KONKATEDRALNA CRKVA SVETOGA KRIŽA

Crkva Svetoga Križa najstariji je sačuvani spomenik u Križevcima i jedna je od najstarijih crkava kontinentalne Hrvatske. U pisanim se izvorima spominje već 1232. godine, a bila je sagrađena izvan zidina Donjega grada unutar zasebne utvrde. Tijekom svog višestoljetnoga postojanja doživjela je brojne preinake i dogradnje. Iz najranije faze izgradnje ostao je sačuvan bočni portal iz 14. st. i manje monofore. Postojeći izgled crkve potječe iz kasne ili razvijene gotike s kraja 15. st., ili točnije iz 1498. godine koja je uklesana na portalu sakristije.

Pojedini dijelovi imaju elemente kasne gotike, renesanse i baroka. Te-meljito je obnovljena 1913. godine po nacrtu arhitekta Stjepana Podhor-skog, kao jedan od prvih spomenika u Hrvatskoj restauriran po načelima prezentacije svih stilskih slojeva. Posebnu ljepotu i čar crkvi daju vitraji i mozaici na njezinom pročelju. Nekada je bila župna crkva, a kad je sjedište župe prebačeno u pavlinsku crkvu sv. Ane, gotovo stotinu godina bila je izvan svoje funkcije.

Posebnu vrijednost crkvi daje kasnobarokni mramorni oltar iz 1756. godine, rad ljubljanskog kipara talijanskog porijekla Francesca Robbe. Oltar je prvobitno rađen za potrebe zagrebačke katedrale u kojoj se nal-azio sve do njezine obnove koncem 19. st. Kako je stilski odudarao od neogotičkoga stila preuređene katedrale, zalaganjem Križevčana na koli-ma je dopremljen u Križevce. Oltar predstavlja remek-djelo kiparskoga umijeća kasnog baroka i izuzetno vrijedan spomenik sakralne umjetnosti. Isklesan je od prvoklasnog bijelog, crnog i žutog mramora s raskošnim dekorativnim elementima u oblikovanju arhitektonske cjeline. U središtu oltara je skulptura Raspeti Krist, s lijeve strane je Mojsije s mjedenom zmi-jom, a s desne Žrtva Abrahamova.

Posebnost unutrašnjosti crkve daje i njezin središnji oslikani osam metara širok luk s prikazom Krvavog sabora križevačkoga koji je 1914. na-slikao Oton Iveković.

U svom putopisu “Oko Križevaca” Antun Gustav Matoš za križevačku crkvu Svetoga Križa kaže da je ‘’stara kao Hrvatska’’.

Papa Benedikt XVI. svojom bulom De maiore spirituali bono, od 5. prosinca 2009., uspostavio je Bjelovarsko-križevačku biskupiju i za prvog biskupa imenovao mons. Vjekoslava Huzjaka, a križevačka crkva Svetoga Križa postala je tada konkatedrala novoosnovane biskupije.

PAVLINSKI SAMOSTAN I CRKVA SVETE ANE

Nekadašnji pavlinski samostan, a danas župni dvor i župna crkva sv. Ane smješteni su u samom središtu Križevaca, u glavnoj gradskoj ulici i čine okosnicu križevačke povijesne jezgre. Osnivač pavlinskog samostana bio je protonotar i dobrotvor Ivan Zakmardi, darovavši pavlinima svoje posjede: kuću u Križevcima i imanje u Dijankovcu. Na njegov su poticaj pavlini u Križevcima otvorili pučku školu i prvu gimnaziju koja je 1674. dobila povlasticu kralja Leopolda II. Samostan je osnovan 1655. godine, nakon povlačenja Turaka, a građen je od 1699. sve do1741., dok je na mjestu drvene kapele sv. Ane 1718. godine izgrađena nova crkva.

Pavlini su bili nositelji obrazovanja u Križevcima i preko120 godina držali nastavu u gimnaziji, pučkoj i njemačkoj školi. Iz njihove se gimnazije moglo prijeći na viša učilišta u Zagreb k isusovcima.1786. godine car Josip II. ukida pavlinski red te samostan postaje župni dvor, a crkva župnom crkvom.

Crkva sv. Ane jednobrodna je ranobarokna građevina s pravokutnim svetištem i prostranim zvonikom ugrađenim između crkve i samostana, a obnovljena je, kao i samostan, prema nacrtima Hermanna Bolléa. Crkva je dugim hodnikom spojena s nekadašnjim samostanom. Bivši pavlinski samostan je jednokatni, trokrilni kompleks s klaustorom gdje su se u prizemlju nalazile školske prostorije, a na katu knjižnica i svečana sala, dok su redovničke sobe bile u istočnom krilu prema vrtu.

Ulaz u nekadašnji samostan i današnju sakristiju i župni dvor nalazi se pod zvonikom. Pročelje crkve izgrađeno je po uzoru na pavlinsku crkvu u Lepoglavi, ali skromnijih ukrasa. Od starog pavlinskog inventara sačuvan je vrijedan kasnobarokni intarzirani ormar u sakristiji i kamena krstionica iz 17. st. Na istočnom zidu sakristije i dijelu lađe sačuvani su ostaci pavlinskih fresaka. Originalni pavlinski oltari nisu sačuvani pa sredinu svetišta resi barokna slika Sveta Ana podučava Mariju i donedavno, prije obnove unutrašnjosti crkve, drveno raspelo iz prve polovice 18. st. Tu su još slike Mučenje sv. Erazma i Dvadeset pet mučenika pavlina, nastale polovicom 18. st.

U crkvi su i vrijedni liturgijski predmeti iz razdoblja u rasponu od gotike do rokokoa: monstrance, kaleži, relikvijari, pokaznice, ciboriji i pacifikali vrsnih domaćih i stranih majstora, dok neke od slika pripadaju najranijim radovima pavlinskog slikarskog kruga. Prilikom obnove tornja crkve 2004. godine građevinski radnici pronašli su u “jabuci” kupole zanimljive poruke iz prošlosti nekadašnjih križevačkih gradonačelnika.

Izdavač: BJELOVARSKO-KRIŽEVAČKA BISKUPIJA - Župa sv. Ane

I. Z. Dijankovečkog 1, 48260 Križevci telefon: 048/ 711 711, fax: 048/ 270 322

Fotografije: Marcel Kovačić, Tekstovi: Ankica Špoljarić

Sv. Marko KriževčaninHRVAT MUČENIK

Trg A. Nem

čića

Mojsija Baltića

Petra Preradovića

I. Z. Dijankovečkog

Trg banaLackovića

Orijentacijski planGRADA KRIŽEVACA

12

3

4

5

VŽ

ZGKC

BJ

www.svanakrizevci.info

3 Crkva Majke Božje Koruške

4 Sveti Marko Križevčanin

2 Crkva Svete Ane i pavlinski samostan

5 Grkokatolička katedrala Presvetoga trojstva

1 Konkatedrala Svetoga Križa

LegendaTuristički ured6Dom zdravlja7Policijska postaja8Pošta9Muzej10Autobusni kolodvor11

6

7

8

9

10

11

GRKOKATOLIČKA KATEDRALA PRESVETOGA TROJSTVA

Grkokatolička katedrala Presvetoga Trojstva s biskupskom rezidencijom posebno je vrijedno sakralno zdanje u Križevcima. Crkva je nastala na temeljima samostana augustinaca iz 14.st., srušenog tijekom provale Turaka, te kasnije franjevačkog samostana iz 17. st., građenog u baroknom stilu.

Početkom 19. st. crkva postupno poprima obilježja istočne liturgije, a samostan se prilagođuje potrebama biskupske rezidencije. Temeljitu obnovu katedrale u neogotičkom stilu u razdoblju 1895.- 1897. izvršio je biskup Julije Drohobecky po nacrtima Hermana Bollea te uz pomoć Izidora Kršnjavoga. Katedrala je tako produžena, a gornji dio pročelja ukrašen mozaikom Sveto Trojstvo s anđelima, djelo radionice Alberta Neuhausera iz Innsbrucka.

U unutrašnjosti katedrale dominira ikonostas sa slikama poznatih hrvatskih slikara: Ferde Kovačevića, Celestina Medovića, Bele Čikoša Sesije i Ivana Tišova. Zvonik katedrale ima četiri zvona, a veliko zvono potječe još iz vremena franjevaca. U biskupskoj rezidenciji smještena je spomenička knjižnica koja čuva vrijednu raritetnu građu, rukopisne knjige i nekoliko inkunabula. Među pedesetak knjiga iz 16. st. posebno se ističu djela Ivana Česmičkog dok se među brojnim izdanjima i prijevodima Biblije izdvaja ona najstarija iz 1584. godine, tiskana u Antwerpenu na hebrejskom jeziku s latinskim prijevodom te prva tiskana Biblija na hrvatskom jeziku slavonskog franjevca Matije Petra Katančića iz 1831. godine, tiskana u Budimu.

U muzejskom prostoru čuva se vrijedno liturgijsko posuđe, svjetiljke, ikone, portreti vladara, knjige, odjeća i predmeti iz ostavštine pojedinih biskupa, a u konzistorijalnoj dvorani izložene su slike s portretima svih grkokatoličkih biskupa i stilski namještaj.

Ovo velebno sakralno zdanje po svom povijesnom trajanju i pretapanju stilova, vidljivih u bogatstvu arhitektonskih i graditeljskih kao i slikarskih i drvorezbarskih detalja ukomponiranih u skladnu cjelinu, predstavlja jedinstveni spomenik visoke spomeničke vrijednosti.

CRKVA MAJKE BOŽJE KORUŠKE

Crkva Majke Božje Koruške župna je crkva križevačke župe Blažene Dje-vice Marije Žalosne i Svetoga Marka Križevčanina, smještena uz glavnu cestu u pravcu prema Zagrebu, na samom zapadnom ulazu u grad, u blizini potoka Koruške. Svojim jedinstvenim izgledom sa zvonikom i kupolom te plastično ukrašenim pročeljem oduvijek je plijenila pozornost putnika namjernika, hodočasnika i ljubitelja umjetnosti.

Sam postanak crkve i njezina posebnost vezani su za čudotvorni za-vjetni kip Majke Božje Žalosne s mrtvim Kristom u krilu, postavljenim na visokom stupu, koji je 1674. godine izradio tada vodeći varaždinski kipar Ivan Jakov Altenbach. Štovanju čudotvornog kipa Majke Božje Žalosne najviše je pridonio pavlinski povjesničar Nikola Benger svojim djelom Kraljica mučenika, objavljenim 1730. na latinskom jeziku u Čenstohovi u Poljskoj. Autor je u knjizi uz prikaze povijesti grada, križevačke crkve i samostane opisao i čudesna uslišanja te zadobivene milosti i ozdravljenja zavjetovanih vjernika po zaslugama Majke Božje Koruške.

Zbog velikog broja hodočasnika koji su pristizali iz cijele Hrvatske, 1702. godine za pil Žalosne Gospe najprije je bila podignuta kapelica koja je 1715. godine produljena i u nju su postavljeni oltari. Zalaganjem župnika Lovre Starčića 1725. godine sagrađena je nova crkva kao građevina središnjeg trolisnog svetišta, natkrivenog širokom kupolom, tlocrtno križnog oblika u čijem je središtu smješten kip Majke Božje Žalosne. 1872. - 1873. godine crkva je produljena i popravljena te je od temelja izgrađen novi zvonik koji je razbio izvornu simboličku arhitekturu s dominantom u križištu gdje je smješten čudotvorni kip Majke Božje Žalosne.

Glavni oltar postavljen je 1738. godine, a oltarnu sliku Sveta obitelj nas-likao je veliki pavlinski slikar Ivan Ranger. Lijevi bočni oltar Svetog Trojstva nastao je oko 1720., a oltarna slika Sveto Trojstvo kruni Bogorodicu, kao i gornja oltarna slika Navještenje, rad je nepoznatog slikara iz prve trećine 18. st. Zidove svetišta, bočnih kapela i kupolu oslikao je freskama nepo-znati autor 1726. godine. Pročelje crkve resi veliki kip Bezgrješne koja stoji na zemaljskoj kugli obavijenoj zmijom i potječe iz 1718. godine, a smješten je u niši nad portalom.

S lijeve i desne strane kipa na konzolama su po dva anđela na dvije razine. Donji par anđela drži velike štitove. Na lijevom je isklesan grb grada Križevaca, a na desnom je hrvatski natpis o posveti novog zvonika s godinom 1872. Nad krovom sakristije smješten je kip Tužnoga Krista s početka 18. st. U blizini crkve na istočnoj strani crkvenoga dvorišta nalazi se poklonac sv. Ivana Nepomuka koji je, prema nekim izvorima, 1764. go-dine postavio general Ricci.

KRIŽEVCIU pisanim dokumentima Križevci se pod

imenom Cris (latinizirani oblik hrvatske riječi križ) prvi put spominju u jednoj ispravi kralja Bele III. iz 1193. godine, a 1223. kao castrum Cris , tj. utvrda uz koju se razvilo gradsko naselje Donji grad (vjerojatno blizu crkve Svetoga Križa). Sjeverno od križevačke utvrde (castruma), uz samostan augustinaca (danas Grkokatolička katedrala), ban cijele Slavonije Stjepan organizira novo naselje doseljenika, današnji Gornji grad, a 24. travnja 1252. godine izdaje povelju kojom je stanovnicima Gornjega grada dodijelio povlastice i prava slobodnoga kraljevskoga grada. Iste je povlastice potvrdio godinu dana kasnije i sam kralj Bela IV. glasovitom Zlatnom bulom. Od tridesetak održanih sabora u gradu najpoznatiji je Krvavi sabor koji je 27. veljače 1397. sazvao kralj Žigmund Luksemburški i na kojem su njegovi pristaše pogubili bana Stjepana Lackovića koji je predvodio hrvatsko plemstvo.

Povlasticama koje je kralj Žigmund 1405. godine dodijelio Donjem gradu ojačalo je u gradu obrtništvo i trgovina te je dopuštena gradnja bedema. Početkom 16. st. Donji grad je bio dvostruko veći od Gornjega grada, a od 16. do 18. st. između dvaju gradova stalno izbijaju sukobi i vode se parnice.

Razmirice je konačno riješila carica Marija Terezija kada je 24. travnja 1752. (500 godina nakon Stjepanovih povlastica) ujedinila Donji i Gornji Križevac u jedan grad pod nazivom Križevci, s novim ujedinjenim grbom koji je i danas službeni grb grada, a 24. travnja slavi se kao Dan grada.

Tijekom 16. i 17. st. i Križevci postaju sjedište Kapetanije i snažna i neosvojiva točka protuturske obrane. Nakon prestanka opasnosti od Turaka grad se, osobito u 19.st., razvija kao snažno privredno i obrtničko, ali i kulturno i obrazovno središte, a daljnjem razvoju grada pogoduje blizina velikih regionalnih središta: Zagreba, Koprivnice, Bjelovara i Varaždina te značajni turistički potencijali.

Križevci su poznati kao rodni grad svetoga Marka Križevčanina te kao grad koji se diči s osam svojih crkvenih tornjeva, Križevačkim štatutima kao i svojom ukupnom kulturno-povijesnom i običajnom baštinom i višestoljetnom tradicijom. 1777. godine Križevci su postali i sjedište grkokatoličke biskupije koja obuhvaća sve vjernike grkokatolike bizantskoga obreda na području triju država: Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije, a 2009. postaju i konkatedralno sjedište novoosnovane Bjelovarsko-križevačke biskupije.

SVETI MARKO KRIŽEVČANIN (Križevci, 1589. – Košice, 7. rujna 1619.)

Sveti Marko Križevčanin kao treći hrvatski svetac uzor je svetoga života i svjedočanstva vjere u Isusa Krista i vjer-nosti Katoličkoj Crkvi i Svetome Ocu.

Od najranije mladosti odlikovao se bistrinom uma te dubokim duhovnim i krjeposnim životom. 1609. godine na isusovačkom kolegiju u Grazu stekao je naslov magistra filozofije i fizike. Tada se potpisivao imenom Marcus Crisinus Croata Crisiensis, posvjedočivši time pripadnost svom hr-vatskom narodu. Za svećenika je zaređen 1615. godine, po završetku studija teologije na glasovitom kolegiju Germanicum et hungaricum na Papinskom sveučilištu ‘’Gregoriana’’ u Rimu.

Povratkom u Hrvatsku zauzeto živi svoj svećenički poziv i revno pasto-ralno djeluje među vjernicima Zagrebačke biskupije.

1616. godine ostrogonski nadbiskup Petar Pazmany poziva ga u Ugarsku i povjerava mu različite važne službe: imenuje ga profesorom i upraviteljem sjemeništa u Trnavi, ostrogonskim kanonikom te upraviteljem nekadašnje benediktinske opatije Szeplak blizu Košica.

Košice su tada kao glavni grad sjeverne Ugarske bile tvrđa ugar-skoga kalvinizma i Marko Stjepan Krizin zajedno s dvojicom prijatelja isusovaca - Mađarom Stjepanom Pongraczom i Poljakom Melkiorom Grodeczkim - skrbio je za tamošnje malobrojne katoličke vjernike, izazvavši time bijes kalvina. Zbog ustrajnog odbijanja da se odreknu katoličke vjere i vjernosti Petrovu nasljedniku te postanu kalvini, kalvinski vojnici pod zapovjedništvom Juraja Rakoczyja trojicu su svećenika nakon trodnevnog zlostavljanja i zatočeništva bez hrane i vode naposljetku podvrgnuli užasnim mukama i okrutno ih pogubili.

Tek šest mjeseci kasnije, nastojanjem grofice Katarine Palfy, tijela su košičkih mučenika dostojno sahranjena, a kasnije su njihove svete kosti u zajedničkom lijesu prenesene najprije u samostan sv. Klare, a potom u uršulinsku crkvu u Trnavu gdje i danas počivaju.

Košičke je mučenike blaženima proglasio papa Pio X. 1905., a svetima papa Ivan Pavao II. 1995. u Košicama.

Sveti Marko Križevčanin slavi se kao zaštitnik Bjelovarsko-križevačke i Varaždinske biskupije, Koprivničko-križevačke županije, grada Križevaca i europskih integracija.