5. medunarodni pcelarski sajam

5. međunarodni pčelarski sajam

7. i 8. veljače 2009. godineSAJAMSKI PROSTOR GUDOVAC

Pokrovitelji:Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja

Suorganizatori:Bjelovarsko-bilogorska županija

Grad Bjelovar

Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo Grada Zagreba

HRVATSKI PČELARSKI SAVEZPČELARSKI SAVEZ BBŽ

2

5. međunarodni pčelarski sajam 5. međunarodni pčelarski sajam

Nakladnik:BJELOVARSKI SAJAM

društvo s ograničenom odgovornošću za organiziranje sajmova i izložbi

Bjelovar, Dr. Ante Starčevića 8

Sajamski prostor Gudovac

Za nakladnika:Zlatko Salaj, dr. vet. med.

Uredili:Tihomir Čauš, dipl. ing.

Ivana Kin

Grafičko oblikovanje:N-design, Bjelovar

Tisak:Tiskara Horvat d.o.o. Bjelovar

Naklada:700 kom

SADRŽAJ

Zlatko Salaj, dr. vet. med. - direktor Bjelovarskog sjama ......................................5Martin Kranjec - predsjednik HPS-a .........................................................................6Nenad Vlahović - predsjednik Pčelarskog saveza Bjelovarsko - bilogorske županije...7Prijedlog programa rada Hrvatskog pčelarskog saveza za 2009. godinu ...............9

Program stručno - edukativnog skupa ...................................................................11

PREDAVANJA .................................................................................................. 17Mogućnosti i ograničenja u uzgoju matica ................................................. 18Važnosti peluda i bjelančevina u pčelinjoj zajednici ................................. 23NOZEMOZA - jučer, danas, sutra .............................................................. 26Rana dijagnostika američke gnjiloče pčelinjeg legla .................................. 32Suvremeni trendovi u pčelarstvu ................................................................ 40Pčelinji proizvodi u zaštiti i unaprijeđivanju ljudskoga zdravlja .......... 46Suzbijanje Vaore preparatima koji ne kontaminiraju pčelinje proizvode ... 54

Popis izlagača ........................................................................................................73

3

Zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način pridonijeli organiziranju5. MEĐUNARODNOG PČELARSKOG SAJMA


4


5


Poštovani izlagači, posjetitelji, gosti i uzvanici, suorganizatori i pokrovitelji,

Prije pet godina, primjetivši porast zanimanja naših poljoprivrednika za pčelarstvo, krenuli smo s pčelarima iz Bjelovarsko-bilogorske županije obilaziti pčelarske sajmove i izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu. Pčelari koje smo kontaktirali oduševili su se idejom o domaćem sajmu, mjestu gdje će se educirati, razmjenjivati iskustva, nabavljati pčelarsku opremu te ponosno izlagati svoje proizvode. Nakon toga, nije nam bilo teško odlučiti organizirati Pčelarski sajam na našem Sajamskom prostoru Gudovac.

U proteklih četiri godine, nakon održana četiri sajma, smatram da odluka o pokretanju sajma je bila više nego ispravna. Sajmove su posjetile tisuće pčelara, izloženo je mnogo pčelarske opreme te je održano pedesetak stručnih predavanja. No, sajam nisu posjetili samo pčelari. Među posjetiteljima uvijek ima i zainteresiranih za kupnju pčelarskih proizvoda po povoljnim, sajamskim cijenama.

Danas, pčelarstvo u Hrvatskoj je u ekspanziji. Broj pčelara i pčelinjih zajednica u posljednjih nekoliko godina se gotovo udvostručio (2003. godine pčelara je bilo 1.884 s ukupno 168 tisuća pčelinjih zajednica, a 2007. godine 3.390 s 314 tisuća pčelinjih zajednica). Svi pčelari iz Hrvatske ali i susjednih zemalja na našem pčelarskom sajmu mogu nabaviti pčelarsku opremu, izlagati svoje proizvode i educirati se.

U “knjizi života” starih Indijanaca, pisano je da se duljina življenja produljuje ukoliko svakodnevna prehrana uključuje med i mlijeko. Stari su Grci pak smatrali da je med nektar bogova i da ih upravo on čini besmrtnima. Danas je med ponovno počeo zauzimati mjesto koje mu pripada u svakodnevnoj prehrani ljudi.

Svim posjetiteljima, izlagačima i sudionicima ovog 5. međunarodnog pčelarskog sajma želim ugodan boravak na sajmu i puno poslovnog uspjeha u 2009. godini uz pčelarski pozdrav MEDNO!!!

DirektorZLATKO SALAJ, dr. vet. med.

6


7


Napokon se možemo pohvaliti i petim jubilarnim pčelarskim sajamom u Gudovcu. Kad je na inicijativu Bjelovarskog sajma i pčelarskih udruga Bjelovarsko-bilogorske županije održan prvi sajam bilo je i onih koji su pesimistično gledali na čitav projekt i nisu mu davali mnogo šanse. No, da djela govore sama za sebe, dokaz je ovaj peti sajam po redu!

Već tradicionalan, okuplja i ove godine pčelare ne samo iz Hrvatske već i iz susjednih zemalja.Očekujemo posjet pčelara iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije i Mađarske, te brojnih delegacija pčelarskih organizacija susjednih zemalja. Hrvatski pčelarski savez kao jedan od

organizatora želi svim posjetiteljima da pronađu za svoje potrebe ponešto bilo da se radi o opremi za pčelinjake, gotovim proizvodima ili stručnim predavanjima koje će održati pčelarski stručnjaci iz zemlje i inozemstva.

Koliko ovaj Sajam znači pčelarima može se saznati jedino iz razgovora i druženja s njima, a to je ono najvažnije što Hrvatski pčelarski savez čini posljednjih godina. Dobra komunikacija, pa tako i među pčelarima je ključ svih problema jer slogom i radom svi su naši problemi rješivi.

S obzirom na nacionalnu strategiju razvoja pčelarstva od 2009. - 2014. cilj nam je privući što više ljudi da se posvete uzgoju pčela te u tom smislu očekujemo pozitivne pomake i veći broj pčelara nakon završetka sajma. Želimo istaknuti i ogromnu važnost pčela, pa tako i pčelara u očuvanju biološke raznolikosti. Vrijednost od pčela, procijenjena u njihovim proizvodima zanemariva je u odnosu na to koliko one pomoću oprašivanja pridonose vrijednosti voćarske i ratarske proizvodnje, pri čemu direktno utječu na povećanje BDP-a velikog broja poljoprivrednih gospodarstava. Ne zaboravimo napomenuti da su pčele najtočniji pokazatelj čistoće okoliša u kojem mi živimo. Stoga, svi zajedno moramo raditi na očuvanju i proširenju pčelinjeg fonda, pružajući pčelarima znanje o novim tehnologija, bolestima, a i sve prisutnijem marketingu u pčelarstvu baš putem ovakvih manifestacija koje su edukativnog karaktera.

Ovom se prilikom želim zahvaliti u ime svih hrvatskih pčelara i u ime Hrvatskog pčelarskog saveza Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i njihovim pčelarskim udrugama, Sajmu, gradu Bjelovaru te gradu Zagrebu na svestaranoj pomoći bez kojih bi ovaj projekt bio neizvediv, a ujedno se i nadati njihovoj podršci i nadolazećih godina.

Želimo svim izlagačima, posjetiteljima i ostalim sudionicima ugodan boravak te poslovni uspjeh.

MARTIN KRANJECpredsjednik Hrvatskog pčelarskig saveza

5. pčelarski sajam obilježava kratak ali vrlo uspješan period predstavljanja najboljih dostignuća na polju gajenja pčela i proizvodnji pčelinjih proizvoda, repromaterijala i opreme. Pored istaknutog sajam se profi lirao u najveću manifestaciju pčelarstva na dijelu jugozapadne Europe, stvorivši vlastita načela izložbeno-edukativno-prodajnog karaktera.

Ovaj petogodišnji jubilej obilježavamo i prvim županijskim ocjenjivanjem sortnih medova te u Županijskim osnovnim školama učenici će pisati uratke o svojim saznanjima i pčelama. Cilj je popularizirati pčelarstvo u ranim godinama te dati doprinos povećanju potrošnje meda i veće spoznaje o pčeli.

Pčelarski savez Bjelovarsko-bilogorske županije i ove godine kao suorganizator ima značajnu ulogu u organizaciji ovog događaja.

Županijski savez čini 5. Pčelarskih udruga: Bilogora-Bjelovar, Bagrem-Daruvar, Cvijet-Garešnica, Čazma i Maslačak - Grubišno Polje, sa preko 400 članova. Pčelari županije aktivno rade na poboljšanju uvjeta pčelarenja u prvom redu na zaštiti zdravlja pčele, zdravog okoliša, stvarajući preduvjete za pčelarenje nakon ulaska RH u Europsku uniju.

Snažnije smo protekle godine isticali značaj pčele u održavanju na stotine biljaka u prirodi te direktnog očuvanja mnogih biljnih vrsta. Također smo činili napore u obnovi pčelinjeg fonda nakon prošlogodišnjeg pomora.

Sistemskim mjerama od strane zakonodavnih tijela države učinjeni su vidljivi pomaci u pravcu smanjenja nepotrebnih troškova, snimanja pčelinjaka, te priprema za izradu pašnih karata.

Na 5. Pčelarskom sajmu u Gudovcu vidjet ćemo zapažani napredak u proizvodnji, dizajnu, opremi te pronaći ponešto za sebe i svoje pčele.

NENAD VLAHOVIĆ dipl. iur.predsjednik Pčelarskog saveza Bjelovarsko - bilogorske županije

8


9


PRIJEDLOG PROGRAMA RADAHRVATSKOG PČELARSKOG SAVEZA

ZA 2009. GODINU

1. Osnivanje pčelarskog centra Žumberak - Mrzlo polje (Sveučilište u Zagrebu i HPS),

2. Osnivanje akreditiranog laboratorija za analizu kvalitete meda Križevci,

3. Izrada Pravilnika o kvaliteti meda,

4. II. faza provođenja katastra pčelinjih paša sukladno Zakonu o stočarstvu, te Pravilnika o držanju pčela i katastru pčelinjih paša,

5. Motrenje medenja,

6. II. faza provođenja aktivnosti na zaštiti zemljopisnog podrijetla medova na na nacionalnoj razini pod radnim nazivom „Domaći hrvatski med“,

7. Sustavno praćenje zimskih gubitaka kroz upitnik HPS-a kako bi dobili odgovore i gubitke sveli na najmanju moguću mjeru,

8. Nastavak na provođenju mjera razvoja zadrugarstva kao oblika organi-ziranja pčelara na gospodarskoj osnovi,

9. Izrada Pravilnika o pčelarskim vozilima,

10. Nastavak praćenja, te usklađivanje zakonodavstva sa EU,

11. Sustavna briga što efikasnijeg suzbijanja pčelinjih bolesti.

HRVATSKI PČELARSKI SAVEZPREDSJEDNIK:

MARTIN KRANJEC

10


11


7-8.II.2009. • Sajamski prostor GUDOVAC


PROGRAM

12


13


PROGRAM STRUČNO-EDUKATIVNOG SKUPA5. MEĐUNARODNOG PČELARSKOG SAJMA U GUDOVCU

07. - 08. veljače 2009.

Subota 07. veljače 2009. 10:00 Svečano otvaranje 5. međunarodnog pčelarskog sajma

10:45 inž. Dalibor Titera (Češka) “Mogućnosti i ograničenja u uzgoju matica”

11:45 mr.sc. Robert Brodschneider (Austrija) “Važnost peluda i bjelančevina u pčelinjoj zajednici”

13:00- 14,00 OKRUGLI STOL “Pčela-med-turizam”

Nedjelja 08.veljače 2009. 10:00 mr.sc. Violeta Santrač, dr.vet.med. (BiH) “Nozemoza- jučer, danas, sutra”

10:45 Ivana Tlak Gajger, dr.vet.med , prof.dr.sc. Zdravko Petrinec (Hrvatska) “Rana dijagnostika američke gnjiloće”

11:30 mr.sc. Goran Mirjanić (BiH) "Suvremeni trendovi u pčelarstvu našeg okruženja”

12:15 prim.dr.sc. Josip Lončar dr.med. (Hrvatska) “Pčelinji proizvodi u zaštiti i unapređenju ljudskog zdravlja”

13:00 dr. med. Rodoljub Živadinović (Srbija) “Suzbijanje varooze preparatima koji ne kontaminiraju pčelinje proizvode"

14


15


Udruga uzgajiva~a matica sive p~ele ima sjedi{te u Zagrebu, a osnovana je 1999. godine radi za{tite i promicanja zajedni~kih ekolo{kih i gospodarskih interesa, te ciljeva ~lanova uduge, bez namjere stje-canja dobiti.

Udruga se bavi uzgojem uzgojno valjanih matica p~ela temeljem Zakonom o sto~arstvu te je registrirana za uzgoj sive p~ele (Apis mellifera carnica).

U Udrugu je u~lanjeno 30 uzgajiva~a sa podru~ja cijele Republike Hrvatske koji imaju populaciju od 4.700 p~elinjih zajednica.

Uzgoj i selekciju matica sive p~ele kontrolira Hrvatski sto~arski centar u Zagrebu, te provodi testiranje matica na testnim stanicama.

Osnovni cilj udruge je uzgoj i selekcija autohtone sive p~ele odnosno uzgoj mladih, produktivnih matica sa pobolj{anim uzgojnim i gospodarskim odlikama.

Ciljevi Udruge su:

- razvoj i unapre|enje uzgoja i testiranja selekcioniranih p~elinjih matica na podru~ju Republike Hrvatske;

- poduzimanje mjera za za{titu doma}e ( autohtone ) selekcionirane pasmine p~elinjih matica na doma}em i inozemnom trži{tu;

- provo|enje mjera za{tite okoli{a;

- stalna briga oko unapre|enja gospodarskih uvjeta za uzgoj, zdravstvanu za{titu i plasman doma~ih selekcioniranih p~elinjih matica.

Udruga djeluje na cijelom podru~ju Republike Hravtske, te se matice uzgajiva~a - ~lanova Udruge nalaze na p~elinjacima p~elara u svim dijelovima zemlje.

Sukladno Zakonu o sto~arstvu Udruga ima svoj Uzgojni program sive p~ele.

Uzgojnim programom želimo utvrditi i istaknuti dobre gospodarske odlike sive p~ele uvažavaju}i njenu raznolikost i specifi ~ne ekotipove.

Vrlo važan cilj je ujedna~avanje kvalitete uzgojenih matica sa usmjerenjem na svojstva koja }e dati najve{e gospodarske u~inke na ukupnu populaciju sive p~ele u Republici Hrvatskoj:

- Pove}anje produktivnosti u proizvodnji svih p~elinjih proizvoda;

- Mirno}u p~ela na sa}u;

- Smanjenje agresivnosti;

- Tolerantnost na bolesti, posebno varooze;

- Smanjenje rojivosti;

- Brzinu proljetnog razvoja.

Registrirani uzgoj p~elinjih matica sive p~ele u Republici Hrvatskoj po}eo je 1994. godine, te uz stalan rast u 2008. godini iznosi 24.463 matica sive p~ele.

UDRUGA UZGAJIVAČA SELEKCIONIRANIH MATICA PČELA HRVATSKE

10000 ZAGREB, Pavla Hatza 5/III, Tel.: 01/4819-536, GSM: 098/9335-200

R. br. Ime i prezime Mjesto Adresa Pošta Telefon Mobitel

1 AGELIĆ NIKOLA VRBANJA Matije Gupca 35 32245 VRBANJA 032 863 291 098 186 7504

2 BELOŠEVIĆ VLADO KRAPINA M.J.Zagorke 1 49000 KRAPINA 049 372 048

3 BILEK VLADIMIR DARUVAR Frankopanska 82 43500 DARUVAR 043 332 090 098 9778 508

4 BODIŠ DARKO PULA Kranjčevićeva 10 52000 PULA 052 224 337 098 797 917

5 CRNKOVIĆ ZDENKO ZAGREB Kopernikova 3 10000 ZAGREB 01 6677 978 091 6677 978

6 ČOVIĆ IVAN MIŠKO GATA Gata bb 21253 GATA 021 860 519 091 5436 624

7 DOMINIĆ NENAD DUBROVČAN Dubrovčan 47 B 49214 VELIKO TRGOVIŠĆE 049 556 132 098 889 347

8 GAKOVIĆ MILORAD VUKOVAR A.B.Šimića 26 32000 VUKOVAR 032 430 004 098 9628 636

9 GRBIĆ BORISLAV VUKOVAR Trg R. Hravtske 3/21 32000 VUKOVAR 032 444 283 098 270 803

10 GRGURIĆ IVICA V.SVINJIČKO V. Svinjičko 169 44203 GUŠĆE 044 715 113 098 1777 135

11 JAČIMOVIĆ MILAN METKOVIĆ S:Radića 36 20350 METKOVIĆ 020 682 358

12 JUREŠA DRAGUTIN KRAPINSKE TOPLICE Selno 58 49217 KRAPINSKE TOPLICE 049 232 956 098 880 445

13 KASTMILER VIKTOR SISAK M.Marulića 13 44000 SISAK 044 520 092 098 430 651

14 KEBET STJEPAN SIGETEC Ivana Barute 38 B 48321 PETERANEC 048 865 333 098 706 545

15 KOBRA MIROSLAV GRUBIŠNO POLJE Vilka Ničea 2 43290 GRUBIŠNO POLJE 043 485 214 098 9335 200

16 KOLER IVO BJELOVAR Pavla Radića 18 43000 BJELOVAR 043 211 730 091 5107 230

17 KORAĆ SMILJAN VARAŽDIN Trakošćanska 24 42000 VARAŽDIN 042 212 894 091 5638 878

18 KOVAČIĆ BRANKA DARDA A:G:Matoša 8 31326 DARDA 031 741 737 098 9503 137

19 KOVŠCA BRANIMIR ZAGREB Francevljev prilaz 1 10000 ZAGREB 01 6672 935 098 454 427

20 KRIŽ JOSIP I MARKO ZAGREB Novačka 261 10000 ZAGREB 01 2983 333 091 2983 333

21 LAKTIĆ ZDRAVKO BELI MANASTIR Šećerana, Radnička 2 31300 BELI MANASTIR 031 725 224 098 373 871

22 LEGAT IVAN KARLOVAC Hrv.bratske zajednice 17 47000 KARLOVAC 047 611 084 098 9823 834

23 MARKOVIĆ ZLATKO OSIJEK Bilogorska 23 31000 OSIJEK 031 304 102 091 5210 497

24 PAJNIĆ ZVONIMIR BILJE Vinogradska 30A 31000 OSIJEK 031 353 948 098 809 822

25 PAVLOVIĆ IVAN SISAK Velebitska 4 44000 SISAK 044 741 694 098 803 565

26 PINTARIĆ PETAR VIROVITICA Vinka Belobrka 8 33400 VIROVITICA 033 727 335 098 9129 178

27 TOMLJANOVIĆ ZLATKO KONŠČICA Konščica 92 10435 SV.MARTIN POD OKIĆEM 01 3382 329 091 5074 378

28 VILJEVAC IVICA DERVIŠAGA S. Radića 58 34300 POŽEGA 034 249 330

29 VUJNOVAC NIKOLA VARAŽDIN Zrinskog i Frankopana 23 42000 VARAŽDIN 042 312 007 098 413 997

30 VRČEK STJEPAN KASTAV Pavletići 20/1 51215 KASTAV 051 691 378

31 HUNDRIĆ ŽELJKO ZAGREB Zoričićev trg 1A 10000 ZAGREB 091 2233 225

32 PEMPER ZLATKO LEVINOVAC Levinovac 23 33533 SL. PIVNICA 033 777 153 091 7629 921

POPIS UZGAJIVAČA MATICA ZA 2008. GODINU

16


17


Đurđica Franjić

IZLOŽBA SLIKA I RUČNO OSLIKANIH

STAKLENIH PREDMETA

Đurđica Franjić rođena je 1955. godine. Svoja likovna ostvarenja iskazuje već 1970. godine, crtajući na staklu u maniri naive.

Nakon izvjesne stanke, 1990. godine, ponovno se aktivno uključuje u umjetnički pokret. Svoja likovna ostvarenja uspijeva realizirati u tehnici ulje na platnu, akvarel tehnici te suhim pastelima. Iskazuje se crtanjem pejzaža, motiva cvijeća i mrtve prirode.

Redovno izlaže na skupnim izložbama likovne sekcije PODRAVKA 72, čiji je i član, također, član je i likovne udruge „Kloštranska Paleta“. U zadnje tri godine u svoje aktivnosti ugradila je program oslikavanja raznih staklenih predmeta.

Živi i radi u Đurđevcu,Đuriševićeva 43Tel: 048/812-808Mob: 098/193-6838



SAŽECI PREDAVANJA

18


19


ŽELJE, MOGUĆNOSTI I GRANICE PRI SELEKCIJI PČELA

Zašto je uzgoj pčelinjih matica toliko važan? Sve pčele imaju svoje karakteristike od oba roditelja. Sve pčele u jednoj zajednici, ukoliko ne zalutaju u tuđu košnicu, jedna su obitelj i potomci su svoje matice. Sveukupan izbor i selekcija u pčelarstvu je iz tog razloga usmjeren na uzgoj pčelinjih matica.

Moramo si postaviti i etička pitanja. Puno ljudi daje u međusobnu ovisnost klasičnu genetiku i moderne metode, koje malo tko razumije, sa genetičkim inženjeringom. Danas se puno diskusija vodi i o tome, da li genetički inženjering je ili nije u raskoraku sa osnovnim moralnim principima. U svakom slučaju, klasičan selekcijski rad u poljoprivredi izvodi se već nekoliko tisuća godina. Bez selekcije ne bismo imali učinkovita „plemena“ stoke. Prinos žita ne bi bio nekoliko desetaka kilograma po hektaru, već bismo kao pračovjek sakupljali pšenicu, koja ima dva zrna u klasu. Za mene je veoma važno, što u bibliji u knjizi Genesis 2:15 čitam „Gospodin Bog postavio je čovjeka u vrt u Edenu, da bi ga obrađivao i pazio na njega.“ (na latinskom to zvuči ovako: („tulit ergo Dominus Deus hominem et posuit eum in paradiso voluptatis ut operaretur et custodiret illum"). Trebamo li našu zemlju obrađivati i voditi brigu o njoj, sigurno smijemo i izabrati, selektirati, među korisnim biljkama i životinjama ona, koja će se pokazati kao najkorisnija.

Kakvu imamo viziju? Kakva je idealna pčela?Idealne osobine se u osnovi opisuju u svim pčelarskim priručnicima: nadprosječni

prinos, mirnost (neagresivna pčela, ne napada), mirno sjedenje na saču, mala sklonost rojenju. U otprilike 30 zadnjih godina, ovim osnovnim karakteristikama dodani su zahtjevi za dobrom vitalnošću i otpornost, bolje rečeno veću toleranciju prema svim bolestima.

Kakva nam je mogućnost doseći ove zahtjeve?Osobine pčela ne možemo stvoriti. Možemo samo izabirati između osobina koje se u

prirodi pojavljuju. Možda rijetko, dragocjeno, ali pojavljuju. Iskrenim odabirom možemo pojavu potrebnih osobina povećati. Pogodnim križanjem roditelja, možemo te osobine kombinirati, i dobiti potomstvo na razini i u kombinaciji prema našim željama. Dalje želimo, da ovako odabrane jedinke s iznimnim osobinama prenose te svoje osobine i na slijedeće generacije, na potomke.

Pravila o tome kako se prenose osobine sa roditelja na potomke, pronašao je Gregor Johann Mendel (1822-1884), opat Sugustijanskog samostana u Brnu. Mendel je svoje pokuse radio na grahu, ali istovremeno je bio i pčelar. Ispravno je zvati ga ocem genetike. Ukazao je na

činjenicu, da su sve osobine zabilježene u stanicama u obliku, kojem govorimo geni. Trajalo je 100 godina od Mendelovog otkrića, dok ljudi nisu shvatili, da je informacija zapisana u lančanim molekulama DNA (DNK??), a za slijedećih 50 godina, godine 2006, je cijela genetička informacija bila pročitana. Godine 2006, je Weinstock sa kolektivom publicirao u prestižnom časopisu Nature članak o dosegnutoj potpunoj sekvenciji genoma medonosne pčele (1). Nakon mušice Drosophile, čovjeku je pčela među prvim organizmima, gdje je to dosegnuto. Ogroman rad, ali je na samom početku, jer tek se mora otkriti, sa čime koji od gena upravlja. Kako razdioba rada, tako i komunikacija, podređena je genetskoj opremi (2), a pčela je krasan model za studiju. Za sada, samo u nekoliko malih dijelova od stotine tisuća slova genetskog koda znamo što znače. Većina informacija, i uglavnom njihovih odnosa, čeka na razrješenje.

Prije nego dođe do toga da analizom DNK (DNA??) možemo reći da matica ima određenu ulogu, moramo nastaviti sa klasičnim procesom selekcije. Selekcija je beskonačan posao. Imamo iz čega kombinirati i birati. Europske pčele se bogati izvor gena, koje nose potrebne osobine. Kako ćemo postupati da dosegnemo gore navedene idealne osobine?

1. Osobine moramo nekako izmjeriti, zapisati, ocijenitiJesu li željene osobine mjerljive? U svakom slučaju, moramo o svojim pčelinjacima

voditi detaljne zapise, i od tih zapisa moramo izlaziti. Kod klasičnih osobina imamo bodovnu ljestvicu. Možemo li nekako ocijeniti i očekivati otpornost prema bolestima? Bolesti, koje u kombinaciji smanjuju naše pčelinjake veoma su različite naravi - virusi, bakterije, gljive i ektoparaziti.

Na otpornost može utjecati imunitet, naučeno ponašanje (learning behavior), i više drugih čimbenika. Napor za stjecanje otpornosti protiv tako velikog ektoparazitskog raspona kao što je Varroa destructor, može biti čak i nerealna, kao što je selekcija psa otpornog na buhe. Razlike u idejama postoje. Potrebno je ispitivati njihove osnove.

Nekoliko skupina znanstvenika pokušalo je realizirati jednostavnu ideju: ostavimo pčele same sebi, a one koje prežive, razmnožimo. Veoma opširni i precizni eksperimenti bili su na otocima Unije i Gotlanda (Danska). Rezultati su donijeli određena znanstvena otkrića, ali ne i materijal upotrebljiv u praksi. Potvrdilo se , da neki pčelinjaci bez pomoći, ili sa vrlo malom pomoći (jedno tretiranje godišnje), prežive. Sposobnost preživljavanja, nažalost nije bila prenosiva na potomstvo.

Jednako tako je završilo i opširno uspoređivanje otporne istočnoruske pčele sa pacifi čke obale, nazvane prema regionu „primorska pčela“ (3). Ispitivanja u USA i u Njemačkoj, nisu zabilježila očekivanu otpornost.

Nikakva čuda nisu donijela ni ispitivanja sa stanicama sača. Spojeno je to i sa selekcijskim radom, stoga što nisu sve linije pčela sposobne živjeti na saču s manjim stanicama (čak 1000 stanica na dm2, umjesto standardnih 800 na dm2).

20


21


Pokusi traženja pčela sa nižom razinom razmnožavanja raspona Varroe provode se više od 10 godina, i usmjereni su na čišćenje stanica, sposobnost aktivnog oštećenja raspona, i na utvrđivanje proporcija prisutnosti raspona na leglu i odraslim pčelama. Kod nijedne od ispitivanih osobina se ne može govoriti ni o masivnosti ispitivanja (postizanje ponovljenog rezultata u raznim okolnostima), niti o upotrebljivoj nasljednosti (heritabilnosti) „znaka“.

Rada skupina EurBee za uzgoj pod koordinacijom dr. Büchlera, trenutno ispituje postupak selekcije na cjelovitu vitalnost pčela, koja se prosuđuje iz klasičnih parametara, a nadalje i iz smanjenja snage košnice između jeseni i proljeća. Prednost ove metode je što je upotrebljiva u širokoj izbornoj bazi, i za nju nisu potrebni nikakvi skupi postupci. Dovoljne su označene matice, i pažljivi zapisi o košnici.

Pri izboru bilo koje mjerljive osobine, možemo uspjeti samo ako je ona dovoljno nasljedna, tj. ima visoku heritabilnost - stupanj prijenosa između roditelja i potomaka.

2. Izbor pogodnih partnera, tj. matice i trutaImamo li ovaj materijal u Hrvatskoj, Europi, ili ga moramo tražiti po svijetu?U posljednjih 50 godina, došlo je do razvoja prometa i trgovine. Također je došlo do

nekoliko važnih katastrofa s posljedicom prijevoza pčela. Svi znate za slučajeve afrikanizirane pčele u Brazilu, proširenje raspona Varroe, raspona Tropilaelaps, kukca Aethina tumida, nedavno je u Europi otkrivena azijska Nosema ceranae, (KBV) Kašmirski virus, I-APBV (izraelski virus). Do toga nije moralo doći, kada se pčele ne bi prevozile okolo naokolo po cijelom svijetu. Pčelinju maticu možemo prevoziti u džepu, ili poslati poštom, ali prirodne i klimatizacijske uvjete ne možemo ponijeti sobom. Na vlastite oči sam vidio legalno dovezene novozelandske pčele u Bavarskoj. Rezultat je bio loš. Problem je bio razvoj pčelinjaka. Križanci dovezenih i domaćih pčela bili su veoma nervozni.

Nasuprot tome, domaća populacija pčela ima puno dobrih osobina, i treba ih znati iskoristiti, a ne ih ostaviti da iščeznu, i prekrižiti ih. Kako se to može desiti? Ukoliko dođe do velikih pomora zbog bolesti, umiru pčele i sa njima i genetske informacije.

Pčelari tada u očaju kupuju preko oglasa sve što im netko ponudi. Geni nepodobnih uveženih pčela slični su poznatoj Pandorinoj kutiji. Kad odlete, više ih nitko neće pohvatati.

Izbor rasplodnog materijala je daleko precizniji, imamo li na raspolaganju ne pojedine pčelinjake, već grupe sestara. Također, broj košnica na lokaciji treba biti manji, da bi se izbjegla konkurencija pri sakupljanju hrane, i zaletavanje pčela u tuđe košnice. Mjerenje DNA (DNK) pojedinih pčela jednog pčelinjaka pokazala su, da se 40 % nije rodilo u toj košnici.

3. Kontrola parenjaPčelinje matice se pare u zraku, na skupljalištima trutova. Osigurati izbor partnera nije

jednostavno. Oplodne stanice u okolini nisu usamljene, kao što bi uzgajivači željeli, na ista

mjesta uz pomoć vjetra dolaze i tuđi trutovi. Otočne oplodne stanice imaju bolju prostornu izolaciju, ali tamo dolazi do velikih gubitaka matica. Rad takvih stanica nije jeftin.

Dobro rješenje za dobivanje rasplodnog materijala iz željenih kombinacija je korištenje osjemenjivanja. Osjemenjivanje je u laboratoriju uspjelo u 30. godinama 20. stoljeća u USA. U Europi je začetnik ove tehnike bio prof. F. Ruttner (Njemačka), i ing. V. Vesely (Češka). Oprema za osjemenjivanje proizvodi se pod znakom „Vesely“ u našem zavodu, a škola osjemenjivanja Vladimira Veselog postoji do današnjih dana.

Tehnika osjemenjivanja je minijaturna, ali u mnogo stvari je slična osjemenjivanju velikih životinja, kao što su krave, ili ovce. U jednoj stvari je osnovna razlika. Spermu truta medonosne pčele ne možemo konzervirati zamrzavanjem tekućim dušikom. Kod pčelinje matice je ogromna razlika u tome, što nakon oplodnje, ima zalihu spermija u sjemenoj vrećici. Ovdje spermiji moraju biti živi i zdravi čak četiri godine. To dosada nije uspjelo ni jednom zamrznutom, i kasnije odmrznutom spermiju.

4. Ponovno ocjenjivanje dobivenih rezultataPoštenog uzgajivača zanima, da li uzgojeni materijal ima dobre osobine, da li ih predaje

i na svoje potomstvo. Pri ovakvom ocjenjivanju, mogu se upotrijebiti „ispitne karte“, koje korisnik na kraju sezone ispuni, i vrati uzgajivaču.

Isplativost takve povratne veze nije velika, ali je veoma dragocjena. U praksi se uzgajivači često uzdaju u poslovicu, da se dobra roba hvali sama, a samo se zadovoljan korisnik vraća.

Tradicionalne osobine (mirnost, „sjedenje“, rojivost, prinos meda) se selekcionira dobro i uspješno, čak i kad heritabilnost nije visoka.

Ocjenjivanje snage, truda za dobivanjem pčela otpornih ili više tolerantnih protiv bolesti jasno govori, da trebamo biti skromni. Imamo više rada ispred sebe, nego iza sebe.

5. Selekcija pčela ima svoje granice (limite)Pri selekciji pčela, prijeti nam tzv. Genetički drift. Dok neke linije izabiremo, druge

odbacujemo. Tako se može desiti da neke odbačene linije imaju i dobrih gena, koje će se s vremenom u populaciji javljati manje i manje, i na kraju nestati. Jednom će možda naši potomci zbog toga žaliti. Iz tog razloga se svugdje u svijetu osnivaju programi za konzerviranje genske raznolikosti (diverzity). Ne radi se samo o zaštiti vrsta, koje se ugrožene, već i svih naizgled nepotrebnih gena.

Druga opasnost pri selekciji pčela su rodbinske veze (inzucht). Tome se mora pristupiti pažljivim odabirom plana parenja - roditeljskim kombinacijama. U ovom je slučaju vođenje zapisa jako važno. U rodbinskim linijama nastojimo, da koefi cijent inbreedinga ne prijeđe 10, ponekad 15 %. Stoga je neophodna suradnja između uzgajivača, da bi mogli birati materijal iz široke (domaće, ne uvežene) izborne baze.

22


23


Treći ograničavajući faktor je, da dobre linije ne znamo zadržati dugo, i kao što je već bilo rečeno, ne znamo ih ni konzervirati zamrzavanjem. Radi toga je selekcijski rad još važniji i odgovorniji.

Četvrti limit su ljudske pogreške svih vrsta.Posljednje i jako važno je i to, da u prirodi postoje, često nama nerazumljivi, regulacijski

mehanizmi. Oni često naizgled unište naš trud i naše želje. Moguće je, da je to za nas dobro.

ZaključakSelekcija pčela je dugotrajan, kompleksan, ali neophodan rad. Moramo u rom radu

pošteno i sistematski ustrajati. Svatko se može uključiti, ukoliko ima označene matice, i vodi o pčelinjacima uredne zabilješke. Svatko može izabrati iz svojih materijala, ili kupiti kvalitetne matice od dokazanih uzgajivača matica, iz sličnih klimatskih uvjeta.

Literatura1. Weinstock at all. Insights into social insects from the genome of the honeybee Apis

mellifera. Nature. 2006 Oct 26;443(7114):931-49.2. Denison R, Raymond-Delpech V. Insights into the molecular basis of social behaviour

from studies on the honeybee, Apis mellifera. Invert Neurosci. 2008 Mar;8(1):1-9. 3. RINDERER, T. E., KUZNETSOV, V. N., DANKA, R. G., DELATTE, G. T. 1997.

An importation of potentially Varroa-resistant honey bees from Far-Eastern Russia. American Bee Journal 137: 787-789.

PROIZVODNJA PELUDA I BJELANČEVINA U PČELINJOJ ZAJEDNICI

Rober Brodschneider

Najznačajniji pčelinji proizvod nedvojbeno je med. On predstavlja zalihe ugljikohidrata u zajednici i omogućuje joj da prezimi u uvjetima hladne klime. Drugi važan proizvod zajednice jest pelud. Pelud je bitan i važan dio prehrane pčelinje zajednice. Njegova zrnca su muške spolne stanice sjemena biljke, a prikupljaju ih pčele skupljačice s cvijeća. Skupljanje i spremanje peluda složen je proces, pri kojem su bitne specijalizirane strukture na stražnjim nogama. Dodatno, pelud se natopi nektarom koji su pčele donijele s cvjetne paše, a onda pelud vraćaju u peludne košarice (corbiculae) smještene na vanjskoj strani stražnjih nogu, gdje se formiraju prepoznatljive kuglice. Te košarice ne služe isključivo za transport peluda, nego pčele u njima prenose također vodu i smolu, koje su im potrebne za stvaranje propolisa.

Tijekom godine zajednica prikupi oko 30 kilograma peluda. Pelud je bogat bjelančevinama i važan je izvor vitamina, lipida, minerala i mikronutrijenata za pčele. Bjelančevine u peludu sastoje se od nekoliko vrsta aminokiselina, koje pčele ne mogu same sintetizirati i zato ih moraju dobivati iz peluda. Bjelančevine u peludu ne koriste se kao energetska rezerva nego su temelj za reprodukciju zajednice, za stvaranje radilica, trutova i ličinki. Postoji pozitivan odnos između količine pohranjenog peluda i količine uzgojenog legla: Što više pohranjenog peluda ima u košnici, to više radilica zajednica može stvoriti.

Briga za leglo:Pelud je uglavnom potreban za proizvodnju bjelančevinama bogate hrane za leglo

(mliječ) kojom se hrane ličinke, a i matica treba stalnu opskrbu mliječi bogate bjelančevinama, da bi imala dovoljno bjelančevina za nesenje i do 1000 jaja na dan. Peludom se hrane i odrasle pčele, u manjim količinama, a pretpostavlja se da im produžuje život.

Ipak, glavni potrošači peluda su ličinke u pčelinjoj zajednici, a stanice s ličinkama pažljivo se pregledavaju više puta u satu. Odrasle pčele znaju prepoznati nutricionistički status ličinki preko feromona, signala o tome je li ličinka gladna ili nije, te je li joj potrebno dati hranu, pa tako sve ličinke stalno i na vrijeme dobivaju hranu za leglo bogatu bjelančevinama. Ličinke nalik na crviće imaju vrlo jednostavna usta, i mogu se hraniti jedino hranom za leglo koju im odrasle radilice stavljaju u stanicu. Za ličinke starije od tri dana ta hrana se posebno miješa s medom i peludom. Ta intenzivna briga za leglo i visoko procesirana hrana omogućavaju ličinkama pčela da višestruko povećaju težinu u prvim danima života i postanu odrasle radilice za 21 dan nakon nesenja jaja. Zbog tog brzog uzgoja, pčelinje zajednice postaju mnogobrojne za nekoliko tjedana pa mogu iskorištavati resurse mnogo uspješnije nego vrste koje se toliko ne brinu za leglo. Za leglo se brinu srednje stare hraniteljice (oko 8

24


25


dana), koje imaju enzimski sustav za probavljanje peluda, dok su ostale starije pčele zauzete termoregulacijom ili poklapanjem stanica. Hraniteljice jedu pelud i koriste bjelančevine za proizvodnju mliječi i izlučuju ga iz svojih mliječnih i mandibularnih žlijezdi ličinkama u stanicama. Nakon što pčele dovrše taj posao za nekoliko dana, njihov enzimski sustav u srednjem crijevu i njihove mliječne žlijezde nestaju.

Regulacija prikupljanja peluda:Kad pčele nahrane leglo i obave ostale poslove unutar košnice, u dobi od otprilike 20

dana mogu početi izlijetati i obavljati skupljanje nektara. Pčele skupljačice mogu prikupljati nektar, vodu ili pelud koje prenose tijekom paše, a mogu donositi svaki od tih proizvoda posebno. Samo oko 20% skupljačica od onih koji se vraćaju u košnicu, donesu pelud na svojim stražnjim nogama i moglo bi se zaključiti da većinom nose nektar ili vodu tijekom paše u košnicu. Nakon nekoliko kišnih dana, ili eksperimentalno izazvane nestašice peluda, njegove se zalihe smanjuju, a broj skupljačica koje traže pelud se poveća. To pokazuje da pčelinja zajednica regulira prikupljanje peluda prema potrebi. Pčelinje zajednice reagiraju na veličinu legla za koje se moraju brinuti: što ima više otklopljenih legla u zajednici, više peluda će se prikupiti. Budući da poklopljeno leglo pčele više ne hrane, njegova količina ne utječe na prikupljanje peluda ni na broj pčela koje ga prikupljaju. S druge strane pčele također prikupljaju pelud ovisno o količini pohranjenog peluda: velike količine tog peluda signaliziraju pčelama neka prestanu skupljati pelud i neka prikupljaju nektar. Nije posve razumljivo kako skupljačice procjenjuju potrebe za peludom. Jedna mogućnost jest da one same mogu procijeniti potrebe zajednice prema količini otklopljenih stanica u leglu, i prema količini uskladištenog peluda. Druga je mogućnost da skupljači peluda dobivaju informacije o statusu bjelančevina u zajednici od ostalih pčela koje su uključene u održavanje bjelančevina. Prema tome, kandidati su pčele hraniteljice koje od peluda stvaraju mliječ za ličinke te tako znaju i koliko peluda ima pohranjenog i koliko ga trebaju za ličinke.

Nestašica peludaNestašica peluda može nastati ili zbog loših vremenskih uvjeta nekoliko dana za redom,

sezonskih promjena u količini peluda u prirodi ili na umjetan način ubacivanjem zamke za pelud. Ovo posljednje iz komercijalnih razloga čine pčelari da bi prikupili pelud koji su u košnicu unijele pčele. U svim slučajevima zalihe peluda u košnici postupno će se smanjivati, jer ličinke treba i dalje hraniti. Količina pohranjenog peluda u stabilnoj pčelinjoj zajednici obično je dovoljna za približno jedan tjedan hranjenja legla bez dodatnog unosa peluda. Zamka za pelud nema negativan učinak na prehrambeni status zajednice ako se izvadi svaki treći dan, i ako se pčelama omogući da prikupljaju pelud jedan ili dva dana kada ga ima dovoljno u prirodi. Zamku za pelud treba izvaditi barem kad zajednica više nema pohranjenog peluda, inače će zajednica smanjiti količinu legla i postat će slaba. Kad se zamka za pelud

instalira, broj skupljačica uključenih u prikupljanje peluda se poveća, pa će tako u njoj biti prikupljano manje nektara. Promatranje ponašanja pojedinih skupljačica peluda koje izgube svoj pelud na zamki, pokazuje da zamka ne utječe na njihovo ponašanje.

Čak tijekom nestašice peluda, zajednica će prije održavati kvalitetu legla nego veliko leglo nedovoljno hraniti. To znači da zajednica s ograničenim zalihama peluda može proizvoditi jednako dobre pčele kao i ona koja ima mnogo peluda, ali će broj stvorenih pčela biti znatno manji u zajednici s manje peluda.

Istraživati posljedice pomanjkanja bjelančevina u prehrani ličinki na odrasle pčele teško je, jer pothranjene ličinke ne dostignu stanje čahure. Pčele promijene način na koji se brinu za leglo u vrijeme nestašice peluda, i reguliraju broj ličinki prema količini pothranjenog peluda. Ta regulacija uglavnom se obavlja kanibalizmom, gdje stare pčele pojedu obično mlađe ličinke. To najprije smanji potrebu za peludom u zajednici, a zatim osigura bjelančevine iz tkiva kanibaliziranih ličinki, što koristi starijim ličinkama prije poklapanja.

Gladovanje pčelinjih ličinki u eksperimentalnim uvjetima dovodi do pogrešnog razvoja i malo utječe na sadržaj bjelančevina ili može prouzročiti promjene u sadržaju bjelančevina, ili može smanjiti težinu odraslih pčela.

Dodatna prehranaDa bi povećali količinu peluda u košnici, pčelari mogu smanjiti njegove zalihe u zajednici

zamkama, ali mogu također dodavati hranu bogatu bjelančevinama. Mogućnost da se poveća opskrba zajednice bjelančevinama jest prehrana peludnim dodacima ili nadomjescima za pelud. To se može raditi tijekom lošeg vremena, u područjima gdje su prirodni izvori hrane nedovoljni ili nisu dostupni, ili kako bi se pojačao rast zajednice u proljeće ili jesen. Dodatna prehrana može biti stavljena u košnicu i njome će se hraniti pčele iz te košnice i prenositi bjelančevine preko trofalaktičkog kontakta kroz pčelinju zajednicu.

Pelud je jedini izvor bjelančevina u zajednici te temelj njezina rasta i reprodukcije. Pčele su razvile načine prikupljanja peluda prema potrebama zajednice i prilagođavaju se novim situacijama te odmah reagiraju na pomanjkanje peluda. Pčelari na različite načine interveniraju u upravljanje bjelančevinama u zajednici - ili uzimanjem peluda iz zajednica ili dodavanjem bjelančevina.

Pelud nije presudno važan samo za pčelinju prehranu, nego je također prijeko potreban za poljoprivredu. Pčele skupljačice, bez obzira na to skupljaju li nektar ili pelud, neizbježno oprašuju peludom svaki put kad posjete cvijet, a tako oprašuju i divlje cvjetove i poljoprivredne usjeve. Vrijednost posla koji obavljaju neprocjenjiva je za naš ekosustav, poljoprivredu i još jednom pokazuje važnost pčela.

26


27


PROŠLOST, SADAŠNJOST I BUDUĆNOST NOZEMOZE

Mr Violeta SantračPregledno priopćenje

Nozemoza je parazitska bolest odraslih pčela koja nastaje kao posljedica razvoja i patoloških procesa specifi čnih protozoa Nozema spp. u srednjem dijelu crijeva na nivou epitelnih ćelija. Bolest uglavnom pokazuje simptome digestivnih poremećaja sa posljedično razvojem poremećaja koji smanjuju vitalnost pčele a u značajnom broju infekcije cijele zajednice. Paraziti su kozmopoliti ali još uvijek i nakon velikog broja istraživanja ne postoji jasna slika o prevalenci, virulenci i patološkom potencijalu uzročnika. Ekonomski gubici od ove bolesti su značajni.

PROŠLOST:O prošlosti uvijek sve najljepše:Mnogobrojne su stranice domaće i svjetske literature koje su u različito vrijeme

opisivale bolest koju danas još uvijek zovemo Nozemoza. Tako npr. Još 1947 u knjizi BOLESTI ODRASLIH PČELA, autora Dr. Ivo Tomašec u dijelu teksta o NOSEMOZI PČELA, NOSEMOSIS MICROSPRIDIOSIS APIS stoji slijedeće…

“Nozemoza je zarazna bolest odraslih pčela uzrokovana mikrosporodijom Nosema apis Zander. Sjedište bolesti je epitel srednjeg crijeva pčele. Da štetno djelovanje Nosema apis dođe do izražaja na pčelinjem društvu kao cjelini, potrebno je, da pored parazita djeluju na društvo i drugi vanjski štetni faktor. Kod nas se Nosemoza pojavljuje u raznim našim krajevima, ali do sada ne nanosi većih šteta. Ima je i u mnogim drugim zemljama…. “

U udžbeniku o Bolestima i dijagnostici bolesti pčela iz perioda 1980tih godina autori Miroslava Lolin, Nezka Snoj, S. Matuka, N. Fijan, Đ.. Sulimanovic napisali su slijedeće. Uzrčnik: Nosema apis Zander

“Nozemoza je bolest odraslih pčela. Uzročnik je mikrosporidija Nosema apis Zander, koja napada zid srednjeg crijeva (epitelne stanice) kod matice, radilice i trutova, ali katkada napada i druge organe. Bolest se javlja u inaparentnoj (kroničnoj) ili akutnoj formi, kada nastaje jako slabljenje društava i njihovo uginuće. Razvojni ciklus N. apis je veoma kompleksan u kome je početni i završni stadij spora. Spore su sjajna tjelašca ovalnog oblika, šire u zadnjem polu nego na prednjem. Zrela spora je: 4,6 do 6,4 mikrometara dužine i 2,9 do 3 mikrometra širine. U nativnom preparatu se ne može vidjeti struktura spora. …”

Ili ovako: još ranije u radovima genijalnog Louisa Pasteura krajem devetnaestog stoljeća (pregled priopćenja) stoji:

“Bolest svilenih buba, nozema bolest, koju je još 1865 prepoznao Pasteur, mikroskopskim pregledom pronašavši sjajne korpuskule dovodeći ih u vezu za bolest

sviloprelja koja ja devastirala tu industrijsku granu Francuske, Italije, Austrije i Male Azije… Bio je to jedan od nalaza koji su bili uvod u takozvanu teoriju klice tj. infektivne čestice koja je u stanju izazvati bolest. Ono što je kasnije utvrđeno je da je ta nozemoza pripadala vrsti Nosema bombi vrsti od koje i danas obolijevaju bumbari. Problem za čije rješenje je Pasteur bogato nagrađen, riješen je promjenom načina dotadašnje proizvodnje jaja bube sviloprelje a nastao je kao plod njegovog shvaćanja da je ova bolest u osnovi i nasljedna (genetski) i infektivna Također, on je još tada dao zakonitosti u provođenju profi lakse za ovu bolest.”

Mnogo toga je u međuvremenu opisano o vrstama i patologiji nozema globalno da bi konačno 2007 godine Martin - Hernandez sa autorima opisao u naučnom radu dokaz da je Nosema ceranae kolonizirala evropsku pčelu, Apis mellifera. Ovo je dodatno usložilo problematiku u razumjevanju i načinima borbe protiv ove parazitske bolesti u modernom načinu pčelarenja zemalja različitih kontinenta.

SADAŠNJOSTTakva kakva jeste, pokazuje da su i istraživači i pčelari naših krajeva opet malo zatečeni

obzirom na mogućnosti za stjecanje i primjenu informacija o kojima dijelovi napredne pčelarske javnosti mnogih zemalja barem većeg dijela Europe znaju i mogu mnogo više. (Naravno uz dužno poštovanje one manjine koja je samo radi ostvarenja ambicija htjela poraditi malo više).

Nemilosrdno kopiranje znanja preuzetih tko zna kad, sa posebnim osvrtom na ona uvijek tako skrivena i revolucionarna iskustva sa ruskih teritorija (od bijelog luka do teške antibiotske artiljerije, bez ikakvih ograničenja i dan danas...), prosječnom pčelaru nisu od jasne koristi. A tek priča o uvijek genijalnim selekcijskim programima od kojih još ne vidimo velike koristi kada je nozemoza u pitanju ni ne spominjući poželjne rezultate selekcije za ostale uzročnike bolesti.

U posljednje vrijeme sve su češći izvještaji o iznenadnim nestancima i gubicima pčela i činjenice da jake zajednice iznenada bivaju vrlo oslabljene, a nakon toga ugibaju. Točan uzrok ovoj pojavi i precizne uzroke još uvijek nitko u potpunosti nije u stanju identifi cirati. U istom periodu, velika diskusija koju su pokrenuli u velikom dijelu istraživači iz Španjolske potaknula je sumnju da je mikrosporidium Nosema ceranae uspio kolonizirati i adaptirati se na Apis mellifera te da se taj uzročnik sve češće utvrđuje širom svijeta iz uzoraka oslabljenih pčelinjih zajednica. Oni su u uvjetima eksperimentalnih istraživanja dokazali da se prirodna infekcija sa N.ceranae može smatrati jednim od glavnih uzročnika ovoga u početku asimptomatskog oboljenja koje na kraju završava sa kolapsom zajednice. Ono što je još unijelo promjene u odnosu na terapijski tretman pčela u EU činjenica je da su na osnovu njihovih rezultata utvrdili da se sa 120 mg fumagalina može eliminirati infekcija, iako se zna da su strogi propisi EU zabranili upotrebu ovog antibiotika. Tretman ovim antibiotikom su dokazali efi kasnim, ali su također dokazali mogućnost reinfekcija jednom izliječene zajednice već nakon šest mjeseci dokazavši pri tom sve Kochove postulate u slučaju infekcije Nosema ceranae u formi sindroma sa vrlo dugačkim inkubacionim periodom koji je u

28


29


sebe uključivao kontinuirano uginuće odraslih pčela, te u uvjetima cjelogodišnjeg razvoja legla gubitak infi ciranih zajednica u zimu ili rano proljeće iako su takva društva imala vrlo zadovoljavajući odnos hrane, odnosno rezerve polena i meda.

Za ova istraživanja španjolski znanstvenici su dizajnirali nekoliko oblasti za eksperimentiranje kojim su u naučno opravdanim načinima uzorkovanja analizirali u njima parazitološka, patološka, virusološka, toksikološka stanja, uzevši u obzir analize hranjiva kao i vezu sa meteorološkim osobitostima. Statističkim obradama dobivenih rezultata došli su do zaključka da se u ukupnim gubitcima zajednica pčela u Španjolskoj N.ceranae smatra glavnim uzročnikom slabljenja i ugibanja pčelinjih zajednica.

Pitanje: Što danas možemo reći o recimo odnosu invazija N apis i N cerane u Hrvatskoj ili nekoj iz susjednih zemalja? Što bi mogli biti razlozi gubitaka osim već okrivljene varoe / ili faktora“X„? Je li taj“X“ faktor možda kod nas N. ceranae ili je ona za naše pčele sasvim nebitna? I ako i jeste, što pčelar može učiniti da spriječi ili izliječi nozemozne zajednice? Hoće li naučna javnost regije stati na stranu pčelara i dozvoliti primjenu možda zabranjenog lijeka onako kako su to odobrili pčelarima u Španjolskoj ili će sve i dalje ostati u domenu priče „kako se tko snađe...“ “i nadati se najboljem”?

Pčelinja zajednica se promatra kao aktivan kompleks, živeći sistem, socijalni organizam sastavljen od velikog broja jedinki koji funkcioniaju kao cjelina i koji patologiju jedinke ne moraju svesti na patologiju zajednice. U stvari određeni patogeni, uzročnici bolesti, mogu biti smrtonosni za jedinku ali zajednice uspijevaju kompenzirati njihov gubitak. U ostvarivanju ovoga matica je ključni faktor koji utiče na održavanje populacije što onda čini zajednicu stabilnom. Sindrom depopulacije pčelinjih društava u formi tzv. kolapsa u posljednje vrijeme nalazi se u mnogim izvještajima kada se želi objasniti zašto one iznenada ili makar se to tako samo čini, postaju slabe i posljedično ugibaju. Mnoge zajednice ugibaju u potpunosti bez prethodno ispoljenih znakova poremećaja. Da li je ovo samo vrh ledenog brijega u sagledavanju nečega što je zapravo završna faza dugotrajnog procesa ili kronične infekcije sa tihim ubojicom?

Nekako u isto vrijeme sa ovom pričom ide i ona da je N.ceranae kolonizirala europsku vrstu pčele i da se danas gotovo redovno može dokazati kako u zdravim i tako i u oboljelim zajednicama.

Što je zapravo Nosema ceranae? Nosema ceranae je široko rasprostranjen mikrosporidium koji je skoro preskočio

barijeru domaćina i sa azijske pčele Apis ceranae prešao i prilagodio se na evropsku medonosnu pčelu Apis mellifera. Prvi put je 2006.godine uzročnik utvrđen izvan Azije, a njegovo prisustvo je do sada dokazano na četiri kontinenta. Kada se eksperimentalno infi cira evropska pčela N.ceranae je za nju veoma patogena .U uvjetima prirodne infekcije N.ceranae dovodi do sindroma postepenog smanjenja broja jedinki u toku jeseni i zime čak i do kompletnog uginuća što se na kraju odražava na vrlo niske prinose u medu. Ono što se

još dokazuje je promjena tropnosti uzročnika u odnosu na N apis jer N.ceranae naseljava tj. invadira druge organe i tkiva pčele ne zadržavši se samo na digestivnom traktu kako to obično je slučaj kod N.apis. Tako izmijenjen tropizam može patološkim procesima napraviti raznovrsniju kliničku patologiju ugrožavajući načine pojedinačnog i socijalnog opstanka jedinke i same zajednice.

Veoma je teško utvrditi i defi nirati zdravstveni status zajednice u slučaju kada ne postoje klasični simptomi nozemoze barem onako kako ih određuje međunarodni standard (OIE, 2004). Nozema bolest ne može se određivati samo na osnovu broja spora izoliranih iz manjeg broja pčela, a naročito ne na osnovu onih pčela koje se uzorkuju u samoj košnici. U suštini odnos pčela izletnica infi ciranih sa N ceranae je jedini koristan pokazatelj raširenosti odnosno zastupljenosti bolesti unutar košnice, jer su pčele izletnice, sakupljačice, uvijek mnogo više infi cirane od pčela koje su u košnici. Što je više infi ciranih sakupljačica manji je broj ćelija legla i sve manji broj okvira zaposjednutih pčelama. Ovaj mikrosporidium takodjer ima utjecaja na viruse pčela zbog toga što epitelijalne lezije do koji dovodi smanjuju prirodnu otpornost crijevne barijere protiv virusnih infekcija. Mnogi virusi su udruženi sa infekcijama nozemom jer citopatogeni efekt koji nastaje djelovanjem nozemoze olakšava transenterični put virusne infekcije. Vrlo često nedostatak kliničkih simptoma u odnosu na viruse govori da je ova infekcija latentna odnosno skrivena.

Umnožavanje nozema specijesa izaziva pojavu destruktivnih i degenerativnih pato-loških procesa najčešće viđenih na nivou crijeva izazivajući :

1. upale odnosno infl amacije na nivou digestivnog trakta koje dovode do proljeva;

2. loš utjecaj na iskoristivost unesene hrane, jer se zahvaćeni dio crijeva smatra jednim od najaktivnijih dijelova digestivnog trakta od esencijalnog značaja za procese apsorpcije hranjivih materija;

3. zahvaćene epitelne stanice degeneriraju, propadaju što za posljedicu ima smanjenje svih njihovih aktivnih funkcija kao npr. sekreciju specifi čnih enzima;

4. negativan efekt na rezerve proteina i rezerve masnog tkiva, smanjenje nivoa proteina i masnih kiselina na nivou hemolimfe;

5. poslovi na sakupljanju nektara započinju ranije za svaku mladu pčelu što dovodi bržeg fi ziološkog starenja infi ciranih pčela;

6. metabolički poremećaji u razvoju hipofaringelnih žlijezda što dovodi smanjenja sposobnosti proizvodnje hrane za larve.

Nasuprot proljevima moguće su i pojave zatvora odnosno konstipacije crijeva koje nastaju kao posljedica enormne akomulacije spora digestivnog trakta.

30


31


Matica može biti infi cirana što pored opisanih metaboličkih poremećaja dovodi do degeneracije jajnika i atrofi je oocita što ima loš efekt na umnožavanje legla.

Klinička slika bolesti nije karakteristična niti pretjerano specifi čna. Senzualnost pojavljivanja vezuje se uglavnom za zimu ali je najčešće oboljenje u proljeće. Diferencijalno dijagnostički nozemoza se teško razlikuje od simptoma do kojih mogu dovesti akaroza, dizenterija, neke virusne bolesti, te je potrebno učiniti adekvatno uzorkovanje i uraditi laboratorijsku dijagnostiku u odnosu na kvantitativne i kvalitativne vrijednosti uzročnika nozemoze.

Različite zemlje imaju manje ili više čak zakonski određen pristup liječenju i prevenciji ove bolesti. Nikako se ne mogu koristiti u Evropi tj. u zemljama EU bez posebnih dozvola preparati koji bi imali efekt antibiotika kao raniji korišten fumagilin. Ovaj lijek, naprotiv, u Americi i Australiji koristi se bez ikakvih ograničenja zanemarujući pri tome MRL koncentracije u medu. Obično se fumagilin koristi u koncentraciji od 0,0025 % što je 25 mg aktivne supstance na litra sirupa. Obično je tretman pola litre vode i 500g šećera po košnici na način različite distribucije bilo sipanjem u hranilice ili prskanjem sirupa po okvirima. Ovakav tretman vršio se jedan put sedmično i četiri nedjelje za redom u proljeće prije glavnog vrcanja ili u jesen u postupku ishrane prije zazimljavanja.

Fumagilin je lijek koji inhibira replikaciju DNK ovog parazita ne oštetivši pri tom stanicu domaćina što znači da ne djeluje na sporogene nego na razvojne oblike nozeme što jasno ograničava terapijski efekt stavljajući ga u poziciju da kao takav ne djeluje na mirne oblike spora, te je njegovo profi laktičko učešće ograničeno.

U zemljama regije a koje još nisu članice EU nema službeno registriranih preparata ad.us.vet. na bazi fumagilina te je njegova upotreba ilegalna kako u sirupima tako u šećernim pogačama.

Jedna od interesantnijih opservacija je činjenica je da je naučno dokazano da iz nekog još uvijek nejasnog učinka Timol ima pozitivan efekt na infekciju sa nozemom u smislu smanjenja broja spora..

U Europi se danas mogu naći na tržištu različiti lijekovi, odnosno ljekoviti pripravci koji u sebi sadržavaju “tajne sastojke” nejasnih receptura za koje se pretpostavlja da su porijeklom od određenih eteričnih ulja i da na osnovu eksperimentalnih ispitivanja daju pozitivan učinak u odnosu na smanjenje broja spora. Budućnost ovakvih pripravaka će se tek dokazati kao i njihova stvarna efi kasnost.

BUDUĆNOST:svijetla kao i obično no trnovita po zadatku:Sagledavajući veliki broj novih informacija o mjestu i ulozi nozemoze kao bolesti, a u svjetlu

zemalja zapadnog Balkana smatram da se u budućnosti mora poraditi više na slijedećem:

1. utvrđivanje prevalence klinički ispoljenih slučajeva nozemoza;

2. utvrđivanje prevalence infekcije Nosemae ceranae i Nosemae apis na osnovu molekularno bioloških istraživanja i rutinske dijagnostike;

3. utvrđivanje virulentnosti patogenosti oba uzročnika;

4. približavanjem strogim standardima EU sa stanovišta MRL koncentracija za primjenu bilo kojeg antibiotika u eventualnom tretmanu protiv nozemoze;

5. uključivanje u mrežu institucija i istraživanja cijelog svijeta sa ciljem osavremenjavanja kako naučne tako i praktične problematike vezane za nozemozu;

6. revizija i korekcija netačne i nepotpune literaturne gradje porijeklom iz pretjerano velikog broja prepisivanih pčelarskih praktikuma, priručnika, savjetnika, web stranica;

7. formiranje banke uzoraka pčela kojom bi se osigurao minimum informacija o današnjim statusima pčela sa ciljem njihovih istraživanja u budućnosti.

*Reference spomenutih navoda moguće je dobiti na [email protected]

32


33


RANA DIJAGNOSTIKA AMERIČKE GNJILOĆE PČELINJEG LEGLA

Ivana Tlak Gajger, Zdravko PetrinecZavod za biologiju i patologiju riba i pčela,Veterinarski fakultet Sveučilišta u ZagrebuHeinzelova 55, 10000 Zagreb, e-mail: [email protected]

SAŽETAKAmerička gnjiloća pčelinjeg legla je zarazna bolest poklopljenog i nepoklopljenog

pčelinjeg legla uzrokovana bakterijom Paenibacillus larvae. Bolest je raširena posvuda u svijetu i nanosi velike ekonomske gubitke u pčelarstvu i gospodarstvu pojedine zemlje. U nepovoljnim uvjetima uzročnik stvara jako otporne spore koje zadržavaju vitalnost više desetljeća. Zbog otpornosti spora, tvrdokornosti bolesti i utvrđivanja u 50,00 % do 70,30% pozitivnih uzoraka saća, od ukupno dostavljenih na pretrage na Zavod u posljednje tri godine smatramo da je nužno provoditi ranu dijagnostiku američke gnjiloće. Na taj način bi se stručnim i detaljnim pregledom pčelinjih zajednica na terenu, brzom i točnom ranom dijagnostikom, te brzim i stručnim mjerama suzbijanja tijekom nekoliko godina broj bolesnih pčelinjih zajednica od američke gnjiloće pčelinjeg legla trebao smanjiti.

Američka gnjiloća pčelinjeg legla je zarazna bolest poklopljenog i nepoklopljenog pčelinjeg legla uzrokovana bakterijom Paenibacillus larvae (White, 1906; Genersch i sur., 2006). Zbog visoke otpornosti spora uzročnika i posebnog načina suzbijanja, jedna je od najtežih pčelinjih bolesti raširena posvuda u svijetu. Uzročnik uzrokuje ugibanje pojedine zaražene ličinke, ali zbog tvrdokornosti i infektivnosti uzročnika uvijek ugiba i cijela pčelinja zajednica (Fries i Camazine, 2001). Bolest nanosi velike ekonomske gubitke pčelarstvu i štetu u poljoprivrednom gospodarenju izravno gubitkom pčelinjih zajednica i neizravno, manjom proizvodnjom pčelinjih proizvoda i smanjenim obimom oprašivanja (Williams, 1994). P. larvae je štapićasta bakterija koja u propaloj ličinki zbog nastanka nepovoljnih uvjeta za umnažanje stvara spore. Spore su jedini infektivni oblik kojima se širi bolest. Vrlo su otporne. Sačuvanu vitalnost, a time i sposobnost zaražavanja imaju i nakon više desetljeća, iako im se vaibilnost postepeno smanjuje (Shimanuki i Knox, 1994). Genersch (2007) je utvrdila postojanje četiri ERIC serotipa koji se međusobno razlikuju oblikom (morfološki), biokemijski i virulencijom (patogenosti), odnosno među njima postoji razlika u brzini napredovanja bolesti, stupnju uklanjanja uginulih ličinki, broju proizvedenih spora, brzini širenja unutar pčelinje zajednice i propadanju same pčelinje zajednice. Također, utvrđeno je postojanje i kratkoživućih i dugoživućih spora (Ashiralieva i Genersch, 2006).

Za zarazu su primljive mlade ličinke dobi 12 do 36 sati dok uzimaju hranu (Woodrow, 1942; Woodrow i Holst, 1942; Genersch i sur., 2005), a najosjetljivije su u starosti do 24 sata dok je za infekciju potrebno svega desetak spora (Brodsgaard i sur.,1998). Uvjeti i raspored rada pčela radilica unutar pčelinje zajednice su idealni za širenje bolesti. Mlade pčele radilice najprije čiste košnicu i stanice u kojima su uginule ličinke, prilikom čega se onečiste sporama uzročnika. Sljedećih dana te iste pčele postanu hraniteljice mlađeg pčelinjeg legla, pa prenose spore uzročnika bolesti. Ličinke se zaraze uzimanjem hrane onečišćene sporama uzročnika. Progutane spore u lumenu srednjeg crijeva pčele prokliju i počnu se umnažati tek kad se u crijevu ličinke promjeni aktualna kemijska reakcija vodikovih iona, tj. kada se pH promjeni u kiseli. To se događa kada se ličinka prestane hraniti matičnom mliječi i počne se hraniti mješavinom meda, peluda i vode, a to je i vrijeme kad se ličinka ispruži, pčele je poklope i kad počinje preobrazba. Prema dosadašnjem uvjerenju vegetativni oblici P. larvae penetriraju u epitel crijeva procesom fagocitoze, hemolimfom se raznose po tijelu ličinke i umnažanjem uzrokuju propadanje tkiva koje se pretvara u smeđu rastezljivu masu (Davidson, 1973). U propalom tkivu ponovno dolazi do stvaranja velikog broja spora (Gregorc i Bowen, 1998). Međutim, prema najnovijim rezultatima istraživanja (Genersch i sur., 2008; Yue i sur, 2008) nakon što dođe do klijanja spora P. larvae, bakterije se masovno umnažaju u lumenu crijeva. Nakon masovne kolonizacije crijeva dolazi do lokalnog prodiranja u stjenku crijeva između epitelnih stanica razarajući međustanične veze. Takvi rezultati upućuju na zaključak da uspješna kolonizacija crijeva predstavlja ključni čimbenik u patogenezi američke gnjiloće pčelinjeg legla, a prodiranje vegetativnih oblika bakterija u epitel crijeva kritičnu točku za određivanje vremena ugibanja ličinke. Također, zaključili su da se proces sporulacije ne odvija isključivo u tkivu uginule ličinke, već se postepeno događa kroz cijelo vrijeme infekcije.

Do uginuća ličinke prije poklapanja stanice može doći samo izravnim unošenjem spora uzročnika u tijelo ličinke, a to se najčešće događa pri jakoj invaziji nametnikom Varooa destructor (Sulimanović i sur., 1995). U odraslih pčela uzročnik ne uzrokuje nikakve promjene. Otpornost nekih sojeva pčela na obolijevanje od američke gnjiloće temelji se na brzom pronalaženju stanica s bolesnim ličinkama i jakom nagonu za čišćenjem prije raspadanja ličinke, čime sprečavaju klinički vidljivu (manifesnu) bolest. Naša autohtona siva pčela ima između ostalih dobrih uzgojnih i proizvodnih osobitosti i dobro izražen nagon za čišćenjem saća, pa bi se selekcijskim radom moglo poboljšati prirodne osobitosti.

Sumnju na bolest moguće je postaviti na osnovu kliničkog nalaza pri pregledu pčelinje zajednice, a sigurnu dijagnozu postavlja se nalazom spora uzročnika u propalim ličinkama određenim laboratorijskim metodama, u za to specijaliziranim laboratorijima. Klinički vidljivi znakovi bolesti su nepravilno raspoređeno poklopljeno i nepoklopljeno leglo, a poklopci naborani, udubljeni i s rupicama nepravilno izgriženih rubova jer pčele pokušavaju skinuti promijenjene poklopce. Ličinka mijenja izgled i konzistenciju, boja se mijenja u

34


35


smeđu, postaje ljepljiva i rastezljiva, a starenjem procesa se suši i prilijepi za dno stanice saća. Nakon dva mjeseca masa propale ličinke je potpuno osušena, pa stanica izgleda prazna. Zavod za biologiju i patologiju riba i pčela Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je ovlašteni laboratorij za utvrđivanje američke gnjiloće u Republici Hrvatskoj (Anon, 2008). Iz evidencije Zavoda sastavili smo tablicu (Tablica 1) u kojoj su prikazani broj i postotak pozitivnih i za laboratorijske pretrage neprikladnih uzoraka saća po godinama dostavljenih u razdoblju od 1998. do 2008. god. Uz najmanji postotak pozitivnih nalaza 2004. god. (21,93%) utvrđen je najveći postotak uzoraka neprikladnih za laboratorijske pretrage (59,65%). Iako je tijekom našeg istraživačkog razdoblja postotak iznosio od 21,93% do 78,94%.(Tlak Gajger i Matašin, 2008), visoki postotak pozitivnih nalaza posljednje tri godine pobudio je razmišljanja o potrebi posvećivanja veće pažnje i uključivanja dr. vet. med. u utvrđivanje američke gnjiloće na terenu, a zatim određenim programom i propisanim mjerama suzbijanje američke gnjiloće. Također, na pretrage je pristigao velik broj uzoraka koji su neprikladni za izvođenje laboratorijskih pretraga (saće s medom, nepoklopljene stanice saća, vrlo mali uzorci bez ijedne poklopljene stanice, nepravilna ambalaža, itd.), zbog čega je bilo nemoguće izvršiti pretrage.

Tablica 1: Broj i postotak pozitivnih i za laboratorijsku pretragu neprikladnih uzoraka saća po godinama, dostavljenih na Zavod u razdoblju od 1998 - 2008. godine.

Ukoliko veterinar prilikom kliničkog pregleda posumnja na bolest, mora uzeti službeni uzorak saća s poklopljenim pčelinjim leglom, te ga poslati na laboratorijsku pretragu u ovlašteni dijagnostički laboratorij. Svaki službeni uzorak mora biti uzet iz svake pojedine sumnjive pčelinje zajednice, veličine 10 x 10 cm, na kojem su dobro vidljivi znaci bolesti i treba biti umotan u zrakopropusnu ambalažu. Na pčelinjacima za uzgoj i prodaju matica potrebno je tijekom proljeća i jeseni klinički pregledati sve pčelinje zajednice, te iz zajednica sumnjivih na bolest uzeti uzorak poklopljenog pčelinjeg legla i poslati ga na laboratorijsku pretragu.

Zbog visoke kontagioznosti, visoke letalnosti za cijelu pčelinju zajednicu i teškog suzbijanja bolesti vrlo je važno razviti vjerodostojnu metodu kultiviranja uzročnika P. larvae za njeno utvrđivanje prije razvitka bolesti, a time i prije njenog širenja. U nekim zemljama provodi se rana dijagnostika američke gnjiloće pčelinjeg legla. Smatra se da rutinsko prikupljanje i analiziranje uzoraka može biti dio učinkovitog programa za rano dijagnosticiranje i uspješno suzbijanje američke gnjiloće pčelinjeg legla na nekom području. Poznato je da se spore P. larvae može utvrditi dvije do tri godine prije manifesnog izbijanja bolesti, odnosno prije uočavanja klinički vidljivih znakova bolesti (Nordström i Fries, 1995; Titera i Haklova, 2003). Prikladni uzorci za utvrđivanje uzročnika u svrhu rane dijagnostike su med, odrasle pčele, vosak, te zimski ostaci na dnu košnice. Redovitim godišnjim pretragama navedenih uzoraka iz košnice može se otkriti izvor zaraze prije nego pčelinje zajednice obole, a pretrage mogu služiti i kao potvrda uspješno obavljene sanacije bolesti.

UZORAK: MEDUzorci meda se uzimaju iz stanica saća koje okružuju stanice s leglom jer taj med

predstavlja dio hrane za mlađe leglo. Uzorci se mogu pohraniti na +4°C do ispitivanja. Može se uzeti skupni uzorak koji se sastoji od najviše 15 uzoraka meda iz različitih košnica jednog pčelinjaka. Preporuča se stavljati najviše šest uzoraka jer se dobije precizniji nalaz. Idealna veličina uzorka meda je 100g u nepropusnoj plastičnoj vrećici. Potrebno je za svaku košnicu koristiti novu žlicu za struganje meda da se spriječi mogućnost prenošenja spora u drugu košnicu. Također, korištene žlice je potrebno spakirati i odložiti na mjesto gdje pčele neće moći doći do ostataka meda. Svaki uzorak se mora označiti i napisati popratni dopis koji sadrži: ime vlasnika, adresu, datum uzorkovanja, ime uzrokovatelja, ime i adresu pčelinjaka, te broj košnica. Nakon dopremanja u laboratorij vrećice s medom se objese što omogućava djelićima voska da isplivaju na površinu te se na taj način odvoje od meda. Zatim se prereže kut vrećice i sačeka dok se med ne iscijedi u posudu za uzorkovanje zapremine 50 ml. Iako je za izvođenje pretrage dovoljno 10 g meda, uzima se 60 - 70 g meda jer je veći uzorak reprezentativniji za utvrđivanje broja spora (Traynor, 2008). Zbog mogućnosti infekcije pčelinjih zajednica različitim serotipovima P. larvae, od kojih neke rastu brže a neke sporije inkubiranje se provodi kroz sedam dana. Uzorci se dobro promiješaju, doda se sterilna voda tako da dobijemo 50% otopinu meda i zagriju na 40°C zbog lakše homogenizacije. Zatim se izvrši pasterizacija uzoraka

UZORCI SAĆA

POZITIVNI NEPRIKLADNI

Godina Broj % Broj %

2008. 87/136 63,97 10/136 7,35

2007. 123/175 70,30 4/175 2,30

2006. 14/28 50,00 3/28 10,72

2005. 36/77 46,80 38/77 49,35

2004. 25/114 21,93 68/114 59,65

2003. 20/62 32,25 0/62 0,00

2002. 5/15 33,33 5/15 33,33

2001. 16/34 47,05 0/34 0,00

2000. 19/38 50,00 2/38 5,26

1999. 48/103 46,60 0/103 0,00

1998. 45/57 78,94 4/57 7,01

1 = brojnik označava broj pozitivnih nalaza, a nazivnik ukupan broj uzoraka dostavljenih na laboratorijske pretrage.2 = brojnik označava broj dostavljenih neprikladnih uzoraka, a nazivnik ukupni broj uzoraka dostavljenih na laboratorijske pretrage.

36


37


meda da bi se eliminirali kvasci, gljivice i vegetativni oblici drugih bakterija, te se uzorak ostavi na sobnoj temperaturi da se ohladi. Od tako pripremljenog uzorka uzima se 80μl (po ploči) i rasprši se po površini krute hranjive podloge u tankom sloju, uz pomoć staklenog štapića svinutog u obliku trokuta kojeg se prije upotrebe opali na plamenu. Za svaki uzorak nasađuju se tri ploče, a inkubira se na 37°C kroz sedam dana (Neuendorf i sur., 2004). Broj izraslih bakterijskih kolonija izračunava se kao srednja vrijednost tri ploče istog uzorka. Izrasle bakterijske kolonije se identifi ciraju prema morfološkim osobinama (izgled, boja i površina kolonija), biokemijskim (katalaza i Plagemann test), te molekularnim (PCR) metodama za konačnu potvrdu. Također, moguće je jednu koloniju s ploče presaditi na Columbia kosi agar, te inkubirati pri istim uvjetima. Već nakon tri dana u tekućem dijelu na dnu tubice uočavaju se isprepleteni bičevi P. larvae (mikroskop s faznim kontrastom). Ukoliko se utvrdi niski broj spora to nam ukazuje na izvor zaraze u blizini, pa se sakupe uzorci sa susjednih pčelinjaka, te rade pojedinačne pretrage dok se ne utvrdi izvor zaraze.

Prilikom interpretacije rezultata može se utvrditi više stupnjeva infekcije (Traynor, 2008): Broj spora: • negativno = 0• niska infekcija < 23 bakterijske kolonije na ploči < 5 000 spora/g meda• visoka infekcija > 23 bakterijske kolonije na ploči > 5 000 spora/g meda.

Uzorci meda su posebno prikladni za provođenje monitoringa američke gnjiloće na manjim područjima i pojedinačnim pčelinjacima, jer ukoliko pretražujemo veliko područje u kojem imamo nisku infekciju sporama možemo dobiti krivo interpretirani nalaz.

UZORAK: ODRASLE PČELE Prilikom kliničkog pregleda pčelinjih zajednica uzima se po 50 komada pčela iz svake

zajednice i stavlja se u jedan skupni uzorak koji predstavlja cijeli pčelinjak. Uzimaju se žive pčele i to na letu, na saću s leglom i na saću ispunjenim medom. Nakon dopremanja u laboratorij pčele se pothlade u zamrzivaču i zgnječe uz dodatak sterilne vode (2:1). Zatim se uzorci centrifugiraju u svrhu odvajanja i taloženja dijelova pčela i debrisa. Za daljnju pretragu uzima se supernatant (tekući dio) kojeg zagrijavamo na 90°C kroz 6 - 10 minuta da bi sigurno eliminirali prisutne kvasce, gljivice i vegetativne oblike ostalih bakterija. Iz tako pripremljene suspenzije uzima se po 90μl i koristi za nasađivanje na krutu hranjivu podlogu. Za svaki uzorak nasađuju se tri ploče, a inkubira se na 37°C kroz sedam dana (Lindström, 2008). Izrasle bakterijske kolonije se identifi ciraju morfološkim (izgled, boja i površina kolonija), biokemijskim (katalaza i Plagemann test), te molekularnim (PCR) metodama za konačnu potvrdu. Ukoliko je broj izraslih kolonija na ploči veći od 500, uzorak se serijski razrjeđuje što osigurava optičku gustoću i mogućnost brojenja zasebnih kolonija. Prema

Lindströmu (2008) jedna klinički vidljivo oboljela ličinka u stanici saća upućuje na oko 11% pozitivnih pčela u pčelinjoj zajednici, a prema tome 40 promijenjenih stanica upućuje na 99% pčela pozitivnih na prisustvo P. larvae. Također, kako raste broj pozitivnih pčela unutar košnice, tako se povećava broj izdvojenih spora iz pojedine pčele. Metoda rane dijagnostike kultivacijom spora P. larvae iz odraslih pčela informira nas o trenutačnom stanju broja i rasporeda spora unutar pojedine košnice.

UZORAK: VOSAKMetoda je prilagođena za uzorke voska, a modifi kacija metode je izvedena iz one za

uzorke meda. Uzorke voska uzimamo prilikom vrcanja meda ili pak tijekom pregledavanja pčelinjih zajednica izravno iz košnica. Vosak za pretragu mora biti otopljen u nekom organskom otapalu, npr. eteru. Zatim se vosak miješa s sterilnom vodom u omjeru 1:10. Nakon homogeniziranja uzorci voska se pasteriziraju u vodenoj kupelji na temperaturi od 90°C kroz 6 minuta da se eliminiraju ostali vegetativni oblici mikroorganizama. Dodaje se eter (dietil-eter:voda = 1:9) i dobro se promiješa tresući uzorak kroz par minuta, te se vraća u kupelj. Nakon 2 - 3 minute vadimo posudice s uzorcima, a u ovom slučaju spore se nalaze u talogu. Za nasađivanje na krutu hranjivu podlogu koristi se talog, a postupak je jednak onome s medom. U vosku se utvrđuje manji broj spora (oko 100 spora/g voska) nego u ostalim uzorcima iz iste košnice (Ritter, 2003).

UZORAK: ZIMSKI OSTACI NA PODNICI KOŠNICEUzorci se uzimaju zimi (siječanj/veljača) na način da se izvadi papirnata podloška

koju smo postavili pred uzimljavanje pčela na podnicu košnice, te se zajedno s ostacima voska na njemu umota i stavlja u kartonsku zrakopropusnu tubu u kojoj se transportira do laboratorija. Prije izvođenja pretrage pokupe se dostavljeni ostaci voska s podnice u količini od najmanje 1,5g. Postoji mogućnost pretraživanja skupnog uzorka iz 15 pčelinjih zajednica istog pčelinjaka, a u slučaju pozitivnog nalaza pretraga se ponavlja za svaku pojedinu ispitivanu zajednicu. Ta količina ostataka se otopi u organskom otapalu (npr. toulen), te se 2 ml tekućeg dijela izmiješa s 0,7% NaCl - a. Dobro se protrese da bi homogenizirali uzorak i izravno se nasađuje na krutu hranjivu podlogu uz dodatak nalidiksične kiseline za supresiju rasta ostalih mikroorganizama (Titera i Haklova, 2003). Svaki uzorak se nasađuje na tri ploče, inkubacija traje sedam dana kada se očitavaju rezultati. Izrasle bakterijske kolonije se identifi ciraju morfološkim (izgled, boja i površina kolonija), biokemijskim (katalaza i Plagemann test), te molekularnim (PCR) metodama za konačnu potvrdu. Opisana metoda je prikladna za brzo otkrivanje zdravih zajednica na praćenom području što olakšava i smanjuje broj pčelinjih zajednica koje se moraju klinički pregledati, odnosno pozitivne neškodljivo ukloniti. Ova metoda je jeftina i istovremeno izvrstan indikator infekcije pčelinjih zajednica sporama P. larvae.

38


39


Na svim pčelinjacima na kojima su utvrđeni pozitivni nalazi prisutnosti P. larvae iz uzoraka bilo kakvog materijala iz košnice treba se klinički pregledati sve pčelinje zajednice i ponoviti pretragu svake pojedine košnice ukoliko se prethodno ispitivao skupni uzorak. Za izvođenje svake pretrage uz tri ploče na koje nasađujemo ispitivani uzorak moramo imati i pozitivne i negativne kontrolne skupine. Ako na negativnoj ploči nešto izraste, odnosno na pozitivnoj kontroli ne izraste to nas upućuje na nepravilnosti u postupku i postupak treba ponoviti. Postoji više vrsta hranjivih podloga za kultivaciju P. larvae, a odabir ovisi o namjeni (Columbia blood agar, sheep blood agar, PLA, MYPGP, brain - heart infusion agar + tiamin, J-agar).

Bolest je od interesa za RH, a suzbija se sukladno važećim normativnim aktima: Naredba o izmjenama Naredbe o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom fi nanciranju u 2008. godini (N.N. 10/08) i Pravilnik o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti (N.N. 114/04). Napominjemo da je američka gnjiloća pčelinjeg legla pobrojana na B listi prenosivih zaraznih bolesti koje su od socio - ekonomskog i opće zdravstvenog značaja sukladno s međunarodnim propisima o životinjskom zdravlju Međunarodnog ureda za epizootije, te da su sve naše zakonske odredbe sukladne navedenim međunarodnim propisima. Za liječenje pčelinjih bolesti, pa tako i američke gnjiloće u EU i RH zabranjena je upotreba antibiotika. Razlozi su mogućnost razvoja rezistencije pčela na upotrebljavane kemoterapeutike, prikrivanje bolesti, mogućnost pojave recidiva, te ostataka štetnih tvari (rezidua) antibiotika ili njihovih sekundarnih metabolita u pčelinjim proizvodima (Miyagi i sur., 2000; Bogdanov, 2006), te mogućih posljedica za zdravlje ljudi. Da bi se zaštitilo zdravlje ljudi koji konzumiraju med, posebno vrijednu namirnicu životinjskog podrijetla nužna je dobra i stručna suradnja pčelara i veterinarske struke. Tretiranjem antibioticima djeluje se samo na vegetativne oblike bakterija, pa tako izazivamo prikrivanje bolesti jer spore su jedini infektivni oblik, a vrlo često pojavljuju se recidive bolesti. Širenjem spora po košnici ugiba sve više pčelinjih ličinaka, te zajednica ostaje bez novih generacija mladih pčela koje bi nadomjestile pčele skupljačice. Posljedično tome smanjuje se broj pčela čistačica i obim higijenskog ponašanja, a uginule ličinke u stanicama saća dovode do opsežnih infekcija i slabljenja zajednica.

U većini zemalja se primjenjuju radikalne mjere koje se odnose na uništavanje žarišta, spaljivanjem zaraženog pčelinjeg legla i kontaminiranog pčelarskog pribora (spore su utvrđene 3 mm duboko u drvenim dijelovima košnice) što također uzrokuje nastanak velikih ekonomskih šteta gospodarstvu pojedine zemlje. Smatramo da bi se stručnim i detaljnim pregledom pčelinjih zajednica na terenu, brzom i točnom ranom dijagnostikom kao orijentacionom metodom, te brzim i stručnim mjerama suzbijanja tijekom nekoliko godina broj bolesnih pčelinjih zajednica od američke gnjiloće pčelinjeg legla trebao smanjiti.

LITERATURA1. ANON (2004): Pravilnik o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti. N.N. 114/04.2. ANON (2008): Naredba o izmjenama Naredbe o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti I

njihovom fi nanciranju u 2008. godini. N.N. 10/08.

3. ASHIRALIEVA, A., E. GENERSCH (2006): Reclassifi cation, genotypes and virulence of Paenibacillus larvae, the etiological agent of American foulbrood in honeybees - a review. Apidologie 37, 411 - 420.

4. BOGDANOV, S. (2006): Contaminants of bee products. Apidologie 37, 1 - 18.5. BRODSGAARD, C., W.RITTER, H. HANSEN (1998): Response of in vitro reared honey bee larvae to various

doses of Paenibacillus larvae larvae spores. Apidologie 29, 1 - 10.6. DAVIDSON, E. W. (1973): Ultrastructure of American foulbrood disease pathogenesis in larvae of the worker

honey bee, Apis mellifera. J. Invertebr. Pathol. 21, 53 - 61.7. FRIES, I., S. CAMAZINE (2001):Implications of horizontal and vertical pathogen transmission or honey bee

epidemiology. Apidologie 32, 199 - 214.8. GENERSCH, E. (2007): Paenibacillus larvae and American foulbrood in honeybees. Berl. Munch. Tierarztl.

Wschr. 120: 26-33.9. GENERSCH, E., A. ASHIRALIEVA, I. FRIES (2005): Strain- and genotiype- specifi c differences in virulence

of Paenibacillus larvae subsp. larvae, the causative agent of American foulbrood disease in honey bees. Appl. Environ. Microbiol. 71, 7551 - 7555.

10. GENERSCH, E., E. FORSGREN, J. PENTIKÄINEN, A. ASHIRALIEVA, S. RAUCH, J. KILWINSKI, I. FRIES (2006): Reclassifi cation of Paenibacillus larvae subsp. pulvifaciens and Paenibacillus larvae subsp. larvae as Paenibacillus larvae without subspecies classifi cation. Int. J. Syst. Evol. Microbiol. 56, 501 - 511.

11. GENERSH, E., M. NORDHOFF, A. FÜNFHAUS, A. ASHIRALIEVA, L.H. WEILER (2008): News about Paenibacillus larvae. Book of abstracts EurBee3, Belfast, 41.

12. GREGORC, A., I. D. BOWEN (1998): Histopathological and histochemical changes in honeybee larvae Apis mellifera L. after infection with Bacillus larvae, the causative agent of American foulbrood disease. Cell Biol. Int. 22, 137 - 144.

13. LINDSTRÖM, A. (2008): Distribution of Paenibacillus larvae spores among adult honey bees (Apis mellifera) and the relationship with clinical symptoms of american foulbrood. Microb. Ecol. 56, 253 - 259.

14. MIYAGI, T., C. Y. S. PENG, R.Y. CHUANG, E. C. MUSSEN, M. S. SPIVAK, R. H. DOI (2000): Verifi cation of oxytetracycline - resistant American foulbrood pathogen Paenibacillus larvae in United States. Journal pf Invertebrate Pathology 75, 95 - 96.

15. NORDSTRÖM, S., I. FRIES (1995): A comparison of media and cultural conditions for identifi cation of Bacillus larvae in honey. J. Apicult.Res. 34, 97 - 103.

16. RITTER, W. (2003): Early detection of American foulbrood by honey and wax analysis. Apiacta 38, 125 - 130.

17. SHIMANUKI, H., D. KNOX (1994): Susceptibility of Bacillus larvae to Terramycin. American Bee Journal 134, 125 - 126.

18. SULIMANOVIĆ, Đ., LJ. ZEBA, J. MARKOVIĆ (1995): Prepoznavanje i suzbijanje pčelinjih bolesti. PIP. Zagreb.

19. TITERA, D., M. HAKLOVA (2003): Detection method of Paenibacillus larvae larvae from beehive winter debris. Apiacta 38, 131 - 133.

20. TLAK GAJGER, I., Ž. MATAŠIN (2008): Prilog poznavanju američke gnjiloće pčelinjeg legla - dijagnostika i suzbijanje. Zbornik radova 5. PČELARSKI DANI; Vinkovci, 27 - 32.

21. TRAYNER., K.S. (2008): American foulbrood: How to discover AFB before clinical symptoms? American Bee Journal 148, 10, 913 - 916.

22. WHITE, G. F. (1906): The bacteria of the apiary with special reference to bee disease. USDA, Bureau of Entomology, Technical Series 14, 1 - 50.

23. WILLIAMS, I. H. (1994): The dependence of crop production within the European Union on pollination by honey bees. Agricul. Sci. Rev. 6, 229 - 254.

24. WOODROW, A. W. (1942): Susceptibility of honeybee larvae to individual inoculations with spores of Bacillus larvae. J. Econ. Entomol. 35, 892 - 895.

25. WOODROW, A. W., E. C. HOLST (1942): The mechanism of colony resistance to American foulbrood. J. Econ. Entomol. 35, 327 - 330.

26. YUE, D., M. NORDHOFF, H. LOTHAR, E. GENERSCH (2008): Fluerescence in situ hybrization (FISH) analysis of the interactions between honeybee larvae and Paenibacillus larvae, the causative agent of American foulbrood of honeybees (Apis mellifera). Environmental Microbiology 10, 1612 - 1620.

40


41


SUVREMENI TRENDOVI U PČELARSTVU

mr Goran MirjanićPoljoprivredni fakultet Banja Luka, BiH

Razvojem poljoprivrede dolazi i do razvoja pčelarstva, kao sastavnog dijela ove oblasti privrede jedne države. Pčelarstvo, u svom razvoju, postaje tržišno atraktivna i ekonomski opravdana privredna djelatnost, kako u proizvodnji gotovih pčelinjih proizvoda i značaju oprašivanja poljoprivrednih kultura, tako i kao proizvođač sirovina za različite industrije (kozmetička, prehrambena, farmaceutska i sl.).

Raspoloživi potencijali jugoistočnog dijela Europe mogu da se ogledaju u raznovrsnoj medonosnoj fl ori, blagoj kontinentalno-mediteranskoj klimi, naučnim institucijama, koje se bave ovom oblašću (agronomska, veterinarska i tehnološka struka), i naravno, u ljudskim resursima, kojim ovaj dio Europe ne oskudijeva. Ostvarujući dosljedno tržišnu politiku privređivanja, stvarati će se poticajni uvjeti za razvoj pčelarstva na visokovrijednim osnovama i na bazi intenzivnog korištenja dostignuća znanosti i tehnologije. Osim toga, razvojni pravci pčelarstva moraju da obuhvate i segment permanentnog marketinga u oblasti potrošnje pčelinjih proizvoda, a posebno meda.

Ekonomski pokazatelji značaja uzgoja pčela su veoma jasni i ogledaju se u sljedećem:1. od 107 biljki, koje čovjek koristi u ishrani, pčela oprašuje 71.;2. kvaliteta proizvoda u voćarskoj (jabučaste voćne vrste) i ratarskoj proizvodnji

(proizvodnja sjemenskog materijala) zavisi od udjela oprašivanja pčelom i iznosi 20-30%, jer gdje je prisustvo pčela ne dovoljno, udio neoplođenih ili djelomično oplođenih plodova (partenokarpija) je veoma visok;

3. količina (prinos) gore navedenih proizvoda po jedinici površine ovisan je također o oprašivanju pčelom i iznosi 70-80%.

Pojava pčelinjih bolesti i štetočina pčela bitno remeti sklad, koji je uspostavljen između medonosne pčele i prirode. Naime, poznato je da u posljednje vrijeme sve su veći gubici pčela na našim pčelinjacima, kao posljedica najezde ovih nametnika. Ovo, uz nizak nivo znanja o medonosnoj pčeli, drastično umanjuje značaj iste u procesu oprašivanja prehrambenih kultura i proizvodnji pčelinjih proizvoda.

Iz tih razloga, kao jedan od suvremenih trendova u pčelarstvu je postavka razvojne strategije pčelarstva, na državnom nivou. Ovo je posebno bitno za zemlje, koje nisu članice EU i nalaze se u pred pristupnom periodu. Tu se prvenstveno misli na zemlje jugoistočne Europe. Naime, ova strategija razvoja pčelarstva bi bila preteča tzv. Programa razvoja pčelarstva buduće članice EU, na osnovu koje bi se, između ostalog vršila i raspodjela poticajnih sredstava iz zajedničkog fonda poticaja za poljoprivredu zemalja EU.

Sama strategija razvoja pčelarstva bi se sastojala iz sljedećih faza:1. Zaštita genetskog materijala u pčelarstvu;2. Formiranje baze podataka;3. Uspostava sistema registracije i identifi kacije pčelinjih društava;4. Mjere za profesionalizaciju pčelara;5. Školovanje pčelara praktičara;6. Promocija sortnih pčelinjih proizvoda.

U pogledu zaštite genetskog materijala, mora se prvo istaći činjenica da jedino u pčelarstvu nije dozvoljen proces pod nazivom križanje pasmina, a sve sa osnovnim ciljem da se na postojećem prostoru sačuva i selekcijskim metodama usavrši postojeći genetski materijal ili autohtona pasmina pčela. Na širem području jugoistočne Europe zastupljena je domaća Kranjska pasmina pčela - Apis mellifera carnica (karnika, domaća sivka, krainka i sl.). Ova pasmina medonosne pčele se dugi niz godina prilagodila ovim uvjetima klime i medonosne paše, tako da svako razvodnjavanje ovog genetskog materijala usporava dalji razvoj i otežava opstanak ove rase pčela i pčela u opće. Samo kvalitetnim selekcijskim metodama u uzgoju matica i suvremenim tehnološkim postupcima u uzgoju pčela, ova rasa se može sačuvati za dalja pčelarska pokoljenja.

Cilj formiranja baze podataka u oblasti pčelarstva jeste promocija pčelarstva, kao privredne grane, na lokalnom i državnom nivou. Da bi se baza podataka formirala, neophodno je izvršiti popis poljoprivrednih domaćinstava i pri tome defi nirati pčelarska domaćinstva. Pri tome će se doći i do podataka o ukupnom broju pčelara i proizvodnih društava, nivou i obimu proizvodnje, kao i o nivou obrazovanje pčelara i starosnoj strukturi. Za ovaj dio aktivnosti potrebno je da se kompletira adekvatan upitnik za pčelare, iz kojeg će se lako doći do gore potrebnih podataka. Ova faza Programa razvoja pčelarstva je veoma bitna za zemlje članice EU, jer na osnovu ovih informacija se vrši i raspodjela poticajnih sredstava iz agrarnog budžeta EU (Regulativa No 917/2004).

Pokretanjem inicijative za formiranje kata-starsko pašnih karata, ne samo da se određuje potencijal medonosnog područja jedne države, već se u isto vrijeme defi niraju stacionarne i seleće lokacije pčelinjaka. Na ovaj način, bliže i dalje okruženje se upoznaje sa prisustvom pčelara na terenu i sa tom spoznajom se i živi.

U pogledu mjera za profesionalizaciju pče larstva, na prvom mjestu treba da bude ade-

Slika br. 1. Košnica trmka sa pokretnim saćem i matičnom rešetkom (Pčelarski institut, Celle, Njemačka)

42


43


kvatna kreditna politika, koja mora da sagleda sve činjenice, koje krase ovu privrednu oblast. Naime, zbog biologije pčele i razvoja pčelinjeg društva, neophodno je period otplate kreditnih sredstava uskladiti sa ovom proizvodnjom. Drugim riječima, grace period trebalo bi da bude bar 12 mjeseci, kako bi uložena sredstva dala prve rezultate i stvorila se adekvatna proizvodnja, defi nirana projektnim zadatkom, postavljenim na početku.

Obrazovanje pčelara treba da je permanentno, kako na lokalnom nivou, tako i na državnom nivou, uz pomoć referentnih naučnih institucija. Pčelarsko iskustvo, koje se mjeri i desetljećima, nije dovoljno da se u budućnosti ovim robnim proizvođačima omogući proizvodnja i plasman gotovih proizvoda na tržište. Iz tog razloga, neophodne su škole pčelarstva, koje treba da traju određeno vrijeme i da dugogodišnje iskustvo bude dopunjeno sa najnovijim naučnim saznanjima iz pčelarstva. U tom pravcu, u susjednim zemljama, se organiziraju tzv. otvorena vrata naučnih institucija, gdje se najnoviji rezultati u naučnom istraživanju, praktično prikazuju pčelarima praktičarima, a sve uz pomoć pčelarskih majstora, koji su zaposleni na ovim institucijama. Pri tome, dolazi do pčelarskih rasprava, kako bi se određene nejasnoće razriješile, pri čemu je praktični primjer rješenja problema najefi kasniji i ima najduže djelovanje na pčelara.

Na kraju ovog Programa neophodno je promovirati gotove pčelinje proizvode, posebno ako se radi o sortnim proizvodima za određeno područje. Promocija je ključni element u aktivnostima izgradnje brenda. Osnova za izradu promocije je da treba razumjeti poziciju vlastitog proizvoda u odnosu na konkurenciju. Da bi se došlo do ovih, visokovrijednih proizvoda, neophodna je suvremena tehnologija pčelarenja, organiziranje i učešće na sajmovima i izložbama meda i sl., informirati (educirati) stanovništvo o značaju pčelinjih proizvoda u ishrani ljudi, geografska zaštita pčelinjih proizvoda sa određenog područja, brendiranje pčelinjih proizvoda i na kraju, stvaranju imidža kod pčelara.

STVARANJE BRENDA I IMIDŽA KOD PČELARAInteres pčelara sa 50 i više košnica se ogleda u slijedećem:1. Proizvodnja i prodaja specijalnog i nestandardnog produkta,2. Odrediti ciljne grupe potrošača prefi njenog ukusa,3. Proizvodnja sortnog meda,4. Geografska zaštita porijekla,5. Organska proizvodnja u pčelarstvu, bez zagrijavanja i fi ltriranja gotovih proizvoda,6. Proizvodnja kremastog meda (medna pasta)7. Proizvodnja meda u saću (upotreba boksesa)8. Mogućnost direktne dostave.

Ostvarivanjem gore spomenutog, stvorili bi se preduvjeti, da se kod pčelara pojavi potreba za brendiranjem nekog pčelinjeg proizvoda, po čemu bi isti bio prepoznatljiv na tržištu. Una-prijed već spomenuta suvremena tehnologija, je osnova za ostvarivanje gore navedenih ciljeva, te ista može da pomogne pčelaru, da uz istu količinu truda, vremena i novca, proizvede znatno veću vrijednost, nego što je to ranije bilo. Uspješan brend je pamtljiv, lako se povezuje sa pro-izvodom ili kategorijom i veoma lako se pronalazi na tržištu. Stjeca-njem brenda u pčelarstvu, kao stvar trenutnog prestiža među pčelarima, dolazimo do novog pojma u pče-larstvu - pčelar kao vlastiti imidž. To je pojam koji prati pčelara to-kom njegovog rada sa proizvodnim društvima i tokom kontakta sa kup-cima gotovih pčelinjih proizvoda. Pčelar kao imidž, imponira svakom pčelarskom proizvođaču i pri tome se trudi da ovaj pojam što duže ostane usko vezan za njega.

Slika br. 2. «Vječite pčelarske teme i dileme»(pčelari iz Hrvatske za vrijeme boravka u Njemačkoj, 2000. god.)

Slika br. 3. Kratki prikaz proizvodnje kremastog meda (medne paste)

44


45


NEKOLIKO POKAZATELJA SAVREMENE TEHNO-LOGIJE PČELARENJA

Danas pčelarimo sa nekoliko vrsta košnica i pri tome koristimo tehnologiju pčelarenja, onu koja nam se određenog momenta učini kao najprikladnija i dosta efi kasna. Sama tehnologija pčelarenja treba da je jednostavna, efi kasna i sa što manje apitehničkih zahvata.

Pčelari, u želji za ostvarivanje visokih prinosa, zanemaruju, ovog momenta nekoliko osnovnih parametara, koji karakteriziraju suvremenu tehnologiju pčelarenja:

1. biološke mjere borbe protiv štetočina pčela (varooa),2. nivo rezidua u pčelinjem vosku,3. kvalitetna ishrana pčela,4. marketing u pčelarstvu.

Zanemarujući i jedan od gore navedenih pokazatelja, dovodi se u pitanje i kvaliteta pčelinjih proizvoda i zdravstveno stanje proizvodnih društava. U pogledu bioloških metoda u borbi protiv pčelinjih štetočina, u europskim razmjerima, ističu se okviri građevnjaci, trutovske klopke i vještačko razrojavanje proizvodnih društava. Također, nezaobilazna je upotreba i organskih kiselina, kao i upotreba timola. Promatrajući ovaj vid borbe protiv varoe i drugih pčelinjih štetočina i bolesti, može se zaključiti da se čovjek, iako u 21. vijeku, polako vraća na početak pčelarenja i pri tome veoma uvažavajući biološke osnove medonosne pčele. Tu se posebno misli na njen fi ziološki rast i razvoj, kako kao individue, tako i kao cjelokupnog socijalnog društva.

Prekomjernom upotre-bom raznih dozvoljenih i ne dozvoljenih sredstava i lije kova (antibiotika i sl.) u zdravstvenoj zaštiti pčela, došlo je do zagađenja voska u košnici, do te razine, da danas i slabije opremljene laboratorije mogu sa viso-kom sigurnošću utvrditi pri-sustvo ovih štetnih materija u vosku, a time i u medu. Jedan od načina kako riješi-ti ovaj problem je i razdvo-jeno topljenje voska iz me-

dišta od voska iz plodišta, pod uvjetom da medište nije bilo postavljeno u vrijeme tretiranja. Takođre, za preporuku je imati i malu ručnu ili sl. presu za proizvodnju satne osnove, koja bi poslužila za izgradnju stane osnove, kojoj bi sirovina bio vosak iz medišta.

U želji da postigne visoke proizvodne rezultate, pčelar često i pretjera u tim svojim nastojanjima, pri čemu remeti biološku ravnotežu u košnici. Primjer za to je ne kvalitetna i prekomjerna prihrana pčelinjih društava, sa šećernim sirupom i pogačama. U našim istraživanjima utvrdili smo, da svako invertiranje šećera, i sa kiselinama i sa enzimom invertazom, potpomaže pčeli u preradi hrane i istu veoma brzo pohranjuje u saće. S druge strane, klasičnom pripremom šećernog sirupa, bez invertiranja, pčele se fi ziološki iscrpljuju, troše svoje masne naslage i time bitno skraćuju život. Još veća opasnost za pčele jeste činjenica da se iste hrane (sirupom ili pogačom) duboko u jesen, što znači da ovu vrstu hrane treba da prerade zimske pčele, koje imaju drugi zadatak, a to je da produže vrstu. Prilikom pripreme hrane za pčele, uz upotrebu kiseline, treba obratiti pažnju i na pH vrijednost gotove hrane, jer ova vrijednost može da govori o kvaliteti hrane i ne bi trebala da je ispod 3-3.5. U posljednje vrijeme, na evropskom tržištu se pojavio i šećerno-kukuruzni sirup sa povećanim udjelom glukoze. Dosadašnja istraživanja ukazuju da bi ovaj sirup mogao biti zamjena za gore navedene vrste pčelinje hrane, pod uvjetom da su količine spravljenog sirupa relativno svježe.

Tržišne prilike ukazuju da osim ne lojalne konkurencije, pčelara opterećuje činjenica da se viškovi proizvoda i dalje prodaju kroz maloprodajne tokove, a iste opterećuje ne zavidna ekonomska situacija stanovništva. U prošlosti se trgovali u vidu trampe, pa se za oku meda moglo dobiti 1,3 kg pršuta ili 1,5 l rakije. Unutar državnog pčelarskog saveza mora da postoji jedinstvena stav o marketingu u pčelarstvu, a on se ogleda u internoj kontroli kvaliteta pčelinjih proizvoda (primjer Pčelarskog saveza u Njemačkoj-vlastita laboratorija za kontrolu kvaliteta pč. proizvoda). Kada se kvaliteta ujednači, preostali dio posla se sastoji u kreiranju zajedničke ambalaže i etikete za članove saveza. Na ovaj način, gotov pčelinji proizvod će biti prepoznatljiv za kupca, kao prirodan i domaći proizvod, što je i cilj uspješnog marketinškog nastupa na tržištu svakog proizvođača.

Slika br. 4. Duboka mrežasta podnjača (Kirchajn, Njemačka, 2000)

46


47


PČELINJI PROIZVODI U ZAŠTITI I UNAPRIJEĐIVANJU LJUDSKOGA ZDRAVLJA

prim.mr.sc. Josip Lončar dr.med.

Uvod - obiteljski liječnik i prevencija bolestiZnanstvena istraživanja te zdravstvena politika snažno potvrđuju značaj liječnika

opće/obiteljske medicine u promociji zdravlja i prevenciji bolesti.To je utemeljeno najviše na dostupnosti liječnika obiteljske medicine, populaciji o kojoj skrbi te na konzistentnim znanstvenim dokazima da liječnik opće / obiteljske medicine može svojom intervencijom mijenjati rizično ponašanje svojih pacijenata. Liječnik obiteljske medicine ima jedinstvenu mogućnost provođenja preventivnog rada u svojoj praksi.

U preventivnoj zdravstvenoj zaštiti razlikujemo primarnu, sekundarnu i tercijarnu prevenciju.

Primarna prevencija - sprječavamo pojavu bolesti kad još nemamo simptoma ni bolesti.Sekundarna prevencija - postoje čimbenici rizika i dijagnoza je moguća, ali još nema

simptoma bolesti.Tercijarna prevencija - bolest je dijagnosticirana s izraženim simptomima, a mi samo

sprječavamo pogoršanje.

Primarna je prevencija najučinkovitija, a zasniva se na kontinuiranoj edukaciji pojedinaca i obitelji o zdravom načinu života i na svim onim aktivnostima koje smanjuju ili uklanjaju postojeće čimbenike rizika.

Zdrava prehrana, zdravo okruženje, zdrava genetska osnova, dobri mikroklimatski i klimatski uvjeti, dobri ekološki uvjeti, zadovoljstvo u obiteljskom žiovotu i radu, dovoljno odmora i fi zičke aktvnosti, dobri stambeni i socijalni uvjeti - preduvjet su za smanjenje i otklanjanje čimbenika rizika te za kvalitetan i zdrav život. Na većinu njih, nažalost, liječnik ne može utjecati i tu je uloga liječnika usmjerena samo prema utvrđivanju takvih rizičnih čimbenika, te savjetodavnom i edukatvnom djelovanju.

Pravilna prehrana jedan je od bitnih čimbenika za očuvanje i unaprjeđivanja zdravlja. Svaka nepravilnost u prehrani koja traje duže vrijeme može oštetiti zdravlje do te mjere da se pojavljuju bolesti.

Suvremena medicinska znanost pridaje sve veću pozornost pčelinjim proizvodima jer njihova svakodnevna uporaba pomaže u sprječavnju nastanka bolesti i liječenju.

Statistički podatci zadnjeg desetljeća ukazuju na stalni porast patologije koja jasno ukazuje na manjak potrebne preventivne djelatnost u zdravstvu.

Med u prehrani zdravih osobaMED U PREHRANI TRUDNICA I DOJILJA

Svakodnevnim uzimanjem meda buduće majke već pretkonceptualno pripremaju svoj organizam za uspješnu trudnoću.

Svakodnevno uzimanje meda od početka trudnoće posebno je značajno za majku i za njezin plod - dijete.

Med je sa svojih 180 sastavnica izbalansiranih do savršenstva iznimno vrijedna i nezamjenjiva namirnica u trudnoći.

Uspješno izvršenje biološke funkcije trudnoće nezamislivo je bez odgovarajuće prehrane koja mora biti potpuno prilagođena novom fi ziološkom stanju.

Pčelinji med je upravo jedna od idealnih namirnica koja osposobljava organizam trudnice i jača njegovu vitalnost da uspješno može funkcionirati sa svim promjenama u trudnoći.

Med otopljen u vodi, čaju ili mlijeku vrlo korisno djeluje protiv svih tegoba kojima su trudnice izložene od prvih tjedana trudnoće (mučnina, povraćanje, nepodnošenja jela, loše raspoloženje i slično ).

Med obogaćuje organizam trudnice dragocjenim sastojcima, otklanja umor, sprječava anemiju i poboljšava krvnu sliku, čemu posebno pridonose vitamini i minerali koji se nalaze u medu.

Potreba željeza u trudnoći dvostruko je veća i kreće se do 40 mg dnevno.

Trudnicama može uz normalnu terapiju željezom uzimati med.

U sto grama šumskolivadnog meda ima oko 32 mg željeza.

Preporučena količina je 3 x 1 - 2 velike žlice meda dnevno.

Trudnica treba veće količine vitamina C, E, D, K, A, a sve te vitamine sadrži med.

Trudnicama se savjetuje da u trudnoći uzimaju med, da potpuno isključe šećer i sve zaslađuju medom.

Uz stalno uzimanje meda u trudnoći majka ima manje tegoba i trudnoća teče gotovo idealno, a novorođenče će biti jače razvijeno i zdravije.

Zapaženo je da kod žena s prijetećim pobačajem i žena nakon sponatanog pobačaja uzimanjem meda, peluda i matične mliječi trudnoća se lakše održava ili teče gotovo uredno.

Znanstvene studije su dokazale da uzimanje meda tijekom trudnoće i za vrijeme dojenja poboljšavaju somatske i intelektualne funkcije djeteta, a također i poslijeporođajnu depresiju.

48


49


MED U PREHRANI DOJENČADI MALE I ŠKOLSKE DJECE

Pravilna prehrana važna je za rast i razvoj djeteta, što su najizraženije osobine novorođenačke, dojenačke i dječje dobi.

Osnovna osobina dječjeg organizma je neprestano mijenjanje anatomskih i fi zioloških, psiholoških i imunoloških osobina.

Fiziološke funkcije mnogih organskih sustava podložne su promjenama.

U malene djece većina se fi zioloških funkcija mijenja i postupno sazrijeva i stoga su djeca sklonija funkcionalnim poremećajima. Ti su poremećaji češće izraženi u probavnom traktu, imunološkom sustavu, hematopoetskom sustavu i u sustavu žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem.

Prehrana majčinim mlijekom najprirodnija je i najvrjednija prehrana za rast i razvoj novorođenčeta i dojenčeta.

Djeca hranjena majčinim mlijekom manje obolijevaju od djece koja su na umjetnoj prehrani.

Prehrana majke dojilje u razdoblju dojenja mora sadržavati sve sastavnice koje su potrebne majki i djetetu.

Dnevni jelovnik uz meso, jaja, mlijeko, sir, voće i povrće mora sadžavati i med uz dosta tekućine. Preporučuje se tri puta dnevno 1 - 2 velike žlice meda dnevno.

Zbog antirahitičnoga, antianemičnoga, antidispeptičnog,a antibakterijskoga, antivirusnoga, antimikotičnoga i blagog djelovanja na dječji organizam potrebno je od dojenačke dobi u ishrani umjesto šećera dodavati med.

Djeca koja uzimaju med imat će zdravije kosti i zube, bolju krvnu sliku, bolju probavu i intezivniji rast i razvoj.

Preporuča se davati 1 - 2 grama meda na kilogram tjelesne težine djeteta u otopljenom obliku, radi lakšeg uzimanja i lakše apsorpcije.

Osim toga što se od najranijeg djetinjstva stječe navika i potreba da se redovito uzima med za zaslađivanje, kao i lijek, takva će djeca biti razvijenija i zdravija te otpornija na bolesti od one djece koja ne uzimaju med.

MED U PREHRANI ŠKOLSKE DJECE I STUDENATA

Unatoč napretku medicine djeca su sve više opterećena infekcijama dišnih organa -posebno gornjih dišnih puteva:upalom nosa, paranazalnih šupljina, ždrijela i krajnika, ali i donjih dišnih puteva grkljana (larinksa), dušnika (traheje), dušnica (bronha ), najsitnijih ogranaka bronha (bronhiola) i pluća (pulmones).

Prehlada - upala gornjih dišnih puteva, iako je u pravilu bezopasna, simptomi se pojavljuju različitim intezitetom. Za razliku od odraslog čovjeka koji prosječno prehladu ima oko četiri puta godišnje, djeca imaju prehladu 6 - l0 puta godišnje.

Razlika u intezitetu prehlade proizlazi iz činjenice da prehladu uvjetuje više od 200 različitih respiratornih virusa (rinovirusi, respiratosincicijalni virusi, koronavirusi, adenovirusi i dr.).

Uporaba antibiotika za liječenje prehlade najčešće je neopravdana jer čak 75 - 90 % prehlada uzrokovano je virusima na koje antibiotici ne djeluju. Prekomjerna uporaba antibiotika stvara rezistentne sojeve bakterija koje postaju vrlo otporne na postojeće antibiotike i na taj se način smanjuje njihova učinkovitost kod mnogo težih i opasnijih bolesti od prehlade.

Prehladu ne treba podcijeniti jer virusi u respiratornom traktu lokalno oštećuju sluznicu i smanjuju njenu otpornost tako da potencijalno patogene bakterije postaju patogene i izazivaju različite komplikacije.

Stoga se uvijek kod njihova nastanka i trajanja preporuča mirovati i piti obilno tople napitke zaslađene medom uz dodatak limuna odnosno C vitamina. Med je tu vrlo koristan zbog svog antimikrobnog djelovanja (antivirusnog, antibakterijskog) i ekspektorirajućeg djelovanja - omogućuje lakše disanje i iskašljavanje.

Nakon što prehlada prođe, potrebno je i dalje uzimati med da se poboljša opće stanje organizma i ojača imunitet kako bi organizam lakše podnosio stresne situacije i zaštitio se od novih valova prehlade jer prehlada ne ostavlja imunitet.

Mnoga djeca osjećaju umor, pate od ekcema i alergijskog rinitisa. Zbog toga često izostaju iz škole, žale se da su umorna i nervozna i to postaje kronični problem. Pored toga imaju velike probleme sa zubima koji se kvare i rastu nepravilno. Česte su promjene na kralješnici u obliku skolioza ili kifoskolioza zbog nepravilnog držanja tijela, posebno pri sjedenju.

Grješke u prehrani odražavaju se vrlo brzo na zdravstveni status djece i mladeži.Prevelikim uzimanjem slatkiša, sladoleda i gaziranih pića organizam u smislu hranjivosti ne dobiva mnogo, a u organizam se unosi pretjerana količina šećera.

Mladež pred ispite u školi i na fakultetu ne treba uzimati nikakve stimulanse i kavu. Poznato je da oni pomažu koncentraciju, ali sprječavaju dobro pamćenje. Ako uče uz pomoć tih stimulansa, postoji rizik da sve zaborave na dan ispita.

Dobro funkcioniranje mozga ovisi ponajprije o odgovarajućim prehrambenim navikama. O tome treba brinuti da bi se izbjegli nedostatci hranjivih sastojaka i usporavanje cerebralnog metabolizma, a time i usporavanje intelektualnih funkcija s gubljenjem memorije.

Mozak traži svoju hranu, ponajprije glukozu.

50


51


Med se može preko dana uzeti na nekoliko načina :

- napitcima koji su zaslađeni medom (voda, limunada, čaj, mlijeko, bijela kava, voćni sok i sl.)

- kao namazi meda ili maslaca i meda na na kruh ili pecivo

- kašicama od integralnih žitarica sa dodacima voća, sjemenki žitarica ili pahuljica tih žitarica s mlijekom i medom

- razne voćne kašice s medom

- razni medeni kolači

-- sam med polagano otapan u ustima pod jezikom.

Med je posebno svakodnevno važan za školsku i srednješkolsku mladež i studente jer osim svojih prehrambenih i preventivnih vrijednosti poboljšava koncentraciju i pamćenje i u svih uzrasta utječe na bolji, kvalitetniji i mirniji san.

MED U SREDNJOJ ŽIVOTNOJ DOBI

Med je od izvanredne važnosti za zdravlje i fi zičku kondiciju odraslih. Visokovrijednim šećerima iz meda, glukozom i fruktozom, organskim kiselinama, vitaminima i mineralima, aminokiselinama, esencijalnim aminokiselinama, eteričnim uljima i drugim korisnim sastojcima održava se zdravstveni status i fi zička kondicija zdravog organizma.

Posebno se preporučuje uzimanje meda pri napornom radu.

Radnicima koji rade na ugroženim radnim mjestima, naročito onima gdje se mnogo znoje preporučuje se da za vrijeme rada uz voće uzimaju napitke zaslađene medom čime se brzo vraća izgubljena tekućina, energija i mineralni elektrolitski status.

Sportaši koji na treningu i na natjecanjima gube energiju, troše mišićnu masu i tekućinu znojenjem, minerale i vitamine da bi postigli što bolje rezultate, a pritom ne oštetili organizam, moraju imati adekvatnu prehranu. U to se neizostavno uključuje med, koji osim izvanrednog sastava uz lako i brzo probavljive šećere sadrži i ostale važne tvari potrebne za život. Med u napitcima daje se sportašima i u vrijeme natjecanja radi brže nadoknade glukoze.

Bijeli šećer odrasli bi trebali izbaciti iz svakodnevne prehrane jer osim energetske vrijednosti ne sadrži nikakve hranjive tvari, a ako se uzima previše, izaziva debljanje i povisuje masnoće u krvi.

U srednjoj životnoj dobi učestale su infekcije dišnih puteva, katar želuca, uz čir želuca i dvanaesterca, povišen krvni tlak, debljina, šećerna bolest, bolesti štitne žlijezde i bolesti prostate.

Osobe koje svakodnevno uzimaju med imaju manju učestalost navedenih bolesti, manje simptoma i znatno manje komplikacija kroničnih bolesti.

Duboka, a ujedno i aktivna starost vještina je koju se treba učiti, ako ne od mladosti tada, od zrelih dana života.

Gerontolozi tvrde da je rad pravi lijek protiv preranog starenja, a mnogi znanstvenici ističu da ključ dugovječnosti treba tražiti u načinu prehrane već od srednje životne dobi odnosno primjeni preventivnih sredstava koja usporavaju proces starenja između 40 i 60 godina.

MED U TREĆOJ ŽIVOTNOJ DOBI

Starenje hrvatskog pučanstva ubrzano se nastavlja i već je svaki šesti hrvatski stanovnik stariji od 65 godina. Danas su još uvijek raširene neke pogrešne pretpostavke o starenju i starosti. Jedna je od pogrješnih pretpostavki mišljenje kako je starenje nužno povezano s bolešću, ovisnošću, nepokretnosti i onesposobljenosti. Toj pogrešnoj pretpostavci

najviše pridonosi činjenica da se starenjem povećavaju čimbenici rizika nastanka mnogih bolesti povezanih s funkcionalnom onesposobljenošću starijih ljudi.

Edukacija iz gerontologije i gerijatrije i širenje znanja o starenju kao normalnoj fi ziološkoj pojavi, koja nastaje postupno, te različito napreduje u svakog čovjeka ima za cilj promociju aktivnoga zdravog starenja.

Hrvatska i europska gerontološka istraživanja potvrdila su kako se promjenom preventivnih programa za starije mogu spriječiti određene preventabilne kronične bolesti -povišen krvni tlak, bolesti srca i krvožilnog sustava, bolesti mozga, bolesti dišnog sustava (posebno gripa i upala pluća), šećerna bolest, debljina, zloćudne bolesti (rak dojke, jajnika, prostate, pluća, debelog crijeva), osteoporoza / prijelomi, nekontrolirano mokrenje i duševni poremećaji.

Stručnjaci ističu kako već od pedesete godine života treba početi s promišljenim mjerama usmjerenim prije svega usklađenju načina prehrane i življenja.

Istraživanja i praksa upućuju da kvalitetna i umjerena prehrana pozitivno utječu na starenje i može usporiti proces starenja.

Manjkavosti imunološkog sustava mogu biti posljedicom neadekvatne prehrane ili uzimanja lijekova što je zajedničko starijim ljudima.

Ispravnom prehranom treba rasteriti probavne organe i olakšati njihov rad, a time i odgoditi njihovo starenje. Hranu treba uzimati redovito i u malim obrocima i treba se suzdržavati neumjerenog pijenja alkoholnih pića.

Stoga posebnu pozornost treba dati prehrani u trećoj životnoj dobi da bi se adekvatnim odabirom namirnica bogatim bjelančevinama, vitaminima, hormonima i mineralima usporio proces starenja, kojim nastaju bitne promjene u čovječjem tijelu.

52


53


Med uz određenu terapiju djeluje ljekovito kod mnogih srčano žilnih bolesti. Regulira povišen i snižen krvni tlak, povećava sadržaj hemoglobina kod anemija, prevenira miokarditis i tromboemboličke incidente : srčani infarkt, moždani udar, plućnu emboliju i duboke venske i arterijske tromboze i oštećenje krvotoka, smanjuje masnoće u krvi (kolesterol i trigliceride). Zbog kardiotoničnog djelovanja srčanim bolesnicima ne preporuča se lipov med u većim količinama.

Med izvrsno djeluje kod bolesti gornjeg i donjeg dišnog sustava: upala nosa, sinusa, ždrijela, dušnika, dušnica i pluća.

Pčelinji proizvodi učinkoviti su pri liječenju alergijskih bolesti : vazomotorni alergijski rinitis, bronhalna astma, alergijski konjuktivitis.

Važno je djelovanje meda pri dijetama za jetrene bolesti : akutni i kronični hepatitisi, ciroza jetre, bolesti žučne vrećice i žučnih kanala.

Propisivanje meda kod šećerne bolesti daje dobre terapijske rezultate zahvaljujući fruktozi, mikroelementima, vitaminima i esencijalnim aminokiselinama postiže se pozitivno djelovanje na lučenje inzulina. Liječenje se obavlja pod kontrolom liječnika. Važno je napomenuti da se pritom drugi ugljikohidrati (kruh, tjestenina, ostali proizvodi od brašna i krumpir) moraju smanjiti za kalorijsku vrijednost uzimanog meda. Posebno se dijabetičarima preporuča bagremov med.

Med se koristi u bolestima probavnih organa - upale sluznica usne šupljine, zubnog tkiva, upali jednjaka, želuca i crijeva, čireva želuca dvanaesterca, pri dijetama kod bolesti tankog i debelog crijeva, posebno kod polipoza i divertikuloza te kroničnog zatvora -opstipacije i hemeroida.

Med ima izvanredno djelovanje kod kožne patologije, posebno opekotina, rana, dekubitusa, herpesa simplexa i zostera, psorijaze, hiperkeratoze i atrofi je kože i sluznica.

Pčelinji proizvodi okrjepljujuće djeluju na živčane stanice, poboljšavaju njihovu prehranu i procese oksidacije. Rezultat toga je mirniji san, smanjena tjeskoba i stvaranje osjećaja mira, sigurnosti i zadovoljstva. Med održava i elektrolitsku ravnotežu, što poboljšava funkcioniranje neurološkog sustava.

Ne postoji bolje i neopasnije sredstvo za spavanje od čaše medene vode koja ima umirujuće i okrepljujuće djelovanje. To je mnogo bolje i učinkovitije od svih farmacetskih sredstava za spavanje (hipnotika).

Med djeluje protuoksidativno - otklanja slobodne radikale, ima umjereni protumorski i izraziti protumetastaski učinak. Med u kombinaciji s citostatikom povećava djelotvornost citostatika i smanjuje broj metastaza.

Posebna je važnost meda i u tome što djeluje sinergistički s lijekovima, vitaminima, hormonima i ljekovitim komponentama iz bilja - poboljšava njihovu apsorpciju i učinkovitost.

Preporučena dnevna doza meda u trećoj životnoj dobi je 1 - 2 grama, podijeljeno u tri do četiri obroka.

Starenje se manje opaža u ljudi koji svakodnevno pri prehrani, uz mnogo voća, povrća i voćnih sokova uzimaju i med, ali i ostale pčelinje proizvode.

Korak prema zdravijem životu za sve dobne skupine je uvrstiti med u naš svakodnevni jelovnik i koristiti se pčelinjim proizvodima pri zaštiti, očuvanju i unapređivanju zdravlja.

54


55


SUZBIJANJE VAROE PREPARATIMA KOJI NE KONTAMINIRAJU PČELINJE PROIZVODE

Dr med. Rodoljub ŽivadinovićUl. Stojana Janićijevića br. 1218210 Ž[email protected]+381-60-444-01-01

Do prije nekoliko godina pčelari nisu imali na raspolaganju spektar adekvatnih lijekova za suzbijanje varoe bez kontaminacije pčelinjih proizvoda. Postojala su neka djelimična rešenja, koja uglavnom nisu davala zadovoljavajuće rezultate. Uspješni u suzbijanju varoe bili su samo oni koji su ta nedovoljno efi kasna alternativna rješenja kombinirali sa biološkim metodama. Takav način rada zahtijevao je dosta vremena, truda i novaca.

Danas, situacija je sasvim drugačija i možemo reći da pčelari konačno imaju izbor koji zadovoljava sve kriterije lagodnog suzbijanja varoe, a to su preparati za čiju primjenu je potrebno veoma malo uloženog vremena i truda, koji pokazuju visoku efi kasnost i koji garantiraju apsolutnu čistoću dobijenih pčelinjih proizvoda, bez primjesa materija kojih prirodno nema u njihovom sadržaju.

Iako je izbor preparata za ovakav način suzbijanja varoe, po pravilu, okvirno mali, ipak nam je danas na raspolaganju veći broj njih. Ovdje ću opisati metodu rada sa samo dva preparata (oksalna kiselina i Apiguard), provjeren u praksi tijekom tri uzastopne godine na mom pčelinjaku (2006, 2007, 2008), kao i tijekom dvije uzastopne godine na pčelinjacima članova Društva pčelara Aleksinac (2.290 tretiranih košnica u 2007. godini i 2.069 tretiranih košnica u 2008. godini). Pokazano je da je ovakav način rada izuzetno efi kasan i pouzdan (sa naglaskom na pravilnu primjenu), bez ikakvih dodatnih mjera i postupaka (građevnjak, okvir lovac, prekid legla...). Zahtjeva samo tri odlaska na pčelinjak radi tretiranja varoe tokom cijele godine. Utrošak vremena za tehničko izvođenje tretmana ovim preparatima kod jednog pčelinjeg društva tijekom cijele godine je maksimalno 5 minuta (kod nastavljača), a nakon stjecanja odgovarajućeg iskustva, svega 2-3 minuta. Ovde nisu uračunate pripremne radnje.

Strategija suzbijanja varoe na ovaj način podrazumijeva subijanje varoe u periodu srpanj-kolovoz i tijekom zimovanja, kada nema legla u košnicama. Ova dva tretmana sa spomenuta dva preparata su dovoljna za efi kasno suzbijanje varoe kod svih pčelara čiji su pčelinjaci relativno udaljeni od drugih pčelinjaka (najmanje 2 km), te je reinvazija varoe na niskom nivou. Izuzetak od ovog pravila su bliske lokacije pčelinjaka, gde su se pčelari dogovorili i istovremeno suzbijaju varou na ovaj način. Reinvazija se događa na više načina: putem grabeži, zaletanjem pčela, putem trutova, preko cvetova. Grabež je naročito izražena tijekom kasnog ljeta, a zaletanje pčela i prijenos varoe preko cijetova na suncokretovoj paši. Pčele mogu da „promaše“ svoju košnicu i za nevjerovatnih 800 metara. Ipak, preporučuje

se minimalna udaljenost između košnica od 1 m (Ralph Buchler, 2001), uz postojanje većeg broja orijentira na pčelinjaku. Zaletanje pčela ima negativne efekte ako dolazi do miješanja pčela (i varoa) i na jednom istom pčelinjaku, jer onda dolazi do veoma negativne pojave horizontalnog širenja varoe i sljedstvenog povećanja njene reproduktivne moći, baš kao i kod miješanja pčela, tj. varoa sa različitih pčelinjaka.

POSTULATI OVAKVOG NAČINA SUZBIJANJA VAROEOsnovni postulati suzbijanja varoe preparatima koji ne kontaminiraju pčelinje proizvode

leže u biologiji ponašanja varoe. Kada znamo kako se ona ponaša u kom dijelu godine, onda je lako napraviti potrebnu strategiju. Ovdje ću kratko navesti samo najbitnije informacije.

Varoa više puta ulazi u leglo i daje potomstvo. De Ruijter kaže da je moguće čak i 7 puta, te se na kraju u tih 7 ciklusa od jedne varoe dobije čak 35 varoa. Wendel i Rosenkranz kažu da samo 4,1% varoa doživi 3 ciklusa. Mikitjuk kaže da 78% ima 1 ciklus, 18% ima 2 ciklusa, a samo 4% ima 3 ciklusa. Prosek je, po njemu, 1,26 ciklusa po ženki varoe.

I Mikitjuk i Infantidis kažu da samo 1,4% varoa ima 4 ciklusa razmnožavanja. Autori najnovije knjige o varoi (Nestor Fernandez, Yves Coineau, 2007) smatraju da su posljednja istraživanja koja su obavili Fries i Rosenkranz 1993. najtočnija i da je prosjek od 1,6-1,7 ciklusa po varoi.

Sve ovo nam je važno da bi shvatili da skoro 80% varoa u leglo uđe samo jednom u životu. To znači da je njena reproduktivna moć samo naizgled velika. Naizgled, jer joj mi pomažemo neadekvatnom strategijom suzbijanja da ispolji svoje maksimalne mogućnosti, pošto je svi pčelari ne suzbijaju onda kada je najvažnije - a to je u periodu kada količina legla počne da opada, a broj varoa da raste (srpanj). Tada redovnim putem raste apsolutna zaraženost legla, ali raste i relativna zaraženost, jer se, da tako kažemo, isti broj varoa rasporedi u mnogo manjoj količini legla, te je normalno da tek tada počnemo da primećujemo velike štete. Dotle se pčelaru čini na osnovu osnovnog pregleda društava da je varoa pod kontrolom, a onda odjednom primjeti pčele bez krila, puzajuće pčele i slično. Iako se sve ovo zna godinama, velika većina pčelara i dalje sa tretmanom protiv varoe kreće tek sredinom kolovoa, nekad i kasnije, što u svim godinama nosi štetne posledice sa sobom, a u godinama sa velikom zaraženošću varoom, te štete su i katastrofalne, praćene velikim uginućima, za koja se okrivljuju svi, osim pčelara koji je zakasnio sa tretmanom.

Naravno, ovde postoji problem što tijekom srpnja u mnogim krajevima paše još uvek traju, pa je teško odabrati jedan od do sada masovno upotrebljavanih preparata koji neće kontaminirati pčelinje proizvode. Danas, na sreću, imamo rešenje, a to su engleski Apiguard i švicarski Thymovar, zavisno koji je kom pčelaru dostupan.

Podrazumijeva se da se i stupanj reprodukcije varoe razlikuje. Iako se opravdano može smatrati da u najvećem dijelu ovisi od ishranjenosti parazitiranih ličinki, nitko do sada, bar koliko je meni poznato, nije napravio egzaktnu korelacijsku vezu između reproduktivne moći varoe i većeg broja mogućih faktora koji na nju utječu. Tokom 2007. godine, Larry

56


57


Connor iz SAD-a izrazio je čuđenje zašto se varoa manje razvija u slabijim društvima. Možda je pored očiglednog postojanja manje količine legla - medijuma za razmnožavanje, uzrok upravo i slabija ishranjenost legla u slabim društvima. U svakom slučaju, na reproduktivnu moć varoe sigurno utiče više faktora, a naredna istraživanja dati će egzaktnije odgovore. I sada postoje dokazi o povezanosti ishrane varoe i stupnja njene reprodukcije. Na plodnost varoe itekako utječe i ishrana (A. De Ruijter, 1987; S. Martin, 1997; C. Otten, 1990; P. Rosenkranz, 1997). Kada je loša, izvodi se manje plodnih varoa. Varoa je manje plodna i ako se hrani na zimskoj pčeli (zato razmnožavanje varoe tokom kasne zime i ranog proljeća ne kreće odmah sa prvim leglom, već varoa čeka prvu obilniju peludnu pašu), ali i na vrlo mladoj pčeli (koja tek treba da jede pelud, kako bi imala dovoljno proteina u svojoj hemolimfi da zadovolji potrebe varoe).

Druga važna napomena vezana za biologiju varoe je svakako činjenica da kada se u pčelinjem društvu kranjske pasmine broj stanica sa trutovskim leglom kreće oko biološkog optimuma od 5-15% od ukupne količine legla, tada čak 92% varoa bira trutovsko leglo za parazitiranje (S. Fuchs, 1990). Ovo je još jedan razlog odakle se “stvori” ogroman broj varoa koji će krajem srpnja (nakon nestanka trutovskog legla) masovno “okupirati” radiličko leglo. Ali, značaj ovog podatka je mnogo veći. Naime, svih proteklih godina je pčelarima preporučivano da iz košnice proganjaju loše izgrađeno i trutovsko saće. To je umnogome smanjilo praktičnu mogućnost pčela da se približe biološkom optimumu količine trutovskog legla u košnici. To je automatski proizvelo situaciju da varoa ima mnogo manji izbor trutovskog legla, te jedan broj varoa ode u radiličko leglo mnogo ranije nego što je to uobičajeno. Najsavjesniji pčelari, koji krajnje ažurno odstranjuju loše saće iz košnice, te trutovskog legla imaju veoma malo, su samim tim najugroženiji od varoe. Ovaj svojevrsni paradoks danas pčelarima zadaje veliku glavobolju, a da nisu ni svijesni šta im se događa.

Prema svemu navedenom, možemo zaključiti da pčelar treba da ima košnicu oslobo-đenu od bar 80-90% varoa NAJKASNIJE 10. kolovoza, što znači da tretman mora započeti znatno ranije, kako bi već 1. kolovoza najveći broj varoa bio odstranjen iz košnice. A to je težak za-datak. Optimalno rije šiv isključivo pri mjenom na-vedenih pre pa rata. Tako možemo zaključiti da je ispunjenje zadatog cilja, na ovom stpnju razvoja znanosti, zapravo jedino i moguće primjenom pre-parata koji ne kontamini-

raju pčelinje proizvode, upravo zbog postojanja paša tijekom srpnja. Preostaje samo da se tijkom zime, čim nestane leglo, odstrani ostatak varoa iz košnice oksalnom kiselinom. Jedina nesreća u cijeloj ovoj priči jest što pčelari i dalje smatraju da je novčana vrednost jednog kilograma meda u maloprodaji velika cijena za ovakav koncept suzbijanja varoe na godiš-njem nivou. Zapravo, uglavnom je cijena nešto ispod vrijednosti kilograma meda, ovisno od godine do godine, i od države do države.

Također treba podsjetiti da krajem srpnja, naročito tijekom čitavog kolovoza, raste broj varoa na odraslim radilicama do oko 50%, za razliku od dotadašnjih 20-30% (tablica).

Uz to, treba znati da varoa, od odraslih pčela, za svog domaćina uglavnom bira mlade pčele koje hrane leglo, ali ipak, cijelih 20% varoa se opredjeljuje za izletnice (Nestor Fernandez, Yves Coineau, 2007), što garantira bolju disperziju varoe u druge pčelinje zajednice i opstanak vrste. To se najčešće događa prijenosom varoe preko cvjetova na kojima se varoe mogu da zadrže nakon spadanja sa pčele i više od 7 dana, ali i putem zaletanja pčela, kada pčela u povratku sa paše uđe u tuđu košnicu (J. L. Gould, C. Grant Gould, 1989).

SRPANJ - APIGUARDPrva kutija Apiguarda (aktivna materija: timol) se stavlja u košnice najkasnije 15.

srpnja. Jedini izuzetak jest neka intenzivna paša u tom trenutku, mada Apiguard, tj. timol iz njega, ni teoretski ne može da uđe u med u količini koja nije dozvoljena za konzumiranje, čak je taj nivo i 50 puta ispod limita. Kašnjenja u davanju ne smije biti, ili će štete od varoe biti vidljive. Razlog leži u činjenici da je Apiguardu od stavljanja prve kutije do uklanjanja glavnine varoe iz košnice potrebno 30 dana djelovanja. Nikako ne treba podleći iskušenju da se upotrebi samo jedna kutija, jer ona obara svega 30-40% varoa. Pun učinak se postiže isključivo sa dvije kutije, baš kao što i uputstvo nalaže.

UPOZNAJTE TIMOL DA BI GA BOLJE RAZUMIJELITimol (C10H14O, 5-methyl-2-isopropyl-1-phenol

ili 3-hydroxy-p-cymene) je fenolni derivat cimena. On je isparljiv monoterpenoid, koji je prirodni sastojak ljekovite biljke majčine dušice (Thymus vulgaris). Nalazi se i u mnogim drugim biljkama i sastojak je njihovog esencijalnog ulja, uglavnom zajedno sa svojim izomerom po imenu karvakrol (carvacrol). Molekulska masa timola je 150,218 g/mol. Rastvorljivost u vodi je svega 0,1 g/100 g. Točka ključanja je 233 °C, točka topljenja od 48 °C do 51 °C. Pritisak isparenja timola iznosi 0,04 mm Hg na 20 °C. Ostale tehničke infor macije o timolu možete naći na siteu:

http://www.chemindustry.com/apps/chemicals.

58


59


Timol nije ni mutagen ni genotoksičan (Azizan, 1995; Stammati, 1999; Zani, 1990; Tsutsui, 1987). Ima 20 puta jače antiseptičko djelovanje od fenola, a za razliku od njega ne izaziva iritaciju mukoze.

Inače, sintetički timol nije jeftin kao što je to bio prije 10 do 20 godina. Naročito je skup prirodni timol ekstrahiran iz biljaka. Cijena 10 ml timola u esencijalnom ulju majčine dušice na tržištu staje čak 34,75 $. Prema Francu Šivicu, sintetički timol nije toliko skup ako se nabavlja u većim pakovanjima, na primjer u vrećama od po 25 kg. Prema njegovim informacijama, svjetska cijena jednog kilograma timola je oko 17 eura.

Timol je sastojak različitih vrsta hrane i začina u količini od 0,02 mg/kg do 100 mg/kg (De Vincenzi, 1991; Gracco, 2002). Timol nije toksičan za ljude. U Evropskoj Uniji dozvoljeno je da se nađe u hrani maksimalno 50 mg/kg. Timola ima u mnogim biljkama. Jedna od upotrebljavanih je origano, a u meksičkom origanu (Lippia berlandieri Schauer) ga ima 3-10 g/kg (Nurhan Turgut Dunford, Ramon Silva Vazquez, 2005). Origano (mažuran) je "rodbinski" jako blizak majčinoj dušici. Talijanski origano je zapravo biljka nastala ukrštanjem slatkog marjorana (Origanum marjorana, jedna od 50 vrsta origana) i oregana (Origanum vulgare), otpornija je na hladnoću i ima blažu aromu. Svi marjorami su origano, ali pošto je rod origano, treba znati da svi origano nisu marjorani. Svima je dobro poznato da se u suzbijanju varoe koristi i mažuranovo ulje (dobija se od slatkog marjorana, oko 6,2 g od 1 kg sviježe biljke), uglavnom u kombinaciji sa mravljom kiselinom. Kombinacija timola i mravlje kiseline je poznata i u Srbiji (nekada je bio registriran preparat Timovar®).

U esencijalnom ulju majčine dušice nalaze se, pored timola, i druge ljekovite materije. Sve zajedno se koriste kao pomoćna terapija akutnog i kroničnog bronhitisa. Opravdanost takve primjene dokazala su i klinička ispitivanja (G. Knols, 1994; R. Meister, 1996; H. Matthys, 2000). Danas se nalaze u komercijalnom preparatu Bronchipret®™ (zajedno sa ekstraktom jagorčevine), u čijoj jednoj tableti ima 1,08 mg timola. Na Univerzitetu u Erlangenu (Nemačka) sprovedena su istraživanja o utjecaju ovog lijeka na ljude (Claudia Kohlert, 2002). Ekstrakt majčine dušice ima dozno zavisni antiinfl amatorni (protuupalni) efekat kod edema, dokazano je i baktericidno (ubija bakterije) i bakteriostatsko dejstvo (sprečava rast bakterija) na mnoge gram pozitivne i gram negativne bakterije (M. Marino, 1999). Pored antibakterijskog, antigljivičnog i antioksidativnog dejstva, nedavno je ponovo potvrđeno značajno antiinfl amatorno djelovanje timola (Pier Carlo Braga, 2006, Odjeljenje za farmakologiju Medicinskog fakulteta u Milanu, Italija), te ga autori vide kao moguću veliku pomoć u kontroli mnogih upalniih procesa tijekom raznih infekcija. Autor je iste godine, ali u drugom radu, utvrdio i značajno antioksidativno djelovanje timola na ljudske stanice.

Esencijalno ulje majčine dušice smanjuje brzinu razmnožavanja mnogih bakterija, u koncentraciji od 50-400 mg/kg. Nedavno je utvrđeno antibakterijsko djelovanje esencijalnog ulja majčine dušice, ali i samog timola u vidu isparenja, na patogene bakterije u dišnom sustavu čovjeka (S. Inouye, 2001), dok ulje ima i antivirusno djelovanje na virus gripe i respiratorni sincicijski virus (U. Schwenk, 1998). Također je dokazano i antioksidativno

djelovanje esencijalnog ulja majčine dušice i timola u različitim tkivima kod štakora (K. Youdim, 1999). Grupa znanstvenika (M. A. Botelho, 2007) je pokazala da je timol veoma uspješan u suzbijanju mikroorganizama nepoželjnih u usnoj šupljini (Candida albicans; Streptococcus mutans, mitis, sanguis et salivarius).

Timol suzbija rast bakterija kao što su Salmonella typhimurium i Staphylococcus aureus (Juven, 1994) i gljivica kao što su Aspergillus fl avus (Mahmoud, 1994) i Cryptococcus neoformans (Viollon, 1994). Ako se timol doda hranljivoj podlozi u količini od 0,4-0,8 g/kg spriječava rast nekoliko vrsta patogenih gljivica (Zambonelli, 1996).

Prema istraživanjima obavljenim u Zurichu (S. Shapiro, 1995) timol uspješno uništava bakterije u usnoj šupljini Porphyromonas gingivalis, Selenomonas artemidis i Streptococcus sobrinus. Ekstremno brzo istjecanje staničnog sadržaja u vanjsku sredinu izazvano timolom u skladu je sa njegovim membranotropnim efektom. Istraživanja pokazuju da je razaranje stanične (bakterijske) membrane zapravo glavni mehanizam djelovanja timola, što potvrđuje i Jeremy Owen (2006) iz Engleske, koji dodaje da timol kod varoe vrši denaturiranje proteina u staničnoj membrani stanica varoe, tako ih razarajući. Slično tvrdi i Helander (1998), koji potvrđuje da djelovanje timola protiv bakterija rezultira razgradnjom staničnih membrana uz oslobađanje staničnog sadržaja i posljedičnog razaranje bakterija, a na sličan način razgrađuje i hife gljivica (Zambonelli, 1996). Kod Streptococcus sobrinus timol izaziva smanjenje unutarstaičnog sadržaja ATP-a (adenozin trifosfat), dok kod Porphyromonas gingivalis još i inhibira puteve njegovog stvaranja (S. Shapiro, 1995), a sve ovo čini vjerovatno i zato što povećava propustljivost citoplazmatske membrane za ATP kod bakterija (Robert N. Rice, 2001). Nakon razaranja Streptococcus sobrinus javljaju se relativne promjene transmembranskog potencijala preostalih bakterija, vjerovatno kao sekundarni efekt, zbog curenja unutarstaničnog sadržaja u vanjsku sredinu (S. Shapiro, B. Guggenheim, 1995).

Max Watkins iznosi podatak da je opaženo da timol utječe i na suzbijanje europske i američke gnjiloće, ali da se ne može nazvati lijekom za ove bolesti, jer samo dijelimično djeluje na njih. Ipak, kanadski istraživač Peter G. Kevan (1999), tvrdi da se pokazalo da ne samo da timol ima utjecaj na suzbijanje američke gnjloće, već da to imaju i ružmarinovo, origanovo, limunovo, eukaliptusovo i lavandino ulje, ali i cimet. Ovo treba uzeti samo kao informaciju i ne eksperimentirati nekontrolirano, jer nijedno esencijalno ulje nije bezazleno. Znanstvenici su dodavali eterična ulja u sirup 1:1 i došli do podataka koje doze mogu skratiti život pčelama. Dok mentol ni u vrlo velikim dozama ne može da ubije pčele (Peter G. Kevan, 1999), druga ulja imaju određenu srednju smrtnu dozu LD50: za cimet je 150 mg/kg, za karanfi lić 200 mg/kg, za timol 100 mg/kg (ili 1 g na 10 kg sirupa).

Slučajni pokazatelji ukazuju da timol može da suzbija nozemozu kod medonosne pčele (Brown, lična zapažanja). Tijekom perioda od 20 godina, pčele su preko zime hranjene šećernim sirupom koji sadrži 0,44 mM timola kao konzervans. Tijekom tog perioda, u ovim društvima medonosne pcele nozemoza nije zabilježena. To je zaintrigiralo mnoge znanstvenike, pa se krenulo sa istraživanjima.

60


61


Zrele spore nozemoze imaju tri spoljna omotača: egzospora, endospora i citoplazmatska membrana. Timol probija omotač spora i razara citoplazmatsku mebranu spora nozemoze i spriječava njihovo klijanje (Robert N. Rice, 2001). On je dokazao i da timola ima u nektaru i peludu velikog broja biljaka i da je vrlo vjerovatno da su on i njemu slične sastavnice iz nektara i peluda zaslužni za smanjenje šteta od nozemoze krajem proljeća i tijekom ljeta.

U Grčkoj je tokom 2003. i 2004. godine, A. Papachristoforou ustanovio da timol ima izvijesno djelovanje u suzbijanju razvoja vapnenastog legla čiji je izazivač gljivica Ascosphaera apis. U eksperimentu je korišten preparat Apiguard (infekcija se smanjila za 53,9% upotrebom samo jednog pakovanja preparata). Za ovo istraživanje znam od 2005. godine, ali moram da priznam da sam bio skeptičan. Međutim, kada sam 2006. godine stavio Apiguard u košnice, odmah sutra sam otišao da vidim koliko je varoe palo. Dotle sam smatrao da na mom pčelinjaku nema vapnenastog legla, jer ga nisam primetio više od 10 godina unazad. Ali, u ladici ispod mrežaste podnice kod dve zajednice sam našao po tridesetak mumija vapnenastog legla. I to za manje od jednog dana djelovanja timola.

Timol je toksičan za varoe (Lindberg, 2000). Zato se timol širom svijeta sve više koristi protiv varoe (F. Chiesa, 1991; Gregorc, 1996; Sammataro, 1998; A. Imdorf, 1999; Calderone, 1999; Lindberg, 2000; Fassbinder, 2002), ali i protiv dišnog parazita Acarapis woodi (Calderone, 1997; Ellis, 1997). Medonosne pčele su tolerantne na upotrebu timola (Imdorf, 1995). Timol pozitivno utječe i na higijenu zajednice (Jérôme Trouiller, 2004).

Timol je prirodni sastojak meda, i ako se u njemu nalazi u količini od 1,1 mg/kg ili manje, nema uticaja na ukus meda (Bogdanov, 1998). Prema drugim istraživačima, timol ne mijenja miris meda sve dok ne pređe granicu od 2 mg/kg (Richard, Multon, 1985), što sigurno ovisi i od vrste meda. Ako se primjeni tokom paše, njegovi ostaci u medu, koji i inače nisu postojani, neće preći granicu prirodnog nivoa timola u medu (Bogdanov, 1998).

Timol se protiv varoe počeo da koristi skoro prije 30 godina, ali je bilo dosta problema sa njegovom primjenom. Uglavnom su pčele posipane timolom u prahu. Ali, timol ima osobinu da na visokim temperaturama naglo isparava. Tada se isparenja timola nađu u zraku košnice u previsokoj koncentraciji koja smeta pčelama. Pčele su znale napustiti uzgoj dijela legla, mlado leglo je stradavalo, pčele su čak napuštale košnicu. Najveći problem je bio taj što je timol u takvim koncentracijama izazivao tihu ili masovnu grabež na pčelinjaku. Iz tih razloga, potpuno je napušten sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Rijetki entuzijasti su mu se povremeno vraćali tražeći rješenje za regulaciju njegovog nekontroliranog isparavanja (čuveni Frakno timol okvir koji je izumio Franz Knobelspies, 1997). Istraživači iz Portugala, H. Garcão, R. Álvares i M. Vilas-Boas (2005) došli su na ideju da timol ugrade u satnu osnovu. Posle ubacivanja takvih osnova u košnicu, dobili su veće padanje varoe od prirodnog opadanja za 3 do 10 puta. Bolje su se pokazale dve satne osnove sa po 9 g timola u svakoj, nego jedna sa 18 g.

Međutim, timolu i drugim materijama koje suzbijaju varou, a ne zagađuju pčelinje proizvode, službeno su se vratili i znanstvenici 1998. godine, kada je osnovana Europska

radna grupa za integralnu borbu protiv varoe. Okuplja vodeće svjetske znanstvenike koji se bave varoom. Prilikom svog nedavnog gostovanja u Srbiji (2006), član ove grupe, Antonio Nanetti, je jasno i glasno kazao da je službena preporuka ove radne grupe slijedeća: Pčelarima je za suzbijanje varoe danas sasvim dovoljan jedan od preparata na bazi timola u kolovozu i oksalna kiselina zimi, kada nema legla. I ništa više. I zaista, ovakav koncept je potpuno održiv u praksi i već pokazuje odlične rezultate. Proljetni tretman je apsolutno nepotreban. Jedino u krajevima gde je gustina naseljenosti košnica na malom prostoru velika, pa je povećan i ulazak varoe u košnice sa strane (putem cvijetova, trutova, zaletanjem pčela, takozvana reinvazija), treba tretirati odgovarajućim sredstvom odmah nakon vrcanja bagremovog meda.

U svijetu su registrirana tri preparata na bazi timola kod kojih je problem njegovog nekontroliranog isparavanja uglavnom rešen. To su talijanski Api Life Var®, švicarski Thymovar® i britanski Apiguard®. Samo je Apiguard® (u daljem tekstu Apigard) dostupan srpskim pčelarima i to od kolovoza 2006. godine, kada je po prvi put uvezen (od 2006. ima i dozvolu za upotrebu u Srbiji). Ovaj preparat odlikuje fantastična prednost nad nekim drugim preparatima na bazi timola, jer je kod njega problem nekontroliranog isparavanja riješen na najbolji način. Kontrola isparavanja je dovedena do savršenstva. Iz iskustva mogu odgovorno da kažem da tokom kolovoza 2006. čak ni na 39 °C, uz izloženost košnica direktnim sunčevim zrakama, nije došlo do bilo kakve negativne pojave. Također, tijkom srpnja i kolovoza 2007. godine, temperature su dostizale i 44 °C, pa problema nije bilo. Naravno, zbog poznate sklonosti timola da ponekad provocira grabež, treba naglasiti da tokom tretiranja timolom u bilo kom obliku (naročito tretmanima u kojima se timol primenjuje na neki od zastarjelih - primitivnih načina), ne treba sprovoditi apitehničke mere koje mogu pomoći provociranje grabeži (prihranjivanje, dugo otvaranje košnica tijekom bespašnog perioda i slično).

APIGUARDApigard je zapravo timol u gelu. Pakuje se u tanke aluminijumske kutije, koje neodoljivo

podsećaju na paštetu. Svaka kutija sadrži 50 g gela, a za jednu košnicu potrebne su dvije kutije. Gel ima specijalne osobine da na visokim temperaturama sužava svoje pore, te timol isparava manje, dok na niskim širi svoje pore, te timol isparava više. Najbolje ga je dati do 15. srpnja, osim ako je u tijeku intenzivna paša, a još bolje ako je završeno posljednje vrcanje. Inače, karenca mu je 0 dana, što nema nijedan drugi lijek za varou. Stavlja se jedna kutija na satonoše iznad plodišnog tijela. Svi otvori na košnici se zatvore, ostavlja se samo standardno leto (recimo petnaestak centimetara širine i 7-8 milimetara visine). Iznad paštete Apigarda sa koje se skine folija (koja se takođe ostavlja u košnici pošto i na njoj ostane izvijesna količina gela) mora se osigurati najmanje 1 cm slobodnog prostora da bi pčele dolazile do gela (to se može ostvariti dodavanjem praznog nastavka, okretanjem Milerove hranilice naopako, stavljanjem bježalice i slično, a najbolje je umetnuti paštetu ispod gornjeg nastavka sa zalihom zimnice, a na satonoše donjeg, plodišnog nastavka, što je izuzetno praktično kod Fararove košnice). Jer, timol ovde djeluje kako putem isparavanja, tako i kontaktno, dok pčele nose

62


63


čestice gela košnicom. Pašteta ostaje u košnici 2-2,5 nedelje. Nakon toga, otvara se košnica. Ako gela više nema u kutiji, ona se vadi i dodaje druga. A ako ga ima, samo se dodaje druga uz prvu. I time je tretman završen. Oko 5-6 nedelja nakon početka tretmana, više od 90% varoe biće ubijeno i možete ih prebrojati u ladici mrežaste podnice (ako ih ne odnesu mravi i drugi insekti). Kod AŽ košnica se problem prostora za stavljanje kutije sa gelom može riješiti tako što će se sa centralnog okvira u gornjem dijelu odstraniti par centimetara saća i u dobijeni prostor ugraditi metalna ili plastična posuda u koje se rasporedi gel iz paštete.

Dok timol u preparatima (uglavnom amaterskim) gdje nije riješena kontrola isparavanja, ne smije da se aplicira na visokim temperaturama, dotle Apigard ima dobre rezultate samo kad se daje na visokim tem-peraturama. Preporučljivo je da srednja dnevna temperatura tokom perioda tretmana ne pada ispod 25 °C. Primjena Apigarda u našoj zemlji je najopravdanija upravo u drugoj polovini srpnja i kolovozu, što je vrijeme kada su temperature i onako uvek dovoljno visoke. Nikad nemojte davati Apigard tijekom hladnog vremena, jer nećete dobiti željene rezultate.

Max Watkins tvrdi da je suhe preparate na bazi timola (recimo timol u prahu) opasno koristiti ako temperatura pređe 22 °C, inače mogu nastati ozbiljne štete na mladom leglu. Takvi efekti nisu zabilježeni kod preparata Apiguard, već on čak na niskim temperaturama nema dovoljnu efi kasnost, jer se ona postiže tek na visokim temperaturama, kada drugi preparati mogu biti opasni (recimo, mravlja kiselina). To je velika prednost preparata Apiguard. Također, navodi podatak da su se proizvođaču Apigarda javljali pčelari iz Italije, Velike Britanije, Francuske i Severne Afrike i hvalili se kako su im pčele nakon dijve do tri godine upotrebe ovog leka vidno zdravije i snažnije, jer, između ostalog, mnogo efektnije čiste košnicu u prisustvu Apigarda.

Jérôme Trouiller i Max Watkins (2001) su zaključili da vanjska temperatura itekako ima utjecaja na isparavanje timola iz aluminijumske paštete Apigarda. Ellis (2001) tvrdi da

Apiguard postiže dobre rezultate već na temperaturama između 15 °C i 20 °C, dok na nižim isparavanje timola nije adekvatno. Međutim, mnogi eksperimenti, pa i praksa u našoj zemlji, potvrđuju zahtev da temperature moraju biti mnogo, mnogo veće, ako želimo vrhunsku efi kasnost koju ovaj preparat itekako može da pruži.

Tokom sezone, društva tretirana Apigardom pokazuju normalan razvoj kao i netretirane zajednice, i nije primijećeno nenormalno povećanje smrtnosti bilo radilica bilo matica (Higes, 1999) ili slabljenje zajednica (Imdorf, 1997). Kanadski istraživači (A. P. Melathopoulos, J. Gates, 2003) su utvrdili da jesenji tretman timolom ima mali ili nema nikakav efekat na proljetni razvoj pčelinjih zajednica. Apiguard ima i rezidualno delovanje, koje se nastavlja i nakon vađenja paštete iz košnice. Razlog leži u činjenici da vosak upija u sebe isparenja timola i kasnije ih otpušta.

Zbog pojave otpornosti varoe na piretroide (Apistan i Bayvarol), državni pčelarski inspektor Velike Britanije James Morton je još kolovoza 2003. godine pozvao pčelare da pređu na upotrebu Apigarda.

Proteklih godina je obavljen veliki broj eksperimenata sa ciljem utvrđivanja efi kasnosti Apigarda. U nekim eksperimentima efi kasnost tretmana Apigardom je bila ispod očekivane, što može biti posledica razmnožavanja preživelih varoa i moguće reinvazije, što nije obuhvaćeno analizama u tim eksperimentima (Aleš Gregorc, 2004). Nisku efi kasnost je utvrdio i kubanski istraživač Edel Miranda Esljuijarosa (2002). Ipak, tretman Apigardom, prema Alešu Gregorcu (2004) obezbeđuje pčelarima efi kasnu alternativu za kontrolu varoe tokom kolovoza, naročito kod zajednica kod kojih se tijekom prethodnih mjesec dana utvrdi prirodna smrtnost varoe od manje od jedne prirodno opale varoe prosječno dnevno.

Heather Mattila i Gard Otis (University of Guelph, Ontario, 1999) su utvrdili efi kasnost Apigarda od 76,2% u svojim eksperimentima (dok je 1998. iznosila 77,5%). Nisu utvrdili negativan uticaj timola na odrasle pčele, prativši ih 34 dana, kao ni na ličinke stare 4 ili više dana. Neznatno je reduciran broj ličinki starosti do 3 dana (od 9,2% do 12,8%). Također su izvijestili da su u tim istim eksperimentima zabilježili vrlo visoku prirodnu smrtnost varoe od čak 23,5% u kontrolnim netretiranim zajednicama. Pčele su prije tretmana imale umjerenu zaraženost varoom (11 varoa na 100 pčela). Tretman je započeo 19. svibnja i trajao je mjesec dana, po uputstvu. Termin je tako odabran da bi se izbjeglo preklapanje perioda tretmana i glavne paše, jer su 1998. tretmanom u srpnju tijekom glavne paše zapazili manji unos meda za 30%, mada to smanjenje nije bilo statistički značajno, pa samim tim ne znači ništa. Takav izbor je minimizirao uticaj timola na pašu. Zato se i ne preporučuje tretman Apigardom tokom intenzivne paše. U eksperimentima u 1999. godini našli su da tokom perioda tretmana od 21 dan, Apigard daje smrtnost varoe koja je 4,2 puta veća od prirodne smrtnosti netretiranih društava. Aleš Gregorc (2004) je našao da je njegova efi kasnost 7,1 puta veća od prirodne smrtnosti.

Kad smo već pomenuli negativni uticaj timola na unos na intenzivnoj paši, treba reći da su i do sada korišteni preparati imali negativan utjecaj na pčele, čak mnogo veći, ali se o tome nije pričalo javno. U Institutu za pčelarstvo u Oberursel-u (Koeniger i Fuchs),

64


65


primjećeno je da pčelama smeta prisustvo fl uvalinata u košnici i da plastične trake manje nadražuju pčele od drvenih, kod kojih se tu i tamo događalo da pčele čak napuste košnicu. Paul L. Madren (1995) iz Sjeverne Karoline je, provodeći mnogobrojna istraživanja na svom pčelinjaku, zapazio interesantno djelovanje fl uvalinata na pčelinju zajednicu. Tretirao je dio društava plastičnim trakama sa fl uvalinatom (Apistan) u jesen. Ostala društva nije tretirao ničim. Primijetio je da je u tretiranim društvima matica osetno smanjila polaganje jaja, dok je kod netretiranih nivo zaleganja i dalje održavan. Po uklanjanju traka sa fl uvalinatom, matice su nastavile sa uobičajenim normalnim zaleganjem. Da bi se uvjerio u zapaženo, sada je tretirao netretirana društva. Sve se ponovilo.

I drugi istraživači koji su se bavili ispitivanjem efi kasnosti Apigarda u ovoj zemlji (John Gates, 2000) zadovoljni su njegovom efi kasnošću i smatraju ga dobrom zamjenom za Apistan, iako su eksperiment sproveli relativno kasno. Tretman je započeo 15. rujna, a završio se 27. listopada 2000. godine. Sredina rujna u tom kraju je period kada zajednice imaju jako malo legla, a paše su uveliko prošle. Pčele se već okupljaju u klupko tijekom noći, jer su temperature ispod nule. Posljednjeg dana eksperimenta u društvima uopće nije bilo legla. Ipak, ovako kasno tretiranje ne samo što može da nam ne pruži dovoljnu efi kasnost zbog nižih temperatura od optimalnih za djelovanje Apigarda, nego je u našim uvjetima potpuno nesvrsishodno čekati sredinu rujna za tretman bilo kojim preparatom, jer su zimske pčele do tada uveliko odgojene i vjerovatno oštećene od varoe, ako je nje bilo u košnici u značajnom broju.

U eksperimentima rađenim u Italiji (Colombo, Spreafi co, 1999) utvrđena je efi kasnost Apigarda veća od 98%.

U eksperimentu koji je 2004. proveo Jérôme Trouiller, pokazalo se da Apigard ima efi kasnost od 74% do 99%, prosječno 91%. Isti autor tvrdi da je efi kasnost mnogo bolja ako se tretira pri visokim temperaturama zraka. Tretman je provođen u Alžiru, Italiji, Grčkoj, Maroku, Francuskoj, Belgiji i Švicarskoj.

Enzo Marinelli sa Eksperimentalnog instituta za zoologiju (Odjeljenje za pčelarstvo) iz Rima je provjeravao efi kasnost Apigarda tijekom kolovoza i rujna 1999. i 2000. godine. U 1999. godini efi kasnost se kretala od 82,6% do 99,5%, prosječno 94,3%. U isto vrijeme, u netretiranim zajednicama zabilježeno je prirodno opadanje varoe od 18,2%. Te godine, zajednice su imale skoro istovijetnu zaraženost varoom u periodu tretmana. Svaka zajednica je imala od 2600 do 3000 varoa. Prosečna dnevna temperatura u kolovozu iznosila je 25 °C (uz dnevno variranje od 16°C do 34°C). U 2000. godini Apiguard je pokazao efi kasnost od 96,5%. Svaka zajednica u toj grupi imala je zaraženost veću od 2500 varoa.

U istraživanjima koja su na Sardiniji tokom ljeta 2001. obavili talijanski istraživači (Ignazio Floris), pokazana je efi kasnost Apigarda od 90,4±8,3% (u leglu) i 95,5±8,7% (na pčelama). Utvrdili su i prisustvo rezidua timola u medu (od 0,40 mg/kg do 8,80 mg/kg) i u vosku (147,7±188,9 mg/kg).

Antonio Nanetti je 2006. godine izvijestio da su u Italiji u periodu kolovoz-rujan proveli tretman Apigardom na četiri lokacije, dvije na obali mora (gde su se temperature kretale od

17°C do 32°C uz malo kiše) i dvije u kontinentalnom dijelu zemlje (gdje su se temperature kretale od 13°C do 26°C uz mnogo kiše). Efi kasnost na obali mora se kretala od 94,3% do 96,5%, a u kontinentalnom dijelu zemlje od 66,9% do 68,3%.

Meksički istraživači (William de Jesús May-Itzá, 2006) sa Veterinarskog fakulteta u Yukatanu u Meksiku utvrdili su efi kasnost Apigarda u tropskim klimatskim uvjetima na svom eksperimentalnom pčelinjaku (Xmatkuil, 20° 58, N, 89° 37, W). Društva su se nalazila u LR košnici sa dva tijela, prirodno su zaražena varoom i nisu tretirana ničim najmanje dve godine. Postojale su tri grupe društava. Prva grupa (G1) tretirana je Apigardom po uputstvu (dva puta po jedna pašteta na po 15 dana), druga grupa (G2) tretirana je duplom dozom (dva puta po dvije paštete na po 15 dana) i treća grupa (G3) je bila netretirana, kontrolna. Zaraženost odraslih pčela varoom pre tretmana iznosila je redom po grupama 12,7±2,1%, 16,7±3,1% i 15,2±2,6%. Nakon 15 dana tretmana (neposredno pred stavljanje druge paštete), zaraženost odraslih pčela se smanjila na 3,6±1,0% (G1) i 2,0±0,8% (G2), dok je u G3 iznosila 11,8±1,9%. Na kraju tretmana, 30 dana nakon stavljanja prve paštete, zaraženost odraslih pčela je iznosila 0,2±0,2% (G1) i 0,3±0,2% (G2), a u G3 je bila 6,1±0,7%.

Zaraženost poklopljenog legla pre tretmana iznosila je redom po grupama 36,0±2,3%, 50,0±12,4% i 54,0±12,0%. Nakon 15 dana smanjila se na 4,0±1,7% (G1) i 2,8±1,6% (G2), dok je u G3 iznosila 20,8±4,3%. Na kraju tretmana, 30 dana nakon stavljanja prve paštete, zaraženost poklopljenog legla je iznosila 0,8±0,4% (G1) i 0,4±0,4% (G2), a u G3 je bila 21,2±2,1%.

Na kraju tretmana nije bilo statistički značajne razlike u efi kasnosti između prve dvije grupe (normalno i duplo doziranje). Ni ovi istraživači nisu utvrdili negativne efekte djelovanja timola iz Apigarda na leglo, maticu ili odrasle pčele, što potvrđuju i talijanska istraživanja (A. Baggio, 2004).

Efi kasnost tretmana, promatrano sa aspekta zaraženosti odraslih pčela, u grupi G1 iznosila je 97%, a u grupi G2 93%, dok je efi kasnost tretmana, promatrano sa aspekta poklopljenog legla, u grupi G1 iznosila 94,4%, a u grupi G2 95%.

U isto vrijeme, tijekom 2006, još dva znanstvenika su podnjela izviještaj o zajedničkim istraživanjima efi kasnosti timol gela, Laura G. Espinosa-Montaño (Veterinarski fakultet Meksiko) i Ernesto Guzmán-Novoa (University of Guelph, Kanada). Eksperimenti su obavljeni u Villa Guerrero (19° 14, 65,, N, 100° 06, 23,, W) u Meksiku, 2050 metara iznad mora. Temperature tokom eksperimenta kretale su se u rasponu od 18°C do 29°C, a relativna vlažnost zraka od 46% do 55%. Od 100 zajednica je ožujka 2004. odabrano 36 društava ujednačene snage, sa sličnom zaraženošću odraslih pčela varoom (11,5%) i sa maticama iz istog odgajivačkog programa. Svako društvo je prihranjeno sa 2 litre sirupa 1:1. U eksperimentu je uspoređivana efi kasnost mravlje kiseline i timol gela, ali nas mravlja u ovom slučaju ne zanima. Timol je pokazao efi kasnost od 92,1%. Opadanje varoe u kontrolnim netretiranim društvima iznosilo je tokom eksperimenta 21,9%.

U tri slučaja je Jérôme Trouiller (2004) utvrđivao ostatke timola u medu. Nakon tretmana Apigardom, vratio je nastavak meda na košnicu i tu ga držao mjesec dana. Zatim je

66


67


urađeno uzorkovanje i utvrđeno je da rezidue ne prelaze 2 mg/kg, odnosno u Italiji su iznosile 0,03 mg/kg i 0,17 mg/kg, a u Grčkoj 0,87 mg/kg.

David Vander Dussen iz Kanade je 2006. napravio lijepu analizu događanja u košnici. Ako matica zaleže dnevno 1000 jaja, a znamo da period poklopljenog legla radilica traje 12 dana, onda će svakog trenutka u košnici biti 12000 stanica poklopljenog radiličkog legla. Ako u zajednici ima 3000 varoa, onda je maksimalno četvrtina stanica legla ugrožena varoom. Samo tri nedjelje kasnije, biće ugrožena polovina stanica. Kolaps zajednice se ubrzano približava, a ta zajednica postaje i izvor zaražavanja drugih društava u okolini. Prema ovom autoru, jedna varoa koja uđe u leglo "proizvede" najmanje još jednog ženskog potomka u radiličkom leglu (znači, za 12 dana koliko traje poklopljeno leglo, duplira se broj varoa), a 2,2 u trutovskom leglu (broj varoa tu poraste za 3,2 puta). Gledano u globalu, svaka varoa koja se na dan početka promatranja nalazi u zajednici, za 16 nedjelja (112 dana) dati će 32 potomka. Izračunao je da se varoa u košnici duplira svakih 22,4 dana (približno 3 nedelje), što pokazuje da tijekom tih 112 dana ima 5 ciklusa dupliranja broja varoe. Pošto mi nijednim tretmanom ne možemo ubiti sve varoe, to znači da našim tretmanima samo "kupujemo" vrijeme do ponovnog vraćanja broja varoa na isti nivo, putem razmnožavanja preživelih varoa. David Vander Dussen je napravio veoma korisnu tablicu u kojoj se točno vidi koja efi kasnost tretmana osigurava koji period relativno "mirnog" sna za pčelare, dok varoa opet ne dostigne početni broj.

Ovo je analiza izvršena na pčelama koje se inače uzgajaju u Kanadi. Ali, kada je analiza urađena na pčelama poreklom sa krajnjeg istoka Rusije, iz regiona Primorski (Thomas E. Rinderer, 1997), koje su dugo živele sa varoom i nad kojima je vršena i dodatna selekcija, pokazalo se da se kod njih ovaj period u kome ne mora da se tretira, duplo produžava.

Na grafi konu se vidi analiza stanja razmnožavanja varoe pod pretpostavkom početnog broja varoe od 100 jedinki.

Inače, kod naše medonosne pčele se smatra da prva šteta od varoe oslikana u padu produktivnosti nastaje kada je zaraženost odraslih pčela 10%, a da je društvo osuđeno na uginuće kada zaraženost pređe 30% ili 40% (David De Jong, 1997).

Apigardom sam prvi put tretirao 43 pčelinje zajednice 13. kolovoza 2006. godine. Dio društava (njih 29) tretiran je samo Apigardom, a ostatak je uz Apigard povremeno zadimljavan radi praćenja njegove dnevne efi kasnosti, stjecanja iskustva u radu sa njim i stvaranja slike o tempu njegovog djelovanja. Prebrojavanje varoe vršio sam tokom 48 dana i 18 sati. Za brojanje je utrošeno oko 75 radnih sati. Ukupno su prebrojane 89683 varoe. Da bi se videlo koliko je varoa preživelo tretman Apigardom, 9. studenog data je oksalna kiselina. Opadanje varoe je praćeno 37 dana i 5 sati u 3 brojanja. Otpalo je ukupno 8048 varoa.

Analiza razmnožavanja varoa preživelih nakon tretmana sa različitom efi kasnošću, ako je početni broj varoa iznosio 3000 (David Vander Dussen, 2006)

Efi kasnost tretmana Kupljeno vrijeme (u nedjeljama) Broj preživjelih varoa

99,90% 30 399,80% 27 699,61% 24 1299,22% 21 2398,44% 18 4796,88% 15 9493,75% 12 18887,50% 9 37575,00% 6 75050,00% 3 1500

0% 0 3000 -3 6000 -6 propast

Iz tablice se može zaključiti da ako je efi kasnost nekog preparata u periodu sa leglom 97%, do narednog tretmana treba da prođe najviše 3 mjeseca i 3 nedjelje. Ali, ako je efi kasnost samo 87%, onda ne smije da prođe više od 2 mjeseca i 1 nedjelje.

68


69


Postotak efi kasnosti kod 29 košnica tretiranih isključivo Apigardom u prosjeku iznosi odličnih 88%. Efi kasnost nije mala, naročito kada se uzme u obzir da je Apigard dat relativno kasno (13. kolovoz) iz prostog razloga što se tek 12. kolovoza našao u maloprodaji u Srbiji (tada je prvi put uvezen). Jer, u poslednjoj četvrtini tretmana temperature su se spustile ispod optimalnih. Da je dat na vreme, krajem srpnja, efi kasnost bi sigurno bila mnogo veća. Osim toga, meni je bilo nemoguće da izračunam koliko se varoa namnožilo do kraja sezone legla, od varoa koje su preživjele tretman Apigardom. Zato se sa sigurnošću može tvrditi da je realna efi kasnost bila veća od 88%.

Apigard sam primijenio na mom pčelinjaku i 2007. godine. Te godine sam dio pčelinjaka nakon prve bagremove paše preselio na drugi bagrem gde su ostale i na livadskoj paši. Do prvog bagrema prema svim pčelinjim društvima je istovjetno postupano. Međutim, nakon prvog bagrema je na stacionarnom pčelinjaku zavladala suša, leglo se jako smanjilo, krajem srpnja se prostiralo na svega tri do četiri okvira. Na drugom pčelinjaku je cijelog ljeta bilo paše, i leglo se nalazilo u košnicama u uobičajenoj količini. Ali, kad je primijenjen Apigard, na stacionarnom pčelinjaku su dnevno padale prosječno 3 varoe, a na odseljenom pčelinjaku od 200 do 300. Defi nitivno su smanjenje legla i slaba paša utjecali na manji razvoj varoe. Kada je tokom naredne zime primenjena oksalna kiselina, i u jednoj i u drugoj grupi društava je padalo prosječno od 5 do 80 varoa, što govori da je Apigard odlično obavio svoj posao, čak mnogo bolje nego u prethodnoj 2006. godini, verovatno zato što su temperature u 2007. godini bile znatno veće, što pogoduje ovom preparatu. Cijeli pčelinjak tretirao sam i 2008. godine i također sam prezadovoljan.

Defi nitivni zaključak je da je Apigard nova nada za sve nas. Pokazuje vrhunsku efi kasnost bez ostavljanja štetnih rezidua u pčelinjim proizvodima. Komforan je za primjenu, ne zahtjeva mnogo vremena (samo dva odlaska na pčelinjak).

STUDENI - OKSALNAČim nestane leglo, obično u studenom, primenjuje se oksalna kiselina.Oksalna kiselina se kupuje isključivo u veterinarskim apotekama, u originalnom

pakovanju. Trudite se da datum proizvodnje bude što skoriji, mada joj je službeni rok trajanja 3 godine. Preporučujem vam da kupite manje pakovanje od 200 ili 500 grama, tj. onoliko koliko vam treba. Po jednom društvu se utroši do jednog grama, možda nešto više kod najjačih društava (do 1,5 grama), pa neka vam to bude orijentir koliko treba da kupite.

Smatram da je o oksalnoj kiselini dovoljno pisano u literature, pa ću naglasak staviti na tehnologiju njene primene, a samo ću se osvrnuti na znanstena saznanja o njoj. Najvažnije stručne informacije o oksalnoj kiselini možete naći na:

www.pcelinjak.com/content/view/80/146.Ovdje ću opisati samo jednu metodu primjene, nakapavanjem pčela tokom zime, kad

nema legla, otopinom oksalne kiseline i šećera u destilranoj vodi.Opisati ću metodu pripreme jedne litre ljekovite otopine. Otopina se pravi na slijedeći

način. Kupite destiliranu vodu. Odmjerite 600 ml destilirane vode koju ćete pomiješati sa 600 grama šećera. Nakon miješanja, dobiti ćete približno jedan litar sirupa. Sirup zagrite na temperaturu tijela, tj. između 35 i 40 stupnja Celzijusovih. Ako ne želite da koristite termometar, zagrijavajte ga sve dotle dok njegova temperatura bude tolika da ne možete u otopini da držite prst tijekom dužeg vremenskog perioda.

Kad to učinite, ulijte sirup u plastičnu bocu od PET ambalaže ili u bocu od stakla zapremine dvije litre. Na grlić boce stavite suh ljevak i u njega stavite 35 g oksalne kiseline. Inače, oksalna kiselina je u kristalu, veoma nalikuje šećeru, a veličina kristala varira od

TRETMAN PREPARATOM APIGUARD ®

Oznaka košnice Broj varoa koje je oborio Apiguard

Broj varoa koje je oborila oksalna kiselina

Postotak efi kasnosti Apigarda

I-5 549 144 79,2%I-6 1237 274 81,9%I-7 1886 58 97,0%I-8 207 13 94,1%I-9 610 89 87,3%I-11 369 106 77,7%I-12 345 77 81,7%I-13 647 42 93,9%I-15 1094 10 99,1%II-5 395 72 84,6%II-9 2703 230 92,1%II-10 4201 63 98,5%II-12 926 433 68,1%II-13 2019 267 88,3%II-14 296 43 87,3%III-4 1017 47 95,6%III-7 2006 203 90,8%III-9 2594 358 87,9%III-11 364 194 65,2%III-13 3191 416 88,5%III-15 1210 66 94.8%III-16 1404 205 87,2%IV-3 4217 180 95,9%IV-5 3311 136 96,0%IV-7 9962 133 98,7%IV-9 885 168 84,0%IV-11 4125 1375 75,0%IV-14 7132 429 94,3%

Prosječna efi kasnost Apigarda: 88,0%

70


71


proizvođača do proizvođača. Veličina kristala za vas uopćee nije bitna. Bitno je da je šećerni sirup topao. Kada kristali oksalne kiseline propadnu kroz levak u bocu, zatvorite je i snažno mućkajte sve dok više nema neotopljenih kristala koji bi se taložili na dno boce kad prekinete sa mućkanjem. Time je priprema otopine završena.

Sada otopinu nalite u plastični posudu sa širokim grlom, kako bi bez tehničkih problema uvlačili u špricu ili dozator odgovarajuću količinu oksalne kiseline. Za nakapavanje oksalne kiseline po pčelama preporučujem korištenje šprica od 50-60 ml bez igle. Početnicima preporučujem da stave iglu širokog promjera, jer je otopina gusta, pa bi pošto nemaju iskustva, moglo da im se dogodi da izvrše preveliki pritisak na klip te da izbace veću količinu otopine tijekom tretmana. Mogu se koristiti i razni dozatori (slični onom kojim se daje Perizin).

Prilazite košnici pri temperaturi od +3 do +10 stepeni, ne više od toga. Jer, snaga društava se procenjuje u tom opsegu temperatura, i za taj opseg je predviđena odgovarajuća doza. Sada je najteže odrediti snagu društva. To se čini otvaranjem košnice i uvidom u broj zauzetih ulica od strane pčela. Kod košnica dubokih okvira (DB, pa i LR) to može biti problem, naročito ako je pčelar oigurao dobru zimnicu od više od 10 centimetara, pa se pčele i ne vide. Kod onih koji imaju mrežastu podnicu, situacija je mnogo jednostavnija. Izvuku ladicu, i pogledaju u ulice. Tamo gde je mrak, tu su pčele, a gde je svijetlost, tu nema pčela. Kod Fararove košnice je mnogo lakše, skidate nastavke dok ne presječete klupko, koje je u ovoj košnici uvijek u dva nastavka. Tretirate samo donji dio klupka, a pčele će oksalnu kontaktom (kretanjem kroz klupko) prenjeti i gornjem dijelu kad vratite gornji nastavak.

Kod određivanja snage društava, treba znati da se određuje broj punih ulica pčela, a ne broj ulica u kojima se nalaze pčele (koji je najčešće mnogo veći). Puna ulica je ona ulica gde 80% njene dužine zauzimaju pčele na spomenutoj temperaturi. Pošto nisu sve ulice pune, aproksimativno preračunajte koliko ih je punih. Kad dobijete tu cifru, pomnožite je sa 5 ml otopine po ulici i dobiti ćete ukupnu potrebnu količinu. Svu količinu uvucite u špricu i tretirajte. Ravnomjerno nakapavajte po pčelama, vodeći računa da date više ulicama gde je i pčela više. Pri tom vodite računa o činjenici da u ulici koja je duplo veća od neke druge ulice (gledano odozgo iz pčelareve perspektive) nema duplo više pčela, već četiri puta više pčela (nego u duplo kraćoj ulici), pa toliko više i treba dati otopine.

Kod tretmana vodite računa o tome da kapi otopine oksalne moraju da padaju na pčele, a ne na satonoše, saće, podnicu, poklopne daske i krovove. Sve što ne padne na pčele, smatrajte da nije dato. Jer, vi možete u košnicu da stavite lonac sa 5 litara sirupa, ali nijedna varoa neće pasti. Otopina oksalne deluje kontaktno i pčele ga raznose do svojih dugarica krećući se klupkom i dodirujući se sa njima, pa tako vrlo brzo svaka pčela i svaka varoa dođe u kontakt sa topinom. Pčele u startu probaju otopinu, ali zbog njegove nevjerovatne kiselosti (oksalna daje najkiseliji otopinu od svih kiselina, pH=1), to više ne čine i sloj otopine ostaje jako dugo na pčelama, i više od dva mjeseca. Da je djelovanje kontaktno dokazano je tako što su standardnu otopinu neutralizirali nekom bazom, pa više nije bio kiseo, iako je oksalna u njemu bila u istoj količini. Tada je efi kasnost pala za 90% i svela se približno na prirodno uginuće varoe, 8,3%. Također, utvrđeno je da u uginuloj varoi nema oksalne kiseline ni u tragovima. Oksalna se nalazi samo

na njenim “šapama”, tj. ambulakrama kojima se privaćaju za pčele, i na njenim “ramenima”, tj. lijevom i desnom boku, kojim dodiruje tergite dok se zavlači ispod njih.

Tretman je dobro obaviti pri vlažnom zraku, naročito ako meteorolozi najavljuju vlažno vrijeme (magla, kiša) i narednih dana, jer je tada efi kasnost oksalne nešto veća.

Mnogi pitaju koja je uloga šećera u oopini. Dva su razloga za njegovu primjenu. Baš ova preporučena količina šećera osigurava stabilnost topine oksalne kiseline. Jer, da je šećera manje, došlo bi do ponovne kristalizacije oksalne kiseline i efekt bi izostao, tj. bio bi manji. Duplo manja količina šećera, recimo, smanjuje efi kasnost za oko 20%. Druga uloga šećera je njegova higroskopnost, pa upije vlagu iz zraka, tako dugo održavajući vlažnost površine tijela pčele, pa oksalna bolje djeluje. Zato je i važno tretirati kad je visoka vlažnost zraka.

Postoje pčelari koji se plaše otvaranja košnice na temperaturi ispod 10 stupnja. Razloga za strah nema, ali njih je teško uvjeriti. Osobno najviše volim da tretiram na temperaturama od 4 do 6 stupnja, jer su tada pčele jako mirne i ne uznemiravaju me u radu. Ali, i za njih postoji rješenje. Oni koji imaju mrežaste podnice, treba da ih očiste na dvadesetak dana prije tretmana i da čekaju. Na pčelinjak dolaze kad je temperatura znatno veća i “po njihovoj volji”, tj. kad je u toku pročisni izlet, recimo. Onda prvo izvade ladicu, u kojoj se sada vidi koliko ima pčela i gdje se nalaze, jer su pčele otklapale med i poklopčići su padali na podnjaču, točno ocrtavši dužinu i položaj ulica pčela. Prije otvaranja košnice, na osnovu podnice, procjenjuju koliko ima punih ulica pčela, uvlače u špricu potrebnu količinu ljekovitog sirupa, otvaraju košnicu i tretiraju na isti način kao i na hladnoći. Sad su se pčele raštrkale po saću, ali to ne utiječe na efi kasnost. Pokušajte da prilično ravnomjerno naprskate pčele po ulicama. One će uvečer opet formirati klupko i neće biti nikakvih problema.

Kad se tretman završi, košnica se zatvara. Opadanje varoe se prati najviše 15 dana. U tih 15 dana pasti će otprilike 90% varoa koje će inače da padnu, a padati će narednih 2-3 mjeseca, iz dana u dan sve manje i manje, ali će padati zaista jako dugo.

Ako ste odredili dobru dozu, efi kasnost oksalne kiseline ne može biti manja od 90%, najčešće je bliže 99%. Kako da znate da li treba još nečim tretirati? Krajnje jednostavno. Znanstvenici kažu da društvo u proljeće ne smije da uđe sa više od 50 varoa. A efi kasnost oksalne je 90%. Ako je od oksalne palo 450 varoa, onda je u košnici ostao deveti dio od 450, a to je 50 varoa. Znači, neki maksimum. Prema tome, ako od oksalne padne do 450 varoa, nema razloga za nekim drugim tretmanom. Ako padne više od 450 varoa, onda bi trebalo još nečim tretirati. Oksalna ne smije da se ponovi, jer se jednoj generaciji pčela sme dati samo jednom, a zimske pčele žive jako dugo.

Što se tiče zaštite pčelara, treba poštovati zakonske propise vezane za rad sa opasnim materijama. Treba znati da je otopina jako slaba i da ako i kapne na kožu, samo treba to mjesto dobro oprati dugim pranjem vodom i sapunom i neće doći ni do crvenila. Najopasnija je oksalna kiselina u kristalu koja nikako ne smije da dodirne kožu. Zato vam preporučujem da vam neko stručno lice odmjeri potrebnu količinu oksalne (apoteke, kemijske laboratorije i slično). Obvezno nosite naočale da slučajno ne bi prsnula kiselina u oko, jer je to jako opasno. Ako se to dogodi, prvo osigurajte slobodan tok vode preko oka tijekom 15 minuta, pa tek onda idite kod ljekara. Osjećaj je neprijatan, ali to vam je najvažniji lijek.Obavezno nosite i pčelarsku masku, jer nakapana pčela može da uzleti i da vas ubode, noseći na sebi oksalnu kiselinu.

72


73




POPIS IZLAGAČA

74


75


1. APISSlatina 60, 44250 Petrinja043/776-062043/776-062098/613-429

Stjepan KenđelStjepan Kenđelprozvodnja opreme za pčelarstvo

2. BIOCHEM DRVO-PREMAZI d.o.o.C. Zuzorić 39, 10000 Zagreb01/6116-909, 042/230-540042/230-540091/[email protected]

Nikola MrvošNikola Mrvošizrada premaza za drvo i ljepila

3. BRANITELJSKA PČELARSKA ZADRUGA EKO-BILOGORABatinjani 138, 43500 Daruvar01/3647-44701/3647-447091/6018-442

Tomislav MikelecTomislav Mikelecuzgoj životinja - pčelarstvo

4. CONFIDO ADRIA d.o.o.Tizianova 10, 51000 Rijeka051/551-701051/551-654098/9831-112draganastjepanovic@confi do-ad.com

Nebojša SparićSonja Balendruštvo za trgovinu i usluge s ograničenom odgovornošću

5. DOMAĆA RADINOSTRužina 124a, 31000 Osijek

091/5686-423

Dražen GilihDražen Gilihproizvodnja suvenira

POPIS IZLAGAČA

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mail

Direktor/VlasnikKontakt osoba

Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost

76


77


6. EDWARD EU d.o.o.Bračka 140, 31000 Osijek00421/90 3784-13100421/37 6537-126099/[email protected] Očkovska

7. GOODYEAR d.o.o.Ervenička 23, 32100 Vinkovci032/363-732032/363-732098/[email protected]

Ćetko MihajlovićĆetko Mihajlovićšivanje rukavica i radne odjeće

8. GRAD BJELOVARTrg Eugena Kvaternika 2, 43000 Bjelovar043/622-063, 043/622-000043/244-615, 043/622-071

Antun KorušecKatica Kratzllokalna samouprava

9. GRADSKA PEKARA d.o.o.Slavonska cesta 3, 43000 Bjelovar043/244-715043/244-959098/397-816

Ivan Ravenšćak

proizvodnja kruha i peciva

10. HRVATSKI PČELARSKI SAVEZP. Hatza 5/III, 10000 Zagreb01/4819-536

099/[email protected]

Martin Kranjec

11. IPSILON d.o.o.Radićeva 17, 43500 Daruvar

098/492-245

Damir PavlakVjekoslav Dujmovićugostiteljstvo

12. KOVANJE I OBRADA METALA BAJAOsječka 69, 34308 Jakšić034/257-268034/257-268091/5903-821

Josip ČavajdaJosip Čavajdaizrada satara, lemeša, usluge oštrenja kovanja

13. KREŠO-MEDDežanovac 106, 43506 Dežanovac043/381-388043/381-388098/[email protected]šimir BajevićKrešimir Bajevićproizvodnja i prodaja pčelinjih proizvoda i opreme

14. MEDIN SAN d.o.o.Horvaćanska cesta 132, 10000 Zagreb01/6110-56501/6110-565098/820-132

medinsan.hrEmilijano DimačEmilijano Dimačprodaja pčelarskog pribora

15. MPS-67 d.o.o.Nikole Zrinskog 3, 47240 Slunj047/777-047047/777-753091/[email protected]

Željko Požegaproizvodnja piljene građe


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost

78


79


16. NAKLADNI ZAVOD GLOBUS d.o.o.Vlaška 109, 10000 Zagreb01/4628-40001/4551-146

[email protected] Butorac, Tomislav PušekNada Hrkalovićizdavanje knjiga

17. NERON d.o.o.Palmotićeva 5, 43000 Bjelovar043/241-277

Ante PerkovićAnte Perković

18. OPG FRANCETIĆVinogradska 110, 10312 Kloštar Ivanić

01/2893-458091/5923-844visnjica.francetić@zg.t-com.hr

Antun Francetić

ekološki uzgoj i sakupljanje ljekovitog i začinskog bilja

19. OPG MILE ĆUPURDIJAŽeljeznička 8, Markovac Našički, 31500 Našice031/699-242

091/7294-002

Mile ĆupurdijaMile Ćupurdijapčelarstvo

20. OPG OREŠKOVIĆBanjšćina 102, Varaždin Breg, 42204 Turčin


Goran Oreškovićproizvodnja i prodaja proizvoda sa lavandom

21. ORKA LAB d.o.o.Savica Šanci 119, 10000 Zagreb01/2925-00001/5509-631099/[email protected] OremušMarijan Oremuštrgovina na veliko i malo

22. PČELARSTVO d.o.o.VIII Vrbik 33d, 10000 Zagreb01/6198-26401/6198-264091/[email protected]

Emanuel SomboracEmanuel Somboracpčelarstvo-prihrana, med

23. PIP d.o.o.Bijenik 158, 10000 Zagreb01/3738-49201/3738-073098/[email protected] BračićDanijela Kvaternik Brataljenović

24. PTO KOŠNICAKorčulanska 3F, 10000 Zagreb01/6181-71401/2058-370091/[email protected]

Zdravka DolenecJosip Dolenecproizvodnja i prodaja

25. PTR MILKAN. Tesle 38, 31550 Valpovo031/650-217031/650-217098/721-729

Darijo Zrnotrgovina bombonima


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost

80


81


26. PTR ZRNOS. Radića 2, 31550 Valpovo031/689-298031/689-298091/2518-400

Marijo Zrnotrgovina

27. SENIPLASTPodštor 2, 51300 Delnice051/811-267051/811-267098/[email protected]

Ines GolikInes Golikproizvodnja kartonske ambalaže

28. SPLOŠNO MIZARSTVO BLAŽ OKORN s.p.Sp. Sorica 1a, 4228 Železniki, Slovenija00386/45 198-030

00386/31 [email protected]

Blaž OkornBlaž Okornmizarstvo

29. SZR KOŠNICADejtonska 4, Gradiška, Bosna i Hercegovina00387/51 813-88700387/51 813-88700387/65 [email protected]

Goran MirjanićGoran Mirjanićpčelarstvo

30. SZR NUKLEUSRavnice bb, Bosanski Novi

091/9765-404

Vesna PavkovićŽeljko Lukićproizvodnja košnica

31. TO ALPADalmatinska 19, 31221 Josipovac031/353-277031/353-277098/813-396

Martina BogutMartina Bogut, Ante Bogutprodaja knjiga

32. TO KREŠON. P. Krešimira IV 20, 43000 Bjelovar043/213-008

098/871-867

Ivan PurgarićHrvoje Purgarićtrgovina na malo igračkama

33. TO ŠAKIĆN. Tesle 37, 43500 Daruvar043/334-745

099/2125-368

Jasna ŠakićIvica Šakićprodaja plodina i trgovina na malo

34. TRI-E d.o.o.Mekušćanska cesta 61, Gornje Mekušje, 47000 Karlovac047/616-520047/616-520098/[email protected] NovakovićDamir Novakovićproizvodnja strojeva i alata

35. TUO DIMBEK CENTARM. Šuffl aya 16b, 43000 Bjelovar

098/436-202

Božidar Miodragović


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost

82


83


36. TUO MI-PROMETBlaguša 44, 10362 Kašina01/2056-05801/2056-058091/2056-058

Mirjana MađarMirjana Mađarprodaja bombona i lepinja

37. UZGOJNO SELEKCIJSKI CENTAR VELAGIĆStara solana br. 5, Tuzla, Bosna i Hercegovina00387/35 393-326

00387/61 [email protected]

Ferid VelagićFerid Velagićuzgoj matica i proizvodnja matične mliječi

38. VIP 2Petra Svačića 12, 48000 Koprivnica048/621-942048/621-942098/777-922

Krešimir Repićprerada voska - trgovina pčelarskog pribora

41. PČELARSKO DRUŠTVO DEGENIJAMatijevka 4, 10000 Zagreb

098/9721-015

Anđelko Pikutić

42. PČELARSKO DRUŠTVO LIPAIdrijska 3, 10000 Zagreb

091/2983-333

Josip Križ

43. PČELARSKO DRUŠTVO PROPOLISDeanovečka 9, 10000 Zagreb

091/7950-730

Slavko Ivković

44. PČELARSKO DRUŠTVO ZAGIMale Putine 16, 10000 Zagreb

098/383-306

Siniša FrangenDario Frangen

45. ŽENSKO PČELARSKO DRUŠTVO MAJABjelašnička 4, 10000 Zagreb

091/7805-377

Jasna OrešićIvka Križ


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMwww


Osnovna djelatnost

GRAD ZAGREB

39. GRAD ZAGREBAvenija Dubrovnik 12, 10000 Zagreb01/3585-600

Darko Vuletić

40. PČELARSKO DRUŠTVO ZAGREBZinke Kunc 4, 10000 Zagreb

091/6858-830

Marko Jozanović

84


85


46. HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA RIJEKAMate Balota 1, 51000 Rijeka051/209-100051/216-033

Vinko Mičetić

47. APILIBURNIA - APIVITA d.o.o.

izrada ekološke satne osnove, med u saču, preparat za lječenje NOZEMOZE

48. CROBOT TIM

091/3000-208

elektronska vaga za pčelarstvo

49. EKOLOŠKA ZADRUGA VIDMARMlinari 5, 51326 Vrbovsko051/219-015051/403-486

[email protected]

uređaj za izvlačenje fermentiranog polena iz saća i pčelinji proizvodi

50. GORSKI d.o.o.Fužine 168b, 51322 Fužine051/436-365051/403-117

[email protected]

higijenska pojilica za pčele

HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA RIJEKA 51. OPG JURIČIĆ

djelovi košnice LR-FR

52. PČELARSKA ŠKOLA MORAVICEŠkolska 2a, 51325 Moravice051/877-523051/877-118

predstavljanje programa škole

53. KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA ŽUPANIJAA. Nemčića 5/I, 48000 Koprivnica048/658-203048/622-584

[email protected]

Josip Friščić

54. JANKO KRIŽANIĆFranje Mraza, 48000 Koprivnica048/641-745

autor knjige API TERAPIJA

55. KUKI-PALŠpoljarska 14, 48000 Koprivnica048/671-489

Vjekoslav Kukec

obrt za proizvodnju sredstava za dimljenje pčela


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMDirektor/Vlasnik

Kontakt osobaOsnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mail


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mail


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mail

Direktor/VlasnikOsnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost

KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA

86


87


56. OPG IVANČICA PRILIKAFerde Rusana 5, 48350 Đurđevac048//813-074

57. ZDENKINI MEDENJACIStarogradska 129, 48000 Koprivnica048/222-098

Berislav Vrban

svječarski i medičarski obrt

58. PČELARSKI SAVEZ BJELOVARSKO-BILOGORSKE ŽUPANIJEA.Starčevića 8, 43000 Bjelovar043/221-923

091/275-2015, 098/9685-037

Vlahović Nenad

59. PČELARSKA UDRUGA BAGREMKrste Frankopana 82, 43500 Daruvar

099/3501-270

Zdenko Bilek

60. PČELARSKA UDRUGA BILOGORAGundulićeva 1, 43000 Bjelovar

091/7805-130

Vladimir Maturanec

61. PČELARSKA UDRUGA CVIJETKolodvorska 2, 43280 Garešnica

099/6801-115

Nemanja Vlahović

62. PČELARSKA UDRUGA ČAZMASuhaja 34, 43240 Čazma043/774-129

Kezele Ivan

63. PČELARSKA UDRUGA MASLAČAKVilka Ničea 2, 43290 Grubišno Polje

091/5915-770

Zvonko Horak

64. SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJADomovinskog rata 2, 21000 Split021/400-100

65. POLOPRIVREDNO PČELARSKA ZADRUGA APICULAČetvrt Rinjak br. 15, 21310 Omiš

098/370-580

Tonći Kovačić


TelefonFax

GSMe-mail


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mail


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mail


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost

Tvrtka / Obrt

Grad, ulica i broj, državaTelefon

FaxGSM

e-mailDirektor/Vlasnik



TelefonFax

GSMDirektor/Vlasnik



TelefonFax

GSMe-mail


Osnovna djelatnost

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA

88


89


66. POLJOPRIVREDNO PČELARSKA BRANITELJSKA ZADRUGA VUČIPOLJEVučipolje bb, 21233 Hrvace021/825-140

091/5412-186

Ivan Liović

67. UDRUGA PČELARA RUŽMARINSlavićeva 39, 21000 Split021/342-798

099/5986-696

Nikša Jurić

68. UDRUGA UZGAJIVAČA SELEKCIONIRANIH MATICA HRVATSKEPavla Hatza 5/III, 10000 Zagreb


Miroslav Kobrauzgoj matica pčela

69. BRANKA KOVAČIĆA. G. Matoša 8, 31326 Darda031/741-737

098/9503-137

70. IVICA GRGURIĆV. Svinjičko 169, 44203 Gušće044/715-113

098/1777-135

71. IVICA VILJEVACS. Radića 58, 34300 Požega034/249-330

72. JOSIP I MARKO KRIŽNovačka 261, 10000 Zagreb01/2983-333

091/2983-333

73. MIROSLAV KOBRAVilka Ničea 2, 43290 Grubišno Polje043/485-214

098/9335-200

74. VLADIMIR BILEKFrankopanska 82, 43500 Daruvar043/332-090

098/9778-508

75. ZDRAVKO LAKTIĆRadnička 2, Šećerana, 31300 Beli Manastir031/725-224098/373-871

76. ZLATKO PEMPERLevinovac 23, 33533 Pivnica Slavonska033/777-153091/7629-921

Tvrtka / Obrt


FaxGSM

e-mailwww


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mailwww


Osnovna djelatnost

Tvrtka / Obrt


FaxGSM

e-mailDirektor/Vlasnik



TelefonFax

GSMKontakt osoba

Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMe-mail


Osnovna djelatnost

UDRUGA UZGAJIVAČA SELEKCIONIRANIH MATICA HRVATSKE


TelefonGSM


Osnovna djelatnost


TelefonFax

GSMDirektor/Vlasnik



TelefonFax

GSMDirektor/Vlasnik



TelefonFax

GSMDirektor/Vlasnik



TelefonGSM


Osnovna djelatnost


TelefonGSM


Osnovna djelatnost

Popis izlagača je zaključen 30. siječnja 2009. godine.

90


91


Bilješke Bilješke

92


Bilješke

5. medunarodni pcelarski sajam

Documents