8. oŠ istraŽivanje faune beskraljeŽnjaka u ......podzemni krški oblici: špilje i jame Špilje i...

Istraživački rad za natjecanje iz biologije

ožujak, 2014.

8. OŠ

ISTRAŽIVANJE FAUNE

BESKRALJEŽNJAKA U

ŠPILJI TOUNJČICI I

OZALJSKOJ ŠPILJI

SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................................. 1

2. OBRAZLOŽENJE TEME .................................................................................................. 3

3. MATERIJAL I METODE RADA...................................................................................... 6

4. REZULTATI .................................................................................................................... 14

5. RASPRAVA ..................................................................................................................... 22

6. ZAKLJUČCI ..................................................................................................................... 25

7. SAŽETAK ........................................................................................................................ 26

8. POPIS LITERATURE .................................................................................................... 27

9. PRILOZI

1

1. UVOD

Krš je tip reljefa koji prekriva 45% Hrvatske: Istru, Dalmaciju i Gorski kotar te

Liku. Razvija se na tlu sastavljenom od topljivih stijena. Postanak krša proučava

znanstvena disciplina - geologija (grč. gea+logos = zemlja+znanost), odnosno njena

grana – geomorfologija (Trpčić i sur. 2011.) Krško tlo nastaje razaranjem i

otapanjem karbonatnih stijena – vapnenca i dolomita (kalcijev karbonat, CaCO3) u

vodi koja obiluje ugljikovim dioksidom (CO2), te ponovnim taloženjem otopljenog

materijala pri kojem se stvaraju razni krški oblici:

Nadzemni krški oblici: škrape, kamenice, ponikve, polja i zaravni

Podzemni krški oblici: špilje i jame

Špilje i jame su prirodne podzemne šupljine nastale u stijenama u Zemljinoj kori,

osobito u karbonatnim naslagama tijekom raznih geoloških doba. Špilje su objekti

čiji prosječan nagib kanala je manji od 45˚, dok je kod jama prosječan nagib kanala

veći od 45˚.

Geomorfologiju podzemnih prostora istražuje znanstvena disciplina (ali i zahtjevna

sportska aktivnost) - speleologija (grč. speleos +logos = šupljina + znanost).

Tih poznatih krških oblika u Hrvatskoj ima mnogo, najviše na Dinardima. Oni su u

svijetu prepoznati kao područje najbogatije podzemnom faunom. Biospeleologija ili

speleobiologija (grč. bios+speleos+logos = život+šupljina+znanost) je znanstvena

grana koja proučava podzemna staništa, organizme koji ih nastanjuju i njihove

međusobne odnose (Gottstein Matočec i sur. 2002). Do sada je na Dinaridima

opisano oko 470 vodenih i 860 kopnenih podzemnih svojti od čega je oko trećine

opisano iz Hrvatske, a više od 300 svojti predstavlja endeme Hrvatske (Bedek i sur.

2009).

Karlovačka županija obiluje krškim podzemnim staništima, te je ona i kolijevka

hrvatske biospeleologije jer je prva istraživanja počeo Eugen Adolf Jurinac u

Ogulinskoj okolici davne 1886. godine (Bedek i sur. 2009).

2

Glavna obilježja većine špiljskih staništa su:

Nedostatak svjetla, s iznimkom ulaznih dijelova

Relativno mala količina hrane koja uglavnom dolazi iz nadzemlja

Relativna vlažnost zraka je vrlo visoka i stabilna (ovisi o strujanju zraka

u podzemlju)

Relativno stabilna temperatura zraka i relativno niska i stabilna

temperatura vode

Zbog takvih uvjeta u podzemlju nema biljaka pa tako niti proizvođača osim nekih

bakterija, a životinje koje tamo žive djelomično ili u potpunosti su se prilagodile

takvim zahtjevnim uvjetima života pa ih dijelimo na sljedeće skupine (Gottstein

Matočec i sur. 2002):

Troglokseni (na kopnu), stigokseni (u vodi) – površinske životinje koje

slučajno zalutaju u podzemlje (npr. upadnu u jamu) ili tamo povremeno

borave

Troglofili (na kopnu), stigofili (u vodi) – redoviti stanovnici podzemlja

djelomično prilagođeni na špiljske uvjete, no nisu vezani za njih

Troglobionti (na kopnu), stigobionti (u vodi) – prave podzemne životinje

potpuno prilagođene podzemnom okolišu i provode cijeli životni ciklus u

njima

Neke od glavnih prilagodbi životinja na podzemlje su (Bedek i sur. 2009):

Redukcija organa za vid

Gubitak pigmenta

Produljenje dijelova tijela i razvoj ostalih osjetila

Usporen metabolizam

Dugovječnost

Nizak stupanj reprodukcije

Nakupljanje rezerva masti

Smanjenje agresivnosti

Prestanak dnevno/noćnog ritma aktivnosti

Prestanak sezonskih promjena i aktivnosti

3

2. OBRAZLOŽENJE TEME

Pred dvije godine naša škola se aktivno uključila u projekt Javne ustanove

„Natura viva“ „Škola krša“ gdje smo kroz niz radionica na terenu upoznali

obilježja krša, te osnove geologije, hidrologije, speleologije i biospeleologije tog

područja. Krš čini 25% kopnene površine Hrvatske, odnosno čak 45% ukupne

površine Hrvatske. U šestom razredu naučili smo da životni uvjeti na različitim

staništima uvjetuju nastanak posebnih biocenoza na danom staništu. Također smo

saznali da 90% svih endemskih vrsta biljaka i životinja u Hrvatskoj svoje stanište

nalazi u kršu od čega je većina beskralježnjaka prilagođena različitim staništima u

podzemlju. Područje krša je vrlo osjetljivo na onečišćenje, a posebno krško

podzemlje i živi svijet u njemu jer zagađenje s površine otapanjem u vodi brzo stiže

kroz porozne vapnenačke i dolomitske stijene u podzemne vode, špilje i jame.

S obzirom na to odlučili smo istražiti nama skrivena podzemna staništa, te

upoznati živa bića i njihove prilagodbe na posebne životne uvjete koji vladaju u

podzemlju. Budući živimo u krškom području želja nam je dobivena znanja

podijeliti s našim vršnjacima i ostalim sugrađanima kako bi podigli svijest ljudi o

potrebi pažljivog odnosa prema ovom krhkom ekosustavu.

Za područje istraživanja odabrali smo dvije špilje – Tounjčicu u Tounju i

Ozaljsku špilju kod grada Ozlja jer su nam lako dostupne, a iz proučene literature

saznali smo da su staništa rijetkih i endemskih vrsta podzemne faune te su zaštićene

u okviru Ekološke mreže NATURA 2000. Te dvije špilje razlikuju se po ulaznom

dijelu – Tounjčica ima veliki ulaz, a Ozaljska špilja malen ulaz, što nam je bitno u

istraživanju. Budući su obje špilje dio ekološke mreže njima upravlja Javna

ustanova „Natura viva“ kao i svim zaštićenim dijelovima prirode Karlovačke

županije. Naša škola ima višegodišnju odličnu suradnju s Ustanovom, pa smo od

njih dobili stručnu pomoć i podršku, kao i od stručnjaka Hrvatskog biospeleološkog

društva iz Zagreba.

Postavili smo glavni cilj rada:

Istražiti raznolikost faune beskralježnjaka u špilji Tounjčici i Ozaljskoj špilji na

različitim tipovima staništa na kojima vladaju različiti mikroklimatski životni

uvjeti, te usporediti dobivene rezultate.

4

Glavni cilj smo podijelili u slijedeće korake:

1. Na speleološkom nacrtu špilje Tounjčice i Ozaljske špilje odabrati i označiti

različita staništa – istraživačke postaje, (Gottstein 2010). :

A. Ulazna zona (osvijetljena i pod utjecajem vanjskih uvjeta),

B. Prijelazna zona (difuzno/slabo osvijetljena, više zaštićena od vanjskih

uvjeta)

C. Zona stalnog mraka (vladaju pravi špiljski uvjeti, konstantna temperatura

i vlaga, potpuna tama)

D. Vodeni tok Tounjčice

2. S osnovnom speleološkom i biospeleološkom opremom ući u špilju Tounjčicu i

Ozaljsku špilju te na odabranim različitim staništima u svakoj špilji izvršiti

mjerenja osnovnih mikroklimatskih parametara: temperature i relativne vlažnosti

zraka, temperature tla i temperature vode (samo u Tounjčici koja ima vodeni

tok)

3. U obje špilje, na svakoj istraživačkoj postaji istražiti faunu pregledavanjem

podloge, tj. ispod kamenja na tlu, na zidovima stijena, i u vodi. Fotografirati

uočene životinje.

4. Fotografirane životinje sistematski odrediti do razine skupine uz pomoć

literature o podzemnim beskralješnjacima.

5. Za svaku špilju:

- usporediti brojnost životinja po istraživačkim postajama, tj. različitim

staništima s obzirom na životne uvjete;

- usporediti brojnost pojedinih skupina životinja po istraživačkim postajama,

- odrediti stupanj prilagodbe pojedine životinje na špiljske uvjete.

6. Usporediti sve dobivene rezultate na pojedinim istraživačkim postajama u špilji

Tounjčici s Ozaljskom špiljom.

7. Iz dobivenih rezultata za Ozaljsku špilju, u budućnosti osmisliti i izraditi

informativno –poučnu ploču za djecu koja će obuhvatiti i povijesne i geografske

podatke iz literature te upute za odgovoran odnos prema tom krškom objektu i

kršu općenito. Ploča bi se mogla postaviti na ulazu u špilju.

5

Pretpostavljamo da ćemo usporedbom rezultata istraživanja faune beskralježnjaka u

Tounjčici i Ozaljskoj špilji potvrditi sljedeće teze:

a) Brojnost i raznolikost špiljske faune ne ovisi o veličini objekta.

b) Unatoč sličnim osnovnim karakteristikama (temperatura, vlaga, geografski

položaj) raznolikost i sastav faune dviju špilja je različit, možda pod

utjecajem različite veličine ulaza

c) Ekološka klasifikacija špiljske faune (životinje iz ulaznih dijelova gotovo

nikada ne nalazimo u špiljama, prave špiljske životinje rijetko nalazimo

izvan špiljskog staništa)

6

3. MATERIJAL I METODE RADA

3.1. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA

Karlovačka županija je poveznica središnje i gorske te najuži dio

kontinentalne Hrvatske. Ujedno predstavlja i vrata u svijet dinarskoga krša. Taj

unutarnji, plitko okršeni krški pojas, krije neke od najduljih špilja Hrvatska, npr.

Špiljski sustav Đula-Medvedica s 16 396 m ispod Ogulina, Špilja u kamenolomu

Tounj s 8 487 m kod Tounja i dr. Za područje našeg istraživanja odabrali smo špilju

Tounjčicu koja je vodenim tokom povezana sa špiljom u kamenolomu Tounj i

Ozaljsku špilju (slika 1, 2 i 3).

Slika 1. Karte R. Hrvatske s označenim položajem špilje Tounjčice i Ozaljske špilje

(preuzeto iz „Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske“)

a)

b)

Slika 2. Ulaz u špilju Tounjčicu: a) slikano izvana b) slikano iznutra

7

a) b)

Slika 3. Ulaz u Ozaljsku špilju: a) slikano izvana b) slikano iznutra

3.1.1. ŠPILJA TOUNJČICA

Špilja Tounjčica smještena je u neposrednoj blizini mjesta Tounj, blizu

Ogulina (slika 1). Ona je i izvor rijeke Tounjčice. Špilja se prvi puta spominje još

1689. godine u knjizi „Slava vojvodine Kranjske“. Naslikana je podno starog grada

Tounja, ulaz joj je zazidan pa je služila u obrambene svrhe.

Danas je špilja poznata kao tipski lokalitet za 5 svojti do sada opisanih od

kojih je najpoznatija Ogulinska špiljska spužvica (Eunapius subterraneus

subterraneus) jedna od dviju podvrsta jedine slatkovodne podzemne spužve na

svijetu. Špilja je dugačka 535m i sastoji se od dva kanala, glavnog s vodenim

tokom i jezerom, te desnog zazidanog kanala (slika 4).

Za potrebe istraživanja prostor špilje podijeljen je na 3 zone – tri istraživačke

postaje (slika 4). Podjela je napravljena da bi se dobio pregledan uvid u raznolika

špiljska staništa i strukturu faune beskralježnjaka unutar i izvan špilje, ovisno o

utjecajima vanjskih prilika, te o veličini, morfologiji i hidrologiji same špilje.

A) ulazna zona: osvijetljena i pod utjecajem vanjskih klimatskih uvjeta (na slici 3

označeno )

B) prijelazna zona: osvijetljena, ali više zaštićena od vanjskih uvjeta (na slici 3

označeno )

C) zona stalnog mraka: vladaju pravi špiljski uvjeti, konstanta temperatura i visoka

relativna vlažnost zraka te nedostatak svijetla (na slici 3 označeno )

8

Slika 4. Speleološki nacrt špilje Tounjčice (povezane vodenim tokom sa špiljom u

kamenolomu Tounj) s označenim istraživačkim postajama. (Izvor: Stručna podloga

za zaštitu Geomorfološkog spomenika prirode špilja Tounjčica – Špilja u

kamenolomu Tounj, Državni zavod za zaštitu prirode 2012.)

A) ulazna zona

B) prijelazna zona

C) zona stalnog mraka

Špilja u

kamenolomu

Tounj

Špilja Tounjčica

9

3.1.2. OZALJSKA ŠPILJA

Smještena je oko 500 metara od starog grada Ozlja. Njezin prvi nacrt

napravio je geolog i speleolog Josip Poljak 1912. godine, a prva biospeleološka

istraživanja provedena su i puno prije već polovicom 19. stoljeća, što je izuzetna

tradicija i za svjetske razmjere. U Ozaljskoj špilji davne 1866. godine profesor

karlovačke gimnazije Josip Sapetza otkriva novu svojtu špiljskog kornjaša, zatim sa

značajnim otkrićima nastavlja Julija pl. Stiegler Pichler koja je jedna od prvih žena

biospeleologa na svijetu, te prva žena entomolog u Hrvatskoj. Osim toga u špilji su

pronađeni značajni arheološki ostaci iz prapovijesti i srednjeg vijeka, te

paleontološki nalazi špiljskog medvjeda.

Do danas je špilja opisana kao tipski lokalitet za 5 svojti beskralježnjaka, od

kojih su dvije pronađene samo u njoj, a od toga je dvojenoga pokupska vrpčarka

(Brachydermus croaticus) uvrštena u Crvenu knjigu špiljske faune Hrvatske u

kategoriji kritično ugrožene vrste (CR).

Kao i kod špilje Tounjčice, Ozaljska špilja je podijeljena za potrebe istraživanja na

3 dijela – tri istraživačke postaje (slika 5):

A) ulazna zona: osvijetljena i pod utjecajem vanjskih klimatskih uvjeta

(na slici 3 označeno )

B) prijelazna zona: osvijetljena, ali više zaštićena od vanjskih uvjeta

(na slici 3 označeno )

C) zona stalnog mraka: vladaju pravi špiljski uvjeti, konstanta temperatura i visoka

relativna vlažnost zraka te nedostatak svijetla (na slici 3 označeno )

1

0

Ozaljska špilja za razliku od špilje Tounjčice nema aktivnog vodenog toka, pa

nema utjecaja hidroloških prilika na strukturu same faune beskralježnjaka, a u

morfološkom smislu ima manji ulazni dio.

Slika 5. Speleološki nacrt Ozaljske špilje s označenim istraživačkim postajama.

(preuzeto iz „Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske“ svezak II,

Hrvatsko biospeleološko društvo, 2013.)

A) ulazna zona

B) prijelazna zona


1

1

1.2. METODE RADA

a) Terensko istraživanje:

Za posjet špiljama potrebna je speleološka oprema (kombinezon i kaciga s

rasvjetom) koja štiti od ozljeda.

Fauna je tražena u tri dijela špilje, tj. na tri različita staništa: ulaznoj zoni,

prijelaznoj zoni i u zoni stalnog mraka, te uz vodeni tok u špilji Tounjčici.

Fauna je tražena pomnim pregledavanjem podloge, tj. ispod kamenja i na

zidovima stijena, te uz sam vodotok u špilji Tounjčici. Pronađene životinje nisu

sakupljane nego samo fotografirane jer su mnoge od njih zaštićene. Izuzetak se

napravio u Ozaljskoj špilji gdje su prikupljena tri primjerka za potrebe daljnje

obrade od strane stručnjaka Hrvatskog biospeleološkog društva budući da sustavna

biospeleološka istraživanja u Ozaljskoj špilji još nisu provedena (slika 8). Životinje

su skupljene biospeleološkom pincetom u epruvete s 70%-tnim alkoholom etanolom

koji ih konzervira do daljnje obrade. Sve ostale životinje kada su pronađene

osiguravalo se da ne pobjegnu pomoću pincete, te su fotografirane. Za fotografiranje

je korišten fotoaparat Canon 400D i pripadajuća oprema za makro fotografiranje i

„ring-flash“ bljeskalica (slika 6), te fotoaparat Nikon coolpix 1.27.

Slika 6. Traženje i fotografiranje podzemne faune beskralježnjaka.

Osim što je tražena fauna, mjereni su i osnovni mikroklimatski parametri na

samom ulazu u špilje, u prijelaznoj zoni te unutar špilja. Mjerena je temperatura tla,

1

2

zraka i vode te relativna vlažnost zraka. Ubodnim termometrom TESTO 105

mjerena je temperatura tla i vode, a termo-higro-anemometrom Kestrel 3000, tvrtke

Nielsen Kellerman, mjerena je temperatura i relativna vlažnost zraka (slika 7).

Slika 7. Mjerenje temperature i relativne vlažnosti zraka u špilji termo-higro-

anemometrom Kestrel 3000

Slika 8. Skupljene su tri svojte beskralježnjaka u Ozaljskoj špilji za potrebe

daljnjeg istraživanja u Hrvatskom biospeleološkom društvu

1

3

b) Kabinetski dio:

Nakon obilaska i terenskog rada u svakoj špilji nastavljeno je s radom u školi –

kabinetskim radom:

1. Pomoću prikupljene literature o podzemnim beskralježnjacima (Matoničkin i

sur. 1998, Dolenec i sur. 2010, Džapo i sur. 2013) prema snimljenim

fotografijama životinja na terenu određeno je (determinirano) kojim skupinama

pronađene životinje pripadaju i to za svaku istraživanu postaju u špilji Tounjčici

te u Ozaljskoj špilji:

A) ulazna zona

B) prijelazna zona


D) uz vodeni tok u špilji Tounjčici

Rezultati determinacije upisani su u odgovarajuće tablice i služili su za kasniju

usporedbu.

2. Nakon prvog koraka uspoređeni su podaci za svaku špilju o:

- brojnosti životinja po istraživačkim postajama, tj. različitim staništima s

obzirom na životne uvjete

- brojnosti pojedinih skupina životinja po istraživačkim postajama

- stupnju prilagodbe pojedine životinje na špiljske uvjete promatranjem

prisutnosti/odsutnosti pigmenta na pokrovu životinje, dužine ekstremiteta

(nogu, krila) i prisutnosti ili zakržljalosti očiju, te ostalih osjetilnih organa

3. Svi rezultati dobiveni na pojedinim istraživačkim postajama u špilji Tounjčici

uspoređeni su s podacima dobivenim na pojedinim istraživačkim postajama u

Ozaljskoj špilji.

1

4

4. REZULTATI

Po dolasku u svaku špilju izvršena su mjerenja mikroklimatskih vrijednosti na

svakoj istraživačkoj postaji (A. ulazna zona, B. prijelazna zona i C. zona stalnog

mraka). Mjerena je temperatura zraka, tla i vode (samo u špilji Tounjčici) te relativna

vlažnost zraka. Rezultate prikazuje tablica 1.

Tablica 1. Rezultati mikroklimatskih mjerenja u Tounjčica špilji i Ozaljskoj špilji

TO

UN

JČIC

A Š

PIL

JA

ISTRAŽIVANA

POSTAJA ŠPILJE

TEMPERATURA

ZRAKA (°C)

RELATIVNA

VLAGA

ZRAKA (%)

TEMPERATURA

TLA (°C)

TEMPERATURA

VODE (°C)

A.Ulazna zona 6,4 85,5 6,5 9,6

B.Prijelazna zona 7,1 91,6 7,3 nije mjereno

C.Zona stalnog

mraka 9,3 99,8 9,7 9,0

OZ

AL

JSK

A Š

PIL

JA

A.Ulazna zona 7,7 97,4 8,9°

Nema vodenog

toka.

B.Prijelazna zona 9,4 94,1 7,1

C.Zona stalnog

mraka 8,2 99,6 8,0

Nakon terenskog rada sve pronađene i fotografirane životinje uz pomoć literature

određene su do nivoa razreda ili reda za obje špilje, i sve fotografije su složene prema

istraživačkim postajama i prema sistematskim skupinama najdalje do reda, a dalje na

osnovu vanjskog izgleda životinja na vrsta 1, 2 itd. (sp. 1) (prilog 1.), (tablica 2. i tablica

3).

U Tounjčici špilji ukupno je na tri istraživačke postaje pronađeno 19 svojti

beskralježnjaka (tablica 2 i tablica 4), a u Ozaljskoj špilji ukupno je na tri istraživačke

postaje pronađeno 26 svojti beskralježnjaka (tablica 3 i tablica 4).

U Tounjčici špilji (tablica 2 i tablica 4) u ulaznoj zoni pronađeno je i fotografirano 8

svojti beskralježnjaka koje pripadaju u 3 skupine; 1 puž u razredu mekušaca, u razredu

paučnjaka nađeno je 4 pauka, a u razredu kukaca 3 vrste skokuna.

1

5

U prijelaznoj zoni pronađeno je i fotografirano 5 svojti beskralježnjaka koje pripadaju u

3 skupine, u razredu paučnjaka nađeno je 3 pauka i 1 lažipauk, a u razredu kukaca 1

muha.

U zoni stalnog mraka pronađeno je i fotografirano 6 svojti beskralježnjaka koje

pripadaju u 6 skupina, u razredu rakova nađena je 1 bijela vodenbabura i 1 rak

sljepušac, u razredu paučnjaka 1 lažištipavac, u razredu stonoga 1 striga i 1 dvojenoga, a

u razredu kukaca pronađena je 1 ličinka komarca.

Nažalost, fauna vanjskog dijela vodenog toka rijeke Tounjčice se nije mogla istražiti jer

je u vrijeme istraživanja voda bila velika i vrlo brza zbog topljenja snijega i puno kiše

koja je padala prethodnih dana.

1

6

Tablica 2: Popis pronađenih i fotografiranih životinja beskralježnjaka u špilji

Tounjčici razvrstane po skupinama na tri istraživačke postaje

ISTRAŽIVAČKA

POSTAJA

ŠPILJE

SKUPINA BESKRALJEŽNJAKA

ŽIVOTINJA

BROJ SVOJTI

ŽIVOTINJA U

SKUPINI

UKUPAN BROJ

SVOJTI ŽIVOTINJA

NA POSTAJI

A. ULAZNA

ZONA

KOLJENO: MEKUŠCI (Mollusca)

RAZRED: PUŽEVI (Gastropoda)

Puž golač 1

8

KOLJENO: ČLANKONOŠCI (Arthropoda)

RAZRED: PAUČNJACI (Arachnida)

Red Pauci (Araneae)

Pauk svojta 1

Pauk svojta 2

Pauk svojta 3

Pauk svojta 4

4

RAZRED:KUKCI (Insecta) Skokun svojta 1

Skokun svojta 2

Skokun svojta 3

3

B. PRIJELAZNA

ZONA


Red Pauci (Araneae)

Pauk svojta 5

Pauk svojta 6

Pauk svojta 7

3

5 Red Lažipauci (Opiliones) Lažipauk 1

RAZRED: KUKCI (Insecta) Muha 1

C. ZONA

STALNOG

MRAKA

RAZRED:RAKOVI (Crustacea)

Red Jednakonožni rakovi (Isopoda)

Vodenbabura

1

6

Red Rakušci (Amphipoda) Sljepušac 1


Red Lažištipavci (Pseudoscorpiones)

Lažištipavac

1

RAZRED: STONOGE (Myriapoda)

Podrazred Strige (Chilopoda)

Striga

1

Podrazred Dvojenoge (Diplopoda) Dvojenoga 1

RAZRED: KUKCI (Insecta) Ličinka komarca 1

UKUPAN BROJ

SVOJTI

19

1

7

U Ozaljskoj špilji (tablica 3 i tablica 4) u ulaznoj zoni pronađeno je i fotografirano 11

svojti beskralježnjaka koje pripadaju u 7 skupina, u razredu pojasnika, koljeno

kolutićavaca 1 gujavica, u razredu mekušaca 1 puž, u razredu paučnjaka 5 pauka, u

razredu stonoga 1 dvojenoga i 1 striga, a u razredu kukaca 1 skokun i jedan trorepac.

U prijelaznom zoni pronađeno je i fotografirano 8 svojti beskralježnjaka koje pripadaju

u 8 skupina, u koljenu mekušaca, razredu puževa 1 puž, u razredu paučnjaka 1 grinja, u

razredu stonoga 2 strige i 1 dvojenoga i u razredu kukaca 1 komarac, 1 dvorepac, 1

skokun i 1 trorepac.

U zoni stalnog mraka, predjelu potpune tame, pronađeno je i fotografirano 6 svojti

beskralježnjaka koje pripadaju u 6 skupina, u razredu paučnjaka 1 lažipauk i 1 pauk, u

razredu stonoga 1 dvojenoga, a u razredu kukaca 1 skakavac, 1 komarac, jedan pokrov

kornjaša.

1

8

Tablica 3: Popis pronađenih i fotografiranih životinja bezkralježnjaka u Ozaljskoj

špilji, razvrstane po skupinama natri istraživačke postaje

ISTRAŽIVAČKA

POSTAJA

ŠPILJE

SKUPINA BESKRALJEŽNJAKA

ŽIVOTINJA

BROJ SVOJTI

ŽIVOTINJA

PO SKUPINI

UKUPAN BROJ

PRIMJEĆENIH

SVOJTI NA POSTAJI

A. ULAZNA

ZONA

KOLJENO: KOLUTIĆAVCI (Annelida)

RAZRED: POJASNICI (Clitellata)

Gujavica

1

11



Puž svojta 1

1

KOLJENO: ČLANKONOŠCI (Arthropoda)


Red: Pauci (Araneae)

Pauk svojta 1

Pauk svojta 2

Pauk svojta 3

Pauk svojta 4

Pauk svojta 5

5



Striga svojta 1

1

Podrazred Dvojenoga(Diplopoda) Dvojenoga sv.1 1

RAZRED: KUKCI (Insecta) Skokun svojta 1 1

Trorepac svojta 1 1

B.PRIJELAZNA

ZONA



Puž svojta 2

1

8

KOLJENO: ČLANKONOŠCI (Arthropoda


Red: Grinje (Acari)

Grinja

1



Striga svojta 1

1

Podrazred Dvojenoga (Diplopoda) Dvojenoga sv.1 1

RAZRED: KUKCI (Insecta) Komarac 1

Dvorepac 1

Skokun svojta 2 1

Trorepac svojta 1 1

C. ZONA

STALNOG

MRAKA


Red Pauci (Araneae)

Pauk svojta 6

1

6

Red Lažipauci (Opiliones) Lažipauk 1


Podrazred Dvojenoga (Diplopoda)

Dvojenoga sv.1

1

RAZRED: KUKCI (Insecta) Komarac 1

Skakavac 1

Kornjaš (pokrov) 1

UKUPAN BROJ 25

1

9

Uspoređujući podatke u obje špilje vidljivo je iz tablice 4 da je u špilji Tounjčici

u ulaznoj zoni pronađeno 8 svojti životinja koje pripadaju trima različitim skupinama, a

u Ozaljskoj špilji pronađeno je 11 različitih svojti životinja koje su razvrstane u 6

skupina. U prijelaznoj zoni u špilji Tounjčici nađeno je 5 svojti podijeljenih u 3 skupine,

a u Ozaljskoj špilji 8 svojti razvrstanih u 8 skupina. U zoni stalnog mraka u špilji

Tounjčici pronađeno je 6 različitih svojti životinja koje su razvrstane u 6 skupina, a u

Ozaljskoj špilji 6 svojti koje pripadaju u 6 različitih skupina životinja. U Ozaljskoj špilji

neke iste svojte životinja zabilježene su na dvije ili tri istraživačke postaje pa od tuda

dolazi razlika u ukupnom broju svojti po postajama od ukupnog broja pronađenih svojti

u cijeloj Ozaljskoj špilji.

Tablica 4: Usporedba broja svojti i skupina u Ozaljskoj špilji i Špilji Tounjčici

po istraživačkim postajama

IME ŠPILJE ISTRAŽIVAČKA

POSTAJA

BROJ

SVOJTI

BROJ

SKUPINA

Tounjčica

špilja

A. ULAZNA ZONA 8 3

B. PRIJELAZNA ZONA 5 3

C. ZONA STALNOG MRAKA 6 6

UKUPNO 19 11

UKUPNO ZABILJEŽENO U ŠPILJI 19 11

Ozaljska špilja A. ULAZNA ZONA 11 7

B. PRIJELAZNA ZONA 8 8

C. ZONA STALNOG MRAKA 6 6

UKUPNO NA POSTAJAMA 25 19

UKUPNO ZABILJEŽENO U ŠPILJI 20 14

Unatoč sličnim osnovnim karakteristikama (temperatura, vlaga i geografski položaj)

raznolikost i sastav faune dviju špilja je različit. Osim u ulaznoj, i druge zone pokazale

2

0

su razliku u sastavu faune, prvenstveno u zoni stalnog mraka u kojoj smo u Tounjčici

špilji zabilježili jednakonožnog raka koji je bio iznimno brojan. Slično smo očekivali i u

Ozaljskoj špilji, no tamo nismo zabilježili niti jedan primjerak iako se u literaturi

jednakonožni rakovi navode među brojnijim i češćim stanovnicima špilja. Uz pomoć

stručnjaka Hrvatskog biospeleološkog društva saznali smo da smo prilikom istraživanja

zabilježili dvije različite vrste dvojenoga, naizgled poptuno iste. Radi se o vrstama

Brachydesmus inferus u Tounjčici (slika 9) i B. subterraneus u Ozaljskoj špilji (slika

10). Zanimljivo je da iako se radi o vrlo sličnim vrstama, prema podacima HBSD-a, B.

inferus dosada nije zabilježen u Ozaljskoj špilji, već tamo žive druge svojte roda.

Slika 9. Brachydesmus inferus Slika 10. Brachydesmus subterraneus

Kod svih pronađenih i fotografiranih životinja u obje špilje pomnim promatranjem

životinja i njihove morfologije na fotografijama procjenjivan je stupanj prilagodbi

na špiljske uvjete i to prema ovim kriterijima:

A. Redukcija organa za vid

B. Gubitak pigmenta

C. Produljenje dijelova tijela i razvoj ostalih osjetila

Ako je prilagodba prisutna označena je znakom plus (+) ,ako nije znakom minus (-).

Podaci za svaku špilju, svaku istraživačku postaju u pojedinoj špilji i za pojedinu svojtu

vide se uz fotografiju za svaku pojedinu životinju (prilog 1).

U špilji Tounjčici od ukupno 19 pronađenih svojti njih 4 (21,1%) je potpuno

prilagođeno špiljskim uvjetima, dok su dvije (10,5%) djelomično prilagođene (prilog 1).

Po postajama to znači da u ulaznoj zoni nismo pronašli niti jednu prilagođenu svojtu, u

prijelaznoj zoni smo pronašli jednu djelomično prilagođenu svojtu, dok smo u zoni

stalnog mraka pronašli sve potpuno prilagođene svojte i jednu djelomično prilagođenu.

2

1

Od ukupno 25 svojti u Ozaljskoj špilji prema ovim kriterijima njih 3 (12,0%) je

potpuno prilagođeno špiljskim uvjetima, a njih 4 (16,0%) poluprilagođeno je špiljskim

uvjetima života, jer od tri promatrana svojstva imaju jedno (prilog 1). Po istraživanim

postajama utvrđeno je da su u ulaznoj zoni zabilježene dvije djelomično prilagođene

svojte, u prijelaznom dijelu su sve zabilježene svojte (osim komarca) pokazivale

određen stupanj prilagodbe na špiljske uvjete, dok je u zoni stalnog mraka zabilježena

djelomično prilagođena svojta.

Morfološke razlike između životinja koje su prilagođene na špiljske uvjete i

površinskih životinja najbolje možemo pokazati primjerom dvije svojte skokuna (slika

11 i 12). Prva svojta sakupljena je u ulaznoj zoni, dok je druga sakupljena u prijelaznoj

zoni. Druga svojta izgubila je pigment i oči koje vidimo kod prve svojte, a ako

pogledamo bolje možemo primijetiti da iako dužina ticala naizgled djeluje jednako,

pojedini članci ticala su kod druge svojte izduženiji.

Slika 11. Vanjski skokun u ulaznoj

zoni bez prilagodbi Slika 12. Skokun s izraženom

prilagodbom

2

2

5. RASPRAVA

Istražena je fauna beskralježnjaka u špilji Tounjčici i Ozaljskoj špilji na trima

različitim staništima: ulaznoj zoni, prijelaznoj zoni i zoni stalnog mraka (Gottstein

2010). Pronađene životinje su fotografirane i zatim determinirane pomoću prikupljene

literature o beskralježnjacima (Matoničkin i sur. 1998, Dolenec i sur. 2010, Džapo i sur.

2013). Iz dobivenih rezultata istraživanja u špilji Tounjčici (tablica 2. i 4.) primjećujemo

da je pronađen nešto veći broj svojti u ulaznoj zoni, dok je podjednak broj svojti

životinja nađen u druge dvije zone (u ulaznoj zoni 8 svojti u 3 skupine, u prijelaznoj

zoni 5 svojti u 3 skupine i u zoni stalnog mraka 6 svojti u 6 skupina). Na ulazu u špilju

pronađen je manji broj svojti životinja od očekivanog jer je istraživanje provođeno po

zimi, gdje je temperatura zraka bila 6,4 °C, a temperatura tla u kojem su uglavnom

pronađene životinje bila je slična temperaturi zraka, 6,5 °C (tablica 1.). Dodatni razlog

je vjerojatno i veličina samog ulaza u špilju koji je vrlo velik, pa pretpostavljamo da su

se neke životinje povukle u prijelaznu zonu špilje gdje su mikroklimatski uvjeti

pogodniji t (zraka)=7,1°C, a t=(tla 7,3) °C . Osim toga špilja Tounjčica ima i stalni

vodeni tok, tj. ona je izvor krške rijeke Tounjčice koja je u vrijeme istraživanja bila

velika i vrlo brza zbog topljenja snijega i puno kiše koja je padala prethodnih dana.

Tako velik i brz vodeni tok potisnuo je životinje u zaštićenije dijelove toka gdje je

strujanje vode bilo manje. Također iz tih razloga istraživanje faune vanjskog dijela

vodenog toka nije bilo moguće jer nismo mogli pronaći mirnije dijelove toka gdje bi se

životinje zadržavale.

Istraživanja u Ozaljskoj špilji provedena su krajem zime odnosno u klimatsko

rano proljeće (veljača) pa je temperatura zraka i tla bila nešto viša, t(zraka) = 7,7 °C,

t(tla) = 8,9°C, nego u špilji Tounjčici (tablica 1.). U skladu s tim je na ulaznom dijelu

špilje pronađen i veći broj svojti životinja, njih 11, nego u prijelaznom i unutrašnjem

dijelu (tablica 3. i 4). Osim toga Ozaljska špilja ima malen ulaz (slika 4) pa su životinje

već i na samom ulazu zaštićenije od loših vanjskih klimatskih uvjeta tijekom zime, što

je i u skladu s očekivanjima za taj tip staništa, tj. ulaznu zonu (Gottstein 2010). U

prijelaznom dijelu špilje pronađeno je 8 svojti životinja koje pripadaju u 8 skupina što je

manje nego na ulaznom dijelu špilje iako je temperatura zraka od 9,4 °C pogodnija. To

je vjerojatno posljedica malog ulaza u špilju zbog čega u prijelaznoj zoni nedostaje

svjetla, tj vlada polutama, a i temperatura tla od 7,1 °C na kojem se životinje uglavnom

zadržavaju je niža nego na ulazu. U zoni stalnog mraka špilje nađen je najmanji broj

2

3

svojti, 6 svojti u 6 skupina što je u skladu s očekivanjima s obzirom da u unutrašnjosti

vladaju pravi špiljski uvjeti (Gottstein 2010).

Kada se uspoređuju podaci po postajama za špilju Tounjčicu i Ozaljsku špilju

(tablica 4.) vidljivo je da je na ulazu u špilju Tounjčicu pronađeno 8 svojti životinja u 3

skupine, a u Ozaljskoj špilji više, 11 svojti u 7 skupina. Veći broj svojti i skupina

životinja na ulazu u Ozaljskoj špilji je posljedica boljih mikroklimatskih prilika, t(zraka)

= 7,7 °C, t(tla) = 8,9°C, nego na ulazu u špilju Tounjčicu gdje je t(zraka) = 6,4 °C, t(tla)

= 6,5°C (tablica 1.). Također, kao što je već spomenuto, Ozaljska špilja ima znatno

manji ulaz nego špilja Tounjčica (slike 2 i 3), pa su u hladnom dobu godine životinje

zaštićenije i brojnije na malom ulazu. Na dodatno smanjenje broja svojti na ulazu u

špilju Tounjčicu utjecao je i snažan vodeni tok u vrijeme istraživanja (slika 2).

Uspoređujući podatke za prijelazni dio špilja vidljivo je da je u špilji Tounjčici nađeno

manje svojti životinja nego u Ozaljskoj špilji, i to uglavnom različite svojte pauka

uočene na zidovima i mrežama. Razlog tome mogao bi biti u činjenici da je kopneno

stanište u špilji Tounjčici bilo umanjeno zbog pojačanog toka vode koji je djelomično

prekrio inače kopnena staništa prijelazne zone. U zoni stalnog mraka zabilježen je isti

broj svojti i skupina za obje špilje, no sami sastav faune te zone znatno se razlikuje.

U zoni stalnog mraka špilje Tounjčice zabilježeno je ukupno 6 svojti, među

kojima su četiri svojte potpuno prilagođene špiljskim uvjetima, te ih možemo smatrati

pravim špiljskim životinjama, od kojih su tri troglobionta i jedan stigobiont (sljepušac)

(prilog 1). Preostale dvije svojte nisu u potpunosti prilagođene, no pretpostavljamo da

su se u potrazi za stabilnijim uvjetima povukle u unutrašnjost špilje. Zabilježene ličinke

komarca poznate su kao troglofili koji često obitavaju u ulaznoj i prijelaznoj zoni špilja.

Za zonu stalnog mraka Ozaljske špilje zabilježena je samo jedna djelomično

prilagođena i jedna potpuno prilagođena svojta (prilog 1, dvojenoga za koju je uz

pomoć stručnjaka utvrđeno da se radi o vrsti Brachydesmus subterraneus (slika 10).

Iako smo očekivali pronaći tipsku vrstu B. croaticus, našli smo samo njenog srodnika.

Osim u zoni stalnog mraka, B. subterraneus zabilježen je i u ulaznoj i prijelaznoj zoni

(tablica 3). Baš kao i neke druge životinje koje se iz ulazne i prijelazne zone povlače u

unutrašnjost (poput skakavca, trorepca ili komarca), tako ponekad i životinje zone

stalnog mraka mogu zalaziti u druge zone u potrazi za povoljnijim uvjetima ili najčešće

hranom (Gottstein 2010).

Ozaljska špilja, kao što je prije spomenuto, tipski je lokalitet za nekoliko vrsta

kornjaša, čije žive primjerke nismo zabilježili prilikom našeg posjeta, no pronašli smo

2

4

pokrilje jedne svojte za koju, po veličini, pretpostavljamo da se radi o svojti

Bathysciotes khevenhuelleri croaticus, inače troglobiont, potpuno prilagođen na špiljske

uvjete (Jalžić i sur., 2013).

Kroz ovaj istraživački rad upoznali smo dio živoga svijeta u podzemlju, čije

očuvanje ovisi o brojnim utjecajima – klimatskim, veličini same špilje, ali i ljudskim

utjecajima. Stoga, stečena znanja želimo podijeliti s drugim učenicima i građanima u

cilju očuvanja čudesnog svijeta podzemlja.

2

5

6. ZAKLJUČCI

1. Istražena je fauna beskralježnjaka u špilji Tounjčici i Ozaljskoj špilji na trima

različitim staništima: ulaznoj zoni, prijelaznoj zoni i zoni stalnog mraka.

2. U Ozaljskoj špilji pronađen je veći broj različitih svojti beskralježnjaka (njih

20) koje su pripadale većem broju sistematskih skupina (njih 14) nego u špilji

Tounjčici (19 svojti u 11 sistematskih skupina) iako je Tounjčica veći

speleološki objekt.

3. Brojnost svojti i skupina životinja je veća kada su mikroklimatski uvjeti u

pojedinim zonama špilje pogodniji.

4. U ulaznoj zoni u obje špilje nađen je najveći broj različitih svojti

beskralježnjaka što je u skladu s boljim životnim uvjetima (više svjetla i hrane).

5. Najmanji broj svojti je nađen u zoni potpunog mraka u unutrašnjosti špilje gdje

vladaju pravi špiljski uvjeti.

6. U špilji Tounjčici nađen je veći broj životinja koje su u potpunosti prilagođene

špiljskim uvjetima (3 troglobionta i 1 stigobiont) nego u Ozaljskoj špilji (1

triglobiont), dok je u Ozaljskoj špilji nađeno više troglofila u prijelaznoj zoni

zbog manjeg otvora nego u špilji Tounjčici.

7. Troglobiontska svojta, dvojenoga Brachydesmus subterraneus nađena je u sve

tri zone Ozaljske špilje zbog nepovoljnog doba godine (zime i potrage za

hranom).

8. Pod utjecajem različite veličine otvora sastav špiljske faune špilje Tounjčice i

Ozaljske špilje je različit.

9. Upoznali smo skrivenu i čudesnu faunu podzemlja, odškrinuli vrata svijeta

znanosti – biospeleologije. Odlučili smo to znanje podijeliti s vršnjacima te

izraditi poučnu ploču o Ozaljskoj špilji i u budućnosti je postaviti na ulazu u

špilju.

2

6

7. SAŽETAK

Provedena su biospeleološka istraživanja faune beskralježnjaka špilje Tounjčice i

Ozaljske špilje, na tri različita staništa: ulaznoj zoni špilje, prijelaznoj zoni i zoni

stalnog mraka. Pri terenskom istraživanju provedena su mikroklimatska mjerenja

temperature zraka, tla i vode (u Tounjčici) te relativne vlažnosti zraka, a fauna je tražena

pomnim promatranjem podloge ispod kamena i na zidovima stijena. Pronađene

životinje su fotografirane opremom za makrofotografiranje. U kabinetskom radu

fotografirane životinje su determinirane iz fotografija do razine razreda ili reda, a

rezultati su uspoređivani po istraživačkim postajama, tj. različitim staništima i između

špilja.

Nađeno je da je pod utjecajem različite veličine otvora i različitih mikroklimatskih

uvjeta sastav faune špilje Tounjčice i Ozaljske špilje različit. Najmanji broj svojti je

nađen u zoni potpunog mraka u unutrašnjosti špilje gdje vladaju pravi špiljski uvjeti, a

najveći broj svojti životinja nađen je na ulaznim zonama. U špilji Tounjčici nađen je

veći broj životinja koje su u potpunosti prilagođene špiljskim uvjetima (3 troglobionta i

1 stigobiont) nego u Ozaljskoj špilji (1 triglobiont), dok je u Ozaljskoj špilji nađeno više

troglofila u prijelaznoj zoni zbog manjeg otvora nego u špilji Tounjčici. Troglobiontska

svojta, dvojenoga Brachydesmus subterraneus nađena je u sve tri zone Ozaljske špilje

zbog nepovoljnog doba godine (zime i potrage za hranom).

Ovim radom upoznali smo skrivenu i čudesnu faunu podzemlja i odškrinuli vrata

svijeta znanosti – biospeleologije.

ZAHVALA

Zahvaljujemo na stručnoj pomoći i suradnji u izradi ovoga rada Hrvatskom

biospeleološkom društvu iz Zagreba. Posebno zahvaljujemo na veselom, ali

poučnom druženju na terenu dipl. ing. biologije Ani Komerički. Zahvaljujemo se na

dugogodišnjoj suradnji u istraživanju krša Karlovčke županije djelatnicima Javne

ustanove „Natura Viva” iz Karlovca.

Marta i Antonio

2

7

8. POPIS LITERATURE

1. Bedek J., Cvitanović H., Mlačak K.,2009. katalog izložbe „Svijet ispod

svijeta”- Bioraznolikost špiljske faune Ogulina i Kamanja – podzemna baština

od svjetske važnosti sakrivena u Karlovačkoj županiji, Hrvatsko biospeleološko

društvo, Zagreb

2. Dolenec, Z., Rusak, G., 2010, Živi Svijet 2 Carstva živoga svijeta - udžbenik

biologije za drugi razred gimnazije, Mezga T., Profil international, Zagreb

3. Džapo, J., Tonšetić, J., Zadražil., L. 2013, Biologija 7 udžbenik biologije za

sedmi razred osnovne škole, Leniček, S., Profil international, Zagreb

4. Gottstein, 2010, Priručnik za određivanje podzemnih staništa u Hrvatskoj prema

direktivi o staništima EU, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb

5. Gottstein Matočec S., Ozimec R., Jalžić B., Kerovec M., Bakran Petricioli T.,

2002, Raznolikost i ugroženost podzemne faune Hrvatske, Gottstein Matočec S.,

Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb

6. Jalžić, B., Bedek, J., Bilandžija, H., Bregović, P., Čuković, T., Ćukušić, A.,

Cvitanović, H., Dražina, T., Đud, L., Gottstein, S., Hmura, D., Kljaković Gašpić,

F., Komerički, A., Kutleša, P., Lukić, M., Malenica, M., Miculinić, K., Ozimec,

R., Pavlek, M., Raguž, N., Slapnik, R. & Štamol, V., 2013: Atlas špiljskih

tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske, Svezak 2. Hrvatsko biospeleološko

društvo, Zagreb, 1-238.

7. Marguš, D., Barišić, T., Bedek, J., Dražina, T., Gracin, J., Hamidović, D., Jalžić,

B., Komerički, A., Lukić, M., Marguš, M., Menđušić, M., Miculinić, K.,

Mihelčić, G., Ozimec, R., Pavlek, M. (2012): Tajne podzemlja, Javna ustanova

"Nacionalni park Krka" p. 238.

8. Matoničkin, I., Habdija, I., Primc – Habdija, B., 1998., Beskralješnjaci,

Matekalo Draganović, J., Školska knjiga, Zagreb

9. Ozimec, R., Bedek, J., Gottstein, S., Jalžić, B., Slapnik, R., Štamol, V.,

Bilandžija H., Dražina, T., Kletečki, E., Komerički, A., Lukić, M., Pavlek, M.

2009. Crvena knjiga špiljske faune Hrvatske, Ministarstvo kulture, Državni

zavod za zaštitu prirode, Zagreb

2

8

10. Stručna podloga za zaštitu Geomorfološkog spomenika prirode ŠpiljaTounjčica

– Špilja u kamenolomu Tounj, 2012., Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb

11. Trpčić M., Petrak M., Modrušan M.,2011. Škola krša na Slunjčici, Modrušan M,

Javna ustanova „Natura viva“ i Speleološki klub „Ozren Lukić“, Karlovac.

2

9

PRILOZI:

1. Fotografije beskralježnjaka u špilji Tounjčici i Ozaljskoj špilji razvrstane u

sistematske skupine životinja s popisom prilagodbi na špiljske uvjete

3

0

ŠPILJA TOUNJČICA

STUPANJ PRILAGODBI NA ŠPILJSKE UVJETE:

A. Redukcija organa za vid (+ prilagodba je prisutna, – nema prilagodbe)

B. Gubitak pigmenta (+ prilagodba je prisutna, – nema prilagodbe)

C. Produljenje dijelova tijela i razvoj ostalih osjetila (+ prilagodba je prisutna, – nema

prilagodbe)

ULAZNI DIO ŠPILJE:


Red: pauci (Araneae)

1. Pauk svojta 1

PRILAGODBE:

A. –

B. –

C. -

2. Pauk svojta 2

PRILAGODBE:

A. –

B. –

C. –

3

1

3. Pauk svojta 3

PRILAGODBE:

A. –

B. –

C. –

4. Pauk svojta 4

PRILAGODBE:

A. –

B. –

C. –

RAZRED KUKCI (Insecta)

5.Skokun svojta 1

PRILAGODBE

A. –

B. –

C. –

3

2

6. Skokun svojta 2

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.–

7. Skokun svojta 3

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.–

3

3

PRIJELAZNI DIO

RAZRED PAUČNJACI (Arachnida):

Red pauci (Araneae)

8. Pauk svojta 5

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.-

9. Pauk svojta 6

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.-

10. Pauk svojta 7

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.-

3

4

Red lažipauci (Opiliones):

13. Lažipauk (2 primjerka)

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.+


14. Muha

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.-

UNUTRAŠNJI DIO

RAZRED RAKOVI (Crustacea):

14. Bijela vodenbabura

PRILAGODBE:

A.+

B.+

C.+

3

5

15. Sljepušac

PRILAGODBE:

A.+

B.+

C.+

RAZRED PAUČNJACI (Arachnida)

Red lažištipavci (Pseudoscorpiones):

16. Lažištipavac

PRILAGODBE:

A.+

B.+

C.+

RAZRED STONOGE (Myriapoda)

Podrazred strige (Chilopoda)

17. Striga

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.+

3

6

PODRAZRED DVOJENOGA (Diplopoda)

18. Dvojenoga

Brachydesmus

inferus

PRILAGODBE:

A.+

B.+

C.+


19. ličinka

komarca

PRILAGODBE:

A.–

B.-

C.-

3

7

OZALJSKA ŠPILJA

ULAZNI DIO

KOLJENO KOLUTIĆAVCI (Annelida)

1. RAZRED POJASNICI (Clitellata)

RAZRED MEKUŠCI (Mollusca)

2. Puž

PRILAGODBE:

A.–

B.-

C.–


Red pauci (Araneae)

3. Pauk svojta 1

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.-

1.Gujavica

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.–

3

8

4. Pauk svojta 2

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.-

5. Pauk svojta 3

PRILAGODBE:

A.–

B.-

C.-

6. Pauk svojta 4

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.-

7. Pauk svojta 5

PRILAGODBE:

A.–

B.-

C.-

3

9



8. Striga svojta 1

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.+

Podrazred dvojenoge (Diplopoda)

9. Dvojenoga

Brachydesmus

subterraneus

PRILAGODBE:

A.+

B.+

C.+


10. Skokun svojta 1

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.-

4

0

11. Trorepac svojta 1

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.-

PRIJELAZNI DIO

KOLJENO MEKUŠCI (Mollusca)

RAZRED PUŽEVI (Gastropoda)

12. Puž Oxychilus cellarius

PRILAGODBE:

A.–

B.+

C.–


Red grinja (Acari)

13. Grinja

PRILAGODBE:

A.–

B.+

C.+

4

1



14. Striga svojta 2

PRILAGODBE:

A.–

B.+

C.+

Podrazred dvojenoga (Diplopoda)

15. Dvojenoga

Brachydesmus

subterraneus

PRILAGODBE:

A.+

B.+

C.+

RAZRED KUKCI (Insecta):

16. Komarac

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.-

4

2

17. Dvorepac

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.+

18. Skokun svojta 2

PRILAGODBE:

A.+

B.+

C.+

19. Trorepac svojta 1

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.-

4

3

UNUTRAŠNJI DIO


Red pauci (Araneae)

20. Pauk svojta 6

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.-

Red lažipauci (Opiliones)

21. Lažipauk

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.+


Podrazred dvojenoga (Diplopoda)

22. Dvojenoga

Brachydesmus

subterraneus

PRILAGODBE:

A.+

B.+

C.+

4

4


23. Komarac prekriven s

plijesni

PRILAGODBE:

A.–

B.-

C.-

24. Skakavac

PRILAGODBE:

A.–

B.–

C.-

25. Pokrov kornjaša

8. oŠ istraŽivanje faune beskraljeŽnjaka u ......podzemni krški oblici: špilje i jame Špilje i...

Documents