организација

2
1. Pojam vaspitanja Vaspitanje je složen , kompleksan i dugotrajan proces izrađivanja i formaranja ličnosti. Vaspitanje je širi i sveobuhvatniji pojam i proces koji u sebi neminovno sadrži i proces obrazovanja. Vaspitanje je sveobuhvatno predagoško delovanje na sve sfere čovekovog bića; usmereno je na izgrađivanje i formiranje celovite ljudske ličnosti u čiju sferu spada i obrazovnost. Obrazovanje je, dakle, deo šireg procesa vaspitanja koji je usmeren na sticanje znanja i razvoj (praktičnih) sposobnosti ličnosti. Škola treba da obrazuje a ne da vaspitava. 2. Pojam i vrste obrazovanja Na osnovu mesta gde se obrazovanje ostvaruje: školsko i vanškolsko. znanja , opšteljudskih i društvenih vrednosti, razvijanje naučnog pogleda na svet i osposobljavanje za permanentno (doživotno ) obrazovanje. U užem smislu obrazovanje je sticanje znanja , razvoj sposobnosti , veština i navika a obrazovana i osposobljena je ona ličnost koja zna i ume da znalački i stručno obavi neku ili obavlja neku radnu ili životnu aktivnost. Osnovni elementi obrazovanja su: - znanja; - veštine; - sposobnosti. - navike; U pedagoškom smislu, obrazovanje je osnovna funkcija svake nastave i predstavlja i proces i rezultat. Što se tiče vrste obrazovanja, postoje različite podele. Školsko obrazovanje : predškolsko, osnovno, srednje i visoko obrazvanje ; Na osnovu karaktera znanja koje je ličnost stekla: opšte i stručno; Na osnovu oblasti iz koje se stiče znanje: prirodno- naučno, estetsko, matematiko i dr. Pojam obrazovanja se javlja u 19. veku. Obrazovanje je proces prenošenja naučnih 3. Pojam i značaj informisanja Informisanje predstavljaju sredstva i metode u masovnim oblicima obrazovanja, vaspitanja i propagiranje određenih pojmova, činjenica , ideja i stavova. Postoje različlita sredstva informisanja, ali krajnji cilj svih sredstava je prenošenje informacija interaktivnog karaktera- komunikacija. Teorija informacije je definisala neke pojmove: Informacija predstavlja stimulans koji ima neko značenje za nekoga ko prima tu - značenja. informaciju; može se reći da predstavlja podatak ili činjenicu bilo koje vrste koja značenje). Informacija uvek sadrži neku činjenicu i nosi neku poruku određenog - Povratna informacija teče od onoga kome je direktna informacija bila upućena. se predaje, prima, čita, prerađuje, transformiše i koristi (veličina koja ima neko . 4. Pedagogija kao nauka Pedagogija je nastala od grčke reči pais i ago što u prevodu znači dete i vodim. U staroj grčkoj to se odnosilo na vođenje deteta u školu. Kasnije se ova leksema odnosila na odgajitelja, vaspitača. prihvaćen u Evropi i većini drugih zemanja sveta. nauke koja je nastojala da , kao i vreme kada je došlo do konstituisanja specifične teorijske i naučnoistraživačke metodologije. Većina društvenih nauka osamostalile su se u 19. veku. Osnivačem pedagoške nauke se smatra Herbert. Termin ’’ pedagogija’’ je Teško je odrediti granicu između vaspitne prakse koja je postojala i pedagoške teorije i 5. Andragogija kao nauka Konstituisanje andragogije kao nauke je teklo veoma teško i sporo zbog predrasuda, negativnih stavova prema obrazovanju ostalih. Razvojni put andragogije kao nauke se prošlo kroz nekoliko razvojnih faza: - faza univerzalne i jedinstvene pedagoške misli; - faza istorijskog oblikovanja prvih pojava andragoškog rada; - faza dedukcije i aplikacije opštih pedagoških saznanja na andragoško područje; - faza relativne samostalnosti andragogije kao nauke. 1833 godine je nemački nastavnik Aleksandar Kap konstituisao termin andragogija, sa namerom da označi teoriju , disciplinu koja proučava fenomen obrazovanja odraslih. Andragogija u predovu znači voditi čoveka, što predtavlja vaspitanje i obrazovanje odraslih ljudi. Andragogija se intenzivno razvijala tokom 20. veka. Na njen razvoj su ekonomske i političke promene koje potresuju savremeno čovečanstvo. uticali naučno- tehnički progres, proizvodno- tehnološki razvoj i snažne socijalno- II oblast 6. Principi obrazovanja za održivi razvoj Ključni principi su promovisani na Svetskoj konferenciji o održivom razvoju u Johanesburgu 2002. godine, i oni su: Ekonomski, ekološki i socijalni problemi su deo koncepta ,, održivog razvoja,, pa - stoga obrazovanje za održivi razvoj i zahteva globalni pristup; Nastavnici treba na svim nivoima da podstiču kritički način mišljenja i reagovanja - kod učenika i studenata kako bi razvili njihovu buduću viziju održivog razvoja; Obrazovanje traje čitavog života, kako formalno i neformalno, tako i svako drugo - pozitivne promene u životnoj sredini; - obrazovanje; Cilj obrazovanja o održivom razvoju je da osposobi ljude da se da se bore za - Održivi razvoj treba da bude uključen u svim obrazovnim programima; 7. Ciljevi obrazovanja za održivi razvoj razumevanje principa održivog razvoja od strane društva (razumevanje do primene u praksi); održivi razvoj treba uvek da bude aktuelna tema, u svim segmentima društva; dugoročno učenje koje podrazumeva unapređenje znanja, uvođenje inovacija i dr. Obrazovanje za održivi razvoj treba da bude značajno u svim državama; Specijalizovani programi obuke; 8. Agenda 21 i proces implementacije obrazovanja za održivi razvoj Agenda 21 je dokumenat UN sa konferencije koja je održana u Riju 1992. godini kojim su formulisani zahtevi delovanja u sistemu obrazovanja. Tada se po prvi put govorilo o međusobnoj povezanosti i uslovljenosti zaštite životne sredine i razvoju, mogućnosti poravnanja između visoko razvijenoh zemalja i zemalja u razvoju, o ostvarivanju jedinsta u poboljšanju uslova čovekovog života uz istovremeno ne narušivanje prirodnih temelja i A. Unapređivanje usavršavanja. se odnose na socijalnu, ekonomsku, privrednu dimenziju održivog razvoja i dr. Poglavlje 36 se odnosi na ,, Unapređivanje obrazovanja, obuke i društvene svesti’’, koje je obrađeno kroz tri programska područja: B. Preorijentacija obrazovanja u pravcu održivog razvoja; C. Jačanje javne svesti; dr. Tada je definisano 27 principa. Agenda 21 je podeljena u 4 dela po 40 poglavlja koja III oblast 9. Opšti cilj i zadaci obrazovanja Opšti cilj i zadaci obrazovanja su vaspitnog karaktera. Predstavljaju postupke i aktivnosti sistematskog razvoja i formiranja idejnih i mentalnih shvatanja i stavova o humanizaciji i kulturi ljudskog rada i života, profesionalnoj pripremljenosti i osposobljenosti za bezbedan rad i ponašanje u radnoj i životnoj sredini i razvoja ekološke kulture društva. U ovu grupu spadaju: razvijanje i formiranje higijenskih i kulturnih radnih navika i drugih oblika - ponašanja kod dece i omladine; razvijanje i formiranje individualnih psiholoških i fizičkih osobina koje su od razvijanje ključnih psihofizioloških sposobnosti i njihovo usavršavanje na primerima egzemplarnih radnih postupaka i operacija u okviru određenih struka i zanimanja; razvijanje motorno mišićne spretnosti, koordinacije pokreta i fizičke izdržljivosti za bezbedno obavljanje opasnih i složenih postupaka; formiranje naučnog pogleda na svet, prirodu i životnu sredinu , opasnosti narušavanja eko- sistema i njegove ravnoteže; razvijanje motivacije; razvijanje opšte i tehničke kulture rada i ponašanja u radnih grupi i široj životnoj sredini; formiranje i razvijanje pojedinačne i šire društvene svesti i odgovornosti . posebnog značaja za bezbedno i kulturno ponašanje; 10. Posebni ciljevi i zadaci obrazovanja za zaštitu Pretežno su obrazovnog karaktera jer se sastoje u upoznavanju pojedinaca sa određenim opasnostima i štetnostima u nekoj radnoj delatnosti i životnoj sredini. U okviru školskog sistema cilj i zadaci nastavni i drugih oblika obrazovno- vaspitnog rada za zaštitu podrazumevaju: - profesionalno usmeravanje i psihofiziološko pripremanje mladih prema zahtevima bezbednog rada i ponašanja u struci i zanimanju za koju su ispoljili interesovanja; - upoznavanje sa osnovnim protivrečnostima i zakonomernostima u odnosima čoveka i rada, odnosima i posledicama nekontrolisanog ljudskog rada i prirodnog okruženja i ćoveka i njegove životne sredine; i životne sredine; - upoznavanje sa osnovnim pojmovima i elementima sistema zaštite i bezbednosti radne - Upoznavanje sa problemima međusobnog prilagođavanja i bezopasnog funkcionisanja odnosa između čoveka, rada i životne sredine; - upoznavanje opštih opasnosti i štetnosti u radnoj i životnoj sredini; - upoznavanje sa direktnim opasnostima i štetnostima i merama zaštite kroz nastavu; - profesionalno obrazovanje i osposobljavanje stručnjaka na nivou srednjeg i visokoškolskog obrazovanja; U okviru vanškolskog sistema obuhvataju: - upoznavanje zaposlenih lica sa radom, organizacijom i tehnološkim procesom; - upoznavanje sa pravima i obavezama zaštite radne i životne sredine; - upoznavanje sa najčešćim opasnostima i štetnostima u široj i užoj radnoj sredini; - upoznavanje sa neposrednim opasnostima i štetnostima i načina njihovog nastajanja; - permanentno i kontinuirano stručno usavršavanje i obrazovanje rukovodećih lica u - upoznavanje i stručno- praktično osposobljavanje zaposlenih za bezbedan rad; oblasti bezbednositi na radu; - upoznavanje ostalih građana za bezbedno rukovanje aparatima , pravilnoj upotrebi bioloških materija. - upoznavanje stanovništva ruralnih područja sa opasnostima i štetnostima od hemijsko- agresivnih i otrovnih materija, njihovom čuvanju i održavanju; 11. Društveno- normativne osnove obrazovanja za zaštitu Stručno osposobljavanje i informisalje omladine i odrslih u oblasti bezbednosti i zdravlja na radu, zaštite od požara i zaštite životne sredine zasniva se na ulozi i značaju koje ove akktivnosti imaju u vezi sa ljudskim faktorom kao činiocem bezbednosti radne i životne sredine . U Republici Srciji ova vaspitno- obrazovna aktivnost utvrđuje se u okviru sledećih republičkih zakona: - Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu; - Zakon o zaštiti od požara; - Zakon o zaštiti životne sredine; - Zakon o vanrednim situacijama; - Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. U sistemu školskog obrazovanja zahteva se da se materija koja se odnosi na bezbednost i zdravlje na radu , zaštitu od požara i zaštitu životne sredine bude adekvatno zastupljena u planovima i programima odgovarajućih škola kako kroz

Upload: marko-djordjevic

Post on 14-Nov-2015

6 views

Category:

Documents


2 download

TRANSCRIPT

1

1. Pojam vaspitanja

Vaspitanje je sloen , kompleksan i dugotrajan proces izraivanja i formaranja linosti.

Vaspitanje je iri i sveobuhvatniji pojam i proces koji u sebi neminovno sadri i proces

obrazovanja. Vaspitanje je sveobuhvatno predagoko delovanje na sve sfere ovekovog

bia; usmereno je na izgraivanje i formiranje celovite ljudske linosti u iju sferu spada

i obrazovnost. Obrazovanje je, dakle, deo ireg procesa vaspitanja koji je usmeren na

sticanje znanja i razvoj (praktinih) sposobnosti linosti.

kola treba da obrazuje a ne da vaspitava.

2. Pojam i vrste obrazovanja

Na osnovu mesta gde se obrazovanje ostvaruje: kolsko i vankolsko.

znanja , opteljudskih i drutvenih vrednosti, razvijanje naunog pogleda na svet i osposobljavanje za permanentno (doivotno ) obrazovanje.

U uem smislu obrazovanje je sticanje znanja , razvoj sposobnosti , vetina i navika a obrazovana i osposobljena je ona linost koja zna i ume da znalaki i struno obavi neku ili obavlja neku radnu ili ivotnu aktivnost.

Osnovni elementi obrazovanja su:

znanja;

vetine;

sposobnosti.

navike;

U pedagokom smislu, obrazovanje je osnovna funkcija svake nastave i predstavlja i proces i rezultat.

to se tie vrste obrazovanja, postoje razliite podele.

kolsko obrazovanje : predkolsko, osnovno, srednje i visoko obrazvanje ;

Na osnovu karaktera znanja koje je linost stekla: opte i struno;

Na osnovu oblasti iz koje se stie znanje: prirodno- nauno, estetsko, matematiko i dr.

Pojam obrazovanja se javlja u 19. veku. Obrazovanje je proces prenoenja naunih 3. Pojam i znaaj informisanja

Informisanje predstavljaju sredstva i metode u masovnim oblicima obrazovanja, vaspitanja i propagiranje odreenih pojmova, injenica , ideja i stavova. Postoje razlilita sredstva informisanja, ali krajnji cilj svih sredstava je prenoenje informacija interaktivnog karaktera- komunikacija.

Teorija informacije je definisala neke pojmove:

Informacija predstavlja stimulans koji ima neko znaenje za nekoga ko prima tu znaenja.

informaciju; moe se rei da predstavlja podatak ili injenicu bilo koje vrste koja znaenje). Informacija uvek sadri neku injenicu i nosi neku poruku odreenog Povratna informacija tee od onoga kome je direktna informacija bila upuena.

se predaje, prima, ita, prerauje, transformie i koristi (veliina koja ima neko .

4. Pedagogija kao nauka

Pedagogija je nastala od grke rei pais i ago to u prevodu znai dete i vodim. U staroj grkoj to se odnosilo na voenje deteta u kolu. Kasnije se ova leksema odnosila na odgajitelja, vaspitaa.

prihvaen u Evropi i veini drugih zemanja sveta.

nauke koja je nastojala da , kao i vreme kada je dolo do konstituisanja specifine teorijske i naunoistraivake metodologije. Veina drutvenih nauka osamostalile su se u 19. veku. Osnivaem pedagoke nauke se smatra Herbert. Termin pedagogija je Teko je odrediti granicu izmeu vaspitne prakse koja je postojala i pedagoke teorije i 5. Andragogija kao nauka

Konstituisanje andragogije kao nauke je teklo veoma teko i sporo zbog predrasuda, negativnih stavova prema obrazovanju ostalih. Razvojni put andragogije kao nauke se prolo kroz nekoliko razvojnih faza:

faza univerzalne i jedinstvene pedagoke misli;

faza istorijskog oblikovanja prvih pojava andragokog rada;

faza dedukcije i aplikacije optih pedagokih saznanja na andragoko podruje;

faza relativne samostalnosti andragogije kao nauke.

1833 godine je nemaki nastavnik Aleksandar Kap konstituisao termin andragogija, sa namerom da oznai teoriju , disciplinu koja prouava fenomen obrazovanja odraslih. Andragogija u predovu znai voditi oveka, to predtavlja vaspitanje i obrazovanje odraslih ljudi. Andragogija se intenzivno razvijala tokom 20. veka. Na njen razvoj su ekonomske i politike promene koje potresuju savremeno oveanstvo. uticali nauno- tehniki progres, proizvodno- tehnoloki razvoj i snane socijalno- II oblast

6. Principi obrazovanja za odrivi razvoj

Kljuni principi su promovisani na Svetskoj konferenciji o odrivom razvoju u Johanesburgu 2002. godine, i oni su:

Ekonomski, ekoloki i socijalni problemi su deo koncepta ,, odrivog razvoja,, pa stoga obrazovanje za odrivi razvoj i zahteva globalni pristup;

Nastavnici treba na svim nivoima da podstiu kritiki nain miljenja i reagovanja kod uenika i studenata kako bi razvili njihovu buduu viziju odrivog razvoja;

Obrazovanje traje itavog ivota, kako formalno i neformalno, tako i svako drugo pozitivne promene u ivotnoj sredini;

obrazovanje;

Cilj obrazovanja o odrivom razvoju je da osposobi ljude da se da se bore za Odrivi razvoj treba da bude ukljuen u svim obrazovnim programima;

7. Ciljevi obrazovanja za odrivi razvoj

razumevanje principa odrivog razvoja od strane drutva (razumevanje do primene u praksi);

odrivi razvoj treba uvek da bude aktuelna tema, u svim segmentima drutva;

dugorono uenje koje podrazumeva unapreenje znanja, uvoenje inovacija i dr.

Obrazovanje za odrivi razvoj treba da bude znaajno u svim dravama;

Specijalizovani programi obuke;

8. Agenda 21 i proces implementacije obrazovanja za odrivi razvoj

Agenda 21 je dokumenat UN sa konferencije koja je odrana u Riju 1992. godini kojim su formulisani zahtevi delovanja u sistemu obrazovanja. Tada se po prvi put govorilo o meusobnoj povezanosti i uslovljenosti zatite ivotne sredine i razvoju, mogunosti poravnanja izmeu visoko razvijenoh zemalja i zemalja u razvoju, o ostvarivanju jedinsta u poboljanju uslova ovekovog ivota uz istovremeno ne naruivanje prirodnih temelja i A. Unapreivanje usavravanja.

se odnose na socijalnu, ekonomsku, privrednu dimenziju odrivog razvoja i dr. Poglavlje 36 se odnosi na ,, Unapreivanje obrazovanja, obuke i drutvene svesti, koje je obraeno kroz tri programska podruja:

B. Preorijentacija obrazovanja u pravcu odrivog razvoja;

C. Jaanje javne svesti;

dr. Tada je definisano 27 principa. Agenda 21 je podeljena u 4 dela po 40 poglavlja koja III oblast

9. Opti cilj i zadaci obrazovanja

Opti cilj i zadaci obrazovanja su vaspitnog karaktera. Predstavljaju postupke i aktivnosti sistematskog razvoja i formiranja idejnih i mentalnih shvatanja i stavova o humanizaciji i kulturi ljudskog rada i ivota, profesionalnoj pripremljenosti i osposobljenosti za bezbedan rad i ponaanje u radnoj i ivotnoj sredini i razvoja ekoloke kulture drutva. U ovu grupu spadaju:

razvijanje i formiranje higijenskih i kulturnih radnih navika i drugih oblika ponaanja kod dece i omladine;

razvijanje i formiranje individualnih psiholokih i fizikih osobina koje su od razvijanje kljunih psihofiziolokih sposobnosti i njihovo usavravanje na primerima egzemplarnih radnih postupaka i operacija u okviru odreenih struka i zanimanja;

razvijanje motorno miine spretnosti, koordinacije pokreta i fizike izdrljivosti za bezbedno obavljanje opasnih i sloenih postupaka;

formiranje naunog pogleda na svet, prirodu i ivotnu sredinu , opasnosti naruavanja eko- sistema i njegove ravnotee;

razvijanje motivacije;

razvijanje opte i tehnike kulture rada i ponaanja u radnih grupi i iroj ivotnoj sredini;

formiranje i razvijanje pojedinane i ire drutvene svesti i odgovornosti .

posebnog znaaja za bezbedno i kulturno ponaanje;

10. Posebni ciljevi i zadaci obrazovanja za zatitu

Preteno su obrazovnog karaktera jer se sastoje u upoznavanju pojedinaca sa odreenim opasnostima i tetnostima u nekoj radnoj delatnosti i ivotnoj sredini.

U okviru kolskog sistema cilj i zadaci nastavni i drugih oblika obrazovno- vaspitnog rada za zatitu podrazumevaju:

- profesionalno usmeravanje i psihofizioloko pripremanje mladih prema zahtevima bezbednog rada i ponaanja u struci i zanimanju za koju su ispoljili interesovanja;

- upoznavanje sa osnovnim protivrenostima i zakonomernostima u odnosima oveka i rada, odnosima i posledicama nekontrolisanog ljudskog rada i prirodnog okruenja i oveka i njegove ivotne sredine;

i ivotne sredine;

- upoznavanje sa osnovnim pojmovima i elementima sistema zatite i bezbednosti radne - Upoznavanje sa problemima meusobnog prilagoavanja i bezopasnog funkcionisanja odnosa izmeu oveka, rada i ivotne sredine;

- upoznavanje optih opasnosti i tetnosti u radnoj i ivotnoj sredini;

- upoznavanje sa direktnim opasnostima i tetnostima i merama zatite kroz nastavu;

- profesionalno obrazovanje i osposobljavanje strunjaka na nivou srednjeg i visokokolskog obrazovanja;

U okviru vankolskog sistema obuhvataju:

- upoznavanje zaposlenih lica sa radom, organizacijom i tehnolokim procesom;

- upoznavanje sa pravima i obavezama zatite radne i ivotne sredine;

- upoznavanje sa najeim opasnostima i tetnostima u iroj i uoj radnoj sredini;

- upoznavanje sa neposrednim opasnostima i tetnostima i naina njihovog nastajanja;

- permanentno i kontinuirano struno usavravanje i obrazovanje rukovodeih lica u - upoznavanje i struno- praktino osposobljavanje zaposlenih za bezbedan rad;

oblasti bezbednositi na radu;

- upoznavanje ostalih graana za bezbedno rukovanje aparatima , pravilnoj upotrebi biolokih materija.

- upoznavanje stanovnitva ruralnih podruja sa opasnostima i tetnostima od hemijsko- agresivnih i otrovnih materija, njihovom uvanju i odravanju;

11. Drutveno- normativne osnove obrazovanja za zatitu

Struno osposobljavanje i informisalje omladine i odrslih u oblasti bezbednosti i zdravlja na radu, zatite od poara i zatite ivotne sredine zasniva se na ulozi i znaaju koje ove akktivnosti imaju u vezi sa ljudskim faktorom kao iniocem bezbednosti radne i ivotne sredine . U Republici Srciji ova vaspitno- obrazovna aktivnost utvruje se u okviru sledeih republikih zakona:

Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu;

Zakon o zatiti od poara;

Zakon o zatiti ivotne sredine;

Zakon o vanrednim situacijama;

Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja.

U sistemu kolskog obrazovanja zahteva se da se materija koja se odnosi na bezbednost i zdravlje na radu , zatitu od poara i zatitu ivotne sredine bude adekvatno zastupljena u planovima i programima odgovarajuih kola kako kroz nastavne, tako i kroz nannastavne aktivnosti. U oblasti rada i zapoljavanja, obrazovanje i osposobljavanje za bezbednost i zdravlje na radu postavlja se kao kontinuirani i permanentni zahtev. Osnovno naeno ovog zahteva je da lice ne moe stupiti u rad ukoliko pre toga nije predhodno osposobljeno za rad.

U vezi sa zatom ivotne sredine kod dece, omladine ali i kod irokih slojeva gradskog i seoskog stanovnitva u zakonskoj regulativi koja integralno pokriva ovu problematiku utvruje se da su sravni organi , naune ustanove, ustanove u usavravanja u procesu rada, javnog informisanja i popularizacije ivotne sredine.oblici udruivanja u okviru svoje delatnosti, duni da podstiu, usmeravaju i obezbeuju jaanje svesti o znaenju ivotne sredine obezbeuje se kroz sistem oblasti obrazovanja zdravstva, informisalja, kulture i druge ustanove kao i drugi 12. Pojam teorije obrazovanja za zatitu

Razvoj teorije obrazovanja i vaspitanja za zatitu vezuje se za:

za razvoj celokupnog sistema obrazovanja i vaspitanja u drutvu, odnosno sa sveukupnim razvojem odgovarajuih pedagoko- andragokih teorija i koncepcija.

za razvoj celokupnog nauno teorijskog sistema zatite radne i ivotne sredine;

Mesto i poloaj teorije obrazovanja za zatitu u sistemu pedagoko- andragokih 13. nauka i nauno teorijskog sistema zatite

U sadanjem i buduem koncepiranju teorije o obrazovanju i vaspitanju za zatitu radne i ivotne sredine , polizi se od dve polazita:

- kakva je unutranja veza ove teorije sa odgovarajuim disciplinama koje se bave prouavanjem optih i posebnih problema obrazovanja i vaspitanja dece , omladine i mladih;

- kakav je njen odnos sa naunim disciplinama na kojima se zasniva i razvija celokupni nauno- teorijski sistem zatite radne i ivotne sredine.

24. Teorija intelektualizma i manuelizna

Teorija manuelizma (motorne spremnosti) se zasniva na tome da se vetine i navike stiu i razvijaju direktno, bez predhodne teorijske propreme, tj. Dubljeg i detaljnijeg teorijskog odreenih radnji i aktivnosti.

praktine obuke radnika egrtovanje i sl.).

Teorija intelektualizma polazi od toga da se najbolji rezultati u procesu obrazovanja postiu teorijskim (intelektualnim)putem. Po ovoj teoriji svakom struno- praktinom osposobljavanju mora da prethodi teorijsko usvajanje znanja zapravo razumevanje objanjenja i razumevanja zakonitosti pojedinih radnji i postupaka, (sistemi brze 27. Transfer uenja

Transfer (prenos, prenoenje) uenja podrazumeva dejstvo nekog ranijeg uenja (ranije steenih znanja, vetina i navika) na kasnije uenje ili kasniju aktivnost uopte. Ovo dejstvo moe da bude pozitivno ili negativno.

kada ranije steeno znanje ili vetina pomae tj, olakava da se bre i lake stiu nova znanja ili radnje kod jedne linosti govorimo o pozitivnom transferu (pozitivan efekat transfera). Kada ranije steeno znanje ili iskustvo ometa tj, usporava i oteava novo uenje ili ponaanje govorimo o negativnom transferu (asocijativna interferencija). Pojava kada uenje novog potiskuje tj. Ubrzava zaboravljanje prethodno nauenog je ometanje unatrag tj. retroaktivna inhibicija. Imitacija je slinost ponaanja lanova pojedine grupe i zajednice. Uenje imitacijom se zasniva samostalno izvede.

na opaanju naina izvoenja neke aktivnosti koju izvodi neko drugi i pokuaji da se ta aktivnost