45471824 mitropolit skopski josif memoari
TRANSCRIPT
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
1/396
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
2/396
1
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
3/396
S blagoslovom
Wegovog Visokopreosve{tenstva
Arhiepiskopa Cetiwskog
Mitropolita Crnogorsko-Primorskog
G. Amfilohija
Izdaje:
Svetigora- Izdava~ko-informativna
ustanova Mitropolije Crnogorsko-Primorske
Urednik:
Protojerej Radomir Nik~evi}
Prire|iva~:
Protojerej mr Velibor Xomi}
Recenzent:
Wegovo Preosve{tenstvo
Episkop G. Atanasije (Jevti})
Slog i prelom:
Milovan Parezanovi}
[tampa:
[tamparija Svetigora - Nik{i}
2008. godine
2
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
4/396
MITROPOLIT SKOPSKI
JOSIF
MEMOA R I
- D R U G O I Z D A W E -
priredio:
Protojerej mr Velibor Xomi}
Cetiwe2008. g.
3
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
5/396
4
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
6/396
P
P R
R E
E D
D G
G O
O V
V O
O R
R
M e m o a r i m a
Mitropolita Skopskog Josifa
Govoriti i pisati o Mitropolitu Skopskom Josifu (Cvijovi}u:1878 + 3. juli 1957), tako velikom ~oveku, jerarhu Srpske Crkve i veli-
kom pa}eniku, nije nimalo lako. No, sa sve{}u o odgovornosti na{oj
pred Bogom, istorijom, na{im narodom i na{om `ivom Crkvom, po-
trebno je re}i makar ne{to od onoga {to znamo, {to smo ~uli i dozna-
li: prou~avaju}i dokumenta u arhivi Srpske Patrijar{ije i slu{aju}i
od o~evidaca i u~esnika u `ivotu Crkve i Naroda tokom predratne Ju-
goslavije, tokom okupacije i posleratne, nesre}ne, tako|e Jugoslavije.
Du`ni smo da ka`emo istinu koliko je nama qudima to mogu}e.
Mitropolit Josif je odavno pred Licem Bo`ijim i ~vrsto veru-
jemo da je na sudu Nepristrasnog i Nelicemernog Ve~nog Sudije u{ao
u rajska naseqa, sa tolikim drugim, wemu i nama savremenim, srpskim
stradalnicima, jerarsima, sve{tenicima, monasima i vernicima, i
mnogim drugim qudima.
Kako je on sam sebe skromno video najboqe pokazuje ono {to je
ostavio da se napi{e na wegovom grobu. Taj grob se, kao {to znamo, na-
lazi u Manastiru Vavedewu u Beogradu, i na spomeniku stoje ove re~i:
Gospode, orao sam i preoravao, kopao i prekopavao, mu~io se i
dovijao kako sam znao i mogao, ali sam uvek Tebi i Rodu verno i preda-
no slu`io. Evo do|e vreme ve~nog pokoja. Zato Te, Gospode i O~e moj,
skru{eno molim da mi oprosti{ voqne i nevoqne grehe moje, a ti, Ro-
de moj, oprosti svome gre{nom Mitropolitu Skopskom Josifu.
Zaista je veliki Mitropolit Josif, veliki radnik, narodni ora~.
U Crkvi na{oj narodnoj, Svetosavskoj, duboko je orao i preoravao, ali i
plodove setve i etve uzabirao i nama ostavio. Sve {to je radio, radio je
svim srcem svojim, iskreno kao verni Bo`iji sluga, kao veliki narodni
5
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
7/396
radnik i crkveni poslenik. Nosio je svoj krst qudskog bi}a, ~ove~an-
skog `ivota, srpskog ~oveka i wegove zavetne istorije, pobornika prav-
de i slobode i jevan|elskoga svedoka Hrista Raspetoga i Vaskrsloga.
Poreklom sa Zlatibora, o~igledno starinom Hercegovac, oli~a-
vao je u sebi i ispoqavao one najboqe osobine Srba Zlatiboraca, U`i-
~ana, ili, kako ~esto govorimo, Era. Nije unov~avao svoju prirodnu
mudrost, ni duhovitost, ni snala`qivost, ni vredno}u, kako su to ~i-
nili u novije vreme neki U`i~ani, koji su imali ime sve{tenika, a bi-
li jeftini narodwaci ili jo{ jeftiniji politi~ari, naj~e{}e sa-
mozvanci i samopropagatori. Na sre}u, takvih je bilo i ima malo. Mi-
tropolit Josif je poneo iz svoje ku}e sa Zlatibora, iz sela Dre`nika,
od Bogom mu datih ~estitih roditeqa, oca Krste i majke Jelisavete,
prirodnu bogodanu trezvenost i mudrost, pobo`nost i ~estitost, cr-
kvenost i rodoqubqe, a i onu narodnu radqivost i doma}instvo, koji
karakteri{u srpskog ~oveka i Srpski narod kroz vekove. Wegova pobo-
`nost nije bila umi{qena, ni nalickana, nego duboko pro`ivqena, jer
je to bio iskren i dubok ~ovek, pravi Srbin.
Krenuo je kroz `ivot da se {koluje u Beogradskoj bogosloviji, da
slu`i Crkvi i Rodu svome, da slu`i najpre u braku (bio je paroh u Ma-
kovi{koj i Dragojeva~koj parohiji), a kad mu je Bog suprugu uzeo, on se
stavio Hristu na raspolagawe, postao je monah i tako slu`io Bogu i
rodu, Crkvi i narodu. Zavr{io je Kijevsku Duhovnu akademiju i magi-
strirao studijom Uloga srpskog sve{tenstva u oslobo|ewu svoga na-
roda. Zatim predaje jedno vreme u mati~noj mu Bogosloviji i rukovo-
di Mona{kom {kolom u Manastiru Rakovici (gde je i zamona{en).
U~estvovao je u svim borbama svoga naroda, tokom balkanskih i
svetskog rata (bio je vojni sve{tenik u ~etni~kom odredu Vojvode Vu-
ka). U~estvovao je i borio se kako je znao i umeo, a nije ni mogao da ne
u~estvuje, jer su tako radili i wegovi preci i ostali na{i praoci i ju-
naci. A on je u juna~ko vreme odrastao i stasao - u vreme osloba|awa Ju-
`ne Srbije, osloba|awa Kosova, u vreme svetskoga rata. Pi{e on u svo-
jim uspomenama, tako `ivim i dramati~nim, kako je napr. branio Srp-
ski narod na Savi u Beogradu 1914. godine. @iveo je sa svojim narodom,
trpeo i pre`ivqavao wegova stradanija. Posle pada Srbije, poslat je
u diplomatsku misiju u Bizerti, zatim u Rusiju, i od 1917.g. u srpsku bo-
gosloviju u Oksfordu, gde je radio zajedno sa jeromonahom Nikolajem
6
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
8/396
(Velimirovi}em), sada me|u Svetima Nebeske Srbije. Po oslobo|ewu,
postao je rektor Prizrenske bogoslovije, i sa tog polo`aja izabran je
19. decembra 1920.g. za Episkopa Bitoqskog.
Pomenu}u dva primera karakteristi~na za wegovu trpeqivost,
ali i uro|enu mu duhovitost, koje sam ~uo od o~evidaca. Kada se 1920.
godine, posle hirotonije za Vladiku Bitoqskog, i{lo na wegovo usto-
li~ewe u Bitoq, i{lo se kolima do Ohrida, a onda na kowima preko
planine do Bitoqa, jer drugog puta nije bilo. Na jednom mestu toga pu-
ta on padne s kowa i slomi ruku. Posle je govorio da ga je tu na{la Bo-
`ija kazna, jer je na tom mestu u ratu 1918. godine video jednog poginu-
log Bugarina u nekom sme{nom stawu, i tada se i nehotice nasmejao,
{to mu se sada na istom mestu osvetilo. Kako je bio junak, ustao je,
stisnuo zube kad su mu na brzinu previli ruku nekim pe{kirom, i od-
mah po`urili daqe, jer je u Crkvi Svetog Dimitrija u Bitoqu treba-
lo biti ustoli~ewe na ve~erwoj slu`bi, i tamo ih je veliki broj qudi
o~ekivao. Na ulazu u crkvu, pozdravio ga je jedan tamo{wi sve{tenik,
koga je Josif li~no znao kao izrazitog bugara{a u vreme okupacije od
1914. do 1918. godine. Taj sve{tenik je na vratima crkve govorio slavo-
pojku Vladici Josifu, na{to ga je ovaj jedno vreme slu{ao, a onda, ka-
ko ga je ruka bolela, u jednom momentu je prekinuo sve{tenika, rekav-
{i mu: Dosta, o~e! To {to si rekao - meni, a {to si mislio - tebi!
Takav je bio i u `ivotu Mitropolit Josif.
Tako|e, pri~ao nam je Otac Justin (Popovi}), kada su 1930. i 1931.
godine wih dvojica, Josif kao Episkop, a Otac Justin kao jeromonah,
poslati u Zakarpatsku Rusiju, koja je tada pripadala ^e{koj, da vra}a-
ju iz unije Pravoslavce nasilno pounija}ene posle sramne i strahotne
Brest-Litovske unije (tada su, po~ev od 1594.g. pa nadaqe car Sigismund
i papa ogwem i ma~em nametali uniju Pravoslavnima, a posle Prvog
svetskog rata, pod divnim i demokratskim predsednikom Masarikom,
wima je omogu}en povratak u Pravoslavqe, te je tako od tih pravosla-
vaca-povratnika obnovqena dana{wa Svetometodijevska Pravoslavna
Crkva u ^e{koj i Slova~koj). Wih dvojica su, dakle, godinu dana radi-
li u Zakarpatju, i uradili mnogo. Kad su, veli o. Justin, obilazili pla-
ninska sela na padinama Karpata, spavali su gde stignu, ~esto na slami,
i jeli {to im se usput na{lo, no Vladika se Josif nikada nije nina{ta
`alio. Jedan detaq je ostao `ivo upe~a}en. Poranili su negde rano
7
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
9/396
preko ogranaka Karpata, da stignu u jedno selo gde se narod okupqa.
Bio je mraz, sunce se tek ra|a iz Karpata, oni po snegu uzbrdo zadiha-
ni; topli dah, koji izlazi iz mitropolitovih usta, na wegovoj dugoj bra-
di stvara duge ledenice. Izgledao je kao starozavetni patrijarh ili
prorok. U jednom momentu, Josif zastade, prekrsti se, i glasno re~e:
Pomoz Bo`e jadnijem Srbima, i lu|ijem Rusima! Bio je veliki pod-
vi`nik; `iveo je skromno, i takav je ostao do kraja `ivota. Nikad ni-
{ta nije za sebe sticao. Radio je samo za svoj narod i Crkvu Bo`iju.
Kao Episkop Bitoqski izabran je za Mitropolita u Skopqe
1932. godine, i tamo je dosta uradio. Izme|u ostalog, pokrenuo je, sa
profesorima Filosofskog fakulteta u Skopqu, poznati ~asopis
Hri{}ansko delo, koji bio na nivou, ako ne i vi{e, prethodno pozna-
tog ~asopisa Hri{}anski `ivot. U Skopqu je tada bilo izuzetno
u~enih qudi i velikih stru~waka, kao {to je Radoslav Gruji} i drugi,
a Mitropolit je oko sebe okupqao i ve}i broj teologa Srba i Rusa. Na
Skopskoj katedri je mnogo uradio na crkvenom i narodnom napretku (a
odobrotvoreni od wega, ostali su nezahvalni - do rata, u vreme rata, i
posle rata). Mitropolit Josif je u to vreme pomagao i Manastir Hi-
landar (ustupiv{i mu Manastir Sv. Arhan|ela u ^i~evu za metoh), ko-
ji je tada bio osiroma{io usled konfiskacije od strane gr~ke dr`ave
svih metoha i ve}i deo poseda izvan Svete Gore. On se i tokom okupa-
cije i odmah posle rata starao da se popuni umaweno Hilandarsko
bratstvo, jer je bio Jerarh monahoqubiv i manastiroqubiv. Wegovom
zaslugom, uz Patrijarha Varnavu, privoqena je dobrotvorka Persa Mi-
losavqevi} iz Beograda da na Top~iderskom brdu podigne dana{wi
`enski manastir Sv. Vavedewa.
Da se vratimo malo unazad. Kada je sa Episkopom Nikolajem i{ao
u Englesku da zastupa srpsku stvar, umeo je i tamo da govori (mada je vi-
{e govorio Episkop Nikolaj). Mitropolit Josif je govorio mudro i
kratko, i wegovo svedo~ewe o Srpskom narodu bilo je dobro primqeno,
jer je uvek govorio izvorno, autenti~no. On, ina~e, nije bio ~ovek od pe-
ra da bi mnogo pisao, ali ono {to je napisao i ono {to je izgovorio u
svojim besedama, i naro~ito zastupao u `ivotnim stavovima, ostalo je
zapam}eno u Srpskom narodu i u{lo u zlatne stranice srpske istorije.
No, najve}i podvig Mitropolita Josifa je ono {to je, u doba ras-
pe}a Srpske Crkve i naroda pod okupacijom nema~kom, bugarskom, ba-
8
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
10/396
listi~kom, ma|arskom i naro~ito usta{kom, uradio za Srpski narod i
Srpsku Crkvu. Proteran je iz Skopqa (5. maja 1941. g.), kao da je bio tu-
|in, kao da je on bio tamo okupator, a ne crkveni pastir naroda Bo`i-
jeg, koji se zalagao za svoj narod, ~inio dobro gde god je mogao, i `rtvo-
vao se nesebi~no. Proteran je od Bugara i od bugara{kih slugu, ~ije
tragove i posledice Skopqe i do danas do`ivqava i pre`ivqava. Do-
{ao je u Beograd samo sa jednim kofer~etom u ruci. Kako je proteran
vide}e ~italac u onom delu ovih Memoara, u kojem u vidu izve{taja
Svetom Sinodu to opisuje. No, to jo{ detaqnije opisuje u najpotresni-
jem delu svojih uspomena, svojih memoara - Sa crni{a na gori{a.
Ovaj narodni izraz, verovatno zlatiborski, erski: Sa crni{a na gori-
{a, zna~i: Sa zla - na gore! Sa crwega na jo{ gore. Tako je i bilo Mi-
tropolitu i wegovoj `ivoj Crkvi, stradalnom narodu pod okupacijom.
On to stradawe opisuje potresno do suza, {to }e ~itaoci i sami vide-
ti i do`iveti. Spomenu}emo samo jedan detaq. Silazim, veli, na `ele-
zni~koj stanici u Beogradu, prepuni vagoni izbeglica sa svih strana
pristi`u, a naro~ito iz zloglasne i zlo~ina~ke Endehazije... Mene vu-
ku za rukav i govore: O~e, pomozi, o~e! Gde }emo, o~e? [ta }emo, o~e?
A ne znaju da sam i ja sam izbeglica, i da i ja ne znam gde }u.
Me|utim, Mitropolit Josif je izgleda dobro znao gde treba i}i.
Oti{ao je u Patrijar{iju, u momentu kada je Patrijarh Gavrilo ve}
bio uhap{en i kada je Vladika Nikolaj - dva kqu~na ~oveka u Srpskoj
Crkvi - ve} bio skinut sa svoje Eparhije @i~ke i interniran u Qubo-
stiwi. Mitropolit Josif se na{ao u Patrijar{iji da okupi najpre
Episkope, one iz Srbije i one dobegle u Srbiju: Ni{kog Jovana, [a-
ba~kog Simeona, Brani~evskog Venijamina, Zvorni~ko-Tuzlanskog
Nektarija, vikarne Arsenija i Valerijana i druge, i da, kao brat sa
bra}om, po vekovnom pravoslavnom, kanonskom predawu, od prisutnih
i okupqenih sastave Sinod, te da tako po~ne raditi i Crkvom rukovo-
diti. I Mitropolit Josif je to uspeo. Okupqeni endimusa Sinod
(=Sinod od prisutnih Episkopa) delovao je i delao sve vreme rata,
uspe{no vode}i brod Srpske Crkve po burnom moru.
Ima u Patrijar{iji jedna slika: kako Patrijarh Georgije (Bran-
kovi}) moli Svetog Nikolu da brod Crkve na uzburkanom moru prihva-
ti i spase. Najte`e vreme broda Srpske Crkve bilo je upravo tokom
okupacije. Mitropolit Josif je tu i tada bio bogomdani i bogomudri
9
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
11/396
krmano{. Pri~ali su: da je, shodno dogovoru uo~i samoga rata, trebalo
da se sve Vladike na|u u @i~i i tu se dogovore {ta da rade, te da je Jo-
sif trebao iz Skopqa da svrati u @i~u, no on je po`urio u Beograd!
Te{ko da je ta pri~a ta~na, jer je Patrijarh ve} bio uhap{en, Vladika
Nikolaj ve} od Nemaca smewen, i to je Josif svakako ve} znao, pa je za-
to i{ao pravo u Beograd. I dobro je uradio. Da je i on kasnio, mo`da
bi bilo kasno da se u Patrijar{iji ne{to jo{ mogu}e uradi, te Crkvi
i narodu pomogne. Ka`u tako|e, da kad se Patrijarh Gavrilo vratio u
zemqu, novembra 1946. godine, i kad ga je Mitropolit Josif sa Vladi-
kama do~ekao na ulazu u Patrijar{iju, a tu je bila prisutna svudapri-
sutna UDB-a, kojoj je bilo stalo da se Patrijarh vrati u zemqu radi wi-
hove propagande u svetu, jer, eto, Patrijarha stradalnika iz nema~kog
Dahaua vra}aju u zemqu! - rekao je Gavrilo Josifu: Vide}emo {ta si ti
to radio u toku rata! Siguran sam da je Patrijarh to rekao da bi to
UDB-a ~ula, a da je Patrijarh u dubini du{e bio zadovoqan radom Mi-
tropolita Josifa. Jer, {ta bi bilo da nije bilo Mitropolita Josifa
i wegove preduzimqivosti i snala`qivosti. Mudar je bio Patrijarh
pa je to rekao, jer je trebalo to udba{i da ~uju. Ali, daqi nastavak ra-
da i saradwa Patrijarha i Mitropolita pokazuje da je on bio sasvim za-
dovoqan, jer Mitropolit Josif nije ni{ta uradio {to nije bilo na do-
bro Crkve. Prosto re~eno i sa istorijske distance proceweno: bio je
~ovek koji je osetio pravi momenat da treba raditi, i {ta treba radi-
ti, i zato se stavio na ~elo Sinoda da povede i organizuje `ivot Crkve
onoliko koliko se moglo pod okupacijom. Uostalom, bio je i jedan od
starijih Jeraraha me|u sabra}om, i pritom jedini preostali slobod-
ni Mitropolit, jer su Zagreba~ki i Sarajevski ve} bili na putu za
Golgotu, a Cetiwski je bio otse~en okupacionim zonama.
Nemci su bili kivni na Srpsku Crkvu i Srpski narod zbog ru{e-
wa sramnog 25-omartovskog pakta, i projave narodnog slobodarstva ve}
26. marta 1941 (kada su Kraqev~ani pozvali pred domom u parku Ep. Ni-
kolaja, tra`e}i da im ka`e {ta se to zbiva sa {mokqanskom politi-
kom Kneza-namesnika). Bojali su se projave Srpskog narodnog ponosa i
neropskog karaktera (oni koji govore, kao {to su qoti}evci, da je u 27.
martu glavnu re~ imao engleski Intilixens-servis, isti takvi ili
wima sli~ni govore da je i u 5. oktobru 2000. godine mnogo {to{ta sa
strane ume{ano. Jeste, i tada i sada. Ali - nije samo to, i nije to to!).
10
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
12/396
Projava narodnog gneva 27. marta 1941. godine, ne mo`e ni~im drugim
biti obja{wena, nego nepredvidivim karakterom Srpskog naroda, a to-
ga karaktera su se uvek bojali svi srpski naprijateqi: Nemci, Hrvati,
komunisti, fa{isti, [iptari, dana{wi kapitalisti, mnogi evroame-
rikanci i wihovi nemalobrojni doma}i evroslinavci. Srpski narod
nije sitno ra~unxijski narod, koji }e prvo ra~unati {ta }e biti sutra,
nego gleda da licem svojim ~istim iza|e sutra pred Boga i istoriju,
pred Lazara, Milo{a i Kara|or|a. Zato su Nemci najpre napali Srp-
sku Crkvu i srpsku kulturu. Ve} 6. aprila, na Cveti, bombardovana je u
susedstvu Patrijar{ije Narodna biblioteka, a odmah po ulasku Nema-
ca u Beograd, zgrada Patrijar{ije je bila zaposednuta i iz we izba~e-
ne sve crkvene ustanove, kancelarije, arhiv. Mitropolit Josif je pri-
stigao na vreme da rad Patrijar{ije organizuje, preko puta u Qubi~i-
nom konaku, dok nije potom mudrim na~inom uspeo da povrati i zgradu
same Patrijar{ije i o~isti je od nema~kog java{luka i |ubreta.
Mitropolit Josif se sna{ao, iskreno re~eno, na najboqi mogu-
}i na~in u stra{nim okolnostima. Uspeo je prili~no brzo, kao {to re-
kosmo, na wemu svojstven, mudar i duhovit na~in, da povrati Patrijar-
{iju i desetkovane patrijar{ijske ustanove, ali bez ikakvih ustupaka
Nemcima. Patrijar{ija je bila skoro bombardovana, u svakom slu~aju
dosta o{te}ena. Nemci su od po~etka javno govorili da treba uni{ti-
ti Srpsku Crkvu i srpsku kulturu, i tako vi{e ne}e biti Srpskog na-
roda. Dakle, isto ono {to danas govore Amerikanci i wihovi lakeji,
poltroni i beski~mewaci, kojima je stalo da slome ki~mu Srpskom na-
rodu (pripisuju}i sve dobro {to ima Srpski narod nekom nacionali-
zmu, i sve to svode}i na zaostav{tinu Milo{evi}a; a ako ima jo{
Milo{evi}eve zaostav{tine, to su upravo samo ti i takvi stari ko-
muisti - nove demokrate, presvla~iguwci i tankodu{i}i, ono {to je u
op{toj svetskoj bezqudici izbilo na povr{inu, i pliva onako kako ve-
tar pu{e. Milo{evi} je bio guba prethodne komunisti~ke gube na gr-
ba~i Srpskog naroda i izba~en je brzo, ali su za Milo{evi}evo pre-
trajavawe nekoliko godina krivi upravo oni zapadwaci, koji su ga ta-
kvog hteli, da bi Srpskom narodu mogli da rade ono {to su mu radili,
i {to mu jo{ uvek rade, preko demokratizovanih i liberalnih biv-
{ih tito-stamboli}evskih epigona. Jer, sa ~estitim Srbima, ne bi mo-
gli, ni pre ni sada, tako da rade).
11
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
13/396
Mitropolit Josif je ubrzo kako-tako organizovao `ivot Srpske
Crkve: da Eparhije budu popuwene, administrirane, upravqane, da ni-
{ta ne ostane nepokriveno crkvenom brigom, pastirskim starawem.
Naro~ito je velika zasluga wegova, i Episkopa oko wega, bilo prihva-
tawe velikog broja izbeglica, sve{tenika i naroda. U kratkom perio-
du, kada je bila Komesarska uprava, koja ni{ta nije mogla da uradi, Mi-
tropolit Josif je i tada radio. Potom, kada su ~estiti qudi umolili
Nedi}a, jednog srpskog oficira o~uvanog ugleda iz prethodnog 12-dnev-
nog rata, boqe re}i izdaje - osim onih koji su za Dra`om krenuli, prvi
u porobqenoj Evropi, u oru`ani otpor Hitleru (dok su qoti}evci ite-
kako sara|ivali sa okupatorom) - da prihvati da formira vladu, makar
i kvislin{ku, kako bi zaustavio survavawe narodnih kola sa svom de-
com i svim doma}instvima u bestragiju, Josif je i sa wime radio i sa-
ra|ivao. I morao je raditi i sara|ivati. Ali, samo do li~ne i narodne
~iste savesti i neuprqanog obraza. Bilo bi besmisleno sada raspra-
vqati da li je mogao i kako je mogao druga~ije, ali Mitropolit Josif
nije slu`io ni re`imu kvislin{ke vlade u okupiranoj Srbiji, a jo{
mawe da je slu`io Nemcima. Zna se ta~no, i to je ostalo u arhivi Sve-
toga Sinoda, kada su Nemci poku{ali da ga diskredituju tra`e}i da
osudi borbu Srpskog naroda, ~etnika i partizana, protiv okupatora, da
je on na ve{t na~in izbegao da izda proglas osude i jednih i drugih, go-
vore}i kao otac: To su na{a deca. Bore se.
O radu Mitropolita Josifa pod okupacijom mogli bi govoriti
mnogi izbegli u Srbiju Srbi sa Kosova i Metohije, iz Bosne i Hrvat-
ske, a naro~ito onih preko 200 sve{tenika koji su primqeni i sme-
{teni najpre u Aran|elovac, a posle po Eparhijama i parohijama {i-
rom Srbije. O wegovom radu re~ito govori i mudro pripremqen i do-
stavqen Nemcima, a zatim tajno poslat u svet, Memorandum o pogromu
i genocidu nad Srbima u NDH, o kojem je ve} dosta poznato (i koji }e-
mo uskoro izdati u sva 3 wegova izdawa), ali nije poznato da je ekipu
Srpske Crkve, koja je sara|ivala sa Maksimovi}evim Komesarijatom
za izbeglice, organizovao i podr`avao Mitropolit Josif u samoj Pa-
trijar{iji. (U od wega organizovanoj kancelariji ura|en je i detaqan
izve{taj: Zlo~ini Arbanasa izvr{eni nad Srbima Kosova i Metohi-
je od 1941-45.g., koji smo objavili u kwizi Od Kosova do Jadovna, 7.do-
puweno izdawe, 1987).
12
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
14/396
Josif nije bio iskqu~iv ~ovek, nego je gledao pre svega op{tena-
rodno dobro. Nije tada, naro~ito u po~etku, ni bilo sve tako jasno, jer
su vremena bila mutna i opasna. Treba znati da su u po~etku sara|iva-
li ~etnici i partizani, i bilo je jasno da se treba boriti protiv oku-
patora, ali je trebalo i narod spasavati od propasti, koja se na wegovo
biolo{ko i duhovno bi}e odasvud nadnela. Naro~ito preko Drine i na
Kosovu. Na~in na koji je narodu hteo da pomogne Nedi}, nije bio, niti
ostao, ideal za Srbina. Nedi} je bio tragi~na figura, tragi~na `rtva
tragi~nih okolnosti, stra{noga doba ~itavog jednog naroda. Saradwa
sa wegovom vladom bila je - pre`ivqavawe pod okupacijom, i, koliko
se god moglo, bez ustupaka srca i savesti. Saradwa sa Qoti}em, koji
se nametao kao svaki od narodnog bi}a otu|eni totalitarac, i pritom
nametana i od okupatora, nije bila prihva}ena, i zato je Mitropolit
Josif bio nepopularan i nepo`eqan kod qoti}evaca. Oni su prven-
stveno wega imali u vidu kad su u svojim novinama pisali o crvenim
Vladikama! (To je bila direktna denuncijacija Nemcima. Qoti}evci
su, i tada, kao i pre toga i kasnije, bili bukvalno determinisani anti-
komunizmom, koji ih je odre|ivao do te mere da su zdu{no prihvatili
saradwu sa okupatorom, sa nacizmom: bili su jedina partija slobodna
pod Hitlerom, i pritom naoru`ana!). O tome svedo~e ovi Mitropoli-
tovi Memoari, kao {to }e ~italac i sam videti. Gorke re~i gorkih is-
kustava zapisao je u wima raspeti Mitropolit.
Mitropolit Josif je izbegavao, i izbegao, da se pribli`i Nemci-
ma, da im se predstavi onako kako nije svojstveno Srpskom Vladici.
(Pojedini novousta{ki istori~ari pisali su, ne tako davno, da je Srp-
ska Crkva preko Mitropolita Josifa sara|ivala sa Nemcima, ~ak i u
progonu Jevreja. To govore i pi{u oni ~ija je Crkva i narod imao svo-
ju Nezavisnu dr`avu pod Hitlerom i u woj zatirao Srbe, Jevreje, Ciga-
ne, sve ne-Hrvate /kao sada [iptari pod Amerikancima na Kos-Metu sve
ne-Albance!/ Da ovo nije ta~no, postoje, uz li~na, i pisana svedo~anstva
u Arhivi Sv. Sinoda: da su Mitropolit Josif i zato~eni Vladika Ni-
kolaj spasavali Jevreje i pod Nemcima). Kada su Nemci hteli da ga navu-
ku na tanak led, da mu dodele orden za zasluge, on je to vrlo ve{to iz-
begao: izneo je taj predlog pred Sv. Sinod, i od Sinoda je do{la odluka
da postoji red u Saboru, da se po stare{instvu dodequju ordeni, a ka-
ko on nije najstariji u Saboru, onda ne mo`e orden prihvatiti. Ta i
13
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
15/396
takva odluka, ve{to sro~ena, bila je jasno izbegavawe priznawa Nemci-
ma, ili od Nemaca. Diskreditacija od strane Nemaca nije uspela. Tako
su i komunisti, kad su posle Nemaca do{li na vlast, poku{avali da ga na
razne na~ine diskredituju. Ve} prvih nedeqa po takozvanom oslobo|ewu
Beograda 20. oktobra 1944. godine (koje oslobo|eweje srpski Beograd
ko{talo najmawe 25.000 nevino likvidiranih, a Srbiju oko 150.000), or-
ganizovali su omladinu da ispred vrata i prozora Patrijar{ije vi~e:
Dole Josif! A Mitropolit Josif, otvoriv{i prozor, pita tu decu: A
deco, koji Josif? Ima nas trojica: Visarionovi~, Broz, Cvijovi}?! De-
ca su mu na to aplaudirala, jer su o~igledno bila nagovorena.
Josif je, zaista, i pod komunistima, dok nije do{ao Patrijarh Ga-
vrilo i preuzeo kormilo Crkve, nastojao da uradi sve {to se mo`e. Vi-
de}e to ~italac u wegovim Memoarima, i u prilozima uz ove Memoare.
Da ka`emo zasad samo toliko: da je Mitropolit Josif, sa Sv. Sinodom,
prvi uputio, i to najmawe dva puta, malo poznate Memorandume Srpske
Crkve novoj komunisti~koj vlasti zbog progona Srpske Crkve od komu-
nizma. (Kada sada ~ujemo ili ~itamo biv{e komuware gde jo{ uvek govo-
re kako su osloba|ali narod od fa{izma, samo se zapawujem wihovoj
bezo~nosti: {to nemaju iole savesti da ka`u kako su taj isti narod i
wegovu Crkvu potom terorisali i zatirali - od Kosova do Jadovna. Naj-
novija srpska sudbina, od Jadovna do Kosova, samo je posledica tog wi-
hovog oslobo|ewa i wihovog demokratskog socijalizma u kome je
stradao najvi{e jadni Srpski narod i wegova Crkva! Wihova bezo~nost
je kao sada ove ameri~ke totalitarne demokratije: nikad se ne zapita-
ju, da li bi se mi i sami, bez wih, oslobodili, sami, bez wih, izgradili
slobodnu i pravnu dr`avu, sa qudskim pravima i dostojanstvom!?).
No, da se vratimo Memoarima Mitropolitovim, i prepustimo ih
samim ~itaocima da iz wih sagledavaju wegov svetli i mudri lik. Mi-
tropolit pi{e kako je i{ao u Rusiju, i tada i ranije. Wegove karakte-
risti~ne ocene Rusije, naro~ito one iz 1945. godine, vrlo pronicqive,
mudre procene i ocene, sli~ne su onima koje je o Rusiji dao Sveti Petar
Cetiwski, koji je pro{ao svojevrsnu golgotu i{av{i da tra`i pomo}
od Rusije, ali do`ivev{i tamo i gor~inu da bude proteran, pa je govo-
rio Sveti Petar, a za wim sli~no i Mitropolit Josif: Ne treba se
udaqavati daleko od Rusije. To je opasno. Ali, ne treba ni suvi{e bli-
zu pri}i. I to je opasno! Takva je mudrost Srpskog naroda. Srbi imaju
14
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
16/396
svoju istoriju, svoj stav, svoj karakter, svoj identitet. Niti je gr~ki, ni-
ti je ruski, niti je zapadwa~ki, niti isto~wa~ki. Srbin je svoj na svo-
me. A jeste i Istok i Zapad, i iznad Istoka i Zapada, kako je govorio
Sveti Vladika Nikolaj, davni drug i saradnik Mitropolita Josifa.
O wihovom drugovawu moglo bi se napisati ako ne kwiga, svaka-
ko du`i tekst. Pre nego {to je Mita Kosti}, ~uveni sve{tenik i pisac
iz Gorweg Milanovca, napisao kwigu Na tu|em poslu, ~ulo se da je
Mitropolit Josif kao komita poginuo, a Nikolaj je tada rekao: E, Jo-
sife, pogibe na tu|em poslu! Ispostavilo se da toga nije bilo i da je
Josif ostao `iv. Wihovo dru`ewe, kao {to pomenusmo, bilo je i kad su
i{li na Zapad, tokom okupacije, i posle oslobo|ewa 1918; zatim, to-
kom Josifovog episkopovawa u Bitoqu i mitropolitovawa u Skopqu.
Vladika Josif je voleo i da se na{ali na ra~un Vladike Nikolaja, a i
Nikolaj je, na svoj na~in, uzvra}ao sli~no Josifu. Kad su, recimo, po-
stavqali neka te{ka pitawa iz srpske istorije ili duhovne prirode
Nikolaj je gurao Josifa: Ajde, ka`i ti Josife. Ti odgovori. A kad su
Josifu dolazile neke pobo`ne `ene i pri~ale svoje pri~e, ~esto puta
i fantazije, Josif im je odgovarao: Idite vi, deco, Nikolaju. On je
stru~wak za to, nisam ja. Ima jo{ i drugih simpati~nih anegdotskih
detaqa, ali, u svakom slu~aju, Josif i Nikolaj su bili qudi koji su u
jednom jarmu, kao dva biblijska vola, orali na wivi naroda Srpskog i
roda qudskog, seju}i re~ Bo`iju i seme jevan|elsko; i tako|e su vukli,
i izvla~ili, kola Srpskoga naroda iz mnogog i te{kog gliba, iz te-
{kog posrtawa i stradanija, i zato su bili i ostali duboko upisani u
brazde Srpske zemqe, u brazde srpske istorije, u bi}e i bitovawe Srp-
skoga naroda i Svetosavske Crkve, biolo{ko, patriotsko, kulturno,
duhovno, crkveno, hri{}ansko, qudsko.
U tekstovima koji su pred ~itaocem nalazi se posejana mudrost
Mitropolita Josifa, zabele`eno wegovo duboko qudsko i vladi~ansko
iskustvo. Kada je, pri kraju rata, rezimirao svoje odnose, svoj posao, rad
i saradwu sa pojedinim qudima tokom rata i okupacije, sa kojima nije
mogao da se ne susre}e i za dobro svoga naroda ne sara|uje, ~italac }e
videti kakvu je razboritost pokazao u karakteristikama koje iznosi o
Nedi}u, Qoti}u, Joni}u. O ovoj dvojici posledwih - koji su bili ideo-
lozi jedne politike, navodno narodne, a u su{tini otu|ene od bi}a i ka-
raktera Srpskoga naroda, i kao takve hibridne i nesrpske, maskirane
15
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
17/396
(ima ih koji se i danas wome maskiraju) floskulama i parolama o tobo-
`e srpskoj ideologiji, i pritom se zaklawaju}i ~ak i iza Vladike
Nikolaja - Mitropolit Josif je reqefno izneo vernu sliku kakvi su to
qudi bili. Osetio je, pre svega, wihov sekta{ki karakter. (Jer, re~ je
ustvari o jednoj sekti; sli~no kao {to danas imamo politi~ke i ideolo-
{ke stranke, naro~ito u Beogradu, koje su tipi~no sekta{kog mentali-
teta. Zato uglavnom ne razumeju Srpski narod i Crkvu). Ono {to bitno
razlikuje Vladike Josifa i Nikolaja od qoti}evaca, i onda{wih i da-
na{wih, jeste to {to su i Josif i Nikolaj bili srpske patriote, qudi
izrazito srpskog karaktera, a ovi drugi su izraziti sekta{i, qudi sek-
ta{kog mentaliteta koji pretenduje da tobo` pokriva svojom pretenci-
ozno{}u Srpski narod i wegov karakter (sli~nu sekta{ku pretencio-
znost pokazuje, napr. i pisac Korena i Deoba i Vremena vlasti i
izdaje, koji svojim komunisti~kim mentalitetom ho}e tobo` da pred-
stavi karakter Srpskog naroda, a ustvari slika sebe i svoj svet).
Mitropolit Josif i u ovim Memoarima pokazuje da je wegov stav
za vreme rata i okupacije, kao i posle tzv. oslobo|ewa, bio stav srp-
skoga patriote i Vladike. Nije nijednoj stranci pripadao, niti to pri-
li~i srpskome Vladici da bilo kojoj stranci pripada. Tako, npr., kada
su Nikolaju govorili da je qoti}evac, Nikolaj je odgovorio: Qoti}
bi vaqda pre bio nikolajevac! Ustvari, ni jedno ni drugo nije bilo,
niti mo`e biti. Tako bi svaki srpski patriota mogao, ako je pravi pa-
triota, da se nazove - josifovac, a ne da Mitropolit Skopski i sve-
srpski pripada ovoj ili onoj stranci. Kao {to i danas stav pravih srp-
skih Vladika i pravih srpskih sve{tenika nije strana~ki, nije partij-
ski, ali jeste patriotski, crkveno-narodni. Nazivaju}i Mitropolita
Josifa i druge Vladike tokom okupacije crvenim vladikama, Qoti}
i qoti}evci tu svoju bruku nisu priznali. Vladika Josif nije slu`io
crvenima, ali su qotaneri time pokazali kako su se odnosili prema
wemu. Komunisti su vrlo dobro znali ko je Mitropolit Josif, i bili
su kivni {to nije tokom okupacije bio diskreditovan, {to nije bio
stvarni saradnik i kolaborater Nemaca, nego je bio narodni ~ovek i
patriota, stradalnik koji je dizao i nosio Krst svoj i svoga naroda.
Trebalo je nositi i izneti li~ni i narodni Krst. Trebalo je pri-
miti na stotine izbeglih srpskih sve{tenika i oko milion srpskih iz-
beglica, i sve wih kako-tako smestiti i zbrinuti. Niko nije ostao bez
16
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
18/396
krova i hleba, kao {to u na{e dane imamo mnoge izbeglice iz Srpskih
Krajina i sa Kosova i Metohije, koji se potucaju po zemqi Srbiji od ne-
mila do nedraga. Mnogi su od tih izbeglica od tuge umrli u Srbiji, ali
nisu do`iveli nepravdu kakvu do`ivqavaju danas Srbi dobeglice sa
Srpskog Kosova ili iz Srpskih Zemaqa i Krajina zapadno od Drine.
Ona Srbija i onakva kakva je bila, okupirana i raspeta, Srbija Mitro-
polita Josifa, bila je patriotska Srbija. Ova Srbija sada je partijska
Srbija, jer ima sekta{ku i poltronsku vlast. U ovim i ovakvim vo|ama
ne prepoznajemo ni onakve vo|e kakvi su bili silom prilika u ratu.
Ovi su prodani, pre nego {to se to od wih i tra`i. Raznorazni predsed-
nici, ministri, partijske vo|e i kolovo|e mnogobrojnih mafija, koje
jedna drugu pawkaju, ru`e pa i gawaju, a Bogami i ubijaju, a onda to, man-
gupski velikodu{no, svoje pona{awe pripisuju Srpskom narodu, i iz
svoga, izvode pri~u o srpskom karakteru! A Srpski narod pati pod
wima, kao {to je patio pod komunistima, i nacistima, i ne mo`e od wih
da do|e do re~i. Ali, `iv je Bog, i `iva }e biti du{a na{a, kako su go-
vorili Proroci i u najte`im momentima biblijske istorije. A istori-
ja Srpskog naroda i Crkve Hristove u wemu jeste biblijska.
Mitropolit Josif je bio i ostao ~ovek i Vladika svetla lika. Ta-
kav }e i ostati zapam}en. ^ovek koji se ~ove~anski borio u toku svih ra-
tova prve polovine 20. veka, u Kraqevini Srbiji i Jugoslaviji, onoj
predratnoj nesre}noj i onoj komunisti~koj jo{ nesre}nijoj, u slobodi i
pod okupacijom, u zemqi i inostranstvu. Borio se i dobar rat ratovao,
kako veli Apostol Pavle. I nije bio slomqen, mada bio je progawan. Na-
ro~ito od komunista. [teta {to nije stigao da ostavi svoje zapise o ko-
munistima, svoje Memoare o wihovoj bezo~nosti, licemerju i ne~ove-
{tvu. Proteran je od nema~kih slugu iz Skopqa, i komunisti mu nisu da-
li da se vrati na svoju katedru, nego su ga i iz Vrawa proterali; zatim iz
Crne Gore, pa iz @i~e, gde je bio postavqen za administratora Eparhi-
je @i~ke, jer je wegov saborac Nikolaj bio progla{en za narodnog ne-
prijateqa i kao takav nije mogao da se vrati u zemqu i na svoju katedru.
Zavr{io je ovozemni `ivot u Manastiru Vavedewu, na Top~ider-
skom brdu, gde mu je i danas grob. Tamo mirno i spokojno po~iva posle
orawa i preoravawa po wivi Gospodwoj, primqen i upokojen u miru Go-
spoda svoga. Po~iva kraj Sve{tenomu~enika Dositeja Zagreba~kog, ko-
ga je primio izmu~enog i izmrcvarenog iz Zagreba, kao {to je primio
17
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
19/396
i tolike druge `ive mu~enike iz Zapadnih i Kosovometohijskih srp-
skih krajeva. Grob Mitropolita Josifa je, po promislu Bo`ijem, do
groba Sve{tenomu~enika Dositeja, jer je video wegove muke i opisuje
ih ovde u svojim Memoarima.
Uz Patrijarha Gavrila i Svetog Vladiku Nikolaja ostao je kao
veliki ~ovek i veliki borac, i te{kih vremena svenarodnog stradani-
ja. Sva trojica su bili veliki qudi, dinami~ne, slo`ene i duboke li~-
nosti. Oni koji ne znaju {ta je Crkva, i {ta je ~ovek Hristov u Crkvi,
{ta je i kakav je crkveni `ivot i episkopski podvig, mogu da misle da
je izme|u wih bilo nekoga sukoba. A, jednostavno, bilo je `ivoga `ivo-
ta, `ivoga stava i odstojavawa sebe i svoga bogomdanog pozvawa u ovom
svetu i `ivotu. Ako je i bilo sporewa, bilo ga je, kod svih trojice, naj-
pre sa sobom, a za svoj narod. Izme|u Mitropolita Josifa i Patrijar-
ha Gavrila nije bilo bitnog sukoba. Bili su dinami~ni qudi, koji su
jo{ od vaspostavqawa Patrijar{ije 1920. godine `ivo u~estvovali u
`ivotu i radu Srpske Crkve. Pri~ali su nam o~evidci da su kod i oko
tihoga Patrijarha Dimitrija nosioci dinamizma u Arhijerejskom Sa-
boru bili Mitropolit Gavrilo, Mitropolit Josif i Vladika Niko-
laj. Oni su radili i sara|ivali, orali i preoravali, ali svoj `ivotni
put i delo, svoju hristopoverenu im setvu narodne wive Jevan|eqem
Bogo~oveka nisu napu{tali, zapu{tali. Nisu je sejali semenom svojih
ideja, svojih politika, sitnih interesa, nego srpskim ~ojstvom i juna-
{tvom, ali za~iwenom soqu blagodati Duha Bo`ijeg.
Povodom objavqivawa ovih Memoara Mitropolita Josifa treba
re}i jo{ i ovo. Kako se po~elo sa objavqivawem wihovih pojedinih de-
lova i odlomaka, reagovali su oni koji se Memoarima ose}aju pogo|eni.
Poku{ali su ~ak i da ih diskredituju, da navodno nisu autenti~ni, te
tako skrenu vodu na neke druge vodenice, jer wihova to ne mo`e da sa-
meqe. Me|utim, autenti~nost ovih Memoara poznata je svakome ko je
iole imao dostupa Patrijar{ijskoj, Sinodskoj arhivi. Iz Izve{taja
Svetog Arhijerejskog Sinoda Svetom Arhijerejskom Saboru SPC o
radu od 1941. do 1947. godine, koji je Mitropolit Josif napisao sa svo-
jim saradnicima, a koji je tekst, na oko pet stotina kucanih stranica,
Sveti Arhijerejski Sabor 1947.g. na ~elu sa Patrijarhom Gavrilom,
prihvatio kao Izve{tajiz celoga rata i okupacije, jasno se vidi da je
Mitropolit Josif bio ovakav kakvog ga vidimo u wegovim Memoarima.
18
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
20/396
Poku{aj diskreditacije i Mitropolita Josifa i wegovih Memoara sa-
mo pada na lice onih koji nisu u stawu da podnesu celu istinu, i osta-
nu na nogama. Takvi su, na `alost, oni o kojima on pi{e u Memoarima.
Sledbenici ~oveka koji je napisao Patrijarhu Gavrilu i Vladikama
Nikolaju i Irineju, povodom ru{ewa sramnog pakta sa Hitlerom, ne-
{to onako nadmeno i samouvereno, kao {to neki dana{wi beograd~i-
}i ~itaju lekcije Patrijarhu Srpskom i Svetosavskoj Crkvi, a pojma
nemaju {ta je Crkva, niti su je ikada `iveli i do`iveli.
Ne ka`emo da je u Memoarima Mitropolita Josifa sve apsolutno
tako kako je zapisao, ali je to wegovo li~no svedo~ewe, i u tome je vred-
nost ovoga teksta. Neumitna istorija, a ona se ne}e zavr{iti na nama
niti na onima koji su je pisali pod komunistima, ili ovima koji je pi-
{u posledwe decenije i posledwih par godina, upotpuni}e to, i ne{to
mo`da ispraviti, ali }e mnoge ~iwenice, koje je zapisao Mitropolit
Josif, ostati kao fakta koja ulaze u stvarnu istoriju Srpskog naroda
i Srpske Crkve.
Mitropolit Josif je svedok istorije, kakvi su bili i kakvi tre-
ba da budu danas srpski Jerarsi. Pred svakoga mo`e da stane smela i ~i-
sta lica, kao borac za svoj narod - `ivu Crkvu @ivoga Hrista, Raspe-
toga i Vaskrlsoga - ne izviwavaju}i se, ne poltroni{u}i, niti se bra-
ne}i. On takav ve} poodavno stoji na sudu pred Licem Bo`ijim. Oni ko-
ji ga klevetaju, doma}e i strano zlo, ne mogu mu nauditi. Klevetali su
tako i wegov narod: Austrija u Prvom svetskom ratu, usta{e u Drugom,
komunisti posle toga, i sada ga klevetaju sli~ni ovima totalitarci,
evroamerikanci spoqa, i wihovi doma}i epigoni iznutra.
Mitropolit Josif je bio zlatiborski bor, veliki srpski dub, ko-
ji je ostao duboko ukorewen u Srpskom narodu i u Srpskoj Crkvi. Neka
mu je od nas hvala za sve {to je uradio, a kod Gospoda neka mu je ve~na
nagrada i Ve~an spomen na nebu i na zemqi!
Manastir Tvrdo{, Episkop
Uo~i Sv. Proroka Ilije 2003. g. Atanasije (Jevti})
19
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
21/396
20
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
22/396
I
NE[TO IZ MOJIH
USPOMENA
21
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
23/396
22
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
24/396
NE[TO IZ MOJIH USPOMENA
Draga ]eri,
Vi{e si me puta molila da ti ostavim ne{to iz svoga `ivotanapisano. Evo }u ti u~initi po voqi. ^ega se setim, to }u ti i saop-
{titi verno.
Moji preci po ocu doselili su se iz Sanxaka-Ra{ka ili severo-
isto~ne Hercegovine. Po tradiciji znam da mi se ~ukun-|ed zvao Pan-
telija. Bio je opak, tvrd pravoslavac i kao Srbin kosovski osvetnik.
Nije lako trpeo Turke i jo{ mawe poturice. Zato je uvek sa wima sta-
jao na ratnoj nozi. Vodio je ~esto hajdu~ke ~ete i branio sirotiwu ra-
ju kako je znao i mogao. U jednom ve}em okr{aju, izgleda mi, pri Kara-
|or|evom ratovawu-1809. godine u Sanxaku - ili jo{ ranije pri dru-
gom preseqewu Srba u Austriju - stra{no je potukao Turke, ali je i
sam izgubio jedno oko u tome okr{aju. Po wemu su se moji pretci pre-
zivali Panovi}i, a zbog wihove naprasitosti i danas moje srodnike,
kada bi hteli da ih okarakteri{u kao prznice i tvrdoglave vele:
Svi su kao }oravi Pane.
Ovo nije kao pohvala, ali karakteristi~no za moju familiju, ko-
jih sada ima oko 30 domova i vi{e. Neki se i sada me|u wima preziva-
ju Panovi}i, i to potomci moga strica, a sinovca moga |eda Vukoja-
Mitra. Svi ostali nose prezime Cvijovi}i po nekom pretku Sveti-
slavu (Svelu, Cvelu, Cviju). Daqe iz porodi~ne tradicije znam da mi
se pra|ed zvao Jovan, koji je opet bio neki deliba{a, a slab radenik i
ku}anik. \eda, koji se zvao Vukoje, znao sam dobro. Bio je }utqiv, do-
bar radenik i o{tar ~ovek. Voleo je nauku i radovao se kada sam po-
{ao u {kolu. On je imao jo{ tri starija brata: Milijuod ~ijih je na-
slednika Milenko, Qubica i \or|e, Sretena i Petka. Ja sam malo za-
pamtio samo Sretena, koji je `iveo do blizu 80 godina.
23
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
25/396
Otac mi se zvao Krsta, a bra}a: Mali{a, Jovan i Marko; sestre:
Tadijana i Jovanka. Sva mi je o~eva familija ponosita, ali skromna
i ozbiqna.
Od maj~ine familije sem ujaka: Vasilija, Sretena, Petra i Pet-
ka (ovaj je jo{ samo `iv) znao sam dedu mi (maj~inog oca) Jakova i ba-
bu Vujanu. Majka mi se zvala Jelisaveta. Svu maj~inu familiju jako
sam voleo, a naro~ito dedu i babu. Dede Jakova i danas se vrlo dobro
se}am, premda je umro u mome ranom detiwstvu. On je ~esto dolazio
ku}i mojih roditeqa nedeqom ili sve~anicima, uvek lepo obu~en u
~iste bele rubine - sa silavima. Nama deci donosio je po neku kru-
{ku, jabuku ili oraha i qe{nika, a nije bilo retko - i po par~e {e-
}era odbijenog od {e}erne glave. Majka nas je pred wega izvodila pod
orah, gde je on sedeo, obu~ene u ~iste rubine, izmivene i o~e{qane.
Druk~ije se pred wega nije moglo iza}i, - sramota je.
Dedu smo qubili u ruku, a on nas je milovao i pitao {ta smo tih
dana radili i jesmo li dobro slu{ali. Dok bi majka spremala kafu i
rakiju ja bih dedi prinosio `i{ku da pripu{i lulu. Maj~ina famili-
ja zvala se Dani~i}i, koji su tako|e doseqenici kao i ostali `iteqi
moga sela Dre`nika. Dok je o~eva familija imala vi{e vojni~ki ka-
rakter, maj~ina familija odlikovala se nekom crtom aristokratije i
diplomata. Umeli su svi lepo pri~ati, bili su laskavi i voleli baca-
ti po{alice, dosko~ice i pomalo zajedati, ali su svi bili pomalo la-
komisleni - nasuprot o~evoj familiji. Istina, oni su uvek izgledali
prirodno inteligentniji, ali i povr{niji od o~eve familije. ^ini
mi se da sam ja dobar produkt te dve osobine - oca i matere: Majka mi
je dala mnogo ose}ajnosti i mekotu srca, a otac pravilnost su|ewa-ra-
su|ivawa, opreznost, otpornost i dovitqivost, gor{ta~ki ponos i ne-
savitqivost. Prirodno - majka je dejstvovala srcem i dobrotom, a otac
- razumom i istrajno{}u, ~esto tvrdoglavom uporno{}u u savla|ivawu
`ivotnih nezgoda. Majku sam neizmerno voleo, a oca se bojao i sa stra-
hopo{tovawem mu se odnosio. I to uvek, dok je god bio `iv, iako je on
bio prost i nepismen ~ovek-seqak, ali je bio otac.
Ro|en sam u Dre`niku 1878. godine 28. avgusta (po starom stilu)
u zadru`noj ku}i moga dede Vukoja kao najstarije dete svojih roditeqa.
Na tri-~etiri godine po mome ro|ewu deda mi je oca iselio, odvojio
ga iz zajednice i poslao ga na pojate, gde se leti ~uvala i zatvarala
24
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
26/396
sitna stoka-marva. Uzrok tome bila je sva|a me|u `enama, a sve zbog
dece. Deda je imao sa drugom mu `enom malu decu, a moj otac prgav i
prema ma}ehi neraspolo`en pravio je zamerke za{to ona vi{e pa`we
poklawa svojoj deci ({to je prirodno)- a nas, mene i brata mi Mali{u,
zanemaruje. Ni{ta se ne se}am, ni vremena, ni drugih okolnosti kada
su se roditeqi s nama - decom iselili i nastanili u pojatama. Ne se-
}am se ni prvih dana na novom ogwi{tu. Ali se dobro se}am dveju sce-
na iz zadru`ne ku}e. Video sam i zapamtio dobro da su `ene poslevo-
|ewa krave prekrstila dva ugarka sa `ivom vatrom na sapima krave i
posule vodom. Ovo zato, kako sam docnije saznao da ne bi krava pova|a-
la. Ja sam zakukao {to }e `ene ope}i kravu, a one su me oterale u ku}u
(kujnu - deo ku}e sa ogwi{tem), po{ao sam unutra i s praga video veli-
ko ogwi{te, za wim lonac sa jelom kipi, a ja potr~ao (vaqda da izmak-
nem lonac) i preko visokog praga preturio se unutra. Ovo spomiwem
samo zato {to su to jedine scene iz ranog detiwstva koje sam upamtio,
jer sam tek posle pete godine mogao koje{ta zapa`ati i pamtiti, - i
{to sam docnije i u snu uvek privi|ao neku vrelu-kqu~alu vodu i we
se jako pla{io. Ispri~a}u ti, draga }eri, jo{ nekoliko sitnih stvar-
~ica iz albuma moga detiwstva, a do mog polaska u {kolu.
Se}am se da sam jednom zaspao u {umi i da su me siroti rodite-
qi celu no} tra`ili i tek u zoru na{li. Se}am se kako sam se prvi
put kao dete opio. Vide}i kako stariji piju rakiju ispod lule, tj. dok
se jo{ rakija pe~e, i ja sam to probao i popiv{i jedan gutqaj uskoro
sam se preturio u sneg. Ovo mi je pomoglo da vi{e nikad nisam, dok mi
nije bilo vi{e od 25 godina - hteo okusiti rakiju. Pamtim kada su me
roditeqi tri puta vodili na pri~est. Jednom mi je majka govorila ka-
ko je veliki greh ma {ta toga dana re}i, pqunuti ili ne{to r|avo
u~initi. Jer }e se Bog rasrditi i ja ne}u primiti u se zakon Bo`ji
nego `ivo ugqevqe koje }e me spr`iti. - Docnije, kao profesor Bogo-
slovije, zapazio sam da ni na{i u~eni teolozi nisu tako mudro i tako
prosto umeli objasniti svojim u~enicima zna~aj sv. tajne pri~e{}a -
evharistije - kao ova prosta i nepismena seqanka.
Drugom prilikom, kada me je otac u naru~ju prinosio u hramu sv.
~a{i, video sam sve{tenika sa duga~kim {tapom kako narod umiruje
u hramu. Zato ga nisam voleo. - Tre}om prilikom, posle pri~e{}a na
grobqu moji roditeqi su sedeli sa sve{tenikom na ledini, pili sa
25
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
27/396
wim kafu i razgovarali. I meni su dali kafu i par~e somuna - le-
piwe, te sam umakao u kafu. Zagledao sam se u sve{tenikove brojani-
ce, hitro sko~io i istrgao mu iz ruku rekav{i: to su |in|uve moje se-
stre. Roditeqi su se ovome iznenadili, odmah mi oduzeli brojanice i
povratili sve{teniku - izviwavaju}i se, a on me je pomilovao i re-
kao: Ostavite ga, on }e biti pop. Zato sam ga tada zavoleo. Zvao se
Marko sa nelepim nadimkom zlotrk. - Zbog ovoga su me docnije i de-
ca zadirkivala i govorila kako }u biti pop, a meni to nije bilo kri-
vo; i u koliko sam toga bio svesniji - tome sam sve vi{e te`io.
Znam kada mi je otac oti{ao u Bugarski rat (1885. god.) sa osta-
lim seqacima pevaju}i, a majka se Bogu molila da se zdrav i `iv vra-
ti. Kada su uskoro jednoga ve~era zvezde s jednog ne drugi kraj neba
preletale- se}am se, kao da je bilo ju~e. Narod je govorio kako u bo-
ju padaju i na{i i Bugari i `ustro protestvovao - za{to se bra}a tu-
ku. Kada su se vojnici vra}ali ku}ama iz rata, a oca jo{ nije bilo, maj-
ka je po~ela jadikovati i nama deci govoriti:Ako se ne vrati, pobij-
te se, ko }e vas hlebom hraniti i do snage dovesti. Mi smo to primi-
li bukvalno i po~eli misliti kako da to izvr{imo. Ali Bog bi mi-
lostiv i otac do|e jednoga dana. Zatra`i te se u dvori{tu pred ku}om
presvu~e, jer je, veli pun va{iju, pa ne}e gad u ku}u da unosi. Docnije
sam potom kad su se ratnici sastajali i pri~ali iz rata do`ivqaje,
gutao wihove pri~e. Naro~ito sam zapamtio kakvo su mi{qewe ste-
kli o Bugarima. Govorili su: Uzmi jednoga Bugarina, ve`i ga u kvr-
ge, strpaj ga u xak i metni ga pod astal, a drugoga posadi za sto za ru-
~ak, gosti ga i ~asti. Oni ne smeju znati jedan za drugoga, i {to ti mi-
sli onaj pod stolom u xaku, isto ti misli i onaj {to s tobom ru~a.
Ovo je vrlo karakteristi~no.
Jo{ neka epizoda
Imali smo suseda na dva kilometra daleko od na{e ku}e nekog
Radoslava Milovanovi}a - zv. ^ikana. Bio je ~ovek sumwivog vlada-
wa, bar se tako u na{oj ku}i govorilo. Jednom se s mojim ocem parni-
~io kod op{tinskog suda zbog neke potre/potrice i krivo se zakleo.
Kada je to otac sa bolom u ku}i ispri~ao, moja je majka po~ela da nari-
~e i izrebrila se prema ocu, kako je smeo i mogao dozvoliti da se ~o-
26
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
28/396
vek krivo zakune. A kada je se docnije Radoslavu razbolelo malo dete
u kolevci, moja je majka bila u o~ajawu, i kriju}i, da otac ne sazna, sla-
la Radosavqevoj eni neke lekarije po meni! - Karakteristi~no kakvi
su nam stari bili! Kakvi li smo mi, a kakvi li }e nam potomci biti?
Imao bih ti jo{ ovakvih stvar~ica re}i, ali }e{ mi i na ovome
zameriti {to te modernu `enu uznemiravam kojekakvim seqa~kim
bajkama, zato dozvoli da ti samo jo{ jednu - bar za moje poglede, karak-
teristi~nu za ono i ovo vreme ispri~am.
Jedne rane jeseni putovao sam sa ocem na u`i~ku pijacu vode}i vo-
la na prodaju. Vo je bio dobro ugojen zato su trgovci na pijaci ~esto za-
stajkivali oko wega, premeravali ga o~ima, pipali po sapima i pitali
za cenu. Otac je tra`io za vola pet dukata (60 zlat. dinara). Se}am se
te pogodbe jako. Trgovci su, opet, zagledali vola i ponova pitali za ce-
nu, a moj im je otac odgovarao: Eto, ja rekoh, a od vas ni{ta ne ~uh!
Oni su mu davali cenu ozna~avaju}i je u dinarima - a ne u dukatima.
Otac nije dao, i on bi - siromah, ~im se oni odmaknu, s mukom sra~una-
vao - koliko je ponu|ena suma u dukatima. Video sam da mu je to vrlo te-
{ko i{lo, jer se na{ tada{wi seqak jo{ nije bio nau~io i privikao
novom - desetnom sistemu ra~unawa. Za wega je jo{ va`ilo: dukat i
cvancik (12,80 dinara) poreze, ralo zemqe, hvat zemqe, ar{in, rif,
cvancik, rubqa oka - pa je prokliwao novu sistemu, govore}i:Ko iz-
misli kilo kilavo mu sve po ku}i hodiloitd. Sa pretvarawem oke u
kilograme i ja sam docnije kao |ak realke, muke imao, a ponekada od oca
{amara dobio - {to mu nisam umeo dobro ra~un voditi. - No, na stranu
to. Otac je vola prodao za 70 dinara, jer, vide}i da ga trgovci pristi-
`u u ceni, istu pove}ao na 6 dukata. Primio je novac - sve u bakru, met-
nuo u zobnicu (torbu od kostreti) i drugim putem se - stranputicama
vratio sa mnom ku}i. Bojao se tolike novce nositi, pa izbegavao susret
sa qudima. Do{av{i ku}i ve~erom (no}u) otac je zovnicu sa novcem
gurnuo u plast sa senom, nije smeo da unese u ku}u toliki novac (70 di-
nara) boje}i se da kogod nije saznao ve} o tom wegovom bogatstvu. Tek
sutradan doneo je novac u ku}u, postavio malu okruglu trpezu (siniju) i
na woj odbrojao 70 gro{a (14 din.) koliko mu je trebalo za porez. I tu
se jako mu~io oko izra~unavawa. Ostatak novca odvojio je da isplati
kupqeni zabran, ali mu je nedostajalo jo{ 14 dinara, i tada je gorko za-
jaukao: [ta da radim, ili }u platiti porezu, ili dug? Joj meni, siwem
27
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
29/396
kukavcu, da li }u se ikad duga odu`iti. - Majka ga ute{i: Mani se, ~o-
ve~e, odu`i}e{ dug, nije to ~ovek - ko duga nema! Plati porezu, a dug
docnije. Dr`avi samo da se ne duguje. Tako je i bilo. - Za to vreme mi
smo deca tako|e oko sofre sedeli i posmatrali kako otac broji baka-
ru{e - gro{ po gro{ (0,20 din.) i sami se u`asavali od velikoga duga.
Za to vreme ovo nije bilo nikakvo ~udo. Celo poku}anstvo nije vrede-
lo 70 gro{a: dve zdele (}ase) zemqane, dva drvena i jedan zemqani ta-
wur san, nekoliko drvenih ka{ika, dva zemqana lonca, dva bakra~a,
varaq (ma{a), ma{ice, stupa, tu~ak i jedna debela ku~ewa~a, jo{, ma-
la sofra-verige nad vatrom, klupa, na}ve, sanduk, tigaw-tava i to je sve.
O kakvim stolovima, ~etvorono`nim stolicama (bile su to trono`i-
ce); o poslu`avnicima, prozorima, lampama - ni pomena. Spavalo se zi-
mi na slami, a leti na prosu{enoj paprati na podu, retko kad se to pre-
krivalo, nego se ve~erom ispru}imo po slami, ~esto sa guwem ili zubu-
nom pod glavom mesto jastuka, koji su samo stariji mogli imati. Ve~e-
ralo se pri svetlosti lu~a - borine i sedelo se ve~erom pri svetlo-
sti `i{ka (prevrne se zdela}asa i na wenom zadnu natopi se malo lo-
ja, u w se zamo~i krpica od platna i na wu se metne neistopqeni loj pa
se zapali, i pri toj ~kiqavoj svetlosti majka je prela zimi, pri~ala
nam lepe pri~e o Jovanu, divovskom stare{ini, o podzemnom carstvu, o
vilama u gori, o a`dajama i zmajevima, o zmiji mlado`ewi, krnxokosi-
ma, ve{ticama, vampirima, drekalima, a ponekada o zlatnim an|elima
i Bogu, koji se raduje kada se bra}a sla`u i zajedno pevaju. Otac bi de-
qao obru~e, pre~ao opanke, sukao u`e (konopac), a ponekada nam pevao
- bez gusala pesme o zlim Turcima, caru Lazaru i Milo{uKobili}u,
kako ga je kobila zadojila, zato je veliki junak bio i s vilama dru`io.
Ponekada nam je i majka pevala o Jankovi} Stojanu, Malom Radojici, i
prokletoj Jerini, a vi{e puta nam pri~ala i Sv. Kraqu (studeni~-
kom - Stefanu Prvoven~anom) i Sv. Savi, Majki Jevrosimi...
Sve pripovetke oca i majke mi smo deca netremice slu{ali, gutali
i pre`ivqavali, a zatim jedno-drugome, ~uvaju}i stoku prepri~avali...
Moje {kolovawe
Fakat, da je moj ujak Petko Dani~i} poha|ao neki razred osnov-
ne {kole, i ve} se bio otiskao u svet - ~ar{iju, gde je bio {egrt u ne-
28
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
30/396
koj mawoj kafanici, - uticao je na dosta zapaqivu ma{tu mojih rodi-
teqa i wihovu re{enost da i mene dadu u ~koqu kako su oni govori-
li, a bli`i povod za to be{e ovaj - vrlo karakteristi~an slu~aj. - Jed-
nog dana do|e moj otac Krsta iz op{tinske sudnice (sudarnice, ka-
ko su je oni onda zvali) - ku}i zabrinut, nervozan. U razgovoru sa maj-
kom Jelisavkom on }e joj re}i: Pogledaj onoga na{ega galowu - uka-
zuju}i na vola! Eto, ja ni{ta nisam boqi, pametniji od wega. [ta ja
znam - zna i moj galowa - jednaki smo! Znamo samo klade da izvaqujemo
i vu~emo - i ni{ta vi{e! Tako, jadaju}i se, jetko uputi stra{nu kle-
tvu protiv svoga oca: Da bogda mome ocu zemqa kosti ne primila!
Za{to da me kod wegovoga bogatstva ostavi slepoga kod o~iju?! Za{to
me nije ~kolirao? Majka vide}i da je ovakvom dr`awu moga oca mo-
ralo ne{ta naro~ito prethoditi - zapita ga: Pa {ta je to bilo? I
otac ispri~a: Do{ao, veli, danas kapetan (sreski na~alnik) u sudar-
nik (op{tinsku sudnicu), izvadi iz xepaneku pismu (dokumenat) da-
de je Mihailu Lijeski}u, pretsedniku op{tine, jedinom, tada pisme-
nom ~oveku u na{em selu (ro|aku moga oca), i re~e mu da se potpi{e
na wu. Mihailo zapita: Je li slobodno, g. kapetane, da ja pro~itam!?
Slobodno, slobodno, Mihailo, odgovori kapetan- Mihailo je pro~i-
ta i potpisa se. Ja stao i izbuqio o~i kao onaj moj galowa. Uhvatio me
neki strah, pa jedva ~ekam da Mihaila nasamo pitam - {ta je to. I na
putu, kada se vra}asmo ku}i, snebivaju}i se zapitah ga: Boga ti, Miha-
ilo, kakvo ti je ono pismo {to ti dade kapetan da potpi{e{? -Nared-
ba, Krsta, da izvedem qude na kuluk u idu}i petak- odgovori on mi. A
kako si smeo da pita{ kapetana da prvo pro~ita{, pa da potpi{e{ i
za{to si ba{ morao ~itati?- Nema, Krsta, kapetan rogove, ~ovek je
kao i ja, pa za{to bi se bojao da ga zapitam! Ja u sebi rekoh: Jes, va-
la, tako je! - A za{to si hteo prvo da pro~ita{ pa da se potpi{e{?
- E moj Krsta, mo`e na toj hartiji da pi{e da sam ja du`an kapetanu
sto dukata, pa kad potpi{em, moram platiti.- Ja opet u sebi, e moj Kr-
sta, ti bi se zakrstio (pored svoga imena metnuo krsta) i ode sve ima-
we dok dug odu`i{, a ni kusnuo - ni laznuo. Eto, vidi{, `eno, kakav
sam ti slepac, i za{to sam isto {to i moj galowa!. I opet izusti stra-
{nu kletvu na ra~un svoga oca, moga dede Vukoja. - Zemqa mu kosti ne
primila, proklet da je! - Ja go i bos }u i}i, ama }u ove moje cipane - mi-
sle}i na mene i brata mi - ~kolirati. Ne}u ih ostaviti slepe, ne}u!
29
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
31/396
Sve }u prodati ama slepi ne}e biti! Majka je na sve to dodala: Ako
}e{, ~ove~e, ako! Slu`i}emo, ama da im damo vid!
Draga ]eri, treba da se zaustavi{ na ovom momentu, da upamti{
dobro, ja sam ti ta~no i verno ovo opisao, i da ni{ta od sebe nisam do-
dao, i da uo~i{ - kakva je i kolika qubav roditeqa prema sre}i svoje
dece! Bezgrani~na je wihova qubav - bezgrani~na. Istina, moji rodi-
teqi nisu ni{ta od imawa prodali, niti ga unazadili, naprotiv, uve-
}ali su ga i udobrili, te jo{ kako, ali i mene u {kolu poslali, i sa
svoje strane sve u~inili da {kolu po~nem i zavr{im uspe{no. Sve su
u~inili, {to su bili kadri! Ja sam im zauvek na tome blagodaran,
premda me nisu izdr`avali, jer nisu bili u mo}i, ali su me u {kolu
uputili. Naskoro posle opisanog razgovora mojih roditeqa i wihove
re{enosti da me {koluju - do{lo je moje {kolovawe. Ne moram ti pr-
vo re}i, da je u to vreme (1886/7 god.) u srezu zlatiborskom bilo svega
2-3 osnovne {kole: u Ma~katu, Dobrosenici, Murtenici i ne znam da
li je bila {kola u Kremnima, i to je bilo vrlo udaqeno od moga ne-
znatnoga i siroma{noga Dre`nika. Bli`e su mi bile {kole u U`icu
i Po`egi, ali su bile u tu|im srezovima, te se morala pla}ati spe-
cijalna {kolarina. Jedno, oskudica {kola u srezu, i wihova udaqe-
nost, drugo, specijalna {kolarina - morali su uticati na moje rodite-
qe da me ne dadu neposredno u zvani~nu {kolu, nego me dado{e da u~im
kod privatnog u~iteqa; igrao je ulogu i tre}i razlog: da oja~am za
{kolu i da se nau~no za wu pripremim pa da u wu po|em. Ti su razlo-
zi, naro~ito posledwi, delovali na roditeqe, te me jedne jeseni mati
odvede u s. Roge, kod seqaka Mitra Ivanovi}a (tetka mi po maj~inoj
sestri, Smiqka, je za wega bila udata), da u~im bukvar. Odvede me ta-
ko majka i ~im se vrati ku}i, a mene ostavi tetkuna nauke. Tetak Mi-
tar, koji je u to vreme bio predsednik op{tine i nije imao svoje dece,
uze da me u~i. Napisa ne{to na par~encetu hartije, okrenu me prema
istoku i pro~ita mi i re~e: Sada ti ~itaj! Nisam znao i zaplakao
sam. Kao odgovor na to do{ao je vru} {amar i pogrda: [ta slini{,
}oravi Pane, misle}i na pomenutog mi pretka Panteliju! Daqe se zna
{ta je bilo. Tetka me sklonila, a tetak koji je bio prili~na bekrija,
zaspao je. Docnije sam se sa tetkom prili~no sprijateqio i ~esto mu u
prepirci sa tetkom Smiqkom dr`ao stranu. Kod wega sam ostao vi{e
od godinu dana. Dawu, naro~ito leti, ~uvao sam mu ovce, a ve~erom smo
30
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
32/396
zajedno u~ili se iz bukvara. I{lo je to te{ko; docnije sam znao za{to.
^ovek ni sam gotovo nije ni{ta znao, pa je te{ko i drugoga mogao ~e-
mu nau~iti. Dobro se se}am kako smo pisali slovof. Napravimo nu-
lu pa je crtom prese~emo i eto ti gotovoga slova-f. Stvar je po{la ma-
lo boqe kad me otac dva-tri puta izlupao - {to ne u~im boqe i {to
tetkine tajne izdajem tetku. A tajna se sastojala u tome {to sam otkri-
vao mesto na koje je tetka sakrila rakiju. Moja nauka koraknula je na-
pred od dana kada je tetak jedne ve~eri, u subotu pred spavawem doneo
jedno par~e hleba - kukuruze sa malo soli i ~enom belog luka, dao mi u
ruku i zapovedio: Da se zajedno prekrstimo, pomiwu}i: Oca, Sina i Sv.
Duha, i o~itav{i O~e na{, posle ~ega je opet sledovalo krsni znak
i zapovest, da hleb, so i lukac, poqubim i tri puta izgovorim: kada za-
boravim jesti hleb, so i lukac, tada da zaboravim: ~itati, pisati i ra-
~unati! Posle ovoga naredio mi je da ovo sve troje zavijem u krpicu,
stavim pod jastuk i da ni{ta ne govorim ni ujutru dok me on ne bude pi-
tao, i odmah me strpao u krevet rekav{i - spavaj i dobro upamti {ta
bude{ sawao! Ali, ne govori dok te ne budem pitao! - Jutrom, u nedequ
po{to sam se umio, opet sam kao ve~erom prekrstio se i o~itaoMo-
litvu Gospodwu, a potom ponovio - kada zaboravim jesti hleb, so i lu-
kac, tada da zaboravim ~itati, pisati i ra~unati, pa po tetkovom na-
logu pojeo hleb, so i lukac. Kada se to svr{ilo tetak zapita: {ta si sa-
wao? Odgovorim - video sam mnogo i mnogo slova pred o~ima! - Dobro
je, re~e mi, i dodade - bi}e ih jo{ i vi{e. Kwigu }e{ da izu~i{! Pod
tom sugestijom oba radosni prionusmo sada jo{ vi{e na posao i ja sam
uskoro po~eo ~itati slova, slogove i re~enice. U~io sam vi{e sam ne-
go li po wegovom uputu. Prva re~enica koju sam sam iz bukvara pro~i-
tao bila je: Isus Hristos je Sin Bo`ji. Iako smisao nisam tada raz-
umeo, ali sam osetio neku tako neizmernu sladost da sam je celog `i-
vota ponavqao i wome i do danas sretan se ose}ao.
]eri, ti }e{ o ovome Bog zna kako suditi, a ja }u ti re}i: Znaj,
ma kako ti na ovo gledala i ma kako to sve tuma~ila - znaj i zapamti:
Da se ni jedno dobro delo ne svr{ava uspe{no bez pomo}i i blagoslo-
va Bo`ija. Ovo nisu prosti zvuci napamet izba~eni. Iskustvo me je
ovome nau~ilo, `ivot mi je to hiqade puta posvedo~io. Ja sa tim umi-
rem, i tu veru tebi u sveti amanet ostavqam! Ne zaboravi ga i tvojoj
ga deci predaj u nov amanet! Sada ~uj i jedan moj nesta{luk iz toga
31
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
33/396
vremena, a u vezi s mojom naukom. Spomenuo sam ti, da sam zbog te-
{kog uspeha dobijao od oca kazne, kada bi on do{ao da me obi|e. Da bi
izbegao wegove prekore, a bogme i batine, postaram se i dobro nau~im
da ~itam, a da ne sri~em odeqak; [ta je od {ta, ali opet, molim Bo-
ga da mi tetak ne bude doma kada mi otac do|e. Tako i bi. Otac do|e
jedne nedeqe, a tetka nema, te nema ko da me kontroli{e, i ja na o~e-
vo pitawe: jesam li {to nau~io, ponosno odgovorim: - nau~io sam! I
odmah na|oh re~eni odeqak u bukvaru, i po~eh re|ati prvo naslovna
slova: [-{tampano, {-pisano, {-malo, [-veliko, pa razvukoh: [ta
je od {ta. Bakra~ je od bakra, ka{ika od drveta, sekira od gvo`|a i
~elika... i tako izre|ah mome babu sve wegove posu|e i alatke u ku}i
- i ako u odeqku ni re~i ne be{e o tome. Dodavao sam pone{to i od
onoga {to stvarno u odeqku be{e. Oba zadremasmo dok ~lanak zavr-
{ismo. On, siromah, sav bla`en ode ku}i, a ja ostadoh gord {to mi je
ispala podvala za rukom. Svakako nije lepo {to sam to u~inio, ali ne
htedoh ni ovaj svoj nesta{luk da pre}utim. Mo`da }e ti i ovo biti od
koristi. Uskoro se moj tetak jako pronervozi, jer ga sa predsedni{tva
zbaci{e, pa mu je ceo svet bio kriv, a ja - najvi{e. Po~e me ~e{}e tu-
}i, te me moja tetka Smiqka jednog dana isprati roditeqima sa poru-
kom - da je tetak postao opak, pa mogu od wega postradati.
Moram re}i da sam tetka ipak cenio, jer mi je dao sve {to je znao
i mogao, a znao mnogo nije. On se docnije gordio {to mi je bio prvim
u~iteqem i s pravom tra`io da mu znawe vra}am, pitaju}i me - ko je
{ta - {to je wega interesovalo. Kada stigoh roditeqskom domu na{ao
sam oca da ~uva (pase) stoku u tz. krivom viru. Odmah me je podvrgao
ispitivawu, {to je ~esto i docnije ~inio. Sada je ispit bio malo te-
`i, tra`io je da mu pi{em na tablici. Video je, iako nepismen, da su
mi crte i ruka nesigurna. Spasilo me je donekle to {to su linije na
tablici bile izlizane, te sam moj krivopis opravdao. Ali je sad za
mene nastalo ne{to neo~ekivano. Izvadi moj babo iz svog {paga (xe-
pa), cigar papir pru`i mi ga i re~e: Pro~itaj der mi kod koga sam
ovo trgovca kupio?(mislio je siromah da na papiru stoji firma tr-
govca u ~ijoj je radwi kupio papir). Sad nastaju moje muke. Na zavoju
papira stoji neka mala fotografija i ispred we natpis. Prvi put u
`ivotu gledam u nejasnu fotografiju, a da pro~itam natpis nije laka
stvar. Tu mi mnogo ne bi pomogao ni moj u~iteq - tetak Mitar, i on bi
32
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
34/396
se dobro oznojio, dok bi sri~u}i ne{to pro~itao. Po~eh sricati:
S..s..s-t, t, t, st-a, a, n, n, n-stano-o-o-stano-..j..e.e.e.-st-a-noo-j-e-Jedva
ispade Stanoje. Izustih tu re~, a moj ti babo klimnu glavom:Jes, ba{
sam kod Stanoja i kupio papir. Vidi de kako se poziva (preziva). E,
bla`ena prostoto i naivnosti! Nasta moje novo mu~ewe, istina sada
sa vi{e odva`nosti i smelosti. Posle dugoga tucawa i mucawa pro~i-
tah Glava{. - E, ne poziva se tako, odse~e moj babojko! Ali ko mu
zna. Imaju ti pogani varo{ani i vi{e prezimena Ni jednom od nas
nije moglo do}i u glavu da: Stanoje Glava{ nije nosilac trgova~ke
firme, ve} Kara|or|ev saradnik i vo|a hajdu~kih ~eta iz prvog
Ustanka /1804 god./. Kako je - da je, ali ovaj moj nesumwivi uspeh u ~i-
tawu, toliko razne`i srce moga oca - da me upita Bi li ti, sinko,
i{ao sad u {kolu pa da te dadem. - Ja sam se ve} bio nau~io skitati,
i od roditeqskog se doma trgao, pa jedva do~ekah da odgovorim: ho}u
~ile /tako sam zvao oca ~ilom/. On me zagrli i re~e: Dobro, odve-
{}u te u Po`egu, sada po Gospo|i! Re~eno-ura|eno. Jednog jeseweg
dana mene otac odvede u Po`egu. Sa nama zajedno do|o{e dva starija
|aka iz okoline, i uz put nam mnogo napri~a{e o {koli a naro~ito o
osobinama dvojice u~iteqa prvog razreda: o Janku Proti}u, dobrom
kao najboqi dan u godini i o Savi Atanasijevi}u, toliko strogom da
se |ak umokri u klupi, a ne sme da moli da iz razreda iza|e. ^uv{i
ovo ja se uzvrtih, i po~eh se u sebi moliti Bogu da me dodeli u~itequ
Janku. U tome do|osmo u Po`egu - posle 4 ~asa /a i svih pet/ pe{a~e-
wa. Meni se mala Po`ega u~ini mnogo velika, ku}e pod }eramidom,
prozori, staklarija, radwe, kafane, kaldrma, qudi u varo{kom odelu
- sve me je to zbunivalo - te sam samo setno za ocem i{ao, ali u~ite-
qi, Janko i Sava potiskivahu sve druge misli i utiske. A kad u soka-
~etu pred {kolom viknu{e deca, evo u~iteqa Janka, ja se trgoh kao da
me blesak sunca iza gore od sna probudi. Vidim jednog omalog ~oveka,
mladoga, miloga i qubaznog, koga |aci, qube}i mu ruku, veselo po-
zdravqa{e i mene kao novajliju prikaza{e. Skinuh neki moj {e{ir i
pri|oh mu ruci. Toplo me pomilova po glavi i re~e da }u biti dobar
|ak. - ^ini mi se da i danas ose}am toplinu wegove ruke, i osetio sam
se najsre}nijim. Ni pre, ni posle toga nikada ni{ta prijatnije nisam
osetio. Bio sam na devetorima nebesima! Nikoga u `ivotu nisam do
danas vi{e po{tovao i voleo nego svoga u~iteqa Janka. Zbog wega i
33
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
35/396
danas sve u~iteqe volim i po{tujem! Imao sam docnije velikih i
slavnih nastavnika, u~enih i milih, ali mi je samo Janko stalno na sr-
cu le`ao i niko ga nije mogao potisnuti iz moje du{e. I kada sam doc-
nije postao sve{tenik, pa i profesor, uvek sam ga sa velikim zado-
voqstvom, po{tovawem i sa sinovskom qubavqu i odano{}u slatko
qubio u ruku. Bog da mu du{u prosti! Svojim milim susretom, blagom
re~ju i toplim pogledom on je probudio u meni sve {to je najidealni-
je, sve najlep{e, a najvi{e - qubav prema {koli, odanost i poverewe
prema qudima i stalnu ne`nost prema deci. Hvala mu, Bog da ga pro-
sti! - Da li jo{ i danas ima takvih u~iteqa!
Ushi}en susretom moga u~iteqa Janka radosno sam u{ao u {kolu,
i kro~io u odre|enu - zajedni~ku u~ionicu. No, tek {to sam stupio u
u~ionicu, i video masu nemirne dece, izazvao sam smeh nesta{nih dru-
gova svojom sme{nom pozom. Mali, zbuwen, de`mekast i bokast iz {u-
me ajdu~i} izbuqio o~i u gomilu dece. Dva-tri smelijih povika{e -
eno `abe i uneso{e mi se u o~i! Ne bih lew, te prvom i najbli`em
pri{ih {amar, a oni svi mene izdevera{e. Da ne do|e u~iteq u razred
sigurno bih dobio dobre batine. Odmah zatim u~iteq Janko i Sava po-
~e{e nas deliti - ovaj meni, a taj tebi! Izazvah smeh kod sviju, ali do-
padoh Janku na deobu. Osetih stoga pobedu i radost, veliku radost!
Otac me dade na stan kod babe Mirosande Vasi} pod uslovom da joj me-
se~no pla}a 20 kgr. kukuruza i osam gro{a u novcu /1.60 din./ - pa se vra-
ti svojoj ku}i. Uskoro, kroz nekoliko dana, ja jako osetih tugu za ku-
}om. Zato, kad mi do|e kroz 10 dana mati, ja, sav uplakan, po~eh je mo-
liti da sa wom po|em ku}i. Ona me je te{ila, ali me povesti sa sobom
nije smela, premda sam osetio i u wenom oku suzu. Svakako po wenom
nagovoru - do|e mi uskoro otac - i osta sa mnom ceo mesec. Dawu je, si-
romah, nadni~io, a no}u sa mnom na ko{ari u kukuruznim {u{kama
spavao. Sve je ~inio samo da bih se ja privikao na novi `ivot. Navi-
kao sam se, ali sam oca stra{no zamrzeo {to me nije ku}i vratio. Ose-
}ao sam da on to ne}e. Zato, sve do malog ispita po Sv. Savi kada smo
pred u~iteqem imali - u prisustvu roditeqa - da poka`emo svoje zna-
we iz bukvara, da bi potom pre{li na ^itanku - nisam pred ocem hteo
ni jednoga slova pro~itati, pa da bi mi glavu otkinuo. Se}am se kako
me je tu`no gledao i molio da mu ne{to ~itam, pitaju}i druge |ake
znam li {to u {koli. Svi su mu govorili da sam odli~an |ak, ali ja ni-
34
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
36/396
sam hteo pred wim ni za `ivu glavu jednog slova pro~itati. Samo sam
uporno }utao. Ili ponavqao - ne znam. I danas me je toga stid i te{ko
ose}am koliko sam time ocu nanosio bola, pa me i od Boga strah!
Ali, po Sv. Savi na ispitu pred mojim u~iteqem Jankom ~itao
sam sve {to je od mene tra`io, govorio ustani ra~un i zavr{ioO~e
na{om,- premda mi je tu babo prisustvovao. U~iteq je zapovedio, i
to Janko, zbog koga sam dva-tri puta gorko plakao, {to sam ga naqu-
tio, - i nije se imalo kuda, nego povinovati se wegovoj zapovesti, i
pred ocem ~itati.
Posle ovoga ispita probio sam ocu u{i ~itaju}i mu sve {to do-
kopam do ruku. Siromah, bio je sav bla`en i nisam mu jednom video u
oku suzu. Neka mi oprosti za moj nesta{luk i uporno jogunstvo. Nasko-
ro osetih da je mome babu te{ko pla}ati {kolarinu i izdr`avati me,
a ni sa drugovima na stanu nisam se slagao pa pre|oh na stan kod svoga
ro|aka po maj~inoj familiji, Mihaila Glu{~evi}a, bojaxije, kome sam
u poslu pomagao, a nisam mu ni{ta za stan pla}ao. Od ku}e su mi slali
po malo bra{na te sam sam sebi mesio hleb i hranio se; dobijao sam ne-
{to i sira, suvoga mesa i slanine, a po jednom nedeqno pone{to smo i
kuvali. U istoj ku}i stanovao je i Arsenije [evkovi}, terzija. Wego-
va mi mlada An|a ponekada ne{to skuvala, nekada od wihovog jela da-
la te sam se tako ishrawivao. Docnije sam kod wih dvoje se nastanio i
sa wenim mu`em {io zubuni}e, dokoqene, ~ak{ire, sve od starog voj-
ni~kog sukna, i tako sebi hranu zara|ivao. Zavr{io sam prvi razred
osnovne {kole i na Petrovdan 1888. godine pro~itan nam je uspeh. Bio
sam lepo i ~isto obu~en, i sa strahom sam do{ao u {kolu, jer sam se bo-
jao da ne ostanem da ponavqam razred. Strah se pretvorio u radost,
u~iteq me je u prisustvu |aka i |a~kih roditeqa, a me|u wima be{e i
moj otac, proglasio za najboqeg |aka, i dao mi je najve}u kwiguNe-
ven. Ja se nisam umeo radovati, a moj dobri otac iza{ao sa mnom pred
{kolu, upro pogled suncu, po~e se krstiti i izusti:Jarko sunce, ti me
danas kao nikada ogreja, moje je dete prvi |ak. Hvala ti Bo`e. Suze mu
udari{e. Ja sam ga gotovo za~u|eno i nemo gledao, i jedva ~ekao kada
}emo po}i ku}i u selo da vidim majku, mla|eg brata i sestru.
Ve} idu}e {kolske godine, moj otac se malo starao kako }e me iz-
dr`avati, jer sam se vratio mojim starim gazdama Arseniju [ovku (ovi-
}u) i supruzi mu An|i. U~io sam {kolu i sa wima duboko u zimske no}i
35
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
37/396
{io zubuni}e i dokoqene. Znao sam ve} i gajtane ~ak i ~etvorostruke
da pri{ivam bez pogre{ke, i lako da uvla~im konac u iglu. Kada do-
bro svr{im posao dobijao sam od gazdarice nedeqom jaje pe~eno na va-
traqu-ma{i, a od gazde Arse nedeqno po marja{ (0.05 din) za lepiwu
i }ajicu. Marja{ sam ~uvao, a lepiwu zamenio komadom kukuruze. To
mi je jednom od moje u~iteqice donelo pohvalu, kao dobrom {tedi{i.
Te sam novce (0.20 ili 0.30) ~uvao i kupovao bratu ili sestri neku po-
slasticu ili po{urnicu i slao im po ocu u selo. Leti sam pomagao mo-
me gazdi prodavati vojnicima lepiwe, bozu, limunadu i druge vojni~-
ke potrebice (sapun, konac, iglu itd.) Dolaze}i tako sa vojnicima u
dodir, ja sam ih voleo i svu wihovu vojni~ku ve`bu i trubne znake
znao, ali podoficire nisam mario, jer su prema vojnicima bili jako
grubi i tukli ih. Naro~ito sam na wih tmurno gledao od kada mi je se
drugi podoficir no}u uvukao u mojdu}an, bara~icu od pru}a u kojoj
sam spavao i espap ~uvao, i hteo ne{to za uspomenu da uzme. Ne-
{to to, a jo{ vi{e, da mi gor{taci-U`i~ani nikada nismo mogli tr-
peti nikakvo nasiqe, ozlojedilo me je prema ovim qudima da, kada sam
zavr{io VI razred gimnazije, nisam hteo stupiti u Vojnu Akademiju,
premda sam bio spreman kao |avo! Tek stupawem u kasarnu na otslu`e-
we svoga vojni~kog roka - promenio sam svoje raspolo`ewe prema ka-
sarni i zavoleo vojsku.
O mome daqem {kolovawu u osnovnoj {koli ne bih ti, draga }eri,
imao {ta naro~ito re}i, do to, da sam u tre}em i ~etvrtom razredu po-
slu`ivao kod Sime Jasike, tada majora pod disciplinskom godi{wom
kaznom. Morao sam ovde - pored drugih poslova timariti i hraniti dva
wegova velika kowa. Ovaj je ~ovek bio vrlo dobar, docnije mi se u Beo-
gradu, kada sam do{ao u V razred gimnazije, na{ao na ruci. - Hvala mu,
- jer me sa beogradske ulice prihvatio i u svoju ku}u uveo, hlebom nahra-
nio i docnije mi mesto za poslu`ivawe na{ao. Opet mu - hvala.
Tebe }e vi{e zainteresovati kako sam stupio u tada{wu realku
u U`icu. Prosta je stvar. Po svr{enoj osnovnoj {koli nikako se ni-
sam vi{e hteo vratiti u selo. Bez roditeqskog pristanka ostao sam u
Po`egi da slu`im u kafani kod Mate zvanog Koze za dva dinara nedeq-
no, ranu i stan. Vide}i moju upornost do|e mi jednog dana otac, na|e se
sa u~iteqem Cvetkom Radoji~i}em, izvadi moje svedo~anstvo, i, posa-
vetovav{i se sa wim, uglavi: da me dade u u`i~ku realku, kao odli~nog
36
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
38/396
|aka, da u~im za popa, a nikako za u~iteqa. Tada sa svojih {est dinara,
koliko sam kod Mate bio zaradio i ocu ih predadoh - po|oh u selo. U~i-
teq me pri rastanku uputi {ta da u~im za prijemni ispit i kada da se
za realku prijavim. U selu me dobro uprego{e u poqske radove, da se
naplate za moje ~etvorogodi{we osustvo. Gospodin Tegla{ija kako
me nazva{e - morao je u 3 ~. ustajati i i}i na kopawe, `etvu, kosidbu i
sve druge seoske poslove. Ne be{e rabota laka. Spasavalo me je to {to
sam imao u~iti, te su me malo {tedeli, ali mi se ~udili kako me o~i
ne zabole od tolikog ~itawa? Do|e vreme za {kolu. Majka me saveto-
va{e da dobro u~im, sada se - veli u U`icu pravi (zida) velika {kola,
i u woj se sve nauke svr{avaju, nikuda daqe ne treba i}i (tada je zapo-
~eto zidawe nove zgrade za realku) - kada zavr{i{ tu {kolu - zaposli-
}e{ se! Woj je bio ideal da vidi sina da se zaposlio. Na sam dan pri-
jemnog ispita stigosmo u U`ice ja i moj babo. Prvo ~emu sam se za~u-
dio be{e: Profesor Jawa je vrlo dobar. Za mene ime Jawa `enskog
je roda a ne mu{kog, a tada jo{ `ene nisu bile dospele do profesor-
skog zvawa, - zato mi je bilo ~udno da se Jawa naziva gospodinom, a
ne gospo|om. Docnije sam video gospodinaJawu (Jani}ija Manojlovi-
}a) i uverio se da je zaista bio dobar. - Drugo ~udo. Za vreme prijemnog
ispita, stavi{e me u klupu do u~enice (Katarine Bo{kovi}) - to sam
ja smatrao za bezobrazluk i stid me je od toga pojeo.
Moja seqa~ka primitivnost i specijalni u`i~ki - seqa~ki po-
gledi po kojima `enama pored svih wenih uzvi{enih vrlina - nije do-
stojna da s mu{karcem stane naporedo, dovela me je u zabunu, te nisam
znao gde sam. A kada me je drugarica jo{ ne{ta zapitala - propao sam u
zemqu i nisam znao kako sam zadatak izradio. Ni krivu ni du`nu ovu
sam drugaricu docnije s toga mrko gledao. Ti }e{ me, }eri, pojmiti,
ako se seti{ moga sinovca Borivoja, kako ti je, prilikom nekoga upu-
}enog mu prekora odgovorio: [ta, ti }e{ mene u~iti. Nisu meni ni
kod moje ku}e (u selu) zapovedale, ne}e{ ni ti ovde. Wemu je tada bi-
lo jedva {est godina, a tebi - dvadeset! Taj slu~aj ti najboqe govori ka-
kve smo mi poglede imali na `ensko ~eqade. Za ~ast majke, sestre, sna-
he glave smo davali, ali, ako bi nam neka od wih put pre{la, ili nas ne
bi u ku}i i na ulici stoje}i do~ekala - te{ko si ga woj! Majku, babu,
tetku u ruku smo qubili, ali na molitvi, na slavi uvek ispred wih sta-
jali. Ne zaboravi jo{ da je, u to vreme, moga |akovawa ~ak i u Beogradu
37
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
39/396
kod prostijeg sveta mu` na ulici i{ao napred, a ena mu sledovala ne-
koliko koraka pozadi. Mi smo se, omladina, gadili kada smo ponekad
videli da mu` mladoj `eni qubi ruku. To je za nas bilo poni`ewe do-
stojanstva mu{kog. Za nas je taj bio izgubqen, stajao je pod papu~om
`ene! - Tako mu be{e vreme i nije bilo ba{ r|avo. No, ostavimo to,
vratimo se mom ispitu. Polo`io sam ga, a naro~ito sam dobro znao ge-
ografiju, ra~unicu, a vi{e svega istoriju. Pri~ao sam o boju na Mi{a-
ru. Moj babo toliko je bio zadovoqan da je docnije govorio seqacima
u selu: Molim te, brate, eto, nema ~ovek {ta da ga vidi, a na ispitu i
oni u~eni qudi ~ude se otkuda mu re~i izlaze. A ono, pri~a li, pri~a;
preko devet brda da prevede ~oveka. Eto {to ti je {kola. Tako ti po-
stadoh realac. Mojoj sre}i nigde kraja. Bio sam ponosit kao retko ko!
Se}am se, kupio sam neku malu a podebelu kwigu, metnuo je u xep od svo-
ga seoskog zubuni}a, pa se seokom sa jednim drugom iz starijeg razreda
{e}em ulicom pored {kole kao paun, samo {to ne viknem - zar ne vi-
dite da sam realac! Eh, pusta, slatka i glupa mladost!
U U`icu probavih ~etiri godine i svr{ih ~etiri razreda real-
ke uredno i redovno bez {vrqawa i ponovnih ispita. Iz svih predme-
ta i{lo je sve dobro, premda, nikada svoje kwige nisam imao, jer je ni-
sam mogao kupiti! - Sirotiwo, i Bogu si te{ka! Ali nisi sramna, ako
nisu posledica lewosti i rasipni{tva! Pisao sam lekcije i uzimao
kwige od drugova u poslugu, a naro~ito sam dobro pazio na predavawu
i propitivawu. Istoriju, geografiju i prirodne nauke s matematikom
naro~ito sam voleo; u jezicima nisam slab bio, fiziku sam dobro raz-
umevao, ali hemiju slabo mario - pa slabo razumevao; krasnopis sam
voleo i lepo pisao, ali crtawe - jedva s trojkom prolazio. @eleo sam
da u~im svirawe - ali mi otac nije mogao kupiti violinu (12 dinara),
i jednom, kad sam mu s molbom dosadio, zamalo te nisam batine dobio,
jer, veli, nije me u Cigane dao ve} u {kolu. - Toliko je razumevao!
Otac se uvek mojim uspehom u naukama interesovao i dobro je znao
vrednost pojedinih ocena, pa, kada bi mu nekada saop{tio da iz nekog
predmeta imam trojku (a nikada ga nisam slagao), podviknuo bi mi:pa
i ja mogu dobiti trojku, to vi{e da nisam ~uo! Najte`e mi je bilo ka-
da mi otac dade da mu pro~itam kakvu tapiju ili presudu - pa mu pot-
pis sudca ne umednem da pro~itam. To mu u glavu nije i{lo, niti sam
se ja smeo pravdati. Morao sam po wegovom shvatawu i to znati, pa
38
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
40/396
kvit! - Nisam ni tada, niti kada docnije smeo ocu praviti ma kakve
primedbe. Uvek sam morao biti vrlo obazriv, ako sam hteo ne{to da
mu sugeriram! Ina~e, pretrpeo bi neuspeh, izgubio poverewe, a mo-
`da, dobio jo{ i debqi kraj! - Takav je odnos mla|eg prema starijem
bio kod nas br|ana! I, mislim, nije to bilo r|avo.
Za vreme {kolovawa u U`icu - prvu godinu do prole}a stanovao
sam kod svoga tetka po maj~inoj familiji - Qubisava Buqugi}a, mesa-
ra. Tu sam, poma`u}i mu u poslu, ponekada prikrio po koji dvesluk
(0.10 p.d.) za {e}erlemu, pero, olovku... Ovo ti se ispovedam i napomi-
wem da nije dobro dozvoqavati deci ni~iju kesu. Od prole}a stanovao
sam kod Vidoja Zekavice - ribara, sa kojim sam no}u i{ao ~esto da lo-
vim ribu. To mi se jako dopadalo, to je bio moj sport, koga sam docni-
je i kao mlad sve{tenik pomalo upra`wavao. Ovde zamalo {to se ni-
sam nau~io piti rakiju i pu{iti duvan. Hvala Bogu, oboje mi je bilo
odvratno. - Ali sam love}i ribu stekao strast prema kupawu u reci
\etiwi pod gradom. Nau~io sam se dosta dobro plivati da sam doc-
nije u Beogradu lako plivao reku Savu, a jednom spasao svoga druga da
se ne udavi. - Ali sam zbog ove strasti i jednom od oca dobio dobru
lekciju. Dolazio siromah nekoliko puta iz sela da me obi|e i nikako
da me na|e u stanu. Uvek sam bio na kupawu: ponesem komad hleba i
kwigu pa haj u reku na kupawe. Dosadilo to wemu, i jednom se prikra-
de na obalu, i dok sam ja bio s de~urlijom u reci, uzme mi odelo i ode
natrag. Morao sam nag tr~ati za wim i bogoraditi da mi dade odelo da
se obu~em, a posle - moje trpqewe a wegovo mla}ewe. Tako je i bilo,
te se malo odvikoh od reke! - Dok sam kod tetka Qubisava `iveo bio
sam u istom dvori{tu sa {kolskim drugom Milanom i wegovim mla-
|im bratom Milutinom Uskokovi}em, docnijim kwi`evnikom, a kada
sam stanovao kod Zekavice dru`io sam se sa Dimitrijem Tucovi}em,
docnijim vo|om socijalista i sa Brankom Jagodi}em, docnije na{im
simpati~nim i hrabrim oficirom, koji pogibe 1914. god. na Ma~ko-
vom kamenu. ^esto smo se igrali rata, zbog ~ega su qudima popuca-
li prozori od na{ih kamenica, kao i na{e glave! - Ovu prvu godinu
otac je na oba mesta pla}ao za mene moje izdr`avawe.
U drugom razredu poslu`ivao sam kod sudije Nikole Nikoli}a,
vrlo ~estitog i uglednog ~oveka, ali jekti~avog i uvek namr{tenog. U
wegovu ku}u nijedan parni~ar nije primirisati smeo. Znam da su neki
39
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
41/396
to poku{ali, ali su se r|avo proveli. Govorio je, Bog da ga prosti,
kod sudije dolazi se u sud za sudske poslove, a ne kod wegove ku}e! To
je meni jako imponovalo, i ja sam ga neobi~no voleo, a, bogme, docnije
imitirao. Hvala mu, samo me je dobru nau~io. Kada sam u~io tre}i i
~etvrti razred - poslu`ivao sam kod Mi{e Petrovi}a, profesora.
Od wega sam se nau~io ta~nosti i dobrome redu, a od wegove majke i
gospo|e supruge - lepom pona{awu. U wegovoj ku}i radio sam poslove
poku}ara a ~esto i{ao u {kolu potpuno bos, da me je ve} uIV razredu
bilo zbog toga po malo stid. Ponekad sam kao siromah dobijao za to
vreme i {kolsku stipendiju od 4-6 dinara mese~no. Kada sam ovo saop-
{tio ocu - odmah mi je novac oduzeo - govore}i: [ta }e tebi novac?
Da se samo promangupira{. Moram re}i da mu ova zamerka nije bez
razloga, ali je i preteriva. Jednom mi je uzeo 4 din. stipendije, popiv
poli}-dva rakije i tako }evlesijan izvadio 0.10 din. i dao mi govore-
}i: Ti samo dobro u~i, a ja }u go i bos i}i, ali }u te {kolovati! Ne
zameram mu, ali sam se tada u sebi nasmejao, jer sam znao da su to samo
wegove dobre `eqe. Bio je siromah, siromah kao |avo, ali - ponosan.
Mi{a Petrovi} sedeo je - naimao stan kod u~iteqa Milete Stojano-
vi}a, jednog neumornog i vazda zaposlenog ~oveka, a imao je sina Goj-
ka, ve~itog studenta medicine, za koga je davao i crno ispod noka-
ta ali bezute{no, uzaludno. Ja i u~iteq Mileta ~esto smo se uzajam-
no te{ili, ja wega hrabrio zbog wegovoga neudesa sa sinom, a on mene
zbog moga siroma{tva. Jednom prilikom, vide}i ga premorenog od po-
sla, rekoh mu: za{to se malo ne odmorite? - Ja i ti odmori}emo se de-
te, kada u grob legnemo, odgovorio mi. Pogodio je. Evo me ceo vek sam
u nekoj borbi i poslu. Ali, hvala Bogu, to mi ~ini osobito zadovoq-
stvo. Bez toga ose}ao bih se {ugavim, o~ajnim i nesretnim! Posao mi
je radost i produ`ewe `ivota! Borba - zabava draga!
Dok sam bio kod Mi{e, se}am se, da su ga rado pose}ivali sve-
{tenik Lazar Lap~evi}, paroh moga sela, i tada{wi suplent i poto-
wi ministar Nastas Petrovi}. Na sedeqkama ~esto su igrali prste-
na i Nastasa u zabuni dovodili, jer be{e zaqubqen u svoju Canu (sa
kojom se docnije o`enio) - te je ~esto u igri gubio. Nastas je tada u
U`icu dobro od gra|ana primqen i uva`avan. Sve{tenika Lazara vo-
leo sam zbog wegove dobre i blage naravi; wegovu majku po{tovao i
rado poslu{ao, pa mi je zato ~esto dala po koji par ~arapa, od onih
40
-
5/22/2018 45471824 Mitropolit Skopski Josif Memoari
42/396
{to je pop dobijao na kr{tewu. Docnije sam se pri svr{etku {kolo-
vawa probao o`eniti sa najstarijom pop Lazinom k}erkom, ali ko }e
golom |avolu dati k}er! Kad sam pomenuo Mi{u Petrovi}a i Na-
stasa Petrovi}a, da ti izre|am i druge nastavnike u U`icu iz toga
doba. Da napomenem: dobrodu{nog Jawu (Jawi}ija Manojlovi}a, ~ije
sam ime ve} spomenuo ranije). Dobrotom, blago{}u i o~inskim postu-
pawem prema |acima (premda je bio ne`ewa) zadu`io je milom uspo-
menom mnoge generacije u~enika. Predavao je geografiju. Uro{ Kubu-
rovi}, tako|e mio gospodin, predavao je francuski jezik; Stevan