40 naznaka o Bošnjacima

1. Prva naznaka o Bošnjacima glasi - vjerovatno je to narod paradoksa

"svakakav narod", kako je primijetio rahmetli Alija Isaković. To je jedini narod

koji je u doba Osmanske carevine zbog iste kape - fesa - dva puta iz potpuno

različitih razloga: prvi put što je nije htio staviti, a drugi put što je nije dao

skinuti, gubio glavu. Dok je nemali broj Bošnjaka u poziciji na funkciji - kada bi

mogli, sve bi sami obavljali i održavali, a kada izgube funkcije i pozicije i dođu

u dispozicije, sve bi to ti isti ljudi, pa i ono što su sami uradili i ostvarili,

porušili, razorili i uništili. Ta nepredvidljiva i kosmičko-paradoksalna svijest

znala je usljed sitnice podići pobune protiv Osmanske carevine, ali i poručiti

sultanu u vezi sa zemljom i domovinom Bosnom "Bir taš veremim baš

veremem" - "Glavu ću svoju dati, ali kamen zemlje Bosne ne dam."

2. Druga naznaka o Bošnjacima glasi - to je narod koji je, usljed polu-

stoljetne vladavine komunizma i njegovog obećanja raja na zemlji i usljed

četverogodišnje agresije u toku koje se nije moglo kretati, a kamoli raditi, ostao

bez radnih navika.

3. Treća naznaka o Bošnjacima jeste: usljed polustoljetnog gubljenja radnih

navika i zdravo produktivnog i konkretnog odnosa prema radu, mnogobrojni

Bošnjaci zadobivaju svijest oholih siromaha i odbijaju poslove koji su im ispod

shvaćenog nivoa.

4. Četvrta naznaka o Bošnjacima proizilazi iz druge i treće i ona glasi:

nemali broj bez ikakve potrebe i razloga glumi gospodu bez pokrića. To u očima

stranaca ispada karikaturalno i smiješno, unutar Bošnjaka skupo, surovo i

besramno.

5. Peta naznaka o Bošnjacima slijedi iz druge, treće i četvrte zajedno a

glasi: oni u opasnom broju imaju svijest rasipnika bez razloga, suprotnu četirima

osnovnim postulatima Zapada: ideji poziva, ideji rada i proizvodnje, ideji

čuvanja, štednje i uštede na svemu i ideji razvoja i usavršavanja proizvodnje.

6. Šesta naznaka o Bošnjacima glasi: to je narod kojim u velikom broju

ovladava i ophrvljuje ga parazitsko - donatorska svijest i lažno-opsjenarska nada

i iluzija da je svijet dužan i obavezan da mu daje, a njegovo je pravo da prima

pomoć. Niti je svijet dužan niti je naše pravo na stalne donacije i pomoć.

7. Sedma naznaka o Bošnjacima glasi: to je narod iz koga sve curi i teče i u

kome kao i u sepetu i rešetu voda ne može ostati. Stručno rečeno, postajemo

narod bez zaštitno-sigurnosne kulture i strukture. O Bošnjacima i najveći

prijatelji i najveći neprijatelji mogu sve besplatno i odmah saznati iz usta i pera

samih Bošnjaka. Za Bošnjake postaje jedina tajna a ona je da nemaju nikakvih

tajni u sebi.

8. Osma naznaka o Bošnjacima glasi: To je narod čiji sve veći broj

pripadnika, kako u nuždi, tako i bez nužde, obuzima manija odlaska, seljenja i

napuštanja zemlje, domovine i države. Tako posredno pomažu projekat srpsko-

crnogorskih agresora kojem su se preventivno aktivnom, sve-narodnom,

odbranom suprotstavljali tokom njihove agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Tako u miru, ljuti i kivni na sebe i svoje predstavnike u vlasti a ne na

agresora, Bošnjaci besplatno predaju i prodaju ono (domovinu, zemlju i državu),

što su krvlju i životima branili tokom četverogodišnje agresije, što je pravi

apsurd.

9. Deveta naznaka slijedi iz osme - znatan broj Bošnjaka na raskrsnici očaja

i egzistencijalnog beznađa vremenom gubi svijest o svojoj zemlji, domovini i

državi.

10. Deseta naznaka kaže - oni Bošnjaci koji ne gube svijest o zemlji,

domovini i državi, da bi to očuvali i spasili, svjesno, namjerno, planirano i

ciljano pred međunarodnom zajednicom se odriču svoga identiteta, osnova,

temelja i korijena bića svoga naroda. Ilustracija toga je problematiziranje i

dovođenje u pitanje vjeronauke u školama, gradnje džamija i mesdžida,

nazivanje selama, kožica, serdžada, dimija, tespiha, mahrama, uz klanje i jelo

prasadi i krmadi da bi se obilježila navodno progresivna proevropska kultura

nekog našeg Hasa ili Husa.

11. Jedanaesta naznaka slijedi iz uvjerenja da neki Bošnjaci, koji su se

odrekli svoga identiteta s ciljem opstanka zemlje, domovine i države, smatraju

da se moraju, uz identitet, odreći i nacionalnog entiteta, habitusa i korpusa, te

zato ne vode brigu i računa ni o jeziku, ni o školskim programima, ni o kulturi,

ni o nacionalnim odrednicama.

12. Dvanaesta naznaka upućuje na činjenicu da ima Bošnjaka koji se zarad

univerzalnog, kosmopolitskog, nigdje mogućeg i nigdje postojećeg, osim u

njihovim fikcijama, čovjeka, odriču i svoga identiteta i entiteta i zemlje i

domovine i države.

13. Trinaesta naznaka kaže, kada čovjek i ljudi nisu u sebi, oni se mjere i

određuju prema drugima. Biti u sebi doslovce znači biti slobodan iznutra i

izvana. Iznutra biti slobodan znači ispuniti srce vjerom u Boga, a izvana znači

biti predan i pokoran Bogu u cijelom životu.

14. Četrnaesta naznaka upućuje - kada ljudi nisu u sebi i kada se ne mjere i

određuju prema drugima, oni su unutar sebe u međusobnim odnosima, vezama i

komunikacijama: gordi, nedodirljivi, nadmeni, nemarni sa kompleksom superi-

ornosti a pred nebošnjacima i strancima iz međunarodne zajednice takvi

Bošnjaci su inferiorni, traumatizirani, frustrirani, iskompleksirani sa slugansko-

ropskom i nisko-poltronsko - podilazećom sviješću.

15. Petnaesta naznaka uočava da takva međusobna komunikacija i odnos

među Bošnjacima i sa strancima nije ni slučajna ni stihijna nego samo uslijed

krize i raspada ličnosti, braka, porodice i džema'ata, a ta četiri temelja su šest

stoljeća bili i ostali neprobojna tvrđava, bedem i kineski zid odbrane Bošnjaka.

17. Sedamnaesta naznaka upozorava da sve većim brojem Bošnjaka

ovladava svijest zaborava Boga, svijeta, života, čovjeka, ljudi, cjeline stvarnosti

i postojanja i samozaborava. Svjedočanstva toga su odnosi prema Božijim

propisima i dužnostima, roditeljima, komšijama, zajednici, općoj stvari, javnom

interesu i ideji općeg dobra. U okviru takve svijesti sve veći broj Bošnjaka

postaje nemaran i ravnodušan prema normama od najviše ili osnovne obaveze -

hakka, koja je izvor i temelj pravde, i vrijednostima, odnosno zakonu i etici.

Tako se prvo relativizira a zatim gubi slika o halalu i haramu, dobru i zlu,

vrijednostima i nevrijednostima, istini i neistini, pravdi i nepravdi, stidu i

bestidu. Time se dobiva osamnaesta naznaka o Bošnjacima.

19. Devetnaesta naznaka o Bošnjacima kaže da jedna od konkretnih

izvedenica, rezultata i posljedica toga jeste skidanje i razgolićavanje, kako

muškarca tako i žena. Međutim, niko ne može razgolititi tijelo a da prije toga

nije otkrio i ogriješio dušu.

20. Dvadeseta naznaka naslućuje da Bošnjake u sve većem broju

porobljava i njima ovladava pošast poroka (alkohol, kocka, droga).

21. Dvadeset prva naznaka uočava da sklonost nekontroliranim porocima

vodi ljude, pa i Bošnjake, perverzijama. Rezultati su tu: pedofilija i zlostavljanje

djece, uniseks, sodomija kroz homoseksualizam i lezbejstvo (što vodi triperu,

sifilisu, aidsu), kloniranje i transvestitizam.

22. Dvadeset druga naznaka poentira činjenicu da ljudi porobljeni i okovani

porocima i strastima iz kvaliteta života nepovratno prelaze u kvantitet uživanja.

23. Dvadeset treća naznaka prati slijed života i kaže - pošto se generacija

sinova ne može zadržati u okvirima i granicama uživanja, jer to je ponavljanje,

oni idu u pogubno iživljavanje a to je sama negacija i kraj života.

24. Dvadest i četvrta naznaka napućuje da ljudi kad izađu iz normalnog

života u nenormalno uživanje, tako i Bošnjaci, gube: smirenje, strpljenje,

unutrašnji mir i ravnotežu, postojanost, uspravnost, ustrajnost, nadu, cilj, svrhu i

smisao života.

To je stanje u kome oni potpuno gube koncentraciju i ne mogu se, kao

djeca, nigdje smiriti. Znaci toga su žvakanje guma, grickanje sjemenki ili

noktiju, stalno zivkanje na telefon, neprestana šetnja po korzou i prekidanje

upadicama ljudima kada govore.

25. Dvadeset peta naznaka otkriva surovu i bolnu istinu da ljudi u stanju

perverzije razaraju i prekidaju kontakt i komunikaciju sa Bogom, svijetom,

životom, ljudima, zajednicom, prirodom i samim sobom. Oni su tada samo

robovi i bliski grobovi strasti i najopasnijih poroka.

26. Dvadeset šesta naznaka skreće pažnju da se iz perverzije, ukoliko se

ostane živo, prelazi u obožavanje stvari i predmeta, zatim životinja i na kraju i

ljudi.

27. Dvadeset sedma naznaka konstatira: kada jedan narod izlazi iz sebe i

oslobađa se vjere i slobode i kada se mjeri i određuje preko drugih, taj narod se

nikada ne miri u sebi sa onim što stvarno jeste nego sa onim što putem iluzija i

fikcija o sebi misli da jeste.

28. Dvadeset osma naznaka konstatira činjenicu da ima puno Bošnjaka koji

su univerzalne sveznalice i konkretne neznalice.

29. Dvadest deveta naznaka upozorava na okolnost da ima nezanemariv

broj Bošnjaka koji su genijalne pričalice, maštari i propalice, jer, kao i Hasan u

romanu "Derviš i smrt", započinju sve a ništa ne dovršavaju.

30. Trideseta naznaka ukazuje na činjenicu da su Bošnjaci bez

ekonomskog, privrednog, tehničkog i tehnološkog uporišta, ali i bez prostornog

određenja usljed nemogućnosti povratka na svoja ognjišta.

31. Trideset i prva naznaka telegrafski glasi: Nad Bošnjacima se vodi

politika nepolitičkog naroda.

32. Trideset i druga naznaka proniče u zbilju da se politikom nepolitičkog

naroda Bošnjaci vode u narod bez političkog subjektiviteta.

33. Trideset i treća naznaka kaže: Takvom politikom Bošnjaci postaju

narod sistemskog ne-sistema, sistemske nesaradnje, sistemske ne-solidarnosti,

sistemskog nepovjerenja, svekolikog rasipanja, sasipanja, i urušavanja u svim

likovima života i jedinstvenog nejedinstva.

34. Trideset i četvrta naznaka kaže: Bošnjaci su više nego svi evropski

narodi zajedno narod svjetskih lutalica, pustahija, bijednika, beskućnika i

izbjeglica.

35. Trideset i peta naznaka registrira da su nedoklani i neprotjerani

Bošnjaci u matičnoj domovini Bosni i Hercegovini narod šatorskih naselja i

jedini ljudi u Evropi koje preseljavaju iz stanova u ne-stanove.

36. Trideset i šesta naznaka uočava činjenicu da ljudi, kada iziđu iz sebe,

svoje slobode i određenja, sve slabosti i krivice traže izvan sebe, ponajprije u

svome narodu a nikada u onim narodima čije su oni žrtve. Tako Bošnjacima koji

izlaze iz sebe i asimiliraju se u druge narode nikada nije kriv ni agresor, niti iko

iz međunarodne zajednice, niti oni vide vlastitu krivicu ni u čemu, nego sve

prebacuju na svoje su-narodnjake koji se nisu odrekli sebe.

37. Trideset i sedma naznaka kaže: Takva svijest vodi Bošnjake u totalni

negativitet unutar i naspram sebe. Negacija i rušenje autoriteta u vjeri, politici,

kulturi, vojsci, privredi, sportu postaje opšti Apsolut. Tako jedina vrijednost

postaje da Bošnjaci unutar sebe nemaju nikakvih vrijednosti.

38. Jedna od naznaka, izrasta i nameće neupitnu logiku da su Bošnjaci

narod velikog broja lopova, kriminalaca, korupcionaša i gulikoža.

39. Trideset i deveta naznaka upućuje na totalno lažnu i pogrešnu sliku da

pošten i pravi Bošnjak može biti samo siromašan, jado i bijednik koji se ne bavi

ni privredom, ni biznisom, ni ekonomijom, ni trgovinom, ni politikom.

40. Četrdeseta naznaka zaokružuje sve prethodne - Bošnjaci Bošnjacima

mogu otrpjeti i halaliti sve osim uspjeha. Zašto? Zato što su oni koji su vladali

Bošnjacima otprije 120 godina navikli taj narod da je njegovo jedino pravo,

prirodno i istinsko - neuspjeh u svemu i moć u nemoći.