio sprovod? Tko je vidio sprovod?

- Dobro - recimo da nije mrtva, nego je živa - a gdje je?- Možda su je nekamo poslali daje se riješe.Sve se više okupljao svijet i pridruživao razgovoru.- Bila je strašna nakaza.- Možda je baš bila prekrasna.- Onda joj lice ne bi pokrivali koprenom kad se vozila scarskom obitelji po gradu.-



- Nikad je nitko u gradu nije vidio.- Sve je moguće. Ako je rugoba, onda su joj pokrivali lice




- Nisam li ti zabranila da govoriš o tome? Pazi, razjariš li me, odbacit ću te kao pretijesnu haljinu. Mučiš me više od steznika.

Na vratima se pojavi mali nasmijani Francuz, dvorski meštar princeze Šarlote, izapjeva afektiranim nazalnim glasom:- Njezino kraljevsko visočanstvo princeza Šarlota lota-rinška.

Vilma i mladi knez dignu se na poklon.U salon ude visoka i veoma mršava dama u crnoj svilenoj krinolini.Dugo suho gornje tijelo sapinje crni svileni struk. Široki izrez obrubljuje

bijela suha ramena i ispoljava dugi vrat na kojem se ukočila duguljasta glava.Produljeno hladno lice i šiljasti nos nisu nimalo ljupki, ali su joj lijepevelike tamne oči koje odaju razočaranu želju za životom.Prišla je Vilmi očito prijateljski, ali je njezino lice ostalo hladno i ukočeno.

Mrke crte tog lica nikako se nisu mogle prilagoditi onom stoje htjela izraziti:

Ni žalost, ni ljutnju, ni veselje, ni mržnju, ni prijateljstvo.- Oprostite, draga prijateljice. Predugo ste čekali. Meñ utim... - tu pogleda mladog kneza, prekine riječ i pruži mu

mršavu bijelu ruku na poljubac.- Knez me dopratio u želji da se pokloni vašem kraljevskom visočanstvu. Pričekat če me dolje u perivoju.

Nakon ove kratke audijencije, Fritz izañ e, a Šarlota sjedne i ponudi kneginjinaslonjač:- Dobra moja prijateljice, razmislila sam o stvari i konačnoodlučila da vam budem na pomoći.

Vilma oduševljeno priskoči i poljubi joj ruku. Šarlota nastavi potpuno apatično:- Ponukala me na to sklonost prema bratu. U vama je imaojedinu prijateljicu svoje duše. Bili ste mu sunčana zraka u

njegovu carskom sužanjstvu. Zato sam i ja potpuno uvjerena da će se vratiti kvama čim nestane s dvora ona kravarica koja je na njega ostavila časoviti dojam.- Visočanstvo, vaše prijateljstvo božanska je utjeha mojim

patnjama što mi ih zadaje razočaranje u njegovu ljubav.- Pouzdajte se u sebe i njegovo srce. Vratit će se.- Vaše će visočanstvo pozvati muža dvorske gospode?- Već sam ga pozvala. Danas popodne slala sam svog tajnika u njegov bečki stan, ali se bojim da neće doći. Tko prekorači moj prag, izgubio je caričinu sklonost, a on to neće stavljati na kocku.- Ne vjerujem da su mu poznati odnosi izmeñ u carice i vas.- Poručila sam mu neka ne doñ e u uniformi carske garde.

Možda gaje zbunio moj oprez. Već je davno prošao sat kad je

trebalo da se prijavi u mojoj palači. Vilma je nestrpljivo brojila časove razgovora s princezom, kad je ponovno ušao mali nasmijani Francuz i najavio:- Grof Siniša Vojkffy.

Vilma odahne, a Šarlotine se usne lako osmjehnu.Dame izmijeniše poglede. Vilma hitrim koracima iščezne u pokrajnju sobu. Šarlotada Francuzu znak da došljaka pusti u salon.Siniša je ušao u velikaškoj odori i duboko se poklonio:- Vaše kraljevsko visočanstvo izvoljelo me pozvati. Neka

mi oprosti, poruka je stigla u mojoj odsutnosti pa sam zakasnio.- Pridite bliže - reče Šarlota gledajući mladoga grofa lor-njonom. Postoje časak istraživala njegovu vanjštinu, upita ga:

- Vi ste kapetan u carskoj gardi?- Na službu, visočanstvo.- Svakako, velikaš vrijedan pouzdanja. Inače vas njezino



- Samo je vi smijete oteti. Ta je dama caričina dvorskagospoñ a - vaša žena.- Visočanstvo - usklikne Siniša. - Moja je žena čista inedužna.Porumenio je do čela, a srce mu je udaralo.- Upravo je njezina čistoća uzrok velikim patnjama mog

brata. Da ga spasim od kakvog nepromišljenog čina, odlučilasam da vam to priopćim. Vaša žena doista odbija carevo ud varanje, dakle ljubi vas, a ja, njegova sestra, molim vas: uz

mite svoju ženu s dvora prije nego što se desi nesreća ili sablazan...- Ništa na svijetu ne želim više nego da njezino veličanstvo

moju ženu riješi službe na dvoru.- Onda zamolite caricu da vam podijeli tu milost.



- Zasad je odbila molbu moje žene.- To sam slutila. Carica vašu ženu ne pušta s dvora. A to je,gospodine grofe, velika nesreća za mog brata i za vas.- Koliko je to u vezi sa mnom? - zapita Siniša s pritajenim nemirom.- Slušajte: njezino veličanstvo izvolijeva pokazivati ljubo-

mor i ne dopušta mojem bratu nikakav razgovor s ljepotica ma. Poznato je da carica ne trpi uza se ni jednu lijepu ženu.Što se, meñ utim, dogodilo? Vladarica je ustrojila prekobrojno

mjesto dvorske dame, nenadano je imenovala dvorskom gospodom vašu čuvenu ljepoticu. Zbog nje krši i propise, odijevaje protupropisno napadno, odreñ uje joj mjesto okom u oko

mojem bratu, šalje je s njim u šetnju i pušta ih posve same. Neprekidno ga upozorava na njezinu ljepotu. Zašto pravi tolike iznimke s vašom ženom?

Ne čekajući da on odgovori, princeza Šarlota nastavi:- Odmah ćete doznati i ovu tajnu. Moj brat pokazivao jesklonost prema kneginji Vilmi Auersperg. Kao otmjenu kne-ginju carica je nije mogla odstraniti s dvora. Jednom je to

pokušala, ali se plemstvo usprotivilo poniženju jedne knegi-nje. Kako nije mogla spriječiti da se kneginja sastaje sa carem,dovela je na dvor vašu ženu.Šarlota se čas odmarala, dok je on dršćući čekao da nastavi:- Sada čitavo plemstvo i sav dvor podrugljivo pričaju dajecarica dovela vašu ženu da bude suparnica kneginji Vilmi ne

bi li cara otkinula od nje.

Sinišu oblije znoj. Teško je disao.- Meñ utim, iz te spletke rodila se tragedija - nastavi Šarlota. - Da, gospodine, prava tragedija. Moj brat zaljubio se uvašu ženu do ludila. Molim, gospodine, ne uzbuñ ujte se - toje istina. Car mi je sam izjavio kako su ga zanijele čari vaše

žene. Štoviše, sam mije pripovijedao još nešto gore... Radi se0 prestolonasljedniku.- Zašto o njemu, visočanstvo?- Zašto? I Josip se zaljubio u vašu ženu i sad se izmeñ u cara1 Josipa vodi borba za njezinu sklonost. Ova tajna poznata ječitavom dvoru. Vaša je žena nevino oruñ e u ruci carice.Princeza nije Siniši dala prilike da to porekne. Navikla je na to da govori, a

da drugi odobravaju. Osim toga, htjela je postići dojam i

čitavu je pri

čuispripovijedala u odlučnom, uvjerljivom tonu.

- Vaša je žena nevina. To najbolje dokazuje priznanje mo



Franjo Stjepan.- Da, on ima dva zanimanja: voditi carici financijske knjige i udvarati ženama.- Udvara li i tebi?- Čini mi se.

Nasmijala se podrugljivo, a on odvrati isto takvim smijehom:- Pazi, kraljica će te zamrziti!- To se ne bojim. Priopćujem joj svaku riječ kojom me po-čašćuje njegovo veličanstvo.Gotovo je uskliknuo:- Priopćuješ joj?- Nareñ eno mije daje obavješćujem o svemu.- Onda će još prije planuti ljubomorom na tebe.- Varaš se. Jednom me čak ukorila što sam sa carem suvišehladna i zapovjedila mi da budem prema njemu ljubazna.Pričala mu je to prostodušno, ali su riječi uskrsnule sumnju što ih je u njegovudušu bacila princeza Šarlota navodeći da carica Neru podmeće kako bi ponizila i

porazila Vilmu.- Kraljica te ukorila i naredila da budeš ljubazna? Nije li toodviše mistična dvorska služba? Što misliš o tom?

- Začudila sam se, ali mi je carica razjasnila kako je potrebno da car vidi da ima žena koje su ljubazne i poštene. Jošje naglasila da će to cara izliječiti od toga da u svakoj ženi nazire objekt svoje zabave. Sve je to ponešto neobično, ali su posvoj prilici vladarke drukčije žene nego mi ostale...- Nikad mi nisi pripovijedala o tom.-



- Zato što sam primijetila da se uzrujavaš zbog svega štose dogañ a na dvoru. A zašto da se uznemiruješ zbog dvorskih

budalaština?- Ne. To su vrlo važni dogañ aji. Morala si mi to povjeriti.- Kako da ti povjerim kad ne slušaš s razborom nego s

mačem u ruci? Prijetiš - samo se prisjeti kako si se grozio! Ne moram li se bojati da ćeš zbog sitnica počiniti velike nesmotrenosti?- Možda me s pravom koriš. Eto, obećavam ti da ću biti

potpuno miran, ali, molim te, kaži mi sve što se dogañ a okotebe. Sve. Reci mi što se to zbiva na dvoru.- Zapravo ništa, osim što mi je kraljičino ponašanje više

puta posve zagonetno.- I drugi to opažaju. Priča se kako te kraljica dovela na

dvor da iz careve blizine istisneš kneginju Vilmu Auersperg.Zapanjila se i zamislila.- Da se riješi jedne suparnice, ona mužu dovodi drugu? Neuviñ aš li daje to prevelika budalaština? Nije vrijedno da na totrošimo naše dragocjeno vrijeme.- Ne, hoću da ti ovo objasnim. Prema tvojem razlaganjustvar je čudna. Ali sama veliš da ti je kraljica naredila da budeš ljubazna prema caru. Šalje te s njim na šetnju, odreñ uje ti

mjesto njemu nasuprot. Nije li tako?- Jest.Začudila se njegovoj upućenosti. Njezine tanke obrve skupile se u nabore.Zahvatila je mislima prošle dogañ aje i nije se mogla oteti nekoj sumnji.

Ako se kraljica na tako čudan način bori protiv Vilme? Ako ju je zaista odabrala

za kneginjinu suparnicu?Sve to ispunilo ju je ogavnošću. Sjećala se svih pojedinosti. Čitav postupakvladarice prema njoj potvrñ ivao je te sumnje.



Način na koji je naglasila svoje pitanje slomio je svu njegovu snagu. Zarobljenljubavlju i nadama u njezinu ljubav, pokorio se već u početku prvog bračnogokršaja.- Samo znam da ne mogu živjeti bez tebe - šapne on i klekne joj do nogu.

Nije ni pokušao da se dalje bori. Nekoć toliko prkosan i ponosan u prezrenojljubavi, danas kad ima tu ženu za kojom je ginuo, izgubio je svu snagunekadašnje gordosti.- Eto, sudbina je moja kraj tvojih nogu, a sudbini se nitkone može oteti.- Samo sumnja mogla je da ti utisne u usta pitanje: "Ja, ilidvor."- Ne sumnja, nego želja da živim samo s tobom i za tebe,

Nero.Šutjela je gledajući u mrak.- Hoćeš, dakle, da ostaneš na dvoru?- Ne pitaš me zašto?- Oprosti, vrele sam ćudi. Evo, Nero, sada te pitam i tozašto hoćeš da budeš na dvoru.

- Da ne izgubim tebe.- Čudne su tvoje riječi. Obećao sam da ću te mirno slušati.Sve mi reci.- Dosad sam šutjela. Dalje više ne smijem. Eto, čuj me,Siniša. Kraljica mije zaprijetila: ako je ostavim, smatrat će toizdajstvom. Traži od mene da joj služim - kao što traži od svakog vojnika. Rekla mi je: "Kad vojnik ostavi svoju dužnost,smatram ga izdajicom i kažnjavam. To vrijedi i za vas." I onda

mi je posve otvoreno priopćila: odem li i počinim izdajstvo,opozvat će tvoje pomilovanje i aboliciju mog procesa. Evo -sad znaš.- To je rekla? - usklikne Siniša.- Jest!- Kada? Kojeg dana?- U početku moje službe na dvoru. Jedne večeri u perivoju.Princeze su me napale i spočitavale mi moj proces, podmetale

mi vješticu. Zatražila sam od carice da me otpusti s dvora.Odgovorila mije ovom strahovitom prijetnjom, i ja sam obećala da ću ostati.-



- Nero, zašto si mi to zatajila?

- Da ti priopćim te njene riječi kad si, i ne znajući za to, bijesnio i prijetio? Vidiš da to nisam mogla učiniti. A nadalasam se da će mi Josip svojim zagovorom pribaviti otpust sdvora. Meñ utim, iznenada je izgubio kraljičinu milost.- A Van Svvieten? Naš prijatelj? Zar nije i on na dvoru?- Van Svvieten? Priopćila sam mu želju. Razgovarao je skraljicom, a onda mije povjerljivo šapnuo: "Strpite se, kraljicane popušta. Veli da vas - treba. Nezadovoljno me pitala jesteli me vi, grofice, zamolili za intervenciju. Ja sam to porekao."Eto, sad znaš sve.- Dakle tako, govorio je Siniša, a u sebi nadovezao: "Prijetnja kojom je kraljica zatvorila Neri sve putove s dvora i uzaludna intervencija Van Swietena opravdavaju tvrdnje prince

ze Šarlote." Nera nije znala o čemu razmišlja i napeto je očekivala njegov odgovor.- Dakle, iza velike milosti kojom je kraljica obasula mene



i tebe skriva se zapravo njezina zasjeda. A tko zna nije li pod krovom te zasjede i ona tajanstvena dama s krinkom?- O kakvoj to dami govoriš? - upita ona.- O dami koja me poziva u svoje odaje na prvi kat.Široko raskolačenim očima slušala je Nera njegovo pričanjeo pozivu okrinkane dame.- Prvi put me zavarala i ja sam se našao u njezinoj odaji.Ležala je na postelji pod baldahinom. Liceje potpuno sakrilakrinkom. Drugi put je poslala crnca, ali sam joj ja poručio kako mi propisi ne dopuštaju da se udaljim iz službenog ureda.Treći put sam joj odgovorio istom porukom. Ako se iza tekrinke krije neka utjecajna žena, onda smo stekli novo progonstvo. Tko zna nije li sve to namješteno da me otme tebi?"Hoće li to taknuti njezino srce ljubomorom?" pitao se Siniša, "i omraziti joj

potpuno život na dvoru?"

Uzalud se nadao. Nera je odviše čvrsto vjerovala u veličinu njegove ljubavi.- To su grdne spletke - reče ona. - Veliš da su odaje ovedame na prvom katu? Tamo stanuje samo carska obitelj sa

princezama. Zar ta žena pripada njima?

- Ne znaš gdje su spavaće sobe?- U službi zalazim samo u dvorane i salone, spavaće sobenisu mi poznate. Sve jasnije razabirem, Siniša, da postavljajustupicu našoj sreći. I meni se dogodilo nešto slično.Tek sad se usudila da mu prizna doživljaj s nepoznatim muškarcem koji je progonihodnicima dvora kad se uvečer vraća u svoje sobe.- Kamo smo to zalutali? - usplamti on. - Sad shvaćam zašto Bečani pričaju o dvoru toliko nepristojnih stvari. Nelažu. Ali, reci ne možeš li slutiti tko bi mogao biti taj noćni zavodnik?- Ne, nikako.- Nije li car Franjo?- On je ugojen, a pojava u plastu bila je visoka i vitka.- Možda - naglasi on gledajući čvrsto u Neru - car Josip?- Posve isključeno! Prestolonasljednik mi ukazuje svaku

počast i iskreno prijateljstvo. Mrzi žene, a i kad ne bi bilo tako, mladi se car nikako ne bi odvažio na tako nedoličan čin.- Razabireš li, Nero, da smo zašli u zmijsku spilju? Iz njetreba izaći, a da nas ne ugrize nijedna zmija.- To sam već davno razabrala. Samo sam svoj jad nosilasama. Sad mi je lakše. Reci što da učinim. Da zatražim od kraljice da me uza sve to otpusti?- Ne, nije potrebno.Prislonio je glavu na njezino krilo i pogledao joj u oči:- Sjećaš li se kako sam zatjerao konja u poludivlju masui oteo te sucima i zakonu? Ti si moja. Oslobodit ću te i kraljevske milosti.



- Sjeti se što mi je rekla: "Svaki pokušaj da me ostavitesmatrat ću veleizdajom."- Imat će ona - veleizdaju!- Opet prijetiš!- Prijetnju ću izvršiti.- Siniša, što te opet snašlo?

- Postatću veleizdajnikom da oslobodim svoju ženu kraljevskog svodstva.

- Sto namjeravaš?



Preostala su im dva dana užitka u sreći i ljubavi. Onda su se rastali s vrelim cjelovima, odreñ enom osnovom bijega i nadama u osloboñ enje.LIJEK ZA BUNTOVNIKA Senbrunski dvor pružao je sliku stroge korote prema propisima španjolskeetikete. Lakaje su odjenuli u sive odore sa crnim pucetima, ovratnicima inarukvicama. Gardisti su stajali u bijeloj uniformi. Svijetla puceta virila suispod crnog vela, a ogrlice i zlatne spone bile su povezane žalobnom trakom.Dvorani viših stupnjeva nosili su svoje zelene i modre uniforme opšivene velom,a s ramena visjele su im crne vrpce.Jedini knez nadmeštar, kao najviša dvorska ličnost, smio je na sivi prsluk obucicrni kaput, a prve dvorske dame obukle su sive haljine sa crnom koprenom.U potpunoj crnini bila je samo kraljevska obitelj - da se time jače istaknerazlika izmeñ u nje i dvoranstva.U koridoru s bijelih galerija spuštale se crne draperije.U dvoranama su pokrili sivim satenom sve što god je bilo sjajno i blistavo.Bljesak kristalnih lustera zatomljivao je crni veo, a konture kipova i slikajedva se probijale kroz guste crne tkanine.Dugim koridorom i izvanjskom žalošću obilježenim dvoranama vladao je mir.

Dvorani su hodali na prstima, govorili u pola glasa, a njihova lica poprimila suizraz propisne tuge.Ipak su našli prigodu da zamijete kako je kraljica ne samo tužna nego i nešto

mrzovoljasta i kako se prestolonasljednik udovac napadno povukao u svoje odaje. Neki su utvrdili daje nestao s dvora.

Za ljude na dvoru nije bila tajna da se izmeñ u kraljice i prestolonasljednikavodila tiha borba kojoj nisu znali prava uzroka.Ipak su te dvije pojave pružale neobično mnogo grañ e za dvorska govorkanja.Svi su prolazili dvorom progonjeni znatiželjom što se dogañ a iza zatvorenihvrata.U stvar su bili upućeni samo najbliži caru Josipu, pa grofica Fuchs i knezBathyany, a Khevenhiller je sve doznao.Bio je četvrtak. Kroz otvorene prozore puhao je vjetar, prvi glasnik skorejeseni.U dubokoj crnini kraljica je sjedila uz pisaći stol.S podlaktice pada trak crnog vela po njezinoj lijepoj bijeloj ruci. Ponovno jedržala u ruci bijeli papir sa zlatnom krunom.Grof Koch je stajao pognut, u pozi vjernog sluge.- Sjedim ovdje s Josipovim pismom poput generala koji jeizgubio vojsku i topove pa samo čuva barut u koji neprijatelj

može svaki čas baciti iskru. Strašno stanje! Kaunitz me uvjerava da Josip nema nikakvih prevratničkih namjera. Evo dokaza, crno na bijelom. A sada kad bi trebalo da o tome raspravim s njim, on ne dolazi.Koch je nastojao ublažiti caričin bijes.- Možda će doći.

- Možda je prevrtljiv pojam. Josip se buni! To i sami vidite.Otkako je umrla bavarska princeza, nije izašao iz svojih odaja.

Njegova zatvorena vrata prijete...- Veličanstvo, oštro pozovite prestolonasljednika, pa snjim porazgovarajte...- Pozvala sam ga. A on? Odgovara mi da ne može doći jerga bole jetra. Nečuveno. Car Franjo oponirao mije s bubrezi

ma, sin s jetrima, Kaunitz sa želucem. Zamalo pa će oni protiv mene povesti opoziciju - čitavu svoju utrobu. Nemam po--





moći. Borit ću se sama. Slušajte Koch: prestolonasljednikova jetra izliječit ćuistim lijekom koji je oporavio careve bubrege... Uzrok njegove bolesti bila jekneginja Vilma. Kod Josipa je posrijedi Voltaire. Ono prvo je prirodno, ali nije

prirodno kad mladog čovjeka zarobljuje budala koja piše knjige. On otima Josipuda uživa mušku mladost i zato revoltira idejno. Grofica Nera pobijedila je Vilmu

pa će pobijediti i Voltairea. Zato sam odredila da njezina muža pošaljete unevjestinoj pratnji u Parmu.- Veličanstvo, još su tri tjedna do vjenčanja princeze

Amalije.- To je predugo. Zato sam groficu Neru zaposlila u odaja

ma prestolonasljednika i još - uvečer! Vi ćete nadzirati tem peraturu Josipova ponašanja prema grofici.- Veličanstvo, to mi sprečava zakon korote.- Pokušat ću nešto izmisliti.- Čekam zapovijed.- Treba da učinimo nešto dok se Kaunitzovu želucu prohtije da s njegovim gospodarom govorim nešto odlučnije.Požurite. Izgubljeno je vrijeme realno zlo jer se nikad više neda nadoknaditi.Koch se poklonio. Oštro i koštunjavo lice odražavalo je da je iznenañ en. Carici

to nije izmaklo.- Vaše su misli veoma drske. Usloboduju se kritizirati moje naredbe.- Veličanstvo, nikad nisam osjetio potrebu da kritiziram.Sve što odredi vaše veličanstvo bolje je od najboljega.- Ipak ste se začudili što ja sa svojim načelima pružam Josipu ovaj lijek. Moj cilj je velik i plemenit: hoću da spasim sina, da spasim dinastiju. Upamtite, Koch: imam svakovrsnihsredstava - dobrih i zlih. Treba da upotrijebim dobro i zlo -njime se služimo po Božjoj volji. To je, naime, smisao božanskih riječi: pomozi sebi sam, pa ću ti i ja pomoći.

Osmjehnula se mahnuvši rukom što je bio znak da ga otpušta u milosti.Tiho je i pusto u odajama cara Josipa. U modrom salonu bavarske princeze Nerasastavlja inventar njezinih dragocjenosti.

Nakon jednog sata rada potraži dvorskog meštra Rosen-berga i zamoli ga dajenajavi svom gospodaru.Za nekoliko časaka već se Rosenberg vratio i uputio groficu u carevu knjižnicu.

Našla gaje okruženog knjigama i bilježnicama.Znatiželjno je istraživala njegovo lice, ali nije opazila nikakve promjene.Bio je blijed i melankoličan - kao i uvijek.- Veličanstvo, oprostite što sam se usudila zamoliti za audijenciju.- Nikome ne dijelim audijenciju, a vas primam kao prijatelja.- To sam se i nadala, veličanstvo.- Opet: veličanstvo. Zovite me gospodinom. Uistinu, ja

sam gospodin. Ne radim ništa, a imam više nego što mi trebaza život. Država pošteno plaća nevjerojatni kapric prirodekoja me izbacila u kraljevsku kolijevku. Država plaća, a ja

primam i, eto, živim na tuñ i račun. To je komotno, ali nezdravo.- Smijem li upozoriti veličanstvo da bi vam trebalo zraka?- Da, da zraka! Zraka mi nedostaje da me razriješi mojihokova što ih država tako skupo plaća pa da me pusti van, uživot, gdje ima zraka, posla, a valjda i sreće. A kako vi živite,grofice?- Obavljam dužnosti.- Odviše vjerno - naglasi on i pogleda je značajno.-

MARIJA JUR1Ć

ZAGORKA SUPARNICA MARIJE TEREZIJE



samoprijekora. Ali ñ avo ipak dolazi ponovno. Htio sam ga seosloboditi tako da vam priznam...Tu naglo ušuti.- Što ste mi htjeli priznati? - upita Nera.- Svoj grijeh prema vama.-



- Prema meni? - Nera će začuñ eno i sjeti se Sinišinog upozorenja da bi Josip mogao biti njezin noćni progonitelj.- Ako ste štogod zgriješili prema meni, smanjit ćete, a možda i izbrisati krivnju ako mi iskreno priznate.Josip ponovno spusti glavu i obori pogled.- Ako mi to priznanje otme ono jedino što imam na ovom dvoru?- A što je to?

- Vaše prijateljstvo.- Priznanje je znak pokajanja. Tko se kaje, već se po pravio...Razmišljao je nekoliko sekunda i počeo poluglasno:- Nisam dobar kakvim ste me smatrali, ali ni onako zaokakvim biste me smatrali da vam priznam svoj grijeh. Čovjek sam i plemenit i egoističan, rekoh vam: imam svogñ avola i često se borim s njim za - vas. Dopustite da tu bor

bu dokrajčim pa da vam onda pridem kao pobjednik - a nekao krivac.Dugo je promatrao njezine oči. Nastavio je ne prekidajući:- Vaše mi oči govore da sam smanjio vaše povjerenje pre

ma sebi. Molim vas, zaboravite što sam rekao, zaboravite iizbrišite. Učinite to, grofice.Začuñ eno je promatrala njegovo blijedo lice. Nije ga nikad vidjela takvoga iučini joj se da se u njegovoj duši dogañ a mnogo toga stoje svima nepoznato.- Veličanstvo, svojim ste me riječima uistinu zbunili, ali jaću, prema vašoj želji, zaboraviti da ste nešto rekli.- Hvala vam.Promijenio je svoje držanje i glas, pa onda pošao k pisaćem stolu i mirno počeo:- Kad završi korota, mi ćemo se preseliti u Burg. Tada ćuizaći iz svoje rupe tražiti Mirni. Sad mi je to nemoguće. Kad na dvoru svuku svoju žalost, neće toliko paziti na mene. No-

sim u sebi veliku odluku da se uhvatim u borbu s kamarilom njezinog veličanstva. Makar se opasali jakim zidom, jurišat ću i, ako bude trebalo, udariti glavom. Vidite, u neradu se raspadam, postajem spužva - zla... U poslu ću biti jak i

otet ću se sam sebi.- Ipak ste bolji nego što se prikazujete - primijeti Nera.- Ili gori.- Uzalud se optužujete. Moje je uvjerenje čvrsto.- Rado bih da se niste prevarili...Poljubi joj ruku i isprati je do izlaza.Odlazeći, Nera je razmišljala:"Ako je on taj noćni posjetnik i crna krinka na maskiranoj zabavi, onda jesigurno to taj >ñ avo< koji ga navodi da griješi prema meni i sad se kaje.Da, kajanje nije znak zlobe. Ipak, snalazi me osjećaj da nije on taj noćni

posjetnik. A, opet, što bi tada bilo ono čime griješi prema meni?"Prispjela je u predsoblje i ušla k carici.Začudila se točnosti kojom je Josip predviñ ao vladaričina pitanja.

Marija Terezija doista je ispitivala Neru sve stoje Josip pretpostavio. Mirno i uvjerljivo odgovarala je Nera kako na stolu nije vidjela ništa drugoosim Biblije i Psalme. Vladarica mahne rukom i mrko je pogleda:



- Nećeš imati prilike, dragi moj. Ali čemu da govorim oonom stoje prolazno? Treba da mislimo na ono što će doći, nanaše osloboñ enje.- To je ono što želim i radi čega živim.- To je ono radi čega sam tako podatna carici, radi čegasam naučila lagati.- Laži koliko ti snage dopuštaju, samo da ja u miru spre

mam bijeg.- Što si novo smislio?Dok je kraljica spokojno snivala, njih je dvoje raspravljalo o potankostima

bijega iz dvora preko granice. A onda bi zagrljeni uzdisali za danom koji sučekali.

SABRANA DJELA MARIJE

4. gricka vjestica - suparnica marije terezije

Documents