57

Opskrba prirodnim plinom Grad je podijeljen u tri zone opskrbe. U zoni MRS Osijek 1 - glavni distribucijski plinovod ø 10" za industrijsku zonu Zeleno polje i plinovod za grad ø 8". U zoni MRS Osijek 2 - glavni distribucijski plinovod za grad ø 12". U zoni MRS Osijek 3 - glavni distribucijski plinovod za grad ø 12" i ø 10" Prigradska naselja spojena su na slijedeće MRS-e: • MRS Osijek 1 plinovod ø 8" - Sarvaš • MRS Osijek 2 plinovod ø 6" - Podravlje, Tenja i Tvrđavica • MRS Osijek 3 plinovod ø 8" - Brijest, Briješće, Josipovac, Višnjevac. Plinoopskrbni sustav u Osijeku izgrađen je u dužini od cca 377.243 m ili 98% a na njega je priključeno 22.462 kućanstva ili 54%. Plinovod je položen u zemlju na dubini od 0,8 - 1,3 m u javnim površinama (uglavnom u zelenom pojasu) s obje strane ulice. Postojeći plinovod izgrađen je od PE-HD cijevi i čeličnih cijevi. b) Elektroenergetika

Elektroenergetska infrastruktura na području Grada Osijeka obuhvaća proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije. Proizvodnja električne energije Proizvodnja električne energije za elektroenergetski sustav postoji samo u gradu Osijeku u TE-TO Osijek koja je u okviru HEP-a, a proizvodne značajke TE-TO su: • Električna snaga

Toplinski parno turbinski blok Waagner Biro, Austria – TPK Jugoturbina – Končar – 1985. god 45 MW

• Dva plinsko turbinska agregata AEG – Kanis, Njemačka – 1976. god. 50 MW

Cjelokupna proizvodnja predaje se u elektroenergetski sustav iz kojeg se uzimaju potrebne količine električne energije. Prijenos električne energije Prijenos električne energije na području Grada Osijeka ostvaruje se prijenosnim sustavom 110 kV koji je u Domovinskom ratu znatno oštećen. Pojedini dijelovi prijenosnog sustava još nisu dovedeni u funkciju. Distribucija električne energije Distribuciju električne energije na području Županije obavlja DP «Elektroslavonija» Osijek preko svoje distribucijske elektroenergetske mreže. Distribucijska mreža na 35 kV naponskoj razini služi za dopremu električne energije u neposrednu blizinu većih potrošača, a sadrži trafostanice 35/10 kV te podzemne kabelske i nadzemne 35 kV delekovode. Ovim dalekovodima se TS 35/10 kV povezuju s TS 110/35 kV iz kojih se napajaju, a tekođer se i međusobno povezuju. Mreža na 10 kV naponskoj razini služi za dopremu električne energije da skupina kućanstava ili pojedinih gospodarskih ili javnih sadržaja, a sadrži trafostanice

58

10/0,4 kV te podzemne kabelske ili nadzemne 10 kV dalekovode. Mreža 0,4 kV služi za napajanje krajnjih potrošača na 0,4 kV naponu. c) Toplinska energija

Na području Grada Osijeka izgrađen je jedinstveni centralni toplinski sustav (CTS). Centralni toplinski sustav počeo se razvijati 1963. godine. Za analizu razvoja centraliziranog toplinskog sustava (CTS-a) grada Osijeka, najvažnija je procjena razvoja toplinskog konzuma potrošača koji se toplinskom energijom opskrbljuje iz CTS-a. Za tu procjenu nužno je uz osnovne trendove zacrtane strateškim dokumentima o razvoju energetike Republike Hrvatske uvažavati okruženje i specifične uvjete koji se daju pretpostaviti za grad Osijek. U svakom slučaju treba uvažiti postojeće planske dokumente na razini Grada, kao što su Generalni urbanistički plan grada Osijeka i Prostorni plan općine Osijek. Potrebno je naglasiti da je važeći Generalni urbanistički plan grada Osijeka donešen 1988.god. i da obuhvaća razdoblje do 2015.god. Kako su od tada do danas nastupile značajne promjene (prvenstven zbog domovinskog rata) nužno je revidirati ranije donešene planske dokumente i utvrditi nove smjernice u skladu s okolnostima i spoznajama, koje su sada značajno izmijenjene. Za planove razvoja toplinarstva navedeni dokumenti moraju sadržavati procjene izgradnje stambenih i poslovnih objekata (lokacija, struktura, dinamika izgradnje i dr.), te definirati kako postojeće tako i nove industrijske zone (po namjeni, sadržaju i dinamici realizacije). 1. Razvoj parnog (industrijskog) toplinskog konzuma Razvoj parnog toplinskog konzuma treba sagledati s tri osnovna aspekta: a. razvoj konzuma postojećih potrošača i priključenje njihovih novih objekata, čije je nastajanje

vezano uz porast industrijske proizvodnje, odnosno društvenog proizvoda, b. priključenje na centralizirani toplinski sustav industrijskih potrošača koji sada koriste druge načine

opskrbe toplinskom energijom (vlastite energane, korištenje drugih oblika energije i sl.), c. prijelaz s korištenja vodene pare na korištenje vrele vode kod potrošača koji paru koriste pretežno

za ogrijevne svrhe. Kod procjene razvoja pod a) nužno je sagledati nove okolnosti nastale tijekom domovinskog rata, a i poslije toga kao što su: ratna razaranja, gospodarska kriza, smanjenje proizvodnje (prvenstveno zbog gubitka tržišta), a time i potrošnje energije, te privatizacija i promjene vlasničkih odnosa. Zbog toga se nisu ostvarili planovi razvoja parnog konzuma donešene prije rata, naprotiv potrošnja tehnološke pare (po snazi i energiji) smanjila se na približno 30% potrošnje prije rata uz istovremeno povećanje učešća gubitaka u prijenosu toplinske energije. Osim toga, postojećim potrošačima treba omogućiti i priključenje novih objekata koje planiraju graditi s ciljem porasta industrijske proizvodnje odnosno društvenog proizvoda ili usvajanjem novog proizvodnog programa. U ovakvim okolnostima gotovo je nemoguće realno procijeniti razvoj parnog konzuma, ali se može dosta pouzdano zaključiti da će za razdoblje do 2005.god. postojeća postrojenja toplinskih izvora i parne mreže zadovoljiti potrebe parnih potrošača. Procjena razvoja pod b) uključuje etapni prelazak na centralizirani toplinski sustav u vankampanjskom periodu Tvornice šećera (procijenjene potrebe od 20 t/h pare) te Tvornice mlijeka u prahu s konačnim potrebama od približno 11 t/h pare.

59

Za ova dva potencijalna potrošača osiguran je kapacitet u toplinskim izvorima i magistralnoj parovodnoj mreži, potrebno je samo izgraditi priključke. Procjena razvoja pod c) odnosi se na postojeće parne potrošače koji toplinsku energiju koriste: • isključivo za ogrijevne svrhe a to su: 1 osnovna i 1 srednja škola, 1 fakultet i 3 poslovna potrošača

(Elektroosijek, IPK Croatia, Sloboda) • pretežno za grijanje a manjim dijelom za tehnološke procese kao što je to MIO Osijek. Kako je korištenje vodene pare za potrebe grijanja sa stajališta racionalnog korištenja energije, vrlo nepovoljno, potrebno je za navedene potrošače što prije obaviti prijelaz na korištenje vrele vode kao ogrijevnog medija. Jasno je, da će potrošača pod red.broj 2 trebati osigurati energija za tehnološki proces, na primjer priključenjem na plinsku mrežu. 2. Razvoj vrelovodnog toplinskog konzuma Razdoblje do 1990.god. karakterizirano je prosječnom godišnjom stopom rasta vrelovodnog kozuma (domaćinstva + poslovni potrošači) od približno 7%, a za razdoblje od 1990. do zaključno 2001.god. ta stopa je iznosila 1,3%. Pri procjeni razvoja za razdoblje do 2015.god. poći će se od dva osnovna pravca razvoja ogrijevnog konzuma: a. razvoj konzuma u ranije izgrađenim dijelovima grada podesnim za toplifikaciju, b. razvoj konzuma priključenjem novoizgrađenih stambenih i poslovnih objekata na postojećim i

budućim lokacijama podesnim za toplifikaciju. Osnovni pravci razvoja vrelovodnog konzuma pod a) su toplifikacija već izgrađenih (postojećih) stambenih i poslovnih objekata u dohvatu izgrađene toplinske mreže. Osnova za procjenu razvoja pod b) je Generalni urbanistički plana Osijeka do 2015.god. kojim je predviđena prosječna godišnja izgradnja od oko 400 novih stambenih jedinica s pratećim sadržajima. Za očekivati je da će se iz CTS-a opskrbljivati oko 50%, a ostatak će biti plinificiran ili riješen na drugi način. GUP-om se planira izgradnja novih naselja na slijedećim lokacijama: Trg bana J.Jelačića, Donjodravska obala, Industrijska četvrt II, te Blok centar II, na kojem je izgradnja već ranije započela. Osim navedenih lokacija potrebno je posebno istaći planiranu izgradnju Osijeka na lijevoj obali rijeke Drave. Teško je pretpostaviti da će se u razdoblju do 2015.god. stvoriti potrebni uvjeti i da će Grad imati dovoljno “snage” za tako opsežan projekt. Ukoliko se i izvede nekakva manja cjelina, biti će racionalnije izvesti privremeno rješenje snabdjevanja toplinskom energijom rajonskom kontejnerskom kotlovnicom ili sličnim rješenjima. Toplinski izvori: 1.) Toplana C.Hadrijana 3 1a) PARNI KOTAO

Proizvođač Babcock – Wilcox, Engleska Godina prizvodnje 1960. Učin 50 t/h Parametri pare 30 bara / 400 °C Gorivo mazut

1b) VRELOVODNI KOTAO 1 Proizvođač Đ.Đaković, Sl.Brod Godina prizvodnje 1973. Učin dvokružni (krug kotla i krug mreže)

60

Parametri pare 35 MW Gorivo mazut / zemni plin

1c) VRELOVODNI KOTAO 2 Proizvođač Đ.Đaković, Sl.Brod Godina prizvodnje 1982. Učin dvokružni (krug kotla i krug mreže) Parametri pare 58 MW Gorivo mazut / zemni plin

2.) EL – TO Zeleno polje 2.1. Plinsko turbinski agregat

2.1.1. PLINSKA TURBINA Proizvođač AEG – Kanis, Njemačka Nazivna snaga 25 MW Broj okretaja 5100 min -1 Vrsta goriva zemni plin / ekstralako ulje 2.1.2. KOTAO NA OTPADNU TOPLINU Proizvođač STEINMÜLLER, Njemačka Tip kotla La MOnt Učin 56 t/h Parametri pare 30 bara / 250 °C Temperatura napojne vode 125 °C

2.2. STEAMBLOCK KOTLOVI

Proizvođač Đ.Đaković, Sl.Brod Broj kotlova 3 Učin 3 x 18 t/h Parametri pare 19 bara / 250 °C Temperatura napojne vode 125 °C Vrsta goriva mazut / zemni plin

2.3. BLOK 45 MWE / 139 MWT 2.3.1.KOTLOVSKO POSTROJENJE

Proizvođač Waagner Biro, Austrija TPK Zagr. Tip kotla prirod.cirkul.,pretlačno ložište Učin 2 x 125 t/h Parametri pare 87,30 bara / 515 °C Temperatura napojne vode 180 °C Gorivo zemni plin / mazut

2.3.2. PARNA TURBINA

Proizvođač Jugoturbina, Karlovac Tip turbine Kondenzacijsko – oduzimna Snaga 45 MW Broj okretaja 3000 min -1 Parametri pare 86 bara / 510 °C Kol.svježe pare 250 t/h 1. Neregul.oduzimanje 5,5 bar / 80t/h 2. Neregul.oduzimanje 17,5 bar / 24,6 t/h 3. Neregul.oduzimanje 5,5 bar / 80 t/h 4. Regul.oduzimanje 1,4 bar / 136 t/h

61

Na razvoj vrelovodnog konzuma utjecat će i ugradnja mjerila toplinske energije kod stambenih potrošača što je obveza koja proizlazi iz Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke o opskrbi toplinskom energijom iz toplinskog sustava u Gradu Osijeku. Za srednje očekivanu varijantu rasta ogrijevnih potrošača u razdoblju do 2005.god. procjenjuje se porast potrošnje domaćinstava s 2,5%, a poslovnih potrošača s 1,0%. 3. Razvoj energetskih izvora Razvoj toplinskih izvora za razdoblje do 2015.god. determiniraju: • potrebe toplinskog konzuma, • dostupni primarni oblici energije, • potrebna sigurnost opskrbe i • raspoloživa financijska sredstva. Činjenica, da će se postojeći kogeneracijski blok 45 MW na lokaciji TE-TO Osijek (Zeleno polje) između 2005. i 2010.god. naći na kraju svog životnog vijeka, ukazuje na neophodnost izgradnje novog bloka za spregnutu proizvodnju električne i toplinske energije. Novi kogeneracijski izvor, električne snage 80-100 MW i toplinske snage 200-250 MW, trebao bi ući u pogon oko 2010. godine. U međuvremenu, radi potrebe sigurnosti opskrbe industrijskih potrošača, biti će nužno izgraditi parni kotao kapaciteta oko 80 t/h pare koji bi trebao ući u proizvodnju najkasnije krajem 2005.god. ako se želi zadržati sigurnost opskrbe na današnjem nivou. Izgradnja novog kogeneracijskog bloka kao i parnog kotla učina 80 t/h planira se na lokaciji TE-TO Osijek Zeleno polje, za što postojie vrlo povoljni preduvjeti. U svezi razvoja toplinskih izvora planira se napuštanje postojeće lokacije Toplane odnosno Pogona Osijek u Ulici cara Hadrijana br. 3 i preseljenje na lokaciju TE-TO Osijek – Zeleno polje. Jasno, prije toga potrebno je na navedenoj lokaciji stvoriti preduvjete za preseljenje osoblja i radionice. Kako su na postojećoj lokaciji Toplane izgrađeni vršni i rezervni toplinski izvori, čija je starost od 18 do 40 godina, bit će potrebno izraditi analizu opravdanosti preseljenja pojedinih postrojenja i to s tehničkog i ekonomskog stajališta. 4. Razvoj blokovskih kotlovnica Osim CTS u nadležnosti HEP-Toplinarstvo d.o.o., Pogona Osijek su blokovske kotlovnice u gradskim naseljima: − Naselje Vladimir Nazor s 423 stana i 14 poslovna potrošača (grijanje + potrošna topla voda) − Naselje Jug III s 334 stana i 2 poslovna potrošača (grijanje + potrošna topla voda) − Naselje Stanko Vraz s 291 stanom (samo grijanje) Obzirom na starost postrojenja (oko 20 god.) već su pokrenute aktivnosti oko izrade analize opravdanosti povezivanja navedenih naselja s CTS-om tj. vrelovodnom toplinskom mrežom. Kod toga se kao značajan problem pojavljuje način rješenja pripreme potrošne tople vode u 2 naselja (V.Nazor i Jug III). U 2003. godini započinje prva faza spajanja blokovske kotlovnice V.Nazor na vrelovodnu toplinsku mrežu. 5. Razvoj toplinske mreže i toplinskih stanica Prema srednjoj mogućoj varijanti razvoja procjenjuje se veličina toplinske mreže i broj toplinskih stanica u 2005.god. 2005.god. 2002.god. • vrelovodna mreža km 42,5 40 • parovodna mreža km 7,0** 8,5* • mreže, ukupno km 49,5 48,5

62

• vrelovodne stanice kom 540 499 • parovodne stanice kom 18** 22* • toplin.stanice, ukupno kom 558 521 * Bez topl. stanice i magistralnog parovoda za Saponiu Nemetin (3,5 km) koji je tijekom rata totalno oštećen i nije u funkciji. ** Predviđa se da dio potrošača koji paru koriste isključivo u ogrijevne svrhe prijeđe na vrelovodni sustav, pa iz toga proizlazi smanjenje duljine parovodne mreže i broja parnih toplinskih stanica. Općenito je nastojanje da temperaturni režim rada vrelovodne mreže, osobito one koja radi u sustavu sa spregnutom proizvodnjom električne energije i topline, budu što niži. Na toplinskom sustavu Osijeka to neće biti moguće dosljedno provesti, jer hidrauličke karakteristike postojeće mreže to ne dozvoljavaju. Sadašnji temperaturni režim 130/700C biti će moguće provoditi na dijelu vrelovodne mreže zapadno od Toplane još nekoliko godina, a tada će se morati ići na više temperaturne režime ili na značajne rekonstrukcije mreže. Kod izgradnje nove, kao i kod zamjene postojeće toplinske mreže, osobitu pažnju treba posvetiti toplinskoj izolaciji, nastojeći osigurati optimalno debljinu izolacije. U svezi toga treba prvenstveno koristiti sistem beskanalnog polaganja vrelovoda s tvornički predizoliranim cijevima koji imaju sustav za detekciju vlage. Kod vrelovodnih toplinskih stanica uz obveznu ugradnju mjerila toplinske energije težit će se primjeni kvantitativno-kvalitativne regulacije ugradnjom programskih termoregulatora, jer je duljina vrelovodne mreže takva da primjena samo centralne klizne regulacije temperatura vode u izvorima rezultira značajnim kašnjenjima i problemima koji zbog toga nastaju. Slijedeći korak bit će mogućnost lokalne regulacije u stanicama i centralnog nadzora, regulacije i upravljanja radom toplinskih stanica iz dispečerskog centra. Prema već navedenim zakonima koji vrijede za nove objekte mora se instalacija grijanja izvesti tako da se omogući mjerenje i regulacija svake stambene ili poslovne jedinice. Za postojeće potrošače kod kojih to nije moguće izvesti predviđa se, ukoliko to potrošači žele, ugradnja razdjelnika utroška toplinske energije na svaki radijator.

Osnovni podaci o centraliziranom toplinskom sustavu Osijek(stanje 01.01.2002.god.)

Broj potrošača

Red

. broj

TOPLINSKI SUSTAV

Priključn

a sn

aga

Duljina

toplinsk

e mreže

(km)

Broj

toploins

kih

stan

ica

Indu

strijsih i

poslov

nih

Stambe

nih

Uku

pno

Nap

omen

a

1 2 3 4 5 6 7 8 9 1. PAROVODNI 38,59* 8,5** 22** 22 - 22 2. VRELOVODNI 141,8 40 499 1134 8788 9922

3. BLOKOVSKE KOTLOVNICE

(3 kom) 8,34 - 28 16 1050 1066

757 domaćinstava

koriste potrošnu toplu

vodu iz blokovskih kotlovnica

UKUPNO 188,73 48,5 549 1172 9839 11010 * Navedena snaga predstavlja ugovorenu snagu tehnološke pare u 2002.godini ** Bez toplinske stanice i magistralnog parovoda za “Saponia” – Nemetin duljine 3,5 km koji je u domovinskom ratu totalno oštećen i nije za korištenje

63

d) Alternativni izvori energije

• ogrijevno drvo i drvni otpad koristi se u domaćinstvima i industriji kojoj, kao sirovina, služi drvo a

drvni otpad se stvara u procesu proizvodnje, • biljni otpadci, ostala bio masa i bio plin • Biljni otpadci i ostala bio masa vezani su uz poljoprivrednu proizvodnju i mogu se, kao energent,

koristiti u ruralnim naseljima. Bio plin nastaje u kanalizaciji i od stajskog gnojiva, velike kalorične vrijednosti i treba ga što više iskorištavati, gdje je to ekonomski opravdano.

• sunčeva energija je najveći potencijalni izvor energije • Sunčeva energija može se koristiti za zagrijavanje stambenih prostora i sanitarne tople vode.

Obzirom na naše klimatsko područje sunčeva energija može se koristiti samo kao dodatni izvor energije uz konvencionalni način zagrijavanja prostorija i sanitarne vode.

1.1.2.7. Vodnogospodarski sustav a) Vodoopskrba

Postojeći vodoopskrbni sustav Grada Osijeka zasnovan je na zahvatu podzemnih voda na crpilištima "Vinogradi" (18 zdenaca), transportnom cjevovodu neprerađene vode u dužini cca 11 kilometara do postrojenja za preradu vode na lokaciji "Nebo pustara" kapaciteta 600 - 350 l/sek, da bi se potom prečišćena pitka voda preko crpnog postrojenja i vodovodne mreže distribuirala do krajnjih potrošača. Raspoloživa crpna količina vode na crpilištu "Vinogradi" iznosi 600 l/sek, dok ukupno instalirani kapacitet crpki iznosi 720 l/sek u čemu je sadržana i određena rezerva namijenjena sigurnosti pogona. Vodoopskrbni sustav Grada Osijeka služi za snabdijevanje pitkom vodom samog grada i slijedećih prigradskih naselja: Brijest, Briješće, Josipovac, Nemetin, Podravlje, Sarvaš, Tenja, Tvrđavica i Višnjevac. Naselje Klisa ima svoje bunare i predviđeno je spajanje na vodovodnu mrežu Grada Osijeka. Naselja Klisa, Sarvaš i Tenja spojiti na gradsku vodovodnu mrežu kod Nemetina. Za potrebe tehnološke vode postoje: • pomoćna crpilišta vode postoje u krugu radnih organizacija «Pivovare»; «Mlijekara», «Lura» -

tvornica keksa, šećerane, Opeke, Tvornice Žigica, Panonije, Nove luke Tranzit i Nove buduće industrije u Istočnoj industrijskoj zoni,

• crpilište tehnološke vode iz rijeke Drave za potrebe HŽ-a, OLT-a, Saponije, Elektroslavonije, IPK – šećerana, i nove buduće industrijske zone u Istočnoj industrijskoj zoni.

Trenutno vodoopskrbni sustav grada Osijeka s prigradskim naseljima ima cca 404.839 km s 26.260 priključaka. Putem vodoopskrbnog sustava pokrivenost pučanstva Grada Osijeka je cca 95% odnosno na sustav je priključeno približno 100.000 žitelja i dio industrije koja zahtijeva kvalitet sanitarne vode ili gdje je učešće tehnološke vode neznatno. Veliki potrošači vode koji ne zahtijevaju sanitarni kvalitet vode kao "Tvornica šećera", "Saponija", "OLT" i slični imaju svoje sustave tehnološke vode. Crpilište "Vinogradi" zajedno s cjevovodom sirove vode i pogonom aeracije izgrađeni su i stavljeni u pogon 1984. godine. Do tada se za vodoopskrbu koristila rijeka Drava sa zahvatom na crpnoj stanici "Pampas" te preradom vode na "Nebo pustari". Kapacitet starog postrojenja za pročišćavanje dravske vode je 2400 m3/h (900 x 1500 m3/h). Razlog prelaska s dravske vode na podzemnu bunarsku vodu je povećanje stupnja zagađenosti Drave uz vrlo veliku fluktaciju s promjenama vodostaja. Vodozahvat na Dravi je rekonstruiran i sada se koristi kao dopunsko ili zamjensko crpilište, kapaciteta 350 l/sek.

64

Ova voda u kombinaciji s vodom iz crpilišta "Vinogradi" osigurava mogućnost kvalitetne prerade do nivoa pitke vode. Na vodozahvatu "Pampas" instaliran je i kapacitet crpnog postrojenja 600 l/sek a služi za interne potrebe. Raspoloživi kapaciteti prerade vode za sada zadovoljavaju. Rekonstrukcijom tlačnog sklopa osiguran je funkcionalan rad sustava. U pogonu je i rezervoarski prostor veličine 10 tisuća m3 vode a služi za osiguranje satnih oscilacija u potrošnji vode. Za proširenje kapaciteta predviđeno je crpilište Jarčevac. Na ovom crpilištu predviđena je i prerada vode. Dezinfekcija vode provodi se plinskim klorom. Kratak pregled postojećih elemenata sustava • vodoopskrbnim sustavom upravlja radna organizacija "Vodovod-Osijek" • osnovno crpilište je crpilište "Vinogradi" kapaciteta 600 l/sek • vodozahvat na rijeci Dravi je 350 l/sek, a po potrebi moguće je povećanje do 600 l/sek • prerada vode "Nebo pustara" kapaciteta 600 l/sek • tlačni sklop prema potrošačima je 800 l/sek • vodosprema zapremine 10000 m3 • zdravstveni nadzor provodi se redovito uzimanjem uzoraka s izvorišta i na specifičnim točkama

sustava • dezinfekcija se vrši plinskim klorom.

Obilježja i mogućnosti postojećih crpilišta

Vod

oops

krbn

o po

druč

je

Vod

oops

krbn

i su

stav

Crpilište

(izv

orište)

Projektiran

a izda

šnos

t crpilišta

l/sek

Instaliran

a izda

šnos

t crpilišta

l/s

Mak

simalna

izda

šnos

t crpilišta

l/s

Preradb

eni

kapa

citeti

l/s

Mog

uće

pove

ćanje

izda

šnos

ti

l/s

Bud

uća

izda

šnos

t l/s

Vinogradi 600 720 720 600 0 600 Osijek Osijek Pampas

Drava 600 600 600 0 0 600

Ukupno: 1200 1320 1320 600 0 1200

Norme potrošnje vode po stanovniku (L/stan/dan)

Broj stanovnika 1990. 2015.

< 500 100 150 500-1000 150 180 1000-5000 180 220 5000-50000 200 250 > 50000 300 350

Pri takvoj definiciji za potrošnju vode u svakom trenutku i pri 100% priključenosti stanovništva na javni vodoopskrbni sustav slijedeći

Zahtjev za potrošnjom vode u 2002. godini Broj stanovnika Qsr l/s Q max. dan l/s Qmax.d.sat l/s

Grad Osijek 114.616 460 680 320

Voda se pročišćava odnosno iz vode se uklanja željezo, mangan, organske tvari, nitrati, amonijak i drugi štetni spojevi i elementi.

65

Gubici u gradskoj mreži ovise o starosti mreže i procjenjuju se na cca 20% kod nove mreže pa do cca 40% kod starih cjevovoda. b) Odvodnja otpadnih voda

Porastom životnog standarda, intenzivnom stambenom i industrijskom izgradnjom u posljednjih dvadesetak godina na području Osijeka došlo je do intezivnijeg ulaganja i izgradnje vodoopskrbnih sustava što je dovelo do znatnijeg povećanja potrošnje vode. Iskorištenu i upotrijebljenu vodu potrebno je u okviru propisane kvalitete što prije i što sigurnije odvesti te upustiti u recipijente kako one svojim procjeđivanjem u podzemlje i površinske tokove ne bi ugrožavale kvalitetu podzemnih i površinskih voda koje se upotrebljavaju za vodoopskrbu čije su količine i zalihe ograničene i svakim danom ih je sve manje. Potreba za što boljim i kvalitetnijim odvođenjem voda potakla je planiranje novih i kompleksnijih sistema odvodnje na području Osijeka. U prethodnom razdoblju intenzivne izgradnje vodoopskrbnih sustava nije se vodilo dovoljno računa o nužnosti istovremene izgradnje odgovarajućih sustava odvodnje. Projektna dokumentacija odvodnih sustava i uređaja za pročišćavanje izrađena je, a realizirana je samo dijelom .Zbog nedostatka sredstava radovi na njihovoj izgradnji znatno su usporeni ili zaustavljeni. Stoga danas imamo nedovršeni sustav odvodnje i započete objekte pročišćavanja. Poseban problem pretstavlja održavanje izgrađenih sustava i uređaja. Izvan Osijeka u prigradskim naseljima odvodnja je rješena individualno, propusnim crpnim jamama, septičkim jamama ili sličnim objektima, čiji efluent se infiltrira u podzemlje ili ispušta u najbliži jarak ili potok. Tamo gdje su izgrađeni vodovodi postojeći objekti uz povećanu potrošnju više nisu dovoljni, pa sve češće otpadne vode bez ikakve prethodne obrade spajaju na cestovne jarke, melioracione kanale ili najbliže vodotoke stvarajući u njihovom okolišu neprihvatljivo ekološko i higijensko sanitarno stanje. Na području Grada Osijeka djeluje poduzeće za opskrbu i odvodnju otpadnih voda “Vodovod-Osijek” d.o.o. U daljnjem tekstu daju se osnovni pokazatelji postojećih odvodnih sustava. Osijek Koncepcija odvodnje otpadnih voda Osijeka i Južne Baranje usvojena je na osnovu tehničke dokumentacije "Generalno rješenje kanalizacije grada Osijeka s gradskim naseljima" Hidroinženjering iz Ljubljane (1981) i "Idejno rješenje kanalizacije grada Osijeka" - Hidroinženjering iz Ljubljane (1980). U gradu postoji cca 250 km izgrađene kanalizacijske mreže mješovitog tipa sa 15,347 kućnih priključaka, kojom se zajedno odvode komunalne otpadne vode, te priključene industrijske i oborinske vode. Kanali i kolektori izvedeni su s minimalnim padovima pa na širem području Osijeka trenutno ima 26 crpnih postaja. U sadašnjoj situaciji otpadne vode se bez ikakvog pročišćavanja ispuštaju u Dravu dijelom ispustom kod Nemetina, a dijelom preko postojećih kišnih preljeva (8) od kojih su neki aktivni i u sušnom razdoblju. Najznačajnija je crpna postaja “Dalmatinska” koja u sustav prepumpava fekalnu vodu Višnjevca i Josipovca, te mješovitu vodu najzapadnijih dijelova grada. Ostale crpne postaje su perifernog značaja. Služe za prepumpavanje mješovite otpadne vode iz pojedinih nižih ulica, oborinske vode iz podvožnjaka i sl. Stari Sjeverni kolektor, koji je izgrađen 1912. godine dužine je 6.633 m još je u funkciji.

66

Osim toga izgrađen je i u funkciji spojni Sjeverni kolektor dužine 3.218 m i Ø 280/240 cm, industrijski kolektor dužine 930 m i Ø 150 cm, te približno 10.700 m Južnog kolektora od ukupno predviđenih 10 812 m. Dimenzije Južnog kolektora kreću se od Ø 420/390 cm, 320/280 cm, 280/240 cm, te Ø 200 cm kod spoja sa postojećim kolektorom. Da bi izgrađeni sustav mogao funkcionirati izgrađena je ispusna građevina kod Nemetina, koja fizički povezuje novo izgrađenu kolektorsku mrežu s recipijentom - rijekom Dravom. Kod nižih vodostaja rijeke Drave ispuštanje otpadnih voda teći će gravitacijski, a kod visokog vodostaja koristit će se sustav prepumpavanja. Kapacitet ispusne građevine je 6,0 m3/s. Uređaj za prečišćavanje voda nije izveden zbog nedostatka sredstava. Kanalizacija prigradskih naselja Višnjevac i Josipovac, kao i Južni kolektor grada Osijeka, te spojni kolektori projektirani su da bi zadovoljili kvalitetnu odvodnju u budućem razdoblju od 50 godina i to sa specifičnom potrošnjom vode od 500 l/st/dan. (Trenutna srednja potrošnja vode je 418 l/st/dan.). U prigradskim naseljima Višnjevac i Josipovac izveden je separatni sustav odvodnje tako da se sanitarne i industrijske otpadne vode transportiraju posredno uz pomoć crpnih postaja u osnovni sustav odvodnje Osijeka na novoizgrađeni glavni kanal Retfala, koji je dio Južnog kolektora. Glavni kolektor je Ø 800 mm. Na izgrađenom sustavu odvodnje priključeno je 98% stanovnika i sva industrija u užem gradskom području. Otpadne vode šećerane jedan su od najznačajnijih problema odvodnje i pročišćavanja na području Osijeka pa i šire. Osnovni problem predstavljaju velike količine mulja koji nastaje kod pranja repe.Količina zamuljene vode za vrijeme kampanje šećerne repe veća je od ukupne količine otpadnih voda cijelog grada. Razmatrane su razne varijante, od čišćenja repe na mjestu ubiranja, do transporta muljeva do lokacije u Nemetinu (cca 8 km). Mljekara je jedan od većih zagađivača i unutar svoje lokacije rade na uređaju za prečišćavanje vode, ali još nemaju nikakav uređaj te značajno doprinose pogoršanju stanja. Niveta sa svojim pogonom južno od Nemetina ima poseban dio kanalizacije koji završava na ispusnoj građevini kod Nemetina, te će izgradnjom gradskog prečistača i on biti priključen na njega. U tijeku su izrade studija i rješenja i za kliničku bolnicu Osijek, te Saponiju. Godišnja količina otpadnih voda grada Osijeka procjenjuje se na 9.704.525 m3 (domaćinstva - 4.402.976 m3 godišnje, industrija 5.301.549 m3 godišnje). Brijest Sukladno usvojenoj koncepciji odvodnje otpadnih voda, za Brijest je predviđen poluseparatni sustav odvodnje s etapnom izgradnjom. Oborinska otpadna voda odvoditi će se oborinskom kanalizacijom u najbliži recipijent (melioracijski kanal) s tim da će se prvi val oborinskih otpadnih voda i otpadnih voda od pranja ulica odvoditi u sanitarno - tehnološku kanalizaciju. Spojni kolektor sanitarne kanalizacije izveden je od južnog kolektora do Brijesta. U samom naselju kanalizacija je isprojektirana i postoje potrebne dozvole za početak izvođenja. Projektna dokumentacija obuhvaća 5.302,00 m kolektorske i sekundarne mreže i jednu crpnu stanicu. Kod dimenzioniranja kolektora uzete su u obzir i sanitarne (fekalne) otpadne vode Antunovca koji će u budućnosti biti spojen na isti.

67

Čepin (Briješće, Filipovica, Livana) Predviđeno je izvođenje separatnog sustava odvodnje kao sastavni dio regionalnog sustava za evakuaciju i pročišćavanje otpadnih voda. Sanitarne i industrijske otpadne vode prihvatit će se zasebnom zacjevljenom kanalizacijom i transportirati uz pomoć crpnih postaja do Južnog kolektora grada. Za oborinske otpadne vode naselja Čepin predviđen je prihvat cestovnim jarcima i odvod u melioracijske (komunalne) kanale kojima bi se transportirale u recipijent rijeku Dravu. Oborinska odvodnja tako i funkcionira. Čepinski kolektor se izvodi i u vrijeme izrade plana izgrađen je do Livane u dužini cca. 2.378,00 m. Dokumentacija za cijeli kolektor je izrađena, te se samo čeka nastavak radova za daljnjih 1.885,00 m koliko je još u prostoru obuhvaćenom PPUGO-om. Spojni kolektori i sekundarna mreža za naselja uz Ul. sv. B. L. Mandića, Livana i Briješće, su u fazi ishođenja dozvola. Naselja Tenja, Nemetin, Sarvaš i Klisa Idejno rješenje sustava odvodnje gradskog naselja Tenja je u izradi, prema tom rješenju sustav čine 40.044,00 m kolektorske i sekundarne kanalizacijske mreže i 6 crpnih postaja. Za gradska naselja Nemetin i Sarvaš radi se idejno rješenje sanitarne kanalizacije koje je u sklopu izrade kolektora za Bijelo Brdo. Otpadna voda završavala bi na zajedničkom uređaju za pročišćavanje otpadnih voda u Nemetinu. Sekundarna mreža kanalizacije rješavat će se nakon toga. Oborinska odvodnja predviđena je, kao i u ostalim prigradskim naseljima, odvodnjom u cestovne kanale, te ostalim kanalima do recipijenta rijeke Drave. Za Klisu ne postoji projektna dokumentacija. "Južna Baranja" Prema usvojenoj koncepciji rješavanja odvodnje otpadnih voda izrađen je “Idejni projekt odvodnje Južna Baranja” - Hidroprojekt Zagreb (1987.), u okviru kojeg se planira transportiranje svih zagađenih otpadnih voda s tog područja do lijeve obale rijeke Drave, s pročišćavanjem na zajedničkom uređaju za pročišćavanje otpadnih voda u Nemetinu. Realizacija ovog projekta provodit će se u nekoliko faza. Izgradnja sustava odvodnje u gradskim naseljima Podravlje, Tvrđavica i Biljska cesta je u tijeku. Ukupna kolektorska i sekundarna kanalizacijska mreža sastoji se od 6.746,00 m mreže i 6 crpnih postaja. Do sada je izgrađeno 832,00 m sanitarne kanalizacije u Podravlju i 1.240,00 m kolektora južne Baranje, koliko i prolazi područjem PPUGO-a. Izgrađene su 2 crpne stanice u Podravlju i 4 u Tvrđavici. Veličina planiranih zahvata i obim ulaganja potrebnih za realizaciju planova zahtijevaju preispitivanje pa je u tijeku realizacija izrade projekta "Model odvodnje s idejnim projektom kanalizacijskog sustava grada Osijeka" s ciljevima maksimalnog iskorištenja postojećih objekata kanalizacijskog sustava, racionalizacijom troškova rada i održavanja, djelotvornijim budućim ulaganjima u kolektore i sabirne kanale, djelotvornijim budućim ulaganjima u objekte na mreži, smanjenjem zagađenja prijemnika, te

68

racionalizacijom investicija izgradnje objekata budućeg uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. U sklopu realizacije projekta na području grada Osijeka postavljeno je 6 ombrografa, koji mjere oborine. c) Uređenje vodotoka i voda

Osijek sa pripadajućim prigradskim naseljima, prema teritorijalnim osnovama za upravljanje vodama - ustrojstvu vodnog gospodarstva, pripada vodnom području slivova Drave i Dunava. Grad Osijek smješten je na desnoj i lijevoj obali rijeke Drave, sa središtem na 21. kilometru uzvodno od ušća Drave u Dunav. Rijeka Drava najveći je pritok Dunava s ušćem u Republici Hrvatskoj na km 1382+300 Dunava, kod naselja Aljmaš (područje općine Erdut). Izvire u Toblaškom polju, u južnom Tirolu u Italiji. Ukupna dužina rijeke Drave iznosi 749 km, a kroz Republiku Hrvatsku prolazi u dužini 318 km tvoreći većim dijelom toka hrvatsko-mađarsku granicu. Područjem Županije prolazi u dužini od 104 km,a području Grada Osijeka pripada u dužini od 22,275 km. U svom donjem toku kojem pripada i predmetno područje ima karakter nizinske rijeke s puno meandara i sprudova. Rijeku Dravu karakteriziraju izrazite morfološke promjene u koritu, a kvartarne šljunkovito-pjeskovite naslage koje izgrađuju dravsku depresiju čine vodonosni kompleks sa značajnim zalihama podzemne vode.Vodni režim rijeke Drave je pluvijalno-glacijalni (kišno-ledenjački) i karakterizira ga mala vodnost zimi, a velika u proljeće i početkom ljeta. Srednji protok Drave u Hrvatskoj kreće se od 315 m3/s na granici sa Slovenijom, do 555 m3/s na ušću u Dunav. Vodotok na području grada značajan za Republiku Hrvatsku – državne vode – je rijeka Drava, a ostale površinske vode su lokalne vode. Srednje brzine toka Drave kroz Osječko-baranjsku županiju kreću se oko 0,7 m/s, dok maksimalna brzina toka može dosegnuti 1,5 m/s pri ekstremno velikim protocima. Padovi vodnog lica za dionicu od Osijeka do ušća ovise da li se Drava nalazi pod usporom rijeke Dunav ili ne, i ovisno o tome kreću se od minimalnih 0,0016‰ pa do 0,116‰ pri visokim vodostajima Drave bez uspora Dunava. Slivno područje "Vuka" u granicama Grada, prema hidrološkim značajkama dijeli se na dravski (direktni) i dunavski (indirektni) sliv. Dravskom slivu pripada 84,35 km2 s desni pritocima: Poganovačko-Kravički kanal i Crni Fok koji se putem Stare Drave kod Višnjevca ulijeva u Dravu. Dunavski sliv zauzima područje od 78,20 km2 i obuhvaća dijelove sliva kanala: Duga bara, Seleš-Brijest, Glavni Tenjski i Glavni Daljski kanal. Navedeni kanali osim Glavnog Daljskog pritoci su Bobotskog kanala, koji se uljeva u Vuku, a ona u Dunav. • Regulacijske građevine na rijeci Dravi Kroz područje Grada Osijeka rijeka Drava prolazi od km 5+500 do km 27+775. U svrhu zaštite priobalja - učvršćenja obala, obrane od poplava, plovidbe i pravilnog provođenja leda - uređenje rijeke Drave regulacijskim zahvatima započelo je krajem 19. stoljeća. Kako je rijeka Drava od km 70+000 pa do ušća Mure u Dravu rkm 236+500 u graničnom sektoru, problematika regulacija zajednički se rješava s Republikom Mađarskom. Radi boljeg sagledavanja reguliranosti rijeke Drave, realnije je promatranje po dionicama, jer je jedino tako moguće istaknuti specifičnost problema, koji nisu isti na cijelom potezu rijeke Drave kroz Grad Osijek.

69

Prvu dionicu od km 5+500 do km 16+000 – karakterizira niz izgrađenih regulacijskih građevina: T-objekti, paralelne građevine, obaloutvrde, pera kao i izvedeni prokop Nemetin. Prokop je izveden presjecanjem oštre krivine Drave za potrebe osiguranja uvjeta za protjecanje voda, leda i nanosa osiguranja kvalitetnog plovnog puta, koncepcijskim rješenjem razrađenim u Idejnom projektu luke Osijek iz 1981.g. i Glavnom projektu regulacije r.Drave km 11+500 do 16+500 s prokopom na km 13+000 iz 1982.godine. Nakon izvedbe prokopa staro korito Drave predviđeno je za bazensku luku – Nova luka Osijek u Nemetinu na km 12+640 do km 12+900. Na drugoj dionici od km 16+000 do 24+200 korito je uređeno obaloutvrdama gradskog tipa (9 km obaloutvrde na lijevoj i desnoj obali) s regulacijskom širinom od 180 m pri srednjoj vodi. Nizvodno od vojarne «Vrbik» km 16+811 na desnoj obali, predviđena je obaloutvrda u dužini od 250 m. Opseg radova na trećoj dionici, od km 24+200 do km 27+770, znatno je manji. Radi učvršćenja korita izgrađeno je niz obaloutvrda, paralelnih gradnji, sustava pera, no rječno korito je još uvijek neujednačene širine. • Inundacijski pojas Zakonom o vodama definiran je inundacijski pojas na vodotocima i drugim ležištima voda u svrhu tehničkog i gospodarskog održavanja vodotoka i drugih voda, djelotvornog provođenja obrane od poplava i drugih oblika zaštite od štetnog djelovanja voda. Razlikuju se uređeni i neuređeni inundacijski pojas s obzirom na postojanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina. Utvrđivanjem neuređenog inundacijskog pojasa rezervira se prostor za građenje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, te ograničava prostor prirodnih i umjetnih retencija. Za područje Osijeka, na prijedlog Hrvatskih voda, Državna uprava za vode donijela je sljedeće Odluke o granicama inundacijskog pojasa: • uz desnu obalu rijeke Drave

Odluka o vanjskoj granici neuređenog inundacijskog pojasa desne obale rijeke Drave km 11+171 do 12+848, od 29.09.2000.g. Odluka o vanjskoj granici uređenog inundacijskog pojasa desne obale rijeke Drave km 12+848 do 16+428, od 10.10.2000.g. Odluka o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa desne obale rijeke Drave km 16+428 do 17+790, od 11.12.2000.g. Odluka o vanjskoj granici uređenog i neuređenog inundacijskog pojasa desne obale rijeke Drave km 17+790 do 18+950, od 26.10.2000.g. Odluka o vanjskoj granici uređenog inundacijskog pojasa desne obale rijeke Drave km 18+950 do 21+830, od 01.12.2000.g. Odluka o vanjskoj granici uređenog inundacijskog pojasa desne obale rijeke Drave km 21+830 do 23+500, od 14.05.2000.g. Odluka o vanjskoj granici uređenog inundacijskog pojasa desne obale rijeke Drave km 23+560 do 25+900, od 14.07.2000.g. Odluka o vanjskoj granici neuređenog inundacijskog pojasa desne obale rijeke Drave km 25+900 do 29+350, od 09.08.2000.g.

• uz lijevu obalu rijeke Drave Odluka o vanjskoj granici uređenog inundacijskog pojasa lijeve obale rijeke Drave km 19+300 do 22+325, od 17.06.2000.g. Prijedlog za određivanje vanjske granice uređenog inundacijskog pojasa lijeve obale rijeke Drave km 16+450 do 19+270 (izrada odluke u tijeku)

U predmetnom pojasu po odredbama Zakona o vodama, zabranjeno je obavljati radnje kojima se može pogoršati vodni režim i povećati stupanj ugroženosti od štetnog djelovanja voda.

70

Sve zemljišne čestice u utvrđenom uređenom i neuređenom inundacijskom pojasu, od vanjske granice pojasa do korita rijeke Drave imaju svojstvo vodnog dobra. Vodno dobro je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, koje ima njezinu osobitu zaštitu i koristi se na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o vodama. Obrana od poplava Stanje uređenosti vodotoka i izgrađenosti sustava za obranu od poplava za vodno područje Drave i Dunava u Republici Hrvatskoj razlikuju se za pojedina slivna područja i za pojedine vodne tokove. Za područje Grada Osijeka može se konstatirati da je stupanj reguliranosti vodotoka zadovoljavajući, a izgrađeni sustav za obranu od poplava štiti područje Grada Osijeka od velikih voda Drave i Dunava. Na području Grada Osijeka izgradnja obrambenih nasipa datira od 18. stoljeća. Zbog zaštite od velikih voda rijeke Drave i Dunava izgrađeni su sljedeći nasipi koji se u cjelosti ili djelomično nalaze na području Grada: • Nasip Višnjevac-Osijek duljine 4,413 km, nalazi se na desnoj obali rijeke Drave (u cijelosti na

području Grada) i brani područje oko 300 ha gradskog područja na kojem su smješteni stambeni objekti, hipodrom konjičkog kluba "Osijek", te crpna postaja gradskog vodovoda. Trasa nasipa počinje na visokoj obali rukavca Stare Drave u prigradskom naselju Višnjevac, a završava kod zgrade Hrvatskih voda VGO Osijek.

• Nasip Drava-Dunav duljine je 18,645 km. Ovaj lijevoobalni dravski i dijelom desnoobalni dunavski nasip štiti područje ukupne površine 4500 ha. Početak nasipa nastavlja se na Glavni dravski nasip kod lokacije Trokut i završava kod naselja Kopačevo. Područjem Grada Osijeka prolazi u duljini od 6,392 km (od km 2+418 do 8+810).

• Obuhvatni nasip Tvrđavica i Podravlje izgrađeni su radi zaštite istoimenih naselja i danas se smatraju sekundarnim nasipima. Nasip Tvrđavica duljine je 3,53 km, a nasip Podravlje 1,16 km i jednim svojim dijelom uključeni su u nasip Drava-Dunav.

• Desnoobalni nasip uz kanal Poganovačko-Kravički, trasa nasipa započinje na desnoj obali kanala kod mjesta Josipovac, duljine 1,10 km i štiti naselje Josipovac na prostoru od 0,15 km2.

• Desnoobalni i lijevoobalni nasip uz Bobotski kanal izgrađeni su u cilju zaštite naselja i obradivih površina i ide uz kanal do km 38. Području Grada Osijeka pripada 1 km nasipa stacionaže 24+000 do 25+000 i brani područje od 4,90 km2.

U svrhu proučavanja režima površinskih voda osnovane su hidrološke postaje na vodotocima na kojima se promatraju karakteristične hidrološke veličine (vodostaj, protok, temperatura vode, pronos nanosa). Na području Grada Osijeka nalazi se vodomjerna postaja Osijek u km 19+200 rijeke Drave, na desnoj obali na kojoj se opaža vodostaj i mjeri temperatura vode. Postaja je osnovana 1827. g. kao vodokazna, a 1979. g. nadopunjena je limnigrafom za kontinuirano praćenje vodostaja. Na ostalim vodotocima nema postaja za kontinuirano praćenje vodostaja i protoka, ali se za potrebe obrane od poplava aktualizira nekoliko lokacija za povremena mjerenja vodostaja (npr. Poganovačko-Kravički kanal u Josipovcu).

Regulacijske građevine na Dravi na području Grada Osijeka

Vodotok Dionica Obala Poč.stac. Zav.stac. Tip objekta Drava 0-20 L 13+320 0+0 Pero Drava 0-20 D 13+320 0+0 Pero Drava 0-20 D 13+380 13+575 Kej obala Drava 0-20 L 13+880 16+750 Kej obala Drava 0-20 D 14+300 0+0 Pero

71

Drava 0-20 D 14+800 0+0 Pero Drava 0-20 D 15+040 0+0 Pero Drava 0-20 D 15+650 0+0 Pero Drava 0-20 D 15+950 0+0 Pero Drava 0-20 D 16+150 16+750 Kej obala Drava 0-20 D 16+800 17+500 Kej obala Drava 0-20 D 17+500 17+800 Kej obala Drava 0-20 L 16+800 17+600 Par. Građ. Drava 0-20 L 16+900 0+0 Traverza Drava 0-20 L 17+150 0+0 Traverza Drava 0-20 L 17+630 18+700 Kej obala Drava 0-20 D 19+178 19+474 Kej obala Drava 0-20 D 19+474 20+700 Kej obala Drava 0-20 L 19+030 19+380 Kej obala Drava 0-20 L 19+380 19+765 Kej obala Drava 0-20 L 19+530 0+0 Pero Drava 0-20 L 19+950 20+000 Kej obala Drava 0-20 L 19+920 0+0 Pero Drava 0-40 L 22+300 22+300 Kej obala Drava 0-40 L 22+300 22+600 Obaloutvrda Drava 0-40 L 19+920 20+070 Kej obala Drava 0-40 L 22+845 0+0 Pregrada Drava 0-40 D 20+700 21+300 Ostalo Drava 0-40 D 20+800 21+318 Ledobran Drava 0-40 D 21+318 21+689 Kej obala Drava 0-40 D 21+689 22+005 Kej obala Drava 0-40 D 22+005 22+506 Kej obala Drava 0-40 D 22+506 24+130 Obaloutvrda Drava 0-40 D 25+850 26+140 Obaloutvrda Drava 0-40 D 26+140 26+395 Deponija Drava 0-40 D 26+650 0+0 Pero Drava 0-40 D 26+850 0+0 Pero Drava 0-40 D 27+000 0+0 Pero Drava 0-40 L 26+310 0+0 Pero Drava 0-40 L 26+550 26+630 Obaloutvrda Drava 0-40 L 26+700 27+450 Obaloutvrda Drava 0-40 L 27+520 27+700 Par. Građ. Drava 0-40 L 27+550 0+0 Traverza Drava 0-40 L 27+610 27+760 Par. Građ. Drava 0-40 L 27+650 0+0 Traverza Drava 0-40 L 27+850 28+112 Par. Građ.

Korištenje voda za plovidbu Europskim ugovorom o glavnim unutarnjim plovnim putovima od međunarodnog značaja (AGN ugovor) izrađenim 1996. g. od Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE), koji je Republika Hrvatska potpisala 1997. g. u Helsinkiju, a Hrvatski državni Sabor potvrdio 1998. g., definirana je mreža E-plovnih putova koju čine plovni putovi i luke od međunarodnog značaja. Potpisivanjem AGN ugovora, plovni put na rijeci Dravi uvršten je u grupu E-plovnih putova (E 80-08) od ušća u Dunav do Osijeka km 0,0 do 22,0, IV. klase. Mreža E-plovnih putova nadopunjena je sustavom luka unutarnje plovidbe od međunarodnog značaja u koju je svrstana luka Osijek rkm 14 (P 80-08-01). Aneksom III. Europskog ugovora o glavnim unutarnjim putovima od međunarodnog značaja određeno je da E-plovni putovi moraju zadovoljavati najosnovnije zahtjeve propisane klase (IV-VII), koji se odnose na : minimalne dimenzije plovila (duljina i širina), minimalnu visinu pod mostovima, potrebno osiguranje propisanog gaza plovila koji se dostiže ili prelazi kroz prosječno 240 dana godišnje ( ili 60% plovidbenog razdoblja), osiguranje minimalnog vodostaja. Svaka E-luka prema istom mora zadovoljavati propisane tehničke i operativne kriterije.

72

U planskoj dokumentaciji vodnog gospodarstva plovni put na rijeci Dravi obuhvaća potez od ušća Drave u Dunav do ušća rječice Ždalice u Dravu (km 0+000 do 198+000), te je u okviru višenamjenskog uređenja Drave planirano uređenje plovnog puta IV. klase (prema staroj klasifikaciji) odnosno Vb klase (prema novoj klasifikaciji europskih plovnih putova). Na osnovi provedenih analiza temeljem rezultata snimanja plovnog puta utvrđeno je da dionica rijeke Drave od km 0 do km 14 zadovoljava minimalne uvjete iz AGN ugovora, jer pri vodostaju 60%-tne trajnosti osigurava plovni put dubine 3,5 m a pri vodostaju 87%-tne trajnosti dubine do 2,60 m, za širinu plovnog puta 50 m u pravcu i 75 m u krivini. Na području Grada Osijeka postoje izgrađene luke i pristaništa: • Nova luka Osijek u Nemetinu (km 12+640 do 12+900) • Stara luka u Osijeku «Luka Osijek» (km 18+000) • «Zimska luka» u Osijeku (km 20+700 do 21+200). Korištenje voda za sport, kupanje i rekreaciju Prema Zakonu o vodama svakome je dozvoljeno, u skladu s propisima, koristiti vode običnim načinom koji ne zahtijeva posebne naprave i ne isključuje druge od jednakog korištenja - opća uporaba voda. Opća uporaba voda obuhvaća, osim zahvaćanja voda, bez posebnih naprava iz vodotoka i drugih prirodnih ležišta za piće, sanitarne potrebe i druge osobne potrebe domaćinstva i korištenje voda iz rijeka, jezera i drugih površinskih ležišta za kupanje i rekreaciju. Na području Grada Osijeka osim rijeke Drave, u rekreacijske svrhe koriste se melioracijski kanali za sportski ribolov. Način i opseg korištenja voda melioracijskih kanala za rekreaciju propisan je uz obvezu osiguranja ravnopravnog i jednakog korištenja voda za sve uz uvjet da takva opća uporaba voda ne smije biti na štetu ostalih posebnih namjena voda određenim Zakonom o vodama te naročito uz obvezu osiguranja funkcioniranja objekta u provođenju mjera zaštite od štetnog djelovanja voda. Za sport i rekreaciju posebno su interesantni rukavci rijeka uz Dravu i Dunav. Na području Grada to je Stara Drava koja se nalazi u neposrednoj blizini naselja Višnjevac i Josipovac. Stara Drava dio je nekadašnjeg toka rijeke Drave koji je šezdesetih i sedamdesetih godina za srednjih i visokih voda predstavljao živi rukavac ukupne duljine 4,66 km. Ranije izvedeni radovi na regulaciji rijeke Drave, onemogićili su vezu i spoj Stare Drave pri srednjim i visokim vodostajima s rijekom Dravom. Također u navedeni prostor ulijevaju se vode s melioracijskog područja Poganovačko-Kravičkog kanala kao i kanal Crni Fok. Na zahtjev Zajednice Športskih ribolovnih društava Osijek u Hrvatskih vodama VGO Osijek 2001.g. izrađeno je koncepcijsko rješenje uređenja Stare Drave u Višnjevcu, čišćenje korita i popravak postojeće pregrade u koritu koje je većim dijelom i realizirano. Osim navedenoga na području Grada Osijeka nalazi se i nekoliko bajera. Bajeri su umjetno stvorena jezera nastala od napuštenih opekarskih pozajmišta, koja su se vremenom pretvorila u biljna i životinjska staništa. U početku su to bila područja povoljna za razvoj ekosustava, no vremenom su se pretvorila u mjesta gdje se bez nadzora i odgovornosti počeo odlagati otpad svih vrsta. Posljedice su bile vrlo uočljive, neugodni mirisi, plivajuće tvari, mulj, povremeni pomori ribe itd. Zbog svega navedenog bajeri su postali mjesta izvora zaraze, povećanog rizika od nesreća, te mjesta koja mogu utjecati na stanje kvalitete podzemnih voda, te se iz tog razloga prišlo izradi programa revitalizacije i sanacije bajera i bliže okoline. Na inicijativu Poglavarstva Grada Osijeka 1995.g. započelo je uređivanje bajera Jug II. sa ciljem stvaranja zone za odmor i rekreaciju, koja traje i danas. Također je započelo uređenje bajera Industrijska četvrt u Kupskoj ulici, ali je nakon nekog vremena sanacija obustavljena. Proces revitalizacije i sanacija bajera AMD Slavonac i Servis promet nije niti započeo. Tijekom 2000.g. za

73

potrebe tržnog centra Getro, bajer AMD Slavonac pregrađen je i dijelom zatrpan radi izgradnje parkirališta. d) Melioracijska odvodnja i navodnjavanje

Odvodnja je značajna i raširena tehnička mjera u nizinskom dijelu područja uz Dravu i Dunav u Republici Hrvatskoj. Sustav melioracijske odvodnje omogućuje brže i pogodnije otjecanje površinskih i podzemnih voda i osigurava povoljnije uvjete korištenja zemljišta, te obavljanja gospodarskih i drugih djelatnosti. Na području Grada Osijeka hidrografska mreža dijeli se na dravski i dunavski sliv, pa su tako organizirani i melioracijski sustavi. Odvodnja na dravskom slivu, uglavnom je gravitacijska, izvodi se otvorenim kanalima, i u manjoj mjeri cijevnom drenažom. Dravskom slivu pripada dio površine Grada od 84,35 km2. Desni pritoci Dravi na tom području su Poganovačko-Kravički kanal i Crni Fok, koji se preko Stare Drave u Višnjevcu uljevaju u Dravu na njenom 24. km, te kanal Palčić s ušćem u km 13,3. Melioracijski sustav na ovom području čine kanali I. i II. reda (osnovna kanalska mreža) i kanali III. i IV. reda (detaljna kanalska mreža). Poganovačko-Kravički kanal, kanal je I. reda i glavni je recipijent dravskog sliva s ukupnom dužinom 31,60 km i slivnim područjem od 196,59 km2. U granicama Grada Osijeka prolazi u duljini od 5 km. trasa kanala presjeca nekoliko izrazitih depresija u kojima su parcijalno izvedeni nasipi, od kojih se jedan nalazi na predmetnom području. Od većih pritoka kanalu, na području Grada, u kanal se ulijeva Verušetska bara, kanal III. reda, s duljinom od 3,75 km. Drugi veći kanal I. reda je Crni Fok, dužine 11,59 km, sa slivnim područjem od 37,78 km2. Područjem Grada prolazi u duljini od 4,495 km i obuhvaća 21,75 km2 slivnog područja . Kao desni pritoci u kanal se ulijevaju kanal Petruš (kanal II. reda) dužine 10,40 km, Piškato (kanal II. reda) duljine 4,26 km, a lijevi pritok je Đurđevo polje (kanal II. reda) duljine 2,958 km. Kanal Crni Fok definitivno je uređen. Prilikom uređenja izvršena je rekonstrukcija kanala "Granični", tj. povezivanje Crnog Foka s Poganovačko-Kravičkim kanalom tako da se njegove visoke vode koje se pojave u km 8+000 mogu prelijevati u Crni Fok i sprovesti u Dravu. Treći pritok Dravi je kanal Palčić. Ukupne je dužine 4,45 km, kanal je II. reda. Zacijevljen početnih stotinu metara od ušća u Dravu u luci Tranzit, a zatim kao otvoreni vodotok s brojnim objektima prolazi istočnom industrijskom zonom Osijeka. Kanal je uređen. Dunavski sliv prostire se na području Grada na 78,20 km2. Obuhvaća dijelove sliva kanala: Duga Bara, Seleš-Brijest, Glavni Tenjski i Glavni Daljski. Navedeni kanali, osim Glavnog Daljskog, pritoci su Bobotskog kanala koji se ulijeva u Vuku, a ona u Dunav. Odvodnja u dunavskom slivu provodi se uglavnom gravitacijski i u kombinaciji gravitacijske odvodnje i mehaničke putem crpnih postaja. Crpne postaje izgrađene su uz Vuku i Bobotski kanal, koji su i glavni recipijenti na slivnom području "Vuka". Najznačajniji kanal je Glavni Tenjski kanal, kanal II. reda. Ima slivno područje od 68,30 km2 od kojeg 58,10 km2 pripada području Grada Osijeka. Ukupne je duljine 11,75 km, od čega 9,91 km prolazi predmetnim područjem. U kanal se s desne strane ulijeva Pljovarski kanal (kanal II. reda, duljine 9,055 km) i Nemetinsko-Drenjski, a s lijeve kanal Krivaja Bara (kanal III. reda, duljine 4,58 km) i kanal Hrnjakov (kanal III. reda, duljine 5,285 km).

74

Glavni Tenjski kanal jedan je od glavnih pritoka Bobotskom kanalu, a ima utok u njegovom 21. km. Drugi značajni kanal je Glavni Daljski, kanal I. reda ukupne duljine 21,975 km, od koje samo 1,36 km prolazi područjem Grada. Područja na kojima je odvodnja rješena cijevnom drenažom, vrlo je malo. Uglavnom su izvođena od strane IPK Osijek na manjim površinama. Ukupna duljina detaljne kanalske mreže (kanali III. i IV.) reda iznosi 262 km. Korištenje voda za navodnjavanje Nedostatak vode u kritičnom vegetacijskom razdoblju je uslijed klimatskih promjena u posljednjih dvadesetak godina sve izraženiji, a naročito su ugrožene visoko akumulativne kulture (sjemenske). Kako bi se štete svele na minimalnu moguću mjeru potrebna je primjena suvremenih tehnologija obrade tla i izgradnja melioracijskog sustava za navodnjavanje. Dosadašnja primjena navodnjavanja nije adekvatna raspoloživim mogućnostima i koristila se kao interventna mjera,a primjenjivali su se mobilni uređaji za umjetnu kišu s prijenosnim agregatima. Melioracijski sustavi za navodnjavanje na Slivnom području "Vuka", koji obuhvaćaju adekvatne crpne postaje i ustave kao trajne objekte, nisu izgrađeni, osim ustave Krndija na rijeci Vuki u km 71+630 koja služi za zaustavljanje i akumuliranje vode u Vuki i kanalskoj mreži. Na dijelu Slivnog područja "Vuka" koji pripada Osječko-baranjskoj županiji glavni izvori vode za navodnjavanje su rijeke Drava i Dunav te akumulacija Borovik. 1.1.2.8. Postupanje s otpadom Gospodarenje otpadom podrazumijeva spriječavanje nastajanja otpada i njegovog štetnog utjecaja na zdravlje ljudi i okoliš te postupanje s otpadom. Postupanje s otpadom podrazumijeva skupljanje, skladištenje, obrađivanje, odlaganje i prekogranični promet otpada te saniranje i zatvaranje građevina namijenjenih odlaganju otpada i otpadom onečišćenih površina. Ovisno o načinu nastanka, otpad može biti: • komunalni (nastaje u kućanstvima i čišćenjem javnih površina) • tehnološki (nastaje u proizvodnim procesima u gospodarstvu) • opasni (sadrži tvari koje imaju štetna svojstva) Postupanje s opasnim otpadom osigurava Država, a postupanje s tehnološkim otpadom Županija. Grad Osijek osigurava postupanje s komunalnim otpadom. Skupljanje i odvoz komunalnog otpada vrši poduzeće "Unikom" a obuhvaćena su sva naselja u Gradu osim Klise (Ukupno 42.853 domaćinstava). U prošlosti se redovito događalo da su projekti i elaborati zaostajali za onim što je već izgrađeno. 1991. prišlo se studioznijem rješavanju problema odlaganja otpada. Dotadašnje odlagalište u Sarvašu trebalo se sanirati i zatvoriti, a za novu lokaciju predviđen je Nemetin. Kako je rat prekinuo aktivnosti vezane uz ovu lokaciju, pristupilo se odlaganju otpada na tzv. ratnu deponiju Filipovica u samom tkivu grada. Deponija je zatvorena i sanirana nakon što su stanovnici Filipovice zapriječili daljnji dovoz.

75

1996. godine odabrana je lokacija Lončarica Velika. Odnos prema ovoj lokaciji bio je bitno drugačiji te su izrađeni idejni projekt, geotehnička istraživanja te tehnološki projekt. U međuvremenu se bitno promijenio i odnos prema ostalim segmentima gospodarenja otpadom te su izrađeni: Program gospodarenja otpadom, Program zaštite okoliša i Studija primarne reciklaže. Zaključeno je da treba inzistirati na odvajanju otpada po vrstama (na papir, karton, staklo, plastiku, metal, gume i tekstil otpada 30,5% ukupne količine otpada) te je formirano reciklažno dvorište. Strategija postupanja otpadom bazira se na odredbi Europske Unije o potrebi smanjenja biorazgradivog otpada (do 2010.g. na 35%). I faza obuhvaća dvije aktivnosti u sustavu gospodarenja otpadom: • ustroj sustava odvojenog prikupljanja biorazgradivog otpada • ustroj kompostane II faza predviđa ustroj regionalnog odlagališta Istočne Slavonije u okviru koje bi bilo: odlagalište komunalnog otpada, skladište i deponija opasnog otpada te prostor za smještaj postrojenja za energetsku obradu prikupljenog otpada. Do ustroja regionalnog odlagališta, koristit će se lokacija postojećeg odlagališta "Lončarica Velika". Vijek ovog odlagališta je 2009. godina kada bi se trebalo zatvoriti i na toj lokaciji formirati pretovarna stanica i reciklažno dvorište. Na dijelu odlagališta u Nemetinu koje je na uzvisini te nije u poplavnom području predlaže se formiranje centra za obradu tehnološkog otpada te prikupljalište opasnog otpada. Projektom provedbe primarne reciklaže predviđeno je formiranje triju reciklažnih dvorišta (veličine 500 m2) te 122 lokacije za smještaj kontejnera za prikupljanje papira, stakla, PET i metalne ambalaže. 1.1.2.9. Stanje okoliša Okolišem se smatra prirodno okruženje: zrak, tlo, voda, klima, biljni i životinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna baština, kao dio okruženja koje je stvorio čovjek. Cilj zaštite okoliša je održavanje okoline u takvu stanju koje ne ugrožava čovjekov opstanak na nekom prostoru i u vremenu. a) Onečišćenje voda

Grad Osijek prostorno je smješten na desnoj i lijevoj obali Drave. Dio područja pripada slivnom području "Baranja", a dio slivnom području «Vuka». Od vodnih formacija najznačajnija je rijeka Drava (teče u duljini 22,5 km), zatim kanali, bajeri i podzemne vode. Nakon niza istraživanja lokacija «Vinogradi» pokazala se najpogodnijom za zahvaćanje podzemne vode te je formirano veliko crpilište iz kojeg se vodom opskrbljuje grupni vodovod Grada Osijeka. Prema klasifikaciji voda (po BPK parametru), a na osnovu analiziranih uzoraka vode, rijeka Drava svrstana je u III. kategoriju, bajer JUG II u IV. kategoriju, a ostali bajeri u V. kategoriju. Generalna ocjena stanja kvalitete vode nije zadovoljavajuća. Potencijalno su ugrožene površinske i podzemne vode, a osobito su osjetljiva izvorišta vode za piće. Izvori zagađenja vode na području Grada Osijeka su: • gradski odvodni sustavi (otpadne vode industrije i sanitarne otpadne vode),

76

• sustavi odvodnje preko septičkih jama u naseljima Briješće, Brijest, Klisa, Nemetin, Tvrđavica, Sarvaš i Tenja (moguća je komunikacija s podzemnim vodama),

• farme u blizini grada, • neodgovarajuće uređena odlagališta otpada. Prema Zakonu o vodama provodi se zaštita voda od onečišćenja radi očuvanja života i zdravlja ljudi, zaštite okoliša, te omogućava neškodljivo i nesmetano korištenje voda za različite namjene. Zaštita voda ostvaruje se nadzorom nad stanjem kakvoće voda i izvorima onečišćenja, sprječavanjem, ograničavanjem i zabranjivanjem radnji i ponašanja koja mogu utjecati na onečišćenje voda i stanje okoliša u cjelini te drugim djelovanjem usmjerenim očuvanju i poboljšanju kakvoće namjenske uporabljivosti voda. Onečišćenja se s obzirom na izvore iz kojih potječu mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: • onečišćenje iz koncentriranih izvora • onečišćenje iz raspršenih izvora. Koncentrirani izvori onečišćenja su oni koji uglavnom mogu biti nadzirani. To su u pravilu sanitarne i industrijske otpadne vode, otpadne vode s poljoprivrednih farmi, procjedne vode odlagališta, te oborinske vode koje se prikupljaju kanalizacijskim sustavima i moguće ih je nadzirati pomoću uređaja za pročišćavanje, odnosno na samom izvoru onečišćenja odabirom najbolje raspoložive tehnologije. Ispusti se mogu podijeliti u dvije skupine: komunalni ispusti (stanovništvo i industrija) i samostalni ispusti, spojeni direktno u recipijent (industrija, poljoprivreda, odlagališta otpada, prometnice, turistički objekti). Koncentrirani izvor onečišćenja na području Grada Osijeka je sustav odvodnje otpadnih voda Vodovoda-Osijek s direktnim ispustima u rijeku Dravu. Ekolaboratorij Vodovoda-Osijek ispituje otpadne vode Grada na dvije lokacije: gradsko naselje (samo sanitarne vode) i kolektor (otpadne vode industrije i stanovništva). Veći zagađivači na sustavu javne odvodnje su: IPK Tvornica šećera Osijek, IPK Croatia d.o.o., Pivovara d.d., Saponija d.d., IPK MIA d.o.o., Klinička bolnica Osijek, Drava d.d. i Sloboda d.d. Samostalni ispust u bajer ima Panonija d.d. Raspršeni izvori onečišćenja su izvori kod kojih nejčešće nije moguće nadzirati otpadne vode, odnosno koji nisu spojeni na sustav javne odvodnje otpadnih voda. Na području Grada Osijeka u siječnju 2001. g. zabilježeno je iznendano zagađenje rijeke Drave mineralnim uljima na km 15+000. Počinitelj nije poznat. Zaštita voda na državnim vodotocima provodi se u skladu s Državnim planom za zaštitu voda, a na lokalnim vodama u skladu s Županijskim planom za zaštitu voda prema prijedlogu Hrvatskih voda. Hrvatske vode prema ustaljenom programu uzorkuju vodu rijeke Drave 26 puta godišnje na području Grada Osijeka i to na profilima u Višnjevcu (uzvodno od crpne postaje Pampas) i Nemetinu (uzvodno od ispusne građevine). Analizom se određuju vrijednosti slijedećih pokazatelja: A/ fizikalno-kemijski: pH, alkalitet, električna vodljivost B/ režim kisika: otopljeni kisik, zasićenje kisikom, KPK-Mn, BPK5 C/ hranjive tvari: amonij, nitriti, nitrati, ukupni dušik, ukupni fosfor D/ mikrobiološki: broj koliformnih bakterija, broj fekalnih koliforma, broj aerobnih bakterija E/ biološki: P-B indeks saprobnosti, biotički indeks, stupanj trofije

77

Za profil u Nemetinu još i : F/ bakar, kadmij, cink, krom, nikal, olovo, živa G/ organski spojevi: mineralna ulja, fenoli Ukupno, poliklorirani bifenili PCB, lindan, DDT Temeljem Uredbe o klasifikaciji voda a prema analizi uzetih uzoraka u 2001. g. , kakvoća voda rijeke Drave odgovara III. vrsti voda prema skupinama pokazatelja B, C i D (osim profila Drava-Nemetin gdje je IV. vrste). Na temelju pokazatelja skupine E, II. je vrste. Promatrano prema pojedinim pokazateljima iz skupine A, rijeka Drava je I. vrste kao i vrijednosti alkaliteta kod Nemetina, dok je u Višnjevcu II: vrste. Pokazatelji kakvoće voda u skupini F na profilu Nemetin sa I., II. i III: vrste, a u skupini G odgovaraju II. i III. vrsti. Državnim planom za zaštitu voda, u cilju provedbe zaštite voda od onečišćenja, određena je kategorizacija voda. Za državne vode na području Grada Osijeka (rijeka Drava) propisana je II. kategorija. b) Onečišćenje zraka

Trenutno se u Osijeku svakodnevno vrše mjerenja koncentracije sumpor (IV) oksida, tamnih čestica dima (jedna postaja) i taložnih tvari (deset postaja). Na temelju višegodišnjih ispitivanja, utvrđeno je da onečišćenje sumpor (IV) - oksidom i tamnim česticama nije značajno, ali je onečišćenje taložnim tvarima sve prisutnije (preporučena vrijednost od 200 mg/m2 na dan još nije prekoračena niti na jednoj postaji). Veći pojedinačni zagađivači u obvezi su mjeriti svoje emisije u zraku i voditi očevidnik o obavljenim mjerilima. c) Onečišćenje tla

Prostornu organizaciju oblikuje pretežno poljoprivredno zemljište isprekidano urbanim prostorom Osijeka, velikim i malim naseljima. U poljoprivrednom prostoru je vodozaštitna zona «Vinogradi» i odlagalište otpada. Zadnjih godina bilježi se znatno smanjenje poljoprivrednih površina kao i pad kvalitete tla uzrokovan narušavanjem prirodnih uvjeta. Smanjenje poljoprivrednih površina uzrokovano je sve većim širenjem naselja s pratećom infrastrukturom kao i još uvijek velikim postotkom nerazminiranih površina. Onečišćenje tla uzrokovalo je više faktora. Pretjerana upotreba pesticida ima za posljedicu smanjenje sadržaja humusa u tlu, a samim tim i smanjenje plodnosti poljoprivredne sposobnosti. Stočarske farme koje nemaju riješeno postupanje s otpadnim vodama onečišćuju tlo i vodu. Onečišćenjem je osobito opterećeno tlo uz ceste (obilaznicu) zbog izgaranja naftnih derivata. Osobito je osjetljiv prostor pod vodoopskrbnom zonom zbog intenzivne primjene pesticida i blizine obilaznice. Poseban problem predstavlja miniranost područja Grada Osijeka (sjeverno od naselja Tvrđavinca i Podravlje i jugoistočno od naselja Osijeka). Podaci o minski sumnjivom području Grada Osijeka rezultat su provedenog općeg izviđanja cjelokupnog područja od strane Hrvatskog centra za razminiranje – Podružnice Osijek.

78

Minski sumnjiva površina za Grad Osijek iznosi 1.872 ha (stanje na dan 31. prosinac 2004. godine), a obilježena je s 526 tabli upozorenja za minsku opasnost. d) Opterećenje bukom

Na osnovu Plana imisije buke koji obuhvaća 800 mjernih područja, utvrđeni su značajniji izvori buke: • cestovni promet - uz koridore glavnih prometnica, razina buke je od 70-75 dB (Južna obilaznica,

Strossmayerova, Gundulićeva, Županijska, Europska avenija, L.B.Mandića, Trpimirova, Divaltova, ...),

• tramvajski i željeznički promet, • ugostiteljski lokali, • objekti za sport i zabavu. Najmanja razina buka izmjerena je u unutrašnjosti stambenih naselja te u zonama slijepih ulica i na desnoj obali Drave (45-50 dB). Nije izražen problem industrijske buke zbog gospodarske stagnacije. 1.1.2.10. Područja posebne namjene Površine od interesa za obranu namijenjene su za djelatnosti zaštite Države i kao takve označene su u PPOBŽ simbolom koji označava posebnu namjenu. Razgraničenje prostora od interesa za obranu vrši se određivanjem detaljne granice vojnog kompleksa, prema postojećim lokacijama navedenim u tablici, u suradnji s nadležnim tijelom obrane, a u postupku izrade PPUGO.

Lokacije prostora od interesa obrane Tablica

Grad 1. Zgrada zapovjedništva u Osijeku Osijek 2. Vojni kompleks „Vrbik“ 3. Vojni kompleks «Poligon C» 4. SMP «Drava»

Kriteriji uređivanja prostora u cilju određivanja interesa, a za primjenu kod izrade PPUG su slijedeći: • usmjeriti prostorno-razvojne prioritete na svrhovitu zaštitu interesa obrane, • odrediti građevinska područja izvan površina od posebnog značenja za obranu, • uskladiti potrebe osiguranja prostora od interesa za obranu s drugim korisnicima prostora, • odrediti prostorne elemente, smjernice i kriterije za utvrđivanje prostora i sustava od interesa za

obranu. U postupku donošenja prostornog plana potrebno je od Ministarstva obrane ishoditi prethodnu suglasnost.