Novo poganstvo kao alternativni nain religioznosti

nezadovoljnih krana

KREN, Viktorija

U ovom radu misao vodilja je ukazati na novo poganstvo kao alternativnu religioznost

nezadovoljnih krana, koja se ostvaruje preko novih religioznih pokreta i sekti. Od prvih

kranskih vremena uvijek je bilo nezadovoljnih krana, a dokaz tome su i brojne hereze i crkveni

raskoli, no u dananjem vremenu stanje postaje alarmantno zbog preporoda poganstva,

kamufliranog u brojnim novim religioznim pokretima kranske i nekranske orijentacije, ali jo

vie zbog sve veeg otpada od vjere kranskih vjernika.

U radu su obrazloeni i pojanjeni pojmovi iz naslova. Praeno je poganstvo kroz povijest,

u pretkranskom i kranskom razdoblju, s naglaskom na injenici da ono nikad nije bilo do kraja

uniteno. Navedeni su ideali neopoganstva i vjerovanja novog doba, razlozi irenja i uspjeha novih

religioznih pokreta te antikranski stav nove religioznosti. Razmatrana je uloga Crkve u

suvremenom svijetu, pristup novodobakoj religioznosti i potreba nove evangelizacije.

1. POGANSTVO KROZ POVIJEST

Pojam poganstvo dolazi od lat. rijei paganus, to izvorno znai ''seljak'', ''neuk ovjek''.

Pojam poganin oznaava pogane (gr. ), tj. nekrtene narode, nekrane, bezbonike.

''Deorum falsorum cultores paganos vocamus''1 (tovatelje lanih bogova nazivamo

neznabocima). Stoga, pojam poganstvo ili paganizam oznaava neznabotvo, bezbotvo,

mnogobotvo, nekranstvo, krivovjerstvo. Pogrdno znaenje koje je imala ta rije vidljivo je i iz

injenice da je postala sinonimom za ''neist'', ''smrdljiv'', ''ruan'', ''sramotan'', ''pokvaren'', ''zao''.

Sustavnom promidbom, meutim, novo poganstvo se u 20. st., u duhu iskrivljenih moralnih

vrednota dananjega vremena, nudi kao bolje, naprednije i prihvatljivije od kranstva.

1.1. IDOVI I POGANSTVO U PREDKRANSKOM RAZDOBLJU

Kako bi se dobio cjelovit uvid u fenomen novog poganstva potrebno je poznavati temelje

poganstva s kojim je idovstvo i kranstvo vodilo bitke. U starom Izraelu u predkranskom

razdoblju bila je posve uobiajena predodba da pored Jahve postoje i drugi mnogobrojni bogovi

jer su ih tovali poganski narodi s kojima su idovi bili u doticaju, a Biblija jasno govori da su i

1 MAREVI, dr. sci. Jozo: Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, II. sv., Marka, Velika Gorica, Matica Hrvatska, Zagreb, 2000, str. 2194.

sami idovi esto skretali u poganstvo. Predkranski bogovi ili idoli zamiljani su kao osobna bia

u ljudskom (antropopatskom) ili ivotinjskom (antropomorfnom) liku. ''Njihov nain ivota slian

je ovjekovu te ovjek moe u kultu stupiti u odnos s bogovima.''2 Izabrani narod sa svojom

monoteistikom religijom bio je posebnost u golemom Rimskom carstvu koje je vladalo brojnim i

veoma razliitim poganskim narodima. idovima nije bilo nimalo lako ni jednostavno uvati svoju

vjeru i Zakon u doticaju s poganskim narodima, posebno s rimskim poganskim okupatorom.

Jedna od bitnih karakteristika poganstva je praznovjerje. U cijeloj povijesti Izabranog

naroda vodi se borba s praznovjerjem koje se sastoji u tome da se stvarima i postupcima pripisuju

nadnaravne snage, koje one same po sebi nemaju, a u Izraelu je bilo uvjetovano utjecajem okolnih

naroda, te je uvijek predstavljalo opasnost. Uobiajeni oblici su bili: rtvovanje djece (u vatri),

vraanje, tajne vjetine, aranje i uroci, zazivanje duhova. Veliko znaenje imale su i amajlije (gr.

phylakterion zatitno sredstvo), materijalni predmeti kojima je primitivni ovjek elio ovladati

svijetom i zatititi se od opasnosti svoje okoline. Od njih se oekuje iscjeliteljska mo i odvraanje

demona i zlih sila. Nisu bile zakonom zabranjene u Izraelu pa su bile jako rairene. To su bile npr.

rese na odjei, crvene vrpce, drago kamenje, figure od gline itd. Proireno je i obljubljeno bilo

ianje kose i urezivanje na tijelu (Lev 19,27sl). Zakon i proroci se protiv toga bore, te je za aranje

i vraanje odreena smrtna kazna (Izl 22,17), no ipak se ini da je borba bila bezuspjena jer

autentini religijski ini tonu, zbog nerazumijevanja, na stupanj praznovjerja. Dananji poganski

stil ukraavanja tijela (kao npr. tetovae, body-pearcing i dr. je takoer jedan od direktnih

pokazatelja koliko je poganstvo usaeno/ugraeno u svijest i ponaanje dananjeg ovjeka pa je

dunost Bojih pastira i zauzetih laika ukazivati i na to i slina zastranjenja modernog ovjeka.

U Starom zavjetu je vidljiva neprestana borba s prisutnim i zavodljivim poganskim

boanstvima i kumirima. Tako u drugoj knjizi Kraljeva (2 Kr 17,15-18) pisac u ''Razmiljanjima

nad ruevinama izraelskog kraljevstva'' govori kako su Izraelci sagrijeili protiv Jahve, Boga svoga

jer su tovali druge bogove, slijedili obiaje naroda to ih je Jahve protjerao pred sinovima

Izraelovim i potajno inili neprikladna djela protiv Jahve, Boga svoga i premda ih je Jahve

upozorio da to ne ine: ''Teili su za ispraznou, pa su i sami postali isprazni slijedei narode oko

sebe, premda im je Jahve zapovjedio da ne ine kao oni. Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga

svoga, i nainili su sebi salivene idole, dva teleta. Podigli su aere, klanjali se svoj vojsci nebeskoj

i sluili Baalu. Provodili su svoje sinove i keri kroz oganj, odavali se vraanju i gatanju, inei

tako zlo u oima Jahvinim i razjarujui ga.'' Za Samarijance je zabiljeeno: ''Svaki je narod imao

likove svojih bogova, i postavili su ih u hramove na uzviicama koje su podigli Samarijanci, svaki

narod u svojim gradovima u kojima ivljae. () Oni su tovali i Jahvu, i postavili su neke izmeu

sebe za sveenike uzviica, koji su im prinosili rtve u hramovima uzviica. tovali su Jahvu i sluili

svojim bogovima po obiaju onih naroda izmeu kojih su ih preselili.'' (2 Kr 17,29-33). ''Tako su ti

2 GRABNER-HAIDER, Anton (prir.): Praktini biblijski leksikon, KS, Zagreb, 1997, str. 29.

narodi tovali Jahvu, a sluili su i svojim idolima. Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova ine do

dana dananjega onako kako su inili njihovi oci.'' (2 Kr 17,41). Zabiljeeno je kako je kralj Joija

zapoeo ''Vjersku obnovu u Judeji''. Naredio je da se iz Svetita Jahvina iznesu svi bogosluni

predmeti, nainjeni za kanaansko boanstvo i samaritanski kumir Baala (2 Kr 23,10; 2 Kr 23, 13-

14). Sve to svjedoi o tvrdokornoj ukorijenjenosti poganskih boanstava i kumira i meu idovima

pa je ak i uzor mudrosti, car Salomon, pod kraj ivota pao u vjeri (1 Kr 11,3-5). U drugoj knjizi

Kraljeva (2 Kr 10, 18-32) opisan je i pokolj Baalovih vjernika i ruenje njegova hrama. Mnogi

proroci pokuali su Izrael osloboditi utjecaja kulta stranih boanstava i obvezati ga samo na Jahvin

kult.3 Dvojica izraelskih kraljeva, Ezekija i Joija, dokinuli su svetita na uzviicama, oistili hram

od sinkretistikih kultnih utjecaja, i dr. (2 Kr 18; 2 Ljet 29-31; 2 Kr 22sl usp. Mt 1,10sl). Ve u 7.

st. pr. Krista govori se o Jahvi kao pravome Bogu koji je jedini Bog i spram njega su svi drugi

bogovi nitavni.4 Praznovjerje, iako je naelno bilo prevladano nikad nije bilo u potpunosti

iskorijenjeno. U Starom zavjetu Jahve se, naravno, pokazao jaim od svakog praznovjerja (Dn

2,27sl) i poganskih boanstava, a Krist je oduzeo svaku mo demonima i pobijedio praznovjerje.

idovi su bili u bliskim vezama sa starim Egipanima ija je mitologija na najviem nivou na neki nain i monoteistika, s vjerovanjem u apsolutno boanstvo, Poelo-Poela odnosno

Prapoelo ili kozmotvornu harmoninu energiju, onoga koji jest, vjeno bivstvujui, u kojem se

sjedinjuju duh i materija. Prapoelo se, meutim, utjelovljuje pomou Netera odnosno Principa,

Ideja i tvornih poela koja se dijele na metafizike, kozmike i prirodne. Dvostruka boginja Ma'at

bila je istina po sebi i za sebe, a uspostavljanje harmonije izmeu ovjeka, njegove svijesti i

kozmosa, kozmike svijesti, bila je temeljna tenja. Time je i tenja za besmrtnou bila tenja da

se dospije do stanja Ma'at, mudrosti i istine, do kozmike svijesti, te je Ma'at kao moralni princip,

bio osnovni princip drevnih Egipana. U dananjici moemo slijediti ponovno izranjanje na

povrinu iskrivljene i modificirane tenje uspostavljanja ove harmonije izmeu ovjeka i kozmike

svijesti, to je esta tema mnogih sekti i raznih tehnika dosezanja vie razine svijesti koje se nude

nezadovoljnim kranima. Via religijska (mitoloka) razina bila je poznata i dostupna vjerojatno

faraonu te sveenicima kao najobrazovanijem dijelu naroda, a meu narodom je najee figurirala

najnia razina, ona koja je nudila vjeru u boanstva prirode, prirodne Netere, koji su veinom

prikazivani u antropopatskom obliku. U ivotinjama Egipani su gledali olienje prirodnih sila i

prirodnih osobina. Zato su, u skladu s funkcijama i osobinama odreenih boanstava, njima

posveivali odgovarajue ivotinje.5 Danas se razmahala prava egipatska euforija, te se u

egipatskoj mitologiji i dananjim materijalnim artefaktima, posebice piramidama, trai ono to bi

zadovoljilo dananjega zabludjelog i nezadovoljnog ovjeka, posebice kranskog pripadnika

zapadne civilizacije.

3 GRABNER-HAIDER, Anton (prir.): nav. dj., str. 183. 4 Isto, str. 30. 5 VII, Marko: Egipatska knjiga mrtvih, Sarajevo, 1989, str. 13-34.

U idovskom okruju, u staroj Mezopotamiji postojalo je mnotvo razliitih bogova te

boica, koje su imale neznatno znaenje naspram bogova, izuzev boica plodnosti, koje su aene

u Egiptu, Kanaanu i Maloj Aziji. Njihov je kult bio povezan s orgijskim slavljenjima i hramskom

prostitucijom, koja je prakticirana od starine u religijama Egipta, Babilonije i posebno Kanaana,

preko ijeg je utjecaja prodrla i u Izrael.6 Taj kult prevladan je konano u suanjstvu. Proroci su ga

otro odbijali (Ho 4,12-14), Zakon zabranjivao (Lev 19,29, Pnz 23,18sl), a neki kraljevi progonili

odreenim mjerama (1 Kr 15,12. 22. 47). No, danas smo svjedoci ponovnoga uzdizanja bluda

kojem se negira grenost. Iz Mezopotamije potie numerologija, danas vrlo popularna, te

astrologija, kojoj je u dananjici pridana velika vanost na nove naine.

Grka mitologija puna je bogova i polubogova, a izvrila je golem utjecaj na rimsku

mitologiju, ali i na okolne narode, a velik broj bogova i polubogova iz grkoga mita svakodnevno

je prisutno i u naem dananjem ivotu na najrazliitije naine, posebice preko serija, filmova,

pjesama i slino. Rimljani su svoje bogove i boice veinom preuzeli od Grka i dali im rimska

imena. Svi ti idoli su se do danas odrali npr. u nazivima mjeseca i dana u tjednu koje koristi

zapadna kranska uljudba, a posredno i cijeli svijet. Time su pretkranska poganska boanstva

neprestano bila latentno prisutna u ivotu krana. Nastavljajui se na tisuljetnu tradiciju latinskih

poganskih naziva planeta i novootkriveni planeti Sunevog sustava dobili su imena grkih idola,

takoer neki njihovi otkriveni sateliti, brojni planetoidi, svemirske letjelice, a upotreba imena starih

poganskih boanstava vidljiva je i na drugim razliitim podrujima, glazbi, filmu i slino.

U 6. st. prije Krista perzijski car Darije I. je proirio svoje carstvo sve do Inda pa su otad Hindusi bili uvrteni u perzijsku dravu i vojsku. Doticaj s Hindusima ostavio je tragove i izvrio

utjecaj i u religijskom ivotu Perzijskog carstva, a time i okolnih naroda izvan granica carstva. Od

prodora Aleksandra Velikog u dolinu Inda u 4. stoljeu prije Krista vidljiva su svjedoanstva o

kulturnoj razmjeni meu Indijom i zapadnim svijetom, a od 2. stoljea postoje i kontakti izmeu

Indije i mladoga kranstva (tzv. Tomini krani, prema legendi o djelovanju apostola Tome na

indijskim prostorima). Hinduizam, skup religioznih i moralnih iskustava bezbrojnih indijskih

mudraca, mistika, svetaca i filozofa, zapravo je skup vie razliitih religija koje su uzajamno

povezane zajednikim zemljopisnim prostorom, povijeu, drutveno-gospodarskim okolnostima i

kulturnim odnosima. Da bi netko bio hinduist mora biti roen u jednoj od etiri kaste, treba

ispunjavati dunosti svoje kaste, mora priznati prednost Brahmana i priznati autoritet Veda kao

svete objave. Hinduisti vjeruju da je sve Brahman odnosno da je stvarnost jedna, a najdublja

ovjekova stvarnost, njegov ''ja'' zove se atman, a identian je s Brahmanom. U hinduizmu ovjek

je u neprestanom putovanju i pred njim stoji itava vjenost putovanja, koje se dogaa kroz

razliite ivote: kao biljke, ivotinje i ovjeka, sve do trenutka dok, prolazei povrinom povijesti,

ne nae osloboenje u Brahmanu odakle je i poeo putovati. Putovanja se zovu samsara, a traju dok

6 GRABNER-HAIDER, Anton (prir.): nav. dj., str. 335.

se ovjek ne smiri u Apsolutnom i doivi osloboenje (Moka ili Mukti) odnosno ulazak u naruaj

Brahmana. Uz neprestani proces raanja vee ga karma djelovanje, na koje ga navodi kama

elja za plodovima djelovanja, vrei pritom zakon dharmu. Osloboenje ne dolazi po dobrim

djelima nego savrenim povezivanjem s posljednjim izvorom svih stvari te je nuno pouzdati se u

vrhovnog Gospodara. etiri puta za osloboenje od samsare su: put djela, put znanja, put predanja

Bogu i put meditacije. U hinduizmu postoje tri puta k spasenju: put djela, put ljubavi i put spoznaje.

Molitvu hinduista ini ponavljanje mantri, svetih formula. Najvanija mantra je Om ili Aum koja

oznauje brahmane. Te mantre, izriaji kao pomono sredstvo za miljenje i meditaciju, ponekad

samo slogovi bez smisla, prema vjerovanju hindusa posjeduju vlastitu stvaralaku snagu zbog

svoga nadovjeanskog podrijetla. Iz vedske tradicije potjee karakteristino obiljeje hinduistikih

religija, vjera u izravnu uinkovitost svete rijei, bilo da je razumijemo ili ne. U dananje vrijeme

razliiti oblici transformiranih tehnika i religijskih pokreta imaju svoje izvorite u hinduistikom

podneblju, ali prilagoene potrebama zapadnog ovjeka te stjeu brojne poklonike i sljedbenike.

1.2 KRANSTVO I POGANSTVO

Kranski su skupovi u prva dva stoljea kranstva to se tie tajnosti bili slini

poganskim okupljanjima, dok su im bit, sadraj i oblik sasvim drugaiji. Tajnost je bila uvjetovana

progonom jer je sve do 4. stoljea kranstvo moralo tajno ivjeti i razvijati se u poganskom

okruju. Tek nakon Milanskog edikta (313.g.) i punopravnosti kranske religije u Rimskom

carstvu, krani poinju graditi vlastite prostore za okupljanje.

Prijem obraenika s poganstva u Crkvu, jedan je od najteih problema prve kranske

zajednice. ''Prvim obraenikom s poganstva na kranstvo smatra se dvorjanin i rizniar etiopske

kraljice, kojeg je, prema izvjetaju Dj na putu iz Jeruzalema u Gazu krstio Filip.'' (Dj 8,26-39)7 No,

kao obraenje prvoga pravog poganina smatra se obraenje satnika italske ete Kornelija iz

Cezareje, koje se dogodilo pred apostolom Petrom (Dj 10, 34-43). Ni to obraenje jo nije bitno

utjecalo na zamah misionarskog djelovanja prve Crkve. Prvo propovijedanje poganima dogodilo se

u Antiohiji, treem gradu po veliini u Rimskom carstvu. Nakon Milanskog edikta 313. godine po

roenju Isusa Krista kranstvo je sve vie jaalo, a poganstvo je iz godine u godinu postajalo sve

slabije.8 Za vrijeme vladanja posljednjeg cara poganina, Julija Odmetnika (361.-363.) dolo je do

pokuaja ponovnog oivljavanja poganstva koji je potekao od filozofa neoplatonistike filozofije.

''Car poganin'' htio je kranstvo zatrti, a obnoviti staru rimsku vjeru. Rimska dravna vlast jo je

neko kratko vrijeme trpjela poganstvo, a onda je sve otrije istupala protiv njega. Zabranjivala je

poganske sastanke i rtve, a njihove hramove je zatvarala, ruila ili pretvarala u kranske crkve.

7 VUKUI, Tomo: Prvi krani iz poganstva, u: Kateheza 18 (1996) br. 1, str. 57-58. 8 DAMI, Ivan (prir.): Nacrt skripta iz ope crkvene povijesti. Za sluae Katehetskog instituta pri Katolikom bogoslovnom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, str. 52.

Godine 392. kranstvo postaje dravnom religijom Rimskog carstva, a car Teodozije je zabranio

sve ostale vjere osim kranske. Svega tri godine kasnije, nakon Teodozijeve smrti 395. godine,

dolazi do razdiobe Rimskog carstva na istono i zapadno, dogovorom njegovih nasljednika.

Zapadno carstvo je ubrzo oslabilo i propalo pred najezdom poganskih plemena 476. godine, a

istono, Bizant, odralo se daljnjih tisuu godina, do 1453. godine.

Crkveni raskoli, prvo odvajanje pravoslavne grane 1054. g., a potom u 16. stoljeu

protestantske, znatno e oslabjeti kranstvo, a time posredno omoguiti i jaanje poganstva unutar

kranstva. Da se jedno zlo ne moe unititi drugim dokaz je djelovanje inkvizicije za ije se

pojedine ine ispriao Sveti Otac Ivan Pavao II. Inkvizicija (lat. inquisitio istrani postupak) kao

srednjovjekovna ustanova za ''istraivanje heretike zloe'' djelovala je na podruju Zapadne crkve

sve do napoleonskih ratova i za mnoge je pojam vjerske nesnoljivosti, fanatizma i lomaa.

Inkvizicija je ustanovljena u namjeri obrane vjere od krivovjerja. Na jednoj razini bio je to odgovor

na brojne hereze unutar katolianstva, od kojih su neke u poetku imale dobronamjerni

reformatorski karakter, ali su izazvale Crkvu protiv sebe jer nisu znale uskladiti svoje namjere sa

slubenim crkvenim uiteljstvom. Jo snaniji razlog za obranu vjere inkvizicijom bili su pokreti s

jasnim gnostiko-manihejskim i panteistiko-racionalistikim oznakama koji su zbog svoga

ekstremizma i nasilnitva predstavljali opasnost za Crkvu i dravu u kojoj bi poeli djelovati. No,

jae su se proirili i ozbiljnije ugrozili Crkvu u pojedinim krajevima samo heretiki pokreti katara i

valdenza. Inkvizicijski postupci nisu unitili prisutno poganstvo, nego su ga na izvjestan nain i

osnaili jer akcija uvijek raa reakciju, a nasilje otpor.

Od humanizma koji je ovjeka uinio sreditem ljudskog zanimanja i odvojio ga od Boga,

te od protestantizma, koji je zanijekao slobodnu ljudsku volju, rodila se nova zabluda:

racionalizam, koji ui da je ljudski razum jedini izvor i zakoniti sudac miljenja, religije i morala.

Racionalizam su irila tajna drutva framasonske loe ili slobodni zidari. Engleski racionalisti su

prema vjeri bili ponajvie indiferentni, a francuski posve neprijateljski. Prema C. Formentiju9

upravo je protestantizam, s kojim se poinje razvijati nova religioznost, pospjeio gnostike

tendencije u modernom drutvu i to svojim kulturnim, socijalnim i politikim uincima. I to stoga

to je, odbacujui svakog posrednika izmeu Boga i ovjeka, potaknuo umnoavanje religioznih

sekti i zajednica, zasnovanih na najrazliitijim interpretacijama svetih knjiga te pobudio etiki i

vrijednosni relativizam i pluralizam i otvorio put modernoj koncepciji liberalne drave. Program

novog poretka, koji se u sadanjici pokuava ustoliiti, u skladu s idejama New Age-a i novim

religioznim pokretima, napisao je jo u 17. st. antiskolastiki orijentirani engleski filozof Francis

Bacon (1561.-1626.) u Novoj Atlantidi, pod naslovom Salomonova kua. Cilj novog poretka

jest kranstvo zamijeniti novom religijom, zapravo poganstvom i sotonizmom. Ovaj manifest, na

kojem se temelji djelovanje masonerije (slobodnog zidarstva), kao i njegove ciljeve, papa Leon

9 FORMENTI C.: Piccole apocalissi. Trace delladivinita nell ateismo contemporaneo, Milano, 1991.

XIII. (1878-1903.) proglasio je glavnim neprijateljem Crkve. Sveti Otac je smatrao da mu je cilj

potpuno svrgavanje cjelokupnog vjerskog i politikog poretka koje je plod kranskog uenja i

zamjena novim stanjem stvari (baziranim) na naturalizmu10.

Pod utjecajem galikanizma11, febronizma12 i drugih tadanjih ideja nastao je u Austriji i

drugim zemljama habsburke krune poseban sustav vladanja i posebna pravna nauka koja se naziva

jozefinizmom, po caru i kralju Josipu II. Za Josipa II. i jozefiniste Crkva je korisno sredstvo za

vladanje dravom i treba je osposobiti da bude njena korisna slukinja. Loe i pogubne posljedice

jozefinizma bile su opadanje duhovnog ivota, slabljenje ugleda Svete stolice te tutorstvo drave

nad Crkvom, to je moglo samo pogodovati jaanju pritajenih ideala poganstva.

ini se da je francuska revolucija iz 18. st. bila prekretnica u odnosu kranstva i

poganstva. Naime, razni magijsko-gnostiki pokreti, kao individualna iskustva i tajne organizacije,

bili su prisutni u itavoj povijesti ovjeanstva, ali u ozraju francuske revolucije i poslije nje,

postaju masovnom pojavom te izrastaju u strukturirane vidljive i hijerarhijske stvarnosti.13 ''Dok je

odbacivanje Crkve znaajka sljedbi koje ele ostati u okvirima kranstva, odbacivanje Krista

znai potpuno naputanje kranstva. Rije je o fenomenu koji se u Europi pojavljuje u doba

prosvjetiteljstva i francuske revolucije. itav period prosvjetiteljstva karakterizira otra kritika

Crkve i kranstva. Cilj najee nije ispravljanje i obnova kranstva, nego njegovo potpuno

uklanjanje.''14 Uz ostalo doputeno je ispovijedanje bilo koje vjere, zaplijenjena su sva crkvena

imanja, a samostani ukinuti te je uvedena civilna konstitucija klera odnosno da biskupe biraju

provincijski birai, a upnike skup vjernika. Otro su progonjeni sveenici koji su se tome opirali.

Godine 1793. pogubljen je kralj i proglaena republika te je odreeno ''tovanje razuma'', a za

''boicu razuma'' izabrana je nemoralna parika glumica i postavljena na oltar katedrale. Ukinuti su

celibat i crkveni kalendar te je uveden graanski kalendar koji je kidao spone s kranskom erom i

tradicijom. Glavna naela francuske revolucije: jednakost, bratstvo i sloboda, pokazale su se u

praksi potpunom utopijom, ali su taj zamiljeni ideal prihvatili graani i izvan Francuske, a protiv

vladarskog apsolutizma i feudalizma. Francuska revolucija dala je zamah jo radikalnijim

pokretima koji su traili alternativu kranstvu u novoj religiji koja bi trebala biti univerzalna i

uspjeno nadomjestiti dotadanje religiozne forme, te smo svjedoci da duh francuske revolucije nije

nestao njenom propau nego danas jo jae i suptilnije djeluje na svim razinama.

10 MANIFOLD, Deirdre: Prema svjetskoj vladi. Novi svjetski poredak, Hrvatski Katoliki Zbor MI (=HKD ''MI''), Zagreb, 1997, str.7. 11 GALIKANIZAM jest miljenje podravano u Francuskoj da ''francuska crkva'' ima posebne povlastice koje ograniavaju vrhovnu papinu vlast. 12 FEBRONIZAM jest nastojanje da se to vie umanji vlast pape kao crkvenog poglavara, a to vie istakne vlast biskupa. ( Nikola de Hontheim, pomoni biskup u Trieru, izdao je 1763. knjigu pod naslovom ''O ustrojstvu Crkve'', pod pseudonimom Justin Febronije. Svrha knjige bila je potaknuti protestante da se vrate u crkveno zajednitvo. u: DAMI, Ivan: nav. dj., str. 131.) 13 DEVI, Ivan: Duhovnopovijesni korijeni nove religioznosti i njezino znaenje za Crkvu, u: Rijeki teoloki asopis, 4(1996) br. 1, str. 31. 14 Isto, str. 30.

Poetak sustavnog rada na danas vrlo popularnoj i svuda prisutnoj globalizaciji (prema

lat. globus - zemaljska kugla i franc. globalan - koji se odnosi na itav svijet, planetaran, svjetski)

smatra se da treba traiti u osnivanju skupine iluminata (prosvijetljenih) u Bavarskoj 1. svibnja

1776., iz redova najinteligentnijih ljudi s podruja knjievnosti, obrazovanja, znanosti, financija i

industrije, iji je cilj bio unititi sve ustanovljene vlade, kraljeve i oltare, s tajnim ciljem

ustanovljenja jedinstvene svjetske vlade, na emu se danas sustavno radi. U Francuskoj su

iluminati preuzeli masonske loe, a zatim svoj pohod proirili na cijeli svijet da bi njihovo

djelovanje postajalo sve vidljivije, drskije i javnije kako se poveavala njihova mo i svijet bivao

zahvaen njihovim djelovanjem. Godine 1815., nakon francuske revolucije te poraza Napoleona,

iluminati su izdali Trajne upute, vodi za inicirane na viem stupnju koji su bili izabrani za vodstvo

svega masonskog pokreta, u kojima pie: Na konani cilj je cilj Voltairea i francuske revolucije -

potpuno unitenje katolianstva i konano kranstva. Ako kranstvo treba preivjeti, ak i na

ruevinama Rima, malo kasnije e ponovno oivjeti i ivjeti... Papa, tko god da je, nee nikad ui u

tajno drutvo. Dunost je stoga Tajnog drutva da napravi prvi korak prema Crkvi i papi, sa ciljem

da oboje porazi. Posao kojeg se laamo nije od jednog dana, mjeseca ni godine. Moe trajati

godinama, moda cijelo stoljee; u naim redovima vojnik umire, ali se rat nastavlja... ''15 Procesi

globalizacije danas se mogu sagledavati iz razliitih vidokruga, a globalizacija je pak usko

povezana s pojmom novoga svjetskog poretka koji je zapravo sinonim za ideologiju globalizacije.

U 19. st., u pogodnom okruju ubrzanog razvoja prirodoslovnih znanosti, tehnike i

tehnologije, razni, naizgled nepovezani dogaaji tijekom povijesti, postupno su doveli do velikog

uspona novog poganstva i ideje New Age-a. U okrilju teozofije, posebne vrste religiozne mistike,

osmiljen je program New Age koji danas nastoji okupiti sve nekranske pokrete i to ne samo na

osnovi religije, nego i gospodarstva, politike, kulture i dr. Prije je religija bila izvor znanosti i njen

promicatelj, u srednjem vijeku mecena, a moderna znanost eli biti autonomna, laika i potisnuti

Crkvu na rub. Znanost stjee presti jer njezine tvrdnje nude mogunost testiranja i time dobivaju

na vrijednosti. Znanost se promatra kao ona koja donosi napredak i blagostanje. ''S ovjekovom

vlasti nad stvarima, rastu njegova autonomija i njegova sloboda'' ovjek postaje sebi dostatan,

postaje centrom vlastitog interesa (antropocentrizam)16 Iz tog razloga postoji, kako istie dokument

II. vatikanskog sabora, Gaudium et spes (GS 57,5), realna ''opasnost da e ovjek, pouzdavi se

previe u dananja otkria, misliti da je sam sebi dostatan i da vie ne treba traiti uzvienije

vrednote''17.

15 Isto, str. 32-33. 16 CHARUE, A. M.: Doktrinarni problemi dananjice (Pastoralna razmiljanja i smjernice), dokument 19, HKD Sv. irila i Metoda, Zagreb, 1968, str. 7. 17 Isto, str. 11.

2. NOVO POGANSTVO KAO ALTERNATIVNI NAIN RELIGIOZNOSTI

U ovom radu novim poganstvom oznaen je mozaik raznih novovjekih religioznih pokreta,

kranskoga i nekranskog porijekla, to se ne odnosi na druge svjetske religije prema kojima se

katolika Crkva odnosi s potovanjem kao, u odnosu na katoliku Crkvu, zaobilaznim putevima

spasenja, kako je istaknuto u Dominus Iesus, deklaraciji o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti

Isusa Krista i Crkve.18 U tim religioznim pokretima su koriteni elementi predkranskih poganskih

religija i krivovjerstva, sa ciljem borbe protiv kranstva posebice protiv Katolike Crkve i Svetog

Oca.

Kada se govori o fenomenu novog poganstva vrlo je teko tono odrediti pojmove,

definicije i terminologije koji ga odreuju. Razliiti autori na razliite naine definiraju taj pojam.

Stoga, kad govorim o novom poganstvu ne mislim samo i iskljuivo na usko i isto poganske

elemente ugraene u poimanje i nain razmiljanja dananjeg ovjeka, nego, u irem smislu, na sve

ono to nain razmiljanja i ponaanja dananjeg ovjeka ini poganskim. Taj fenomen gotovo u

svim zemljama dri se ozbiljnim problemom, jedino u islamskim zemljama zasad ne predstavlja

problem, moda i stoga jer je dananji islam u velikoj mjeri radikalan te novo poganstvo nema

veih ansi u takvom okruenju. Na tradicijski kranskim podrujima, posebice zapadne

civilizacije, ta se pojava veoma brzo i uspjeno iri, to stvara brojne pastoralne probleme. Novo

poganstvo sadri stara nekranska i magijska vjerovanja, ali esto pomijeana s novijim

znanstvenim postignuima i slutnjama. Cijeli sustav takvih novih religioznih pokreta,

suprostavljenih kranstvu, moe se podvesti pod naslov ''novog doba'' (New Age) jer je New Age i

zamiljen tako da se od prvotnoga formiranog pokreta razvio u iroki spektar djelatnosti i prodro u

sve pore drutva. Karakteristino je da pripadnici New Age-a vjeruju kako suvremeno drutvo ulazi

u novo razdoblje duhovnog preporoda koje e biti obiljeeno vrijednostima sukladna suivota, mira

i suradnje. New Age, naime, djeluje na svim frontovima, od politike i gospodarstva do kulture i

porta, usmjerujui svoje djelovanje posebno prema mladima, putem npr. glazbe koja velia

sotonizam, filmova koji nose negativne poruke, interneta, koji uz veoma pozitivne i korisne

informacije, nudi i raznolike izopaenosti i negativnosti i slino. Premda je preteno uvrijeena

prosudba kako je New Age, unato svojoj rasprenosti, samo jedan od novih religioznih pokreta,

drim da je na djelu neto posve drugaije. Gotovo svi novi religiozni pokreti u svojim programima

barem negdje spomenu te dvije ''arobne rijei'': novo doba. I nikad se to ne odnosi na ono novo

doba koje e biti drugi Kristov dolazak, novo nebo i nova zemlja, kako je navijeteno u Otkrivenju,

ve je to protukransko novo doba. Bez velikih rijei o protukranskoj zavjeri jasno je da je na

djelu neto to daleko nadilazi okvire sluajnog. Sintagma ''novo doba'' uvukla se u najrazliitija

podruja ljudskog djelovanja, a oni pripadnici nekog od novih religioznih pokreta koji oekuju

18 Usp. KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE: Dominus Iesus, Deklaracija o jedincatosti I spasenjskoj univerzalnosti Isusa Krista i Crkve, Kranska sadanjost (=KS), Zagreb, 2000, str. 46.

Kristov dolazak, ne oekuju Isusa Krista, ve jednu Kristovu inkarnaciju. Osnovni je problem u

velikoj i oiglednoj slinosti s kranstvom, ali namjerno okrenutoj naglavake.

2.1. ALTERNATIVNI NAINI RELIGIOZNOSTI

Rije alternativan dolazi od latinskog alternatus, a, um, to znai izmjenian, alternativan.

Oznaava situaciju u kojoj treba izabrati jednu od dvije mogunosti, ''ili-ili''. U logici je to sistem

dva sustava, od kojih je samo jedan istinit. Pojam religioznost, koji dolazi iz latinskog, rimski pisci

su izvodili od rijei relegere, to znai ''ponovno itati'', ''opet razmiljati'', zatim od religare, to

znai ''privezati'', te od rijei reeligere, to znai ''ponovno uzeti'', ''ponovno izabrati''. Latinska rije

religiosus, a, um ima razliita znaenja, od ''zduan'', ''savjestan'', ''poboan'', ''svet'', ''potovan'',

''redovniki'', pa sve do ''praznovjeran'', ''sumnjiv'', ''sumnjiav''. Rije religiozan u hrvatskom

jeziku znai biti ''predan vjeri'', ''poboan'', ''bogobojazan''.

Pod alternativnom religioznou podrazumijevam religioznost i religijske koncepte

alternativne u odnosu na kranstvo, koji modernom ovjeku daju potrebne sigurnosti na

neposredniji nain. Novi religiozni pokreti su alternativni upravo stoga to raskidaju s prolou,

upotrebljavaju suvremeni jezik i simboliku i unose veu duhovnu dinamiku. Koriste metode koje su

racionalno prihvatljive, tehnike koje su pogodne za ostvarivanje njihovih ciljeva. Neki od

religioznih pokreta prikazuju se komplementarnima kranstvu, smatrajui se onima koji

nadopunjuju kranstvo te se vjernici, lanstvom u njima, ne trebaju odrei svoje pripadnosti Crkvi.

Njihova je prednost u tome to nastoje ii protiv struje modernog drutva. Posebno nastoje biti

laiki pokreti i promijeniti uobiajene statusne sheme. Time prihvaaju i potiu ideal jednakosti

meu ljudima koji je na velikoj cijeni u modernom drutvu te naglauju vanost malih zajednica

koje je moderno drutvo razbilo. Iako su internacionalno organizirani djeluju ponajprije na lokalnoj

razini. Njihova prednost je i u tome to daju veliki prostor potrebama razliitih drutvenih i

generacijskih grupa. Bitne znaajke po kojima se moe prepoznati nova religioznost graena na tim

temeljima su panteizam i reinkarnacija, individualizam, gnoza, imanentni Bog, evolucija duha i

odbacivanje modela institucionaliziranih crkvi, to je sve u suprotnosti s Kristovom batinom.

Novo poganstvo uzima sve vie maha, a njegovi sljedbenici iz redova krana padaju u zamku

slinosti Kristovog nauka i ne mogu razluiti da je to u to vjeruju u suprotnosti s njime. Dobar dio,

dapae, vjeruje da su oni na pravom putu, a da su heretici u redovima institucionaliziranih crkvi.

''Credo svih novih religioznih pokreta je u biti kranski, no, s dodacima i devijacijama pojedinih

''proroka'', zaetnika, shizmatika i reformatora.''19, to dodatno oteava situaciju, inei upadanje u

zamku mnogo lakim. Pokazuje se da se ''nalazimo pred velikim valom religioznosti, ali veinom

19 IVANI, Tomislav: Credo novih religioznih pokreta, u: NIKI, Mijo (ur.): Novi religiozni pokreti, Zbornik radova znanstvenog simpozija, Filozofski fakultet Drube Isusove, Zagreb, 1996, str. 43.

bez Boga''.20 Nova religioznost je toliko raznolika i slojevita pojava da ju je nemogue svesti na

elemente koji bi u svakom novom religioznom pokretu bili u potpunosti zastupljeni. Stoga se

istaknutija obiljeja i svojstva ne smiju pod svaku cijenu traiti u svim njenim oblicima. ''Uoljiva

je pojava i brzo umnoavanje svih vrsta novih religioznih ili pseudoreligioznih pokreta, grupa.''21

U Europi i zapadnim zemljama s kranskim korijenima, kao svojevrsna reakcija na kransku

ostavtinu, pojavile su se posljednjih desetljea nove vjerske zajednice. Posebne grupe i vjerska

udruenja imaju svoja karakteristina obiljeja i slijede svoj put i smatraju sebe jedinom

zajednicom, koja navijeta potpunu istinu o Bogu, te nema mogunosti za ekumensko meusobno

dopunjavanje. Za razliku od ostalih evangelikih pokrajinskih crkvi ''Slobodne crkve''

(evangeliko-metodistika crkva, baptisti, pojedine duhovske crkve itd.) ne prihvaaju nikakvu,

ustavno reguliranu, povezanost s dravom. U posebne grupe ulaze npr. Jehovini svjedoci,

mormoni, Kranska znanost, Svjetska crkva Boja itd. ''Nadahnuti'' uitelji posebnih grupa

ponekad nadopunjuju Evanelje Isusa Krista, a pomo ''prosvjetljenja'' dolazi kao duevna iskra u

stanjima teozofijski preoblikovane svijesti, u stanjima duha nakon reinkarnacije, kao i preko

obavijesti raznih medija na spiritistikim sastancima. Pri uspjenom irenju takvih grupa vanu

ulogu ima enja za zajednicom, zatienou i sigurnim vodstvom te psihikim i fizikim

ozdravljenjem. Ozbiljan razlog za irenje takvih grupa esto je razoaranje svojom dotadanjom

vjerskom pripadnou, to samo po sebi ne predstavlja novost jer takve razloge moemo pratiti ve

od ranog kranstva.22

Nekranske grupe razliitih izvora, u koje se odlijeva dio nezadovoljnih kranskih,

posebice katolikih vjernika su ve spomenuta antropozofija, spiritistike grupe te Pokret naravnog

zakona i transcendentalne meditacije, Pokret Hare Krina, Moonovci ili Crkva ujedinjenja,

Scijentolozi, Sai Baba, Univerzalni ivot i dr.

Tehnike vrbovanja i postupci indokrinacije imaju veoma veliko znaenje za uspjeh novih

religioznih pokreta. Svojim nastupom privlae ljude koji ne znaju da je taj nastup insceniran ili nisu

svjesni emu se podvrgavaju. Mladi i stariji postaju plijenom tih tehnika i metoda, koje su esto

kombinacija naklonosti i obmane.23 Nakon to privuku ljude, novi religiozni pokreti sve vie tee

za odreenom vrstom kontrole duha, esto koristei i nedozvoljene metode mijenjanja ponaanja te

nameu norme miljenja, osjeanja i ponaanja, suprotno pristupu Crkve koji podrazumijeva

slobodan, uvjeren i odgovoran pristanak. Tehnike privlaenja novih lanova ukljuuju profinjeni

proces uvoenja obraenika i progresivno upoznavanje. Tehnike dominacije ukljuuju npr.

''bombardiranje'' ljubavlju (''love-bombing''), zavoenje buduih lanova (''fishing flirting'') i

drugo. Nude gotove odgovore, prijateljstva, ali u nekim sluajevima i iznuivanje odluka silom.

esto se slue laskanjem. U cilju vezivanja novih lanova, dijele novac i lijekove potrebitima.

20 Isto, str. 40. 21 FENOMEN SEKTI ILI NOVIH RELIGIOZNIH POKRETA, br. 1.2, str. 9. 22 KUSI, Ante: Demokratsko drutvo, religijski pluralizam i odgoj u vjeri, u: Kateheza, 16(1994) br. 4, str. 246-247. 23 Usp. isto, br. 2.2, str. 20.

Zahtijevaju bezuvjetno preputanje osnivau sekte ili lideru. Neke se sekte koriste izoliranou,

radi kontrole procesa miljenja, uklanjanja vanjskih informacija ili utjecaja obitelji i drugih, koji bi

mogao razbiti opinjenost i proces asimilacije osjeaja, stavova i modela ponaanja. Vrbovanima se

nudi odvoenje od ''prolog'' (dosadanjeg) ivota. Razraene su metode kvarenja svijesti, to vodi

k poremeajima svijesti (''intelektualno bombardiranje''), uporabom klieja koji spreavaju

razmiljanje; zatvorenih logikih sustava, ograniavanja refleksivnog miljenja, stanja neprestane

zaposlenosti, otupljenja svijesti, stalnog opominjanja, razbijanja otpora, uveavanja straha i drugo.

iritelji protukranskih ideologija, kao svjesni promicatelji deteizacije, nastoje to vie

nauditi Crkvi pa e tako na primjeru jednog nemoralnoga katolikog sveenika difamirati itavu

Katoliku crkvu, kao farizejsku i dvolinu, ali e lukavo minorizirati mnoge katolike heroje duha i

milosra, od sveenika srcem, duom i umom predanih Kristu, do mnotva misionara, asnih

sestara, svetaca, svetica, blaenika. Takoer sve vie koriste zabludjele sveenike za propovjednike

reformizma unutar Crkve, jer u njima nalaze ubitanu i toboe meritornu negaciju samih

strukturalnih naela funkcioniranja crkvene hijerarhije.24 Oni su vrlo dobro organizirani i na

svjetskom planu veoma uspjeni, pripadaju im mnogi svjetski monici i politiari, a svoje stavove,

izmeu ostaloga, propagiraju preko horoskopa, kulture, glazbe, medija i drugo. Kranstvo,

shvaeno kao zastarjelo i nadieno, predstavlja opasnost svemu ''modernom'', posebice

beskompromisno kranstvo koje i dalje inzistira na novozavjetnim uenjima i vrijednostima.

Stoga, dijalog gotovo i nije mogu. Opasnost sekti i ponekih religioznih pokreta je i u tome to su

zatvorene za dijalog te stoga mogu biti ozbiljna zapreka ekumenskom odgoju i dijalogu.25

2.2. TEMELJNE IDEJE NOVOG POGANSTVA

Pokret New Age odreuje nekoliko poglavitih ideja. Prvo, zbiljnost je oblikovana kao jedno

Sve. Drugo, uzrok zla nije grijeh nego neznanje o vlastitoj naravi, stoga se ovjek mora sm uputiti

boanskom biu u sebi, tako da je neprihvatljivo kretanje Boga prema ovjeku u smislu kranskog

Utjelovljenja. Tree, u sreditu svih ideja je vjera u mogunost i potrebu reinkarnacije. etvrto, sve

religije, pa i kranstvo, pripadaju zajednikoj i prvobitnoj tajnoj ezoterinoj tradiciji i objavi. U

sreditu New Age-a je zdravlje i rast osobnosti, to raa potrebu okrenutosti prema duhovnosti,

psihologiji, alternativnoj medicini i raznim terapijama svih vrsta i tradicija. U modi je spiritizam,

odnosno dozivanje i razgovaranje s pokojnicima putem medija. Raireno je vjerovanje u

mogunost posjete svemiraca te da su oni donositelji alternativne misli. Kao popratna pojava javlja

se vjerovanje u bacanje kletve, uroka i prokletstva, to neki dre krivim i izopaenim shvaanjem

ideja New Age-a. Alternativna medicina sastavni je dio svake nove religioznosti. Prema uenju

New Age-a negativna uvstva uzrokuju pojavu najrazliitijih bolesti tijela te se tu javlja potreba

24 VUKMAN, Zoran: nav. dj, str. 105. 25 Usp. FENOMEN SEKTI ILI NOVIH RELIGIOZNIH POKRETA, str. 29.

alternativne medicine, koja lijei ne samo tijelo nego i duh. Novodobaki religiozni pokreti ''ive

snagom onoga to vjeruju s monim (i esto magnetskim) uvjerenjem, odanou i angamanom''26.

lanovi pokreta ljudima pristupaju na osoban i diskretan nain te omoguuju pojedincu da izae iz

anonimnosti, promiui sudjelovanje, odgovornost, angaman. Kandidate za nove lanove kao i

nove lanove intenzivno prate u kontaktima, kunim posjetima, stalnom pomoi i vodstvom.

Pomau im da interpretiraju i reinterpretiraju vlastito iskustvo, potvrde vlastite vrednote, te da se

suoe s bitnim ivotnim pitanjima. Meditacijama (preteito istonjakim) mijenjaju ovjekovu

svijest, u cilju kontrole nad ljudskim rodom, a istom cilju slue mass-mediji koji su preplavljeni

novim poganstvom na najrazliitije naine, ponegdje otvoreno, a ponegdje vjeto kamuflirano kako

bi zavelo ne samo nevjernike i tradicijske kranske vjernike, nego i one koji se smatraju pravim

kranima. Uvjerljivo upotrebljavaju propovijedanje, literaturu i mass-medije, a kranske sekte

veoma inzistiraju na Bibliji. esta je i sluba iscjeljivanja. Veoma je vana i injenica da novi

religiozni pokreti kranskog predznaka sami ''sebe predstavljaju kao jedini odgovor tj. 'radosnu

vijest' u kaotinom svijetu''27.

Mogunou novih tehnologija u dvadesetom stoljeu dolo je do povezivanja cijele

Zemlje radio valovima, brzim tiskovinama, razvojem fotografije, filma, televizije i konano

informatike. Ta tehnologija ima velike mogunosti primjene u korisne i pozitivne svrhe, konano, i

koristi se u kulturi, znanosti, gospodarstvu, u religiji i drugdje. No, meutim, uvelike se koristi i u

negativne svrhe. Tako su planeri novog doba iskoristili sva spomenuta sredstva za borbu protiv

svih snanih i mnogoljudnih religija, a posebice protiv kranstva koje je nekad bilo misao vodilja

zapadne civilizacije. Kao primjer reenoga, svjetska pjevaka zvijezda Madonna zapravo je

planska antimadona, sveenica bluda, i tipski je primjer poganizacije ivota i vjesnik anticrkve

novoga doba, a nastavlja se na niz koji je zapoet u francuskoj revoluciji. Kao to kae Vukman:

''Primjer Madone izdvajam jer u njezinom sluaju je mogue izvesti dokaze koji bi bacili barem

malo svjetla na opskurne i teko dokazive procese svjesnog i nesvjesnog djelovanja skupine ljudi na

osmiljavanje i realizaciju njezina imagea u kontekstu globalnoga antikranskog

predumiljaja.''28 Nekoliko desetljea prije otvorene realizacije projekta antimadone, jo donekle

prikriveno testiranje javnosti zapoelo je filmom ''Emanuela'', svjesnom poganizacijom Kristovog

imena Emanuel, u kojem je Emanuela prototip moderne bludnice koja nije grijenica jer je grijeh

takve vrste zapravo plod zastarjelih shvaanja i primitivizma. Time je ukazan novi jednostavan i

primamljiv put ivljenja mladim generacijama, bez optereivanja savjesti nekad jasno definiranim i

prihvaenim kranskim vrednotama, to je vrlo brzo zaivjelo u svijetu.

Informatika je revolucija doista uspjela u onom to se stoljeima smatralo nemoguim. U

skladu s demokratskim naelom globalne mree svatko moe odabrati svoje ''vrhovno boanstvo''.

26 FENOMEN SEKTI ILI NOVIH RELIGIOZNIH POKRETA, br. 2.1, str. 19. 27 Isto, str. 19. 28 VUKMAN, Zoran: Propast svijeta ili novo doba poganstva, Verbum, Split, 1997, str. 42-43.

No, pritom treba biti jasno, barem svakom vjerniku, da je ''globalna mrea'' (NET) planski

suprotstavljena onoj ''mrei'' koju je Isus obeao Petru. Petar i Petrovi nasljednici dva su tisuljea

bili glavni ''ribari mree'' koja im je dana da bi mogli ''loviti'' ljude. Nova ''globalna mrea'' dobrim

je dijelom suprotstavljena, dakle, direktno Evanelju odnosno Radosnoj vijesti. Preko te ''mree'' na

djelu je svijet koji se odrie Krista, koji ga nanovo razapinje, pljuje, vrijea i odbacuje. No, kao to

je Sveti Otac Ivan Pavao II. naglaavao: nova je mrea izuzetno sredstvo i za irenje Radosne

vijesti te je se ne treba bojati, nego je treba znati koristiti u kranskom duhu za reevangelizaciju

drutva.

2.2. TEMELJNI IDEALI NOVOG POGANSTVA

Jedan od ideala novog poganstva je univerzalno. Govori se o nastajanju univerzalnijeg

oblika ljudske kulture, koji promie i izraava jedinstvo ovjeanstva, o novom dobu koje e

ujediniti planet Zemlju u jedinstveni svijet s jednom svjetskom vlau te posebice jednom

svjetskom religijom koja e zamijeniti sve dosadanje. Naglasak je stavljen na humanizam, zatitu

prava ovjeka i slino. Time je stvorena moderna utopija te svakodnevno sve vie raste broj

pristalica novodobake uljudbe. Ideal novog poganstva je i anacionalno. Naime, globalizacija se

oznauje kao skup procesa koji se odvijaju preko granica nacionalnih drava, to po samoj prirodi

stvari bitno utjee na dosadanje nacionalne drave. Jedan od planova za stapanje svih nacija pod

jednu svjetsku vlast je podijeliti svijet na regije, s regionalnom upravom, a domoljublje, namjerno

izjednaeno s nacionalizmom, postaje ozloglaeno, dok se internacionalizam velia. Ljudima se

nastoji nametnuti supranacionalni identitet kao npr. pripadnik europske civilizacije. Za dostizanje

toga cilja treba brisati granice meu dravama i narodima, a takoer treba ustoliiti jednu vjeru

koja e zamijeniti sve dosadanje kao generatore lokalnih i svjetskih sukoba. Trei vaan ideal

novoga poganstva je apolitino. Rezultat planirane kampanje protiv povijesti i ''mita prolosti''

treba biti usmjeravanje populacije, posebice mladih, da djeluju ravnoduno i nezainteresirano za

politiku. Takoer se podmee uvjerenje da ''mali'' ovjek ionako ne moe nita promijeniti.

Takvom manipulacijom masama, nadreena politika manjina moe lako ostvariti svoje interese i

ciljeve. Vidljivo je da u svijetu postoji trend oslobaanja od ''mita prolosti''. Proklamira se ivot u

sadanjosti s pogledom u budunost, a prolost je teret koji treba odbaciti jer optereuje

meunacionalne, meudravne i meureligijske odnose. Stoga se javlja stanovita averzija prema

uvanju povijesnih saznanja o narodu, vjeri i dravi, kao generatoru svih zala, podjela i povijesnih

greaka. Tim animozitetom prema povijesnim znanostima planski su zaraeni mladi narataji koji

ele ivjeti u proklamiranom novom dobu mira, ljubavi, ravnopravnosti, slobode, jednakosti i

bratstva te su istraivanja i u Hrvatskoj pokazala da povijest spada meu najtee osnovnokolske

predmete. Unitenjem, izvrgavanjem ruglu, podcjenjivanjem i omalovaavanjem povijesti vjera i

naroda, mogua je sve profinjenija i sve opasnija manipulacija ljudima, posebice s mladei, a to i

jest cilj novodobakog programa. Bez znanja prolosti svoga naroda i drave, naime, svakom

narodu prijeti memoricid i kulturocid te postupno nestajanje. Politika, meutim, u smislu

djelatnosti usmjerenih na upravljanje dravom, stvaranja pogodnih uvjeta za borbu za vlast u dravi

te meusobnog odnosa meu dravama, neobino je vana i trebala bi biti predmet posebnog

zanimanja svakog pojedinca jer politiari odreuju sudbinu svojem narodu.

2.3. NEW AGE (NOVO DOBA)

Ime New Age ili Age of Aquarius potjee od teozofkinje Alice Bailey koja ga je

upotrijebila 1948. godine u djelu ''Ponovni dolazak Krista''.29 Taj se naziv ponovo susree

ezdesetih godina 20 st., kada je skupina, proizala iz pokreta hipija, sebe pokuala nazvati tim

imenom. Istodobno je naglo irenje istonjakih religija i razliitih okultnih praksa oznaeno istim

pojmom. Tek je sedamdesetih godina New Age, kao novi pokret, postao prepoznatljiv po nizu

organizacija, protagonista, publikacija i itavoj mrei aktivnosti.30 Duh New Age-a ili Doba

Vodenjaka promoviran je na velika vrata filmom ''Kosa'', kultnim novodobakim filmom i temom

''Aquarius'' iz istog filma.

Premda je preteno uvrijeena prosudba kako je New Age, unato svojoj rasprenosti, samo

jedan od novih religioznih pokreta, drim da je na djelu neto posve drugaije. ''Sluei se

znanstvenim i mistikim metodama u irenju svojih ideja, poznavajui ljudsku narav, tjelesne i

duhovne potrebe ovjeka, njegovu nepostojanost u sebi, njegovu nedostatnost i otvorenost prema

drugoj vioj stvarnosti, prema transcendentnom, ovjekovu tenju za postojanou i savrenou, s

jedne strane, te raunajui na ovjekovu neupuenost u postojee religije i religiozne pokrete, s

druge strane, New Age je u mogunosti privui i zavesti mnoge, daleko vie u duhovnom nego u

znanstvenom pogledu.''31 Izraz krize Moderne, graanskoga drutva u etabliranom shvaanju

slobode bili su novi socijalni pokreti, hipijevski, studentski, homoseksualni, antirasistiki,

mirnodopski, a posebno ekoloki i feministiki.''32 U Postmoderni kao izrazu krize Moderne i

znanstvenog pogleda na svijet, koja je sva u individualizmu, narcizmu i nihilizmu, pitanje

nevjerovanja pada u ravnodunost, a paralelizam raznih svjetonazora unio je i vjersku

ravnodunost. Situacija se potpuno mijenja dolaskom na svjetsku scenu New Age-a.33 Sljedbenici

New Age-a ''manje se brinu o transcendentalnim pretpostavkama svojega svjetonazora i

vjerovanja, a vie ga prihvaaju kao pripadnici jedne subkulture, u kojoj 'tihi zavjerenici' postaju

29 DESPOT, Blaenka: ''New Age'' i moderna, Filozofska istraivanja, sv. 88, Zagreb, Hrvatsko filozofsko drutvo, 1995, str. 47. 30 Usp. BOZANI, Anton: New age suvremeni izazov i pastoralne posljedice, u: Rijeki teoloki asopis, 5(1997) br. 2, str. 398-399. 31 LASI, Hrvoje: New age ''nova religija'' modernoga doba. Religijsko-religiozno obiljeje New agea, u: NIKI, Mijo (ur.): Novi religiozni pokreti, Zbornik radova znanstvenog simpozija, Filozofski fakultet Drube Isusove, Zagreb, 1996, str. 181. 32 DESPOT, Blaenka: nav.dj., str. 74. 33 Usp. isto, str. 47.

istinska subkultura''34. Tiho zavjerenitvo, New Age-a ne moe se svrstati u pokret ''jer je on

'mrea' svuda prostrta u 'vorovima' individua i individualnih grupa (...)''35. Unato odreenim

pozitivnim elementima koje New Age svakako posjeduje i koje kranstvo respektira i iitava kao

znakove vremena, tumaei ih u svjetlu Evanelja, New Age je u svojoj ukupnosti jo jedna

religijska obmana, u kojoj je vrhovni autoritet ovjek. Radi se o iskrivljenoj slici Boga, duhovnosti

bez religije, inverziji Svetog pisma, ignoriranju Kristovoga otkupiteljskog djela i drugo, a na ove

injenice upozorava i deklaracija Dominus Iesus.36

Sinonim New Agea u astrolokom rjeniku je zodijaka era odnosno era Vodenjaka, a taj

je termin prvi upotrijebio P. Le Cour 1930. godine.37 Zodijaka era bazira se na astronomskoj

injenici da se ''Zemlja okree oko svoje osi poput zvrka te nebeski polovi opisuju krunice, kroz, za

Zemljane veoma dugo razdoblje od 25600 godina, nazvano Platonovom godinom. Istovremeno

proljetna toka odnosno presjecite ravnine ekliptike i nebeskoga ekvatora, u kojem se Sunce

nalazi na dan proljetne ravnodnevice, opie puni kut po ekliptici. Kako ekliptika prolazi kroz

dvanaest zodijakih zvijea, proljetna toka se pomie iz jednoga u drugi zodijaki znak za neto

vie od 2000 godina.''38 Proljetna toka je u 3. stoljeu prije Krista, jo bila u Ovnu, a potom je

prela u znak Riba te je po astrolozima tada zapoela era Riba, u kojoj je roen Isus Krist. Stoga je

kranstvo pod znakom Riba, ovjeanstvo, prema dananjim astrolozima, ulazi u eru Vodenjaka

jer proljetna toka uskoro naputa znak Riba i ulazi u znak Vodenjaka.39 Novodobai tome dodaju

tumaenje kako zavretak ere Riba navijeta skoru propast kranstva koje je bilo pod znakom

Riba, a era Vodenjaka bit e era mira s jednom svjetskom vlau i jednom svjetskom religijom u

novom svjetskom poretku. Bez obzira koliko to neozbiljno djelovalo mnogim teolozima,

sveukupna svjetska situacija zahtijeva daleko ozbiljnije prosudbe i premda zasigurno sam ulazak u

doba Vodenjaka nee nauditi kranstvu, sva uigrana novodobaka priprema ovjeanstva na takvu

zamisao, nije nimalo neozbiljna. Da bi se spasila svaka ''ovca'' koja je u potencijalnoj opasnosti

skretanja s Puta, Crkva se treba na pravi nain uhvatiti u kotac s razvojem dogaaja. Naime, uloga

ovoga prijelaza iz kranske ere (ere Riba) u nekransku eru (eru Vodenjaka) jest u tome da

izazove ''promjenu paradigme'' u ljudskoj civilizaciji, a na planetarnoj razini ''preobrazbu svijesti''.

etiri su etape osobne i drutvene preobrazbe: u prvoj etapi dolazi do izraaja okantno iskustvo, u

kojem se pokazuju nove dimenzije ivota i stvarnosti (pritom nije iskljuena droga), u drugoj se

promjena svijesti ostvaruje alternativnim terapijama, meditacijom, kreativnim umjetnikim

izraavanjima iji je cilj proirenje i produbljivanje svijesti, u treoj pak dolazi do integracije te je

mogue cjelovito opaanje razliitih vidova ivota i stvarnosti, nakon ega slijedi etvrta, zavrna

34 Isto, str. 13. 35 Isto, str. 74. 36 BLAEVI, Josip: Proroci novog doba, Teovizija, Zagreb, 2001, str. 290-294. 37 Usp. isto, str. 285. preuzeto iz podnone napomene pogovora drugom izdanju, br. 1. 38 KREN, Tatjana: Svjetski kalendar i kranska era, HKD Sv. Jeronima, Zagreb, 2000, str. 91. 39 Usp. isto, str. 91-92

etapa zavjere, u kojoj osobna preobrazba utjee i pospjeuje drutvenu te je poznato i esto

koriteno geslo: ''Misli globalno, a djeluj lokalno.''40

2.4. POJMOVI VEZANI UZ NEW AGE

Uz New Age vezano je vie pojmova, tako i pojam gnoze (gr. gnosis to znai spoznaja)

koja je u prvim stoljeima kranstva predstavljala najveu opasnost, a u srednjem se vijeku

pojavljivala u razliitim heretikim pokretima. Ona sadri dualistiko i panteistiko poimanje

stvarnosti, koje je u suprotnosti s kranstvom. Veina je gnostikih smjerova smatrala da se

askezom i stegom mogu osloboditi materije koja se protivi duhovno-boanskom svijetu. No, u

novognostikim shvaanjima, koja su najee vezana uz sotonizam, smatra se da e ovjek doi

do neovisnosti od materije neobuzdanim iivljavanjem. Vaan pojam je i teozofija, iji naziv

dolazi iz grkog, sa znaenjem boanskog znanja ili znanja o Bogu. Danas je na djelu nova

teozofija ija je zaetnica ruska okultistica Helena Blavatsky. Osnivanjem internacionalnog

Teozofskog drutva u New Yorku, 1875. godine, zaivjelo je okultno, tajnovito, skriveno znanje.

Teozofija ui kako je svakome mogue stei skriveno znanje i to neposrednom objavom ili

okultnom praksom. Takoer tumai kako sve religije proizlaze iz drevnog znanja sadranog u

mitovima i simbolima. Uenje bazira na reinkarnaciji. Nakon smrti H. Blavatsky (1891.) Anni(e)

Besant i Rudolf Steiner naslijedili su voenje teozofije, no zbog razmimoilaenja 1909. g. Steiner

osniva samostalno Antropozofsko drutvo.41 Steinerovo djelovanje u teozofiji i antropozofiji

veoma je znaajno za razumijevanje kasnijeg razvoja New Age-a. Antropozofija je u svijetu

veoma rairen duhovni pokret, koji tvrdi da ovjek moe otkriti svoju nutarnju istinu uz pomo

okultnog znanja.42 ''Vrlo je interesantno da u nas danas niti Crkva, a niti znanost, osim na

marginama, ne govore o teozofiji i antropozofiji, tim herezama koje su kasnije prihvaene od

cijelog New Age pogleda na svijet''43. Vrlo esto spominje se i pojam ezoterija, a naziv dolazi od

grke rijei esoteus, to znai skriven, tajan te etimoloki naziv ezoterian zapravo znai isto to i

okultan, koji dolazi od latinskog occultus, to znai skriven, tajan. No, u praksi pod ezoterijom se

podrazumijeva intuitivno nutarnje znanje o duhovnom ivotu, dok se pod okultizmom

podrazumijevaju tajne tehnike kao spiritizam, teozofija ili magija kojima se moe prisiliti duhove

da rade ono to ovjek eli U nas ezoterija kao da vie ni nema jasno odreene profile i granice, ve

se pod ezoterijom mogu, posebice na ''sajmovima ezoterije'', pronai najraznovrsniji sadraji. ''U

okultistikim magijskim pokretima neizostavan neognostiki element je kozmologija prema kojoj je

40 LASI, Hrvoje: New age ''nova religija'' modernoga doba. Religijsko-religiozno obiljeje New agea, u: NIKI, Mijo (ur.): Novi religiozni pokreti, Zbornik radova znanstvenog simpozija, Filozofski fakultet Drube Isusove, Zagreb, 1996, str. 195-196. 41 Usp. www.riflessioni.it./enciclopedia/krisnamurti.htm 42 Usp. BOZANI, Anton: New age suvremeni izazov i pastoralne posljedice, u: Rijeki teoloki asopis, 5(1997) br. 2, str. 401. 43 DESPOT, Blaenka: nav.dj. str. 47-48.

ovjek, u kojem je boanska iskra, ''pao'' u ovaj pojavni materijalni svijet pa je potrebno da u

okultnom redu ili drutvu bude iniciran u tajnu ne samo svoga podrijetla nego i o tome kako se

moe osloboditi iz ropstva materijalnog svijeta i uspostaviti prvotno jedinstvo. To se dogaa

pomou magijskih tehnika i moi kojima je cilj ''fiziki preporod'' jer je to jamstvo budue

besmrtnosti.''44 Zajednika karakteristika s antikim gnosticizmom ogleda se i u estom

zlorabljenju seksualnosti. Posebna vrsta okultizma, u kojoj se izopauju svi vjerski sadraji je

sotonizam. Vrhunac sotonizma je u sotonskoj ili crnoj misi, u kojoj se umjesto Boga kao kultna

figura oboava Sotona. U racionalistikom sotonizmu je Sotona samo simbol pobune pojedinca

protiv pravila i konvencija, a gnostiki su elementi samo dekorativni. Meutim, novodobaki oblik

sotonizma, okultistiki sotonizam, Sotonu asti kao osobnu stvarnost. Objektivni svemir ne smatra

se jedinom stvarnou jer postoji i subjektivni svemir, tj. ovjek koji ima u sebi ''iskru ivota''

kojom se suprotstavlja svim zakonima objektivnog svijeta. Postoje dva stvoritelja ovjeka i svijeta:

jedan koji je stvorio boansku iskru, a drugi materijalni svijet i ovjeka u njemu. U luciferizmu se

drugi Bog poistovjeuje s Jahvom protiv kojeg se pobunio Lucifer koji je zapravo predvodnik onih

ljudi koji su spoznali pravu prirodu ovog svijeta i svoje ropsko stanje u njemu. Neke luciferske

grupe Boga zamiljaju kao etvorstvo: Jahve (Snaga), Lucifer (Svjetlo), Sotona (Razdjeljenje) i

Krist (Objedinjenje). ''Objedinjenje se ostvaruje u liturgijskoj radnji koja je ujedno psihodrama i

terapija.''45 Dananji sotonizam je uglavnom povezan s uenjem engleskog okultista i vraara

Aleistera Crowleya (1875-1947), koji je ujedno i zaetnik modernog ili panteistikog sotonizma,

koji shvaa sotonsku mo kao apsolutnu, seksualno-orgijsku energiju, koja sainjava jezgru

Svemira. Godine 1966. osnovana je u Kaliforniji, slubeno priznata Sotonina crkva (Church of

Satan), o kojoj pjeva grupa ''Eagles'' u vrlo popularnoj pjesmi ''Hotel California''.46 U sotonistiki

koncipiranoj rock-glazbi humane i kranske vrednote bivaju izrugane, a njihov glazbeni jezik biva

seksualiziran i izaziva. Najvea opasnost, to se tie konkretnog utjecaja sotonistike glazbe, jest u

tome to se uope ne smatra nikakvom realnom opasnou!

U svijetu, a stie i u nae podneblje, govori se o Wicca kultu, starom engleskom nazivu za

arobnjatvo, a koriste ga mnoge dananje moderne vjetice. Naime, takvim nazivom kamuflirana

je suvremena engleska rije ''witchcraft'' koja sa sobom nosi negativni prizvuk. U dananjem

vremenu i svijetu brojne su, naalost, moderne vjetice i vraare. No, ono to je zabrinjavajue nije

njihovo postojanje, ve njihova posjeenost. Postoji, naime, velik broj krana, katolika koji

nedjeljom idu na misu, osjeaju se pravim vjernicima, a normalno im je da ponekad odu na neko

takvo mjesto. Takoer su danas veoma prihvaene i tzv. voodoo lutke, naizgled beznaajne,

nekima ak simpatine, koje sa sobom nose opasnosti i jak poganski karakter. Kroz filmove, serije,

44 DEVI, Ivan: Antikranski karakter nove religioznosti, u: NIKI, Mijo (ur.): Novi religiozni pokreti, Zbornik radova znanstvenog simpozija, Filozofski fakultet Drube Isusove, Zagreb, 1996, str. 227. 45 DEVI, Ivan: nav. dj., str. 228. 46 Usp. BAUMER, Ulrich: Hoemo samo tvoju duu, HKZ ''MI'' EUROLIBER, Zagreb, 1998, str.

video spotove i glazbu pribliava ih se osobito djeci i mladima, ali i odraslima koji ne shvaaju

ozbiljnost i opasnost koja se iza njih krije.

esti novodobaki pojam je i spiritizam, prema spirit, dua, a oznauje tehniku prizivanja

i kontaktiranja s duhovima mrtvih, najee putem medija. U klasinom spiritizmu koji postoji u

reinkarnacijskoj i nereinkarnacijskoj varijanti, gnostiki su elementi slabije zastupljeni, jer se u

njemu individualan ljudski ivot nastavlja sa slinim individualnim karakteristikama u onostranom

svijetu te medij komunicira s duhom neke poznate osobe koja vie nije u svijetu ivih

(Channeling). U neospiritizmu, meutim, postoje gnostiki elementi te medij ne komunicira samo

s pojedinim pokojnicima, nego i s Bogom, Kristom, duhovima, anelima te ''multipersonalnim

entitetima'' koji lutaju svijetom. ''Tvrdi se da smo mi svi podosobe ili individualizacije jednog

jedinog Univerzalnog duha ili Boanstva, stoga individualni ja i ti u svojoj razdvojenosti nisu

istinska stvarnost, nego neto to treba nadii da bi se uspostavilo prvotno jedinstvo. To se dogaa

buenjem svijesti u svakom pojedincu o tome to je on stvarno, kako je u svojoj pojedinanosti

nastao i kako se od nje treba osloboditi.''47

Naroitu popularnost i veliki zamah ima astrologija, posebna paraznanost, danas jedna od

glavnih novodobakih poluga u procesu izmjene ljudske svijesti. Astrologija, visak, tarot i slina

samoiskustva pomau mozgu da prodre do nesvjesnih slojeva. Rije astrologija nastala je od grkih

rijei astro (zvijezda) i logos (znanje), te znai znanje o zvijezdama. Ona ui da planeti povezani sa

zvijezdama utjeu na ponaanje i sudbinu ljudi te oznauje mistinu djelatnost proricanja sudbine

pojedinca, naroda i svijeta iz poloaja Sunca, Mjeseca i planeta u zvijeima zodijaka (horoskop).

Rije horoskop je nastala od grkih rijei horo (doba) i skop (gledati), to bi znailo gledati vrijeme

(doba) ivota.48 Sunce nebeskim svodom prividno prolazi kroz 12 (zodijakih) zvijea: Ovan,

Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica, Vaga, korpion, Strijelac, Jarac, Vodenjak i Ribe. Astrologija

rabi istoimene znakove zodijaka, pri emu znak zodijaka nije istovjetan zvijeu zodijaka.

Ekliptiku odnosno Sunevu stazu jo su, oko 12 stoljea prije Krista, Babilonci podijeli na dvanaest

dijelova koje danas poznajemo kao znakove zodijaka. Svaki znak je duljine 30 stupnjeva, dok su

zvijea na nebeskom svodu, u astronomskom smislu, razliite veliine i granica. Svoj vrhunac je

astroloka mistika dosegla u srednjem vijeku, kada nije bilo kraljevskog dvora, u kojem nisu

djelovali astrolozi i astroloke kole te je utjecaj astrologije prodro u sve sfere ljudske djelatnosti,

kao i ljudsko tijelo.49 No, kao nekad tako i danas nema jedinstvenih astrolokih naela, pravila i

propisa te je astroloko tumaenje horoskopa u velikoj mjeri subjektivno. Astrologija nije odbaena

ni u dananje vrijeme velikog razvoja znanosti, nego, dapae, u svim zemljama postoje razliite

astroloke organizacije, odravaju se astroloki kongresi, tiskaju brojne astroloke knjige, a poplava

47 Isto, str. 227. 48 BRITVI, Zlatko: Horoskopi istine ili obmane, Zagreb, 1985, str. 6. 49 Usp. isto, str. 116, 120.

masovne horoskopije zahvatila je sve dananje medije.50 Dapae, postoje i posebni astroloki

fakultetu za studiranje astrologije, a i u nas se sve uestalije uju miljenja o potrebni osnivanja

takvoga uilita. Astrologija i horoskop su tipini urbani fenomeni i pripadaju pukoj religioznosti

svjetovnog svijeta, a to je ujedno i kljuna toka gdje se ukrtava praznovjerje osobnoga horoskopa

s idejom New Age-a. Naime, astrologija i reinkarnacija su dva sredinja i nezaobilazna vjerovanja

pristalica New Age-a, to ukazuje na slabljenje tradicijskog vjerovanja u besmrtnost due, ak i u

dobrih krana. U naim prilikama premoi katolikog svjetonazora i monoga crkvenog ustroja

razlog takve puke religije treba traiti u nedovoljnoj evangelizaciji zaputenih i ravnodunih

vjernika, koji su samo krteni, a nemaju nikakvih vjerskih navika. Puka pobonost je jedan od

ozbiljnih problema, iako se moda ne shvaa dovoljno ozbiljno, jer esto granii s poganstvom ili

direktno zadire u njega te ak u velikoj mjeri prelazi u idolopoklonstvo. esto je na udaru takvog

zastranjenja Blaena Djevica Marija te pojedini sveci pa je potrebno usmjeravati, odgajati i

obrazovati puanstvo da bi se izbjeglo takvo nesvjesno i dobronamjerno krivovjerje.

Praznovjerje se u konanosti otkriva kao pojava nedovoljne vjernosti svojoj vjeri. Uvjereni

vjernici, kao i nepokolebljivi ateisti odbacuju praznovjerje i horoskopsku podkulturu, dok su

kolebljiva i nedostatno vrsta uvjerenja, bilo vjernika ili ateistika, nuno otvorena praznovjerju.

Teorijski temelj praznovjerju daje magija i njezina posebna ideologija, a praznovjerje je

nerazdvojivi dio svake religije. Sukob religije i praznovjerja rjeavao se obino na dva naina: ili bi

Crkva preuzimala stvoreno praznovjerje i ublaavala ga ili bi ulazila u otro suprotstavljanje i

istrebljivanje njegova utjecaja. Praznovjerje ne mora uvijek biti samo ostatak poganskih religija

nego esto i potpuno novi sakralni proizvod. Plutarhova je definicija praznovjerja da je to bolest

due od koje se valja braniti zdravim razumom, a u novije vrijeme praznovjerje je smatrano oitom

zabludom u znanosti i pogrekom u ljudskom razmiljanju. Zabludama koje se javljaju unutar same

Crkve najvie su na udaru ''oni koji samo djelomice poznaju narav Crkve i njezino poslanje.''51

Najtei problem je to se s njima veoma teko uspostavlja dodir ili im se nije mogue direktno

pribliiti s namjerom savjetovanja ili pomoi pri ponovnom ukljuivanju u drutvo i Crkvu.52 Kako

meu vjernicima postoji vjerska zbunjenost, koja kod nekih ide ak do krize vjere, kranski ivot,

ne samo da se mora prilagoditi dananjim raznim oblicima miljenja i ivota, dokle god se oni ne

protive bitnim zahtjevima vjerske i moralne nauke, nego im se mora nastojati pribliiti te ih oistiti,

oplemeniti, oivjeti i posvetiti.53

50 Usp. isto, str. 138. 51 PAPA PAVAO VI.: Ecclesiam suam (=ES), (enciklika), KS, Zagreb 1979, br. 29, str. 23. 52 Usp. FENOMEN SEKTI ILI NOVIH RELIGIOZNIH POKRETA, br. 1.2. 53 Usp. PAPA PAVAO VI.: nav. dj., br. 29, str. 44.

2.5. VJEROVANJA NOVOG DOBA

Za razliku od kranske vjere u uskrsnue, kojim je Isus Krist donio ljudima spasenje,

novodobai preteito vjeruju u reinkarnaciju. Glavnina kranskih teologa rijetko shvaa ozbiljno

pitanje o reinkarnaciji. Pritom previaju da, ne samo hinduisti, nego i veliki dio ovjeanstva,

tisuljeima vjeruje u reinkarnaciju ili ponovno roenje. Mnogi predkranski uenjaci takoer su

vjerovali u reinkarnaciju to je pak utjecalo na kransku gnozu, kao i na manihejstvo, sve do

srednjovjekovnih sekti poput katarske. U dananjoj Europi i Americi takoer postoji mnogo ljudi

koji dre da je indijski nauk o reinkarnaciji religijski potpuno uvjerljiv i to ne samo spiritisti i

spiritualisti, nego i sljedbenici novih objava, teozofije i antropozofije, a krunski svjedoci su im

brojni znaajni mislioci njemake klasike i romantizma. Teko je previdjeti da i mnogim ljudima

na Zapadu nauk o reinkarnaciji ispunjava duhovno-religiozni vakuum i odgovara na pitanja za koja

inae ne nalaze odgovora. Treba samo obratiti pozornost na svakodnevnu komunikaciju, esto

vidljivu i u medijima, u kojoj i katoliki vjernici ponekad posve nesvjesno govore o svom ''prolom

ivotu'' ili ''drugom ivotu'' te ostanu zateeni ako ih se na to upozori.

Mnogi novi religiozni pokreti u novom dobu navjetaju i ovjekovo prosvjetljenje. ovjek

e, slijedi li put koji mu oni nude, dosegnuti vii stupanj u razvoju svijesti, doi e do novih

spoznaja o sebi samom i svijetu oko sebe, do vlastitog prosvjetljenja. Tako npr. Maharishijeva

kola Doba prosvjetljenja nudi ''idealan sustav obrazovanja''. Klju uspjeha posebice mladih

polaznika ovakvih kola razgranatih irom svijeta nalazi se u dvjema znaajkama koje su dodane

tradicijskom akademskom nastavnom planu. Prva je TM program (transcendetalna meditacija) dva

puta dnevno, a druga izuavanje Maharishijeve znanosti o kreativnoj inteligenciji (SCI). Na

Maharishijevim kolama uenici stjeu ''plod svekolikog znanja'' odnosno sposobnost da misle i

djeluju spontano u skladu s prirodnim zakonom tako da ive ivot osloboen pogreaka i problema

u prosvjetljenju i ispunjenju.54 Ciljevi prosvjetljenja, na nain kako ga nudi New Age, zasigurno su

srodni ciljevima bavarskih iluminata (prosvijetljenih) iz 18. st., znai uspostava jedinstvene

svjetske vlade i svjetske religije. Ponuda vieg stanja svijesti odnosno prosvjetljenja, novodobaka

je alternativa onom preobraenju koje nam je obeao Isus Krist.

U novije vrijeme se i u hrvatskom drutvu sve snanije iri, na Zapadu ve posve

prihvaena, najava nove renesanse (i humanizma), u koju su ukljueni mnogi intelektualci i

poznate osobe javnog ivota (glumci, umjetnici, pjevai i drugi), vjerujui da e takav poredak

ostvariti jedinstveni humani svijet, u kojem nee biti ratova. No, da bi se ta utopija ostvarila

potrebno je u novom dobu koje dolazi erom Vodenjaka uvesti novi svjetski poredak, u kojem e

svijet voditi jedna svjetska vlast te biti inaugurirana jedna svjetska religija kao mjeavina raznih

vjerovanja, u kojoj svatko moe nai ono to ga moe zadovoljiti, a jasno definirane mnogoljudne

54 Usp. Maharishi Cities of Immortals, tiskani materijal za propagandu, Heaven, Maharishi on Earth Development Corporation, Malibu, California, Usa.

religije poput kranstva, islama, idovstva pa i izvornog hinduizma i budizma, trebaju nestati s

pozornice jer su one uzronici sukoba i ratova. U praksi, meutim, na djelu je diktatura monih nad

slabijim narodima, svjetskog kapitala nad nerazvijenima i siromanima, ''kultura smrti'', u kojoj su

glavne rtve neroena djeca, stari i bolesni itd. elja za povezanou svih stanovnika Zemlje u

jedinstveni humani svijet, za krane, meutim, nije nikakva novost jer je Isus Krist jasno odredio

da je Radosna vijest dola ne samo Izabranom narodu nego svim svjetskim narodima te je to

kransko jedinstvo sustavno razvijano tijekom dva tisuljea. O samom ovjeku i ispunjenju

Bojeg plana ovisi kada e nastupiti doba drugoga Kristovog dolaska i svega to on donosi

ovjeanstvu.

Zavodljivost New Age-a odraava se i u popularnosti njegovih zagovornika. Bez oruanih

sukoba oni se uvlae u redove kranstva.55 Bitka za due ne vodi se niti tenkovima niti avionima,

nego umjeno ponuenim idejama, jer kada bi bile otvoreno neprijateljske i opasne, ljudi bi ih se

klonili i ne bi u tolikom broju padali pod njihov utjecaj.56 Glavna i zabrinjavajua namjera proroka

novog doba jest da nastoje omraziti Crkvu u oima svjetske javnosti. Sveenici pak svojim

nejedinstvenim i proturjenim stavom u odnosu na literaturu i terapije s podruja New Age-a,

zapravo unose najvie zabune meu vjernike i prouzrokuju njihovu dezorijentiranost.

Marginaliziran je utjecaj novodobake literature na svijest suvremenog ovjeka, a injenica je da se

ona distribuira u milijunskim nakladama i dostupna je najirem puanstvu.57 ''Nita kranstvo ne

moe toliko ugroziti koliko nedosljednost njegovih vlastitih lanova. Nominalni krani koji nisu

dopustili da ih prome kranski duh, oni koje Krist nije promijenio, zbog njihove neposlunosti

njegovoj rijei, oni kranstvo ugroavaju vie od svih nadolazeih Novih doba i Kristovih

protivnika zajedno.''58 Proroci novoga doba, meu kojima su znaajni Neale D. Walsch, Gerda

Johst te Lyssa Royal, navodno imaju sposobnost razgovora s Bogom. Obiljeje veine

novodobakih proroka je spiritizam. Tako Walsch i Gerda Johst tvrde da komuniciraju s Bogom,

zapravo ''kozmikim Isusom'', poznatom spiritistikom tehnikom automatskog pisanja, a Lyssi

Royal je hipnoza ''pomogla razviti vjetinu mijenjanja stanja svijesti''.59 ''Svoje medijske

sposobnosti Lysse Royal produbljivala je tehnikama autohipnoze''60. Dananji sekularizirani ovjek

jo je uvijek duhovno bie koje traga za svojim duhovnim identitetom i Izvorom, ali rjeenja

vjenih pitanja i egzistencijalne odgovore pokuava nai izvan kranstva. Ideal je, dapae,

napraviti stanoviti pomak od religije prema duhovnosti, a religija je zapreka na tom ''evolutivnom''

putu.61 ''Egzegeza'' proitane New Age literature (koja ''budi'' paradigmu Novog doba u obliku

njegova evanelja) namee se kao ''duhovno evanelje'' koje plijeni sve veu pozornost irokih

55 BLAEVI, Josip: nav.dj., str. 124. 56 Usp. isto, str. 124. 57 Usp. isto, str. 155. 58 Isto, str. 307-308. 59 Isto, str. 261. 60 Isto, str. 262. 61 Usp. isto, str. 22.

masa te je vidljivo da su u proroka Novog doba prepoznatljiva tri knjievna oblika: roman kojega

prati prirunik ijom primjenom se dogaa ''preporaanje'' za Novo doba koje, po svom

univerzalizmu, nalikuje Crkvi. Posjeti pisaca, glasnika ''novog doba'' poprimaju kultne razmjere i

nalikuju apostolskima u svrhu uvrivanja vjernika.62

''Poplava dananjih devijantnih privatnih objava, osim to svoj izvor imaju u mnogim

psihiki bolesnim umovima i krivim duhovnostima, postala je i komercijalizirana.''63 'injenica je,

svjedoi Sveto pismo, da je Bog korio svoj izabrani narod koji se priklanjao 'lanim prorocima'. I

Isus je opominjao da e se pojaviti 'lani proroci' ne bi li zaveli i izabrane. Zato nam je ostavio

Crkvu koju je sam ustanovio i koju on vodi, 'koja je Crkva Boga ivota, stup i uporite istine' (1

Tim 3,15).''64

ZAKLJUAK

U radu je prikazano kako se od 18. st. sustavno promoviralo protukransko krivovjerje s

elementima predkranskog poganstva koje je svoj vrhunac dostiglo, preko naglog razvoja

prirodoslovlja, tehnike i tehnologije u 19. st., a s time u svezi i promoviranja novog poganstva, u

prolom, 20. st. Pokazano je znaenje New Age pokreta i pojmova vezanih uz njega. New Age se

pokazuje okupljajuom jezgrom svih novih strujanja alternativnih kranstvu, a sve u cilju

dovravanja zapoetog procesa globalizacije, ustolienja novog svjetskog pokreta s jednom

svjetskom vladom i jednom svjetskom religijom, nastalom mijeanjem elemenata razliitih religija

u novom dobu.

U ''globalnom selu'' svi bi trebali isto misliti i isto shvaati. To se ne nemjerava postii

nikakvom prisilom, politikim i vojnim diktaturama, ve e to sve bre i uspjenije postii

hipnotika, banalna i posve mirna diktatura televizije, videa i kompjutora. Faktori dananje

nepogodne situacije za vjeru i Crkvu, kao to su izvrnute ljestvice vrednota, sinkretizam i drugo,

ukazuju na teinu i ozbiljnost dananje situacije i antikranskog stava nove religioznosti. Rjeenje

problema svakako nije u natjecanju s alternativnom religioznou niti je to Crkvi potrebno.

Katolianstvo jest jo uvijek jedina mona duhovna i moralna zapreka za svjetsku uspostavu

diktature novoga doba poganstva. Zato se rat protiv katolika intenzivirao u mikrokozmosu

podsvijesti, a rat protiv Isusa vodi se na irokoj fronti. No, Crkva mora biti svjesna da ima mnogo

vjernika nezadovoljenih u svojim potrebama i da i sama nosi teret grijeha zbog njihovog

nezadovoljstva i zbog toga potencijelne zabludjelosti i skretanja s Puta. Stoga je u smjernicama za

odgovorno ponaanje svih vjernika katolika, naglasak stavljen na situaciju i zadau Crkve u svijetu,

vjernosti Svetom Ocu i zatiti Blaene Djevice Marije, te zadacima i dunostima svih vjernika.

62 Usp. isto, str. 27-29. 63 Isto, str. 202. 64 Usp. isto, str. 203.

B i b l i o g r a f i j a

BALOBAN, Josip: Djelovanje Crkve u novim drutvenim okolnostima, Kranska sadanjost (=KS), Zagreb,

1995.

BALOBAN, Stjepan: Zajednitvo u razliitosti autentina kranska zajednica, u: Bogoslovska smotra

(=BS), 60(1990) br. 1-2, str. 79-94.

BAI, Stanko: Era vodenjaka izazov kranstvu, Teovizija, Zagreb, 2001.

BAUMER, Ulrich: Hoemo samo tvoju duu, HKZ ''MI'' EUROLIBER, Zagreb, 1998.

BIBLIJSKI PRIRUNIK. Mala enciklopedija, KS - Grafiki zavod hrvatske, Zagreb, 1989.

BISCHOFBERGER, Otto: Novi religiozni pokreti. Znak vremena i izazov za nas, Biskupski ordinarijat,

akovo, 1986.

BLAEVI, Josip: Proroci novog doba, Teovizija, Zagreb, 2001.

BLOCH, Ernst: Ateizam u kranstvu, Naprijed, Zagreb, 1986.

BOBA, Anto: Rock-glazba i sotonizam. Rock-glazba kao mogunost dijaloga Crkve i mladih, Teovizija,

Zagreb 1988.

BOGDAN, Jure: Odgovor Katolike crkve na nove religiozne pokrete sekte, u: NIKI, Mijo (ur.): Novi

religiozni pokreti, Zbornik radova znanstvenog simpozija, Filozofski fakultet Drube Isusove, Zagreb, 1996,

str. 233-257.

BOGDAN, Jure: Vrste i rairenost novih religioznih pokreta sekti u zapadnom svijetu, u: Rijeki teoloki

asopis, 4(1996) br. 1, str. 45-64.

BOZANI, Anton: New age suvremeni izazov i pastoralne posljedice, u: Rijeki teoloki asopis, 5(1997)

br. 2, str. 395-415.

BRITVI, Zlatko: Horoskopi istine ili obmane, Zagreb, 1985.

CAVENDISH, Richard/LING, Trevor O. (ur.): Mitologija. Ilustrirana enciklopedija, Zagreb, 1982.

CHARUE, A. M.: Doktrinarni problemi dananjice (Pastoralna razmiljanja i smjernice), dokument 19,

HKD Sv. irila i Metoda, Zagreb, 1968.

RPI, Gordan/JUKI, Jakov: Alternativna religioznost, u: BS, 68(1998) br. 4, str. 589-617.

RPI, Gordan/ KUAR, Stjepan: Neki aspekti religioznosti u Hrvatskoj, u: BS, 68(1998) br. 4, str. 513-

563.

DAMI, IVAN (prir.): Nacrt skripta iz ope crkvene povijesti. Za sluae Katehetskog instituta pri

Katolikom bogoslovnom fakultetu Sveuilita u Zagrebu.

DESPOT, Blaenka: New Age i moderna, Filozofska istraivanja, sv. 88, Zagreb, Hrvatsko filozofsko

drutvo, 1995.

DEVI, Ivan: Antikranski karakter nove religioznosti, u: NIKI, Mijo (ur.): Novi religiozni pokreti,

Zbornik radova znanstvenog simpozija, Filozofski fakultet Drube Isusove, Zagreb, 1996, str. 213-232.

DEVI, Ivan: Duhovnopovijesni korijeni nove religioznosti i njezino znaenje za Crkvu, u: Rijeki teoloki

asopis, 4(1996) br. 1, str. 21-44.

DEVI, Ivan: Kritiki odnos Crkve prema potroako-hedonistikom mentalitetu, u: BS, 65(1995) br. 3-4,

str. 477-494.

DEVI, Ivan: Pred Bogom blizim i dalekim, Filozofski niz, 1998.

DJUNDJA, Stjepan: ar okultnoga, u: Rijeki teoloki asopis, 4(1996) br. 1, str. 65-78.

DOGAN, Nikola: Kraninova specifinost u svijetu prema II. vatikanskom saboru, u: BS, 66(1996) br. 2-3,

str. 201-225.

VIJEE BISKUPSKIH KONFERNCIJA EUROPE: Evangelizirati ''sekulariziranu'' Europu, KS, Zagreb,

1986.

ENCICLOPEDIA ITALIANA di scienze, lettere ed arti, Istituto poligrafico dello Stato, Roma, 1949.

FENOMEN SEKTI ILI NOVIH RELIGIOZNIH POKRETA, Pastoralni izazov, KS, Zagreb, 1986.

FROMM, Erich: Imati ili biti, Naprijed, Zagreb, 1980.

GAVRAN, Ivan: Mladi i novi religijski pokreti. Psihopedagoki imbenici, u: Kateheza, 16(1994) br. 4, str.

279-287.

GIUSSANI, Luigi: Religiozna svijest suvremenog ovjeka, Zadar, Hrvatski institut za liturgijski pastora,

1991.

GLUHAK, Alemko: Hrvatski etimoloki rjenik, August Cesarec, Zagreb, 1993.

GRABNER-HAIDER, Anton (prir.): Praktini biblijski leksikon, KS, Zagreb, 1997.

GRBAC, Josip: Okultizam - spiritizam - satanizam, u: Rijeki teoloki asopis, 2(1994) br. 2, str. 207-228.

HUIZINGA: U sjeni sutranjice. Kriza suvremene kulture, Zagreb, Naklada ''Dubrava'', 1944.

IVANI, Tomislav: Credo novih religioznih pokreta, u: NIKI, Mijo (ur.): Novi religiozni pokreti, Zbornik

radova znanstvenog simpozija, Filozofski fakultet Drube Isusove, Zagreb, 1996, str. 40-57.

IVANI, Tomislav: Religija i religije. Morfologija i fenomenologija religija, Teovizija, Zagreb, 1998.

JUKI, Jakov: Budunost religije. Sveto u vremenu svjetovnosti, Matica hrvatska, Split, 1991.

JUKI, Jakov: Lica i maske svetoga. Ogledi iz drutvene religiologije, KS, Zagreb, 1997.

JUKI, Jakov: Povratak svetoga. Rasprava o pukoj religiji, Crkva u svijetu, Split, 1988.

JUKI, Jakov: Sekularizacija drutva i obitelji, u: Obnovljeni ivot (=O), 51(1996) br. 6, str. 623-640.

JUREVI, Marijan: Pojava novih religioznih pokreta, u: Rijeki teoloki asopis, 4(1996) br. 1, str. 5-20.

KASPER, W./MOLTMANN, J.: Krist da, Crkva ne?, Zagreb, Druba katolikog Apostolata, 1980.

KATALINI, Ante: Marija velika nada Hrvata. Marijina nazonost u povijesti hrvatskoga naroda, Pokret

krunice za obraenje i mir, Zagreb, 1998.

KLAI, Bratoljub: Rjenik stranih rijei, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1985.

KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE: Dominus Iesus, Deklaracija o jedincatosti i spasenjskoj

univerzalnosti Isusa Krista i Crkve, KS, Zagreb, 2000.

KOPREK, Ivan: Pluralizam u Hrvatskoj - izazov za kranina, u: BS, 66(1996) br. 2-3, str. 257-266.

KREN, Tatjana: Svjetski kalendar i kranska era, HKD Sv. Jeronima, Zagreb, 2000.

KREN, Viktorija, Vjera i globalizacija, u: Spectrum. Ogledi i prinosi studenata teologije, 2000 br. 1, str. 88-

93.

KREN, Viktorija, Kranstvo i proces globalizacije, u: Maruli. Hrvatska knjievna revija, 34(2001) br. 4,

str. 802-810.

KUSI, Ante: Demokratsko drutvo, religijski pluralizam i odgoj u vjeri, u: Kateheza, 16(1994) br. 4, str.

244-259.

KUSI, Ante: New age i navjetaj vjere na pragu treeg tisuljea, u: Kateheza, 18(1996) br. 4, str. 255-268.

KUAN, Stjepan: Novo doba i njegovi odraaji na obitelj, O, 48(1993) br. 6, str. 539-545.

KUAR, Stjepan: Djelomino prihvaanje vjere kranstvo po izboru, u: BS, 66(1996) br. 2-3, str. 319-

345.

KNG, Hans: Kranstvo i svjetske religije: Uvod u dijalog s islamom, hinduizmom i budizmom, Zagreb,

1994.

LASI, Hrvoje: New age ''nova religija'' modernoga doba. Religijsko-religiozno obiljeje New agea, u:

NIKI, Mijo (ur.): Novi religiozni pokreti, Zbornik radova znanstvenog simpozija, Filozofski fakultet

Drube Isusove, Zagreb, 1996, str. 181.

LEKSIKON, Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb, 1974.

Maharishi Cities of Immortals, tiskani materijal za propagandu, Heaven, Maharishi on Earth Development

Corporation, Malibu, California, Usa.

MANDARI, Valentina: Vjerska indiferentnost novi izazov za Crkvu, u: Kateheza, 16(1994) br. 4, str.

260-278.

MANDARI, Valentina: Kriza ''starih'' i raanje ''novih'' vrednota meu mladima, u: Kateheza, 18(1996) br.

4, str. 269-284.

MAREVI, dr. sci. Jozo: Hrvatsko-latinski enciklopedijski rjenik, I. i II. sv., kolska knjiga (=K), Zagreb,

1997.

MAREVI, dr. sci. Jozo: Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, I. i II. sv., Marka, Velika Gorica; Matica

Hrvatska, Zagreb, 2000.

MILO, Branko: Z. Vukman, Propast svijeta ili novo doba poganstva, u: Obnovljeni ivot, 1998 br. 1, str. 96-

102.

NEMET, Ladislav: Globalizacija i Crkva. Teoloko vrednovanje jedne pojave, u: O, 54(1999) br. 1, str. 23-

34.

NIKI, Mijo (ur.): Novi religiozni pokreti, Zbornik radova znanstvenog simpozija, Filozofski fakultet

Drube Isusove, Zagreb, 1996.

NIKI, Mijo: Obitelj pred izazovom sekti, u: O, 51(1996) br. 6, str. 653-666.

OBERRODER, Wolfgang: Ii u Crkvu - zato?, Institut ''Ivan Antunovi'', Subotica 1996.

OCVIRK, Drago: Nova evangelizacija u novim drutvenim okolnostima, u: BS, 65(1995) br. 3-4, str. 541-

552.

OPA ENCIKLOPEDIJA, Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb, 1977.

Ovo je moja rije Alfa i Omega: Evanelje Isusovo. Kristova objava koju svijet ne poznaje, Univerzalni

ivot, Grafiki zavod hrvatske, Zagreb, 1994.

PAPA IVAN PAVAO II.: Bit ete mi svjedoci. Govori za vrijeme pastoralnog pohoda Hrvatskoj od 2. do 4.

listopada 1998., KS, Zagreb, 1998.

PAPA IVAN PAVAO II.: Bogat milosrem (Dives in misericordia), KS, Zagreb, 1981.

PAPA PAVAO VI.: Ecclesiam suam (=ES), (enciklika), KS, Zagreb 1979.

PAPINSKI SAVJET ZA SREDSTVA JAVNOG PRIOPAVANJA: Nadolaskom novoga doba (Aetatis

novae), KS, Zagreb, 1992.

RJENIK HRVATSKOGA JEZIKA, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, K, Zagreb, 2000.

SKOK, Petar: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Jugoslavenska akademija znanosti i

umjetnosti, Zagreb, 1971.

Sveenicima Marijinim predragim sinovima, Sveeniki marijanski pokret, 1998.

AGI, Bono Zvonimir: Traganja za novom crkvenom praksom, KS, Zagreb, 1982.

AGI, Bono Zvonimir: Crkva i nacionalno pitanje: Religiozne i nacionalne vrijednosti, u: BS, 65(1995) br. 3-

4, str. 357-371.

IMAC, Neven: Izazovi i zamke globalizacije, Tomagraf, Zagreb, 2001.

IMUNOVI, Milan: Nova religioznost i nova evangelizacija, u: Rijeki teoloki asopis, 4(1996) br. 1, str.

89-102.

TAMARUT, Ante: Pastoralni radnik pred religioznim traganjima suvremenog ovjeka, u: Rijeki teoloki

asopis, 4(1996) br. 1, str. 103-116.

TIAC, Iris: New age, u: Rijeki teoloki asopis, 4(1996) br. 1, str. 79-88.

Traei svjetla obnovna, Zbornik bogoslovskih tribina u Dakovu (1992-1998), Dakovo, 1999.

TRSTENJAK, Toni: Metode propagande i uzroci uspjeha novih religioznih pokreta, u: NIKI, Mijo (ur.):

Novi religiozni pokreti, Zbornik radova znanstvenog simpozija, Filozofski fakultet Drube Isusove, Zagreb,

1996, str. 58-67.

VUCO, Luka: to je to kranstvo? O evaneoskoj poruci za odrasle, Katel Novi, upni ured Sv. Petra,

1988.

VIDOVI, Mile: Povijest Crkve u Hrvata, Crkva u svijetu, Split, 1996.

VIDOVI, Mirko: Hrvatski iranski korijeni, Zagreb, 1991.

VII, Marko: Egipatska knjiga mrtvih, Sarajevo, 1989.

VUKMAN, Zoran: Propast svijeta ili novo doba poganstva, Verbum, Split, 1997.

VUKMAN, Zoran: Suvremeni praktini sekularizam - najvei izazov dananjeg kranstva, u: Vjesnik

zadarske biskupije, (2000) br. 1-2, str. 27-30.

VUKUI, Tomo: Prvi krani iz poganstva, u: Kateheza 18(1996) br. 1, str. 57-62.

ZAMAROVSKY, Vojtech: Junaci antikih mitova. Leksikon grke i rimske mitologije, Zagreb, 1985.

WEB BIBLIOGRAFIJA

www.aster.avalon.hr

www.catholic.org

www.consapevoleza.it

www.ewtn.com/library/NEWAGE/CLOLOOK.TXT

www.geocities.com/Athens/Oracle

www.jagorsrce.hr/zimjan/index.htm

www.magija.com