sura EL-ENFAL (8)

5528 El - Enfal / Plijen

553 8 El - Enfal / Plijen

8

EL - ENFAL /PLIJEN

OBJAVLJENA U MEDINI* , IMA 75 AJETA**

U ime Allaha,Svemilosnog, Milostivog!

(Pitaju te o plijenu. Reci: (Plijen pripada Allahu i Poslaniku.( Zato se bojte Allaha i izgladite me|usobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.(/1/

El-Buhari prenosi od Ibn-Abbasa: Rije~ (el-enfal( zna~i: plijen. A od Se'ida ibn D`ubejra prenosi se: Upitao sam Ibn-Abbasa, r.a., povodom ~ega je objavljena sura El-Enfal, pa mi je on odgovorio: (Ona je objavljena povodom Bitke na Bedru.( [to se ti~e ovog predanja od Ibn-Abbasa, njeg prenosi i Alijj ibn Ebi-Talha, tako|err od Ibn-Abbasa: Rije~ zna~i: plijen koji je pripadao samo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i nikome vi{e. Pored toga, vjerodostojnim senedom prenosi se od Ibn-Abbasa da je on rije~ protuma~io kao dio ratnog plijena koji vladar muslimana da nekim osobama, nakon podjele glavnine plijena. Tu su rije~ mnogi islamski pravnici odmah tako razumjeli. A Allah opet najbolje zna.

Ibn-Mes'ud i Mesruk ka`u: (Plijen koji se dobije borbom nije (nefl( jednina od rije~i, nego je (nefl( ono {to se dobije bez borbe.( Abdullah ibn el-Mubarek i jo{ neki navode da je Ata' ibn Ebi-Rebbah ajet: (Pitaju te o plijenu(, protuma~io: Pitaju te o onome {to je muslimanima pripalo od mnogobo`aca bez borbe, kao {to je `ivotinja, rob, ropkinja ili neka roba. To je plijen koji pripada Vjerovjesniku, s.a.v.s., i kojim on raspola`e kako god on ho}e. Prema ovome, on je rije~ protuma~io kao (fej'(, tj. plijen koji se od neprijatelja uzme bez borbe. Ibn-D`erir ka`e: (A drugi ka`u da je to plijen koji vladar vjernika posebno dodijeli nekim grupama, povrh onoga {to dobiju kao i ostala vojska.( Ibn-D`erir izabire ovaj stav, a tome u prilog ide hadis koji govori o povodu objave ovog ajeta. Naime, imam Ahmed navodi od Sa'da ibn Malika: /354/ (Ja sam rekao: (Allahov Poslani~e, Allah me je danas spasio od mu{rika, pa mi pokloni ovu sablju!( On mi je odgovorio: (Ta sablja nije ni tvoja ni moja, ostavi je!( Ja sam je ostavio i vratio se, govore}i sam sebi: (Mo`da }e on onu sablju dati nekome kome ona ne zna~i toliko koliko meni!( Kad, za~uh ~ovjeka iza sebe kako me doziva, pa upitah: (Je li to Allah ne{to radi mene objavio?( A on mi re~e: (Tra`io si od mene sablju koja nije bila moja. Sada mi je poklonjena, pa evo ti je!(( Tada je Allah objavio ovaj ajet:

(Pitaju te o plijenu. Reci: (Plijen pripada Allahu i Poslaniku.(" Ovaj hadis prenose i Ebu-Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai sa vi{e seneda od Ebu-Bekra ibn Ajja{a, a zatim istim ovim senedom. Et-Tirmizi ga ocjenjuje kao hasen sahih hadis.

DRUGI POVOD OBJAVI OVOG AJETA Ahmed navodi od Ebu-Umame: /355/ Upitao sam Ubadu ibn Es-Samita o ratnom plijenu, pa mi je rekao: (Ajet o tome objavljen je zbog nas koji smo u~estvovali u Bici na Bedru. Mi smo se razi{li o pitanju ratnog plijena i lo{e smo se ponijeli, pa ga je Allah uzeo iz na{ih ruku i dao ga Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Zatim ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podijelio muslimanima.(Ebu-Davud, Nesai, Ibn-D`erir, Ibn-Mirdevejh - ~iji je ovo citat - Ibn-Hibban i El-Hakim putem nekoliko seneda prenose od Davuda ibn Ebi- Hinda, a on od Ikrime, da je Ibn-Abbas rekao:/356/ (Onoga dana u kojem se desila Bitka na Bedru, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (Ko uradi to i to, dobit }e to i to!( Mla|i su se ljudi utrkivali zbog toga, a stariji su ostali uz bajrake. Pa kada je ostvaren ratni plijen, oni mla|i su do{li tra`iti ono {to im pripada, a stariji im reko{e: (Nemojte uzeti na{ dio, jer i mi smo vama pomagali! Da ste bili osuje}eni i pora`eni, vi biste se nama vratili!( Tako su se oni posva|ali, pa je Allah Uzvi{eni objavio: (Pitaju te o plijenu( - pa sve do Njegovih rije~i:

(i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.((

Ebu-Ubejdullah el-Kasim ibn Selam u svom djelu (Kitabul-emvali{-{er(ijjeti" ka`e: (...A {to se ti~e izraza on ozna~ava ratni plijen, odnosno sve {to muslimani zarobe od svojih neprijatelja.( Prvi ratni plijen pripao je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., sukladno rije~ima Allaha Uzvi{enog:

(Pitaju te o plijenu. Reci: (Plijen pripada Allahu i Posla-niku.(( Tako je Poslanik, s.a.v.s., taj plijen podijelio na dan Bitke na Bedru onako kako mu je Allah preporu~io, bez izdvajanja petine - prema hadisu koji smo ve} naveli, a prenosi ga Sa'd. Nakon toga je objavljen ajet o izdvajanju petine iz ratnog plijena, ~ime je derogiran propis prethodnog ajeta.

Rije~ u osnovi zna~i sav ratni plijen, s tim {to se iz njega izdvaja petina, koja pripada Poslanikovoj, s.a.v.s., rodbini - shodno kur'anskoj objavi i poslani~koj praksi. Ratni je plijen ono {to je Allah dozvolio muslimanima da uzmu od neprijatelja. To je stvar koju im je Allah iz Svoje dobrote dodijelio. Ratni je plijen bio zabranjen prija{njim narodima, pa ga je Allah Uzvi{eni dozvolio ovom ummetu. To je osnovno zna~enje rije~i (nefl(, a za to imamo potvrdu u hadisu koji i El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode od D`abira, r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /357/ (Dato mi je pet stvari koje nisu date nikom prije mene(, zatim se dalje navodi hadis, a u njemu izme|u ostalog stoji: (i dozvoljen mi je ratni plijen, a prije mene nije nikom bio dozvoljen( - a zatim se hadis citira do kraja.

Postoje ~etiri pravila u vezi sa ratnim plijenom /nefl/ koji vladar muslimana dijeli. Svako od tih pravila predvi|eno je za odre|ene slu~ajeve:

1. Ratni plijen iz kojeg se ne izdvaja petina, a zove se (selb(.

2. Podjela iz ratnog plijena nakon {to se iz njega izdvoji petina. Ovo se de{ava kada vladar po{alje neke jedinice u ratnu zonu, pa se one vrate sa ratnim plijenom. U toj situaciji jedinici koja ga je donijela pripada tre}ina ili ~etvrtina ratnog plijena, nakon {to se izdvoji petina.

3. Podjela iz same petine. To se de{ava kada se sav plijen sakupi na jedno mjesto, pa se iz njega izdvoji petina. Kada zatim ta petina do|e u ruke vladara, on mo`e od nje podijeliti onoliko koliko on smatra da je potrebno.

4. Podjela iz sveukupnog ratnog plijena, prije nego {to se iz njega izdvoji petina. To je slu~aj kada se da ne{to onima koji dotjeraju i ~uvaju stoku koja je ratni plijen.

[to se ti~e njegovih rije~i - tj. rije~i Ebu-Ubejda - da iz ratnog plijena sa Bedra nije izdvojena petina, koje smo ve} naveli, one su diskutabilne. Njih opovrgava predanje od Alije ibn Ebi-Taliba, u kojem se govori da je on dobio dvije stare deve iz petine ratnog plijena sa Bedra. A ja sam to, hvala Allahu, op{irno objasnio u djelu Kitabus-sireti.

Uzvi{eni ka`e: (Zato se bojte Allaha i izgladite me|usobne razmirice(, tj. bojte se Allaha u svim va{im stvarima i izgladite me|usobne sporove. Nemojte jedni drugima ~initi nepravdu i nemojte se sva|ati i prepirati, jer je uputa i znanje koje vam je Allah dao bolje od onoga zbog ~ega se sva|ate,

(i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku(, tj. u pogledu onoga kako vam je on podijelio prema Allahovoj volji, jer to on dijeli ispravno i pravedno, onako kako mu je naredio Allah Uzvi{eni, (ako ste pravi vjernici(.

(Pravi su vjernici samo oni ~ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se rije~i Njegove kazuju, vjerovanje im pove}aju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju(, /2/ (...oni koji namaz obavljaju i dio od onoga {to im Mi dajemo udjeljuju.(/3/ (Oni su, zbilja, pravi vjernici - njih kod Gospodara njihova ~ekaju po~asti, i oprost, i obilje plemenito.(/4/

Alijj ibn Ebi-Talha ka`e da je Ibn-Abbas o rije~ima Uzvi{enog:

(Pravi su vjernici samo oni ~ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene(, rekao: (Kada munafici obavljaju Allahove farzove, spominjanje Allaha ni najmanje ne uti~e na njihova srca. Oni ne vjeruju ni u jedan Allahov ajet, ne oslanjaju se na Njega, ne klanjaju kada ih drugi ne vide i ne daju zekat iz svojih imetaka.((Pravi su vjernici samo oni ~ija se srca strahom ispune kad se Allah spomene(, tj. njihova se srca prestra{e i upla{e, pa oni obavljaju Njegove farzove i izvr{avaju ono {to je On naredio, a klone se onoga {to je On zabranio. To je osobina pravih vjernika. Zatim Uzvi{eni ka`e:

(...a kad im se rije~i Njegove kazuju, vjerovanje im pove}a-vaju(, odnosno uvjerenje. El-Buhari i jo{ neki islamski u~enjaci ovaj i sli~ne ajete uzeli su za dokaz da se iman mo`e pove}avati i da je on razli~itih nivoa u ljudskim srcima. Tako npr. Uzvi{eni ka`e:

(...[to se ti~e vjernika, njima je pove}ala vjerovanje, i oni se raduju.((9:124) Taj stav zastupa ve}ina ummeta, a ka`e se i da ga svi zastupaju. Zatim Uzvi{eni ka`e: (...i samo se na Gospodara svoga oslanjaju(, tj. oni `ele samo Njega, streme samo Njemu, tra`e uto~i{te samo kod Njega, svoje potrebe izla`u samo Njemu, znaju da ono {to On ho}e biva, a {to On ne}e ne biva, znaju da samo On ima vlast, bez suparnika i sau~esnika u njoj, i znaju da On brzo svi|a ra~une. Zato je Se'id ibn D`ubejr rekao: (Oslanjanje na Allaha je potpuni iman.(Zatim Uzvi{eni ka`e:

(...oni koji namaz obavljaju i dio od onoga {to im Mi dajemo udjeljuju(. Obavljanje namaza podra-zumijeva stalnu pa`nju na namaska vremena, na abdest, na upotpunjavanje njegovih sastavnih dijelova /ruknova/: rukua, sed`de, u~enja Kur'ana, sjedenja u namazu itd., te na smirenost u toku svih njih i na dono{enje salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s. A udjeljivanje iz onoga {to Allah daje podrazumijeva davanje zekata i ostalih materijalnih du`nosti, bilo da su one obavezne ili na dobrovoljnoj osnovi. Treba{ znati, ~ovje~e, da ti je sav imetak koji ima{ samo dat na zajam i ~uvanje i da }e{ se ubrzo od njega rastati. Zatim Uzvi{eni ka`e:

(Oni su, zbilja, pravi vjer-nici.( Amr ibn Murre ka`e: (Kur'an je objavljen na arapskom jeziku. Zato se u ovom ajetu ovako ka`e - kao kada mi ka`emo: (Taj i taj je zaista pravi gospodin( iako me|u svijetom ima jo{ gospode, ili, kao kada ka`emo: (Taj i taj je zaista pravi trgovac( iako ima jo{ trgovaca, ili, kao kada ka`emo: (Taj i taj je zaista pravi pjesnik( iako ima jo{ pjesnika.( Zatim Uzvi{eni ka`e:

(Njih kod Gospodara njihova ~ekaju po~asti(, tj. dered`e, polo`aji i stepeni u D`ennetu, (i oprost((, tj. On }e im oprostiti njihova lo{a, a nagradit }e ih za dobra djela. U Sahihima Buharije i Muslima stoji: (Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/358/ (Stanovnike Illijjuna vidjeti }e oni ispod njih kao {to vi vidite zvijezde pred kraj no}i.( Ashabi reko{e: (Allahov Poslani~e, to su polo`aji vjerovjesnika, na njih niko osim vjerovjesnika ne}e mo}i do}i.( A on re~e: (Nije tako! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a, to }e mo}i ljudi koji povjeruju u Allaha i potvrde poslanike!((

(Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo - {to jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji.(/5/ (Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo o~ito da }e pobijediti, nekima od njih izgledalo je kao da se na o~i svoje u smrt gone.(/6/ (I kad vam je Allah obe}ao da }e va{a biti jedna od dvije skupine - a vi ste vi{e voljeli da vam padne {aka ona koja nije bila naoru`ana - Allah je htio rije~ima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti.(/7/ (...da istinu utvrdi i neistinu uni{ti, makar to ne bilo mnogobo{cima po volji(./8/

Ovdje Uzvi{eni govori: Kada ste se vi razi{li i pos-va|ali o pitanju ratnog plijena, Allah ga je oduzeo od vas i odredio da ga On i Njegov Poslanik, s.a.v.s., podijele. Poslanik je, s.a.v.s., to pravedno i po{teno uradio, {to je bilo potpuno u va{em interesu. Sli~no tome, vi niste `eljeli krenuti u boj protiv naoru`ane skupine, koja je bila krenula da doprinese svojoj vjeri i spasi svoj karavan. Me|utim, posljedica tog {to niste `eljeli borbu bila je to da vam je Allah ipak odredio borbu i iznenada doveo na jedno mjesto vas i va{e neprijatelje. On je to uradio namjerno, da bi vas uputio, pomogao i dao vam pobjedu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa vjernicima je krenuo prema Bedru, kako bi se suprotstavio mnogobo{cima koji su krenuli iz Meke da za{tite svoj karavan. U njemu je bila trgova~ka roba Kurej{ija koja je dolazila iz Sirije, a predvodio ju je Ebu-Sufjan. On je ~uo da je Poslanik, s.a.v.s., krenuo prema njemu, pa je poslao Damdama ibn Amra da upozori Mekelije na to. Oni su krenuli, a bilo ih je oko hiljadu dobro naoru`anih ratnika. Ebu-Sufjan je sa karavanom skrenuo desno u pravcu mora i tako se spasio. A mu{ri~ki su ratnici nastavili svoj put i do{li do voda Bedra. Tako je Allah dao da se iznenada sukobe muslimani i nevjernici, jer je On `elio da rije~ muslimana bude gornja i da ih pomogne protiv njihovih neprijatelja, te da se istina rastavi od la`i.

Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ~uo da je ne-prijateljska vojska krenula, Allah mu se obratio, obe-}avaju}i mu jednu od te dvije skupine: ili karavan ili neprijateljsku vojsku. Mnogi su muslimani tada `eljeli da im pripadne karavan, jer bi u tom slu~aju imali bogat plijen bez borbe. O tome Uzvi{eni ka`e:

(a vi ste vi{e voljeli da vam padne {aka ona koja nije bila naoru`ana - Allah je htio rije~ima Svojim istinu utvrditi i nevjernike u korijenu istrijebiti.( Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je muslimanima da se pripreme za borbu i da uzmu oru`je. To im se nije svidjelo, pa je Allah Uzvi{eni objavio:

(Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo - {to jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji. Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo o~ito da }e pobijediti, nekima je od njih izgledalo kao da se na o~i svoje u smrt gone.(

Es-Suddi o rije~ima Uzvi{enog:

(Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo o~ito da }e pobijediti( ka`e: odnosno, iako im je bilo jasno da ti radi{ samo ono {to ti Allah naredi. A rije~i Uzvi{enog: (...a vi ste vi{e voljeli da vam padne {aka ona koja nije bila naoru`ana( zna~e: vi ste `eljeli da vam pripadne skupina koja se ne bi mogla boriti i pru`iti otpor, tj. karavan. (Allah je htio rije -~ima Svojim istinu utvrditi.( Tj. On je `elio sukobiti vas sa skupinom koja ima oru`je i ho}e borbu - kako bi vas pomogao i dao vam pobjedu nad njima, kako bi pobijedila Njegova vjera i uzdigla se rije~ slama, te kako bi islam pobijedio sve ostale vjere. A On najbolje zna posljedice stvari i On je Taj Koji vam planira dobro. Vjernici su `eljeli ne{to drugo, jer su smatrali da je to bolje.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo je sa svojim ashabima, kojih je bilo ne{to preko tri stotine i deset ljudi. Kada su do{li u dolinu Zefran, odsjeli su u njoj. Tu je Poslaniku, s.a.v.s., do{la vijest o pokretu Kurej{ija da bi za{titili svoj karavan, pa je on obavijestio ashabe o tome i posavjetovao se sa njima. Ebu-Bekr, r.a., tada je ustao i dobro govorio. Zatim je ustao Omer, r.a., i tako|er dobro govorio. Zatim je ustao El-Mikdad ibn Amr i rekao: O Allahov Poslani~e, idi tamo kuda ti je Allah naredio, a mi }emo s tobom. Tako mi Allaha, mi tebi ne}emo re}i kao {to su Israeli}ani rekli Musau:

(Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi }emo ovdje ostati!( (5:24) Ne, mi tebi ka`emo: Idi ti sa svojiim Gospodarom pa se borite, a i mi }emo se uz vas boriti! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom, kada bi ti krenuo sa nama do Berkul-Gamada - jednog grada u Abesiniji - borili bismo se s tobom, dok ne bi do{ao do njega. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pohvali ga i u~ini mu hajr-dovu.

Zatim Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: (O ljudi, posavjetujte me!( - misle}i na ensarije. Jer, oni su bili ve}ina vojnika, a pored toga, kada su mu davali prisegu na Akabi, oni su rekli: (O Allahov Poslani~e, mi te ne mo`emo {tititi dok ne do|e{ na na{e podru~je. A kada nam do|e{, onda }e{ biti pod na{om za{titom: {titit }emo te od svega onoga od ~ega {titimo i svoju djecu i `ene.( Zato se Allahov Poslanik, s.a.v.s., pribojavao da ensarije smatraju da su mu du`ni pomo}i samo protiv neprijatelja koji ga napadne u Medini i da im nije obaveza slijediti ga u borbi izvan Medine. Kada je on to rekao, Sa'd ibn Muaz mu re~e: (Tako mi Allaha, ti kao da na nas misli{, Allahov Poslani~e?( On mu odgovori: (Tako je.( A Sa'd re~e: (Mi smo ti ve} povjerovali, i priznali te, i posvjedo~ili da je istina ono {to si objavio. Dali smo ti prisegu i obe}anje da }emo ti biti poslu{ni i pokorni. Zato idi, Allahov Poslani~e, tamo gdje ti je Allah naredio! Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom, kada bi nas poveo prema ovom moru i zagazio u njega, i mi bismo s tobom u njega zagazili i ni jedan od nas ne bi odustao! Mi ne zaziremo od toga da nas sutra povede{ u boj protiv na{eg neprijatelja. Mi smo strpljivi u ratu i ispunjavamo obe}anje u borbi. Mo`da }e ti Allah kod nas pokazati ono {to }e te obradovati. Pa, povedi nas, sa Allahovim blagoslovom!( Allahov Poslanik, s.a.v.s., obradova se Sa'dovim rije~ima, pa re~e: (Idite sa Allahovim blagoslovom i prenesite radosnu vijest, jer mi je Allah obe}ao jednu od dvije neprijateljske skupine! Tako mi Allaha, kao da sada gledam pogibiju tih ljudi!(

(I kada ste od Gospodara svoga pomo} zatra`ili, On vam se odazvao: (Poslat }u vam u pomo} hiljadu meleka koji }e jedni za drugima dolaziti.((/9/ (Allah je to zato u~inio da bi vas obradovao i da bi se time srca va{a umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah je zaista Silan i Mudar...(/10/

Imam Ahmed navodi od Omera ibn El-Hattaba, r.a.: /359/ Onoga dana u kome se odigrala Bitka na Bedru Vjerovjesnik je pogledao ashabe - bilo ih je ne{to preko tri stotine, pa je pogledao mu{rike - bilo ih je ne{to preko hiljadu. Zatim se Vjerovjesnik, s.a.v.s., okrenuo prema kibli - a na njemu su bili ogrta~ i duga ko{ulja - pa je rekao: (Allahu moj, ispuni Svoje obe}anje koje si mi dao! Allahu moj, ako ova grupa sljedbenika islama bude pora`ena, niko Te poslije ne}e obo`avati!( I on je toliko dugo molio svoga Gospodara i tra`io od Njega pomo}, da mu je ogrta~ pao sa ramena. Zatim mu je Ebu-Bekr pri{ao, uzeo taj ogrta~ i ogrnuo ga njime. Nakon toga je sa~ekao iza njega, pa mu rekao: (Allahov Vjerovjesni~e, dovoljno ti je to {to si do sada tra`io pomo} od svoga Gospodara, jer }e ti On sigurno ispuniti obe}anje koje ti je dao.( Zatim je Allah Uzvi{eni objavio:

(...kada ste od Gospodara svoga pomo} zatra`ili, On vam se odazvao: (Poslat }u vam u pomo} hiljadu meleka koji }e jedni za drugima dolaziti.(( I kada su se sukobili toga dana, Allah je porazio mu{rike, pa je njih sedamdeset ubijeno, a sedamdeset zarobljeno...

El-Buhari navodi od Ibn-Mes'uda: /360/ Prisus-tvovao sam jednom prizoru El-Mikdada ibnul- Esveda, a vi{e bih volio da sam ja bio na njegovom mjestu nego bilo {ta drugo. On je pri{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., proklinju}i mu{rike, pa je izme|u ostalog rekao: Mi ne}emo re}i kao {to je Musaov narod rekao:

(Hajte ti i Gospodar tvoj pa se bijte(, (5:24) nego }emo se mi boriti i sa tvoje desne i sa lijeve strane, i ispred i iza tebe! Tada sam vidio kako blista lice Vjerovjesnika, s.a.v.s., jer ga je to obradovalo - tj. njegove rije~i. Pored toga, El-Buhari navodi od Ibn-Abbasa: /361/ Na dan Bedra Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: (Allahu moj, zaklinjem Te Tvojim obe}anjem i datom rije~ju! Allahu moj, ako Ti ho}e{, niko Te ne}e obo`avati!( Zatim ga je Ebu Bekr uzeo za ruku i rekao mu: (Dovoljno ti je to!( Tada je Poslanik, s.a.v.s., iza{ao, citiraju}i:

(Skup }e sigurno pora`en biti, a oni }e se u bijeg dati!( (54:45)

Uzvi{eni ka`e:

(Poslat }u vam u pomo} hiljadu meleka koji }e jedni za drugima dolaziti(, tj. kao pomo} i poja~anje. A od Alije ibn Ebi-Talhe prenosi se da je Ibn-Abbas rekao: I Allah je tada, zaista, pomogao Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., sa hiljadu meleka. D`ibril je predvodio jedno krilo od pet stotina meleka, a Mikail drugo, tako|er od pet stotina meleka.

Muslim navodi od Ibn-Abbasa: /362/ (Dok je jedan musliman `urno tr~ao za jednim mu{rikom, za~uo je iznad sebe udarac bi~em i konjanika kako podvikuje: Naprijed, Hajzume! Zatim je primijetio kako mu{rik pade na le|a, raspolovljene i slupane glave od udarca bi~em, {to je zatim sve pozelenjelo. Nakon toga taj je ensarija do{ao i ispri~ao to Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa mu je on rekao: (Istinu si rekao, to je bila pomo} sa tre}eg neba(". A El-Buhari u (Poglavlju o u~estvovanju meleka na Bedru( navodi od Rufa'a, a on od Rafi'a Ez-Zerkija - koji je u~estvovao u Bici na Bedru - da je rekao: /363/ D`ibril je do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i upitao ga: ([ta mislite o va{im u~esnicima Bitke na Bedru?( On mu je odgovorio: (Oni su jedni od najboljih musli-mana( - ili ne{to sli~no tome - a D`ibril je onda rekao: (I mi to isto mislimo o melekima koji su u~estvovali na Bedru.( Pored toga, El-Buhari i Muslim u svojim Sahihima navode: /364/ Kada je Omer upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da li da ubije Hatiba ibn Ebi- Belta'u, on mu je rekao: (On je u~estvovao u Bici na Bedru. [ta zna{, mo`da je Allah pogledao u~esnike Bedra i rekao im: Radite {ta ho}ete, Ja sam vam ve} oprostio!(

Zatim Uzvi{eni ka`e: (Allah je to zato u~inio da bi vas obradovao...(, tj. Allah vam je poslao meleke i navijestio vam njihov dolazak da bi vas obradovao, (i da bi se time srca va{a umirila(; Uzvi{eni je mogao i bez toga da vam pomogne protiv neprijatelja, ali on je htio da vam se na taj na~in smire va{a srca.

(...a pobjeda je samo od Allaha(, tj. i bez slanja meleka. Tako Uzvi{eni ka`e: (Tako u~inite! Da Allah ho}e, On bi im se osvetio(, tj. On bi im se osvetio tako {to bi ih kaznio onako kako je kaznio i pro{le narode - stra{nim udarima, koji bi zahvatali cjelokupne nevjerni~ke narode,

(ali On vas `eli isku{ati jedne pomo}u drugih(. (47:4) Me|utim, kada vjernici direktno ubijaju kafire, to je ve}e poni`enje kafirima, a istovremeno i ve}e zadovoljstvo u grudima vjernika. U tom smislu Uzvi{eni ka`e:

(Borite se protiv njih! Allah }e ih rukama va{im kazniti i poniziti, a vas }e protiv njih pomo}i, i grudi vjernika zalije~iti.( (9:14) Zato Uzvi{eni ovdje ka`e: (Allah je zaista Silan(, tj. prava snaga je i na dunjaluku i na ahiretu kod Njega, Njegovog Poslanika i vjernika, (i Mudar(; zato {to je propisao da se borite protiv kafira, iako ih je Uzvi{eni i Slavljeni mogao uni{titi i dokraj~iti i bez toga: Svojom snagom i mo}i.

(Kad je On u~inio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam ki{u spustio da bi vas njome o~istio, i da bi od vas {ejtanovo uznemiravanje odstranio, i da bi srca va{a jakim u~inio i njome korake u~vrstio.(/11/ (Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: (Ja sam s vama, pa u~vrstite one koji vjeruju!( (U srca nevjernika Ja }u strah uliti, pa ih vi po {ijama udarite, i udarite ih po prstima.((/12/ (Zato {to se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah }e, zaista, stra{no kazniti.(/13/ (Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike ~eka patnja u ognju.(/14/

Allah Uzvi{eni ovdje ih podsje}a na Svoju blagodat koju im je dao time {to je na njih spustio san, osigurav{i ih na taj na~in od straha koji im se mogao pojaviti zato {to je neprijatelja bilo puno, a njih malo. Tako je Uzvi{eni sa njima postupio i u Bici na Uhudu. O tome Uzvi{eni ka`e:

(Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio, san je neke od vas uhvatio, a drugi su se brinuli samo o sebi.( (3:154) Ebu-Talha ka`e: (Ja sam bio jedan od onih koje je san uhvatio na dan Uhuda. Tada mi je vi{e puta sablja ispala iz ruke: ona mi ispadne, a ja je uzmem, pa mi ona opet ispadne, a ja je opet uzmem. A njih sam gledao kako se kre}u pod ko`nim {titovima.( A Alija, r.a., ka`e: /365/ (Na dan Bedra samo je El-Mikdad od nas bio konjanik. Mogao si nas vidjeti kako svi spavamo, osim Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je ispod jednog drveta klanjao i plakao, sve do svanu}a.( Zatim, u Buharijinom Sahihu se navodi: /366/ (Na dan Bedra Allahov Poslanik, s.a.v.s., u sjenici sa Ebu-Bekrom, r.a., ~inio je dovu, pa ga je obuzeo drijeme`. Zatim se probudio osmjehnut i rekao: (Raduj se, Ebu-Bekre, evo D`ibrila, a na krilima mu pra{ina!( Zatim on iza|e na vrata sjenice, citiraju}i rije~i Uzvi{enog: (Skup }e sigurno pora`en biti, a oni }e se u bijeg dati!(((54:45)

Zatim Uzvi{eni ka`e:

(i s neba vam ki{u spustio da bi vas njome o~istio i da bi od vas {ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca va{a jakim u~inio i njome korake u~vrstio.( Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., i{ao prema Bedru, odsjeo je kod jednog pje{~anog brda, a izvori Bedra su bili izme|u njega i mu{rika. Tada muslimane sna|e neka slabost, a {ejtan im ubaci u srca smutnju i dobaci im: (Vi tvrdite da ste {ti}enici Allaha Uzvi{enog i da je me|u vama Njegov Poslanik, a mu{rici su vam ve} ovladali izvorima, a vi ste postrani!( Tada je Allah na njih spustio obilnu ki{u, pa su se muslimani napili i o~istili, a Allah je od njih odstranio {ejtanske spletke. Pored toga, On je tom ki{om u~inio prohodnijim pijesak, pa su i muslimani i njihove deve mogli i}i po njemu bez problema i do}i do neprijatelja. Tako je Allah u~vrstio njihova stopala na tom pijesku. Pored toga, Uzvi{eni i Silni njih je u~vrstio i unutarnjom i vanjskom hrabro{}u. Unutarnjom tako {to im je dao sabur prilikom sukoba sa neprijateljem, a vanjskom tako {to nije dozvolio da budu pora`eni.

Poznato je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilaze}i Bedru, odsjeo kod najbli`eg izvora vode, pa mu je pri{ao El-Habbab ibnul-Munzir i upitao ga: (Allahov Poslani~e, je li ti Allah odredio da odsjedne{ na ovom mjestu pa ne mo`e{ i}i dalje, ili si ovdje odsjeo radi rata i varke?( On mu je odgovorio: (Ne, na ovo sam mjesto odsjeo radi rata i varke.( A on mu je onda rekao: (Allahov Poslani~e, ovo nije dobar polo`aj. Bolje je da nas povede{ do bunara koji je najbli`i na{em neprijatelju, pa da vodu uzmemo sebi i zatrpamo bunareve. Tako }emo mi imati vodu, a oni ne}e.( Nakon toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo je i u~inio tako.

Zatim Uzvi{eni ka`e:

(Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: (Ja sam s vama, pa u~vrstite one koji vjeruju!((, tj. borite se sa njima i poja~ajte im brojno stanje. Tako se ~ak ka`e da su neki meleki prilazili nekim ashabima Vjerovjesnika, s.a.v.s., i govorili: (^uo sam one ljude, tj. mu{rike, kako govore: (Tako nam Allaha, ako ovi navale na nas, sigurno }emo biti osramo}eni!(( Zatim su to muslimani me|usobno prepri~avali, pa im je to ulilo samopouzdanja. To navodi Ibn-D`erir. Zatim Uzvi{eni ka`e:

(U srca nevjernika Ja }u strah uliti(, tj. Ja }u ubaciti strah, poni`enje i kukavi~luk u srca onih koji se suprotstavljaju Mome nare|enju i koji pori~u Moga Poslanika,

(...pa ih vi po {ijama udarite, i udarite ih po prstima(, tj. udarajte ih po glavama polove}i ih, udarajte ih po vratovima odsijecaju}i ih, i odsijecajte im ruke i noge. Er-Rebi' ibn Enes ka`e: (Muslimani su na dan Bedra prepoznavali mu{rike koje su meleki ubili po ranama na njihovim vratovima i po spr`enim prstima, na kojima se vidio trag vatre.((Zato {to se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu(; tj. zato {to im nisu poslu{ni i {to ne primjenjuju [erijat i ne vjeruju u njega. Tako su se oni izdvojili na jednu stranu, a vjernici su ostali na drugoj.

(Allah }e, zaista, stra{no kazniti(, tj. On }e prona}i i savladati onoga ko Mu se odupre i suprotstavi.

(Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike ~eka patnja u ognju.( Tj. iskusite ovu kaznu i patnju na dunjaluku, znajte da }e nevjernici tako|er i na ahiretu biti ka`njeni u Vatri.

(O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, le|a im ne okre}ite(; /15/ (...onaj ko im tada le|a okrene - osim onog koji se povu~e s namjerom da se ponovno bori ili drugoj ~eti pristupi - vratit }e se natovaren Allahovom srd`bom; prebivali{te njegovo bit }e D`ehennem, a u`asno je on boravi{te.(/16/

Uzvi{eni Allah, prijete}i Vatrom onome ko pobjegne s bojnog polja, ka`e:

(O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo(, tj. kada do|ete do njih,

(le|a im ne okre}ite(; tj. nemojte bje`ati i ostavljati svoje prijatelje.

(...onaj ko im tada le|a okrene - osim onog koji se povu~e s namjerom da se ponovno bori(, tj. osim onoga ko se povu~e da bi zavarao neprijatelja da pomisli kako on bje`i, pa da on krene za njim, a on onda napadne tog neprijatelja i ubije ga - takav nije grje{an,

(...ili drugoj ~eti pristupi(, tj. ako iz jedne ~ete prije|e u drugu, kako bi on njima a i oni njemu pomogli - to je dozvoljeno. Ova olak{ica odnosi se i na slu~aj ako borac bude u jednoj grupi, pa se priklju~i svome emiru ili glavnom komandantu.

Imam Ahmed navodi da je Abdullah ibn Omer, r.a., rekao: /367/ (Bio sam u jednoj grupi koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao u vojni pohod, pa sam se sa nekim ljudima vratio nazad. Upitali smo se: ([ta da radimo, pobjegli smo s bojnog polja i zaslu`ili Allahovu srd`bu?( Zatim smo rekli: (Kad bismo u{li u Medinu!( Zatim smo preno}ili i rekli: (Kad bismo se prijavili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa ako bude za nas tevbe, a ako ne bude...( Tako smo mu do{li pred sabah. On iza|e i upita: ([ta je sa vama?( (Mi smo bjegunci( - rekosmo, a on nam re~e: (Ne, vi ste oni koji vi{e puta napadaju; ja sam va{a ~eta i ~eta svih muslimana!( Tada smo mu pri{li i poljubili ga u ruku.( Ovo predanje ovako navode i Ebu-Davud, Et--Tirmizi i Ibn-Mad`e od Jezida ibn Ebi-Zijada, s tim {to Et-Tirmizi nakon toga ka`e: Ovo predane je hasen /dobro/, a koliko je nama poznato, prenosi se samo od Ibn Ebi-Zijada. A Ibn Ebi-Hatim na kraju ovog predanja jo{ navodi: (Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prou~io ovaj ajet: (...ili drugoj ~eti pristupi.(( Abdul-Melik ibn Umejr prenosi od Omera, r.a.: (O ljudi, nemojte pogre{no shvatiti ovaj ajet, jer je on objavljen na dan Bedra. Ja sam ~eta svakom muslimanu!( Ibn Ebi-Hatim navodi da je Ibn- Omer rekao: (...Ovaj ajet objavljen je ta~no na dan Bedra, ni prije ni poslije.(

Bje`anje sa bojnog polja bez opravdanog razloga veliki je grijeh, jer El-Buhari i Muslim navode u svojim Sahihima od Ebu-Hurejrea, r.a.: (Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /368/ (Klonite se sedam stvari koje upropa{tavaju!( Neko upita: (Koje su to stvari, Allahov Poslani~e?(, a on odgovori: (^initi {irk Allahu, sihr, ubiti osobu koju je Allah zabranio - izuzev one koja to zaslu`uje, jesti od kamate, jesti iz imetka jetima, bje`anje sa bojnog polja i objeda po{tenih i ~estitih vjernica.(( Zato Uzvi{eni ka`e: (...vratit }e se(, tj. takav }e se vratiti (...natovaren Allahovom srd`bom; prebi-vali{te njegovo(, tj. na Kijametskom danu njegovo mjesto boravka }e biti (D`ehennem, a u`asno je on boravi{te(.

Neki u~enjaci smatraju da je pobje}i sa bojnog polja bilo haram samo ashabima, jer je njima d`ihad bio farzi-ajn. Drugi ka`u da je to bilo haram samo ensarijama, jer su oni dali prisegu na poslu{nost i pokornost i u onom {to im se svi|a, i u onom {to im se ne svi|a. A tre}i opet ka`u da se to odnosi samo na u~esnike Bitke na Bedru. To se prenosi od Omera, Ibn-Omera, Ibn-Abbasa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Se'ida, Ebu-Nadreta, oslobo|enog Ibn-Omerovog roba Nafi'a, jedne grupe tabiina i jo{ nekih. Dokaz im je to {to tada nije bilo druge naoru`ane skupine muslimana osim njihove, kao {to je to i sam Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /369/ (Allahu moj, ako ove skupine nestane, niko Te na Zemlji ne}e obo`avati!(

Me|utim, sve to ipak ne pobija stav da je bje`anje sa bojnog polja haram i ostalim borcima, a ne samo muslimanima Bedra, iako je ovaj ajet objavljen povodom njih. Na to ukazuje i naprijed navedeni hadis od Ebu-Hurejrea, u kojem stoji da bje`anje sa bojnog polja spada u velike grijehe, a to je i stav velike ve}ine islamskih u~enjaka - a Allah opet najbolje zna.

(Njih niste ubijali vi, nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom ku{njom isku{ao - Allah zaista sve ~uje i sve zna.( /17/ (Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio.(/18/

Ovdje Uzvi{eni poja{njava da On stvara ljudska djela i da ljudi Njemu trebaju zahvaliti za svako dobro koje oni urade, jer ih je On uputio na to i pomogao im da to urade. Zato Uzvi{eni ka`e:

(Njih niste ubijali vi, nego Allah(; tj. vi niste svoje neprijatelje pobili svojom snagom i mo}i, jer je njih bilo puno a vas malo, nego je Allah Taj Koji vam je pomogao protiv njih. Uzvi{eni tako|er ka`e:

"Allah vas je pomo-gao i na Bedru, kada ste bili malobrojni.( (3: 123)

Zatim Uzvi{eni govori Svome Vjerovjesniku, s.a.v.s., o {aci zemlje koju je on na dan Bedra zahvatio rukom i bacio je u lica nevjernika, nakon {to je iza{ao iz svoje sjenice u kojoj je skru{eno i smireno ~inio dovu. On ju je bacio prema njima i rekao: /370/ (Izobli~ila vam se lica!( Zatim je rekao ashabima da prate u~inak tog postupka, pa su oni to i u~inili. Allah je zrnca te pra{ine dobacio do o~iju svih mu{rika, tako da su ona dospjela do svakog od njih i omela ga. Zato Uzvi{eni ka`e:

(...i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio(, odnosno, On je bio Taj Koji je tu pra{inu dobacio do njih i omeo ih njome, a ne ti. Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: /371/ (Allahov Poslanik, s.a.v.s., podigao je svoje ruke - na dan Bedra - i rekao: (Gospodaru moj, ako ova skupina bude uni{tena, niko Te poslije na Zemlji ne}e obo`avati!( Na to mu je D`ibril rekao: (Uzmi {aku pra{ine i baci im je u njihova lica!( On je onda uzeo {aku pra{ine i bacio je u lica mu{rika. Pra{ina iz te {ake pogodila je svakog mu{rika u njegove o~i, nos i usta, pa su se oni okrenuli i vratili.(To je u ovim kur'anskim ajetima - prenosi se od Urve, Mud`ahida, Ikrime, Katade i jo{ nekih islamskih u~enjaka - objavljeno povodom toga {to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bacio pra{inu na dan Bedra, iako je on to isto uradio i na dan Bitke na Hunejnu.

Muhammed ibn Ishak prenosi od Urve ibn Ez-Zubejra, da je on rije~i Uzvi{enog:

(...da bi vjernike lijepom ku{njom isku{ao(, protuma~io: tj. da bi On vjernike upoznao sa Svojom blagodati koju im je ukazao time {to ih je pomogao protiv njihovog ne-prijatelja, iako je njih bilo malo a neprijatelja puno. Zatim, da bi im dao do znanja da pobjeda nije rezultat brojnosti, nego da ona dolazi jedino od Njega - Slavnog i Uzvi{enog - Koji nema suparnika. Zatim, da bi Ga oni na taj na~in istinski spoznali i bili Mu zahvalni na Njegovim blagodatima. Zatim Uzvi{eni ka`e: (Allah zaista sve ~uje i sve zna(, pa tako ~uje i sve dove i zna ko zaslu`uje pomo} i pobjedu. Zatim Uzvi{eni ka`e:

(Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio.( Uz pobjedu koja se desila, ovo je druga radosna vijest: Uzvi{eni ovim nagovje{tava vjernicima da }e On u budu}nosti oslabiti spletke nevjernika, da }e umanjiti njihov zna~aj i da }e sve {to oni imaju propasti i biti poru{eno - hvala Allahu.

(Ako ste se molili da pobijedite - pa do{la vam je, eto, (pobjeda(! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi }emo se ponovo vratiti, i nimalo vam ne}e koristiti tabor va{, ma koliko brojan bio, jer je Allah na strani vjernika.(/19/

Ovdje se Uzvi{eni obra}a nevjernicima:

(Ako ste se molili da pobijedite(, tj. ako ste tra`ili od Allaha da vam pomogne i da presudi izme|u vas i va{ih neprijatelja - vjernika, pa eto, dogodilo se to {to ste tra`ili! Na dan Bedra, Ebu-D`ehl je rekao: (Allahu moj, ko je od nas vi{e kidao rodbinske veze i donio nam ono {to ni sam ne poznaje, uni{ti ga ovog jutra!( Na taj na~in on je molio za pobjedu, pa je objavljeno:

(Ako ste se molili da pobijedite - pa do{la vam je, eto, (pobjeda(!( - itd. do kraja ajeta.

Zatim Uzvi{eni ka`e: (...A da se oka-nite,( tj. stanja u kojem se nalazite: nevjerovanja u Allaha i poricanja Njegovog Poslanika, s.a.v.s.,

(bolje bi vam bilo!(, tj. i na dunjaluku i na ahiretu! A rije~i Uzvi{enog: (I ako se ponovo vratite, Mi }emo se ponovo vratiti( poput su Njegovih rije~i: (Ako vi ponovo zapo~nete, zapo~et }emo i Mi.( (17:8) Tj. ako se vi ponovo vratite u nevjerovanje i zabludu u kojoj ste prije bili, mi }emo vam uzvratiti sli~no onome na Bedru.

(...i nimalo vam Ne}e koristiti tabor va{, ma koliko brojan bio(, tj. kada biste sve ljude sakupili koje god mo`ete, jer niko ne mo`e pobijediti onoga sa kime je Allah,

(...jer je Allah na strani vjernika(, a ta je strana skupina vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.

(O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne napu{tajte ga, ta vi slu{ate {ta on govori,(/20/ (i ne budite kao oni koji govore: (Slu{amo!( - a ne slu{aju."/21/ (Najgora su bi}a kod Allaha oni koji su gluhi i nijemi, koji ne}e da shva}aju.(/22/ (Da Allah zna da od njih mo`e biti ikakva dobra, u~inio bi da ~uju, a da je u~inio i da ~uju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i ina~e glave okre}u.(/23/

Ovdje Uzvi{eni nare|uje Svojim robovima - vjernicima da budu pokorni Njemu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., a zabranjuje im da mu se suprotstavljaju i da se poistovje}uju sa onima koji ga ne vjeruju i koji mu nisu pokorni. Zato Uzvi{eni ka`e:

(...i ne napu{tajte ga(, tj. nemojte napu{tati pokornost njemu, te izvr{avanje njegovih nare|enja i klonite se onoga {to on zabranjuje,

(...ta vi slu{ate {ta on govori(, tj. nakon {to ste spoznali ~emu vas on poziva.

(...i ne budite kao oni koji govore: (Slu{amo!( - a ne slu{aju.( Jedni ka`u da se ovdje misli na mu{rike, a drugi na munafike - jer oni tvrde da slu{aju i da su pokorni, {to nije istina. Moje je mi{ljenje da se ovdje radi i o mu{ricima i o munaficima, jer ni jedni ni drugi ne shva}aju ispravno, niti `ele ~initi dobra djela. Zatim Uzvi{eni govori da su te vrste ljudi najgora stvorenja uop}e: (Najgora su bi}a kod Allaha oni koji su gluhi(, pa ne ~uju istinu, (...i nijemi(, pa je ne shva}aju. Zato Uzvi{eni ka`e:

(...koji ne}e da shva}aju(. Oni su najgora stvorenja, jer se sva ostala stvorenja pokoravaju Allahu u onome za {ta ih je i stvorio, a ti ljudi su stvoreni radi ibadeta, a oni su postali nevjernici. Zato ih Uzvi{eni i Silni u drugom ajetu poredi sa stokom:

(Oni su kao stoka, ~ak i gori - oni su, zaista, nemarni.( (7:179)

Zatim Uzvi{eni ka`e da oni nemaju ni ispravno razumijevanje, ni dobru namjeru:

(Da Allah zna da od njih mo`e biti ikakva dobra, u~inio bi da ~uju(, odnosno, dao bi da razumiju. Ovim se rije~ima ho}e re}i: U njima nema nikakva dobra, pa Allah nije dao da oni razumiju. Jer, On zna

(...da je u~inio i da ~uju(, odnosno da razumiju, (oni bi se opet okrenuli(, od toga namjerno i iz inada, nakon {to bi to razumjeli,

(...jer oni i ina~e glave okre}u( od toga.

(O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatra`i da ~inite ono {to }e vam `ivot osigurati; i neka znate da se Allah upli}e izme|u ~ovjeka i srca njegova, i da }ete se svi pred Njim sakupiti...( /24/

El-Buhari ka`e: "odazovite se", zna~i: odgovorite, a (...ono {to }e vam `ivot osigurati( zna~i: ono {to }e vas popraviti. Zatim on svojim senedom navodi od Ebu-Se'ida ibnul-Mualla, r.a.: /372/ "Dok sam jednom klanjao, Vjerovjesnik, s.a.v.s., pozvao me je. Ja mu nisam pri{ao dok nisam zavr{io namaz. Zatim sam mu do{ao, a on me upita: ([ta te je sprije~ilo da mi do|e{? Zar Allah nije rekao:

O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatra`i da ~inite ono {to }e vam `ivot osigurati?( Zatim je rekao: (Sigurno }u te podu~iti najveli~anstvenijoj suri u Kur'anu prije nego {to iza|em.( I kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., krenuo da iza|e, ja sam mu to spomenuo( - a Muaz prenosi od jednog ashaba da je i on ovo ~uo - pa je on rekao: (To je El-hamdu lillahi rabbil alemin i to je sedam ajeta koji se ponavljaju.( Ovo je doslovan Buharijin citat, a o njemu i njegovim verzijama ve} je bilo govora na po~etku sure (El-Fatiha(.

[to se ti~e Allahovih rije~i: (...ono {to }e vam `ivot osigurati(: jedni ka`u da se time misli na istinu, a drugi ka`u: to je ovaj Kur'an - u njemu je spas, opstanak i `ivot. Tre}i ka`u: Ljudi u islamu o`ive, nakon {to u nevjerovanju budu mrtvi. A ~etvrti ka`u: time se misli na rat, kojim vas je Allah uzdigao nakon {to ste bili poni`eni, slabi i nemo}ni. Me|utim, sva su ova zna~enja ispravna i sli~na.

O rije~ima Uzvi{enog:

(...i neka znate da se Allah upli}e izme|u ~ovjeka i srca njegova( Ibn-Abbas ka`e: (On spre~ava vjernika od nevjerovanja i nevjernika od vjerovanja.( Imam Ahmed prenosi od Enesa ibn Malika, r.a.: /374/ "Vjerovjesnik, s.a.v.s., ~esto bi izgovarao: (O Ti koji upravlja{ srcima, u~vrsti moje srce u Tvojoj vjeri!( A mi smo ga upitali: (Allahov Poslani~e, mi smo povjerovali u tebe i u ono {to si nam objavio, pa da li se boji{ za nas?( On nam je na to odgovorio: (Da. Zaista su srca izme|u dva Allahova prsta i On ih okre}e.(( Ovaj hadis navodi i Et-Tirmizi i ka`e da je hasen /dobar/.

Imam Ahmed tako|er prenosi od Ai{e: /375/ (Jedna od dova kojom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ~esto molio jeste i: (O Ti Koji prevr}e{ srca, u~vrsti moje srce u Tvojoj vjeri!( Ja sam mu rekla: (Allahov Poslani~e, ti puno u~i{ ovu dovu.( A on mi je odgovorio: (Zaista je ljudsko srce izme|u dva Allahova prsta, pa ako ho}e - On ga navede da skrene, a ako ho}e - On ga na pravi put okrene.(( Pored toga, imam Ahmed prenosi od Ibn-Amra da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /376/ (Zaista su srca svih ljudi izme|u dva prsta Milostivog poput jednog srca i On ih mijenja kako On ho}e.( Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (Allahu moj, Ti Koji mijenja{ srca, usmjeri moje srce prema Tvojoj pokornosti!( Ovaj hadis El-Buhari ne navodi, ali ga navode Muslim i En-Nesai od Hajve ibn [urejha el-Misrija.

(I izbjegavajte ono {to }e dovesti do smutnje koja ne}e pogoditi samo one me|u vama koji su krivi, i znajte da Allah stra{no ka`njava.( /25/

Ovdje Uzvi{eni upozorava Svoje robove - vjernike na belaj i isku{enje koje }e zahvatiti i lo{e i dobre, a ne samo one koji ~ine lo{a djela i grijehe. To isku{enje ne}e zaobi}i nikoga, zato {to se nije odvra}alo od grijeha. Alijj ibn Ebi-Talha ka`e da je Ibn-Abbas ovaj ajet ovako protuma~io: Allah nare|uje vjernicima da ne dozvole ~injenje lo{ih djela u svojoj sredini, jer }e ih onda On sve obuhvatiti Svojom kaznom. Ovo je vrlo lijepo tuma~enje. Zato Mud`ahid ka`e o ovim rije~ima Uzvi{enog:

(I izbjegavajte ono {to }e dovesti do smutnje koja ne}e pogoditi samo one me|u vama koji su krivi(: (nego i vas tako|er(.

Ovaj ajet odnosi se i na ashabe, a i na ostale vjernike. To mi{ljenje da ovo upozorenje obuhva}a i ashabe i ostale, iako je upu}eno izravno ashabima, ispravno je. Na to ukazuju i hadisi koji upozoravaju na razli~ite smutnje. Jedan od najupe~atljivijih hadisa u tom pogledu jeste hadis koji prenosi imam Ahmed od Huzejfe ibn el-Jemana, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /377/ (Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a, ili }ete vi nare|ivati dobro i odvra}ati od zla, ili }e vam Allah ubrzo poslati kaznu od Sebe, pa }ete Mu ~initi dove, ali vam se On ne}e odazivati.( On od Huzejfe tako|er prenosi da je rekao: (U vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada bi neko izgovorio odre|enu rije~, postao bi munafik. A ja sada od nekih od vas ~ujem da tu istu rije~ izgovori po ~etiri puta dok sjedi na jednom mjestu! Ili }ete vi nare|ivati i poticati na dobro a odvra}ati od zla, ili }e vas Allah sve obuhvatiti kaznom, ili }e dati da vas predvode najgori od vas, pa onda i kada va{i najbolji budu upu}ivali dove, ne}e im biti usli{ane.( Imam Ahmed tako|er prenosi od Ummu-Seleme, Vjerovjesnikove, s.a.v.s., `ene, da je rekla: (^ula sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /378/ (Kada se o~evidno budu ~inili grijesi u mome ummetu, Allah }e ih sve obuhvatiti kaznom od Sebe.( Ja sam ga tada upitala: (Allahov Poslani~e, zar ne}e me|u njima biti dobrih ljudi?( (Ho}e( - odgovori on, pa ga ja opet upitah: (Pa {ta }e biti sa njima?( A on mi odgovori: (Njih }e zadesiti ono {to i ostali svijet, pa }e ih poslije zahvatiti Allahov oprost i zadovoljstvo.((

"I sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potla~eni - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On skloni{te dao i Svojom pomo}i vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni.(/26/

Ovdje Uzvi{eni skre}e pa`nju Svojim robovima, vjernicima na Svoje dobro~instvo i blagodati koje im je On dao: bili su malobrojni pa ih je On umno`io, bili su potla~eni i upla{eni pa ih je On pomogao i oja~ao, bili su bijedni i siroma{ni, pa ih je On opskrbio lijepim stvarima. Zatim je tra`io od njih da Mu budu zahvalni, a oni su poslu{ali sva Njegova nare|enja. Tako su oni bili u Meki malobrojni, potla~eni i nejaki. Bojali su se da ih ljudi iz raznih krajeva ne}e pohvatati. Takvo stanje im je bilo sve dok im Allah nije dozvolio da u~ine Hid`ru u Medinu, gdje im je On dao skloni{te i naklonost njezinih stanovnika. Oni su im pru`ili za{titu i pomogli ih u Bici na Bedru, a i u drugim prilikama. Oni su im davali iz svojih imetaka i `ivote svoje su `rtvovali radi poslu{nosti Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.

Kadate ibn De'ame es-Sedusi, Allah mu se smilo-vao, o rije~ima Uzvi{enog:

(...sjetite se kad vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potla~eni(, rekao je: (Mekanski Arapi su bili najbjedniji ljudi, najnesretnijeg `ivota, najgladnijih stomaka, najslabije obu~eni i u najjasnijoj zabludi. Njihovi su `ivi bili nesretni, a mrtvi u Vatru bacani. Njih je, ustvari, jelo - a oni nisu jeli. Tako mi Allaha, ne znamo da je i jedno pleme na Zemlji tada bilo u gorem stanju od njih, sve dok im Allah nije objavio islam. On je tada islamom podupro njihove predjele, dao im obilnu nafaku i u~inio ih da vladaju ostalim ljudima. Sve {to vidite Allah je dao preko islama, pa zato zahvaljujte Allahu na Njegovim blagodatima. Va{ Gospodar daje blagodati i voli da Mu se zahvaljuje, pa On daje vi{e onima koji su Mu zahvalni.(

(O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno emanete ne proigravajte(, /27/ (i neka znate da su bogatstva va{a i djeca va{a samo isku{enje, i da je samo u Allaha nagrada velika.(/28/

Mufesiri se razilaze u vezi povodom objave ovog ajeta. Jedni ka`u: /379/ Ovaj je ajet objavljen povodom Ebu-Lubabe ibn Abdul-Munzira. Allahov Poslanik, s.a.v.s., njega je poslao plemenu Benu-Kurejza, kako bi oni prihvatili sud Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Oni su ga upitali za savjet, pa im je on to i predlo`io. Me|utim, istovremeno im je rukom pokazao ispod vrata, {to je zna~ilo da }e biti poklani. On je, zatim, shvatio da je time iznevjerio Allaha i Njegovog Poslanika, pa se zakleo da ne}e ni{ta okusiti dok ne umre ili dok mu Allah ne primi pokajanje. Oti{ao je u medinsku d`amiju i sam sebe svezao za jedan stub u njoj. Tako je proveo devet dana, sve dok od iscrpljenosti nije po~eo padati onesvije{}en. Tada je Allah objavio Svome Poslaniku da je primio njegovo pokajanje, pa mu do|o{e neki ljudi da ga obraduju tom radosnom vije{}u i po~e{e ga odvezivati od stupa. Me|utim, on se zakune da ne}e nikom osim li~no Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., dozvoliti da ga odve`e. Poslanik ga, s.a.v.s., zatim odve`e, a on mu ka`e: (Allahov Poslani~e, ja sam se zavjetovao da }u sav svoj imetak dati u sadaku.( A Poslanik mu na to odgovori: (Dovoljno ti je da tre}inu imetka da{ u sadaku.( Ovaj hadis prenosi Abdur-Rezzak od Katade i Ez-Zuhrija.

A Ibn-D`erir navodi od El-Mugire ibn [u'beta da je rekao: (Ovaj je ajet objavljen povodom ubistva hazreti Osmana!!!( On tako|er ka`e da je objavljen i povodom jednog munafika, koji je dojavio Ebu--Sufjanu: (Muhammed ho}e da vas napadne, pa se pazite!...( Me|utim, i sened i tekst ovog predanja upitni su. Neki opet ka`u da je ovaj ajet objavljen povodom Hatiba ibn Ebi-Belte'a, kada je - u godini u kojoj je oslobo|ena Meka - napisao poruku Kurej{ijama, obavje{tavaju}i ih o namjeri Allahovog Poslanika, s.a.v.s., spram njih. Allah je to dojavio Svome Poslaniku, pa je on poslao potjeru za tom porukom i tako je uspio povratiti. Zatim je poslao po Hatiba i on je priznao ono {to je uradio... Ovaj je doga|aj dobro poznat.

O tome ja ka`em: ispravan stav jeste da je ovaj ajet op}enit, makar i postojalo vjerodostojno predanje da je objavljen povodom nekon konkretnog slu~aja. Kod ve}ine islamskih u~enjaka prednost se daje op}enitosti teksta, a ne posebnosti povoda. A pronevjera obuhvata i sitne i krupne, i stalne i povremene grijehe.

O rije~ima Uzvi{enog: (...emanete ne proigravajte,( Alijj ibn Ebi-Talha prenosi od Ibn-Abbasa: (Emanet jesu poslovi koji su povjereni ljudima, tj. farzovi. Pa kada se ka`e: Ne proigravajte ih, to zna~i: Ne izostavljajte ih.( A u drugoj verziji prenosi se da je rekao: (Nemojte varati Allaha i Njegovog Poslanika ostavljanjem njegovih sunneta i neposlu{no{}u prema njemu.( A Es-Suddi protuma~io je ovo ovako: (Ako ljudi iznevjere Allaha i Njegovog Poslanika, oni su time ve} iznevjerili svoje emanete.(Zatim Uzvi{eni ka`e:

(...i neka znate da su bogatstva va{a i djeca va{a samo isku{enje(, tj. kada vam ih je On dao, time vas je stavio na ispit i ku{nju - da bi se vidjelo da li }ete Mu na njima biti zahvalni i prema njima postupati onako kako to On tra`i, ili }ete se zbog njih okrenuti od Njega. Sli~no tome, Uzvi{eni ka`e:

(O vjernici, neka vas imanja va{a i djeca va{a ne zabave od sje}anja na Allaha. A oni koji to u~ine, bit }e izgubljeni.( (63:9)

Zatim Uzvi{eni ka`e: (...i da je samo u Allaha nagrada velika(. Tj. ono {to }e vam On dati, Njegova nagrada i Njegov D`ennet bolji su vam od imetaka i djece, jer vam neki od njih budu i neprijatelji, a ve}ina njih vam ne}e ni{ta koristiti. A Allah Uzvi{eni svime upravlja, On posjeduje sve {to je i na dunjaluku i na ahiretu i On }e obilno nagra|ivati na Kijametskom danu. Dakle, ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., treba biti pre~a od ljubavi prema imetku i djeci. U Buharijinom Sahihu navodi se od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: /380/ (Ko bude imao tri stvari, osjetit }e slast imana: kome Allah i Njegov Poslanik budu dra`i od svega drugog, ko bude volio nekoga samo radi Allaha, i kome bude dra`e da bude ba~en u vatru nego da se vrati nevjerovanju, nakon {to ga je Allah spasio od njega.(

(O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On }e vam sposobnost rastavljanja istine od neistine darovati i preko ru`nih postupaka va{ih }e prije}i i oprostiti vam. A Allahova je dobrota neizmjerna.(/29/

Ibn-Ishak ka`e da rije~i (sposobnost rastav-ljanja( zna~e: sposobnost rastavljanja istine od neistine. Ovakvo je tuma~enje rasprostranjeno i op}eprihva}eno. Kome ta sposobnost bude data, on }e sigurno na}i izlaz iz svake situacije i zaslu`iti spas i pobjedu. Jer onome ko bude bogobojazan tako {to }e izvr{avati Allahova nare|enja i kloniti se Njegovih zabrana, njemu }e biti dato da spozna {ta je istina, a {ta la` i zbog toga }e on biti pomognut i spa{en i dobit }e obilnu nagradu. U tom smislu Uzvi{eni tako|er ka`e:

(O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On }e vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat }e vam svjetlo pomo}u kog }ete i}i, i oprostit }e vam - jer Allah pra{ta i milostiv je.( (57:28)

(I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te prognali; oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije.(/30/

Uzvi{eni ka`e:

(I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili, ili da bi te ubili, ili da bi te prognali...( Kada su Kurej{ije odlu~ile izvr{iti jo{ ja~i pritisak na misiju Allahovog Poslanika, s.a.v.s., oni se urote protiv njega tako {to se sakupe u svojoj vije}nici i po~nu se dogovarati protiv njega. Jedan od njih predlo`i da Poslanika, s.a.v.s., uhvate i bace u okove, a zatim da sa~ekaju dok ne umre. Ka`e se da je Iblis tada bio me|u njima, pretvoriv{i se u lik nekog starijeg ~ovjeka iz Ned`da, da bi im pomogao u vije}anju. Kada je on ~uo ovaj prijedlog o okovima, on, kao Allahov neprijatelj, povika: (Ovaj prijedlog vam je nikakav!( Zatim drugi ~ovjek predlo`i da protjeraju Poslanika, s.a.v.s., i da }e onda biti mirni od njega, ali Iblis i taj prijedlog odbije. I tako se de{avalo sve dok nije ustao Ebu-D`ehl - Allah ga prokleo. On je predlo`io da iz svakog plemena uzmu po jednog sna`nog i sposobnog mladi}a i da im daju britke sablje, pa da onda oni zajedni~ki ubiju Poslanika, s.a.v.s. Ako bi ga na taj na~in ubili, onda bi odgovornost za njegovu prolivenu krv bila na svim plemenima i u tom slu~aju ne treba o~ekivati da bi se Ha{imije usudile boriti protiv svih ostalih Kurej{ija. Kada bi oni ~uli za to, oni bi to tako razumjeli, pa bi ostali bili na miru od Poslanika i on ih vi{e ne bi uznemiravao. Tada je Iblis - u liku starca iz Ned`da - rekao: (Tako mi Boga, ovo je dobar prijedlog! Treba uraditi ovako kako je ovaj ~ovjek rekao, druge nam nema!( Zatim se oni razi|u, da bi tako i uradili.

Me|utim, tada je D`ibril do{ao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i naredio mu da tu no} ne provede u ku}i, jer mu je Allah dozvolio da je napusti. Zatim, kada je on do{ao u Medinu, Allah mu objavljuje suru El-Enfal, kako bi ga podsjetio na tu nevolju u kojoj je bio i na blagodati koje mu je On podario:

(I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke pleli, pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije.( Taj se dan nazivao danom mno{tva, zbog toga {to su se svi oni slo`ili s tim mi{ljenjem.

A od Ibn-Ishaka prenosi se: (Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostao je na svom mjestu sve dok mu nije do{ao D`ibril, a.s., i rekao mu da ne no}i tu gdje je ina~e no}ivao. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozvao Aliju ibn Ebi- Taliba i rekao mu da on no}i u njegovoj postelji i da se pokrije njegovim zelenim ogrta~em, pa je on to i uradio. Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., iza{ao napolje, a napada~i su ve} bili pred vratima. On je nosio pregr{t pra{ine, pa je po~eo prosipati je po njihovim glavama, u~e}i:

(Ja-Sin. Tako mi Kur'ana Mudrog( - pa sve do rije~i Uzvi{enog:

(...i na o~i im koprenu stavili - zato oni ne vide(. (36:1-9) A Allah im je u tom ~asu oduzeo mogu}nost da ga vide.

Imam Ahmed vezano za rije~i Uzvi{enog:

(I kad su ti zamke razapinjali( prenosi od Ibn-Abbasa: (...Zatim je Poslanik, s.a.v.s., krenuo i i{ao sve dok nije stigao u pe}inu. A mu{rici su proveli no} ~uvaju}i Aliju, jer su mislili da je tu Allahov Poslanik, s.a.v.s. I kada su osvanuli, navalili su na njega, ali su tamo na{li Aliju. Tako je Allah Uzvi{eni poni{tio njihovo spletkarenje. (Gdje ti je tvoj prijatelj?( - upitali su Aliju, a on im je odgovorio: (Ne znam.( Zatim su slijedili njegov trag i popeli se na brdo Sevr. Me|utim, tu su se zbunili i pro{li su pored same pe}ine jer je Allah dao da ne otkriju Poslanika, s.a.v.s. On je u toj pe}ini ostao tri no}i.(A Muhammed ibn Ishak navodi da je Urve ibn ez-Zubejr rije~i Uzvi{enog:

(...oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, jer Allah to najbolje umije(, protuma~io, tj. Ja sam njima pravio Svoju ~vrstu zamku, pa sam te tako spasio od njih.

(Kada im se rije~i Na{e kazuju, govore: (Ve} smo ~uli! Da ho}emo, i mi bismo tako ne{to rekli; to su samo izmi{ljotine naroda drev-nih.((/31/ (A kad su oni rekli: (Bo`e, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao ki{u ili nam po{alji patnju nesnosnu!((/32/ (Allah ih nije kaznio, jer si ti me|u njima bio; i Allah ih ne}e kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.(/33/

Ovdje Uzvi{eni govori o nevjerovanju Kurej{ija, njihovom prkosu i inadu, te o njihovim la`nim tvrdnjama prilikom slu{anja Njegovih ajeta. Naime, kada bi im bili navo|eni, oni bi govorili:

(Ve} smo ~uli! Da ho}emo, i mi bismo tako ne{to rekli.( Me|utim, ovo su bile samo njihove prazne rije~i, koje nikada nisu ostvarene. Jer, oni su vi{e puta izazivani da donesu makar jednu suru poput kur'anske, ali im to nije po{lo za rukom. Ustvari, oni su tim rije~ima zavodili i sebe i one koji su slijedili njihove la`i.

Se'id ibn D`ubejr, Es-Suddi, Ibn-D`urejd` i jo{ neki ka`u da je te rije~i izgovorio Nadr ibn el-Haris - Allah ga prokleo! Naime, on je jedno vrijeme bio u Perziji, pa je tamo nau~io o doga|ajima sa njihovim kraljevima. I kada se on - Allah ga prokleo - vratio, zatekao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da ljudima navodi dijelove Kur'ana, jer mu je Allah ve} bio po~eo objavljivati. Pa kada bi Poslanik, s.a.v.s., oti{ao od neke grupe ljudi, Nadr bi do{ao me|u njih i pripovijedao bi im te dogodov{tine. A na kraju bi upitao: (Tako vam Allaha, ko ljep{e pripovijeda, ja ili Muhammed?( I kada je on zarobljen u Bici na Bedru, Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se dr`i u zatvoru dok ne bude ubijen na njegove o~i, pa je tako i ura|eno - hvala Allahu. A zarobio ga je Mikdad ibn el-Esved, r.a. Povodom Nadrovog slu~aja objavljen je ovaj ajet:

(Kada im se rije~i Na{e kazuju, govore: (Ve} smo ~uli! Da ho}emo, i mi bismo tako ne{to rekli; to su samo izmi{ljotine naroda drevnih.(( Pod izmi{ljotinama naroda drevnih misli se na njihove knjige, te da je Muhammed, s.a.v.s., do{ao do njih i iz njih crpio znanje, pa ga kasnije prenosio ljudima. Me|utim, to je o~ita la`.

Zatim Uzvi{eni ka`e:

(A kad su oni rekli: (Bo`e, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao ki{u ili nam po{alji patnju nesnosnu!(( Oni su ovako govorili zato {to su bili velike neznalice i {to su se `estoko protivili i poricali. A bolje im je bilo da su govorili: Bo`e, ako je ovo zbilja istina od Tebe, Ti nas onda uputi njoj i daj nam da je slijedimo. Me|utim, oni su sami protiv sebe prvi po~eli moliti i po`urivati svoju patnju i kaznu.

Zatim Uzvi{eni ka`e:

(Allah ih nije kaznio, jer si ti me|u njima bio; i Allah ih ne}e kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.( Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa: (Allah je ovom ummetu dao dvije stvari kao osiguranje, pa }e oni biti za{ti}eni i osigurani od `estoke kazne dokle god one budu me|u njima. Jednu je Allah ve} uzeo Sebi, a druga je ostala me|u vama.( Sli~no predanje navodi se i od Ebu-Musaa el-E{'arije, Katade i Ebu el-Ala'a en-Nahvija el-Mekarrija.

A Et-Tirmizi navodi od Ibn Ebi-Burde ibn Ebi-Musa, da je njegov otac rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /381/ (Allah mi je objavio da je dvoje osiguranje mom ummetu:

(Allah ih nije kaznio, jer si ti me|u njima bio; i Allah ih ne}e kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.( Pa kada ja odem, ostavit }u im tra`enje oprosta od Allaha sve do Kijametskog dana.( Ovaj hadis potvr|uje drugi, koji navode imam Ahmed u svom Musnedu i El-Hakim u svom Mustedreku, od Ibn-Se'ida: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:/382/ (([ejtan je rekao: (Tako mi Tvoje veli~ine, Gospodaru, ja }u neprestano zavoditi Tvoje robove, dokle god budu `ivi!( A onda je Gospodar rekao: (Tako mi Moje mo}i i veli~ine, Ja }u njima pra{tati, dokle god budu od Mene tra`ili oprosta!(( Zatim El-Hakim za ovaj hadis ka`e: (Sened mu je vjerodostojan, ali ga El-Buhari i Muslim ne navode.(

(A zaslu`uju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesd`id-Haramu, a oni nisu njegovi ~uvari. ^uvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali ve}ina njih ne zna.(/34/ (Molitva njihova pored Kabe svodi se samo na zvi`danje i pljeskanje rukama; zato kaznu iskusite jer ne vjerujete.(/35/

Ovdje Uzvi{eni ka`e da oni - tj. nevjernici - zaslu`uju da ih On kazni, ali ih On nije kaznio zbog bereketa boravka Poslanika, s.a.v.s., me|u njima. Me|utim, kada je on oti{ao od njih, Allah ih je kaznio na Bedru, gdje su pobijeni njihovi prvaci i zarobljeni njihovi vojnici. Zatim ih On navodi da tra`e oprost za grijehe koje ~ine, kao {to su {irk i smutnja. Katade, Es-Suddi i jo{ neki ka`u: (Nevjernici nisu tra`ili oprosta, a da jesu, ne bi bili ka`njeni.( Ovom stavu daje prednost i Ibn-D`erir. Da me|u njima nije bilo potla~enih vjernika koji su tra`ili oprosta, zadesila bi ih kazna koju je nemogu}e odvratiti. Me|utim, ona ih nije pogodila samo zbog tih vjernika. I kada su ti potla~eni vjernici iz Medine oti{li u Meku, Allah je objavio:

(A zaslu`uju da ih Allah kazni kad brane drugima pristup Mesd`id-Haramu, a oni nisu njegovi ~uvari.( Zato je Allah dozvolio da se oslo-bodi Meka, {to za njih predstavlja kaznu koju im je obe}ao. Ovim rije~ima se ka`e: Kako ih Allah ne}e kazniti kada oni vjernike koji se nalaze u Meki odvra}aju od ^asnog hrama, od namaza u njemu i od tavafa oko Kabe, iako to oni zaslu`uju.

Zato Uzvi{eni ka`e:

(...a oni nisu njegovi ~uvari. ^uvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje(. Tj. mu{rici ne zaslu`uju Mesd`id-Haram, nego ga zaslu`uju Vjero-vjesnik, s.a.v.s., i ashabi. U tom smislu Uzvi{eni ka`e:

(Mnogobo{ci nisu dostojni Allahove d`amije odr`avati kad sami priznaju da su nevjernici. Djela njihova poni{titi }e se i u Vatri }e vje~no ostati. Allahove d`amije odr`avaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se, na pravom putu.( (9:17,18) Pored toga, Uzvi{eni ka`e:(...ali je nevjerovanje u Allaha i odvra}anje od Njegova puta i ~asnih mjesta i izgonjenje sta-novnika njegovih iz njih jo{ ve}i grijeh kod Allaha(. (2:217)

Hafiz Ibn Merdevejh prenosi od Enesa ibn Malika, r.a.:/383/ (Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan je: (Ko su tvoji prijatelji i ~uvari?( (Svaki onaj ko je bogobojazan( - odgovorio je on, a zatim je prou~io:

(^uvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje.(( Zatim Uzvi{eni navodi kako su mu{rici postupali kod Mesd`id-Harama i kako su se odnosili prema njemu:

(Molitva njihova pored Kabe svodi se samo na zvi`danje i pljeskanje rukama.( Ibn-Abbas ka`e: (Kurej{ije su kru`ili oko Kabe goli, zvi`de}i i pljeskaju}i rukama pri tome.( (El-muka'u( zna~i zvi`danje, a (et-tasdijetu( pljeskanje rukama. Ikrime ka`e: (Oni su kru`ili oko Kabe nalijevo.( A Mud`ahid ka`e: (Oni su to radili zato da bi omeli namaz Vjerovjesnika, s.a.v.s." Zatim Uzvi{eni i Veli~anstveni ka`e: (...zato kaznu iskusite jer ne vjerujete(. Time se misli na pogibiju i zarobljavanje koje ih je zadesilo na Bedru. Taj stav odabire Ibn-D`erir, iako ne navodi druge.

(Oni koji ne vjeruju tro{e imanja svoja da bi od Allahova puta odvra}ali. Oni }e ih sigurno utro{iti, zatim }e zbog toga `aliti i na kraju }e pobije|eni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u D`ehennem }e biti potjerani(, /36/ (da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u D`ehennem bacio. Oni }e doista biti izgubljeni.(/37/

Ovaj ajet objavljen je povodom Kurej{ija, ~iji su o~evi, sinovi i bra}a poginuli na Bedru, kao {to je npr. Abdullah ibn Ebi-Rebi'a, Ikrime ibn Ebi- D`ehl i Safvan ibn Umejje. Oni su se obratili Ebu-Sufjanu ibn Harbu i onima koji su imali trgova~ku robu u karavanu koji je Ebu-Sufjan sa~uvao od muslimana i doveo ga u Meku, neposredno pred Bitku na Bedru. Oni su im rekli: (O skupino Kurej{ija, Muhammed vam je pobio va{e najbolje i ostavio vas bez srodnika, pa nam pomozite ovim imetkom u ratu protiv njega! Mo`da }emo mu se na taj na~in osvetiti za na{e pobijene.( Oni su to prihvatili i uradili, pa je Uzvi{eni i Veli~anstveni povodom toga objavio:

(Oni koji ne vjeruju tro{e imanja svoja( - pa sve do Njegovih rije~i:

(Oni }e, doista, biti izgubljeni.( Ovo se prenosi od Ibn-Abbasa i nekih tabiina.

U svakom slu~aju, ovi su ajeti op}eg karaktera iako imaju konkretan povod. Ovdje Uzvi{eni ka`e da nevjernici tro{e svoja imanja kako bi odvratili od slije|enja pravog puta. Oni }e tako i dalje raditi, pa }e potro{iti svoja imanja, a onda }e biti `alosni jer im to ni{ta ne}e pomo}i. Oni `ele ugasiti Allahovo svjetlo i uzdi}i svoju rije~ iznad rije~i Istine. Me|utim, Allah }e upotpuniti svjetlo Svoje, makar to ne bilo po volji nevjernicima. Zato Uzvi{eni i Veli~anstveni ka`e:

(Oni }e ih sigurno utro{iti, zatim }e zbog toga `aliti i na kraju }e pobije|eni biti. A oni koji ne budu vjerovali - u D`ehennem }e biti potjerani.(

Zatim, rije~i Uzvi{enog:

(...da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio( zna~e: da bi On sretne od nesretnih odvojio i na dunjaluku i na ahiretu. U tom smislu, Uzvi{eni tako|er ka`e:

(Allah ne}e vjernike s licemjerima izmije{ane ostaviti, ve} }e lo{e od dobrih odvojiti. Allah vama ne}e ono {to je skriveno otkriti.((3:179) Pored toga, Uzvi{eni ka`e:

(Zar mislite da }ete u}i u D`ennet, a da Allah ne uka`e na one od vas koji se bore i na one koji su izdr`ljivi?( (3:142)

Prema tome, ovaj ajet zna~i: Mi smo vas stavili na ku{nju pomo}u nevjernika koji se bore protiv vas i kojima smo dali mogu}nost da svoja imanja tro{e i usmjere u tu svrhu,

(...da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio(, tj. naslagao i nagomilao ih,

(...i u D`ehennem bacio. Oni }e doista biti izgubljeni.( Tj. takvi }e izgubiti i na dunjaluku i na ahiretu.

(Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit }e im opro{teno ono {to je prije bilo; a ako se ne okane - pa zna se {ta je s drevnim narodima bilo.(/38/ (I borite se protiv njih dok smutnja ne i{~ezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane - pa Allah dobro vidi {ta oni rade(, /39/ (a ako le|a okrenu, znajte da je Allah va{ za{titnik, a divan je On za{titnik i divan pomaga~!(/40/

Uzvi{eni ka`e Svome vjerovjesniku Muhammedu, s.a.v.s.: (Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane(, tj. ako se okane nevjero-vanja i prkosa u kojem se nalaze i ako se odazovu i prihvate islam i pokornost, (...bit }e im opro{teno ono {to je prije bilo(, tj. njihovo nevjerovanje i grijesi. U tom smislu El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ibn-Mes'uda, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /384/ (Onaj ko bude dobar musliman ne}e biti ka`njen za ono {to je radio u d`ahilijetu, a ko bude lo{ musliman bit }e ka`njen i za ono prije i za ono poslije.( Zatim, tako|er u Buha-rijinom Sahihu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /385/ (Islam dokida ono {to je bilo prije njega a tevba bri{e ono {to je bilo prije nje.(

Zatim Uzvi{eni ka`e: (...a ako se ne okane(, tj. ako ustraju u onome {to rade,

(...pa zna se {ta je s drevnim narodima bilo(, tj. zna se {ta smo uradili sa biv{im narodima: ako bi oni poricali istinu i bili ustrajni u tome, Mi bismo im ubrzali patnju i kaznu. Tako se desilo i sa Kurej{ijama na Bedru, a i sa ostalim narodima.

(I borite se protiv njih dok smutnja ne i{~ezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.( El-Buhari navodi od Se'ida ibn D`ubejra: /386/ (Jednom nam je do{ao Ibn-Omer, r.a., i upitao: ([ta misli{ o borbi protiv smutnje?( Zatim je rekao: (A zna{ li ti {ta je to smutnja? Muhammed, s.a.v.s., borio se protiv mu{rika i borba protiv njih je bila borba protiv smutnje, a va{a borba za vlast to nije.(( Pored toga, od Nafi'a se prenosi da je jedan ~ovjek do{ao Ibn-Omeru i rekao mu:/387/ (...Pa Allah ka`e:

(I borite se protiv njih dok smutnja ne i{~ezne.( A Ibn-Omer je odgovorio: (U vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dok je bilo malo muslimana, ~ovjek bi bio isku{an u svojoj vjeri, pa bi ga ubili ili uhapsili. Tako je bilo sve dok se broj muslimana nije uve}ao i dok nije nestalo smutnje...((Ebu-Avane prenosi od El-A'me{a, on od Ibrahima et-Timija, a on od svoga oca: (Zu El-Betin - tj. Usama ibn Zejd - rekao je: (Nikada se ne}u boriti protiv ~ovjeka koji izgovara: La ilahe illellah muhammedur-resulullah.( Na to je Sa'd ibn Malik rekao: (Tako mi Allaha, ni ja se nikada ne}u boriti protiv ~ovjeka koji izgovara: La ilahe illellah muhammedur-resulullah.( Tada jedan ~ovjek upita: Zar Allah Uzvi{eni nije rekao:

'I borite se protiv njih dok smutnja ne i{~ezne i dok samo Allahova vjera ne ostane.( A njih dvojica mu odgovore: (Mi smo se ve} borili sve dok nije nestalo smutnje i dok nije ostala samo Allahova vjera.(( To navodi Ibn-Merdevejh. Ibn-Abbas ka`e: (To zna~i: dok mnogobo{tvo ne i{~ezne.( Tog su stava i mnogi ashabi. A u Sahihima Buharije i Muslima potvr|eno je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /388/ (Nare|eno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne ka`u: La ilahe illellah muhammedur-resulullah. Pa kada to ka`u, za{titili su od mene svoje `ivote i imetke, osim u onome {to im je obaveza. A kona~an }e im obra~un biti kod Allaha Uzvi{enog i Veli~anstvenog.

Zatim Uzvi{eni ka`e: (Ako se oni okane(, tj. ako se oni zbog va{e borbe okane nevje-rovanja, prestanite s borbom protiv njih, makar vi i ne znali {ta oni kriju u du{ama.

(pa Allah dobro vidi {ta oni rade(. U tom smislu Uzvi{eni tako|er ka`e:

(Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru.( (9:5) Pored toga, u Buharijinom Sahihu stoji: /389/ (Kada je Usama nadnio ma~ nad jednim ~ovjekom, on je izgovorio: La ilahe illelah, a Usama ga je usmrtio udarcem ma~a. To je ispri~ano Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je on rekao Usami: (Zar si ga ubio nakon {to je rekao La ilahe illelah? [ta }e{ sa tim La ilahe illelah na Kijametskom danu?( (Allahov Poslani~e, on je to rekao samo zato da bi se spasio( - re~e Usama, a on re~e: (Jesi li otvorio njegovo srce?( Zatim je on po~eo ponavljati: (Ko }e ti pomo}i zbog tog La ilahe illelah na Kijametskom danu?( toliko puta, kako ka`e Usama: (...da sam po`elio da nisam primio islam prije toga dana.((Zatim Uzvi{eni ka`e:

(...a ako le|a okrenu, znajte da je Allah va{ za{titnik, a divan je On za{titnik i divan pomaga~!( Tj. ako vam se nastave protiviti i boriti se protiv vas, znajte da vam je Allah za{titnik i Gospodar i da vas On poma`e protiv va{ih neprijatelja. A divan li je On za{titnik i divan li je On pomaga~!(

(I znajte da od svega {to u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siro~adi, i siromasima, i putnicima - namjernicima, ako vjerujete u Allaha i u ono {to smo objavili robu Na{em na Dan pobjede, na dan kad su se sukobile dvije vojske - a Allah sve mo`e...(/41/

Mimo druge narode koji su prije bili, Allah Uzvi{eni je samo ovom ~asnom ummetu dozvolio ratni plijen /el-ganime/. Ratnim plijenom smatra se kapital koji se uz pomo} konja i konjanika /borbom/ uzme od nevjernika. A (fej'un( jeste ono {to se od njih uzme bez borbe, kao npr. imetak o kojem se sa njima nagodi, ono {to ostave iza svoje smrti a nemaju nasljednika, d`izja, harad` i tome sli~no. Ovo je stav [afije i jednog broja alima iz prvih i kasnijih generacija. Za razliku od njih, drugi alimi to poistovje}uju, pa (fej'om( nazivaju ratni plijen i obratno.

Oni koji prave razliku izme|u ta dva termina ka`u: Ajet u suri El-Ha{r:

(Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu, i bli`njima njegovim...( (59:7) objavljen je povodom (fej'a(, a ovaj ajet:

(I znajte da od svega {to u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...( objavljen je povodom ratnog plijena /el-ganime/. A oni koji i ratni plijen i "fej" prepu{taju vladaru ka`u: Nema proturje~nosti izme|u ovog ajeta u suri El--Ha{r i ajeta koji govori o izdvajanju petine ni onda kada vladar smatra da je to dvoje isto, a Allah opet najbolje zna. Dakle, rije~i Uzvi{enog:

(I znajte da od svega {to u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...( potvr|uju da iz svega treba izdvojiti petinu, pa ~ak i iz igle i konca. Allah Uzvi{eni ka`e:

(A onaj ko ne{to utaji - donijet }e na Sudnji dan to {to je utajio...((3:161)

(...jedna petina pripada Allahu i Poslaniku.( Mufesiri se o ovom pitanju razilaze, a najispravnije je ono {to je rekao Ibn-Abbas, r.a.: /390/ (Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao neku ~etu u akciju pa oni do{li sa plijenom, on bi iz njega izdvojio petinu i podijelio je me|u pet kategorija. Zatim je prou~io:

(I znajte da od svega {to u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku...(( Rije~i da petina pripada Allahu potpadaju pod Njegove rije~i:

Allahovo je sve {to je na nebesima i {to je na Zemlji!( (2:284), tako da je Allahov dio i dio Poslanika, s.a.v.s., jedan te isti dio. Ibrahim en-Nah'i, El-Hasan ibn Muhammed ibnu el-Hanefijje, El-Hasan el-Basri i drugi tako|er smatraju da su Allahov dio i dio Njegovog Poslanika jedan te isti dio, a to potvr|uje i hadis koji prenosi El-Bejheki sa vjerodostojnim lancem prenosilaca: (Jedan ashab je rekao: /391/ (Do{ao sam do Vjerovjesnika, s.a.v.s., u dolini Vadilkura i zatekao ga kako pokazuje nekog konja, pa sam ga upitao: Allahov Poslani~e, {ta ka`e{ o ratnom plijenu? On mi je odgovorio: Petina od njega pripada Allahu, a ~etiri petine pripadaju voj-nicima. Ja sam opet upitao: Ima li iko da je tome pre~i od nekog drugog? A on je rekao: Nema. ^ak ni dijelu ratnog plijena koji izvadi{ iz svoga d`epa, ti nisi pre~i od svoga brata muslimana.(Abdul-Melik ibn Ebi-Sulejman prenosi od Ata'a ibn Ebi-Rebbaha da je rekao: (Dio Allaha i Poslanika, s.a.v.s., u petini jeste jedan dio i on - tj. Poslanik, s.a.v.s. - mo`e ga uzeti i raditi sa njim {ta god on ho}e.( Ovo je najobuhvatniji i najop{irniji stav i po njemu Vjerovjesnik, s.a.v.s., sa dijelom koji mu je Allah odredio mo`e raditi {ta god ho}e i podijeliti ga kome god ho}e od svoga ummeta. Potvrda za ovaj stav ima u hadisu koji navodi imam Ahmed od el-Mikdama ibn Ma'dikerib el-Kindija. On je sjedio sa Ubadom ibn es-Samitom, Ebu ed-Derdaom i Harisom ibn Muavijom el-Kindijem, r.a., pa su se prisje}ali hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tako je Ebu ed-Derda' rekao Ubadi: (O Ubade, {ta je ono Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toj i toj bici rekao o petinama ratnog plijena?" A on je odgovorio: /392/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toj je bici imamio ljudima, a ispred njega je bila jedna deva iz ratnog plijena. Kada je predao selam, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ustao je, uzeo njenu kostrijet me|u vrhove svojih prstiju i rekao: (Ova je deva dio va{eg ratnog plijena. Meni od njega pripada samo moj dio u petini, kao i vama, jer se i petina opet vama dijeli. Pa predajte i konac i ono {to je {iveno, i ono {to je ve}e i ono {to je manje od toga. Nemojte utajivati ratni plijen, jer oni koji to rade imat }e sramotu na dunjaluku i Vatru na ahiretu. Borite se radi Allaha protiv i bli`njih i daljnjih ljudi i ne obra}ajte pa`nju ni na ~iji prigovor u onome {to radi Allaha radite. Izvr{avajte Allahove naredbe i kad ste putnici i kod ku}a. Borite se na Allahovom putu, zaista je d`ihad jedan od d`enetskih ulaza. On je velika stvar i Allah njime spa{ava od brige i tuge.((Ovaj hadis je hasen /dobar/ i zna~ajan, a nisam na{ao u {est odabranih zbirki hadisa da ga prenose u ovoj verziji. Imam Ahmed, Ebu-Davud i En-Nesai navode njegovu sli~nu verziju od Abdullaha ibn Amra, a on od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U njemu se navodi ovaj doga|aj sa ratnim plijenom i zabrana njegove utaje, sve do Poslanikovih rije~i: (...jer se i petina opet vama dijeli". Ovaj hadis Ebu-Davud i En-Nesai navode i od Omera ibn Anbese.

Vjerovjesnik bi, s.a.v.s., iz ratnog plijena odabirao ne{to za sebe: roba, robinju, konja, sablju itd. To su rekli Muhammed ibn Sirin i Amir e{-[a'bi, pa je to onda ve}ina islamskih u~enjaka od njih prihvatila. Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon Bitke na Bedru uzeo sebi iz ratnog plijena poznati ma~ (zul-fikar( i dio plijena koji pripada vo|i.

Ebu-Davud u svojim verzijama i En-Nesai od Jezida ibn Abdullaha navode: /393/ (Bili smo u Mirbedu kada je do{ao neki ~ovjek nose}i komad ko`e. Mi smo ga pro~itali, a na njemu je pisalo: (Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Benu-Zuhejru ibn Akje{u: Ako posvjedo~ite da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, ako budete klanjali namaz i davali zekat, te ako budete davali petinu ratnog plijena - dio Vjerovjesnikov, s.a.v.s., i dio koji pripada vo|i, bit }ete sigurni pod za{titom Allaha i Njegovog Poslanika.( (Ko ti je ovo napisao( - upitali smo ga, a on je odgovorio: (Allahov Poslanik, s.a.v.s.((Ovi su hadisi pouzdani i oni potvr|uju i oja~avaju ovaj stav - tj. da Poslanik ima pravo odabrati sebi iz petine ratnog plijena ono {to on ho}e, {to je jedna od stvari koje samo njemu, s.a.v.s., pripadaju. Drugi islamski u~enjaci ka`u da petinom ratnog plijena raspola`e vladar u svrhe koje su korisne muslimanima, kao {to raspola`e i imovinom iz (fej'a(. Na{ {ejh, imam i istaknuti u~enjak Ibn-Tejmije - Allah mu se smilovao - ka`e: (Ovo je stav Malika i ve}ine u~enjaka iz prvih generacija i to je najispravniji stav.(Pored toga, postoje razli~ita mi{ljenja o tome {ta nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti sa onim dijelom petine koji je on uzimao. Jedni ka`u da on pripada vladarima nakon njega. Ovaj se stav prenosi od Ebu-Bekra, Alije, Katade i jo{ nekih, a za njegovu potvrdu navodi se jedan hadis od Poslanika, s.a.v.s. Drugi ka`u da se taj dio treba utro{iti u ono {to je interes muslimana. Tre}i ka`u da se on dijeli preostalim kategorijama petine: Poslanikovoj rodbini, siro~adi, siromasima i putnicima - namjernicima. Ovaj stav zastupa i Ibn-D`erir et-Taberi. ^etvrti ka`u da se Vjerovjesnikov, s.a.v.s., dio i dio njegove rodbine raspore|uju siro~adi, siromasima i putnicima-namjernicima. A peti ka`u da se ~itava petina dodjeljuje rodbini Poslanika, s.a.v.s.

Na kraju je usagla{en stav da se ta dva dijela - tj. Poslanikov i dio njegove rodbine - tro{e na konje i ratnu opremu u borbi na Allahovom putu. Tako se radilo za vrijeme vladavine Ebu-Bekra i Omera, r.a. El-A'me{ prenosi od Ibrahima: "Ebu-Bekr i Omer Poslanikov su, s.a.v.s., dio iz ratnog plijena usmjeravali za konje i naoru`anje. Ja sam ga upitao: (A {ta je Alija o tome rekao?( A on mi je odgovorio: (On je bio najve}i pobornik toga. A dio koji je pripadao Poslanikovoj, s.a.v.s., rodbini dijeljen je potomcima Ha{ima i Abdul-Muttaliba.((Zatim Uzvi{eni ka`e: (...i siro~adi(, tj. siro~adima siroma{nih muslimana, (...i siromasima( - to su oni kojima je potrebna pomo}, koji nemaju osnovne potrep{tine za `ivot, (...i putnicima - namjernicima(. To su oni koji putuju ili su naumili putovati toliko daleko da se na toj razdaljini skra}uju namazi, a nemaju ono {to im je potrebno za taj put. Ovo }e biti op{irnije obra|eno kod ajeta o raznim sadakama u suri Beraet, ako Allah da - a u Njega se uzdamo i na Njega se oslanjamo.

Zatim Uzvi{eni ka`e:

(...ako vjerujete u Allaha i u ono {to smo objavili robu Na{em(, tj. uradite onako kako smo vam propisali u pogledu petine ratnog plijena, ako vjerujete u Allaha, Sudnji dan i u ono {to je On objavio Svome Poslaniku. Zato stoji u hadisu koji prenosi El-Buhari od Abdullaha Ibn-Abbasa o delegaciji Abdul - Kajsa, da im je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /394/ (Nare|ujem vam ~etvero a zabranjujem vam ~etvero. Nare|ujem vam da vjerujete u Allaha.( Zatim je rekao: (A znate li {ta je vjerovanje u Allaha? To je svjedo~enje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata i davanje petine iz ratnog plijena...( itd., do kraja hadisa. Ovdje je davanje petine iz ratnog plijena ozna~eno kao sastavni dio imana.

Mukatil ibn Hibban o rije~ima Uzvi{enog:

(...i u ono {to smo objavili robu Na{em na Dan pobjede( ka`e: tj. u pogledu podjele. Zatim Uzvi{eni ka`e:

(...na Dan pobjede, na dan kad su se sukobile dvije vojske - a Allah sve mo`e...( Dan pobjede jeste dan kada se odigrala Bitka na Bedru i toga dana je Allah rastavio istinu od neistine. To je bila prva bitka u kojoj je u~estvovao Allahov Poslanik, s.a.v.s., a desila se sedamnaestog dana ramazana - {to poznavaoci Poslanikovog `ivotopisa i bitaka prihvataju kao ispravan stav. Prema mi{ljenju ve}ine tada je bio petak, a Allah Uzvi{eni najbolje zna.

(...kada ste vi bili u dolini bli`oj, oni u dolini daljoj, a karavana ni`e vas. I da ste se do-govarali o vremenu borbe, ne biste se do-govorili, ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono {to se moralo dogoditi, da nevjernik ostane nevjernik poslije o~igledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije o~igledna dokaza - a Allah doista sve ~uje i sve zna...(/42/

Govore}i o Danu pobjede, Uzvi{eni ka`e:

(...kada ste vi bili u dolini bli`oj(, tj. kada ste vi odsjeli u dolini koja je bila bli`a Medini, (...oni(, tj. i kada su mu{rici bili odsjeli (...u dolini daljoj(, tj. daljoj od Medine prema Meki, (...a karavan(, tj. trgova~ki karavan koji je predvodio Ebu-Sufjan

(...ni`e vas(, tj. u pravcu mora.

(I da ste se dogovarali(, tj. vi i mu{rici o mjestu i vremenu borbe, (...o vremenu borbe - ne biste se dogovorili(. Muhammed ibn Ishak prenosi od Abdullaha ibn ez-Zubejra da je njegov otac o ovom ajetu rekao: (Da ste se vi i oni i dogovorili o tome i da vam je zatim saop}eno koliko je mnogo njih a koliko malo vas, vi ne biste iza{li pred njih.((...ali se ona dogodila da bi Allah dao da se ispuni ono {to se moralo dogoditi(, tj. da Allah Svojom mo}i sprovede ono {to je On htio: da osna`i islam i njegove pripadnike i ponizi mnogobo{tvo i njegove sljedbenike, bez obzira na va{e mi{ljenje. To {to je `elio On Svojom je dobrotom i uradio.

U hadisu koji prenosi Ka'b ibn Malik stoji: (Allahov Poslanik, s.a.v.s., i ashabi krenuli su da presretnu kurej{ijski karavan, ali je Allah dao da se oni sukobe sa svojim neprijateljima a da to nisu ni o~ekivali. Kada je Ebu-Sufjan spasio svoju karavan, on je poslao poruku Kurej{ijama: (Bog je spasio na{ karavan, kapital i ljude, pa se vratite.( Me|utim, Ebu-D`ehl je rekao: (Tako mi Allaha, ne}emo se vratiti dok ne do|emo do Bedra( - a Bedr je bio jedno od mjesta na kojima su Arapi odr`avali svoje sajmove - (pa se tamo odmorimo tri dana, zakoljemo deve i dobro se najedemo i napijemo vina, a robinje }e nam pjevati! Arapi }e ~uti za nas i na{ pohod, pa }e nas se uvijek bojati!((

/395/ Zatim Ka'b pri~a: (Kada se Allahov Poslanik, s.a.v.s., pribli`io Bedru, on je poslao jednu grupu u kojoj su bili Alija, Sa'd ibn Ebi Vekkas i Ez-Zubejr ibn el-Avvam, kako bi izvidjeli situaciju i donijeli mu obavijesti. Oni su uhvatili dva dje~aka koji su bili ku-rej{ijske vodono{e. Jedan je bio iz plemena Benu-Se'id ibnul - As, a drugi iz plemena Benul - Had`ad`. Oni su ih doveli Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa im je on rekao: (Recite mi ne{to o Kurej{ijama.( Oni mu reko{e: (Oni su iza ovog pje{~anog brda koje vidi{ u ovoj bli`oj dolini.( Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita: (Koliko ih je?(, a oni odgovori{e: (Mnogo.( (Kako su opremljeni?( - upita ih on, a oni odgovori{e: (Ne znamo.( (Koliko deva kolju svakog dana?( - ponovo ih on upita, a oni mu odgovore: (Jednog dana devet, a drugog deset.( Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., ka`e: (Njih ima izme|u devet stotina i hiljadu.( Nakraju on upita: (Ko je me|u njima od njihovih velikodostojnika?(, a oni mu odgovore: (Utbe ibn Rebi'a, [ejbe ibn Rebi'a, Ebul-Bahtari ibn Hi{am, Hakim ibn Hizam, Nevfel ibn Huvejlid, El-Haris ibn Amir ibn Nevfel, Ta'ime ibn Adijj ibn Nevfel, En-Nadr ibnu el-Haris, Zem'a ibn el-Esved, Ebu-D`ehl ibn Hi{am, Umejje ibn Halef, Nebih ibn el-Had`ad`, Munebbih ibn el- Had`ad`, Suhejl ibn Amr i Amr ibn Abdu-Vedd.( Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., iza|e pred ashabe i ka`e im: (Meka vam je poslala svoje najuglednije ljude!(( Ovaj hadis navodi Muhammed ibn Ishak od Urve ibn ez-Zubejra. A Ishak ka`e: (Ujutro su Kurej{ije nastavili svoj put. Pa kada su se pojavili i kada ih je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ugledao, on je rekao: /396/ (Allahu moj, evo do|o{e Kurej{ije, gordi i ponosni. Oni se Tebi suprotstavljaju i pori~u Tvoga Poslanika. Allahu moj, porazi ih danas!((Zatim Uzvi{eni ka`e:

(...da nevjernik ostane nevjernik poslije o~i-gledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije o~igledna dokaza(. Muhammed ibn Ishak ka`e: tj. da ostane nevjernik onaj ko nije povjerovao nakon jasnog dokaza - nakon {to se osvjedo~io u Allahov znak i poruku, i da ostane vjernik onaj ko je povjerovao nakon tog dokaza. Ovo je dobro tuma -~enje. Zatim Uzvi{eni ka`e:

(a Allah doista sve ~uje(, pa i va{e dove i skru{eno tra`enje pomo}i, (...i sve zna(, pa i za vas i da vi zaslu`ujete pomo} protiv svojih neprijatelja.

(...kad ti je Allah u snu pokazao da je njih malo; a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli i o boju se raspravljali, ali je Allah spas ukazao. On dobro zna sva~ije misli.(/43/ (A kad ste se sukobili, u o~ima va{im On ih je prikazao u malom broju, a vas u o~ima njihovim tako|er u malom broju, da bi Allah dao da se ispuni ono {to se moralo dogoditi - a Allahu se sve vra}a.(/44/

Mud`ahid ka`e: (Allah mu je tada u snu pokazao da je malo Kurej{ija. On je to prenio svojim ashabima, pa ih je to u~vrstilo.( Uzvi{eni ka`e:

(...a da ti je pokazao da ih je mnogo, vi biste duhom klonuli(, tj. vi biste ih se upla{ili i razjedinili se, (...ali je Allah spas ukazao(, iz toga, time {to vam je pokazao da ih je malo. (On dobro zna sva~ije misli(, tj. On dobro zna {ta svi misle. U tom smislu, Uzvi{eni tako|er ka`e:

(On zna poglede koji kriomice u ono {to je zabranjeno gledaju, a i ono {to grudi kriju.((40:19)

Zatim Uzvi{eni ka`e:

(A kad ste se sukobili, u o~ima va{im On ih je prikazao u malom broju.( Ovo je tako|er plod dobrote Allaha Uzvi{enog prema muslimanima. On je njihove neprijatelje prikazao u njihovim o~ima u malom broju, pa su se tako usudili i okura`ili da se sukobe sa njima. Ebu-Ishak es-Subej'i prenosi od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a.: (Na Dan Bedra oni su u na{im o~ima izgledali tako malobrojni da sam ja rekao jednom ~ovjeku do sebe: [ta misli{, ima li ih sedamdeset? On mi je odgovorio: (Ne, ima ih stotinu.( I kada smo zarobili jednog od njih, upitali smo ga koliko ih je bilo, pa nam je on odgovorio: (Bilo nas je hiljadu.(( To navode Ibn Ebi-Hatim i Ibn-D`erir. Zatim Uzvi{eni ka`e: (...a vas u o~ima njihovim tako|er u malom broju(. Ibn Ebi-Hatim ka`e da je Ikrime rekao: (Tako je Allah potakao jedne protiv drugih.( Sened ovog predanja je vjerodostojan.

Zatim Uzvi{eni ka`e: (...da bi Allah dao da se ispuni ono {to se moralo dogoditi(. Tj. On je obodrio obje skupine jednu protiv druge, prikazav{i ih obje u o~ima one druge malobrojnom, kako bi i jedna i druga jedva ~ekale da se sukobe sa onom drugom. Pa kada se boj razvio i kada je Allah pomogao muslimane sa hiljadu meleka koji su jedan iza drugog stizali, onda se nevjerni~koj skupini u~inilo da je muslimana duplo vi{e. O tome Uzvi{eni ka`e:

(Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovu putu, i drugoj, nevjerni~koj, kojoj se ~inilo da pred sobom ima dva puta vi{e protivnika. A Allah Svojom pomo}i ~ini mo}nim onoga koga On ho}e. To je zaista, dalekovidnim pouka.((3:13) Na ovaj se na~in mogu uskladiti ta dva ajeta, jer su ona oba istinita i ispravna - neka je Allahu hvala zbog toga.

(O vjernici, kad se s kakvom ~etom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite, da biste postigli {to `elite(, /45/ (i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdr`ljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdr`ljivih.(/46/

Ovim Allah Uzvi{eni podu~ava Svoje robove - vjernike pravilima u toku borbe i kako }e biti hrabri pri sukobu sa neprijateljem. Tako Uzvi{eni i Veli~anstveni ka`e: (O vjernici, kad se s kakvom ~etom sukobite, smjeli budite.( U Sahihima Buharije i Muslima, potvr|eno je od Abdullaha ibn Ebi-Evfa, /397/ da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednog dana u kojem je imao sukob sa neprijateljem sa~ekao dok se sunce po~elo spu{tati, pa je ustao i rekao ashabima: (O ljudi, ne pri`eljkujte sukob sa neprijateljem i od Allaha tra`ite zdravlje. Ali, kada se sukobite sa njima, onda budite izdr`ljivi i znajte da je D`ennet u sjenama sablji.( Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: (Allahu moj, Ti Koji objavljuje{ Knjigu, tjera{ oblake i pora`ava{ skupine, porazi ih i pomozi nas protiv njih!( A Abdur-Rezzak navodi da je Abdullah ibn Amr rekao: (Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /398/ (Ne pri`eljkujte sukob sa neprijateljem i od Allaha tra`ite zdravlje. Ali, kada se sukobite sa njima, onda budite ~vrsti i Allaha spominjite. Ako oni budu galamili i vikali, vi {utite.(( U drugom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /399/ (Allah Uzvi{eni ka`e: (Moj rob je svaki onaj ko Me spominje u toku borbe protiv neprijatelja((, tj. ~ak ga ni to stanje ne ometa od sje}anja na Mene, upu}ivanja dove i tra`enja pomo}i od Mene.

Dakle, Allah Uzvi{eni nare|uje muslimanima da budu ~vrsti i izdr`ljivi u toku borbe i sukoba sa neprijateljem, da ne bje`e i ne povla~e se pred njima, da ne strahuju od njih, da se i u tom stanju sje}aju Allaha Uzvi{enog i da Ga ne zaboravljaju, nego da od Njega tra`e pomo} i oslanjaju se na Njega, da Ga mole za pobjedu protiv neprijatelja i da budu pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku u svemu, te da se ne sva|aju me|usobno jer }e se tako razjediniti, a to mo`e biti uzrok njihovog neuspjeha i poraza. (...i bez borbenog duha ostali(, tj. da ne bi ostali bez svoje snage, jedinstva i `estine napada koji ste imali. (...i budite izdr`ljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdr`ljivih(. [to se ti~e hrabrosti, izvr{avanja onog {to su Allah i Njegov Poslanik naredili i prihvatanja onog na {ta su oni upu}ivali - ashabi, r.a., tu su bili bez premca i u jednom narodu ili generaciji i prije i poslije njih. Oni su, bereketom Poslanika, s.a.v.s., koji su sticali pokorno{}u i u onom {to im je nare|ivao i u onom {to im je zabranjivao, osvojili dunjaluk i islam se uzdigao iznad svih drugih vjera, iako su oni bili malobrojni. Tako se njihova dr`ava pro{irila na sve strane svijeta za manje od trideset godina. Pa neka je Allah zadovoljan sa njima svima i neka im da da i oni budu zadovoljni sa Njim i neka nas pridru`i njihovoj skupini - On je plemenit i