mr. sci. hfz. Edin ef. Peštalić

STILISTIČKO TUMAČENJE SURE AD-DUHA

� ح�يم ح م�ن� الر� � الله� الر� م بس

�ذ�ا س�ج�ى ( (1) ل� إ �ي !ك� و�م�ا ق�ل�ى (2و�الل ب &ول�ى3) م�ا و�د�ع�ك� ر� ر) ل�ك� م�ن� األ ي ة& خ� خ�ر� �آل و ف�4 () و�ل ) و�ل�س�

ض�ى �ر !ك� ف�ت ب &ع ط�يك� ر� و�الض!ح�ى )5 (ي

�يم:ا ف�آو�ى ( �ت �ج�د ك� ي �م ي �ل �ى (7) و�و�ج�د�ك� ض�اال@ ف�ه�د�ى (6أ �غ ن �ال: ف�أ �ق ه�ر 8) و�و�ج�د�ك� ع�ائ �يم� ف�ال� ت �ت ي م�ا ال� ) ف�أ

ه�ر (9( �ن �ل� ف�ال� ت ائ م�ا الس�� )10) و�أ

) Oك� ف�ح�دOث ب �ع م�ة� ر� �ن م�ا ب� )11و�أ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Tako mi jutra 2. i noći kada se utiša 3. Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo! 4.

Onaj svijet je, zaista, bolji ovoga svijeta, 5. a Gospodar tvoj će tebi, sigurno, dati, pa ćeš

zadovoljan biti! 6. Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio, 7. i za pravu vjeru nisi

znao, pa te je na Pravi put uputio, 8. i siromah si bio, pa te je imućnim učinio? 9. Zato siroče

ne ucvili, 10. a na prosjaka ne podvikni, 11. i o blagodati Gospodara svoga kazuj!

UVOD

U ovom radu ću iznijeti različite, ali jedinstvene poglede na čudesnost, nadnaravnost i

nedostižnost kur'anskog izraza, stila i ljepote.

Svaki od istraživača ljepota izraza i stila kur'anske riječi i poruke, kao plod svog rada je

otkrio po jedan biser u moru kur'anskih ljepota. Istraživanja na koji način je izražena

pojedina riječ ili ajet u Kur'anu spadaju u domen stilistike Kur'ana.

Koncepcija ovog rada zasniva se na analizi poruka i mudrosti koje nam Uzvišeni Allah daje

u suri Ad-Duha.

Uzvišeni Allah se zaklinje Svome Poslaniku a. s., jutrom i noću kada se utiša, napominjući

da ga nije napustio niti omrznuo. Naime, idolopoklonici su se rugali Muhammedu a. s.,

kada mu nekoliko dana ništa ne bi bilo objavljeno, govoreći da ga je njegov Gospodar

napustio i mrznuo. To je bilo povod objave prvog ajeta i ove zakletve Gospodara svjetova.

Uzvišeni Allah podsjeća Svoga Poslanika, a. s., da ga je uputio na stazu sreće i da ga je od

siromaha imućnim učinio.

1

Imam Buhari navodi predaju u kojoj se kaže: ''Allahov Poslanik, a. s., razbolio se i nije

ustajao na noćni namaz (tehedždžud) dvije ili tri noći, pa je došla jedna žena i rekla:

'Muhammede, nadam se da te tvoj šejtan napustio, nisam ga vidjela da ti se približava dvije

ili tri noći!' Tada je Uzvišeni Allah objavio suru Ad-Duha''1

Žena koja mu je to rekla je, po svoj prilici, supruga Ebu Lehebova, Ummu-Džemila bint

Harb, budući da ga je nazvala imenom, a ne Allahovim Poslanikom, rugajući se, kazala je

kako ga je šejtan napustio, a radilo se o nedolasku Džibrila a. s.

Postoje predanja, npr. kod Taberanija, da mu Džibril a. s. nije dolazio zbog toga što mu se u

kući nalazio pas, iako za to Muhammed, a. s., nije ni znao. Međutim, ovaj događaj većina

učenjaka ne smatra razlogom prestanka objave. Taberi navodi predanja od Ibn Abbasa r. a.,

da se to desilo kada se Džibril a. s., nije izvijesno vrijeme pojavljivao, pa su ljudi počeli

govoriti: ''Njegov ga je Gospodar ostavio i zamrzio!'' U drugom predanju spominje se

zabrinutost Vjerovjesnika, a. s., zbog nedolaska Džibrila, a. s., pa mu je Uzvišeni Allah

objavio suru Ad-Duha.

Ibn Ishak u svojoj Siri spominje da su idolopoklonici pitali poslanika, a. s., o Zul-Karnejnu i

duši, pa im je on obećao odgovoriti, ali nije rekao ako Bog da. Čekao je na objavu

dvanaest noći i više, da bi nakon toga Uzvišeni Allah objavio suru Ad-Duha i odgovor za

ono što su tražili i riječi Uzvišenog Allaha: ء� إ�ن�ي ي ولن ل�ش وال تق�

اع�ل� ذل�ك غد�ا ف

''I ne reci za nešto to ću učiniti sutra osim, ako Allah htjedne.''2

Teme ove vrste su neistražene u našem jeziku, i sva literatura je uglavnom na arapskom

jeziku. Najznačajnije djelo iz ove oblasti jeste doktorska disertacija prof. dr. Džemaludina

Latića, Stil kur'anskog izraza, koje je mi je bilo inspiracija za ovaj rad.

SEMANTIČKA ANALIZA

"Kur'anski sememi samo okrznu stvarnost, oni su otoci po kojima se snalazimo u 'sedam

mora', tek kada ih sve obiđemo i ispitamo, doći ćemo do svijesti o njihovom

jedinstvenom tkivu ili cjelini. Svaki trag, svaki korak je dragocjen, u svakom se ogleda

cjelina, svaki će pripomoći daljnjem istraživanju."3

Sura Ad-Duha je mekanska sura i to je stav većine, ali ima i onih koji kažu da je moguće da

je i medinska sura, kao što to tvrdi mufessir Al-Alusi.1 Buhari, 4950.2 Al-Kahf, 22-23. ajeta3 Džemaludin Latić, Stil kur'anskog izraza, Sarajevo, 2001. str. 342.

2

Većina islamske uleme svoj stav argumentuje sadržajem sure, koji se odnosi na

Poslanika a. s., u onom periodu života kada mu je jedno izvijesno vrijeme Objava

prestala dolazit. Ismijavajući Poslanika a. s., žena Ebu Džehla govorila mu je da ga je

napustio njegov Gospodar.

U stilskom pogledu sura Ad-Duha je jedna od onih plamtećih sura, puna tipičnih

rečenica, retoričkih pitanja, imenica koje nose slike i prizore života Poslanika a. s., ali i

svakog od nas, jer je Kur'an objavljen cijelom čovječanstvu.

"Novo monoteističko vjerovanje snažno se sukobilo sa henotizmom koji je bio preplavio

cijeli Arapski poluotok, i koji je, sa utjecajima koji su dolazili sa svih strana trajao

stoljećima. Taj ideološki sukob, žestok u stvarnosti, prenio je žestinu u kompoziciju i

ritmiku sure, koja je nanizana od istrgnutih isječaka koji se sučeljevaju, pucaju i bliješte.

Jedne ideje sukobljavaju se sa drugima, suprotnima."4 Ali, nemoguće je znati istinske

dubine značenja i smisla ove sure dok ne vidimo i razmislimo o svakoj riječi i svakoj

konstrukciji zasebno.

Zakletvom ,Tako mi jutra'' misli se na jutro. Jutro predstavlja početak dana'' والض"حى

kada se sunce počinje uzdizati, kada se sunčeve zrake počinju ukazivati na nebu.

Uzvišeni Allah ovu riječ koristi i na drugim mjestima u Kur'anu. Npr.

و ن أ ل� أم� ى أه ر م أن الق� نا يأت�يه� س�

م ض�ح�ى بأ يلعب�ون وه�

''Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih naša kazna neće stići danju dok se

budu zabavljali''5

Kurtubi u svom tefsiru, Tefsiru-l-Kurtubi, iznosi stav Katadea i Džafera es-Sadika da se

Allah dž. š., zaklinje riječju ى�الض!ح jer je u tom vremenu Allah dž. š. razgovarao sa Musaom

a. s., u tom dobu dana se desio mi'radž, i to je trenutak kada su sihirbazi pali licem na tlo.

U drugom ajetu ل�ي الل جى إ�ذا و س -''i noći kada se utiša'', Uzvišeni Allah se zaklinje noću

kada nastupi sa tminama. Kurtubi navodi stav Mudžahida, Katade, Ibn Zejda i Ikrime koji

kažu da glagol ى�ج�س koji se ovdje upotrebljava može da bude u značenju glagola �ن� ك štoس�

bi onda značilo, "i noći kada se utiša, smiri." Glagol ى�ج�س označava vrijeme kada noć

sve prekrije kao što čovjek prekrije tijelo odjećom.

ا د عك م ب"ك و ا ر لى وم ق ''Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!''

Ovaj ajet, treći po redu, je odgovor na prethodne zakletve. Prva dva ajeta treba da

privuku pažnju slušalaca i da ukažu na važnost onoga što slijedi.

Glagol د��و�ع znači ostaviti, napustiti kao i glagol �ك �ر� (و�د�ع�ك� م�ا )ك a odnosna zamjenica ,ت

4 Isto, str. 353.5 Al-A'raf, 98. ajet.

3

odnosi se na Muhammeda a. s. Međutim, u glagolu je došlo do ispuštanja ove ق�ل�ى

zamjenice a misli se �ك ا ,U odričnoj formi kazano . ق�ال� د عك م ب"ك و ا ر لى وم ق ne samo

da se ukazuje da Milostivi Allah nije napustio svog Poslanika a. s., nego se naglašava da

je On uz njega.

ة� ر خ� لآل ير� و ن ل ك خ �ولى م� األ ''Onaj svijet je, zaista, bolji ovoga svijeta,''

Za tebe je, Muhammede, bolji ahiret nego dunjaluk. Ahiret je bolji, jer je vječan, jer te u

njemu čeka nagrada kakvu ljudsko oko nije vidjelo, i kakvu ljudski um sebi ne može

predočiti. Odnosno, ahiretska kuća je bolja za tebe Muhammede, od dunjalučke kuće, jer

ahiret je vječan a dunjaluk je prolazan. Ahiretska uživanja su trajna, neprolazna, a dunjalučke

ljepote su kratkotrajne i prolazne.

وف لس ك ي�عط�يك و "Aب ى ر Aض تر ف ''a Gospodar tvoj će tebi, sigurno, dati, pa ćeš

zadovoljan biti!''

U ovom ajetu kao da je kazano �ف ت� س�و �ن �لأ و ف� a stojiو� ل Ibn Abbas kaže da je ono što se . و�ل�س�

obećava Poslaniku a. s., i sa čime će biti zadovoljan, zapravo šefaat za ummet, ali i druge

blagodati ahiretskog života.

Zemahšeri kaže da ovaj ajet izražava sveobuhvatno obećanje dato Poslaniku a. s., jer je

Poslaniku a. s., na dunjaluku data pobjeda, uspjeh na Bedru, na dan oslobođenja Mekke, ulazak

ljudi u islam u skupinama. Allah mu je raširio vojsku po arapskim zemljama. I učinio da

njegovi nasljednici, čestite halife, oslobode mnoge krajeve zemlje i sruše kraljevine silnika.

لم دك أ ا يج� آوى يت�يم� ف ''Zar nisi siroče za tebe od bio, pa ti je On utočište pružio,''

Nakon prvih pet ajeta u kojima se obećava Poslaniku a. s.. i daje uvjerenje da je Allah dž.

š., uz njega, da ga nije napustio, slijede tri ajeta koji ukazuju na velike blagodati koje su mu

date. Glagol ي�و� označava blagodat Poslaniku a. s., a ta blagodat je utočište koje mu jeا

Allah dž. š., dao, nakon što mu je preselila na ahiret majka Amina, dok je još bio dječak, kod

djeda Abdul-Mutaliba, a kasnije i kod amidže mu Ebu Taliba. U ovom ajetu se metaforično

kaže; zar te jedinstvenog ne Nađoh, nije ti slična bila, pa sam Ti utočište u ashabima dao koji

su te pazili i bili uz tebe.

دك االG ووج دى ض ه ف ''i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio,''

Riječ @اال�ض znači zalutao, a Zemahšeri kaže da se ovdje misli na to da je Poslanik, a.

s., još kao dječak bi izgubljen u kotlinama Mekke pa mu je Allah pokazao put. Glagol

označava uputu. Sabuni riječ ه�د�ي tumači na način da Muhammed a. s., kao dječak ض�اال@

nije znao za šerijat, pa ga je Allah uputio, poučivši ga vjeri. Kurtubi tumačeći riječ ض�اال@

kaže da se misli na (ة� .zabludu- غ�ف ل

4

دك أغنى عائ�ال� ووج ف ''i siromah si bio, pa te je imućnim učinio?''

Riječ :ال� koja označava osobu koja je bez ičega, koja ف�ق�ير) označava siromaha kao i riječ ع�ائ

traži, jer nema itd. Glagol نى �غ znači obogatiti nekog, dati blago, bogastvo nekome, misli se أ

na bogastvo koje je Uzvišeni Allah dao Poslaniku a. s., ženidbom sa hazreti Hatidžom, ali i

da mu je dato znanje, jer nije poznavao šerijat pa je tako duhom i znanjem postao bogat.

ا مأ ال اليت�يم ف ر ف ه تق ''Zato siroče ne ucvili,''

Glagol �ر�ه�ق znači poniziti, tlačiti, ucviliti, rastužiti itd. Glagolski oblik koji se koristi je u formi

imperativa kojim se zabranjuje. Alusi kaže: Bio si siroče, izgubljen i siromah, pa ti je Allah

dž. š., utočište dao, uputu ti dao i imućnim te učinio. Zato ne zaboravi blagodat Božiju koja ti

je data. Saosjećaj sa siročetom i budi milostiv prema siromahu.

ا مأ ائ�ل و ال الس ر ف تنه ''a na prosjaka ne podvikni,''

Riječ je �ل� ائ .u prijevodu znači onaj koji traži, moli, onaj koji je u stanju potrebe الس�

ال ر ف تنه je oblik imperativa za zabranu od glagola �ه�ر� .što znači podviknuti, izružiti, otjerati ن

Kurtubi kaže da riječ �ل� ائ označava onoga koji pita o vjeri, i da na takvoga, na onoga kojiالس�

pita o vjeri i propisima vjere, nije dozvoljeno podviknuti.

Riječi �ل� ائ iالس� �يم� �ت ي su akuzativi i u dolaze prije glagola koji se odnose na njih, iako ال

akuzativ u pravilu dolazi poslije glagola koji ga određuje.

Ibn Kesir kaže da ovaj ajet znači; kao što ti pravu vjeru nisi znao pa te je Allah dž. š.,

uputio na Pravi put, nemoj ni ti odbiti onoga koji traži znanje.

ا مأ ة� و ب�ك ب�ن�عم د�ث ر ح ف ''i o blagodati Gospodara svoga kazuj!''

Imenica ة�ن�عم blagodat je od glagola �م�ع� što ن znači dati blagodat, raskoš, radost,

povlasticu, itd. Izraz .je forma imperativa i znači kazivati, pričati, pripovijedati ف�ح�دOث

Kazivanje o Allahovim blagodatima predstavlja jedan vid zahvalnosti Stvoritelju, koji

konstantno upotpunjuje dobročinstvo prema Svojim robovima.

Kurtubi navodi mišljenje Ibn Ebi Nudžejha koji kaže da se u ovom ajetu misli na to da

Poslanik a. s., treba da širi ono sa čime je poslan.

Ova plemenita sura sadrži nekoliko antiteza �اق( :)الط�ب jutro i noć, dunjaluk i ahiret,

siromaštvo i bogastvo, izgubljenost i uputu, bezizlaznu situaciju i utočište, spas. Allah dž. š

nam navodeći neku blagodat navodi i antitezu tom nimetu, želeći nam jasno ukazati, podcrtati

šta znači živjeti u Božijoj milost a šta biti bez nje.

SINTAKSTIČKA ANALIZA

Svi ajeti sure Ad-Duha su kratki, sačinjeni u početku od po dvije ili tri riječi, a kasnije od

5

nekoliko riječi više. Prva dva ajeta su ista po formi, i oba su u formi zakletve. Prvih osam

ajeta imaju ugodnu rimu i rimuju se završnim glasom A. Glagoli u prvih osam ajeta koji se

upotrebljavaju na kraju završavaju se na slabi konsonant ja-ي ,a koji je u osnovi tih glagola, što

ukazuje da ti glagoli nisu iz grupe pravilnih glagola.

Od devetog do jedanaestog ajeta glagoli koji se upotrebljavaju na kraju ajeta su pravilni, i

završavaju se sa sukunom, a ne na konsonant A, jer su u formi imperativa. U prva dva ajeta

javlja se veznik we-و koji o u ovom slučaju služi za zakletvu.

Međutim od devetog do jedanaestog ajeta pored veznika we-و javlja se i veznik fe-ف, ali u

ovom slučaju imaju ulogu da ukazu na zasebnost dotičnog ajeta, ali i da ukažu na

povezanost tog ajeta sa narednim ajetom.

U dva ajeta ovi veznici se ne javljaju i to u trećem ajetu, jer je on odgovor na prethodna dva

ajeta i u šestom ajetu kada Uzvišeni Allah postavlja pitanje Poslaniku a. s., a i od tog ajeta

počinje nova cjelina sure.

KONTEKSTUALNA ANALIZA

Allah dž. š. suru Ad-Duha započinje zakletvom, a završava u formi imperativa i savjeta.

Može se reći da se, generalno posmatrajući, ova sura sastoji od tri veće cjeline, od kojih svaka

opet ima nove podcjeline.

Prva cjelina počinje zakletvom u prva dva ajeta. Zatim se Poslaniku a. s. daje uvjerenje da

ga njegov Gospodar nije napustio, a zatim se govori se o dunjaluku i ahiretu.

Stavlja se do znanja da je ahiret bolji i vrijedniji od dunjaluka, ali se o dunjaluku ne govori

kao o nečemu negativnom, jer je Allah dž. š. Poslaniku Muhammedu a. s., ali i vjernicima

dosta toga od svojih blagodati i milosti dao upravo na dunjaluku.

Druga cjelina počinje pitanjem, i sva tri ajeta koliko ih čini ovu cjelinu kazuju o Božijoj

milosti prema Poslaniku a.s. Bio je siroče pa mu je Allah dž. š. dao utočište. Bio je izgubljen

pa mu je Ukazao na Pravi put. Bio je siromah pa mu je Milostivi podario najbolje od oba

svijeta.

Treća cjelina podsjeća na one iste blagodati koje su date Poslaniku a. s., ali se sada traži od

njega da postupa prema drugima u sličnim situacijama, kao što je Allah dž. š. postupio prema

njemu, odnosno da se ugleda na milost Uzvišenog Allaha koja je darovana njemu.

Sve blagodati o kojima sura Ad-Duha govori su blagodati ovog svijeta, dok blagodati ahireta

ostaju ne izrečene u ovoj suri, ali ostaje sigurnost i čvrsto obećanje da će ih Poslanik a. s.,

ali i vjernici dobiti na ahiretu, te da će biti zadovoljan njima.

6

INTERKONTEKSTUALNA ANALIZA

Raspored ajeta unutar Kur'ana ) و�ر� الس! �يب& ت �ر )ت sačinjen je Objavom po diktatu meleka

Džibrila a. s., a ne po Poslanikovoj a. s. volji, ili volji nekog drugog. Ta činjenica sugerira

da i taj raspored ima dimenziju i'džaza )nadnaravnosti(. Rečeno stilistički jezikom, i

raspored Kur'ana je nadnaravni izbor, a to znači da je izveden stilski.6

Sura Ad-Duha je kur'anskom tewkifi )ق�يف�ي �و rasporedu, došla iza sure Al-Lejl-Noć, koja )ت

je mekanska sura, a prije sure Al-Inširah-Širokogrudnost koja je također mekanska sura.

Sura Al-Lejl govori o Allahovim dž.š. blagodatima i našem odnosu prema njima, i

pozitivnom i negativnom. Sura Al-Inširah govori o blagodati datoj Poslaniku a. s.

Sura Al-Lejl počinje zakletvom, u kojoj se Allah dž. š. zaklinje noću kao i u duagom ajetu

sure Ad-Duha.

S obzirom na sve navedeno možemo reći da je svijet ovih sura na jedan izvijestan način

gotovo identičan.

Zbog čovjekove zaljubljenosti u ovaj svijet, zbog njegove nemarnosti, Allah dž. š.

opominje, daje primjere, savjete, ali govori i o sankciji, da bi se čovjek osvijestio i vratio

Uzvišenom Bogu. Ako se Kur'an a. š. posmatra kao jedna cjelina, jedan znak, onda se može

uočiti kako su njegove sure naslonjene jedna na drugu, i kako se međusobno

nadopunjuju i objašnjavaju.

TE'LIF

Sura Ad-Duha je sastavljena od tri dijela, ali svaki se dio može posmatrati kao

zasebna, samostalna cjelina, ali svi ajeti zajedno opet čine jednu cjelinu.

Prvi cjelina 1-5. ajeta; zakletva, obećanje Poslaniku a. s.

Druga cjelina 6-8. ajeta; ukazivanje na milost datu Poslaniku a. s.

Treća cjelina 9-11. ajeta, traženje da se postupa po uzoru na milost Uzvišenoga Boga.

Sura ad-Duha jasno ukazuje da se odnosi na Poslanika a. s., ali ona obuhvata intimu i

svakoga od nas, ukazujući, savjetujući, dajući primjer i tražeći da uzor imamo u milosti

Allaha dž. š. pruženoj nama, te da ukažemo milost onome kome su milost i pomoć

potrebne, baš kao što ju je Uzvišeni Allah ukazao nam

6 Džemaludin Latić, nav. dj., str. 239. 7

Zaključak

Klasični komentatori Kur'ana, nadnaravnost Kur'ana su, prije svega, tražili u njegovom stilu

i stilskim figurama. Iako je stilistika Kur'ana samo jedan aspekt kur'anske nadnaravnosti, a i

kao takva, samostalna, dovoljna je da shvatimo kako je čovjek nemoćan, slabašan i

ograničen pred Riječju Božjom. Međutim, Kur'an je nadnaravan u svakom svom aspektu, u

svakoj svojoj dimenziji, i takav kao izazov ostaje do Sudnjeg dana.

Kur'an je niscrpna riznica, a svako mu treba prilaziti sa željom da pronađe svoj dio milosti i

upute. Neki su ljepote Kur'ana tražili u njegovim propisima, neki u njegovom stilu,

muzikalnosti, neki u kur'anskim nagovještajima budućnosti itd. Ali svi su došli do jednog

zaključka; Kur'an je nešto što će do Sudnjeg dana iznova osvajati ljudska srca,

oduševljavati umove i ostati neprikosnoven, jer je Kur'an Allahova Riječ, a ne riječ

stvorenja.

Kur'an je podijeljen na ajete, sure i džuzeve, ali u suštini, Kur'an je jedna cjelina, jer se svi

njegovi dijelovi međusobno nadopunjuju i objašnjavaju. Tako je i sura Ad-Duha usko

povezana sa surama prije i poslije nje.

O povodima objave sure Ad-Duha islamski učenjaci se razilaze, međutim, jedno je jasno,

ova sura se prvenstveno odnosi na Poslanika Muhammeda a. s., a onda i na sve nas. Svaka

od tri cjeline od kojih se sastoji ova sura Ad-Duha, može se posmatrati zasebno, ali potpuni

smisao i sliku shvatamo tek onda kada povučemo paralele između svi naizgled zasebnih

cjelina, odnosno ajeta. U suri Ad-Duha u dodiru smo sa slikom ličnog nemira pojedinca, ali

i sa slikom budućnosti, uspjeha i dolazeće duhovne pobjede na razini društva.

Ako bismo poruke sure Ad-Duha posmatrali u kontekstu i svjetlu uvjeta u kojima je

Poslanik a. s. živio, kojima je bio okružen, možemo primijetiti da je glavna poruka sure Ad-

Duha da će naše sutra, da će naša budućnost, uz Allahovu pomoć i naše iskreno i nesebično

zalaganje na Putu istine, zasigurno biti bolja nego naša sadašnjost ili prošlost. Historija je

posvjedočila da je tako bilo sa Poslanikom a. s., i prvim generacijama muslimana.

8

LITERATURA

NA ARAPSKOM JEZIKU:

1. Al-Alusi, Ruhu-l-mea'ni fi tefsiri-l-Kur'ani-l-azimi we s-sebi'i-l-mesani, Bejrut, 1994.

2. Al-Zamahšeri, Mahmud Ibn 'Umer, Al-Keššafu an haka'ik el-tenzil we 'ujunu-l-

Ekaawili fi wudžuhi-t-te'wili, Bejrut, bez godine izdanja.

3. Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kur'ani-l-azim, Kuvajt, 1994.

4. Kurtubi, Muhamed b. Ahmed, Tefsiru-l-Kurtubi, Kairo, 1935.

5. Sabuni, Muhamed Ali, Safwetu-t-tefasir, Bejrut, 1981.

NA BOSANSKOM JEZIKU:

1. Fazlić, hfz. Fadil, Tedžwid- Pravila o učenju Kur'ana za studente Fakulteta islamskih

nauka, 1. 2. tom, Sarajevo, 1997.

2. Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kur'ani-l-azim, skraćeno izdanje, grupa prevodilaca, Sarajevo,

2002.

3 Ibn 'Abbas, Tefsir ibn 'Abbas, prijevod Derviš Taci...)et al.(, Sarajevo, Libris, 2007.

4. Karić, Enes, Uvod u tefsirsku znanost, Sarajevo, 1997.

5. Karić, Enes, Kur'an u savremenom dobu, 1. i 2. tom, Sarajevo. 1997.

6. Karić, Enes, Tumačenje Kur'ana i ideologije 20. stoljeća, Sarajevo, 2002.

7. Kutb, Sejjid, U okrilju Kur'ana, u prijevodu s arapskog od dr. Omera Nakičevića, dr.

Jusufa Ramića, mr. Mesuda Hafizovića i mr. Enesa Ljevakovića, Sarajevo, 2000.

8. Latić, Džemaludin, Stil kur'anskog izraza, Sarajevo, 2001.

9. Muhammed ibn Ismail el-Buhari, Sahihu-l-Buhari, prijevod Hasan Škapur i grupa

prevodilaca, Visoki saudijski komitet, Sarajevo, 2008.

10. Ramić, Jusuf, Povodi Objave Kur'ana, Sarajevo, 1984.

PRIJEVODI KUR'ANA:

1. Karabeg, Ali Riza, Kur'an, Sarajevo, 1970.

2. Karić, Enes, Kur'an sa prijevodom na bosanski jezik, Sarajevo, 1995.

3. Korkut, Besim, Kur'an s prijevodom, Sarajevo, 1989.

4. Pandža, Muhamed i Čaušević, Džemaludin, Kur'an časni, Sarajevo, 1990

9

10