Do sredine 19-og stoljeća, pomoću Engleskih javnih škola, igra je postala manje agresivna. Svaka škola je imala drugačija pravila za igrati igru. Na igralištima Etona lopta je bila udarena visoko i dugo. Uškoli za ragbi dečki su lovili loptu i trčali s njom. Problemi su se pojavili kada su dečki iz različitih škola išli na fakultete poput Oxforda i Cambridge-a i htjeli su nastaviti igrati. Ovo je opis utakmice odigrane u Cambridge-u 1848.: „...Rezultat je bio kaos, jer je svaki čovjek igrao po svojim pravilima koja je učio u svojoj školi.“

Postalo je zajedničko da se pola utakmice igra po pravilima jedne strane,a iduća polovica po pravilima druge strane. Tako je došlo i poluvrijeme. Međutim, to nije bilo dovoljno dobro za ljude sa fakulteta. Odlučili su postaviti pravila jednom za svagda. U ponedjeljak 23.listopada 1863. Sreli su se u pubu u Londonu. Do kraja dana formirali su nogometno društvo i Knjiga zakona je bila na putu. Zbunjivajuća točka je bila dali igrači mogu uzeti loptu i nositi je ili ne i to nije bilo odlučeno do 8. Prosinca. Od tih odluka rodile su se obje igre,nogomet i ragbi.