Univerzitet u Zenici

Pedagoški fakultet u Zenici

Postdiplomski studij – Razredna nastava

SEMINARSKI RAD Predmet: Metodika likovne kulture

Tema: Boja kao likovni element dječijeg stvaralaštva

Mentor:

Prof. Muhamed Bajramović

Kandidat:

Ilvana Čurić

Zenica, jul 2010.

1

SADRŢAJ

1. Uvod

2. Boja

2. 1. Pojam boje

2. 2. Osnovna svojstva boje

2. 2. 1. Hromatska svojstva

2. 2. 2. Tonska svojstva

2. 2. 3. Kontrasna svojstva

2. 3. Kvalitet boje

2. 4. Miješanje boje

2. 5. Ritam i ravnoteţa

3. Razvoj dječijeg likovnog stvaralaštva

3. 1. Pojam stvaralaštva

3. 1. 1. Razvoj dječije likovne kreativnosti

3. 1. 2. Poticanje dječijeg likovnog stvaralštva

3. 1. 3. Ometanje dječijeg stvaralaštva

3. 3. Dječiji crteţ

3. 3. Emocionalni razvoj i crteţ

4. Dijete i boja

4. 1. Boje u fazama dječijeg likovnog stvaralaštva

4. 2. Ekspresivne vrijednosti boje u dječijem crteţu

4. 3. Kako boje djeluju na djecu

4. 3. 1. Konfucije i boje

4. 3. 2. Šareni dječiji svijet

5. Zaključak

2

KREATIVNOST JE NALIK NA VISINU, TEŽINU ILI SNAGU NEKE OSOBE. POJEDINCI SE RAZLIKUJU U INTENZITETU TIH OSOBINA, ALI SVATKO IH POSJEDUJE.

KREATIVNOST NIJE PRIVILEGIJ POJEDINCA , VEĆ OSOBINA SVAKOG ČOVJEKA, KOJA KAO I SVAKA LJUDSKA MOGUĆNOST MOŽE BITI UNIŠTENA.

F. NIETZSCHE

3

1. UVOD

Kreativnost djece se, za razliku od odraslih, procjenjuje na temelju samog procesa, a ne

na temelju gotovog proizvoda.

Ukoliko je kreativnost takva Ljudska sposobnost koja čini čovjeka otkrivačem skrivenog,

pronalaţenjem nepoznatoga, kreatorom zadivljujućih umjetničkih djela, onda je to

vrhunski značajna funkcija.

Osnovna potreba djeteta tijekom razvoja njegove likovnosti jest da neprestano mijenja

sadrţaj rada to proizilazi iz zelje za aktivnim spoznavanjem i izra2avanjem doţivljenog.

Djeca otvoreno govore o svojoj likovnoj aktivnosti, nema pokušaja da prikriju prave

osjećaje. Naravno, dijete je cjeloviti individuum i upravo to se očituje u njegovu pristupu

likovnom izraţavanju.

Dječiji crteţ predstavlja područje dječije aktivnosti.

Oni sadrţe mnogo problema i pitanja na koja moraju odgovarati psiholozi, pedagozi i

ljekari.

Pedagozi i psiholozi naglašavaju da se dijete u svojim crteţima izraţava suptilnije nego

bilo kojim drugim sredstvom izraţavanja.

Zanimljiva je činjenica da djeca u cijelom svijetu, sa istim uţivanjem, unose bojama u

crteţ svoje zelje, misli i zahtjeve.

Zato psiholozi, u svom radu, upotrebljavaju dječije crteţe kao jednu od metoda za bolje

upoznavanje dječije ličnosti.

Moram naglasiti činjenicu da je dijete u svojim crteţima iskreno, ono stvara crteţe

neposredno, sa oduševljenjem.

Upravo zbog toga, crteţi djeteta omogućuju nam da prodremo u njegov psihički ţivot i da

utvrdimo u čemu je on drugačiji od ţivota odraslog čovjeka. Nate dijete, malo dijete

uţiva u bojama kao odrastao čovjek iako se razvojno nije još pribliţilo shvatanju boje kao

osobne stvari.

Onog trenutka, kada dijete otkrije boju, ono je stalno počinje upotrebljavati. A, ono

pomoću boje, a i linije, pokušava da nade to bolji način prikazivanja, kojim mote da

izrazi čak i ono to još ne zna da kaţe riječima...

4

2. BOJA

Boje oko nas su neizbjeţne. Boja je perceptivni, subjektivni doţivljaj koji nastaje kada

elektromagnetni val odreĎene frekvencije probudi mreţnicu oka.

U slikarstvu je boja osnovno izraţajno sredstvo i dominantni likovni element. Boje

spektra imaju valersku gradaciju od 2utih do plavih nijansi, dakle, imaju sopstvenu

svjetlinu (valer).

Prostornost je veća kod toplih nego kod hladnih boja. Najveća čistoća boja je u sunčevom

spektru i prema njemu se odreĎuju kvaliteti pigmenta boja. ,,Naše —stvaranje- boja uz

pomoć naoko naivne ilustracije drevnog ţidovskog mita o stvaranju svijeta pokazalo nam

je ne samo da boje nastaju na prijelazima iz tame u svjetlost, i svjetlosti u tamu, nego i da

su sve boje svjetlije od crne i tamnije od bijele."1

2. 1. POJAM BOJE

Riječ boja označava dva pojma.

Prvi pojam označava fizikalnu osobinu svjetlosti, odnosno osjećaj koji u oku stvara

svjetlost centriranu iz nekog izvora ili reflektiranu od površine neke materije.

Drugi pojam označava tvar za bojenje, koja ima svojstvo da oboji bezbojnu materiju.

Prema Matku Peiću, boja je ,,osjećaj koji u oku stvara svjetlost emitiranu iz nekog izvora

ili reflektirana od površine nekog tijela."2

Boja je fizikalna osobina svjetlosti, odreĎena frekvencijom titraja svjetla izazvanih

impulsom izvora svjetlosti.

Raznovrsne frekvencije svjetlosti u čovjekovom vidnom organu stvaraju utiske različitih

boja.

Rastavljanjem sunčeve bijele svjetlosti koja sadrţava valove svih vidljivih frekvencija u

neprekidnom spektru, kroz prizmu, dobiva se niz šarenih, spektularnih boja.

1 Marcel Basic, Jasenka Mirenic- Bacic, Uvod u likovno mišljenje, Školska knjiga, Zagreb, 1998, str. 12.

2 Matko Peić, Pristup likovnom djelu, Školska knjiga, Zagreb, 1997, str. 115.

5

,,Zrake bijelog sunčevog svjetla sastoje se od niza zraka tzv. šarene svjetlosti. To

moţemo dokazati ako zraku sunčeve svjetlosti pustimo da padne na staklenu prizmu.

Bijela se zraka prolazeći kroz to prizmu lomi pod različitim kutovima i time se razla2e na

svoje sastavne dijelove, to na drugoj strani prizme izlazi u obliku šarene vrpce boja. U

tom spektru uočavamo devet boja s postepenim

prijelazima: crvena, narandţasta, ţuta, ţutozelena, zelena, zelenoplava, plava, indigo i

ljubičasta."3

Sve ove boje, vidimo i u dugi koja se pojavljuje kada sunčeve zrake svjetlosti prolaze

kroz kisne kapi koje ih lome i rastavljaju na spektar boja. U čitavom spektru, ljudsko oko,

razlikuje pribliţno 150 nijansi boja ( različitih frekvencija titraja svjetlosti), dok najbolje

zamjećuje razlike u nijansama u srednjem dijelu spektra (od ţute preko zelene do modre

boje). Bitno je spomenuti i boje organskog sastava za koje kaţemo da su biljne

(vegetativne) boje.

2. 2. OSNOVNA SVOJSTVA BOJE

2. 2. 1. Hromatska svojstva

Samom problematikom i podjelom boje, bavili su se mnogi znanstvenici, a medu njima

se naročito ističe Wilhelm Oswald, čija je podjela boja danas općenito prihvaćena.

Oswald prema, hromatskim svojstvima, boje dijeli na:

šarene ili hromatske,

nešarene ( neutralne iii ahromatske)

Šarene boje su sve boje unutar sunčevog spektra, a nešarene boje su crna, bijela i siva,

koje naziva još i neboje.

3 Marijan Jakubin:Osnove likovnog jezika i likovne tehnike, Educa, Zagreb, 1990.,str.17

6

Pablo Picasso: "Guernica",

Oswaldov krug čistih boja

Oswald je poredao u krug sto čistih boja u svim nijansama, ne obiljeţavajući ih od 1-100.

Postavio ih je tako da je pomiješao dvije susjedne parne ili neparne boje cime je dobio

nijansu boje izmeĎu njih.

Boje unutar kruga dijele se na tri grupe, a to su:

osnovne boje

sekundarne boje

tercijarne boje

Osnovne boje

Osnovne boje se još nazivaju i boje prvog reda iii primarne boje.

One meĎusobnim miješanjem daju sve ostale boje, pa se zato i nazivaju osnovnim

bojama.

To su crvena, plava i ţuta.

Sekundarne boje

Miješanjem dviju osnovnih boja, nastaju sekundarne boje koje još zovemo i boje drugog

reda. Dakle, u sekundarnoj boji nalaze se dvije osnovne koje su pomiješane u istom

omjeru.

plava + crvena = Ijubicasta

ţuta + plava = zelena

crvena + ţuta = narandţast

7

Tercijarne boje

Tercijarne čiste boje

U tercijarne boje iii boje trećeg reda, ubrajaju se sve ostale nijanse boja koje nastaju

miješanjem jedne osnovne i jedne sekundarne boje u različitim omjerima. To su sve

nijanse boja izmeĎu narandţaste, odnosno izmeĎu narandţaste i crvene itd.

Npr. ,, ţutonarandţasta, narandţastoţuta, narandţastocrvena, crvenonarandţasta,

ljubićastoplava, Ijubičastocrvena, plavozelena, zelenoţuta, kao i sve ostale nijanse

izmeĎu sekundarne i primarne boje."'4

Tercijarne neutralne boje

Ako pomiješamo osnovnu boju sa sekundarnom koja se u Oswaldovu krugu nalazi njoj

nasuprot, dakle njoj komplementarnom (npr. crvenu i zelenu), tada nestaje kolorističke

čistoće boje jer su pomiješane dvije komplementarne boje meĎusobno poništavaju,

neutraliziraju u kolorističkom smislu čime gube kolorističku čistoću i jasnoću.

Pomiješane u istom omjeru neutraliziraju se u sivo, dakle ahromatsku boju, a u različitim

omjerima dobivamo neutralne smeĎe boje, smeĎozelene, smeĎoplave, ljubičastosmeĎe.

Te boje moţemo nazvati neutralnim tercijarnim bojama.

2. 2. 2. Tonska svojstva

Svakoj Šarenoj boji pripada cijeli niz boja koje nastaju dodavanjem bijele ili crne ili

bijele i crne, tj. sive. Tako nastaju tonovi boja.

Ahromatski tonovi

Ahromatski tonovi su svi tonovi nastali miješanjem ahromatskih boja bijele i crne.

Svijetli ahrornatski tonovi

Svijetli hromatski tonovi nastaju kada čistu boju miješamo s bijelom.

Zagasiti hromatski tonovi

4 Marijan Jakubin,Osnove likovnoga jezika i likovne tehnike, Educa. Zagreb, 1990., str. 18

8

Zagasiti hromatski tonovi nastaju kada cistu boju miješamo crnom.

Mutni hromatski tonovi

Unutrašnjost Oswaldova trokuta ispunjavaju mutni hromatski tonovi. Oni nastaju

miješanjem čiste boje s bijelom i crnom, odnosno sivom.

Tercijarni čisti i neutralni tonovi

Tercijarne boje su, zapravo, tonovi ili nijanse boja nastali miješanjem osnovne i

sekundarne boje. Tako npr. crvenu boju kao osnovnu moţemo posvijetliti ţutom,

odnosno ţutu boju potamniti crvenom jer je crvena tonski tamnija od ţute, to ćemo dobiti

niz tonova izmeĎu ţute i crvene, tj. niz čistih narandţastih tonova, koji su čisti tercijarni

tonovi osim narandţaste, koju smo dobili miješanjem crvene i ţute, koja je u tom slučaju

sekundarna boja, odnosno sekundarni ton.

Neutralni tercijarni ton dobivamo npr. ako ţutu kao osnovnu boju potamnimo

sekundarnom ljubičastom ili narandţastu potamnimo plavom.

Degradacija boje

Svaka cista boja sunčeva spektra ima svoju kolorističku snagu, intenzitet i jasnoću.

Dodavanjem bijele iii crne oduzimamo boji njenu intenzivnost, jarkost i snagu. To

oduzimanje nazivamo degradacija boje.

Boju moţemo degradirati i razrjeĎivati, tj. dodavanjem vode osnovnoj gustoći boje,

odnosno oduzimanjem pigmenta.

2. 2. 3. Kontrasna svojstva

Boje se prema kontrasnim svojstvima dijele na:

a) slicčne iii harmonične boje, to su one koje su u Oswaldovom krugu susjedne ili bliske,

odnosno slične

b) različite ili kontrasne odnosno suprotne, to su one boje u Oswaldovu krugu koje se

nalaze jedna nasuprot drugoj, odnosno koje su meĎusobno udaljene.

Najbolju sistematizaciju kontrastnih svojstava boja, dao je Itten Johanes, a to su:

a) kontrast boje prema boji

b) kontrast svijetlo- tamno

9

c) kontrast toplo- hladno

d) komplementarni kontrast

e) simultani (istodobni) kontrast

f) kontrast kvalitete

g) kontrast kvantitete

10

a) Kontrast boje prema boji

Kontrast boje prema boji je najjednostavniji kontrast jer se to upotrebljavaju i meĎusobno

suprotstavljaju sve čiste boje u svojoj punoj jarkosti.

To je kontrast meĎusobne različitosti boja.

Da bi se ostvario takav kontrast, potrebne su najmanje tri boje, koje su meĎusobno

potpuno različite.

Varijacije takvog kontrasta su mnogobrojne.

Bas kao to crna i bijela izraţavaju najjači kontrast svijetlo- tamno, tako meĎusobne

kombinacije triju osnovnih boja izraţavaju najjači kontrast boje prema boji. Jačina toga

kontrasta opada ako upotrebljavamo kombinacije sekundarnih iii tercijarnih boja. Tako

prema jačini, odnosno intenzitetu kontrasta iii njegovu opadanju, kontrast boje prema boji

moţemo poredati u tri grupe:

a) kontrast boje prema boji prvog reda

b) kontrast boje prema boji drugog reda

c) kontrast boje prema boji trećeg reda

Franz Marc

11

b) Kontrast svijetlo- tamno

Crno- bijelo je najveći kontrast, all i svijetlo- sive, kao i tamnosive mogu biti u kontrastu

prema crnoj, odnosno bijeloj boji.

„ Sve boje napravljene od crne i bijele su hladne i tvrde, naročito nešto svjetlije nijansi.

Postoji čitava skala sivih i hromatskih tonova.

Ţiva zvučnost hromatskih boja prema ahromatskim djeluje resko. Ako su sive i

hromatske boje iste valerske vrijednosti, tada dolazi do — bojenja- sive

komplementarnom bojom: siva na crvenoj, ili pored nje, djeluje zelenkasto, na plavoj

narandţasto, a na ţutoj smeĎe- ljubičasto."5

Svijetlo- tamni kontrast su koristili Rembrant, Pikaso i dr.

Kod tamno- svijetlog, umjetnik vodi racuna da se njeno dejstvo osjeti u svim dijelovima

slike, i o razdaljini koja dijeli predmet od pozadine.

Brava Van Ajk i Leonardo su prvi naslutili njegovu vaznost. Rembrant je izvukao iz

tamno-svijetlog sve mogucnosti koje postoje da ostvari vecu zivotnu snagu, a jos manje

su bill glavni propagatori tamno- svijetlog Mikelandelo i Karavado.

Georges De La Tour:

"Strpljiva Magdalena",

5 Mustafa Pašič: Likovni jezik, MeĎunarodna galeriia portreta, Tulza,2O07,str.68.

12

c) Kontrast toplo- hladno

Ovim kontrastom uspostavlja se ravnoteţa i to ravnomjernom kombinacijom toplo-

hladnih boja. Ovaj kontrast je izvanredno zvučan, kolorističan, npr. vitraţi u katedrali u

Šartru, slike Sezana, Renoara...

„ Neke boje u nama izazivaju osjećaj topline, a neke osjećaj hladnoće. To nam potvrĎuju

i neki pokusi. Tako je utvrĎeno da su ljudi u plavozelenoj prostoriji temperaturu od 15

stepeni C osjetili kao hladnu, a crvrnonarandţastoj prostoriji osjetili su istu hladnoću na

11-12 stepeni C. Dakle, osjećaj hladnoće ili topline razlikovao se izmeĎu to dvije

prostorije 3-4 stepena."6

Ta spoznaja o bojama koje izazivaju osjećaj topline i hladnoće vrlo je vaţno za bojenje

prostorija različite namjene.

Najjači toplo- hladni kontrast javlja se u kombinaciji plavozeleno s narandţastocrvenim

odnosno saturnocrveno.

Dodamo li hladnoj boji toplu boju, npr. zelenoj ţutu, tada ćemo zelenu učiniti toplijom,

Plavo- zelena, plava i plavo- ljubičasta su najhladnije boje. Zelena je u sredini jer je

nastala od tople i hladne boje.

Joan Miro:

"Osobe na crvenoj zemlji",

6 Marijan Jakubin, Osnove likovnoga jezika i likovne tehnike, Educa, Zacreb, str. 22.

13

d) Komplementarni kontrast

Dvije boje su komplementarne ukoliko pomiješane daju sivo- crnu boju. One tako

pomiješane niste jedna drugu, slično kao to cine voda i vatra. „ Komplementarni kontrast

nastaje kada stavimo u meĎusobni odnos dvije boje, jednu osnovnu s bojom dobivenom

miješanjem drugih dviju osnovnih boja. Npr., ako uzmemo osnovnu crvenu i

suprotstavimo joj boju dobivenu miješanjem drugih dviju osnovne ţute i plave, odnosno

zelenu. Ako se pomiješaju dvije boje komplementarnog kontrasta, tada one daju

neutralnu sivu."7

Komplementarni kontrast moţemo usporediti s vatrom i vodom. Vatra i voda su jaki

kontrast, ali ako ih pomiješamo, meĎusobno se poništavaju. Vaţno je napomenuti da riječ

,,komplementarno" znači nadopunjujuće. Taj se par boja uzajamno traţi i nadopunjuje da

bi se, dakle, dobilo bijelo ili neutralno sivo.Inače, komplementarni kontrast je najsnaţniji,

najjači koloristički kontrast. Samo jedna boja moţe biti komplementarna s nekom

drugom. U krugu boja one stoje nasuprot jedna drugoj.

Najveći je komplementarni kontrast:

ţuto - ljubičasto

plavo- narandţasto

crveno - zeleno

Vincent Van Gogh:"Autoportret",

7 Marijan Jakubin, Osnove likovnoga jezika i likovne tehnike, Educa, Zacreb, str. 22.

14

e) Simultani i sukcesivni kontrast

Simultanim odnosno istodobnim kontrastom nazivamo pojavu kada naše oko,

posmatrajući plohu obojenu nekom bojom, istodobno zahtjeva pa i vidi komplementarnu

boju one boje kojom je obojena ploha, iako u stvarnosti ona ne postoji.Tako npr. Mali

crni ili sivi kvadratić smješten u sredinu velike crveno obojene plohe presijevat će se iii

zablještati komplementarnom bojom crvenoj, dakle zelenom. Na zelenoj plohi isti

kvadratić izgledat će crvenkasto, a na plavoj ţućkasto.Pod simultanim kontrastom

podrazumijevamo pojavu pri kojoj oko traţi uz svaku prisutnu boju njenu

komplementarnu boju.

Umjetnici koji su radili simultanim kontrastom su: Van Gog i El Greko.Na isti način

javlja se i sukcesivni kontrast.

Riječ ,,sukcesivno" označava nešto što se dogaĎa nakon, poslije.

Ovdje se pojava komplementarne boje javlja nakon duţeg promatranja nekog lika

obojenog snaţnom bojom.

Pri duţem promatranju neke intenzivne boje naše oko umara to u njemu jača osjećaj za

istovremeno stvorenu ili nakon promatranja stvorenu komplementarnu boju koja će oko

smiriti i odmoriti.

Slike preuzete: http://home.schule.at/cometo/schaberl/farbe/sim.htm

http://de.wikipedia.org/wiki/Sieben_Farbkontraste

15

f) Kontrast kvalitete

Kvaliteta boje odnosi se na njenu čistoću, jarkost i zasićenost. Najintenzivnije i najčešće

su boje sunčeva spektra. Jarkost, jačinu, odnosno čistoću boje moţemo gasiti dodavanjem

bijele, crne iii sive iii oduzimanjem pigmenta, tj. razrjeĎivanjem boje.,,Kontrastom

kvalitete nazivamo suprotnost zasićenih, jarkih, čistih boja prema mutnim ili zagasitim ili

ostalim tonovima nastalim degradacijom. Npr. čista jarkozelena prema mutnozelenoj iii

čista jarkocrvena prema zagasitocrvenoj,..."8

Ako ţelimo ostvariti cisti kontrast kvalitete, degradirana boja mora biti načinjena od iste

jarke s dodatkom crne, bijele ili sive, npr. ista jarkozelena mora se nalaziti i u

zagasitozelenoj, odnosno svijetlozelenoj ili mutnozelenoj. Da bi dobili kontrast kvaliteta,

mora se izbjeći kontrast svijetlo- tamnog. Stoga boje i intenzitet svih površina moraju biti

isti. Jarko crvenu suprotstavljamo zamućenoj crvenoj, jarko plavu zamućenoj plavoj...

Ovim kontrastom radili su: Zorz De La Tur, Henri Matis ( Klavir) i Pol Kle.

C. D. Friedrich

8 Marijan Jakubin, Osnove likovnoga jezika i likovne tehnike, Educa, Zacreb, str. 23.

16

g) Kontrast kvantitete

Kontrast kvantitete odnosi se na odnos veličina dviju ili vise obojenih ploha ili mrlja

boja.

To je suprotnost mnogo- malo, veliko- maleno.

Kontrast kvantitete zapravo je kontrast proporcija- koliko koje boje. Kod odreĎivanja

količinskih odnosa boja moramo imati na umu snagu djelovanja boje, a nju odreĎuje:

intenzitet (jačina) boje

veličina obojene plohe odnosno mrlje

Da bismo uspostavili sklad (harmoniju) i ravnoteţu izmeĎu tih boja, veličine obojenih

ploha moraju biti obrnute u odnosu na svjetlosnu vrijednost. Npr. po svjetlosnoj

vrijednosti tri puta jača ţuta od ljubičaste mora zauzeti tri puta manju plohu u odnosu na

ljubičastu.

Henry Matisse:

"Harmonija u crvenom (Crvena soba)",

U ovoj slici je zastupljen i kontrast toplo- hladno

17

2. 3. Kvalitet boje

Već smo spomenuli šarene odnosno hromatske i nešarene odnosno ahromatske boje, ali

je bitno istaknuti i tri karakteristike hromatskih boja. Te karakteristike su:

ton (boja)

va/er (svjetlina- zatamnjenost)

zasićenost (intenzitet obojenosti)

Ton

Ton je osnovna karakteristika boje. Ton je u slikarstvu boja: crvena, zelena, plava, ţuta,

narandţasta, ljubičasta, ali i ukupno djelovanje svih boja neke slike.

Valer

Valer je pojam koji se odnosi na svjetlosnu vrijednost boje.

Svaka boja hromatskog spektra mogla bi imati svoju uporeĎnu boju ahromatskog

spektra. To znaci da plavu boju odreĎene svjetlosne vrijednosti moţemo pronaći boju

sivog spektra iste valerske vrijednosti.

Kada bismo to dvije boje, hromatsku plavu i odgovarajuću ahromatsku sivu iste valerske

vrijednosti, fotografisali crno- bijelim filmom i izradili fotografiju, dobili bismo utisak

jedne sive površine na kojoj je granica izmeĎu sive i plave nestala."

Zasićenost

Zasićenost ili intenzitet obojenosti predstavlja stepen razlike obojenosti u odnosu na

ahromatsku boju kojoj po valerskoj ( svjetlosnoj ) vrijednosti odgovara.

Npr., ako čisto plavoj boji spektra dodamo malo sive boje iste vrijednosti, ton boje se

neće promijeniti i dalje će to ostati plava boja iste valerske vrijednosti, ali će se njena

zasićenost- intenzitet obojenosti smanjiti.

18

Ako bismo nastavili sa dodavanjem sive boje plavoj, ona bi postajala sve manje zasićena

i na kraju bi postala siva.

2. 4. Miješanje boje

Postoje dva načina miješanja boja:

Mehaničko miješanje ( miješanje na paleti gdje se boja miješa s drugom bojom ).

Optičko miješanje

To je način miješanja kada se postavlja jedna boja pored druge načinom sitnog tačkanja i

ili nanošenjem sitnih mrlja boja.

Na odreĎenoj udaljenosti od tako slikarski obraĎene plohe u naţem oku se stvara boja

dobivena meĎusobnom izmjenom dviju ili vise različito obojenih mrlja, kvadratića ili

tačkica.

2. 5. Ritam i ravnoteţa boja

Kontrast i harmonija obrazuju ritam snaţnog dejstva.

Sa ritmom ostvarujemo dinamične odnose.

Sa ravnoteţom usklaĎujemo djelovanje prostornih dimenzija boja u kompoziciji: tona,

svjetline i zasićenosti.

Ritam nastaje i zavisi od intervala, a intervali kod boja se ogledaju u razlikama valera,

veličina obojenih površina.

Kod ritmiziranja je potrebno ostvariti dobru proporciju, jer se tako uspostavlja sklad,

ravnoteţa i dinamičnost.

Poloţaj i ravnoteţa u kompoziciji ostvaruje se odnosom toplo- hladnog, zatim svijetlo-

tamnog.

Svijetle površine treba da dominiraju u gornjim, a tamne u donjim dijelovima slike.

Dominacija boje utvrĎuje se sadrţajnom osnovom na slici. Dominacija jedne boje iii

jednog tona ne znaci da kontrasne boje ne treba da imaju svoju ulogu u slici.

19

Dobra kompozicija traţi da se odredi dominantna boja iii tonalitet u slici. Dominantna

boja ne mote da opravda svoju ulogu u slici bez kontrasta: hromatskog- ahromatskog,

svijetlog- tamnog, toplog- hladnog.

Boje istog tonaliteta ili intenziteta uravnoteţuju se prema. količini prostora kojeg treba

prekriti.

Nejednaki tonaliteti ili intenziteti uravnoteţuju se na okultni način: za boju manjeg

intenziteta potreban je veći površinski prostor- da uravnoteţi manji prostor boje punog

intenziteta. Tako npr., mala tačka, punog intenzivno ţivo modrog, moţe biti uravnoteţena

s mnogo većim prostorom blijedo modrog u jednoj četvrtini intenziteta.

U postizanju ravnoteţe vaţno je da se ista boja pojavi svugdje u kompoziciji, ali je

zanimljivije ako se takva boja ne pojavi svugdje u istom intenzitetu i tonalitetu.

Npr., tačka crvenog moţe se ritmički ponavijati u crveno- smećem prostoru, a prostor

zelenog, mote imati odjek u zelenkasto- sivom prostoru. Hladne boje se uzimaju kao

osnov za pokrivanje većih površina.

Dublje zasjenjenje:

duboko modro izgleda bolje s blijedo zelenom

svijetlo narandţasto izgleda bolje sa duboko ljubičastom

ruţičasto izgleda bolje sa tamno modrim ili ljubičastim

20

3. RAZVOJ DJEČIJEG LIKOVNOG STVARALAŠTVA

U suvremenoj teoriji predškolskog odgoja postoje dva različita stajališta u

odnosu na dječje stvaralaštvo, koje imaju vrlo veliki utjecaj na metodiku odgojnog

rada, odnosno na način poticanja dječjeg stvaralaštva.

Prvo stajalište tretira dječje stvaralaštvo kao igru i spontano, često nesvjesno

izraţavanje djeteta.

Drugo stajalište objašnjava dječje stvaralaštvo kao oblik kultivirane igre, te

naglašava potrebu i značaj organiziranih odgojnih utjecaja i poticaja.

Po Piagetu, djeca u razdoblju od 3. do 7. godine pokazuju veliku sklonost

prema aktivnostima crtanja, graĎenja, modeliranja i sl., te on te aktivnosti naziva

slobodnim izraţavanjem, samoizraţavanjem, simboličkom igrom i estetskim

aktivnostima. Naime, Piaget tvrdi da je rana manifestacija estetskih aktivnosti

uvjetovana unutarnjim potrebama djeteta da izrazi svoju individualnu stvarnost.

Herbert Read1 kaţe da je spontano izraţavanje ujedno i slobodno oslobaĎanje

mentalnih aktivnosti mišljenja, osjećaja i osobnog doţivljavanja. On, kao osnovni

oblik dječjeg slobodnog izraţavanja, uzima crteţ i smatra da on najpotpunije

povezuje slike koje postoje u nesvjesnom, da se u njemu slika, koncept, senzacija i

misao uzajamno povezuju, što daje osnovu za instinktivno upoznavanje zakona

svemira.

Likovni izraz djece oduvijek predstavlja vrlo zanimljivo polje istraţivanja i

rijetko je neka dječja aktivnost zauzela toliko mjesta u psihološkim istraţivanjima, kao

što je to dječji crteţ. O tome zašto dijete crta, takoĎer postoje dvije teorije; u jednoj,

ova se pojava objašnjava unutarnjim faktorima, u drugoj se crtanje i slikanje djece

objašnjava kao rezultat utjecaja okoline.

21

3. 1. Pojam stvaralaštva / kreativnosti

Različiti autori daju različita odreĎenja pojma kreativnosti ali u većini slučajeva svi se

slaţu da je kreativno ono djelo koje je novo, bilo pojedinca ili društvo.

Kreativnost je mentalni proces koji uključuju stvaranje novih ideja, pojmova, ili rješenja

problema, ili novih poveznica izmeĎu postojećih ideja ili pojmova.

Sa znanstvenog pogleda, smatra se kako proizvodi kreativnih misli (ponekad zvanih

divergentnim mislima) sadrţe originalnost i primjerenost. Alternativno i svakodnevno

mišljenje pojma kreativnosti jest jednostavno – stvaranje nečeg novog.

A. Mail definira kreativnost kao ˝proces povezivanja ranije ne povezanih stvari.˝9

R.Kvaščev ističe ˝Kreativnost je proces koji uključuje orginalnost, adaptivnost i

realizaciju.˝10

A. Marjanović navodi: ˝Kreativnost je definirana kao specifična spoznajna djelatnost koja

rezultira u novom, odnosno kao misaona aktivnost koja je usmjerena k onome što moţe

da nastane, a ne k onome što jest˝. 11

„Kreativnost imamo u svim onim slučajevima kada se zapaţa drugačiji odnos prema

radu, postupku i kada je proizvod uraĎenog ( izrečenog, napisanog, naslikanog ) za

pojedinca bio nepoznat ili statistički rijedak. To su nove ideje, kombinacije, misli, akcije i

ostvarenja.―12

9 Mail. Alice: Kreativnost u nastavi, Svjetlost, Sarajevo , 1968.

10 K vaščev, Radivoj: Psihologija stvaralaštva, Izdavački centar studenata, Beograd, 1981

11 K vaščev, Radivoj: Psihologija stvaralaštva, Izdavački centar studenata, Beograd, 1981

12 Stevanović, Marko;Edukacija za stvaralaštvo, Tonimir, Varaţdinske Toplice, 1997.

22

3. 1. 1. Razvoj dječje likovne kreativnosti

1. kreativnost usmjerene aktivnosti – spontano izraţavanje uz svjesno nastojanje za

poboljšanjem, postizanjem ―sličnosti‖ s realnim objektom

2. kreativnost invencije – opaţanje i izraţavanje novih likovnih odnosa

3. kreativnost inovacije – donošenje značajnih promjena u likovnom izrazu

unošenjem sloţenijih likovno-jezičnih i tehničkih mogućnosti

4. kreativnost stvaranja – stvaranje potpuno novih likovno-pojmovnih sustava –

stilova

5. kreativnost spontane aktivnosti – samostalno izraţavanje, spontani djetetov izraz13

3. 1. 2. Poticanje dječjeg likovnog stvaralaštva

Kada neki oblik dijete vrlo paţljivo promatra, kada je njime potpuno

zaokupljeno, onda otkriva i njegov smisao i značenje. Takvu usmjerenost paţnje

djeteta, koja nadilazi uobičajenu opću percepciju, moţemo nazvati stvaralačkom

percepcijom. Tek kada se ona dogodi, dijete moţe ići na sljedeći korak i likovno se

izraziti što je opazilo i otkrilo. To se ne dogaĎa koliko mu mi "serviramo" nekakve

"činjenice" da je more plave boje, a sunce ţute i sl. Jedan od ciljeva likovnog

izraţavanja je da opaţanjem dijete samo dolazi do odreĎenih shvaćanja i otkrića o

promatranom obliku ili pojavi, te da se kreativno izrazi. Ne treba djecu etiketirati

pojmovima talentiran i netalentiran. Netko se likovno lakše izraţava, netko teţe, ali

nam je svima likovno izraţavanje svojstveno i prirodno. Ne slikamo da bi se drugi

divili našim slikama, nego da sami sebe izrazimo, da doĎemo do odreĎenih otkrića.

Ako je prirodni unutrašnji poriv za upoznavanje svijeta potisnut i otupljen, jedina je

prava intervencija da u djetetu ponovno probudimo radoznalost i interes za ono što

se zbiva oko njega.

MeĎutim, da bi percipirani sadrţaji i otkrića sazreli, razvili se i urezali u svijest

djece, potrebno je da se oni ostvare putem nekog medija izraţavanja. Likovno

izraţavanje je jedan od njih.

13

N.Grgurić,M.Jakubin: Vizualno-likovni odgoj i obrazovanje,Educa, Zagreb,1996.str 97.

23

Likovno izraţeni sadrţaji jačaju sposobnosti opaţanja, predočavanja i

shvaćanja djece, a to opet rezultira snaţnijim i bogatijim stvaranjem. Tako se

uspostavlja prirodni proces rasta i razvoja njihove svijesti i njihovih sposobnosti.

Postoji nekoliko načina da kod djece probudimo interes za pojave u svijetu te

njihovo likovno izraţavanje. A prema D. Belamaric „Dijete i oblik―su:

USMJERAVANJE OPAŢANJA

Prvi i najjednostavniji način poticanja djece jest usmjeravanje njihove paţnje

na neki oblik ili pojavu (npr. drvo, kuću, let, rast...) Ono što ce djecu najviše zaokupiti

i zainteresirati bit ce ţivot, funkcija i svojstvo oblika, zatim slijede zanimanje za

dijelove oblika, za veličinu, vizualna obiljeţja, materijal, boju i detalje. Da bismo

izbjegli nametanje svog načina viĎenja i svojih pretpostavki, najbolje je to činiti

postavljanjem pitanja. Ali ne pitanja koja bilo što sugeriraju ili nameću odgovor.

Najjednostavnije pitanje koje bismo morali uporno ponavljati jest: Što vidiš i što još

vidiš? Tek kada dijete iscrpi sve svoje odgovore na to, moţemo postaviti druga i

daljnja pitanja, npr. Kako drvo raste? Kako sunce svijetli i grije? Kako cvijet cvjeta?...

Moţemo "uposliti" i dječju logiku pitanjima: Zašto drvo ima lišce, zašto ptice lete,

zašto djeca trče, zašto imamo kuću...? Nakon toga se postavljaju konkretna pitanja o

oblicima i pojavama, ako ih djeca nisu sama pronašla, pitanja o dijelovima,

konstrukciji, materiji, boji i sl. Dječje odgovore ne bi smjeli ispravljati. Automatski i

naučeni odgovori, te besmisleni odgovori postupno ce nestati. Nakon što dijete na taj

način upozna i doţivi neki oblik ili pojavu, ono ce ih lagano i originalno izraziti

likovnim medijem.

Promatranje oblika i pojava i njihovo izraţavanje likovnim radom, dva su

odvojena procesa. Promatranjem dijete otkriva i pamti oblike i pojave, njihove odnose

i značenja, da to kasnije i preraĎeno iskaţe likovnim jezikom. Djeca ne crtaju ono što

konkretno vide, nego ono što izdvajaju, pamte i poimaju o nekom obliku ili pojavi.

24

AKTIVIRANJE SJEĆANJA

Drugi način pokretanja interesa je razgovor o nečemu što su spontano vidjela i

doţivjela. Time se aktivira i učvršćuje njihovo sjecanje, čuva bogatstvo doţivljavanja i

znanja. Djeca su npr. bila u šumi i mnogo toga vidjela i doţivjela, više ili manje

svjesno. Sve se to smišljeno postavljenim pitanjima moţe obnoviti i u vidu slike

pojaviti u njihovoj svijesti, a od toga do likovnog izraza je malen korak. Kao i kod

usmjeravanja paţnje, djeci uporno ponavljamo pitanja: što su vidjela, čula, što se još

dogodilo? Kada iscrpimo dječja sjecanja, postavljamo odredena pitanja o prostoru,

oblicima, bojama, materiji, vremenu..

U likovne radove koji nastaju nakon usmjerenog promatranja djeca unose više

pojedinačnih podataka, detalja, a u likovne radove koja nastaju prema sjecanju,

djeca češće unose značenja i odnose medu oblicima, te cjelovitost dogaĎanja.

MAŠTANJE, ILUSTRACIJE

Maštanje se u likovnom izrazu djece najčešće javlja kao stvaranje novih

varijanti i slika na osnovi poznatih dogaĎaja ili pojava. Npr. ilustriranje priča i

pjesama, zamišljenih dogaĎaja, dogaĎaja iz prošlosti ili budućnosti. Bogatstvo i

originalnost dječje mašte uvjetovani su slobodnim, spontanim i osmišljenim voĎenjem

u likovnom izraţavanju svega što čini okolinu i ţivot djece. Tada oni imaju o čemu

tkati svoje vizije i ideje.

ZAMIŠLJANJE

Viša razina stvaranja slika ili imaginacije je sposobnost djece da različite

predodţbe i pojmove iz sfere nevidljive stvarnosti pretoče u likovni izraz. Pri tome ce

djeca pronaći likovni ekvivalent i tumačenje za svaki osjećaj, pojavu, pojam, rijeci

kojima ne znaju stvarno značenja, glazbu o kojoj nemaju nikakvih podataka...

25

POTVRÐIVANJE

Nenametljivo potvrĎivanje vrijednost svakog dječjeg rada, njegove uspješnosti

i ljepote, djetetu znaci orijentaciju i potvrdu da je na dobrom putu, da je sposobno, da

moţe i zna, a sve mu to daje osjećaj sigurnosti i slobode. I tada dijete stvarno moţe

pokrenuti svoje potencijale, ideje i vizije.

Da bi potpunije razumjeli djetetova viĎenja i shvaćanja svijeta, potrebno je na

nenametljiv i prirodan način pokazati interes za djetetovo tumačenje vlastitih radova.

U takvoj atmosferi likovno stvaralaštvo moţe postati stalni i aktivni dio dječjeg

ţivljenja i dogaĎati se prirodno i lako poput gledanja, udisanja, trčanja.

3. 1. 3. Ometanje dječjeg stvaralaštva

Zbog nepoznavanja i nerazumijevanja uloge i funkcije dječjeg stvaralaštva u razvoju

djece moţe doći do njegovog ometanja. To se najčešće dogaĎa zbog ţelje okoline da

nauči dijete kako nešto nacrtati, naslikati i napraviti. Time se postiţe obrnut učinak,

umjesto razvoja i interesa djeteta za rad, dijete obično odustane od svojih oblika i prelazi

na više ili manje uspješno oponašanje datih uzoraka.

Načini na koji se moţe ometati kreativnost moţemo podijeliti na dvije grupe.

Prvu čine svi oblici direktnog interveniranja u dječje radove:

Crtanje djeci

Ovo je najdrastičniji primjer negativnog upletanja u razvoj dječnjih likovnih sposobnosti.

Nacrtane oblike djeca u biti ne razumiju, ali zbog autoriteta odraslih ona ih pokušavaju

oponašati. Time se prekida prirodni način opaţanja, shvaćanja i stvaranja oblika u djece i

navikavaju se na pasivnost.

26

Ispravljanje dječjih oblika

Svako podučavanje djece kako da nešto nacrtaju, naslikaju ili naprave narušava vlastita

viĎenja djece i stvara kod njih nepovjerenje u vlastite oblike, te u njima budi osjećaj

nemoći i nesigurnosti.

Slikovnice za bojenje

Jednostavni oblici u slikovnicama se lako urezuju u dječje pamćenje i vraćaju se iz njega

kad god im zatreba sličan oblik. Suprotno tome, ispunjavanjem naturalističkih oblika

dijete postaje svjesno njihove sloţenosti i realističnosti koja je njemu nedostupna, iz čega

ono moţe zaključiti da nije sposobno za likovni rad.

Izlaganje dječjih radova

Često izlaganje dječjih radova i primjera na svim mjestima i stalna prisutnost u njihovoj

okolini nesvjesno im se nameću i zastiru njihova vlastita viĎenja i oblike.

Širenje šematskih oblika meĎu djecom dovodi do masovne pojave uniformnih,

neinventivnih i praznih oblika u likovnim radovima djece odnosno sprečavanja razvoja

jednog dijela njihovih sposobnosti i duha.

Drugu grupu čine neki odgojni postupci i stavovi :

Vrednovanje i procjenjivanje likovnih radova djece

Svako ocjenjivanje ili usporeĎivanje likovnih radova djece pred njima samima blokira

njihov osjećaj slobode, a time i spontanost, odnosno sposobnost stvaralaštva. Ako je neki

djetetov rad dobro ocijenjen, ono će se dobro osjećati i imati ţelju da nastavi, ali ako je

sljedeći rad lošije ocijenjen, djetetovo zadovoljstvo će opadati i ono će se sve više

povlačiti i odustajati od likovnog rada.

Komentiranje i prigovaranje

Jednako kao i ocjenjivanje, svaki komentar ili prigovor, pokazano ili prikriveno

nezadovoljstvo izaziva nesigurnost kod djeteta i remeti njegovu sposobnost za rad.

27

Prenaglašavanje vrijednosti

Pretjerana pohvala takoĎer ima negativan utjecaj i umjesto da je djetetu cilj njegovog

rada uţivanje u svom stvaralaštvu, njegov primarni cilj postaje pohvala, što posebno u

grupi djece rezultira nezdravim odnosima.

Urednost i preciznost

Insistiranje na urednosti i čistoći radova obično rezultira suprotnim učinkom, precizno

crtanje samo po sebi nije nikakva vrijednost, a slučajne mrlje ne umanjuju vrijednost

rada, već su njegov cilj unutrašnji procesi koje je taj rad potaknuo u djetetu.14

3. 2. Dječji crteţ

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća istraţivači su počeli opisivati karakteristike razvojnih

stadija likovne ekspresije kod djece. Dakle, s razvojem dječje psihologije razvija se i

interesovanje za dječji crteţ. Pored govora pomoću koga dijete izraţava svoja osjećanja i

doţivljaje, uspostavlja odnose s ljudima, crtanje je jedno od najiskrenijih načina njegovog

izraţavanja.

Crtanje za dijete nije umjetnost, nego način izraţavanja.

Dijete je u svojim crteţima iskreno, ono stvara crteţe neposredno, s oduševljenjem.

Njegova sredstva izraţavanja su jednostavna, naivna, ali uvjerljiva uprkos tome što su

data bez posebne spretnosti. Pomoću boja i linija dijete prikazuje i izraţava ono što ne

zna riječima. Dječji crteţi su zato jedna od tehnika prikazivanja objektivnog realnog

dječjeg svijeta i zbog toga su zainteresirali dječje psihologe, pedagoge i psihijatre. Oni u

svome dijagnostičkom, terapeutsko-korektivnom i savjetodavnom radu s uspjehom

upotrebljavaju dječje crteţe, kao jedan od metoda za bolje upoznavanje dječje ličnosti,

motoričke zrelosti, koordinacije i snalaţenja u prostoru.

14

Suada Selvić, prof. pedagogije:―Edukacija roditelja―

28

3. 3. Emocionalni razvoj i crteţ

Dijete doţivljava razne emocije: veselo je, tuţno, ţalosno, uznemireno, ljuto, uzbuĎeno,

nezadovoljno. Sva ova stanja su normalna. Ako dijete ţivi u stabilnom porodičnom

okruţenju gdje su pored fizioloških zadovoljene i njegove emocionalne potrebe (ljubav,

naklonost i toplina roditelja), ono se osjeća sigurno i sretno, ali ako u sredini u kojoj ţivi

ne nailazi na zadovoljavanje ovih potreba, ono se ne osjeća dobro. Afektivne doţivljaje i

ţelje kroz crteţ dijete izraţava individualnim simbolima, koji su vijek u neposrednoj vezi

sa ţivotom, što znači da dijete u crteţ unosi svoje ţelje, teţnje, maštanja, razna osjećanja,

kao što su ljubav, prijateljstvo, mrţnja, zavist, razdraţljivost, potištenost.

U slobodno crtanje dijete uvijek unosi ono što ga najviše emocionalno privlači ili odbija.

Ono što ga privlači stavlja u prvi plan, crteţ boji svijetlim bojama, a ono prema čemu

osjeća antipatiju obično crta maleno i tamnim bojama. Impulsivna i energična djeca

crtaju smjelo, dok plašljiva, povlače tanke nesigurne linije, uokviruju crteţ ili ga crtaju u

uglu papira. U mnogim dječijim crteţima pojavljuje se sunce. Neki autori smatraju da ta

djeca ne pokazuju emocionalne teškoće.

4. DIJETE I BOJA

Dječije slikarstvo je obojeno velikom osjećajnošću, a tome pomaţu doţivljaji boja,

njihova ljepota i snaţni psihički utjecaj na djecu.

No, prije nego spomenemo dječije izraţavanje bojama, bitno je pomenuti kada to djeca

počinju raspoznavati boje.

Djece su sklona gledati obojene predmete i to njihova sklonost pomogla je psiholozima u

otkrivanju kada djeca počinju raspoznavati boje.

Boja je prva karakteristika koju djeca mogu uočiti i razlikovati. Svi smo čuli da djeca

percipiraju samo crne i bijele boje ( svjetlije i tamne ). Ali u periodu od šest sedmica do

dva mjeseca, situacija se mijenja. Kao to je već ranije navedeno, djeca prvo počinju

razlikovati crvenu boju. Kasnije uočavanje druge svijetle boje i ţutu medu njima.

29

Malu djecu privlače svijetle boje. Brojna istraţivanja pokazuju da se s godinama ove

dječije preferencije mijenjaju. Mnoga djeca do 10 godina nazivaju crvenu ili rozu i ţutu

svojim omiljenim bojama. Ali nakon desete godine počinju preferirati plavu.

Preferencije boja su usko povezane sa spolom. Mnoga istraţivanja su pokazala da

djevojčice vise vole crvenu, rozu ili narandţastu boju. Dječaci vole plavu i druge tamne

boje.

Dijete, kada nešto crta, a ima različite bojice ili flomastere, ono ih upotrebljava kako mu

,, doĎu" i kako se u momentu sjeti da uzme neku boju ili samo zato to pojedinu bojicu ili

flomaster još nije upotrijebio.

Odnosno, dijete se igra zamjene bojica.

Ono obično ne razmišlja o tome koju boju daje nacrtanom obliku, pa ce zato, npr. kada

crta niz ljudi, svi biti obojeni različitim bojama.

Pomoću ovih vrsta bojica, djeca uče prepoznavati boje. Zbog sloţenosti rada sa bojama

dijete bira jednostavniji postupak, pa za svaki oblik upotrebljava jednu boju.

4. 1. Boje u fazama dječijeg likovnog stvralaštva

Mnogi istraţivači su proučavali dječiji crteţ i tako utvrdili faze kroz koje dijete prolazi.

Na osnovu uporeĎivanja dječijih radova iz više zemalja, pokazalo se da je to likovno

izraţavanje slično kod sve djece, pa zato kaţemo da su razvojne faze ne samo

univerzalne, nego i uroĎene. Dakle, to razvojne faze su rezultat dječijeg sazrijevanja.

Analizirajući različita shvatanja razvojnih faza likovnog izraza kod djece, došlo se do

zaključka da likovni izraz djeteta prolazi kroz faze uvjetovane godinama starosti.

Faze likovnog izraţavanja su:

faza izraţavanja primarnim simbolima (od 1-3 god.)

faza izraţavanja sloţenim simbolima (od 4-6 god.)

faza intelektualnog realizma (od 7- 10 god.)

faza vizualnog realizma (od 11- 15 god. )15

15

N.Grgurić,M.Jakubin: Vizualno-likovni odgoj i obrazovanje,Educa, Zagreb,1996.str 31.

30

MeĎutim, treba istaći i to da sva djeca ne dolaze u iste faze istodobno jer se znalo

dogoditi da šestogodišnjak crta na način kako bi to radio sedmogodišnjak. Smatra se da

se nasljedni faktori iii okolina mogu donijeti odstupanja od norme.

TakoĎer, treba napomenuti da je način djetetova mišljenja drugačiji od mišljenja odraslih,

pa tako razvojne faze pokazuju da dijete shvata stvarnost i ponaša se prema njoj na

specifičan način.

4. 2. Ekspresivna vrijednost boje u dječijem crteţu

U okviru stepena svog psihofizičkog razvoja djeca postepeno otkrivaju boje kao osobine

stvari. Dječiji crteţi u boji su spontana projekcija njegove unutrašnjosti. Same boje nam

otkrivaju dječiji emocionalni ţivot, linije i figure nam otkrivaju stepen samokontrole,

prostorne dimenzije otkrivaju nam utjecaj okoline na dječiji karakter.

Djeca koja preteţno crtaju toplim bojama (crvena, ţuta i narandţasta) posjeduju spontanu

iskrenu osjećajnost i prijateljstvo prema drugima. Vole da učestvuju u igri i u svojim

osjećanjima su veoma zavisna od drugih.

Djeca koja preteţno crtaju hladnim bojama (zelena, plava, smeĎa i crna) otkrivaju

kontrolisano ponašanje, ne nameću se drugima, rado se igraju sama, racionalnih su

interesovanja, upravljaju se prema vlastitim mislima. Kod nekih se moţe uočiti

agresivnost i osvetoljubivost.

Pretjerana upotreba crvene boje moţe da izraţava pretjerano afektivnu ili čak agresivnu

prirodu. Pretjerana upotreba ţute boje izraţava infantilno, spontano i osjećajno biće.

Pretjerana upotreba smeĎe boje preovladava u crteţima djece koja su odrasla u okolini s

pretjeranim higijenskim zahtjevima. Preteţna upotreba crne boje uvijek znači

pomanjkanje osjećanja ili neugodnog ţivotnog stanja, koje dijete ne moţe da prevaziĎe.

Takva djeca potiskuju svoja osjećanja i strah, realistički su usmjerena, ističu intelektualne

interese, često su usamljenici, najradije se igraju sami, a ako upotrebljavaju površinski

crnu boju znači da su se našli u osjećajnoj krizi.

Likovna ekspresija pomaţe djetetu da se oslobodi psihičke napetosti da razvija

sposobnost opaţanja, predstavljanja, samosvijest, istrajnost, radnu disciplinu, smisao za

kulturnu zabavu i estetska doţivljavanja. Likovni izraz treba da bude odraz djetetovog

31

gledanja i opaţanja, a ne da izvire iz naučenih šablona. Djetetu je dovoljno dati u ruke

olovku, papir i bojice i diskretno usmjeravati njegov rad (poţeljno je oduzeti gumicu,

koja je simbol nesigurnosti pri crtanju). Sve što dijete ostvari treba da primamo s

pohvalama i oduševljenjem, kao njegov uspjeh. Negativno kritikovanje dječijeg crteţa je

nedopustivo, jer time podstičemo bojaţljivost i neodlučnost, a u školskom periodu otpor

prema stvaralaštvu.

4. 3. Kako boje djeluju na djecu

Već sama vizualizacija boja moţe utjecati na čovjekovo raspoloţenje. Mentalna slika

odreĎene boje djeluje na očni ţivac, mozak i ţivčani sustav. Osim na raspoloţenje,

zamišljanje boje moţe utjecati na ponašanje, pokrete tijela i govor. Upravo zbog toga su

boje jako vaţne u razvoju djece.

32

4. 3. 1. Konfucije i boje

Već u Konfucijevo vrijeme, pet osnovnih ljudskih vrlina bilo je, prema etičkim

principima, povezano s odreĎenim elementima i pripadajućim bojama: humanost s

elementom drva, plavom i zelenom (dobrota) bojom; pravednost s elementom metala i

bijelom bojom; pristojnost s elementom vatre i crvenom bojom; mudrost s elementom

vode i crnom bojom; povjerenje s elementom zemlje i ţutom, narančastom i smeĎom

(vjernost) bojom.

Znamo da svaki od ovih elemenata ima ljekovite osobine dok navedene boje, s njihovom

komplementarnim parovima, pridonose uspostavljanju osobne ravnoteţe. Prema ovome

moţe se izabrati i boja odjeće, namještaja, zidova i dr..

4. 3. 2. Šareni dječiji svijet

Na razvoj karaktera i inteligencije djece, osobito vaţnu ulogu imaju boje u njihovom

okruţenju. Tako su primjerice u radoblju od vrtića do 15 godine ţivota, dugine boje jako

poticajne za razvoj djece. Kroz svjesno kombiniranje boja moţe se pozitivno utjecati na

dječiju psihu. Dječija soba svijetloplavih ili rozih zidova sigurno će se svidjeti odraslima,

ali razne boje, šarene, vesele slike i igračke ne smiju nikako nedostajati u sobi vašeg

djeteta.

Ako vaše dijete loše spava i ako je inače nemirno, trebali biste izbjegavati kričave boje. U

ovom slučaju preporučuje se njeţna zelena ili plava. Vaţno je i da djetetu date na izbor

nekoliko boja te da se on/a sami odluče kakva će biti njihova soba. Djeca obično

intuitivno znaju što im odgovara i u kakvom se okruţenju dobro osjećaju. Ostavite svom

djetetu prostora za vlastiti kreativni izraz - npr. na jednom dijelu zida specijalno

namjenjenom za umjetničke kreacije vašeg djeteta ili na velikim listovima koje ćete

poslije uokviriti i objesiti umjesto gotovih, kupljenih slika a koje vaše dijete moţe uvijek

nanovo obnoviti.

33

5. ZAKLJUČAK

Dijete ima neodoljivu potrebu za istraţivanjem. Pokreće ga unutrašnja motivacija koja je

puno djelotvornija ako joj se pridruţi i vanjska motivacija što znači da dijete ima paţljivu

publiku, priznanje i pozitivnu potporu posebno od odraslih promatrača, ali i od druge

djece. Dijete je motivirano i potrebom za samoostvarenjem koja ga tjera da istraţuje,

upoznaje i razumije okolinu koja ga okruţuje. Interes djeteta za istraţivanjem i

otkrivanjem je vrlo snaţan, ali i individualan. Svako dijete ima svoju snagu motivacije o

kojoj ovisi uspjeh akcije. Dijete će istraţivati u skladu sa svojim potrebama, ali i ovisno o

tome kakva ga okolina okruţuje, odnosno da li je ta okolina poticajna s puno različitih

materijala koji su nadohvat djetetu ili je pak siromašna i ograničavajuća koja mu na taj

način uskraćuje tendencije intelektualnog, ali i svakog drugog razvoja. Naravno, kroz

različite istraţivačke aktivnosti dijete stječe sigurnost, uči o svojoj okolini i razvija svoju

kreativnost i maštu.

Dijete se likovno izraţava kako bi prikazalo ono što ga zanima, a s druge strane

oduševljava ga materijal s kojim radi i sam proces rada te neposredna percepcija i

pokreti. Za dijete su bitni doţivljaj i akcija. Neometana dječja likovna djela su iskrena,

spontana, dijete iskazuje svoje razmišljanje o onome što izraţava. Kroz različite likovne

aktivnosti, dijete stječe sigurnost, uči o svojoj okolini, razvija sposobnost promatranja,

zapaţanja, uočavanja, svoj osjećaj za lijepo. Likovno stvaralaštvo ima veliku ulogu u

razvoju kreativnosti, mašte, pamćenja i paţnje pa ako djeci likovne aktivnosti ponudimo

u obliku igre pruţit ćemo im veliko zadovoljstvo. Primarni cilj u likovnoj aktivnosti ne

mora biti izravno učenje činjenica, nego im je potrebno dati mogućnost da sami istraţuju

i isprobavaju. Najvaţnije je da se djeca dobro zabave, a putem zabave da nešto i nauče.

Stručnjaci ranog odgoja i obrazovanja, odgajatelji, svoju paţnju usmjeravaju na dječji

proces, a ne na sam rezultat, a za dijete bitna je duboka radost doţivljena stvaranjem.

34

LITERATURA:

1. Marcel Basic, Jasenka Mirenic- Bacic, Uvod u likovno mišljenje, Školska knjiga,

Zagreb, 1998

2. Matko Peić, Pristup likovnom djelu, Školska knjiga, Zagreb, 1997

3. Marijan Jakubin:Osnove likovnog jezika i likovne tehnike, Educa, Zagreb, 1990.

4. Mustafa Pašič: Likovni jezik, MeĎunarodna galeriia portreta, Tulza,2O07.

5. Mail. Alice: Kreativnost u nastavi, Svjetlost, Sarajevo , 1968.

6. K vaščev, Radivoj: Psihologija stvaralaštva, Izdavački centar studenata, Beograd, 1981

7. Stevanović, Marko;Edukacija za stvaralaštvo, Tonimir, Varaţdinske Toplice, 1997.

8. Suada Selvić, prof. pedagogije:―Edukacija roditelja―

9. : http://home.schule.at/cometo/schaberl/farbe/sim.htm

http://de.wikipedia.org/wiki/Sieben_Farbkontraste

10. N.Grgurić,M.Jakubin: Vizualno-likovni odgoj i obrazovanje,Educa, Zagreb,1996.