SVEUILITE U RIJECI FAKULTET ZA MENADMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA

MARIJETA KREI FINANCIRANJE POSLOVNIH PODUZEA SEMINARSKI RAD

OPATIJA, 2010.

SVEUILITE U RIJECI FAKULTET ZA MENADMENT U UGOSTITELJSTVU I TURIZMU

FINANCIRANJE POSLOVNIH PODUZEA SEMINARSKI RAD

Naziv kolegija: Financijski menadment Mentor: prof.dr.sc. Zoran Ivanovi

Student: Marijeta Krei Matini broj: 19039/07 Smjer: Meunarodni turistiki i hotelski menadment

Opatija, travanj 2010.godina

SADRAJ UVOD........................................................................................................................................E rror! Bookmark not defined. 1. OSNOVE FINANCIRANJA PODUZEA.........................................................................Error! Bookmark not defined. 1.1. Financijski sustav poduzea............................................................................................5 1.2. Pojam financiranja...........................................................................................................5 1.3. Financijski ciljevi poduzea............................................................................................6 1.4. Naela financiranja..........................................................................................................7 1.5. Pravila financiranja..........................................................................................................8 2. FINANCIRANJE PREMA ROKU RASPOLOIVOSTI IZVORA..................................9 2.1. Kratkorono financiranje ............................................................................................... 10 2.2. Srednjorono financiranje ............................................................................................ 11 2.3. Dugorono financiranje..................................................................................................12 ZAKLJUAK .......................................................................................................................... 14 LITERATURA ......................................................................................................................... 15

I

UVOD U ovom seminarskom radu pokuat u vam pribliiti i detaljno objasniti financiranje poslovnih poduzea, financijski sustav poduzea, financijske ciljeve poduzea, vrste, naela i pravila financiranja, te u objasniti kratkorono, srednjorono i dugorono financiranje. Na poetku potrebno je definirati financiranje i rei njegove znaajke, opisati financiranje u poduzeu te shvatiti princip financiranja u poduzeu. Financiranje je dinamiki proces pribavljanja, ulaganja i vraanjauveanog novca i ini krvotok svakog poduzea. U poduzeu se financira imovina pa se ono promatra kao skup realne imovine koju treba financirati, te obveza koje proizlaze iz poslovanja poduzea i njime se stvaraju. Financiranje prema njegovu roku raspoloivosti izvora dijeli se na kratkorono, srednjorono i dugorono financiranje. Kod kratkoronog financiranja izvori kratko traju i raspoloivi su u vremenu do jedne godine. U srednjoronom financiranju izvori su raspoloivi u razdoblju od jedne do pet godina. Kod dugoronog financiranja izvori traju i raspoloivi su od pet godina. U poduzeu je najvanija financijska funkcija jer poslovanje te funkcije ukljuuje sve druge funkcije. Financijsko poslovanje poduzea bitno se razlikuje od poslovanja financijskih trita i institucija ali osnovna naela i pravila su uvijek ista. Ciljevi poduzea su razliiti, ali se sa stajalita financiranja za mala poduzea moe uzeti maksimiranje dobiti na dugi rok, a za srednja i velika poduzea stvaranje vrijednosti imovine vlasnika poduzea, odnosno maksimizacija trine cijene dionica. Kako su vlasnitvo i menadment u velikim poduzeima odvojeni, menaderi umjesto ciljeva vlasnika esto ostvaruju vlastite ciljeve pa je jedan od efikasnijih naina nadzora i kontrole vlasnika poveanje trine cijene dionica.

3

1. OSNOVE FINANCIRANJA PODUZEA Kvalitetno financijsko poslovanje poduzea moe proizvoditi velike ekonomske i financijske koristi smanjenjem trokova, pravodobnoma naplatom i odgodom rokova plaanja obveza, ali pogrene odluke uzrokuju velike ekonomske i financijske tete koje rezultiraju smanjenjem dobiti i gubicima, padom cijena dionica i vrijednosti poduzea, padom likvidnosti i solventnosti, prezaduivanjem, steajem i likvidacijom poduzea. U financijskom poslovanju malih, srednjih i velikih poduzea ima specifinosti. Pritom svaka vrsta poduzea ima prednosti i nedostataka. Mala poduzea imaju velike prednosti openito u poslovanju pa i u financiranju u odnosu na srednja i velika poduzea, ali i velike nedostatke. Mala imovina u usporedbi s velikom manje je jamstvo vjerovnicima da e naplatiti potraivanja, kreditorima za povrat kredita a manje jamstvo poveava rizike povrata, kamatne stope kredita i sl. Pod pojmom financijskom poslovanja poduzea podrazumijevaju se poslovne financije, m ikrofinancije, upravljanje financijama u poduzeu ili financijski menadment. Novac je prvotna i najbitnija komponenta u financiranju, bez novca poduzetnik ne moe osnovati poduzee. Prvi problem je osnovati neki zakonski minimum novca ili imovine kao poetni kapital kojim poduzee financira svoje prve financijske obveze. U praksi i literaturi postoje razliiti izvori financiranja prema kojima se obavlja podjela na pojedine vrste financiranja poduzea, a najee su: prema vremenu raspoloivosti izvora, prema podrijetlu i izvora te prema vlasnitvu izvora. Financijsko restrukturiranje poduzea podrazumijeva podjelu, spajanje, pripajanje, prodaju, kupnju ili preuzimanje dijelova ili cijelog poduzea. Dijelovi poduzea ili itavo poduzee mijenja vlasnika. Financiranjem poduzee postaje financijski sustav u kojem se kontinuirano novac pretvara u drugu robu i obrnuto. Financijski sustav u poduzeu je zapravo krvotok poduzea u kojemu se stalno isprepliu novani i robni tokovi.1 Zato novac u poduzeu ima kruni tok koji se sastoji od pribavljanja, ulaganja i ponovnog vraanja u obliku uveanog, a ponekad i umanjenog novca. Novac se samo privremeno pretvara u razliite materijalne, financijske i druge oblike imovine kako bi se u fazi vraanja vratio uvean za zaradu i ponovno uloio u imovinu. Zato se u poduzeu stalno usklauje veliina potrebnog novca, struktura kapitala i rokovi dospijea obaveza s veliinom, rokovima i izvorima novca. Financiranje je proces pribavljanja novca za podmirivanje obaveza koje nastaju u procesu reprodukcije raspoloivog kapitala, njegovo ulaganje i uveano vraanje. Imovina u poduzeu stalno mijenja pojavne oblike i ima knjigovodstvenu i realnu tj. trinu vrijednost. Zato je poduzee skup realne imovine koju treba financirati, a financijsko poslovanje poduzea je pribavljanje, ulaganje i vraanje novca.

1

V. Veselica: Financijski sustav u ekonomiji, Ininjerski biro d.d., Zagreb, 1995., str.17.

4

1.1. Financijski sustav poduzea Ako se prihvati financijski koncept odnosno financijski nain razmiljanj, tada poduzee treba tretirati kao financijski sustav. Financijski koncept se temelji na spoznaji da su financije presutne za osnutak poduzea, tekue poslovanje i razvoj poduzea. Za osnutak poduzea najbitniji je kapital, dakle poduzee se ne moe osnovati i registrirati bez poetnog tj. inicijalnog novca. Bez njega se nemogu priskrbiti potrebni imbenici proizvodnje kao to su sredstva za rad, predmeti rada, radna snaga itd. Nakon osnutka potrebno je osigurati financiranje tekueg poslovanja, posebice kratkotrajne imovine, solventnost i rentabilnost. Da bi preivjelo u konkurentskoj utrci na tritu poduzee se mora razvijati, tj. mora rasti. Taj rast ono osigurava novim ulaganjima u razvoj koja nisu mogua bez dodatnog kapitala. Financijski koncept poduzea se temelji na spoznaji da sve poslovne i razvojne odluke imaju financijske implikacije na bilancu, raun dobiti i gubitka te na raun novanih tijekova. U bilanci e se npr. odluka o prodaji zaliha smanjiti stavku zaliha, a poveati e stavku novca. Odluka o kupnji dionica smanjiti e gotovinu a poveati financijsku imovinu. Provedba odluke o uzimanju kredita poveati e gotovinu ali i obaveze glede vraanja kredita. U raunu dobiti i gubitka odluka o veoj i boljoj promidbi poveati e trokove ali i rashode od prodaje roba i usluga. Odluka o ubrzanoj amortizaciji poveati e trokove i smanjiti financijski rezultat ali e ubrzati oslobaanje novaca uloenog u dugotrajnu imovinu. U raunu novanih tijekova naplata potraivanja proizvodi novane primitke, dok isplata obaveza stvara novane izdatke. Kupnja sirovina i materijala poveava zalihe, ali i novane isplate za ta plaanja. Iz navedenog se moe zakljuiti da je novac prijeko potreban za osnutak, tekue poslovanje, rast i opstanak na tritu. Takoer moemo zakljuiti da je poduzee financijski sustav koji ine novani i robni tijekovi. Robni tijekovi su zapravo transformirani novani tijekovi u nenovane, robne tijekove. Prema financijskom konceptu poduzea, sve faze poslovnog procesa poduzea, a to su nabava, proizvodnja, prodaja i financiranje, treba promatrati sa financijskog motrita.

1.2. Pojam financiranja U najirem smislu pod financiranjem se misli na novac, a to je novana strana poduzetnitva. Za pokretanje poduzetnitva potreban je novac kojim se financiraju poslovne aktivnosti poduzea. Poduzeu je potreban novac za osnivanje, tekue financiranje i financiranje razvoja.2 Ako se poduzee shvati kao financijski sustav, sukladno financijskom konceptu,tada se moe zakljuiti da financiranje proima sve faze poslovnog procesa. Da bi zapoeo poslovni proces mora se prvo osigurati potrebna koliina novca. Tim novcem nabavni menadment osigurava potrebna sredstva za rad, predmete rada, radnu snagu itd. Nakon toga proizvodni menadment organizira proizvodnju a prodajni menadment prodaje proizvedene proizvode i naplauje potraivanje od kupaca. S naplatom potraivanja zavrava se kruni tijek ciklusa proizvodnje.

2

I.Markovi: Financiranje teorija i praksa financiranja trgovakih drutava, RRIF, Zagreb, 2000., str.1

5

Pod financiranjem se podrazumijeva dinamiki proces koji se sastoji od: 1. Probavljanja novca tj. kapitala za tekue i razvojne potrebe poduzea. S pribavljanjem novca uspostavljaju se financijski odnosi s unutarnjim i vanjskim izvorima financiranja. Pribavljanje novca je primarna komponenta financiranja. Neki autori pod financiranjem podrazumijevaju samo pribavljanje novca. Meutim s pribavljanjem novca proces financiranja ne prestaje. On se nastavlja u drugim fazama financiranja, ulaganjem i vraanjem novca.3 2. Ulaganja novca u materijalnu, financijsku i drugu imovinu. Pribavljeni novac nije sam sebi svrha. Novac treba racionalno uloiti i koristit za razliite potrebe poduzea. Na taj se nain novac privremeno imobilizira, transformira i vezuje u razliitim oblicim kratkotrajne i dugotrajne imovine. 3. Vraanja novca u kojoj se uloeni novac oslobaa iz krunog tijeka poslovanja i ponovno se ulae sukladno potrebama poduzea. Pritom se stalno izmjenjuju faze pribavljanja, ulaganja i vraanja novca. 4. Dinamikog procesa usklaivanja izvora financiranja s ulaganjima po obujmu i roku. U poslovanju poduzea se dogaaju skoro svakodnevne promjene u imovini i izvorima. Te promjene treba svijesno oblikovati i svakodnevno usklaivati izvore financiranja u pasivi s ulaganjima u aktivi po obujmu i roku. Usklauju se rokovi imobilizacije novca s rokom raspoloivosti odgovarajuih izvora. Cilj je postii paralitet rokova izvora i ulaganja, a u konanici sinkronizaciju novanih primitaka i izdataka radi osiguravanja solventnosti poduzea. Moemo zakljuiti da je financiranje dinamiki proces a ne stanje. Taj dinamiki proces se sastoji od pribavljanja, ulaganja i vraanja novca, koji mora biti usklaen po obujmu, strukturi i rokovima. U krunom tijeku poslovanja novac se transformira, pretvara u razne nenovane oblike imovine. Svi oblici imovine predstavljaju novani potencijal poduzea bez obzira na to koliko su udaljeni od novanog oblika imovine jer se mogu uz odreene rizike kao to je snienje cijena pretvarati u novani oblik. Novani tijekovi se transformiraju u razne novane oblike imovine u fazama nabave, proizvodnje i prodaje da bi se na kraju poveao iznos novca, ako je poduzee dobro poslovalo. 1.3. Financijski ciljevi poduzea Ciljevi financiranja poduzetnikih pothvata usko su vezani s ciljevima poduzea. Tradicionalno se smatralo da su rast imovine poduzea, odnosno rast bogatstva vlasnika, uz vei udio na tritu i jaanje financijske snage poduzea, glvni ciljevi poduzea, koji omoguavaju ostvarivanje veine drugih ciljeva poduzea, vlasnika i menadera poduzea. To znai da treba razlikovati interese poduzea, vlasnika i menadera poduzea, koji ak mogu biti privremeno ili trajno u meusobnoj suprotnosti.4 Utvrivanje ciljeva poduzea ovisi o vremenu, konkretnim gospodarskim okolnostima u kojima ono funkcionira, vrsti i veliini poduzea.

3 4

S.Orsag: Financiranje emisijom vrijednosnih papira, RIFIN, Zagreb, 1997., str. 34.-47. M. Vukievi: Financiranje malih poduzea, RIF, Zagreb, 2000., str.14.

6

Glavni financijski cilj poduzea je maksimalizacija dobitka vlasnika kapitala i opstanak poduzea. Ovaj cilj je logina posljedica privatnog vlasnitva jer vlasnici tee za sebe priskrbiti maksimalne ekonomske koristi. Taj cilj u dionikom i partnerskom drutvu i inokosnom poduzeu se postie stvaranjem vrijednosti vlasnicima. U dionikom drutvu ta vrijednost se iskazuje trinom vrijednou redovite cijene dionica koja je rezultat triju glavnih odluka. To su odluke o ulaganju, odluke o financiranju te odluka o dividendi i zadranom dobitku. Budui da su ove tri odluke meuovisne , treba teiti optimalnoj kombinaciji tih odluka u odnosu na glavni financijski cilj dionikog drutva. Taj cilj je maksimalizacija dobitka dioniara koji su vlasnici kapitala.kvaliteta provedenih odluka zajedno odreuje trinu vrijednost redovitih dionica i vrijednost drutva. Praksa pokazuje da je u Hrvatskoj cilj malog poduzea zapoljavnje njegova vlasnika, dok se sa financijskog stajalita kao njegov cilj moe uzeti maksimalizacija dobitka u dugom roku, koja jaa financijsku snagu poduzea. Srednja i velika poduzea najee su dionika drutva koja imaju mnotvo ciljeva, ali se sa stajalita financiranja kao cilj moe uzetipoveanje vrijednosti imovine vlasnika poduzea, stvaranje vrijednosti svojim dioniarima,5 maksimiranje trine cijene dionica, kopje nije isto maksimiranju zarade po dionici. Tenja k maksimalizaciji dobitka vlasnika nebi smjela ugroziti egzistenciju i opstanak poduzea. O tome treba voditi rauna kod donoenja i provoenja odluka o investiranju, financiranju, dividendi i zadravanju dobitka. Snaga u dionikom drutvu utjee na ostvarivanje interesa i ciljeva pojedinih sudionika. Profit je najvaniji jer nijedno poduzee bez njega nemoe opstati. Bez profita nije mogue osigurati razvoj poduzea, gospodarstva i openito drutva.

1.4. Naela financiranja Financijsko poslovanje poduzea temelji se na naelima i pravilima kojih se poznavatelji financijskog poslovanja moraju uvijek pridravati u financiranju potreba poduzea. Za poduzee moemo rei da je likvidno ako u njemu nesmetano teku robni i novani tijekovi. Postoje brojna naela financiranja od kojih su najpoznatija:6 naelo sigurnosti financiranja, naelo stabilnosti financiranja, naelo likvidnosti, naelo solventnosti, naelo rentabilnosti, naelo prilagodbe financiranja, naelo rizika financiranja, naelo povoljne slike financiranja i naelo neovisnosti financiranja. Naelo sigurnosti financiranja zahtjeva da se financiraju oni poslovni pothvati iz kojih e se uloeni novac sigurno vratiti, odnosno kod kojih je stupanj rizika najmanji. Poduzee uglavnom ulae novana sredstva u vlastit posao, meutim ulae i u tue poslovne pothvate. Pritom postoji rizik nemogunosti naplate kratkoronih i

5 6

J. C. Van Home: Financijsko upravljanje i politika, IX. izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 1997., str.6. J. Rodi: poslovne finansije, Ekonomika, Beograd, 1991., str.42.

7

dugoronih potraivanja. Naelo sigurnosti vjerovnika zahtjeva zatitu vjerovnika poduzea od rizika nemogunosti naplate njihovih potraivanja. Sigurnost vjerovnika poveava vlastiti kapital poduzea. Naelo stabilnosti financiranja podrazumijeva sposobnost stabilnog financiranja poduzea odnosno da iz vlastitih izvora financira jednostavnu reprodukciju, a iz vlastitih i pozamljenih izvora financira proirenu reprodukciju, te da pritom udjelom vlastitog kapitala svede rizik vjerovnika na minimum. Ovo naelo zahtjeva jaanje vlastitog kapitala. Naelo likvidnosti ima dvostuko znaenje. U irem smislu se podrazumijeva sposobnost pretvaranja imovine iz jednog oblika u drugi. To je sposobnost cirkuliranja imovine, prije svega kratkotrajne. Likvidno je poduzee ono u kojem imovina nesmetano tee u krunom tijeku i pretvara se iz novanog u nenovane oblike te obrnuto. U uem smislu likvidnost je sposobnost neneovane imovine da se pretvara u novac. Novac je apsolutno likvidan jer je u gotovinskom obliku. Naelo rentabilnosti se shvaa kao unosnost ili mo zaraivanja. Prema ovom naelu potrebno je ostvariti to vei financijski rezultat sa to manjim ulaganjima. Poduzee je rentabilno kada postie pozitivan financijski rezultat odnosno viak prihoda nad rashodima. Naelo prilagodbe financiranja nalae poduzeu da u svom poslovanju i financiranju osigura stalnu sposobnost prilagodbe, posebice sposobnost pribavljanja dodatnog novca i sposobnost prijevremene otplate dugova. Naelo rizika financiranja se sastoji od dva glavna rizika, a to su: rizik vjerovnika da nee naplatiti svoja potraivanja i rizik od negativnog financijskog rezultata. Zatita od rizika nemogunosti naplate potraivanja vjerovnika je to vea, to je vei kapital i profitabilnost poduzea. Naelo povoljne slike financiranja daje sastavljanje bilance. Javnom objavom bilance i drugih raunovodstvenih izvjea javnosti postaje dostupna financijska situacija i slika poduzea. Stoga je interes poduzea i financijskog menadmenta da se javnosti emitira najpovoljnija slika financiranja. Naelo neovisnosti financiranja treba osigurati prihvatljivu neovisnost poduzea u financiranju i voenju poslovne politike. Financijska neovisnost se odraava na slobodu uporabe zaloenih dijelova imovine. Stupanj neovisnosti poduzea je u svezi i s rentabilnou poduzea i politikom razdiobe ostvarenog neto financijskog rezultata.

Zakljuno treba rei da se kod donoenja odluka o emisiji dionica, obveznica i raspodjeli financijskog rezultata treba uvaavati naelo stabilnosti financiranja. Primjena ovog naela osigurava dugoronu financijsku ravnoteu i poveava financijsku snagu poduzea, posebice njeenu kvalitetnu komponentu- trajnu sposobnost financiranja. Budui da skoro svaka poslovna i financijska odluka utjee na likvidnost i solventnost poduzea, financijsku snagu, financijski rezultat, razvoj i opstanak poduzea, to je primjena naela likvidnosti i solventnosti u praksi ne samo potreba, nego i imperativ. 1.5. Pravila financiranja Na temelju znanstvenih spoznaja i iskustva trinog gospodarenja novanom i drugom imovinom nastala su brojna pravila financiranja. Primjena tih prvila u praksi bi trebala osigurati zdravo financiranje pod kojim se podrazumjeva stalna solventnost i rentabilnost

8

poslovanja.7 Da bi se pritom istaknula njihova vanost, pojedinim pravilima financiranja dani su razliiti epiteti poput dijamantna, zlatna, sveta, optimalna itd. Pravila financiranja nemaju onu vanost koja im se u poetku pridavala. Meutim, njihova primjena moe osigurati bolje financiranje poduzea. Pritom treba uzeti u obzir da: Pravila financiranja ne daju izravan odgovor na pitanje kako se poduzee treba financirati u svakoj konkurentskoj situaciji. Ona predstavlja ope norme ponaanja, standard ili normalu financiranja. Pravila financiranja treba primjenjivati fleksibilno. Ona samo pokazuju smjer u kojem poduzee treba traiti odgovarajue rjeenje. Budui da svako pravilo ima svoje iznimke tako ih ima i ovo.

Vanija pravila financiranja su horizontalna pravila financiranja i vertikalna pravila financiranja. Horizontalna pravila financiranja daju naputak kakav treba biti odnos izmeu pojedinih dijelova aktive i pojedinih dijelova pasive kako bi se postigla i odrala solventnost i rentabilnost poduzea. Vertikalna pravila financiranja daju naputak kakav treba biti omjer pojedinih dijelova pasive, izvora financiranja po podrijeklu te po rspoloivosti izvora. Izvor financiranja po podrijeklu moe biti vlastiti i tui, a izvori po raspoloivosti mogu biti kratkoroni i dugoroni. Razvoj poduzea i gospodarstva bio bi znatno sporiji da su se poduzea financirala samo iz vlastitog kapitala. Zato je omjer vlastitih i tuih izvora u jednakom omjeru. Ako se poduzee dri tog pravila, smatra se da e u sluaju bankrota i likvidacije moi isplatiti sve svoje obveze. Sve dok je gubitak manji od veliine vlastitog kapitala, poduzee je u stanju otplatiti dugove. 2. FINANCIRANJE PREMA ROKU RASPOLOIVOSTI IZVORA Financiranje prema njegovu roku raspoloivosti izvora dijeli se na kratkorono, srednjorono i dugorono financiranje. Kod kratkoronog financiranja izvori kratko traju i raspoloivi su u vremenu do jedne godine. Kod srednjoronog financiranja izvori su raspoloivi u razdoblju od jedne do pet godina. Koriste se za financiranje srednjotrajnih ulaganja u strojeve, opremu i sl.koje nije mogue financirati iz kratkoronih ili dugoronih izvora zbog nepovoljnih uvjeta za dobivanje kratkoronih kredita, emisiju komercijalnih zapisa, dionica, obveznica i sl. Kod dugoronog financiranja izvori traju i raspoloivi su od pet godina. Ti izvori mogu biti roni i neroni. Kratkorono i dugorono financiranje poduzeu stvara razliite trokove financiranja. U pravilu trokovi financiranja rastu s vremenom raspoloivosti izvora financiranja. to je dui rok otplate kredita, troak financiranja je vei i obrnuto. Trak dugoronog financiranja obino je vei od troka kratkoronog financiranja. Zbog toga je protvno naelu rentabilnosti koristiti dugorone izvore za financiranje kratkotrajnih ulaganja. Financijski menadment mora odluivati o racionalnom udjelu kratkoronog i dugoronog financiranja. Poeljno je da7

L. Perridon- M. Steiner: Finanzwirtschaft der Unternehmungen, Vahlen, Mnchen, 1991., str. 460.-492.

9

taj omjer bude optimalan. Glede trokova financiranja, omjer kratkoronog i dugoronog financiranja je optimalan kada daje minimalan ukupan troak financiranja poduzea. Omjer izmeu kratkoronog i dugoronog financiranja nije statian nego je dinamian. On se mjenja s promjenama potreba poduzea za imovinom. Za potrebe poslovanja, menadment mora osigurati odgovarajuu kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu. Kratkotrajna imovina sastoji se od dvije komponente. Prvu komponentu ini stalna kratkotrajna imovina, a drugu komponentu ini povremena kratkotrajna imovina ija se veliina stalno mijenja. Ako poduzee tijekom vremena raste, rastu i njegove potrebe za kratkotrajnom i dugotrajnom imovinom. To stvara potrebu poveanja kratkoronog i dugoronog financiranja. Glede financiranja dugom moe se zakljuiti da u pravilu kratkotrajni dug osigurava jeftinije financiranje zbog kraeg razdoblja plaanja kamata i manje kamatne stope, a financiranje dugoronim dugom je skuplje zbog dueg razdoblja plaanja kamata i u pravilu vee kamatne stope. Financiranje kratkotrajne imovine iz dugoronih izvora nije prihvatljivo glede rentabilnosti, jer se tada skuplji dugoroni izvori koriste za ta ulaganja. Takvo financiranje moe se tolerirati samo na kratki rok. No ni uporaba kratkoronih izvora za financiranje dugotrajnih ulaganja nije prihvatljiva, posebice glede solventnosti, jer se tada kratkoroni izvori bre gase od brzine povrata dugoronog uloenog kapitala. 2.1. Kratkorono financiranje Kratkorono financiranje obuhvaa posuivanje novanih sredstava na vrijeme do godine dana. Kratkorono financiranje se razlikuje od dugoronog po tome to dugorono financiranje, u veini sluajeva, podrazumijeva i stjecanje imovine poduzea. Sudjelovanje vlasnika, partnera i dioniara u kapitalu poduzea klasificira se kao trajno financijsko ulaganje u poslovnu aktivnost poduzea i samim time automatski se iskljuuje iz definicije kratkoronog financiranja odnosno kreditiranja. Kod kratkoronog, srednjoronog i dugoronog kreditiranja, uvijek je bitno i obeanje poduzea, koje kapital posuuje, da e u odreenom roku i uz odreenu kamatu, posueni kapital vratiti. Glavna je znaajka kratkoronog oblika financiranja da je vjerovnik kreditor i da nema osiguranja vraanja duga pomou jamevine ili druge garancije. Trgovaki ili dobavljaki kredit, moe se definirati kao kratkoroni robni kredit koji dobavlja odobrava kupcu za kupnju robe ili usluga. Obveze prema dobavljaima nastaju gotovo svakodnevno i spontano na temelju kupnje robe ili usluga.. Za odabir trgovakog kredita tada je relevantna diskontirana vrijednost nabavljanja robe i posljednji dan diskontnog razdoblja.8 Kratkoroni izvori novanih sredstava koriste se ee, u odnosu na srednjorono i dugorono financiranje, i to zbog elementarnih prednosti koje proizlaze iz vremenskog imbenika. Te se prednosti manifestiraju u lakem odobravanju kredita, cijeni kapitala i fleksibilnosti. Poduzeima je u pravilu lake osigurati kratkorone kredite od dugoronih ulaganja, jer vjerovnici koji posuuju kapital openito smatraju da plasman kapitala na par tjedana ili na par mjeseci predstavlja manji financijski rizik od dugoronog financiranja. Cijena kapitala iz kratkoronih izvora u veini sluajeva je nia od cijene kapitala iz dugoronih izvora. Pod cijenom se podrazumijevaju kamata ili naknade koje dunik plaa za koritenje8

D. Krasulja: Neosigurani kratkoroni izvori financiranja, knjigovodstvo, Beograd, 1992., str.20.

10

vjerovnikovoga kapitala. Kratkorono financiranje mnogo je fleksibilnije od dugoronog. Fleksibilnost podrazumijeva sposobnost poduzea da osigura odgovarajua novana sredstva, te da ih vrati vjerovniku u ugovorenom roku. Kod kratkoronog osiguranog financiranja od dunika se trai osiguranje da e dug biti vraen u ugovorenom roku koji nije dui od jedne godine. Ako se dug ne podmiri, vjerovnik prodaje jamevinu radi podmirenja duga. Kratkorono osigurano financiranje koristi se za financiranje kratkoronih ulaganja, posebice poveanih kratkoronih potraivanja od kupaca i sezonskih zaliha i prilagoavanja u razdobljima neizvjesnosti 2.2. Srednjorono financiranje Srednjoroni izvori financiranja traju od jedne do pet godina, odnosno gase se u tom vremenskom razdoblju. Zapravo ti izvori popunjavaju jedan vremenski vakum izmeu kratkoronih izvora, raspoloivih do jedne godine, i dugoronih izvora, raspoloivih preko pet godina.9 Srednjorono financiranje posebno odgovara manjim ili srednje velikim poduzeima koja su dostigla zadovoljavajuu veliinu ili pak imaju odgovarajuu imovinu koju mogu koristiti kao instrument osiguranja povrata kredita. Srednjoroni su krediti u izvjesnim sluajevima bolji od obnove ili prolongacije kratkoronih kredita i od formalnosti koje su povezane sa dugoronim financiranjem. Srednjoroni se izvori koriste za financiranje srednjoronih ulaganja u stalnu imovinu i stalnu obrtnu imovinu. Naime, ubrzani tehnoloki razvoj zahtijeva stalnu modernizaciju, nove strojeve i opremu i sl.kako bi se odrala konkurentna sposobnost. Takva ulaganja u pojedine strojeve, grupu strojeva i opremu, koja nepredstavljaju velika ulaganja u nove investicije, nemogu se financirati iz kratkoronih izvora, jer takva olaganja ne omoguuju otplatu glavnice i kamata u kratkom roku od jedne godine. S druge strane, financiranje srednjotrajnih ulaganja iz dugoronih izvora nije prihvatljivo zbog toga to se takvom emisijom priskrbljuju velike svote novca za financiranje novih i velikih investicija. Osim toga, emisija dionica i obveznica stvara velike trokove emisije, a vrijeme za emisiju nije uvijek pogodno, posebice ako na tritu padaju cijene vrijednosnih papaira, srednjorone kredite najee daju banke iz druge financijske organizacije. Karakteristike srednjoronih kredita su: trajanje perioda otplate, nain otplaivanja, nain osiguranja povrata i odreene zatitne klauzule. Srednjoroni kredit obino je uvjetovan periodom otplate od jedne do pet godina. Redovna osobina srednjoronih kredita je plan otplate kredita. Planom otplate unaprijed se utvruje raspored dospijea kreditnih obveza, a otplatni obroci ugovaraju se u jednakim vremneskim periodima i to mjeseno, kvartalno, polugodinje i godinje. Najvei broj srednjoronih kredita osigurava se kvalitetnim instrumentima povrata kredita koji obuhvaaju itavu skalu moguih garancija. Jedna od karakteristinih osobina srednjoronog kredita je zatitna klauzula koja se unosi u ugovoru o kreditu. Najam, zakup (leasing) 10 je specifina metoda, u pravilu srednjoronog financiranja poduzea i drugih pravnih i fizikih

9

J. C. Van Horne: Financijsko upravljanje i politika, MATE d.o.o., Zagreb, 1993., str.511. L. Perridon M. Steiner: Finanzwirtschaft der Unternehmungen, Vahlen, Mnchen, 1991., str. 364. 387.

10

11

osoba. Bit najma temelji se na tome da korisnik najma, odreena dobra unajmi i koristi u odreenom razdoblju i za to plaa ugovorenu naknadu. Srednjorono financiranje posebice koriste mala i srednja poduzea koja nemaju pristupa tritima kapitala i teko mogu dobiti dugorone kredite. Srednjoroni krediti takoer su posebno pogodni za ekspanziju fiksne i trajne tekue imovine koja nemoe biti financirana iz pozitivnih neto novanih tokova ili iz zadranog neto dobitka. 2.3. Dugorono financiranje Kod dugoronog financiranja izvori dugo traju i raspoloivi su vie od pet godina. Mogu biti neroni i roni. Neroni su oni koji nemaju roka dospijea, a roni oni koji imaju rok dospjea. Kapital potreban za financiranje investicijskih mogunosti, poduzee moe pribaviti od financijskih institucija putem investicijski kredita ili emisijom vrijednosnih papira. Sutina dugoronoga kredita je u posredovanju banke izmeu onih koji ostvarenu akumulaciju ne troe u cijelosti, ve njegovu potronju odlau za kasniji period, i onih subjekata kojima za financiranje investicija nedostaju novana sredstva, koja u obliku kredita dobivaju od banke. Banka u ovome sluaju akumulira slobodna novana sredstva i prenosi kupovnu mo prvih subjekata, pojavljujui se prema njima kao dunik, na druge subjekte, prema kojima se pojavljuje kao vjerovnik. Redovite dionice ili obine dionice su pismene isprave, certifikati o trajno uloenim sredstvimau temeljnu glavnicu dionikog drutva.11 To su vlasniki vrijednosni papiri koji predstavljaju odgovarajui vlasniki udio, dionicu u glavnici drutva. Redovite dionice simboliziraju vlasnitvo nad dijelom dionikog drutva. Temeljem toga vlasnitva imatelji redovitih dionica imaju ova prava:12 1. Pravo na upravljanje - vlasnici redovitih dionica imaju pravo glasa u glavnoj skuptini dionikog drutva odnosno pravo upravljanja i kontrole poslovnih knjiga. Vodeu ulogu u skuptini dionikog drutva, odnosno u upravljanju, imaju dioniari koji posjeduju veliki kontrolni paket redovitih dionica. Punomo se mora dati u pisanom obliku, predati drutvu i ono je zadrava na uvanju.13 U hrvatskoj svaka redovita dionica daje pravo glasa u skuptini dioniara. Bez prava glasa mogu se izdati samo povlatene dionice.14 2. Pravo na dobitak redovite dionice vlasnicima daje pravo na dividendu.15 Vlasnici redovitih dionica naplauju dividendu ako drutvo ostvari neto dobitak, a skuptina dioniara odlui da se one isplate.

11

E. F. Brigham L. C. Gapensky: Financial menagment Theory and Practice, The Dryden Press, 1997., str. 709-745.12 13 14 15

Zakon o trgovakim drutvima (ZTD), Narodne novine broj 111/93., lanak 167. ZTD, lanak 291. ZTD, lanak 169 ZTD, lanak 167

12

3. Pravo na imovinu vlasnici redovitih dionica imaju pravo na isplatu dijela ostatka likvidacijske mase drutva.16 Motivi prodaje redovitih dionica, glede dionikog drutva, su: temeljni kapital, struktura kapitala, solventnost i profitabilnost, a motivi kupnje redovitih dionica su: dobitak, likvidnost ulaganja, ograniena odgovornost dioniara, kontinuitet dionikog drutva i uinkovitost dionikog drutva. Prema osnovnoj namjeni emisija redovitih dionica moe biti: emisija osnivakih dionica, emisija novih dionica, emisija laganih dionica usitnjavanjem i emisija tekih dionica okrupnjavanjem

16

ZTD, lanak 167

13

ZAKLJUAK Moe se zakljuiti da je novac prijeko potreban za osnutak, tekue poslovanje, rast i opstanak na tritu. Takoer moemo zakljuiti da je poduzee financijski sustav koji ine novani i robni tijekovi. Financijski koncept se temelji na spoznaji da su financije presudne za osnutak poduzea, tekue poslovanje i razvoj poduzea. Novac se samo privremeno pretvara u razliite materijalne, financijske i druge oblike imovine kako bi se u fazi vraanja vratio uvean za zaradu i ponovno uloio u imovinu. Financiranje je dinamiki proces a ne stanje. Taj dinamiki proces se sastoji od pribavljanja, ulaganja i vraanja novca, koji mora biti usklaen po obujmu, strukturi i rokovima. Glavni financijski cilj poduzea je maksimalizacija dobitka vlasnika kapitala i opstanak poduzea. Tenja k maksimalizaciji dobitka vlasnika nebi smjela ugroziti egzistenciju i opstanak poduzea. Za poduzee moemo rei da je likvidno ako u njemu nesmetano teku robni i novani tijekovi. Utvrivanje ciljeva poduzea ovisi o vremenu, konkretnim gospodarskim okolnostima u kojima ono funkcionira, vrsti i veliini poduzea. Na kraju ovog seminara mogu rei da sam nauila dosta o poslovanju poduzea koje nije jednostavno. Financiranje u poduzeu puno je pravila i zakona a sve u svrhu ostvarivanja jedinstvenog cilja, a to je maksimalizacija dobitka. Poduzee koje se pridrava pravila i koje ima potreban kapital moe uspjeti u ostvarenju svojih ciljeva.

14

LITERATURA Knjige: Ivanovi, Z.: Financijski menadment, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Opatija: Sveuilite u Rijeci, Hotelijerski fakultet, 1996. Babi, .: Uvod u ekonomiku poduzea, Dom i svijet, Zagreb: Ekonomski fakultet sveuilita u Zagrebu, 2005. Smith, J. K. - Siegel, J. G.: Upravljake financije, Zgombi & Partneri, Zagreb, 2007. Babi, M.: Meunarodna ekonomija, Mate, Zagreb, 1993. Markovi, I.: Financiranje teorija i praksa financiranja trgovakih drutava, RRIF, Zagreb, 2000. Orsag, S.: Financiranje emisijom vrijednosnih papira, RIFIN, Zagreb, 1997. Vukievi, M.: Financiranje malih poduzea, RIF, Zagreb, 2000. Van Home, J. C.: Financijsko upravljanje i politika, IX. izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 1997. lanci:Zakon o trgovakim drutvima (ZTD), Narodne novine broj 111/93., lanak 167. ZTD, lanak 291. ZTD, lanak 169

15