63357296-avanture-izvan-tijela-1

Kazalostrana

I. ISTRAŽUJUĆI TAJANSTVENO

Prva putovanja

Susreti izvan tijela

9

II

45

2. RJEŠAVAJUĆI NAŠE NAJDUBLJE MISTERIJE 83

Nove granice 85

Transformativne kvalitete 145

Razvoj naše prirodne sposobnosti 159

Tehnike istraživanja 189

Ovladavanje iskustvom 233

Napredna istraživanja 259

Predgovor

Prije pet stotina godina, u potrazi za novom zemljom -tajanstvenom zemljom skrivenom iza neistraženog i kartamanacrtanog oceana - šačica odvažnih istraživača prešla je ocean.Mnogi su ovo putovanje smatrali traćenjem vremena i novaca,konačno, moderna civilizacija stoljećima je cvjetala bez ovakvevrste istraživanja.Prkoseći svim nevoljama, ova šačica istraživača polako jenapredovala u nepoznato, nošena svojom gorućom željomza otkrićem. Napustivši toplinu i udobnost kućnog ognjišta,oni su se ukrcali na putovanje izvan poznatih horizonata.Suočivši se kako sa svojim vlastitim, tako i sa strahovima isumnjama zajednice, nastavili su svojim putem, najzaddosegavši svoj cilj istraživanja.Danas smo suočeni s istom vrstom istraživanja - neistraženocean energije, koji čeka da ga osvoje pojedinci, dovoljnodalekovidni i odvažni prekoračiti granice svojih vlastitihfizičkih obzorja. Kao i u prošlosti, istraživač mora biti obdarenunutarnjim porivom i odlučnošću da putuje izvan svihpoznatih granica društva i nauke. Mora putovati sam, dalekood gomile koja se grčevito drži sigurnosti kopna.Kao i u prošlosti, istraživače pokreće jedno jedino - potrebada otkriju sami za sebe,jer prihvatiti bilo što manje od iskustvaiz prve ruke značilo bi popustiti vjerovanjima ipretpostavkama onih ukopanih u sigurnost tla.Danas svatko od nas ima mogućnost izdići se iznad fizičkihograničenja i postati istraživač. Ova velika avantura spremnaje, otvorena za svakoga od nas.

ClP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb

UDK 159.961

Buhlman, WilliamAvanture izvan tijela / William Buhlman ;

>prijevod Marin Domitrović<. - Zagreb: CID-NOVA,2002. - (Biblioteka Tragovi; knj. 55)

Prijevod djela: Adventures beyond the body.

ISBN 953-6566-41-9

420204029

6 7

8 9

Zahvala

.,

Najiskrenije zahvaljujem ljudima koji su pomogli rađanju oveknjige. Kate Tacie, hvala ti za tvoje izuzetne kompjutorske iprepisivačke sposobnosti, uvijek reagirajući brzo i s lakoćom.Loretta i John Drury, vaša kreativnost u kompjutorskoj graficioživjela je moje ideje. Hvala Williamu Birchfieldu čije jestrpljenje, no, ne uzalud, bilo kušano u prevođenjukompjutorskih programa. Mom agentu, Natu Sabelu, za vjeruu potencijal ovog projekta, hvala ti. Sol Lewis, hvala ti, zapoziv na sudjelovanje u Michiganskom metafizičkom društvu.Hvala Jerry Castleu za njegove hipnoterapijske uvide ispoznaje. Debbie Aronson, tvoji komentari na prvotni tekstznačajni su.Posebno bih se želio zahvaliti brojnim sudionicima mojihradionica i predavanja, sudjelovanje u vašim vlastitim izvan -tjelesnim iskustvima pokazalo se neprocjenjivim. Nadalje,zahvalio bih Kevinu Bentleyu na njegovim dragocjenimkomentarima i pomoći.I posebno hvala Michelle Griffith, čiji su entuzijazam iprijateljstvo pomogli da ova knjiga izroni iz dubine i ugledasvjetlo dana.

min 1

ISTRAŽUJUĆITAJANSTVENO

Dio prvi Istražujući tajanstveno

Poglavlje 1

Prva putovanja

~ Najljepše iskustvo koje možemo imati jest tajanstvenoiskustvo. To je iskonski osjećaj, koji počiva u temelju istinskeumjetnosti i nauke. Tko god ga ne zna i ne može se višečuditi, više diviti, skoro je kao mrtav, a pogled mu jezamućeno

Albert Einstein napisao je ove riječi prije mnogo godina, ione su zauvijek urezane u mojoj svijesti. Prije dvadeset godinačvrsto sam vjerovao da je fizički svijet koji vidimo idoživljavamo jedina realnost. Vjerovao sam u ono što su mioči kazivale - život ne zna za skrivene misterije, tek nebrojenioblici života, rađajući se i umirući.

Činjenice su jasne: nije bilo dokaza onefizičkim svjetovimaili našem postojanju nakon smrti. Sumnjao sam u inteligencijubilo koga, dovoljno maloumnoga da prihvati nelogičnapoimanja Neba, Boga i besmrtnosti. U mojoj svijesti bile suto bajke, stvorene za utjehu slabima i manipuliranje masama.Život je bilo lako razumjeti: svijet se sastojao od čvrste materijei oblika, a ideje o životu nakon smrti i Nebu bijahu tek slabašanljudski pokušaj da se stvori nada tamo gdje je nije bilo.

Posjedovao sam arogantna znanja nekoga tko procjenjujesvijet samo svojim fizičkim čuli ma. Svoje sam zaključkepodupirao neumoljivim opažanjima, pruženom naukom itehnologijom. Najzad, da i ima nečega tajanstvenog, naukabi to sigurno znala.

10 11

Dio prvi Istražujući tajanstvenoMoja čvrsta uvjerenja o realnosti i životu nastavila su se

do lipnja 1972. godine. Tijekom razgovora sa susjedom, našse razgovor okrenuo mogućnosti života nakon smrti, kao ipostojanju neba. Sa žarom sam nastavio iznositi svojaagnostička gledišta, no, na moje čuđenje, susjed nije pobijaomoje zaključke: umjesto toga, ispričao je svoje iskustvo odprije nekoliko tjedana. Jedno večer, tek što je usnuo, u šoku jeshvatio da lebdi nad svojim tijelom. Posve budan i svjestan,prestrašio se i trenutačno pao nazad u svoje fizičko tijelo.Uzbuđen, kazao mi je da to nije bio san ili plod njegovemašte, nego posve svjesno iskustvo.

Zainteresiran njegovim iskustvom, odlučio sam istražitiovaj čudni fenomen. Nakon nekoliko dana istraživanja, otkriosam brojne izvještaje o izvan - tjelesnim iskustvima krozpovijest. Uz nešto traženja, otkrio sam knjigu o toj tematici,koja je opisivala kako potaknuti izvan - tjelesna iskustva. Sveskupa izgledalo je krajnje neobično, pa sam knjigu smatraoplodom neobuzdane mašte.

Iz puke radoznalQ.sti, odlučio sam prije spavanja .isprobati'J Clllu~ iz;;~ - tj;lesnih tehnika. NakO'n'~iše dana upornih

~nastojanja, počeo sam se osjećati pomalo smiješno. Nakontri tjedna, jedino iskustvo koje je odskakalo od uobičajenogabilo je življe prisjećanje snova. Bivao sam sve uvjereniji dacijela ta stvar nije bila ništa više nego snažan ili živ san,potaknut navodnom izvan - tjelesnom tehnikom.

Dakle, jedne noći oko jedanaest, tijekom svoje izvan -tjelesne tehnike utonuo sam u san i počeo sanjati da sam snekolicinom ljudi sjedio za okruglim stolom. Svi kao da sume ispitivali o mom samorazvoju i stanju svijesti. U tomtrenu sna počeo sam se osjećati posve omamljen, dok se čudnaobamrlost počela širiti mojim tijelom. Ne mogavši više držatiglavu uspravno, klonuo sam, lupnuvši glavom o stol. Odmahsam bio budan, posve svjestan, ležeći u krevetu sučelice zidu.Mogao sam čuti neobičan zujav zvuk i osjetiti se nekako

drugačije. Ispruživši ruku, posegnuo sam za zidom ispredsebe. Zapanjen sam piljio, jer moja je ruka zapravo ušla u zid:mogao sam osjetiti njegovu vibrirajuću energiju dok sam mudodirivao samu molekularnu strukturu. Tek tada pogodilome saznanje o zaprepašćujućoj stvarnosti, Bože moj, pa janisam u svom tijelu.

Uzbuđen, moja jedina misao bila je, Stvarno je, Bože moj,stvarno je ! Ležećiu krevetu, u nevjerici sam. Pokušavši stegnutišaku, mogao sam osjetiti snagu stiska: ruka je odavala dojampotpune čvrstoće, no, fizički zid ispred mene činio se i osjećaopoput gustog, magličastog materijala s oblikom.

Odlučivši ustati, počeo sam se s lakoćom micati k podnožjukreveta, u mislima hitro se noseći s cijelom tom stvarnošću.U spravljen, žurno sam dodirnuo svoje ruke i nogeprovjeravajući jesam li čvrst, i na svoje čuđenje, bio sam posvečvrst, posve stvaran. Ali, oko mene poznati fizički predmetiu mojoj sobi nisu se više činili sasvim realnim ili čvrstim:umjesto toga, izgledali su sada poput trodimenzionalnihfatamorgana.Bacivši pogled dolje, primijetih veliku hrpunečega u mom krevetu. Začuđen, shvatih da je to usnuli likmog fizičkog tijela, tiho okrenutog zidu.

Usredotočivši pogled na drugi kraj sobe, zid kao da jepolako blijedio ispred mojih očiju. Pred sobom sam mogaovidjeti široko, zeleno polje, koje se prostiralo daleko izvanmoje sobe. Osvrnuvši se, zamijetih priliku kako me sudaljenosti od desetak metara promatra. Bješe to visok čovjek,tamnokos, bradat i u grimiznoj odjeći. Preneražen njegovomprisustnošću, prestrašio sam se i smjesta «kliznuo nazad» ufizičko tijelo. Trenutno sam bio u svom tijelu, a čudan osjećajobamrlosti i treperavog zujanja iščeznu o je dok sam otvoriooči. Oduševljen, sjeo sam, svijesti tutnjeće od spoznaje onogašto se upravo zbilo. Znao sam da je bilo apsolutno stvarno, ane san ili moja uobrazilja. Moja cjelokupna svijest o sebi bilaje prisutna.

12 13


Iznenada, sve što sam ikada naučio o svom postojanju,kao i svijetu oko sebe, trebalo je iznova vrednovati. Uvijeksam duboko sumnjao u to, da iza fizičkog svijeta ima biločega. Sada se cijelo moje gledište izmijenilo. Sada samapsolutno znao da drugi svjetovi zaista postoje, kao i da ljudipoput mene žive u njima.I], n;:tjyaJ.uij.e,.sada.sam znao da jemoje fizičko tijelo bilo tek.privremeno sredstvo izražavanjaonog stvarnog ~ene iznutra, kao i da setiežbajući mogu povOIjlodvĐjjti~ -

/ Oduševljen otkrićem, dograbih 010~1(Ui papir, točnoz;Wilježivši ono što se dogodilo. Bujica pitanja preplavila mije um. Zašto veliki dio čovječanstva nije svjestan ovogfenomeri'a? Zašto ga razne nauke i religije ne istraE!i0 Je limoguće da je ovaj nevidljivi svijet «Nebo» o kojem govorevjerske knjige?\f:aš19 naša vlada ne istražuje ovaj očiti, paralelnienergetski svijet? Je li moguće da nas je naša snažna ovisnosto fizičkoj percepciji navela da zanemarimo nevjerojatan tijekistraživanja i otkrića? \

1G.I(o" je početni šok mog prvog iskustva slabio, shvatiosam da moj život nikada više ne može biti isti. Što sam višerazmišljao o značenju svog iskustva, to više sam uviđao njegovuuzvišenost. U jednoj jedinoj noći sva su moja agnostičkauvjerenja bila zbrisana! (gviđa'o sam da iznova morampreispitati sve naučeno još od djetinjstva, sve ono što samsmatrao naprosto istinitim. IMoj lagodni zaključci o nauci,psihologiji, vjeri, o mom postojanju, bili su očito zasnovanina nepotpunom zn~ Osjećao sam uzbuđenje, ali i nemir- moja uobičajena shvaćanja realnosti činila su se sadanevažnima. Sve sam više osjećao prazninu. Kada sam unekoliko navrata govorio svojim prijateljima o mom iskustvu,oni su ga smatrali odveć bizarnim da bi bio ozbiljno shvaćenoGodine 1972. izraz izvan - tjelesno iskustvo nije još ni bioskovan: tada je u upotrebi najčešće bio izraz astralna projekcija.Nitko koga sam tada poznavao nije čak ni čuo o astralnoj

projekcij,illa ako ste.ljudima-kaaali-da-ste-napnsrili s~ tijelo,~s.J~p:Gmislili-da- ste na-drogi-ili-da-gubite.razum. Brzošam otkrio da svoje iskustvo moram zadržati za sebe ili sesuočiti s određenom dozom nevjerice ili podsmijeha.

"Nakon prvog izvan - tjelesnog iskustva, kroz glavu su miprolazile nebrojene mogućnosti i pitanja. Žudeći zainformacijama i putokazi ma, nekoliko tjedana proveo sam uknjižnicama i knjižarama, tražeći bilo kakovo dostupno znanjena tu temu. Ubrzo sam shvatio da je malo toga: tek je šačicaknjiga napisana o tome, dok su neke bile već desetljećimastare i izvan tiska. Do kraja srpnja 1972. shvatih da samprepušten sam sebi.

Odlučio sam usredotočiti se na jednu tehniku, koja mi seranije pokazala djelotvornom. Ona je uključivala vizualiziranjemeni dobro znanog fizičkog mjesta dok bih tonu o u san.Kao i ranije, predočavao sam si majčinu sobu sa što je višemoguće detalja. Isprva se to činilo teškim, no, nakon partjedana mogao sam oslikati detalje sobe sa sve većomjasnoćom: namještaj, šare na njemu, sastav i građu, dok su mise u svijesti počele javljati čak i pogreške u drvetu i boji.Shvatio sam da što sam više zamišljao sebe unutar te sobe uodnosu na fizičke predmete, to je detaljnija bila mojavizualizacija. Vježbajući, naučio sam se fizički kretati sobomi pamtiti pojedinačne predmete u njoj. Shvatio sam i važnost«osjećaja» ambijenta u svijesti: dodir tepiha pod nogama, osjetsjedanja u stolac, hodanja, paljenja lampe, pa čak i otvaranjavrata. Sto sam detaljniji i uključeniji bio u svojoj vizualizaciji,to su moji rezultati bili efektivniji. Premda zahtjevno upočetku, nakon nekog vremena bila je to prava šala oživjeti usvijesti vizualizacije. Tada sam odlučio voditi dnevnik, ne bihli zabilježio svoja izvan - tjelesna iskustva.

14 15


Idući tjedan nije se dogodilo ništa. Počeo sam sumnjati usebe i svoju sposobnost doživljavanja tog iskustva. Međutim,jedne večeri, oko jedanaest, zadrijemao sam vizualizrajućimajčinu dnevnu sobu. Nije dugo prošlo i bio sam probuđenzujavim zvukom i vibracijama duž cijeloga tijela. Otvorivšioči, shvatih da sam pola unutar, a pola izvan svoga tijela.Prvo što sam osjetio bio je strah, strašna panika preplavila mije um i trenutno sam skliznuo natrag u svoje tijelo. Otvorivšimoje fizičke oči, otkrih da je moje fizičko tijelo bilo obamrloi da je brujalo: kao i ranije, ovaj se osjet polako raspršio,ustupaj ući mjesto normalnim fizičkim osjetima. Uspravio samse u krevetu, šokiran snagom vibracija i zvukova. Jasno sesjećam da sam glasno izustio: «Do đavola, što je to bilo?»

Iznova prolazeći iskustvo, shvatih da sam bio potpunonespreman. Instinktivni strah me je izgleda preplavio već naprvi spomen razdvajanja. '

Dvije noći nije se dogodilo ništa neobično. Treće noći,međutim, probudila me čudna obamrlost koja se s poleđinemoga vrata širila cijelim tijelom. Iako sam se iz svih snagaupinjao ostati miran i ublažiti svoj strah, uzalud. Osjećaosam kao da sam potpuno izvan kontrole i ranjiv. Zapanjen,spontano sam pomislio na moje fizičko tijelo i vibracije supolako jenjavale. Kada su mi se vratili fizički osjeti, osjetiosam razočaranje pred činjenicom da sam propustio velikumogućnost istraživanja. U nastojanju da spasim trenutak,smirio sam se, misli odvratio od fizičkog tijela i nastojaoohrabriti povratak vibracija. ( Učinio sam to koncentrirajućise na vibracijske osjete, upravo doživljene na poleđini vrata.)

Petnaestak minuta kasnije, dok sam se polako opuštao ipočeo tonuti između sna i budnosti, vibracije su se počelevraćati. Započele su na pozadini vrata, šireći se polako cijelimtijelom, dok najzad nisam vibrirao poput visoke frekvencii _il~ elektr.ičnog n~pona. ~vaj put ostao. sam miran, (.~kŠel'$J~nIVO moje strepnje smanjivao sa spoznajom da su, ,~ sam, 'l-1

-'('[-rll ~~W~,. ~~lJpp.~~

dnevnik, 6. kolovoz 1972.

Probudio sam se u 4:00 ujutro, nakon tri i po sata sp~vanja ipočeo čitati knjigu o izvan - tjelesnim iskustvim~: Ci~ajuć~petnaestak minuta, uhvatio me drijemež i odluč~~ sa:n V1zual~zlratzdnevnu sobu moje majke. Na to sam se odlučio, Jer sam Je vrlodobro poznavao. U dnevnoj sobi nekoliko je predm~ta koj~ samizradio još u osnovnoj školi: metalna pepeljara, ulazn~. drvem pragi akvarel oceana. Dok sam u svijesti oslikavao proetoriju, postupnosam pažnju usmjerio predmetima koje sam izradio. Najjasnije štosam mogao, zamislio sam sebe kako ~odam ~nevr:om sobom,promatrajući namještaj i predmete kOJ.e.sam l~radw. T?ok. ~ampažnju usmjeravao na predmete, soba ml Je post~Jala ~v.eJ~s~yom.Pažnju sam premještao s predmeta na predmet, V1zualz~lraJucI ~akododirujem svaki pojedinačno. U svijesti sve više uronjen u osieie Iprizore dnevne sobe, utonuo sam u san.

U tren u sam razbuden snažnim vibracijama i zaglušujućimzvukom cijelim mojim tijelom. Čini se .kao .da sa.m u~:ed n;ašineaviona, dok će mi se tijelo ium rasprsnuit od Jake uibracije. Uzasnutsam iprestrašen snagom vibracija izvukova, i skliznem naza~ usvoje tijelo. Dok otvaram oči, uviđam da sam potpuno o~am:o : ~ase čudan brujajući osjet širi mojim tijelom. U nekoliko idućih.minuta, moji se normalni jizic'ki osjeti polako vraćaju. Ne moguvjerovati koliko su snažne vibracije. -

Ležim u krevetu i pitam se, što su te vibracije i zvuci i što ihproizvodi? Ja znam da oni ne predstavljaju j~zic'ke.?sjete • 00~ujedino nagađati kako su na neki način p~vezam s mOJ.I.m~ejl~10Imlikom, možda moje svjesno prepoznavanje prelaska .svlJestz ~jlzz00gna moje nejizičko tijelo. Možda sam ja naprosto eojeetan V1br~cIJskepromjene ili prijelaza, nužnog da bi se imalo izvan. - tJele:~~iskustva. Ma što god bilo, uistinu vas može đavolskz preplašiti.No, uza sve to, odlučan sam otkriti što se krije iza ovih čudnihvibracija. Mora postojati logično objašnjenje.


na to spreman, osjeti vibriranja zapravo i ugodni. Visokzujajući zvuk kao da je odjekivao mojim tijelom, i osjetiosam se prožet energijom i lak poput perca. Na pomisao dalebdim, mogao sam osjetiti kako se krećem uvis. Bio sampotpuno lišen težine i prvi puta osjeti su bili apsolutno divni.Lebdio sam uvis ka stropu, dotakavši ga rukom. Zadivljen,shvatih da dodirujern energetsku tvar stropa. Utiskujući rukuu magličastu, mutnu molekularnu strukturu, osjetio sambrujajuću vibracijsku energiju stropa. Odmakavši ruku odplafona, zamijetih da mi ruka blista poput tisuća točkica bijelesvjetlosti. Radoznao, ispružih drugu ruku, dohvativši onuispruženu i na moje čuđenje, bila je čvrsta kao dodir.Usredotočivši se na ruku, bio sam opčinjen dubinom iljepotom svjetla. Shvatih da se moja ruka činila poputuniverzuma zvijezda. Teško je to opisati, no, kao da sam biouvučen u univerzum koji sam bio ja sam. Tog sam trenaskliznuo nazad u svoje tijelo, a obamrlost i zujeći zvukovislabili su dok sam u čudu otvarao oči.

u plafon. Začuđen sam da sam odlebdio toliko visoko i instinktivnopomišljam pogledati na svoje tijelo na krevetu. Istog trena skliznemnatrag u svoje fizičko tijelo i osjetim čudnu vibraciju dok se mojifizički osjeti brzo vraćaju.

Dok ležim u krevetu preispitujući iskustvo, uviđam da susigurno misli, usmjerene ka mom fizičkom tijelu, te, koje su meprivukle nazad. Ja znam da je moguće promatrati fizičko tijelo jersam ga tijekom mog prvog izvan - tjelesncg iskustva sasvim jasnovidio. Slutim da je ključ promatranja našeg tijela, ostati što je višemoguće mentalno, emotivno udaljen, neprivržen, no, još važnije,svoje misli moramo držati što dalje od naših fizičkih tijela: inajmanja pomisao na tijelo odmah će nas privući nazad tijelu.Također, trebao sam pomisliti da se okrenem dok sam lebdio: takobih mogao promatrati svoje fizičko tijelo a da mišlju nisam vezanuz njega.

dnevnik, 12. listopad 1972.

18

Budim se u 3:15, nakon tri i pol sata spavanja (dva REMperioda") iodlazim dosofe u dnevnoj sobi. Nakon četrdesetminutačitanja, počinje mi se spavati i počinjem s raznim vizualizacijama.Zamišljam sebe kao svijetao narančast balon ispunjen helijem. Dokse balon širi, osjećam kako postajem sve lakši. Intenziviram iodržavam vizualizaciju što je duže moguće. Utonuvši u san, budimse na osjet jake vibracije i zujanja u cijelom tijelu. Prepoznajem dasam spreman za razdvajanje i odmah pomišljam na lebdenje.Vibracije i zvukovi naglo se smanjuju dok se razdvajam i lebdim kastropu. Čisto instinktivno pružam ruke da dodirnem strop, no,umjesto dodira, moje ruke polako ulaze u odzvanjajuću vibracijsku

dnevnik, 4. listopada 1972.

Tiho ponavljam afirmaciju, «Sada sam izvan - tijela» deset dopetnaest minuta, bivajući sve pospaniji. Koliko god više mogu,pojačavam svoje afirmacije dok tonem u san.

Skoro trenutačno bude me jake vibracije i poput struje zujanjeu mom tijelu. Zaprepašten sam iposve me obuzima duboki strah.Umirujem samog sebeponavljajući: «Svjetlo me štiti.» Moj početnistrah polako slabi dok zamišljam sebe okružena kuglom zaštitničkogsvjetla. Pomišljam na lebdenje i osjećam da sam lak kao perce ipolako lebdim u vis. Dok lebdim sve dalje od tijela, shvaćam da suse vibracije i brujanje umanjili do zvuka tihog žamora. Osjetivši senešto sigurnijim, otvaram oči iotkrivam da s manje od metra zurim */ R.E. M =engl., faza u toku sna, obilježena brzim pokretanjem očiju, što je i

prijevod riječi »rapid eye movement». prim. prev./

19

-

-,-- -- --=-- ~~-


supstancu stropa. Osjećam blagi otpor dok mi ruke iramena prolazekroz strop. Polako se krećući uvis, tijelo mi ulazi i prolazi krozizolaciju, grede i potkrovlje. Prožima me duboko uzbuđenje dokprolazim kroz krov i lebdim povrh kuće.

Mislim na uspravljanje i odmah sam uspravan, stojeći nanajvišem vrhu kuće. Osvrnuvši se, jasno vidim TV antene idimnjak. Premda je duboka noć, nebo i sve oko mene dijelom jeosvijetljeno blistavim srebrnim sjajem.

Stojeći na vrhu kuće, iznenada me spopada želja da letim. Širimruke, kliznem s krova i letim nad mojim stražnjim dvorištem. Polakose spuštam, dok ne letim skoro metar nad zemljom. Iz tko zna kojegarazloga osjećam kao da postajem sve teži i još se više spušiam, doknisam svega nekoliko centimetara nad zemljom. Pomislim«Kontrola», no prekasno. Muklo udarivši, tresnem prvo licem utravnjak. I tog sam trena nazad u svom fizičkom tijelu. Moji sefizički osjeti vraćaju i pitam se, zašto li sam izgubio kontrolu? Zaštosam postao tako težak?

reakcijom i počinjem shvaćati da su moje misli ta energija koja mepokreće. Širim ruke i uzdižem se do nekih stotinjak metara u visinu.Ispod sebe jasno mogu vidjeti zgradu i ceste u mom susjedstvu.Osjećam nešto poput blagog trzaja dok letim sve više i više nadBaltimoreom. Osjećaj trzaja, povlačenja, pojačava se ija pomišljamna tijelo. Istog trena skliznem nazad u svoje tijelo. Otvaram oči, amoje fizicKo tijelo je iupo iodzvanjajuće.

dnevnik, 2. studeni 1972.

Kako su se moja izvan - tjelesna iskustva nastavila, postaosam opčinjen nefizičkim energetskim strukturama koje samuočavao. Svakim mojim iskustvom pitanja su se umnožavala,dok najzad nisam postao opsjednut nastojanjem da shvatimprirodu nefizičkih oblika koje sam susretao. U pokušaju dapojmim odnose između fizičkih i nefizičkih okruženja, razviosam čitav niz grubih eksperimenata. Na primjer, svaki danpostavio bih olovku na sam rub mog noćnog ormarića.Namjera mi je bila ustanoviti mogu li ikako fizički predmetpomaknuti nefizičkim tijelom. Ubrzo sam otkrio kako je ovajjednostavni test složeniji nego što se činio. Moja najvećazapreka bila je nastojanje da se usredotočim na svojeksperiment. Odmah po samom činu razdvajanja, moj bi umnaprosto jurio u smjeru nebrojenih mogućnosti, a eksperimentbi se činio beznačajnim u usporedbi s mnogim čudima kojasu se pružala.

Svaki eksperiment je učvršćivao moju spoznaju, da je mojenefizičko stanje svijesti bilo krajnje osjetljivo i prijemčivo nasvaku i najmanju misao. Moje bi me prevladavajuće svjesne ipodsvjesne misli trenutačno pokrenule u određenom smjeru.Brzo sam naučio da moj podsvjesni um ima mnogo veći utjecajnego što sam ja to ikada zamišljao. Često bi i potpunospontana misao izazvala neposrednu reakciju. Na primjer,ako sam pomislio na letenje, što sam često činio, odmah bihproletio kroz strop ili zid i kružio nad susjedstvom.

20 21

Probudio sam se na zvuk iosjet jakog zujanja. Osjećaj je kao dami tijelo i um vibriraju odvojeno. Isprva sam začuđen snagomvibracija, no, polako se smirujem i svu svoju pažnju usmjeravamna ideju da odlebdim od fizičkog tijela. Vrlo brzo odlebdim u vis iizvan mog tijela ivrtim se skoro metar nad njim. Primjećujem dazujava buka ivibracije odmah slabe nakon potpunog razdvaja'3ja.Zvuk ivibracije zamijenjeni su blaženim osjećajem spokojstva. Cinise kao da nemam težine ilebdim poput oblaka.Pomislim da krenemka vratima i kao da sam automatski odlebdio tome cilju. Osjećamnevjerojatan osjećaj slobode, nikada ranije upoznat. Spontanoodlučujem letjeti imislim o letu kroz krov. Istog trena letim upravou vis kroz strop ipoput rakete prolazim kroz krov. Oduševljen sam


Postupno sam došao do spoznaje da je od suštinske važnostiza stjecanje pune svjesne kontrole već u prvim sekundamanakon razdvajanja. Da bih to ostvario, eksperimentirao sam sraznim načinima stjecanja kontrole. Najprije sam pokušaosvu svoju pažnju odmah po razdvajanju usmjeriti na mojušaku ili ruku. Nadao sam se da bi to moglo fokusirati mojemisli na jednu jedinu ideju i pružiti mi trenutačnu kontroluza kojom sam težio. To je stvorilo čudan osjećaj uronjenosti usamog sebe. Premda veselo, krajnji ishod nije bila kontrola,već osjećaj opčinjenosti a zatim i uvučenost u iskričavisvjetlucavi univerzum blistavih plavih zvijezda.

Nezadovoljan rezultatom, odlučio sam pokušati zgrabitisvoju nefizičku ruku i usredotočiti se na osjete stiska. Biosam dosta iznenađen otkrićem, da je osjet moje metafizičkeruke bio začuđujuće čvrst. Moje metafizičko tijelo posjedovaloje unutrašnju, pri rođenu vibracijsku kvalitetu: odavalo jeosjećaj potpune čvrstine, no, mogao sam osjećati blaguvibrirajuću energiju građe moje ruke. Ubrzo sam otkrio da jemoje energetsko tijelo bilo uistinu «realno» u svakom pogledu,čineći se savršenom kopijom fizičkoga tijela. Otkrio sam ida, kada su mi misli usmjerene na moje nefizičko tijelo,počinjem osjećati uvlačenje unutra, kao da sam uvučen uvakuum duboko unutar sebe.

Tijekom nekoliko mjeseci ponavljao sam ovaj postupaksamoispitivanja i kroz pokušaje i greške naučio o momnefizičkom tijelu. Nakon niza promatranja počeo sam uviđatida je moje nefizičko tijelo bilo poput energetskog kalupa,točnije odljevka - zapravo, svjesna energija koja je poprimilaprivremen oblik. Tijelo koje sam doživljavao tokom izvan -tjelesnosti, činilo se zapravo plodom očekivanja mog uma isvijesti o sebi. Osim toga, shvatio sam da je fokusiranje namoje nefizičko tijelo stvorilo u meni izraženu sklonost dabudem uvučen unutra, u područja koja nisam mogao sebijasno predočiti. Znao sam da mi je potrebna druga metodaza dobivanje svjesne kontrole.22

Nakon skoro godinu dana bio sam frustriran brojnimneuspjelim pokušajima zadobivanje kontrole, dok najzadnisam shvatio da sam cijeli taj proces nepotrebno zapetljao.Tijekom popodnevnog izvan - tjelesnog iskustva spontanosam uskliknuo: «Kontrola!», Istog sam trena osjetio snaženjemog analitičkog uma. Stojeći pokraj kreveta, slika mi sepopravila, ostavši, međutim, malo izvan fokusa, pa samuzviknuo: «[asnoća!». Slika je trenutno bila u fokusu. Osjetiosam navalu energije i budne pažnje kroz tijelo i um. Bio samoduševljen. Po prvi puta potpuno sam vladao situacijom: mojacjelokupna svijest o sebi bila je tu, i bio sam zapravo svjesnijinego u mom normalnom fizičkom stanju svijesti. Misli su .mi kristal no jasne i podrhtavajuće živahne.

Iznenada sam shvatio, ključ kontrole naprosto je zahtijevatipotpunu svjesnu kontrolu odmah nakon razdvajanja. Počeosam također uviđati važnost sažirnanja mojih misli, kao ipotrebu za krajnjom preciznošću kod postavljanja zahtjeva.Jednom prilikom, neposredno po razdvajanju, glasno samkazao: «Zahtijevam punu budnu svijest», i istog sam se trenanašao u svom fizičkom tijelu. Shvatio sam da kontrolirajućidio mog uma shvaća moje misli doslovno. Moj šturi izborriječi budan odmah je protumačen da znači fizičko buđenje.Nakon više mjeseci eksperimentiranja s različitim izrazima,počeo sam uviđati da sam se, nesvjesno, programi rao pomisliti«Kontrola» tokom svakog izvan - tjelesnog iskustva. Ubrzosam otkrio da to činim automatski, čim bih odlebdio uvis iod moga tijela. Nakon godinu dana pokušaja i pogreški,znao sam da sam najzad na pravom tragu. Cijelo to vrijemenastavio sam eksperimentirati s olovkorn. Tijekom nekolikoizvan -. tjelesnih iskustava, pokušao sam pomaknuti olovku,postavljenu na rub noćnog ormari ća, s čuđenjem otkrivši daje vibracijska frekvencija (gustoća) mog nefizičkog tijela izgledaodlučivala o tome, hoće li mi olovka, ili čak cijela soba, bitividljivi ili ne. Postupno sam dolazio do spoznaje, da okruženje

23

Istražujući tajanstveno

moje nefizičko tijelo očito bilo manje gusto od olovke pasam spontano glasno rekao: «Trebam biti gušći». Uz tresak,bio sam ispaljen nazad u svoje fizičko tijelo. Kada su mi sefizički osjeti povratili, nisam mogao a da se ne nasmijem:dobio sam što sam tražio! Trebao sam znati da su zahtjevi,učinjeni izvan - tijela, bili doslovno shvaćeni. Nije bilo punomjesta za interpretacije ili nijanse. Morat ću imati na umuizuzetnu preciznost kod svakog zahtjeva. Možda bi nešto kao«Želim pomaknuti ovu olovku» bilo djelotvornije.

Prilikom sličnog eksperimenta, nekoliko godina kasnije,vježbao sam samohipnozu s jednom zapaljenom svijećom.Nakon razdvajanja, stajao sam pored svijeće, odlučivši jeugasiti. Na moje čuđenje, odmah se ugasila. Vrativši se u svojefizičko tijelo, otvorih oči da bih otkrio kako je fizička svijećajoš uvijek gorjela. Razmislivši, shvatio sam da sam,nesumnjivo, ugasio svijeću u onom što mi je sada poznatokao paralelna dimenzija, najbliža fizičkoj. Ta dimenzijarelativno je gust energijski duplikat fizičkog svijeta. Ovajjednostavni eksperiment važan je budući pruža dokaz, damjesta i predmeti tijekom izvan - tjelesnih iskustava, postojeneovisno o fizičkom univerzumu. Ćini se da mi nepromatramo fizički svijet iz drugačije perspektive, što mnogivjeruju, nego uzajamno djelujemo u odvojenoj ali paralelnojdimenziji energije.

I j <111 pr učavao nije bilo fizički svijet, kako sam japr tp stavljao. Shvatio sam da su strukture, koje sam inačeproučavao tijekom izvan - tijela, bile ne fizičke strukture.Polako, sve se je počelo uklapati. Sada sam počinjao shvaćatiodakle te neznatne razlike između nefizičkog i fizičkognamještaja i drugih predmeta. Naprimjer, nefizički zidovičesto su bili drugačije boje, dok su se oblici i stilovi nekog oddijelova namještaja i prostirača razlikovali. Većina toga bilo jeneznatno ali uočljivo.

Da bih mogao vidjeti moje uobičajno fizičko okruženje,moja je unutarnja vibracijska brzina morala biti relativnozgusnuta, ili spora. Također sam primijetio da je već sam činzahtijevanja svjesnosti i jasnoće skoro automatski uvećavaounutrašnju frekvenciju mog nefizičkog tijela.

U nastojanju da svoj eksperiment učinim realističnijim,postavio sam olovke na tri različita mjesta, kojima sam inačeprolazio napuštajući tijelo. Nadao sam se da ću, prolazećikraj njih, zamijetiti olovke pokraj kreveta ili na podnožjukreveta. Osvrnem li se unazad, jasno mi je da je to moraloizgledati malo čudno. Sjećam se, da me je jednom prilikommajka pitala: «A što s tim olovkama?» Pokušajte zamislitikako to nastojite objasniti vašoj majci, a da ne zvučite kaoluđak.

Nakon nekoliko tjedana najzad sam se, nakon razdvajanja,uspio koncentrirati na jednu olovku. Dok sam se primaknu orubu kreveta, usredotočio sam se na olovku na rubu stolića.Isprva mi se slika učinila ponešto mutnom, kao da joj neštofali, pa rekoh glasno: «[asnoćal» Istog trena slika se je izoštrila.Jasno sam mogao vidjeti olovku pred sobom: pa ipak, činilase poput trodimenzionalnog mutnog luka bez suštine. Prišaosam bliže, dotaknuo je rukom, osjetivši blag vibrirajući osjećajdok su mi prsti prolazili kroz strukturu olovke. Poneštofrustriran, probao sam ponovno, doživjevši, međutim,ponovno isto. Sabravši svu svoju pažnju, shvatio sam da je

dnevnik, 21. lipanj 1973.

Budim se u 5:00 u jutro i premještam se na sofu. Nakonpetnaestak minuta čitanja počinje mi se spavati iodlučujem učinitinešto nova. Dograbim komad papira i počinjem pisati izvan -tjelesne afirmacije: «Jasam sada izvan - tijela». Dok ih ispisujem,glasno ih ponavljam. Nakon pedesetak napisanih, jedva mogu oči

24 25


držati otvorenima. Tonem u san i nastavljam s afirmacijama ti

svijesti.

Preplašen, budim se čudnom obamrlošću i vibriranjem cijelogatijela. Nastojim biti što mirniji i usredotočujem se na osjećaj lebdenjauvis. Nakon par sekundi osjećam kako lebdim uvis i izvan mogtijela. Stojim pored mog tijela i idem do prozora. Osjećam neštokao neizoštrenost i zahtijevam jasnoću. Poboljšanje je neznatno,pa ponavljam svoj zahtjev, ali ovoga puta odlučnije: «Želim jasnoću,sada!» Istog trena moja je svijest kristaino jasna. Osjećam tijelokao lakše i više nabijeno energijom. Budan sam do podrhtavanja isvjestan, i odlučujem pokušati letjeti. Ispruživši ruke blagoodskočimi leiim kroz strop i krov, dok nisam stotinjak metara nad mojimsusjedstvom. Lagano okrećem ruku i izravnavam. Apsolutno jenevjerojatno! Osjećam potpunu slobodu dok lebdim nad gradomCatonsvilleom. Premda je noć, kraj je obasjan srebrnkastim sjajem.Ispod mene, kuće i vrtovi čine se poput božićnih vrtova. Iznenadaosjećam trzaj u leđima i spontano pomislim na tijelo. Misao o tijeluzgrabi me uz trešnju nazad u tijelo. Budim se s blagom ukočenošćui odzvanjanjem u cijelom tijelu.

tamo. Ne mogu vjerovati kako je to lako i prirodno. Pomislim nastajanje i stojim u dnevnoj sobi, proučavajući svoje okruženje. Sveoko mene čini se poznatim, osim što su zidovi sada svijetložutiumjesto bijeli, dok se neki dijelovi namještaja donekle razlikuju odsvog jizičkog dvojnika. Na primjer, stolac za ljuljanje nalik lavljojglavi, čini se istim, no, stolić za kavu čini se drugačijim. Fizičkistol je modernog stila, dok njegova nejizička varijanta izgleda poputantikviteta iz osamnaestog stoljeća.

Dok promatram svoje okruženje, uviđam da mogu vidjeti krozmagličaste obrise fizičkih zidova. Usredotočivši se na zid dnevnesobe, čini se da mu oblik i struktura postaju sve magličastiji i polakoiščezavaju. Ispred mene je potpuno novi krajolik, bujna livada kojase protezala unedogled. Načinim nekoliko koraka naprijed i uđemu novi teren. Pogledavši livadu, primjećujem lik čovjeka udaljenogdesetak metara od mene. Pomno me promatra, ali ne prilazi.Nekoliko trenutaka gledam u njegovom smjeru. Tamnokos je,podrezane brade i nosi grimiznu odjeću koja mu seže do koljena.Kimanjem glave daje mi do znanja da primjećuje moj pogled, azatim se blago nasmiješio Cijela je situacija ekspresivna. Osjećamnelagodu i nisam siguran što činiti. Da prijeđem preko i obratim sestrancu, ili ga izbjegnem? Moja je dilema brzo razriješena kliznućemu moje fizičko tijelo.

Dok ležim u krevetu, pada mi na um da bi to mogla biti os~bakoju sam susreo tijekom mog prvog izvan - tjelesnog iskustva. Stoviše razmišljam o njenoj pojavi, to sam uvjereniji da ovaj čovjeknije tek nefizički stanovnik «u prolazu»: on kao da promatra svakimoj pokret.

dnevnik, 3. srpnja 1973.

Budim se na zvuk i osjećaj intenzivna zujanja. Čini se kao dasu mi tijelo i um unutar mašine. Isprva sam zapanjen snagomvibracije, no, polako se smirujem i svu svoju pažnju usmjeravamna ideju lebdenja izvan tijela. Odmah se razdvajam i lebdim uviska stropu. Nakon razdvajanja primjećujem daje zaglušujući grmećizvuk isčezao. Dok lebdim skoro

vmetar nad svojim tijelom, vibracije

zamjenjuju osjećajspokojstva. Cini se kao da sam bez težine ilebdimpoput oblaka. Na samu pomisao odlaženja do vrata, kao da samautomatski odguran od njih.

Usmjerivši misao, pomišljam na dnevnu sobu i lebdim direktno

Također je jasno da nije imao namjeru pristupiti i obratitimi se. Vjerujem da je znao da bi bilo kakva njegova kretnja umom smjeru samo izazvala moj strah: čak je i sam prizornekoga tko je tamo stajao, bio dovoljno uznemiruj ući.

Nekoliko narednih dana ispunjen sam radoznalošću upogledu tog čovjeka. Kakove su mu namjere i cilj? Pitam se je

2726


li on nešto kao vodič, koji promatra moj napredak. Uz to,pitam se da li svatko, tko ima izvan - tjelesno iskustvo, imanekog tko promatra njegov napredak. On se očito nije želioupletati: zapravo, činio se skoro začuđenim kada sam ganajzad ugledao. Jedino mogu nagađati kako je moje izvan -tjelesno iskustvo promatrao s neznatno drugačijeg vibracijskognivoa, kako bi ostao neprimijećen. Kada sam fokusirao svojupažnju, zacijelo sam podigao svoj vibracijski ritam i tada biou stanju vidjeti i izvan mog uobičajenog kao - fizičkogokruženja.

Usporedivši to s mojim prvim iskustvom, jasno mi je dasu u mnogo čemu slična. Najvažnija razlika bila je, da sumoja kontrola i viđenje ovoga puta bili bolji.

Što sam više razmišljao o svojim iskustvima, to sam jasnijeuviđao da je sve ono, što sam vjerovao da je činjenica iliistina, trebalo sada iznova preispitati. Na primjer, dugo važeća«činjenica», kako naša svijest predstavlja rezultatelektrokemijske aktivnosti unutar mozga, bila je sada smiješanzaključak, proizašao očito iz nepotpune obaviještenosti. Sadasam znao da mozak treba služiti nekoj drugoj ulozi, moždakao biološki prijelazni izum između nefizičkog uma i fizičkogtijela. Postalo je jasno, da je fizički mozak sličankornpjutorskom hard - driveu, pohranjujući informacije imernoriju, neophodne za održavanje i upravljanje našimprivremenim biološkim posrednikom.

Kako su se moja izvan - tjelesna iskustva nastavljala, ovose opažanje uvijek iznova potvrđivalo. Jedno je bilo sigurno,mogao sam misliti i bez svog fizičkog mozga: mogao samstvarati, analizirati i opozvati misli. Isto tako uvidio sam i dapostoje jasne razlike. Na primjer, izvan - tijela bio samspontaniji i koncentriraniji nego u fizičkom tijelu. Osjećaosam se nekako motiviranijim činiti stvari, na koje ne bih čakni pomislio dok sam u svom tijelu. Tako bih često pomisliona letenje i zatim bih odmah izletio iz sobe i lebdio uokolo

mog susjedstva, ili bih se našao kako letim čudnim krajolikomkoji nisam više mogao prepoznati. Na momente sampornišljao da me usmjerava obuhvatniji, nepoznati dio menesamog. Često bi me moje spontane misli dovele u situacije iiskustva, koji su mi pružali uvid u oblasti ili događaje, vezane

'uz moju prošlost ili sadašnjost. U brojnim prilikama nisamrazumijevao uzroke ovih iskustava, dok ne bi prošli tjedni iličak godine.

Slijedeći je doživljaj imao duboki utjecaj na mene. Prvisam put istinski shvaćao neograničeni potencijal nefizičkihistraživanja.

dnevnik, 9. srpanj 1973.

Oko podneva odlučio sam odrijemati. Vizualiziram majčinudnevnu sobu dok tonem u san. Osjećaji obamrlosti i odzvanjajućeenergije šire se mojim tijelom. Uživam u osjećaju i lakoćom seizdižem izvan moga tijela. Dok se krećem k podnožju kreveta,obuzima me osjećaj uzbuđenja.

Osvrćem se oko sebe i iznenada mi sejavlja želja da vidim mladuženu u apartmanu ispod moga. Istog trena lebdim uvis i osjećamkako mi glava i ramena ulaze u strop. Iz nekog nepoznatog razloga,susrećem se s jakim otporom i ne mogu proći kroz strop. Na trensam zaglavljen u stropu i počinjem osjećati paniku. Glasno kažem,«Dolje» i trenutno se spušiam ka podu.

Uz osjećaj olakšanja umirujem se i sabirem. Koračam premavratima moje spavaće sobe iulazim u nju. Dok prolazim kroz vrata,osjećam blagi odzvanjajući osjećaj, no, bez problema: oko vrata činimi se nekako magličasto, raspršeno. Normalno hodajući ulazim udnevnu sobu i pokrećem se prema prednjim vratima, kad iznenada,meni s desna, jasno začujem muški glas kako me zove po imenu.«Willie».

28 29


Zaprepašten, osvrćem se i piljim u čovjeka koji sjedi na sofi.Čini se kao da mu je manje od trideset i izgleda nekako poznat.«Willie, drago mi je što te ponovno vidim».

Prepoznaje.,m njegov glas i odmah znam da je ispod mene mojujak Hilton. Sokiran njegovim prisustvom, samo piljim u njegadok govori.

«Kladim se da si začuđen što me vidiš?!»Kikoće se dok nastavlja. «Mali problemi sa siropom]!»Prilazim bliže ipitam: «Ujak Hilton, jesi to ii?»Ponovno se smije. «Da, ja sam»Pomnije ga proučim. Čini se dvadeset godina mlađi i puno

mršaviji nego kad je umro.Kao da ga zabavlja moja zapiljenost, pa kaže: «Hej, ja sam isto

tako zapanjen što vidim tebe, kao i ti što vidiš mene»Glas mu se uozbilji. «Willie, kako si to naučio?»Začuđen njegovim pitanjem, odgovaram: «Naprosto sam

pokušao i djelovalo je.»«Nema ih puno koji to mogu učiniti. Svi smo zaista začuđeni.»Promatra me dok čeka moj odgovor.Dok ga gledam, realnost situacije sve je snažnija. Iz nekog

razloga osjećam nenadanu potrebu da letim.«Ujak Hilton, moram ići»Nasmiješi se i.kimne glavom dok idem prema vratima.S lakoćom prolazim kroz glavni ulaz i pred sobom ugledam

prostrano zeleno polje. (Moje fizičko okruženje jest kompleksaparimana.) Koraknem van i ispružim ruke iznad sebe. Mojapotreba da letim kao da me izbacuje u zrak poput rakete. Širimruke, izravnavam i eksperimentiram s kontroliranjem svoga leta.Osvrnuvši se u okolo,jasno mogu vidjeti Put 40 ispod sebe. Odlučimslijediti cestu i letjeti prema zapadu stotinjak metara nad zemljom.Beskrajna radost i slobodazrače iz svakog djelića mog bića. Gledajući

dolje, jasno mogu vidjeti cestu, kuće, pa čak i cijele četvrti. Prolazećiiznad Ellicott Citya, osjetim kao trzaj u sredini leđa i pomislim natijelo. U djeliću sekunde naglo skliznem u svoje fizičko tijelo,osjećajući blago odzvanjanje i obamrlost, koji ubrzo nestaju.

Čim su mi sefizička osjetila vratila, potražio sam majčine starefoto - albume i tražim sliku pokojnog ujaka. Žustra okrećući stranealbuma, najzad pronalazim njegovu fotografiju, mladića udvadesetim. Bez sumnje, trideset godina stara fotografija predamnom, točna je slika čovjeka koga sam upravo sreo.

Dok razmatram ovo iskustvo, nekoliko stvari postaje mijasno. Kao prvo, mi se očito nastavljamo nakon smrti. Premdasam to znao već od mog prvog izvan - tjelesnog iskustva, topostaje još očitije kada zaista vidite i govorite s umrlomosobom koju ste poznavali. Svakamogućnost greške otklonjenaje: Čovjek s kojim sam upravo razgovarao, nesumnjivo je moj~ak .

Drugo, začuđuje me da je moj ujak izgledao kao u najboljimgodinama, rekao bih skoro tridesetim. Zapravo, bio je tolikomlad, da ga nisam mogao odmah (bar ne vizualno) prepoznati.Njegov poseban glas i način kako me je zvao »Willie» bili suti, koji su mi otkrili tko je on zaista. Moj pokojni ujak bio jejedina osoba koja me je ikada zvala Willie: svi drugi zvali sume William ili Bill.

Kada je moj ujak umro, imao je četrdeset četiri godine iznatan višak kila: pa ipak, kada sam ga vidio, činio se mlađim,vitkijim i izuzetno zdravim. Čini se vjerojatnim da, nakonšto odbacimo svoje fizičko tijelo kod smrti, poprimamoenergetski oblik bilo oblikovan nama samima, bilo podutjecajem našeg viđenja sebe samih. Budući da sam ja naučio,da nefizičke energije prirodno reagiraju na misao, čini serazumnim da naše misli i predstave o sebi djeluju na našuosobnu energiju. Čini se vjerojatnim da možemo poprimiti

30 31

63357296-avanture-izvan-tijela-1

Documents