6. tržišne manjkavosti: mikroekonomski aspekti · troškova te između graničnog privatnog...
TRANSCRIPT
-
Tržišne manjkavosti: mikroekonomski aspekti
• Uvjeti za postizanje optimalnog stanja su vrlo restriktivni i moglo bi se reći kako prvi teorem ekonomike blagostanja pojašnjava razloge
zašto tržište ne jamči efikasno i pravedno društveno stanje.
• Zato ćemo istražiti razloge tržišnih manjkavosti na mikroekonomskoj
razini.
-
Savršena konkurencija i tržišta u stvarnom svijetu
• Tržišta u stvarnom svijetu su nalik nesavršenoj ili
monopolističkoj konkurenciji, oligopolu ili
monopolu.
• To znači da nije zadovoljen uvjet koji osigurava
Pareto optimalnost : cijena proizvoda jednaka
graničnom trošku.
-
Brojnost agenata i prinosi na razmjer
• Uzmimo slučaj situacije monopola u nekoj industriji koju karakteriziraju prinosi na
razmjer. Ako se ti prinosi povećavaju radi se o prirodnom monopolu (minimiziranje
troškova može se postići samo kada postoji jedno poduzeće). Ta situacija je prikazana
na slici 6.1. (DD = krivulja potražnje; AC = krivulja prosječnog troška; MC = krivulja
graničnog troška).
slika 6.1.
-
• Kako će poduzeće izbjeći gubitak bez narušavanja alokacije resursa?
• Odredit će cijenu koja je jednaka graničnom trošku i pokrivanju gubitka (koji je
jednak fiksnom trošku).
• Monopolist gubitak pokriva tako da potrošačima naplati paušalni iznos.
• Kako to monopolist radi? Pretpostavite da nije poznat broj potrošača prije osnutka
poduzeća. Ako bi postojao samo jedan potrošač, on bi snosio ukupni fiksni trošak;
n-ti potrošač bi platilo 1/n ukupnog troška. Poduzeće bi trebalo procijeniti
minimalni broj potrošača, n*, koji će podijeliti iznos fiksnog troška. U takvom je
slučaju moguće da ni jedan potrošač neće željeti biti jedan od prvih n* potrošača
koji moraju platiti dodatno opterećenje.
-
• Svaki potrošač će se ponašati poput slobodnog strijelca.
• Ukoliko monopolist ne želi narušavanje alokacije, svaki dodatni potrošač plaćao bi cijenu jednaku graničnom trošku.
• Teško je vjerovati kako poduzeće može otkriti tko su njegovi potrošači i obvezati ih na kupnju određene količine proizvoda prije početka proizvodnje
-
• Potrošači će nastojati izbjeći potpisivanje prvih, skupljih ugovora.
• Problem slobodnog strijelca mogao bi se jedino izbjeći ako bi
poduzeće bilo u poziciji odrediti diskriminacijske cijene.
• To bi zahtijevalo:
-imati nužne informacije za formiranje određenih cijena za svakog
potrošača (uzimajući u obzir sve faktore koji određuju cjenovnu
elastičnost potražnje za svakog potrošača).
-nemogućnost potrošačima da preprodaju dobra na sekundarnim
tržištima.
• Takve je uvjete teško zadovoljiti.
-
• Prethodna analiza pokazuje da prirodni monopolist neće odrediti cijenu
jednaku graničnom trošku.
• Znamo da monopolist maksimalizira profit kada je granični trošak
jednak graničnom prihodu, a smanjivanje prosječnih troškova vodi
tržišnoj manjkavosti jer onemogućava postizanje Paretove optimalnosti.
• Tržišne se manjkavosti mogu ukloniti iii smanjiti mjerama vlade u obliku
regulacije (antimonopolskim zakonima, kontrolama cijena, itd.) ili
osnivanjem poduzeća u državnom vlasništvu.
-
Slobodni ulazak i izlazak na tržište
• Pretpostavimo kako mali broj poduzeća na tržištu zarađuje ekstra profite, (određujući svoje cijene iznad prosječnog ukupnog troška).
• Ako su ulazak i izlazak slobodni i bez troškova, na tržište ulaze nova poduzeća.
Kako bi se izbjegli gubici zbog mogućeg rata cijenama, nova poduzeća mogu
bez troškova izaći s tržišta.
• U takvom slučaju postojeća poduzeća odredila bi cijenu ne veću od
prosječnog troška, a ekstra profit bi bio jednak nuli.
-
• Dobili bi ishode slične onima u uvjetima savršene konkurencije unatoč prisutnosti
ekonomije razmjera.
• U stvarnom svijetu uvjet potpunog nepostojanja troškova ulaska i izlaska s tržišta
nije zadovoljen.
• Paretova efikasnost zahtijeva cijenu jednaku graničnom trošku. (U
specijalnim slučajevima situacija može biti Pareto efikasna i za
nekonkurencijsko poduzeće (krivulja potražnje presijeca krivulju jediničnog
troška u njenom minimumu i stoga odgovara graničnom trošku).
-
Udaljavanje od koncepta efikasnosti
• Koncept X-efikasnosti ukazuje na sposobnost da poduzeća efikasno alociraju resurse (izjednačavajući MRTS i omjer cijena
faktora proizvodnje) i odaberu tehnički efikasnije planove
proizvodnje.
• Dinamična efikasnost bi se mogla definirati kao sposobnost
smanjivanja troškova proizvodnje (povećanje produktivnosti
faktora proizvodnje) kao posljedica inovacijskog procesa.
-
• Prema Schumpeteru inovacija je najveća na monopolističkim tržištima gdje stimulacija za invencijom proizlazi iz koristi da se u potpunosti uživa u njezinim koristima.
• Ta inicijativa nedostaje na konkurencijskim tržištima, gdje će inovativno poduzeće odmah imitirati drugo i ono neće zaraditi nikakav ekstra profit.
• Empirijski su dokazi kontradiktorni.
-
• Možemo reći da su nekonkurencijski tržišni režimi Pareto neefikasni, ali mogu biti efikasni u smislu da se u određenim uvjetima jedinični trošak može minimizirati; ili da mogu poticati inovacije i kroz to poticati dinamičnu efikasnost.
• Zato postoje argumenti za i protiv nekonkurencijskih tržišta.
-
Nepotpuna tržišta i eksternalije
• U stvarnom svijetu tržišta mogu biti nepotpuna (ili ne
postoje) zbog: (a) eksternalija; (b) postojanja javnih dobara
ili (c) odsutnosti nekih promptnih i terminskih tržišta zbog
transakcijskih troškova i asimetričnih informacija.
• Definicija eksternalija vodi nas prema činjenici da
neplaćanja za korist (pozitivna eksternalija ili eksterna
ekonomija) ili štetu (negativna eksternalija ili eksterna
disekonomija) prouzrokovanu drugima označava
odsutnost tižišta.
-
Razlog postojanja eksternalija temelji se na :
1. Nedostatku pojedinačnih vlasničkih prava nad određenim
dobrima, koja su u suprotnom "zajedničko vlasništvo“;
2. Sjedinjenosti u proizvodnji ili potrošnji: pojedinac proizvodi ili
troši, stvarajući pri tome prednosti (ili nedostatke) drugima.
• Općenito, učinak kojeg eksternalije proizvode s obzirom na uvjete Paretove
efikasnosti je da se zahtijevaju različite granične stope supstitucije (MRS)
potrošača (eksternalije potrošnje) i slično tome, različite granične stope
tehničke supstitucije (MRTS) proizvođača (eksternalije proizvodnje).
-
• Eksternalije uzrokuju divergencije između privatnih troškova i društvenih
troškova te između graničnog privatnog proizvoda i graničnog društvenog
proizvoda.
• Kod prisutnosti eksternih ekonomija, granični privatni trošak je veći od
graničnog društvenog troška.
• Suprotno, eksterne disekonomije rezultiraju većim graničnim društvenim
troškovima od graničnih privatnih troškova. Suprotno vrijedi za granični
proizvod.
• Intervencija vlade može ukloniti divergenciju između društvenog i privatnog
troška (ili proizvoda).
-
• Uzmimo slučaj zagađivanje od strane proizvođača.
• Proizvođač ne mora snositi društveni trošak zagađivanja i zato će kod izjednačavanja svog (privatnog) graničnog troška i cijene proizvoditi više proizvoda nego u slučaju ako bi društveni trošak zagađivanja uključio u svoju kalkulaciju.
• Suprotno bi se dogodilo u slučaju eksternih ekonomija.
• Možemo zaključiti da industrije koje uzrokuju negativne eksternalije proizvode više od društvenog optimuma, dok one koje uzrokuju pozitivne eksternalije proizvode manje
-
Eksternalije i Coaseov teorem
• Intervencije vlade putem poreza i regulacijom
pretpostavljaju da neki članovi društva imaju pravo, a drugi
nemaju (na primjer, građani imaju pravo udisati isti zrak,
dok poduzeća nemaju pravo zagađivati).
• Prema Coaseu, stvarni problem koje društvo mora riješiti je
izbor institucija i kriterija za dodjelu vlasničkih prava.
Institucije se trebaju oblikovati tako da garantiraju
maksimalno moguću efikasnost. Na temelju takvog stava
Ronald Coase je dao sljedeće propozicije:
-
1. Ako je zadovoljen određeni broj uvjeta (uključujući dodjelu vlasničkih prava i
odsustvo transakcijskih troškova), agenti na koje štetno djeluju eksternalije
mogu postići međusobno probitačne sporazume bez intervencije vlade.
Štoviše, ako je samo jedna situacija u kojoj se maksimalizira društveno
bogatstvo, agenti će doći će u tu situaciju bez obzira o načinu na koji su
dodijeljena vlasnička prava.
2. Ako postoje troškovi transakcija, mogućnost da se preko tržišta postigne
najefikasnija pozicija zavisit ce o tome kako su dodijeljena vlasnička
prava. Zato bi vlasnička prava trebala biti dodijeljena na takav način da osiguraju
dostizanje najefikasnije pozicije.
-
• Prva propozicija poznata je kao "Coaseov teorem”.
• Ostali potrebni uvjeti da se održi to propozicija su: postojanje vanjskih autoriteta koji osiguravaju provedbu ugovora i slobodnog transfera numerairea dobra (novac).
• Ako su ti uvjeti zadani, jedina uloga vlade s obzirom na eksternalije trebala bi biti u dodjeli vlasničkih prava i osiguravanju da se ugovori prihvate.
-
• Jedna kritika Coaseovog rada je da je njegov teorem tautologijski.
Naime, ako pretpostavimo da agenti djeluju racionalno i da ne postoje
troškovi transakcije ili legalne zapreke za razmjenu, u situaciji gdje je
dodijeljeno vlasničko pravo, bilo koja neefikasna alokacija resursa bit
će eliminirana potpuno putem ugovora između ekonomskih agenata.
• Druga kritika odnosi se na mogućnost da bi u odsutnosti autoriteta
koji bi prisilio pojedince na pregovore, oni mogli izabrati
neprijateljsku poziciju (nesuradnju). Do takve pozicije dolazi čak i
onda kada agenti ostvaruju zaradu, ali prevladavaju druge
neekonomske okolnosti. Osim toga, suradništvo može zavisiti o
krajnjoj raspodjeli dohotka.
-
• Prema Coaseu najvažnije posljedice koje se pojavljuju zbog
postojanja eksternalija svode se na to:
- da su u konfliktu s uvjetima koji se traže drugim temeljnim
teoremom ekonomije blagostanja (konveksni skup proizvodnje) i
-da stvaraju analitičke teškoće koje mogu ugroziti postojanje
tržišne ravnoteže jer mogu povećati diskontinuitet funkcije ponude.
• U početku smo se pitali može li tržište djelovati kao ograničenje
javnih aktivnosti.
• Sada se možemo pitati nije li tržište jednostavno dopustiva
alternativa javnoj akciji pod određenim uvjetima.
-
Javna dobra
• Dobra kod kojih povećanje potrošnje od strane jedne osobe
ne smanjuje raspoloživost za druge osobe.
• Korištenje takvih dobara od strane dodatne osobe ne dovodi
do povećava troškova (granični trošak je nula).
• Javna dobra su posebni oblik eksternalija jer proizvođač
takvih dobara nema jedini od njih korist nego se njima služe i
drugi koji ih mogu koristiti besplatno (na primjer: svjetionik).
-
• Javno dobro ima samo fiksne troškove. Troškovi konstrukcije i rada svjetionika su gotovo nepromjenjivi prema promjenama u količini usluga koji dobivaju brodovi. To je ekstremni slučaj povećanja ekonomije razmjera.
• Postojanje fiksnih troškova i opadajućih prosječnih troškova vodi do tržišne
manjkavosti stvarajući poticaj za suradnju
• Suradnja je u načelu profitabilna ako potrošnja za dvije jedinice dobara košta manje nego dvostruko koliko košta jedna jedinica). U praksi, suradnju je teško ostvariti jer su privatni agenti motivirani djelovati kao slobodni strijelci.
-
• Odluka o proizvodnji privatnog ili javnog dobra zavisi o postojanju očekivanog profita.
• Smanjenje očekivanog profita zbog nemogućnosti isključivanja čini proizvodnju javnog dobra manje privlačnom.
• Svatko će imati motiv biti slobodan strijelac, nastojeći koristiti javno
dobro koje su drugi odlučili proizvesti.
• Neisključivanje može objasniti zašto su neka prirodna javna dobra uništena: to je "tragedija zajedničkog" tj. prevelikog iskorištavanja zajedničkog vlasništva kao što su zrak, voda i drugi prirodni izvori.
• Dva svojstva javnog dobra, nesuparništvo i neisključivanje daju
opravdanje vladi za interveneciju da takva dobra proizvede izravno ili da stimulira proizvodnju kod drugih i financira njihovu proizvodnju preko poreza ili uredi njihovo korištenje na način da zaštiti uništavanje prirodnih izvora.
-
Troškovi transakcija i asimetrične informacije
• Takvi troškovi su od posebnog značaja za terminska tržišta. • Na terminskim tržištima troškovi transakcija mogu biti važni zbog velikog
stupnja neizvjesnosti o budućim nepredviđenim okolnostima
• To je razlog zašto u stvarnom svijetu nalazimo malo terminskih i uvjetnih
tržišta. Na promptnom i terminskom tržištu, troškovi transakcije su veći kod
postojanja asimetričnih informacija.
• Asimetrične informacije se odnose na različitu količinu informacija
strankama u transakciji, jedne koja se zove principal (stranka koja nema
punu informaciju) i druge zvana agent (ona koja ima punu informaciju).
• Asimetrične informacije mogu prouzročiti dvije različite situacije: (a)
nepoželjan izbor i (b) moralni hazard.
-
• Nepoželjan izbor se pojavljuje kada jedna od strana (principal)
nije sposobna motriti na situaciju agenta ili važne
karakteristike agenta ili dobra uključena u transakciju.
• Jedan problem nepoželjnog izbora može se vidjeti na primjeru
tržišta rabljenih automobila gdje postoji asimetrija informacija.
-
• Drugi problem asimetričnih informacija, problem moralnog hazarda (ili
poticanje) se pojavljuje kada principal nije sposoban promatrati akcije
agenta ili karakteristike dobra koje agent kontrolira, nakon odluke da se
transakcija provede u situaciji kada agent nema poticaja da djeluje u
interesu principala.
• Uzmimo nekoliko primjera: (a) nepoduzimanje mjere za smanjivanje rizika
vlasnika police osiguranja; (b) izbjegavanje dužnosti radnika iz ugovornih
obaveza; (c) poticaj za klijente da podnesu rizične projekte kao posljedicu
većeg kamatnjaka.
-
Teorija drugog najboljeg
• Tvrdi da nije točno da je situacija u kojoj je ispunjen veći broj, ali ne i svi
optimalni uvjeti, nužno ili vjerojatno superiorna situaciji u kojoj je manji
dio ispunjen. Tamo gdje barem jedan od neophodnih uvjeta za Paretov
optimum nije ispunjen, možemo postići samo optimum drugog reda u
odnosu na "prvi najbolji" Paretov optimum. Odatle pojam "drugi najbolji".
• Međutim, razlog da bi neki sektor mogao biti u stalnom odstupanju od savršene
konkurencije nije potpuno jasan. Pretpostavimo slučaj prirodnog monopola.
Može se tvrditi da nacionalizacija ili regulacija dozvoljava državi da garantira
nemonopolističko ponašanje (na primjer: efikasnost će se osigurati ako vladin
monopol odredi proizvodnju kod koje su cijene jednake graničnom trošku).
-
• Samo ako vlada ne bi mogla ili ne bi htjela djelovati da postigne takav
cilj, trebali bi imati odstupanje od savršene konkurencije u drugim
sektorima kako bi se osigurala druga najbolja situacija. Postoji više
razloga zbog kojih bi vlada bila nesposobna ili nevoljna da osnuje, na
primjer, javno poduzeće: prekomjerno visoka razina javnih davanja,
veliki proračunski deficit ili problem menadžerske kontrole.
-
Meritorne želje
• Postoji vjerojatno malo pojedinaca koji bi bili voljni potpuno
podupirati ideju da je svaka osoba najbolji sudac svojih vlastitih
potreba u okviru svih mogućih okolnosti.
• Zamjena pojedinačnog izbora s onim koji ima neke vanjske
karakteristike (bit paternalizma) može biti proširena na druge
situacije jer: (a) pojedinci nemaju informaciju o važnim aspektima
situacije u kojoj trebaju učiniti izbor, ili bi njihova informacija (i
preferencije) mogla biti iskrivljena reklamom ili drugim vanjskim
utjecajima; (b) njihov proces odlučivanja ne slijedi obična pravila
racionalnosti.
-
Paternalizanje pojava mnogih akcija vlada, posebno kroz regulaciju na
području sigurnosti (zaštitna kaciga, pojasevi na sjedalicama, konstrukcije
protiv potresa, itd.); zdravlja (zabrana uzimanja narkotika); obrazovanja
(obavezno školovanje ); umjetnosti (zaštita umjetničkih nasljedstva,
umjetnički porezi, itd.). Potrebe čije zadovoljenje vlada želi unaprijediti
bez obzira na pojedinačne preferencije poznate su kao "meritorne želje" .
Dobra koja zadovoljavaju meritorne želje zovu se "meritorna dobra".
-
GER
FRA
AUS
CRO SPA
ITA
POR GRE
3,2
3,4
3,6
3,8
4
4,2
4,4
4,6
4,8
3,6 3,8 4 4,2 4,4 4,6 4,8 5
Ind
eks
uči
nko
vito
sti t
ržiš
ta r
ada
(1=m
in, 7
=max
)
Indeks učinkovitosti tržišta proizvoda (1=min, 7=max)
Učinkovitost tržišta proizvoda i tržišta rada
Izvor: European Commission, Joint Research Centre (2013): EU Regional Competitiveness Index , RCI 2013