ÈASOPIS

HRVATSKOG

PLANINARSKOG

SAVEZA

GODIŠTE 97

ISS

N 0

35

4-0

65

0

STUDENISTUDENI

20052005

1111

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 20:10 Page 1

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje (zasrpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja 1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do 1948., a od1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

IZDAVAÈ

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

E-MAIL: hps@inet.hr

http://hps.inet.hr

TEL./FAX 01/48-24-142

TEL. 01/48-23-624

UREDNIŠTVO

hrvatski.planinar@vip.hr

http://hps.inet.hr/hp

UREDNIK

ALAN ÈAPLAR

PALMOTIÆEVA 27, 10000 ZAGREB

E-MAIL: caplar@vip.hr

TEL: 091/51-41-740

TEL./FAX: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBOR

DAMIR BAJS

DARKO BERLJAK

VLADO BOŽIÆ

FARUK ISLAMOVIÆ

GORAN GABRIÆ

ŽELJKA KASAPOVIÆ

ZDENKO KRISTIJAN

BRANKO MEŠTRIÆ

PROF. KRUNOSLAV MILAS

PROF. DR. ŽELJKO POLJAK

ROBERT SMOLEC

TISAK

»EKOLOŠKI GLASNIK« D.O.O.

DONJA LOMNICA

ISSN 0354-0650

PRETPLATA za 2005. godinu iznosi 120 kuna (za inozemstvo 32

eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinarskog

saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, u rubrici

»Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj. Pretplata

za inozemstvo (32 eura) uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HR XX

25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, koja jenalijepljena na omotnici za sla-nje èasopisa. Nakon uplate, uzadresu æete moæi vidjeti naznaku o obavljenoj uplati. Tako možeteprovjeriti je li Vaša uplata za tekuæu godinu uredno primljena ievidentirana pri Hrvatskom planinarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za pretplatu, trebajuse pismom, telefonom, faxom ili e-mailom javiti Hrvatskom plani-narskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplatnicu ibrojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe svaki mjesec nasvoju adresu redovno primati svoj primjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je 10. dan prethodnoga mjeseca (30dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenja i ured-nièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi se primljeni mate-rijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi sa zanimljivimtemama koji su popraæeni boljim izborom ilustracija. Slike se moguslati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi,ali ne unutar Wordovih dokumenata). Podrobnije upute možetepotražiti na web-stranici HPS ili izravno kod urednika.

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=120,00

2360000-1101495742

XXXXX

»HRVATSKI PLANINAR« - ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« - JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

HP 11-2005.qxp 21.4.2006 21:01 Page 4

HRVATSKA PLANINARSKA KARTOGRAFIJA 368ŽELJKO POLJAK

PO KORNATSKOM OTOÈJU I IŽU 372DAMIR BAJS

DOBRA JAMA NA BRAÈU 375VLADO BOžIÆ

SLIÈICE IZ AMERIÈKOGA PODZEMLJA 377ROBERT SMOLEC

PLANINA VRANICA U SREDNJOJ BOSNI 382BERISLAV BANEK

GORSKI KOTAR NA SNIMKAMA IGORA POPOVIÆA 386

KORAB – OKRUTAN I BLAG ISTOVREMENO 388JASNA ŽAGAR

PREKO MANGARTA I JALOVCA 391BRANKO BALAŠKO

FOLLOW ME! 397IVAN PONGRAC

PLANINARSKI TISAK 399

PLANINARSKE KUÆE I PUTOVI 400

SPELEOLOGIJA 403

VIJESTI 404

KALENDAR AKCIJA 406

368 KARTOGRAFIJA

372 KORNATI I IŽ

382 VRANICA

391 MANGART I JALOVEC

GodišteVolume

Studeni – November 2005

BrojNumber97 11

SLIKA NA NASLOVNICI:JESENSKI UGOÐAJ NA JANKOVCU, FOTO: GORDAN JERKIÆ

S A D R Ž A J

11, 2005 367

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:41 Page 367

U povijesti hrvatskog planinarstva jedna je odvažnih djelatnosti i planinarska kartografija, tj.kartografska djelatnost planinara za planinarskepotrebe jer je bez sumnje mnogo pridonijela plani-narenju po našim gorama. Ona do sada nije bilasustavno prikazana pa æe ovaj pokušaj svakakoimati nedostatke pionirskog rada. Iako je planinar-ska kartografija uglavnom amaterska i neprofe-sionalna, dala je koristan doprinos poznavanjugorske Hrvatske jer je zabilježila brojne podatkekojih nema na drugim zemljovidima, a koji mogubiti od opæeg interesa, primjerice lokacije plani-narskih kuæa i trase obilježenih staza. Mnoge sutakve podatke iz planinarskog kartografskog fun-dusa preuzeli izdavaèi turistièkih zemljovida ivodièa, èime je unaprijeðeno opæe znanje o prirod-nom i društvenom blagu naše zemlje. Osim togatrajno pridonosi kartografskom opismenjivanjuširokih slojeva graðanstva i njihovoj orijentaciji uprostoru, èime nadoknaðuje nedostatak našegaškolstva koje tome ne pridaje dovoljno pažnje.

Prosjeèan se planinar teško snalazi na vojnojspecijalki zbog obilja pojedinosti koje mu nisunužne, pa stoga planinarski kartografi najradijepribjegavaju crtanju tzv. grebenskih karata, na ko-jima je zemljišna plastika prikazana na shematskinaèin. Takvim su zemljovidima sve do najnovijegvremena opremani putopisi u raznim planinarskimèasopisima. Kartografsku polupismenost pro-sjeènih planinara donekle opravdava èinjenica dasu im vojne specijalke kao »vojna tajna« dugo bileteško pristupaène. Premda je takva praksa danasznatno ublažena, planinarski pisci ni danas nesmiju bez posebne dozvole objaviti èak ni isjeèakiz vojne specijalke, ni sadašnje ni bivše države, jerautorsko pravo po sada važeæem zakonu ima

država nasljednica. Prema tome, ako pisac ili izda-vaè želi izbjeæi dugotrajan i nepredvljidiv postu-pak oko pribavljanja dozvole za reprodukciju voj-ne specijalke ili njezinog dijela, još uvijek je naj-bolji naèin izrada vlastitog zemljovida.

368 11, 2005

HRVATSKA PLANINARSKA KARTOGRAFIJA

prof. dr. ŽELJKO POLJAK, Zagreb

P L A N I N A R S K A P O V I J E S T

Prvi planinarski zemljovid – skica putova (u boji!)

na Medvednici iz Spomenice HPD-a 1884. godine

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:42 Page 368

Poèetak hrvatske planinarske kartografije mo-žemo toèno utvrditi: godine 1884. objavljen je kaoprilog »Spomenici Hrvatskog planinskog družtvau Zagrebu« zemljovid pod naslovom Sljeme naZagrebaèkoj gori. Tiskan je u zagrebaèkoj tiskariG. Albrecht litografskom tehnikom u mjerilu1:75 000, a zemljišna plastika prikazana je stome-tarskim slojnicama. Posebnost je toga zemljovidašto je tiskan èetverobojno, naime, svaki od èetiriprilaza vrhu oznaèen je drugom bojom: modrom,bijelom, žutom i crvenom. Danas ne znamo tko jekartu crtao, jedino nam je poznato da je staze mar-kirao Levin Schlosser (1853–1926), tajnik HPD-ai sin prvog predsjednika dr. Josipa Schlossera.

Sljedeæi spomena vrijedan pothvat jest zemljo-vid Medvednice priložen planinarskom vodièu»Medvednica« (Zagreb, 1924) Branimira Gušiæa(1901–1975), a koji je izradio njegov prijateljDragutin Pauliæ (1891–1977) na tri lista: Centralnidio, Skupina Ponikava i Skupina Drenove. Naj-bolji je prvi list, tiskan dvobojno kao grebenskakarta u mjerilu 1:75 000, s obiljem toponima sabra-nih i provjerenih kod mještana u podnožju. Prematome, Dragutin Pauliæ je naš prvi poznati planinar-ski kartograf. Spomenimo usput da je Ski KlubZagreb nekoliko godina poslije ponovno tiskaonjegov zemljovid centralnog dijela Medvednicepod naslovom »Zagrebaèka gora«, no iako jecrtana u veæem mjerilu (1:50 000), slabije jekvalitete.

Sudeæi po svemu, HPD nije bilo sklono ili nijebilo doraslo izradi planinarskih zemljovida, pa jetridesetih godina 20. stoljeæa trgovina cipelaFrkoviæ iz Mesnièke ul. 5 u Zagrebu glad Za-grepèana za izletnièkim kartama utažila tako da jeobjavila prilièno dobar višebojni zemljovid »Med-vednica ili Zagrebaèka gora« u mjerilu 1:50 000.Risao ga je Franjo Peyer, a tiskala Litografija Za-klade Tiskare Narodnih novina u Zagrebu. Napoleðini zemljovida tiskane su lijepe planinarskefotografije tada vodeæega zagrebaèkog fotografaLjudevita Griesbacha, koji je vodio i Foto sekcijuHPD-a. Peyer je izradio i »Planinarsku kartuSamoborskog gorja sa okolicom«, koju je izdalapodružnica HPD-a »Japetiæ« u Samoboru, takoðeru mjerilu 1:50 000. Za obje je znaèajno da su nanjima planinarske staze oznaèene crvenom bojomi da nema godine izdanja.

Drugi su vrijedan pothvat bila dva jednobojnagrebenska zemljovida, Južni Velebit i Sjeverni isrednji Velebit 1:100 000 dr. Josipa Poljaka(1882–1962), tiskani na posebnom kartografskompapiru i priloženi njegovom »Planinarskom vodièupo Velebitu« (Zagreb, 1929). Planinarima su slu-žili kao nezamjenjivo pomagalo gotovo èetrdesetgodina, do izlaska iz tiska moje knjige »Velebit«(Zagreb, 1969) kojoj je priložen dvobojni greben-ski zemljovid 1:100 000. U meðuvremenu jePlaninarski savez Hrvatske tiskao 1954. greben-sku »Planinarsku specijalnu kartu Sjeverni Vele-bit« 1:25 000 Mirka Markoviæa, no zbog pogrešnoucrtane Premužiæeve staze upravo na kljuènommjestu (u Rožanskim kukovima), ona nije postiglapunu svrhu, unatoè tome što je na veæini primje-raka naknadno bila rukom ucrtana njezina ispra-vna trasa.

Prvi poznati nam planinarski zemljovid Gor-skoga kotara izdao je 1938. ili iduæe godine Jugo-slavenski turing klub, podružnica Sušak, pod na-slovom »Gorski kotar I. Planinarska turing kartaSušak – Delnice«. Bila je peterobojna u mjerilu1:50 000 a tiskana je u suradnji s HPD-ovom po-družnicom »Velebit« na Sušaku, što se vidi iz ovebilješke u lijevom gornjem kutu: 20% u korist

11, 2005 369

Detalj iz planinarske karte Samoborskog gorja

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:42 Page 369

370 11, 2005

ponovne izgradnje »Planinar. Doma« na Platku(taj je dom sagradila podružnica »Velebit« 1935.a izgorio je 15. sijeènja 1938.).

Poslije drugog svjetskog rata Hrvatski plani-narski savez je 1952. objavio do tada najvrjednijekartografsko djelo – »Planinarsku kartu Gorskikotar. Risnjak – Snježnik« 1:50 000, koju su pri-redili Pelcer, Matan i Bertoviæ i dodali joj prilogu obliku ilustrirane brošure od 35 stranica o prirodiGorskoga kotara. Autori su postali dobri pozna-vatelji podruèja kao suradnici prof. Ive Horvata(1897–1963) na kartiranju Gorskoga kotara i pri-premi osnivanja Nacionalnog parka Risnjak. Prof.Horvat je bio èlan uprave HPD-a, a 1931. je u»Hrvatskom planinaru« objavio prvi planinarskizemljovid Dinare.

Svakako valja zabilježiti i velik broj zemljo-vida i topografskih skica koje su posljednjih polastoljeæa priložene vodièima ili dnevnicima po tzv.

obilaznicama i transverzalama što su ih trasiralaplaninarska društva diljem Hrvatske, neke s višedruge s manje ambicija, no veæinom od praktiènekoristi.

Iako se HPD nije istaknuo kartografskom dje-latnošæu, shvaæao je da su zemljovidi nužan dioplaninarske opreme i stoga brižljivo vodio velikukartografsku zbirku, u kojoj su mahom bile vojnespecijalke Austro-Ugarske i Vojno-geografskoginstituta Jugoslavije. HPD-ovu kartografsku zbir-ku naslijedio je PSH i dopunjavao je novim listo-vima. Zahvaljujuæi visokim oficirima JNA u svomvodstvu, PSH je razmjerno lako nabavljao vojnespecijalke pa je tako jedan komplet Jugoslavijedao uvezati poput atlasa, koji je dugo vremena biojedinstven primjerak u državi.

Teško je objasniti zašto su planinarski karto-grafi nakon drugog svjetskog rata zanemarili Med-vednicu unatoè velike potražnje za zemljovidomnajposjeæenije planine u državi. Nedostatak jepokušalo 1957. riješiti zagrebaèko poduzeæe »Uèila«tiskanjem zemljovida »Medvednica i dio Samo-borske gore. Zagreb i okolica« 1:50 000, tisakGZH. Urednik je bio geograf Zvonimir Dugaèki(1903–1974), a planinarske putove obradio je pla-ninar Josip Plaèek (1897–1979). Ovdje treba spo-menuti i zemljovid »Vrh Medvednice« 1:15 000(Zagreb, 1992) koji je izradio Paško Lovriæ(1931–1997), profesor iz Zavoda za kartografijuGeodetskog fakulteta u Zagrebu. Lovriæ je zajednos planinarima provjeravao putove na terenu takoda su njegovi zemljovidi bili izvanredno toèni(npr. izletnièka karta »Risnjak« 1:18 000, Zagreb,1990) i velika je šteta što je njegova smrt preki-nula suradnju.

Pokazalo se da opremanje planinarskih vodièadobrim zemljovidima praktièno nije moguæe bezvojne kartografske osnove, a ta se kao povjerljivai kao vojna tajna nije mogla upotrijebiti u plani-narske svrhe. U prva tri izdanja mojeg vodièa»Planine Hrvatske« (Zagreb, 1974, 1981. i 1986)problem je riješen tako da je zemljovide izradiovojni kartograf Milan Ðekiæ stripingom u Hidro-grafskom institutu u Splitu. Ðekiæ je bio vrstanplaninar i dva puta predsjednik »Mosora« (1971–2.i 1982–3.), a izradio je i velik trobojni grebenskizemljovid »Kozjak–Mosor–Biokovo« 1:50 000,koji je 1967. tiskalo PD »Mosor« (2. izdanje iza-

Planinarska turing karta Sušak – Delnice

iz 1938. godine

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:42 Page 370

11, 2005 371

šlo je 1987. dopunjeno pod naslovom »Grebenskakarta planina srednje Dalmacije«). U iduæa tri iz-danja vodièa »Hrvatske planine« (1996, 1998. i2001) planine su prikazane na isjeècima vojnihspecijalka zahvaljujuæi susretljivosti Hrvatske voj-ske. Dapaèe, u izdanju iz 1998. zemljovidi su iz-dvojeni kao poseban prilog od 40 stranica, podnaslovom »Hrvatski planinarski atlas«. Zanimljivoje da su veæini èitatelja bile milije prijašnje she-matske grebenske karte nego »podacima pretr-pane« specijalke.

Znatan napredak u kvaliteti planinarskih ze-mljovida valja zahvaliti pojavi orijentacijskogsporta, koji se u našoj zemlji razvijao pod okriljemplaninarske organizacije, a uz pomoæ inozemnihorijentacista, osobito iz Švedske. Zemljovidi zaorijentacijska natjecanja neobièno su precizni, aliza ostale planinare nisu zanimljivi jer obièno pri-kazuju samo usko podruèje, èesto na periferijiplanine.

Može se reæi da najplodnija era planinarskekartografije poèinje zahvaljujuæi iskusnom ori-jentacistu koji se posvetio planinarskoj kartografijii posljednjih se tridesetak godina istaknuo kao našvodeæi planinarski kartograf. To je Zlatko Smerke,inaèe po struci inženjer strojarstva. Zapoèeo je1977. zemljovidom »Hrvatsko zagorje«, vezanimuz Zagorski planinarski put, nastavio zemljovidomBijelih stijena u istoimenoj knjizi (1980), Ivanèi-com (1982) i Velebitom (1982). Napokon je napu-stio svoju struku i Zagreb te osnovao privatno kar-tografsko poduzeæe sa sjedištem u varaždinskompredgraðu Vidovcu. Planski i sustavno, svojim jezemljovidima obuhvatio gotovo sve hrvatske pla-nine s tridesetak listova u razlièitim mjerilima, od1:5 000 do 1:50 000. Veæinu je zemljovida izdaosam, manje u suradnji s planinarskim društvima,HPS-om i drugim izdavaèima. Njegovim su sezemljovidima, poèevši od Velebita, Medvednice,Paklenice i Biokova pa do Dilja i Dinare, služiledo danas na tisuæe planinara, a valja spomenuti danjegova izdavaèka djelatnost i dalje traje. Smerke-ovi zemljovidi obiluju raznim informativnim iilustrativnim dodacima na poleðini i na rubovima,što je vrlo dobro prihvaæeno. Posebna im je odlikašto autor osobno, zahvaljujuæi iskustvu steèenomu orijentacijskom sportu, provjerava na terenunovije staze i objekte prije unosa u zemljovid.

U posljednje doba planinarske zemljovide sveèešæe objavljuju i drugi izdavaèi radi financijskogdobitka (npr. nekoliko zemljovida Samoborskoggorja), no to prelazi okvir naše teme.Naslovncia karte vrha Medvednice

dr. Paška Lovrića

Planinarski kartograf Zlatko Smerke

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:42 Page 371

Kornatsko su otoèje planinari otkrili prije tri-desetak godina. Tada je uspostavljena zanimljivaplaninarska obilaznica »Planinarski put Kornati«.Danas obilaznica više nije aktivna, ali planinari idalje rado obilaze Kornate, a domaæini se jošsjeæaju planinara koji su prije tridesetak godinaprvi otkrili kornatske vrhove. Kornatski su vrhovii danas izrazito zanimljivi jer nude idealan spojmora i planinarenja, uz osobite prirodne ljepote.

Iz Zagreba do Zadra putujemo redovnomautobusnom linijom. Dalje æemo brodom »Lara«do Malog Iža na otoku Ižu. Plovidba traje oko satvremena i nama kontinentalcima predstavlja praviužitak prije planinarskih uspona na kornatskevrhove.

Mali Iž se smjestio na jugoistoènoj straniotoka Iža, a sastoji se od tri živopisna naselja. To

su Muel, Makovac i Porovac. Svako od naseljanalazi se na padini svojeg brda, a u podnožju subrda uvale Knež i Komoševa.

Smještamo se u privatnim apartmanima iodmah kreæemo u pustolovine. S gojzericama nanogama ukrcavamo se u èamac koji nas prebacujena obližnji otoèiæ Knežak. Prvu markaciju vidimoveæ iz èamca, a nalazi se na molu, samo 20 cm iznadmorske površine. Domaæini kažu da markaciju nebismo vidjeli da je plima, veæ bismo je trebalitražiti maskom za ronjenje.

Za uspon na vrh otoka Knežaka (65 m) trebadvadesetak minuta. S vrha je vidik na sve strane,dakako, ako je vrijeme lijepo. Nakon Knežaka,èamcem produžujemo do otoka Rutnjaka, koji senalazi ispred Velog Iža. Vrh Rutnjaka je bio kon-trolna toèka planinarske obilaznice po Kornatima.

To je zapravo stijena visokadesetak metara s natpisom ioznakom kote.

Sutradan veæim brodomidemo na Kornate. Do Kor-nata imamo tri sata plovidbepo uzburkanom moru, pokrajmnogo otoka i otoèiæa. Neko-liko je otoèiæa posebno za-nimljivo. Tanjuriæ je potpunoravan, kao da je odrezan gole-mim nožem. Lijepi su i oto-èiæi Sestrice, posebno VelikaSestrica, s poznatim svjetioni-kom. Pozornost nam najvišeprivlaèi Veliki Kornat s Metli-nom (237 m), najvišim vrhomcijelog otoèja.

372 11, 2005

PO KORNATSKOM OTOÈJU I IŽU

DAMIR BAJS, Zagreb

J A D R A N S K I O T O C I

Planinarska markacija na otočiću Knežaku foto: Damir Bajs

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:42 Page 372

Duž obale se nanizalo ne-koliko zaselaka. Jedna dodvije kuæe, pa ništa, pa opetkuæa-dvije. Samo ih je na jed-nome mjestu. Zaselci su na-stanjeni samo ljeti. Kornatinemaju stalnih stanovnika.Nekada su tu boravili pastiri imaslinari iz Murtera i drugihmjesta, a danas dolaze samoturisti željni mira i odmora,daleko od gradske vreve i buke.

Promatramo i strukturureljefa. Slojevi stijena pružajuse vodoravno ili koso, a pone-gdje i gotovo okomito. Tek-tonske igre bez granica!

Pristajemo u uvali Kra-vljaèici i odmah kreæemo navrh Metlinu, koji je vidljiv izdaleka. Staza je do-bro oznaèena i uhodana. Oèigledno ima mnogoposjetitelja. Na vrh stižemo za nešto više od polasata. Usput prolazimo pokraj maslinika i rijetkogdrveæa, ispod kojeg je teško naæi hlada.

Na vrhu Metlini je stup za potrebe mobilnetelefonije i betonski stup kao trigonometrijskatoèka s oznakom visine vrha. Vidici su odavdeupravo velièanstveni. Vide se gotovo svi otociKornatskog otoèja i beskrajno plavo more. Èovjekse jednostavno mora diviti nenadmašnoj inspiracijiStvoritelja.

Od Metline nastavljamo dalje do velike kame-ne ploèe na sjevernoj strani otoka, poznate podnazivom Magazinova skrilja. To je mjesto na ko-jem se golemi kameni blok otklizao nizbrdo i osta-vio za sobom uglaðenu ravnu površinu, koja svo-jim izgledom plijeni poglede znatiželjnika.

Za povratak do pristaništa Kravljaèice biramosjeverozapadnu padinu Metline, pa smo veæ zatridesetak minuta na poèetku staze, toènije kod ko-nobe »Andrija«, koja je sada zatvorena. Po brojuvanjskih stolova zakljuèujemo da za vrijeme turis-tièke sezone ovdje ima mnogo gostiju. Objedu-jemo svoje lunch-pakete, tj. odliènu riblju paštetus maslinovim uljem i marinirane ribe. Neki su vri-jeme odmora i okrjepe iskoristili da u moru speru

znoj današnjega dana.

U povratku se zaustavljamo na otoku Levr-naki. Tu se nalazi zgodna konoba s dobrim crnimvinom, kako i prilièi Dalmaciji. Osim konobe, našje cilj najviši vrh otoka, Veli vrh (117 m), a nagra-dit æemo se i kupanjem u uvali Lojene, na jednojod najljepših jadranskih plaža. Ona se nalazi spuèinske strane otoka, koji je tu vrlo uzak, samo200 m. Uvala i plaža poznati su po kristalno èis-tom moru svjetloplave boje i izrazito bijelompijesku, pa slièe na plaže egzotiènih mora.

S vrha otoka pružaju se divni vidici na otokeMrtovac i njegov uski greben, o koji su udaralivalovi juga i stvarali bijelu morsku èipku, te naVeliki Kornat, na otok Manu i bezbroj otoèiæa ihridi. Vrijeme odmièe, pa treba krenuti nazad pre-ma Ižu.

Mrak brzo pada i u daljini æe uskoro zatrepe-riti svjetla malih obalnih naselja Dugog otoka,Lavdare, Ugljana i Pašmana. Jugo jaèa, a valovisu sve veæi. Iako ploveæi prema sjeverozapadusustižemo valove, pramac našeg èamca èesto»poklopi« neki veæi val. Ne izgleda obeæavajuæeza iduæi dan.

Po noæi je puhalo i grmjelo, a poèelo je i kišiti.Tako je bilo i ujutro, no to nas nije omelo da os-tvarimo predviðeni obilazak otoka Iža. Od obalnogdijela naselja Malog Iža popeli smo se do staroga

11, 2005 373

Magazinova ploča na Velikom Kornatu foto: Damir Bajs

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:42 Page 373

374 11, 2005

dijela, koji se nalazi poviše luke. Izgledalo je kaoda u selu nema stanovnika. Vjerojatno je bilo takoili se poneki stariji stanovnik zatvorio u kuæu zbogjuga. Nekoliko je kuæa propalo i urušilo se pacijelo selo izgleda danas prilièno sablasno.

Petstotinjak metara istoènije nalazi se malispeleološki objekt, jama Jezero. Ulaz u jamu ješirok taman toliko da se može provuæi èovjek idubok otprilike jedan metar. Jama se sastoji odjedne dvorane s mnogo špiljskog nakita, nažalostponešto i uništenog. Poznata je po prozirnom,želatinoznom sloju algi, mjestimièno debelom inekoliko centimetara. Buduæi da smo obilaziliplaninarsku obilaznicu »Maslina«, sljedeæa je kon-trolna toèka bila veliki maslinik na južnoj straniIža. Masline su ove godine dobro rodile i trebat æepuno raditi da bi se obrale.

U starom dijelu naselja zapoèinje uzdužnaotoèna staza do Velog Iža. Oko graðene pješaèkestaze rastu stabla maslina, badema i smokava, kojesu – na našu veliku radost – upravo sada bogateslatkim plodovima.

Nadomak Velom Ižu kiša prestaje. Èak senakratko promolilo sunce. Tih otoèni gradiæ bio jepust. Tek nekoliko starijih mještana provjeravaloje vezove svojih brodica nakon sinoænjeg juga.

Malo su nas èudno gledali dok smo prolazili mimonjih. Vjerojatno im gojzerice nisu išle uz more ipalme na rivi. No, nismo se osvrtali na to veæ smoprodužili prema obližnjoj crkvici na zapadnojstrani mjesta. Odatle se vidi naš današnji cilj, naj-viši vrh Iža, Korinjak (168 m).

Zanimljiva je staza od crkvice do vrha. Ide poširokom suhozidu, gotovo ravno u smjeru jugo-zapada, ali prilièno strmo. Kao i svi otoèki vrhovi,i Korinjak je odlièan vidikovac. Panoramski vidikobuhvaæa otoke Ugljan, Ravu, Dugi otok, Silbu iOlib.

Vrijeme brzo prolazi, a naš posljednji danizleta prelomilo je crkveno zvono toèno u podne.Valjalo se vratiti na ruèak. Poslije dobrog objedaspremili smo ruksake i uputili se prema brodu, kojinas je, unatoè kašnjenju zbog velikih valova, si-gurno vratio do Zadra. U autobusu na putu premaZagrebu brzo smo zadrijemali. Sjeæam se samo dasam prije sna primijetio kako se naglo mijenjavanjska temperatura. Na Ižu je bilo 24oC, u Zadru17oC, a u Lici kod Gospiæa 6oC. Zaista nagla pro-mjena, koja je nagovještavala da se vraæamo ustvarnost i da treba zaboraviti tople ljetne dane.Da, jesen je blizu.

Vidik prema Velikom Kornatu s Velog vrha na otoku Levrnaki foto: Damir Bajs

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:42 Page 374

Zagrebaèki biospeleolozi koji su radi prouèa-vanja špiljske faune tijekom 2004. boravili naBraèu, preporuèili su mi da zbog velikog podzem-nog prostora i lijepih siga posjetim meni dosadnepoznatu Dobru jamu. Savjetovali su mi da sasobom svakako ponesem fotoaparat kako bih mo-gao zabilježiti ljepotu te jame.

Bio je to za mene dovoljan motiv. Prilika zaposjet pružila mi se 19. srpnja. Za vrijeme ljetova-nja u Puntinku na Braèu povezao sam se sa spe-leolozima udruge »Profunda« iz Selaca i dogovo-rio posjet. Podatke o jami, skicu terena i nacrtjame dao nam je Branko Jalžiæ, koji ih je dobio odèlanova SO HPD »Mosor« iz Splita. Jamu su1971. prvi istražili èlanovi SO PD »Mosor« s fran-cuskim speleolozima, èlanovima društva »Cata-maran« iz gradiæa Montbéliarda. Nacrt su izradiliFrancuzi. O suradnji sa èlanovima »Catamarana«,od 1969. do 1971., pisao je u »Našim planinama«,br. 7-8/1973., na str. 180., Visko Dulèiæ, èlan SOPD »Mosor«.

Zbog promjena na terenu (niska šikara pre-rasla je u gustu šumu, provedeni su novi putovi)nismo uspjeli pronaæi jamu po položajnoj skiciizraðenoj 1971., ali smo je uspjeli pronaæi po uputidomaæih ljudi.

Jama se nalazi u središnjem dijelu otokaBraèa, toèno 2,4 km južno od središta Nerežišæa,oko 1,2 km zapadno od bivšeg odmarališta ilihotela na Kneževravni, oko 300 m jugoistoèno odpodruèja zvanog Zvirine stope, 150 m istoèno odnove ceste za Blaca i pedesetak metara sjevero-istoèno od Dobrog dolca, uz cestu za Blaca.

Jama ima velik ljevkast otvor eliptiènog oblika,s mostom u sredini. Dužina lijevka, u smjeru

sjever-jug iznosi sedamdesetak, a širina tridesetakmetara. Otvor je dug èetrdesetak, a širok 4–6 m.Silazak je najlakši s južnoga kraja, odakle se usmjeru sjevera pruža strm sipar dug devedesetakmetara. Za silazak niz sipar treba sto metara užeta.Na siparu ima nekoliko okomitih dijelova, visokih5-8 m.

Tlocrtna je dužina jame u smjeru sjevera 115 m.Jama ima samo jednu, ali golemu dvoranu tro-kutastog tlocrta. Najveæa dužina dvorane je gotovo90 m, širina je veæa od 40 m, a visina je oko 40 m.

11, 2005 375

DOBRA JAMA NA BRAÈU

VLADO BOŽIÆ, Zagreb

S P E L E O L O G I J A

Stalagmiti u južnom dijelu dvorane foto: Vlado Božić

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:42 Page 375

Sjeverna stijena dvorane doima se kao dio aktiv-noga kamenoloma, jer su stijene na toj straniravne, glatke, kao isjeèene, za razliku od južne izapadne stijene koja je prekrivena šarenim salje-vima. Na tlu ispred južne stijene ima više skupinamanjih i veæih bijelih stalagmita. Visoko gore nastropu vide se stalaktiti. Najniži dio jame prekri-ven je blatom (19. srpnja blato je još bilo vlažno).

Po rubu dvorane vidi se da seu njoj povremeno stvara veli-ko, ali plitko jezero, èija sevoda gubi u pukotinskom sita-stom ponoru na krajnjem za-padu dvorane, na dubini od 72metara od ulaza.

Na 35 m dubine, na malojzaravni ispod 5 m visoke oko-mice, u jugoistoènoj stijeni,meðu kamenim gromadama,nalazi se otvor jame duboke46 m, s okomicama od 8 i 38metara. To je uska pukotinskajama kojom se stiže do naj-dubljega dijela Dobre jame, 80metara ispod ulaza.

Prema geološkoj karti Braèa, jama je nastalau lijepo uslojenim vapnencima gornjokredne starosti,na sjecištu triju izrazitih pukotina smjerova S-J,SI-JZ i SZ-JI.

U jami smo pronašli tri odrasla æuka, dva nazaravni ispod otvora, a treæeg u blatu na kraju dvo-rane, kojega smo prenijeli do prva dva u bliziniulaza.

376 11, 2005

Kao nožem odrezani slojevi sjeverne stijene dvorane foto: Vlado Božić

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 376

Kad sam prije desetak godina u predvorjuprovincijskog motela u zaleðu Washingtona, usredmnoštva uredno poslaganog promidžbenog mate-rijala ugledao šarene prospekte s motivima iz svi-jeta podzemlja, shvatio sam da o amerièkim špi-ljama ne znam gotovo ništa. Posegnuo sam za pro-spektima, a oni su uèinili ono èemu su namije-njeni: pobudili su u meni želju da zavirim u baremjednu od ponuðenih špilja.

Turistièki ureðene špilje savezne države Vir-ginije bile su, na moju žalost, stotinjak milja pre-daleko i zato izvan mojega domašaja. Odluèio samse zato za posjet ne toliko udaljenoj Crystal Grot-toes Caverns. Tada još nisam znao da je to jedinaturistièki ureðena špilja u Marylandu i da drugogizbora nisam ni imao.

Špilja se nalazi u sjevernom dijelu Marylanda,nadomak Boonsboroa, jednog od mnogih sliènihgradiæa u toj pitomoj zelenoj državi. »Potegnete«li dovde i imate dovoljno vremena, nemojte pro-pustiti posjetiti i neko od obližnjih mjesta znaèaj-nih za amerièku povijest. Crystal Grottoes Cavernsudaljene su, primjerice, samo desetak kilometaraod Antietama, poprišta najteže bitke Amerièkogagraðanskog rata. Još itekako živi spomen na 17.rujna 1862., najkrvaviji dan u ratnoj povijestiSAD-a, kada je poginulo, nestalo ili ranjeno èak23.000 ljudi.

Ako je vjerovati Amerikancima, svaka odturistièki ureðenih špilja toga dijela SAD-a nudineku osobitost, nešto jedinstveno ili bizarno. UCrystal Grottoes Caverns, toj prvorazrednoj pokaz-noj špilji, kako za nju kažu marylandski špiljari,ima više špiljskih formacija po jedinici površinenego u bilo kojoj èovjeku poznatoj špilji! Sliježeteli ramenima na takvu tvrdnju, pridružujem vam se.

Iskreno uzevši, nisam siguran može li se takvo štouopæe brojati! Istini za volju, ta samo 800 m du-gaèka špilja, kanalskoga tipa, uistinu je pretrpanaviseæim i stršeæim sigama, zavjesama, slapovima,saljevima, stolnjacima, stupovima, nazubljenimrubovima, tvorevinama nalik grozdovima, koki-cama, cvjetaèi...

Iako je za posjet ureðeno tek oko treæineukupne duljine špilje, razgledavanje traje èakèetrdeset minuta. Staza koja vodi špiljom besprije-korno je ureðena. Za èitava obilaska treba samojednom pogledati pod noge, i to na samom poèetku.Evo i zašto. U špilju se ulazi kroza zgradu gostio-nice. Jednostavno se spustite drvenim stubama upodrum i u špilji ste, a dok silazite, morate kojiputpogledati pod noge. Prije toga ostavit æete naneuglednom šanku nešto malo »zelembaæa« zaulazninu.

Špiljom nas je proveo mlad i struèno potko-van speleolog, zavidnoga šoumenskog dara. Nepokazujuæi ni trunke nestrpljenja, upoznao nas jes najljepšim pojedinostima u špilji, njezinim na-stankom i poviješæu. Kroz igru pitanja i odgovorausput je održao poèetni teèaj speleologije za straneturiste. U najprostranijoj dvorani, koja nije veæaod 6×10 m, nije propustio priliku neprimjetnoiskljuèiti rasvjetu i znaèajno objaviti da je nažalostdošlo do kvara u napajanju, ali da æe nas on izba-viti jer napamet poznaje špilju. Želeæi nas opustitidok strepimo hoæemo li se spasiti, zamolio nas jeda u potpunome mraku pokušamo vidjeti vlastitiprst pred nosom. Zvuèao je vrlo zadovoljno kadnam to nije uspjelo. Tama je oèito bila jednakogusta kao i prošli put. Svjetlo se nekim èudomubrzo pojavilo i špilja je ponovno zablistala poputbogato ureðene trgovine kristalom. Poslije sam

11, 2005 377

SLIÈICE IZ AMERIÈKOGA PODZEMLJA

ROBERT SMOLEC, Zagreb

S P E L E O L O G I J A

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 377

doznao da naprasni nestanak svjetla nije rijedakdio programa obilaska u amerièkim špiljama. Akoništa drugo, naš nas je vodiè barem poštediosablasnih prièica kakve su u sliènim prigodamaprimorani slušati posjetitelji nekih drugih špilja.

Uistinu opèinjava virtuozno postavljena ra-svjeta. Ne sjeæam se više podatka o broju radnihsati koji je utrošen na njezino postavljanje, aliznam da je rijeè o golemu broju.

Od velikoga mnoštva špiljskih ukrasa obiènoistièu zgurenu sigastu tvorevinu mistiènoga naziva»Old Father Time«. Starost joj procjenjuju na višeod sto milijuna godina. U tom gustišu siga, u ko-jem prevladavaju manji oblici, najviše su me sedojmili glamurozni èipkasti saljevi, sazdani odšeæernobijelih iskrica prelivenih preko žutonaran-èaste podloge. Špilja je nastala u takozvanimtomstownskim dolomitima, a za žute, naranèastei crvene tonove, kojima je nahukana veæina siga,zaslužna je crvenkasta glina.

Pred kraj obilaska, dok sam slušao završnovodièevo izlaganje, ramenom sam se ovlaš oslo-nio o stijenu. Odjednom je nastao muk. Nisamodmah shvatio zašto. Zatim se zaèulo tiho: »Sir!«i ponovno je nastupio muk. Tek kad je tišina po-trajala, sjetio sam se vodièeva upozorenja da nesmijemo ništa dirati jer bismo mogli oštetiti špilj-ske ukrase. Razumije se da ramenom nisam mo-gao srušiti stijenu, no vodièu je moj »izgred« oèito

dobrodošao kako bi upotpunio svoj dojmljivnastup.

Iz špilje smo izišli na drugi otvor, koji izgle-dom podsjeæa na ulaz u rudarsko okno, i našli seu idiliènu šumarku, na korak-dva od mirnoga, go-tovo neèujnog potoka, po svoj prilici »krivca« zabarem neku od ljepota u kojima smo netom uživali.

S druge strane opjevanih Blue Ridge Moun-tains krivuda legendarna rijeka Shenandoah. Dužrijeène doline niže se osam turistièki ureðenihšpilja savezne države Virginije. Od Winchestera,na sjeveru, do Roanokea, 250 km jugozapadno,redaju se Crystal Caverns at Hupp's Hill, SkylineCaverns, Luray Caverns, Endless Caverns, Shenan-doah Caverns, Grand Caverns, Caverns of NaturalBridge Village i Dixie Caverns. Neki izvori spo-minju i devetu – Gap Cave. Atrakcija, vidjet æete,ima napretek.

Na stropu špilje Skyline Caverns, primjerice,rastu antoditi – zapanjujuæe lijepe kristalne tvore-vine zrakastoga oblika. Navodno ih nema nigdjedrugdje na svijetu. Doduše, istina o globalnojjedinstvenosti antodita nije baš tako kristalno jasnajer sliènih aragonitnih siga, možda ne tako spekta-kularnih, ima i drugdje, pa i u Hrvatskoj, ali do-bro zvuèi kad je nešto jedino na svijetu, zar ne?Te »orhideje mineralnog carstva«, kako ih s pra-vom nazivaju, naoko se opiru sili teži. Tankibjelièasti šiljci strše poput ježinèevih bodlji do-

slovce u svim smjerovima.

Skyline Caverns otkrio je1937. Walter S. Amos pom-nim topografskim istraživa-njem terena. Jedina je tošpilja, kaže promidžbeni letak,koja je otkrivena znanstve-nom analizom!? Hrabra kon-statacija, nema što. Kroz špi-lju danas teku tri podzemnavodotoka. Jedan od njih obru-šava se preko 11 metara viso-ke kaskade, tvoreæi slapoveRainbow Falls. Posloviènamaštovitost speleologa u da-vanju naziva špiljskim pros-torima i tvorevinama i ovdjeje došla do izražaja. Veæ i

378 11, 2005

Ulaz u špilju Crystal Grottoes Caverns – kroz gostionicu

foto: Robert Smolec

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 378

sami nazivi, poput The Capitol Dome, RainbowTrail, The Painted Desert, The Wishing Wall, TheGrotto of the Nativity, Cathedral Hall, FairylandLake i drugih, doèaravaju ljepotu podzemlja.Minijaturni vlak »Skyline Arrow«, izraðen u mje-rilu 1:5, povest æe vas na desetminutno putovanjepola milje dugaèkom prugom, pri èemu æetedoživjeti Horseshoe Curve, Apache Flats, KissingRock i Boot Hill Tunnel. Sustav rasvjete koji jepostavljen u ovoj špilji smatra se oglednim pri-mjerom. Njegovi su tvorci za svoje djelo, štoviše,primili i posebnu nagradu.

Od virdžinijskih su špilja najposjeæenije LurayCaverns. Godišnje ih razgleda pola milijuna posje-titelja. Otkrivene su 1878. godine i odmah su po-budile veliko zanimanje. Èak su ih proglasili otkri-æem stoljeæa. Veæ 1880. Smithsonian Instituteodvažio se objaviti da vjerojatno nema špilje nasvijetu koja je tako cjelovito i obilno ukrašenasigastim tvorevinama. Mnoge su od njih monu-mentalnih dimenzija. Od ukupno šezdesetak dvo-rana, veæina ih je prepuna divovskih stupova,zavjesa i jezeraca. Sige su raznovrsnih boja, odbijele, žute i naranèaste, do zelene, plave i crne.Jak dojam na posjetitelje redovito ostavlja vješto

prezentirano špiljsko jezero, koje neodoljivo pod-sjeæa na veliko zrcalo.

Luray Caverns su poznate i po dva kuriozitetaza koje nije zaslužna samo majka priroda. Najprijeje 1901. pukovnik T. C. Northcott došao na zami-sao da bi špiljski zrak mogao biti koristan u lije-èenju bolesti dišnih organa. Iznad špilje izgradioje ljeèilište koje je nazvao »Limair«. Probio jevertikalno okno u stropu špilje i postavio ventila-tor kojim je iz nje upuhivao zrak u ljeèilišnuzgradu. Stvorio je prvi pravi klimatski ureðaj kojije rabio kondicionirani zrak. Northcottov je sustavbio veoma uèinkovit: svake je èetiri minute za-mjenjivao cjelokupan zrak u zgradi. Svjež, prirod-no proèišæen podzemni zrak, bez bakterija, prašinei peludi, pokazao se blagotvornim.

11, 2005 379

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 379

No pravo je èudo kamen koji pjeva. Prije pe-desetak godina matematièar i elektronièar LelandW. Sprinkle ostvario je bizarnu ideju. Upregnuvšipomno odabrane stalaktite na površini od oko 1,4hektara, konstruirao je »Stalacpipe Organ«, jedinešpiljske orgulje na svijetu koje zvuk proizvodeudaranjem gumiranih batiæa po sigama. Tri godinetražio je precizne tonove kako bi zvuk svojih orgu-lja usavršio do kakvoæe koncertne razine. Sve jebatiæe elektronièkim putem povezao sa središnjomkonzolom i klavijaturom. Godinama je svirao po-sjetiteljima na tim jedinstvenim orguljama, zvukkojih mnoge podsjeæa na zvuk ksilofona. Danasorgulje, pod ravnateljskom palicom elektronike,najèešæe automatski izvode svoje vapnenaèke me-lodije, ali se prema potrebi i dalje odazivaju pritis-cima na bijele i crne tipke. Ah, da! Zaboravio samspomenuti da je Stalacpipe Organ, a što ste drugo

mislili, najveæi glazbeni instrument na svijetu. Tuèinjenicu priznaje i Guinessova knjiga rekorda.

Shenandoah Caverns ukazala se bijelim ljudi-ma 1884., prilikom gradnje željeznièke pruge.Prema predaji, Indijanci su poznavali špilju znatnoprije i koristili se njome. Za javnost je otvorena1922. godine. Od morfoloških znamenitosti koješpilja nudi vjerojatno su najglasovitije Bacon For-mations – velike sigaste tvorevine nalik slojevimamesnate slanine. Posjet špilji promovira se kaoneponovljivo životno iskustvo. Rasvjeta u špiljiminuciozno je izvedena kako bi se u punoj mjeriistaknulo sve bogatstvo oblika i boja. Neki kažuda joj meðu špiljama u dolini rijeke Shenandoahnema premca u slikovitosti i velièanstvenosti.Grotto of the Gods, The Visia of Paradise, Dia-mond Cascade, The Capitol Dome, CathedralHall, Oriental Garden i Rainbow Lake još su nekeod raskošnih vizura. Nogostup je po amerièkomobièaju izveden u skladu s najvišim normama i bezijedne stube. Tu je i suvremeno dizalo, kojim semožete spustiti u špilju i izaæi nje.

Grand Caverns prva je turistièki ureðena špiljau SAD-u. Posjetitelji su uživali u njezinim èarimajoš davne 1806. Cathedral Hall je najveæa dvoranau špilji. (Pitam se ima li svaka od spomenutihšpilja po jednu dvoranu toga imena!) Dulja je od80 metara, a visoka oko 20. Prema nekima, ljepšaje i od Luray Caverns i od Shenandoah Cavernsjer je nastala u okomito položenim slojevima vap-nenca, što dodatno pridonosi bogatstvu i varijabil-nosti špiljskih oblika.

U toj se špilji može vidjeti velik broj tako-zvanih »štitova« – rijetkih sigastih tvorevina, sliè-nih velikim ljušturama školjaka, koje se samo dije-lom oboda drže za stijenu. Ali nekima sve to, èinise, nije dovoljno. Da ne bi sve završilo tek napukom razgledavanju prirodnih èudesa, domaæinisu se pobrinuli za umjetnu »atrakciju«. Jednomgodišnje špilju napune grozovitim kreaturama. Testatiène ili animirane lutke olièenja su jezivih biæakoja se mogu susresti u haloweenskoj noæi. Bro-jne obitelji navraæaju svake godine samo da bi sepošteno prestravile prolaskom kroz taj tunel užasa,a marljivi speleolutkari vode raèuna o tome dadoza straha ne bude prevelika.

380 11, 2005

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 380

I za kraj nešto beskrajno: Endless Caverns!Špilju su 1879. izvukli »na svjetlo dana« dvadjeèaka i njihov pas, progoneæi zeca. Otada broj-ne speleološke ekipe nastoje razmrsiti kompleksnumrežu podzemnih prolaza i doprijeti do posljed-njih tajni te špilje. Kako stvari stoje, još se nenazire završetak istraživanja. Ukupna duljina po-znatih špiljskih kanala trenutno premašuje 8 kilo-metara. S ponosom istièu da je špilja iluminiranabijelim svjetlom, što omoguæuje uživanje u njezi-noj prirodnoj ljepoti. Jedan je iskusni speleoturistovu špilju opisao kao bajkovit svijet rijetke iraznovrsne morfologije. Mlaða od ostalih opisanihšpilja, Endless Caverns obiluje sitnim sigastimtvorevinama, ali i oblicima koji demonstrirajuspregu sirove snage podzemne vode i neodoljivemoæi kemije. Od tri poznate etaže, za obilazak suureðene gornje dvije.

Nakon pregršti superlativa prirodno je zapitatise ima li sjaj i svoje nalièje. Prièom o vodièu-šou-menu i prospektima prepunim naj-naj-primamlji-vosti želio sam veæ na poèetku potaknuti na raz-mišljanje o dobrim i lošim stranama komercijali-zacije špilja. U Americi se o tome mnogo raspra-vlja, ali posljednju rijeè imaju neprikosnovenivlasnici špilja. Od oko 4.000 poznatih špilja u Vir-giniji, 95% ih je u privatnomu vlasništvu. S jedneme je strane oduševilo kvalitetno, zanimljivo i pro-fesionalno struèno vodstvo, organiziranost i do-mišljatost, a s druge sam ostao zateèen katkad ne-umjerenim zahvatima i aktivnostima u pojedinimšpiljama. Važno je napraviti kvalitetne staze, ali jepitanje mora li se nužno ukloniti i najmanji ka-menèiæ ispod nogu i podloga izglaèati do takvemjere da nema razlike izmeðu boæališta i špilje?Neæe li neèemu živom nedostajati grudica ljeplji-voga špiljskog blata, ili tišina koja tu vlada još odprije pamtivijeka, ili pak tmina u kojoj se, kakosmo se uvjerili, ne vidi ni prst pred nosom? Nisuli se u nekima od tih stotinama milijuna godinastarih Zemljinih šupljina zbile ozbiljne promjeneotkako je èovjek poèeo na njima zaraðivati?Veæina spomenutih špilja otvorena je za posjet ti-jekom èitave godine. U nekima od njih svjetlo gorisatima i danima ili je u njima uèinjeno previšemilijuna koraka. Neki su se, eto, poèeli hvaliti i timešto špilju nisu rasvijetlili svim duginim bojama.

Od svijeta vjeèita spokoja napravili su tunele strave,a sirotim šišmišima puštaju s orgulja zvukoveneèuvenih frekvencija.

Ima, na sreæu, i drukèijih primjera. Gap Cave,špiljski sustav bogate ratne prošlosti, mnogo jetoga prevalio preko svojih »leða« da bi u novijevrijeme doèekao renesansu. Prve je turiste primiojoš davne 1890. Izvorno su to dvije špilje. Susta-vom su postale prije sedamdesetak godina, kad jeprokopan vezni tunel izmeðu Soldiers Cave i KingSolomon's Cave. Èitavo stoljeæe turistièkoga»staža« ostavilo je ružne ožiljke u špilji i ona je1992. zatvorena za posjet. Marljivi se speleolozi,

11, 2005 381

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 381

Vranica je planina ponad Fojnice, u srednjojBosni. Sama Fojnica, ishodišna toèka za uspon naVranicu, maleni je gradiæ smješten izmeðu strmihobronaka, na visini od otprilike 550 metara, uzistoimenu rjeèicu i obilje manjih vodotoka koji seslijevaju u dolinu.

Prije polaska, radi ruèka, posjeæujemo ljeèili-šte »Reumal« (degustacija specijaliteta fojnièkogakraja), a zatim franjevaèki samostan koje se spomi-nje u dubrovaèkim spisima još davne 1442. godine.

Samostan svojim položajem i velièinom dominiranad cijelim mjestom. Poznat je i po bogatoj biblio-teci, muzejskoj zbirci i vrijednom arhivu.

Nakon razgledanja crkve, upuæujemo se premaPoljani na Vranici, gdje smo predvidjeli noæenje.Krenuli smo odmah iza crkve ispod groblja, te ski-jaškom livadom do ruba šume, gdje nas put vodiisprva šumom, pa nakratko livadama, da bi sestaza izgubila na šumskoj cesti. Cestom kreæemolijevo kojih stotinjak metara, prelazimo preko nje,

meðutim, nisu mirili s neprihvatljivim stanjem ukoje je dovedena. Oèistili su špilju, obrisali grafite(a bilo ih je na svakom zidu!), izbacili dotrajalerukohvate i uklonili asfaltne dijelove nogostupa.Zanimljivo je da su demontirali èak i elektriènurasvjetu, prvi put postavljenu još 1934., i zamije-nili je prisnijim lanternama. Špilju æe ponovnootvoriti za posjet, ako u meðuvremenu veæ nisu.

Nanese li vas put u amerièku prijestolnicu, ilijoš dublje, kamo sreæe! Rezervirajte ulaznice s po-pustom! Da, i toga ima. Uštedjet æete dolar ili dva.U meðuvremenu skoknite na internetske stranice.Svaka špilja ima svoju. Tamo možete proèitati jošniz pojedinosti i pogledati slike. Kao najlogiènijipoèetak nameæe se stranica www.goodearthgraph-ics.com/showcave.html, na kojoj æete pronaæipopis svih turistièki ureðenih špilja u SAD-u (TheUnited States Show Caves Directory), razvrstanihpo saveznim državama. S nje se možete s lakoæomprebaciti na bilo koju pojedinaènu stranicuposveæenu nekoj stvarnoj špilji ili pak »posjetiti«virtualnu špilju, pouèni interaktivni prikaz špilj-skih pojava.

U raspoloživim promidžbenim materijalimarijetko se može pronaæi podatak o ukupnoj duljinišpiljskih prolaza i broju ulaza. Zanimljivo je dagotovo sve opisane špilje u svojem imenu imajurijeè u množini – caverns, ali se iz prospekata idrugih sliènih izvora obièno ne može zakljuèitiradi li se o špiljskom sustavu. Prema više izvora,Luray Caverns najveæi su špiljski sustav u istoè-nom dijelu SAD-a, ali jedini brojèani podatak kojisam uspio pronaæi jest da se prostire na površiniod oko 26 hektara. U popisu špilja i špiljskihsustava Virginije, duljih od jedne milje, EndlessCaverns su na 15., a Skyline Caverns na 59. mjestu.Luray Caverns nisu navedene pa pretpostavljamda je to zapravo skupni naziv za nekoliko špilja ilišpiljskih sustava. Redovito se ne može naæi ninacrt špilje. No, zato æete uvijek moæi proèitatiprièu o neèemu prvom, jedinstvenom i najveæemna svijetu ili barem u SAD-u, makar to i ne bilastopostotna istina.

U svakom sluèaju, vrijedi zaviriti u podzemljetoga dijela SAD-a i u mnoštvu zanimljivosti pro-naæi svoju vlastitu, još neviðenu.

382 11, 2005

PLANINA VRANICA U SREDNJOJ BOSNI

dr. BERISLAV BANEK, Zagreb

B O S N A I H E R C E G O V I N A

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 382

uspinjemo se grmljem i šumom, bez prave staze.Staza se na kraju ipak pojavljuje i dovodi nas dosedla pokraj Kozograda, koji nam je sa svojimpiramidalnim vrhom, na kojem se nalazi relej,služio kao orijentir.

Kozograd (Kozov grad, Katarinenburg) spo-minje se 1434. godine, a služio je Dubrovèanimaza sklanjanje pred Turcima. Spominje se i kao po-sljednje boravište kraljice Katarine, žene bosan-skoga kralja Stjepana Tomaševiæa, prije njezina bi-jega u Dubrovnik. Od Kozograda do Poljane po-trebno je dvadesetak minuta hoda.

Do Poljane stižemo u sumrak, no da postojibilo kakva markacija, vrijeme potrebno za obila-zak bilo bi znaèajno kraæe.

Poljana je prije bila nazivana Kraljeve polja-ne, a danas je poznata i po nazivu Fratarskistanovi. Nalazi se nadmorskoj visini oko 1500 m.U davnini je služila kao vježbalište vojske bosan-skoga kraljevstva. Preko nje je prolazio i rimskiput, kojim je prolazila i kraljica Katarina sa svo-jom svitom. Kažu da se još uvijek mogu nazrijetiostaci rimske kaldrme. Narod je i danas nazivaKraljièinom kaldrmom.

Na Poljani su sagraðene brojne vikendice, aureðeno je i skijalište s nekoliko skijaških žièara.Vikendice su veæinom u vlasništvu Hrvata, a nanašoj sutrašnjoj destinaciji, Prokoškom jezeru,kuæe su veæinom u vlasništvu Bošnjaka.

Sutradan rano ujutro bude nas sunce i vedronebo. Užurbano ustajemo i kreæemo ka našemcilju – Prokoškom jezeru. Uspinjemo se premavršnom grebenu zvanom Bandir. Neposredno podnjim završava skijaška žièara.

Nakon izlaska iz šume teren postaje isprva ka-menit, a zatim se pretvara u prekrasne zeleneplaninske kose, na kojima su nepregledna poljaborovnica i brusnica u punom cvatu. Sljedeæih sathoda uglavnom idemo grebenom ili izohipsom,bez puta. Prelazimo potok Bistricu, èiji se izvorvidi stotinjak metara sjevernije. Lijevo u dubinivide se ljetni pastirski stanovi, ograðeni torovi iobraðeni vrtovi. Ponad pastirskih stanova na južnojstrani strši planinski vrh Zeèja glava. Nastavljamodalje i prolazimo ispod Vran kamena (1904 m), tese spuštamo niz gorsku kosu na prijevoj Lijevurijeku. Odatle kratkim oštrim usponom dolazimona travnatu zaravan zvanu Derneèište, veliku kao

11, 2005 383

Prokoško jezero i Krstac foto: Berislav Banek

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 383

nogometno igralište. Okolne gorske kose strmo seruše ili završavaju uskim udolinama, a na dnu sesa svih strana naziru ljetni pastirski stanovi.

Vran kamen, kamena glavica uz koju smoprošli, od davnine služi kao svetište. Jednom go-dišnje ovdje se okuplja narod za sv. Iliju (doðekatkad i tisuæu ljudi). Zanimljivo je da nikada nisuizgradili kapelicu, veæ se oltar složi na kamenu.

Pri usponu na Derneèište, niotkuda se prednama pojavila planinarska markacija, te nas jeuglavnom pratila cijelim putem sve do Prokoškogjezera, no obièno se gubila na mjestima gdje bisvakako trebala biti vidljiva.

Derneèište je kao stvoreno za izležavanje.Iskoristili smo ga upravo za to, a usto uživali uprekrasnoj prirodi. U jednom trenutku se na rubuproplanka odnekuda pojavilo stado ovaca. Oštarkontrast ruba zaravni i plavoga neba, èiju meðuèine ovce, pokazao je planinu u njezinoj punoj lje-poti. Odavde pa sve do Prokoškog jezera susretalismo doslovno na svakoj planinskoj kosi mno-gobrojna stada ovaca.

Susreti s pastirima željnih razgovora posebansu doživljaj. Jedan je, ugledavši nas, pojurio za-jedno sa svojim stadom i presjekao nam put samozato da bi mogao nakratko porazgovarati. Na dru-goj planinskoj kosi, tri su djeèaka sjedila na trav-natom šiljku i budno pazila svaki na svoje stado.

Na njihovu nepovjerljivost nije utjecala ni èoko-lada koja se našla u mojem ruksaku. Škola im jezavršila i sada se moraju brinuti o ovcama umje-sto odraslih. Posebno me se dojmio susret s osam-desetpetogodišnjim Ibrom iz, kako je rekao, selaMerdžaniæa. Vitalan, zaogrnut u plavi šuškavac,zapoèeo je razgovor nadmudrivanjem, svakom jenešto dobacio, ali i zažalio što nije znao da æemodoæi jer bi nam donio sira i mlijeka. Zajedno spoklonjenom kutijom cigareta nestao je u tren oka,gotovo bez pozdrava, i to u trenutku kada mu sestado podosta udaljilo. Poslije je mahao s udaljenelivade.

Neposredno prije susreta s Ibrom, ispod vrhaKraljevo gumno (na topografskoj karti oznaèenogkao Šæit), pojavila se èvrsta planinarska staza. Onadalje vodi uglavnom izohipsom, položena nagorske kose na visini od 1800 do 1900 m. U na-stavku nas put vodi ispod Sikire (vrh nalikuje nasjekiru), koju krasi prekrasna, vrlo dominantnagorska kosa. Potom slijedi i prolazak ispod Tikve(1978 m), ispod koje je gorske pašnjake poèela za-mjenjivati klekovina planinskoga bora.

Iako je lipanj, posvuda se osjeæa dah ranogproljeæa. Snježnih otoèiæa ima posvuda, a planin-ski pašnjaci prepuni su žutih žabnjaka i plavihencijana. Lijep je doživljaj osjetiti da planinaovdje živi punim životom. Prisustvo ljudi daje joj

384 11, 2005

Detalj s uspona foto: BerislavBanek

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 384

posebnu draž. Ne mogu se ne sjetiti našeg Velebita,èiji su tragovi ljudi i života ostali samo u zapisimapokojnog dr. Ante Rukavine ili u dnevniku prof.Sergeja Forenbachera, te mnogih drugih kronièarai velebitskih putnika.

Vranica je planina s nekoliko vrhova viših od2000 metara. Iza Deralskih vrata pred nama su sepojavila dva vrha: lijevo – Loèika (2107 m) i desnoosjetno niži i položeniji – Treskavica (2023 m).

Cilj nam je Loèika, na kojoj se nazire kamenistup. Do vrha nam treba pola sata. Neposrednoprije vrha susreæemo skupinu planinara iz Gorn-jeg Vakufa (Uskoplja), od kojih doznajemo da naVranici, iza najvišeg vrha Nadkrstaca, postoji pla-ninarski dom i da je vikendom otvoren. S Loèikese otvara pogled na Nadkrstac, najviši vrh Vrani-ce (2112 m), i nešto niži Krstac.

Naš je krajnji cilj Prokoško jezero. Do njegaje orijentacija izvanredno laka, a staza dobra i mar-kirana. Uza samu stazu je obilježeno mjesto gdjeje kasnih èetrdesetih godina prošloga stoljeæa ubi-jen švercer duhana (ograðeno je kamenom, a uz-glavlje i noge oznaèeni su slièno kao mirila naVelebitu).

Slijedeæi potok, kroz nevisok, ali poduži i dje-lomièno zasniježeni kameniti tjesnac, staza nasdovodi do mjesta gdje se otvara pogled na krovoveplaninskih kuæa uz Prokoško jezero. Samo jezerose vidi tek po dolasku u njegovu neposrednu blizinu.

To je jezero ledenjaèkog podrijetla, a nalazi se navisini od 1635 m, ispod padina kremenjaèkog vrhaKrstaca. Dugaèko je više od 300, a široko oko 190m. Najveæa mu je dubina 13 m. Vodom se opskrb-ljuje iz tri izvora. Voda iz jezera otjeèe potokomJezernicom u rijeku Fojnicu. Uz jezero su viken-dice i ljetni pastirski stanovi. Svi objekti su iz-graðeni u izvornom planinskom stilu, a krovovi suprekriveni drvenom šindrom.

Slikamo se uz jezero u svim pozama, gostimopeèenom janjetinom i zasluženo odmaramo u pre-krasnoj planinskoj drvenoj kuæi. Kuæa se nalazi iz-nad jezera, a sagraðena je u klasi najkvalitetnijih

planinarskih domova.

Sutradan ujutro za doruèakdobivamo velik pladanj pite od ko-priva i naruèeni ovèji sir. Ruksacisu veæ na leðima i tada slijedi izne-naðenje. Odnekuda stižu tri teren-ska vozila, naruèena da nas odvezudo Fojnice. Malo smo protestirali,misleæi da bi možda ipak bilo boljei ljepše otiæi pješice, no otrijeznilonas je dvadeset i dva kilometralošeg makadama, bez moguænostiprijeèenja. Sav naš prethodni buntpretvorio se u radost, radost štosmo posjetili Vranicu, planinu nakoju je uvijek vrijedno doæi.

11, 2005 385

Katuni uz Prokoško jezero foto: Berislav Banek

Kraj Prokoškog jezera foto: Berislav Banek

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:43 Page 385

11, 2005

GGORSKIORSKI KOTARKOTAR NANA SNIMKAMASNIMKAMA

IIGORAGORA PPOPOVIÆAOPOVIÆA

386

Vidik s vrha Kamenjaka prema

»Grobničkim Alpama«

Planinarska

markacija

Zima u Gorskom kotaru (Fužine)

Panorama sa Snježnika: Guslica, Planina i Mirnjak

Muhara

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:45 Page 386

11, 2005 387

Matić-poljana u Velikoj Kapeli Put (Matić-poljana)

Slapovi

na Iševnici

Vrbovsko u magli

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 387

Èetiri su sata. Gusta noæ-na tama još uvijek lebdi nadjezerom i zavija u crno oko-mite stijene što su oblikovalekrajolik u neobièan, gotovonestvaran kanjon. Tišina plovisrebrnom površinom lelujavevode i svojim laganim pro-zraènim velom obavija uspa-vanu Bogorodicu* i planinar-ski dom, u kojem još vladasan. Kroz tamu sobe oslušku-jem zvukove buðenja. Proma-tram kako sneni jutarnji gla-sovi i užurbano sudaranje u ti-jesnoj sobi odlaze u nepovrat,a smjenjuju ih oèekivanje inemir što ih donosi pomisaona veliku, nepoznatu planinu.

Izlazim u noæ. Oštar zraknatopljen siæušnim kapljicama vlage dodiruje milice. Zvijezde trepere u tamnoj dubini neba. Zalu-tala zraka jutra nježno dotakne vrh nepomiène pla-nine pa se onda i ona izgubi u beskraju noæi.Matka spava. Tek lagani žubor vode što se slijevaniz branu daje živost zaspalom kanjonu. Sinoæ suovdje žuborile živahne rijeèi izreèene na svimjezicima ovog dijela Europe, a sada tihe, bezglasnesjene lagano klize kroz noæ.

Budi se jutro. Nebo je sve svjetlije, a toplezrake sunca sve smjelije prodiru u unutrašnjostautobusa. Uljuljana u svoje uzburkane misli osje-

æam onaj slatki nemir uzbuðenog srca što oèekujeprvi susret s dragim prijateljem iz dalekoga južnogkraja, èiji lik ne prepoznaje, a æud mu je nepoznata.Prijatelja, kojemu æe uskoro pružiti ruku i nikadaviše jedno drugome neæe biti stranci. Gotovo da ine primijetih trenutak ulaska u Nacionalni parkMavrovo i jezero što plovi na maglovitom obzorutek razbuðenog jutra. Vidim samo planine štosvakim metrom postaju sve surovije. U svakojtražim onu kojoj mi misli lete brže od autobusa štoveæ stenje i cvili na uskoj makadamskoj cesti. Usrcu parka žubori Radika i preskaèe stijene, sudarase s obalom i širi oko sebe opojan miris svježine.Posve se prepustih trenutku, a i on mi uzvrati pot-punim prepuštanjem. Samo na trenutak izdigle su

388 11, 2005

KORAB – OKRUTAN I BLAG

ISTOVREMENO

JASNA ŽAGAR, Sesvete

M A K E D O N I J A

* Crkva svete Bogorodice u Matki (14. st.)

Tipičan krajolik na Korabu foto: Jasna Žagar

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 388

se na obzoru bijele stijene i oštrim vrho-vima rasparale glatku modru površinuneba. Pozdrav prijatelja razgali mi srce.Netremice promatram daljinu, ne bih lijoš jednom u njoj ugledala bijelu planinu.Kao da je netragom nestala u dubini ze-lenih valova što se ljuljaju oko mene.

Štirovac. Brundanje motora utihnu.Žustrim korakom dotaknuh cestu uzbur-kavši pri tom prašinu što poskoèi u vis pami se potom neprimjetno spusti na ci-pele. Odsjaj sunca iznenadi mi oèi. Višenisam sigurna je li šuma oko mene zele-na, srebrna ili bijela. Neugodna hladnoæanošena vjetrom odbija mi se od lica igolih ruku pa se onda u vrtlogu vratiplanini. Zbunjeno gledam oko sebe. Kaoda se planina sakrila pred mojim pogle-dom. Povukla se duboko u šumu i prepustila meneizvjesnosti. Uzbuðeni glasovi trepere oko menei miješaju se sa žustrim koracima što hrle na brijeg.Ne èujem ih. U potpunoj samoæi dotièem kamenšto cvrèi pod mojim nogama.

Kraj je šumskog puta. Padine Koraba prekrilaje gusta crnogorièna šuma, a u njezinoj sjenizgurila se karaula graniène policije zvana Pobjeda.Nekoliko mladiæa budno prati kretanje kolone,spremno uvijek priskoèiti nevoljnome u pomoæ.

Šarplaninke zbunjeno kruže kroz mnoštvo, nena-vikle metežu na inaèe tihoj planini. Ponekim lave-žom izrazile bi svoje nezadovoljstvo zbog uljezau svome dvorištu.

Pogledah planinu. Izaziva me. Doziva. Sakrilaje svoje tajne iza guste šume pa me zove i mamiu svoje okrilje. Žustro krenuh, a ona mi uzvratižestokim udarcem. Strma staza oduzima mi dah.Upozorava me da ne žurim jer æe me slomiti kaošto suhu granèicu lomi vjetar. Usporavam korak.

11, 2005 389

PLANINARSKI POHOD NA GOLEMI KORAB

HPD »Lipa« iz Sesveta s gostima iz HPD-a »Grafièar« sudjelovalo je na ovogodišnjem 14. meðunaro-dnom pohodu na Golem Korab, koji je održan 4. rujna. Taj se pohod održava povodom 8. rujna, Dana nezavis-nosti Makedonije. Izmeðu 1000 sudionika iz Makedonije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore,Bugarske, Maðarske, Èeške i Slovaèke, naša je skupina bila najbrojnija. Uspostavljene su vrijedne veze s pla-ninarima iz drugih država, ali i s Varaždincima iz HPD-a »Ravna gora«, koji su takoðer sudjelovali u pohodu.Osim planinarskih, izlet je obuhvaæao i kulturno-povijesne sadržaje. Osim lokaliteta Matke, na kojem smoprovodili romantiène veèeri i usnule noæi, posjetili smo i NP Mavrovo, manastir Svetog Jovana Bigorskog imanastir svetog Ðorða Pobedonosca u Debru ponad Debarskog jezera. U Skopju smo posjetili Kameni mostna Vardaru, staru skopsku tvrðavu Kale, Mustafa-pašinu džamiju, Crkvu svetog Spasa i grob Goce Delèeva,Stari sajam, Muzej moderne umjetnosti (Daut-pašine kupke) i spomenik Majci Terezi.

I što još reæi? Proveli smo nekoliko nezaboravnih dana u prelijepom kutku prijateljske nam Makedonije,svaki sa svojim željama i oèekivanjima, koje su naši domaæini svojim velikim prijateljskim srcem daleko nad-mašili. Svima veliko hvala: organizacijskom odboru i èlanovima PSD-a »Korab« na besprijekornoj organi-zaciji pohoda. Posebno hvala našim dragim prijateljima Bogoljubu Nikolovu na pomoæi u pripremi našegdolaska u Makedoniju i Toniju Dimkovu na dirljivom ispraæaju. Planinarski pozdrav do sljedeæeg pohoda!

Početak uspona na Golemi Korab foto: Jasminka Fabijančić

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 389

Moram izdržati. Moram svladati ovu poèetnu str-minu. Moram izaæi iz šume i dopustiti joj da za-bljesne pred mojim oèima u svoj raskoši svojihoblika i boja. U svoj svojoj smeðoj, zelenoj i pla-voj ljepoti.

U idili planinskih pašnjaka otmjeno lelujajužute divizme i stolisnici, bodljikavi èièci, mirisnekadulje. Ka nebu se otvaraju Velika korapskavrata, a pod njima Šarovo baèilo blista na suncu.Štirovica lagano skakuæe s kamena na kamen.Slušam je kako klokoèe bistra i svježa i kakobezbrižna odlazi Radiki u korito. Gotovo ni neprimijetih tragove medvjeda što su netom proše-tali stazom. Nitko se zbog njih ne uzbuðuje. Kaoda je sasvim uobièajena stvar izmiješati svojestope s medvjeðima u ovom nepreglednom ze-lenom prostranstvu.

Srknuh gutljaj vode s gorskog izvora. Razbijami umor svježinom i bistrinom. Vraæa mi snaguza let u beskrajnu zelenu daljinu. U bespuæe Gole-moga Koraba, kroz koje kroèim sasvim sama, spo-rim, teškim koracima. U kojem se upoznajem snjegovom prijeteæom æudi i raskošnom ljepotom

njegove monumentalne tišine. Stado ovaca pasena njegovim padinama. Izgledaju poput bijelihmrava što lijeno sabiru zimnicu. Rasule su seobronkom poput rasutog kamenja pa se èini da supostale njegov nedjeljiv dio.

Tamni oblaci prijeteæi su se navukli na nebo.Spuštaju se sve niže i niže pa mi se èini da æeuskoro i mene zaviti u svoje spužvasto tkanje.Leden vjetar huèi i zavija niz padinu, dok se sna-žna studen ovija oko mene. Ljupki zeleni Korabpretvara se u prijeteæega kamenog diva što izvlaèiiz mene posljednje ostatke snage i želje za jednimkorakom više. Otvorili se preda mnom Kobilinopolje i Duboka rijeka, Korab mijenja boju u smeðu.Mijenja oblike svojih stijena, pred kojima ostajemnepomièna i nijema. Mali Korab tone u sivilo, dokje Veliki davno nestao u oblaku. Vrijeme je povratku.

Ponesena srcem punim planine ne osjeæamnikakvu težinu ni umor. Želja da još malo budemdio beskrajnog prostranstva što se otvara okomene na sve strane, priljubila me je zemlji. Šare-nilo zvukova šuška proplankom, ali do menedopire samo umilni huuu! huuu!, što ga vjetardonosi s planine. Vlati trave njišu se i trepere pami nošene zraènim strujama blago dotièu ruku ko-jom se oslanjam o planinu. Pitoma planina širisvoje obronke daleko u zelenu daljinu i još dalje oddubine moga pogleda. U njezinom toplom zagrljajupronaðoh ljubav dragog prijatelja i mir. Takav jeKorab. Okrutan i blag istovremeno.

390 11, 2005

Prostrane livade i sipari foto: Jasminka Fabijančić

Na vrhu Golemog Koraba

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 390

U planinama postoje putovi i vrhovi kojevolimo – ili ne volimo – zbog nekih, na prvi po-gled, nevažnih pojedinosti. No, bez obzira na poje-dinosti, Alpe se ili voli ili ne voli.

Obožavam Alpe. U slovenskim Alpama naj-draže mi je podruèje Mangarta, na koji se naslanjavelièanstvena stijena Jalovca. Na Jalovec sam sepenjao nekoliko puta, a na Mangartu se osjeæamkao doma i kad poželim istinski uživati, upuæujemse onamo. Godinama sam želio prijeæi put odjedne do druge stijene, ali nikako mi se do ovogaljeta za to nisu stekli svi potrebni uvjeti. Nekestvari treba pustiti da dozriju i, ako je suðeno, do-godit æe se.

Jalovec je po visini šesti vrh u Sloveniji, aMangart je na treæem mjestu, no po posjeæenostisu odmah iza Triglava, slovenskoga nacionalnog

simbola. Privlaènosti ovih stijena, osim njihovemonumentalnosti, pridonosi i velièanstveno okru-ženje s mnoštvom prelijepih vrhova, èarobnihpotoka, slapova, rijeka i jezera te nevjerojatnoraznoliko životinjsko i biljno bogatstvo.

Kranjska Gora doèekala me okupana u suncui prepuna graðevinara koji svakodnevno mijenjajunekad miran planinarski raj. Nestala je moja omi-ljena zalogajnica u središtu mjesta i prepustilaprostor još jednom u nizu supermarketa. Takonisam imao gdje pojesti enolonènicu pa sam brzokrenuo prema Planici. Na ulazu u dolinu, iza Rate-èa, na tromeði Slovenije, Austrije i Italije, platiosam 500 tolara i ušao u dolinu Planice. Slikovitaledenjaèka dolina proteže se u smjeru sjever–jug,u duljinu od 7 km i poput strelice se zabija u sti-jene Mojstrovke, Travnika i Dnine, s jedne strane

11, 2005 391

PREKO MANGARTA I JALOVCA

BRANKO BALAŠKO, Stubièke Toplice

S L O V E N I J A

Jalovec iz Tamara foto: Branko Balaško

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 391

Ponce s druge, te Jalovca s Ozebnikom u sredini.

Gotovo pod samim stijenama, u zelenoj oaziTamara, nalazi se Dom v Tamarju (1108 m), dokojega se od Planice stiže za sat hoda. Otvoren jecijele godine i dobra je polazna toèka za usponena masiv Ponci (Srednja Ponca 3.30 h, zahtjevanput; Visoka Ponca 4.15 h, vrlo zahtjevan put;Jalovec 6 h, vrlo zahtevan put; Mangart 8 h, vrlozahtjevan put). Uz stvarno dobru ponudu jela, udomu se lako naðe i smještaj.

Nedaleko od doma doèekuje nas jak šumvode. Voda Nadiže izvire na 1232 m i odmah padau vidu desetak metara visokog slapa. Vrijedi sepopeti desetak minuta do izvora u stijeni i popitièašu ledene vode. Do slapa vodi dobro oznaèenastaza, ali je šum vode najbolji vodiè.

U toj dolini s brojnim nestalnim slapovimanalazi se još jedan atraktivan slap, nekoliko stotinametara iznad doma. Potok koji izvire ispod Sleme-nove špice pada u brojnim kaskadama u kotlinu,gdje i nestaje. Šum slapa Èrna voda, koji padasedamdesetak metara, dugo nas prati na putu premaJalovcu.

Put prema Jalovcu najprije vodi kroz šumarak,a onda izbija na kamenjar pa u dugaèak siparkojim se sve dublje ulazi meðu stijene i koji po-staje sve sitniji dio velièanstvene prirode. U siparuse staza raèva u dva kraka; lijevi vodi dalje sipa-rom prema Jalovcu kroz Jalovsku škrbinu, a desni

ulazi u dio stijene koji je obrastao travom i prekoKotovog sedla vodi prema Jalovcu. Nastavljamprema Kotovom sedlu stazom koja se vrtoglavouspinje kroz zatravljenu stijenu, ali nije previšetehnièki zahtjevna. Tu mi prve planinske pozdraveupuæuju cvjetovi runolista. Pred sam kraj usponaulazi se u nisku klekovinu, a onda se otvara pogledprema stijeni Jalovca, koji zaustavlja dah.

Putem susreæem mnogo slovenskih planinarai doznajem da je upravo sveèano otvoren novibivak na Kotovom sedlu. Bivak zanimljiva izgledalukavo je smješten ispod velikoga kamena podnoKotove špice. Od doma u Tamaru do bivka trebalasu mi tri i pol sata laganoga hoda. Upisao sam seu knjigu kao 94. posjetitelj bivka. Bio sam prvi ijedini spavaè u njemu toga dana.

Iako sam došao po sunèanom vremenu, zanepun se sat Jalovec omotao oblacima. Slijedio jered vjetra, red kiše, red tuèe i tako do dugo u noæ.Grmljavina je bila tako snažna da se bivak èestotresao u njezinu ritmu. Sat poslije ponoæi probu-dilo me otvaranje vrata. Neki je èovjek ušao, pro-mrmljao nešto kao pozdrav, rekao da je vaniljepše, uzeo dva pokrivaèa i izašao.

U rano jutro, kad još sunce nije ni izašlo, èo-vjek je još spavao na klupi pokraj bivka, a ja samnatovario stvari i krenuo na svoj, tada još neiz-vjesno dug put.

Od bivka se put blago uspinje izmeðu Jalovca iKotove špice i za pola sata stiže na sedlo. Na sedluse raèvaju staza za Jalovec (2.30 h – vrlo zahtje-van put), za Mangart (5 h – vrlo zahtjevan put), aravno dalje staza prema vrhu Kotove špice. Zamo-

392 11, 2005

Novi bivak na Kotovom sedlu foto: Branko Balaško

Jalovec iz Kotovog sedla foto: Branko Balaško

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 392

lio sam dobrog duha Jalovca da mi ne zamjeri štoovaj put samo prolazim pokraj stijene. Vratit æujoj se veæ sutra, a sada se moram spustiti u dolinuKoritnice. Staza je vjerojatno zanimljiva u usponu,kad stalno imaš ispred sebe Jalovèevu okomitustijenu, koja te motivira. Sajla za osiguranje je nanekoliko mjesta potrgana i klinovi su izvuèeni izstijene, ali se može proæi bez veæih opasnosti. Imatu nekoliko zanimljivih provlaèenja; put nije zadebele. U nizini se ulazi u suho korito Koritnice itu nema nikakve markacije. Najbolje je smjerodrediti prema talijanskom bivku Tarvisio, visokogore u stijeni. Naporno je prolaziti koritom jer jevrlo strmo i kamenje jednostavno klizi pod nogama.

Pogled je cijelo vrijeme uperen u »vražièka«ispružena jezika koji se smiješi u stijeni. Slièan,daleko poznatiji kameni lik Ajdovske deklice, na-stao lomljenjem stijene, nalazi se na Vršièu i naj-bolje se vidi od Koèe na Gozdu. Prvo sam mislioda se lik smije mojim mukama s orijentacijom usuhom koritu, poslije da se ruga mojoj, u jutarnjojžurbi naopaèke obuèenoj majici. Tek kad sam sepopeo na travnati dio Malog Mangarta, shvatiosam da sam u koritu skrenuo krivo i da ga je vjero-jatno to razveselilo.

Jedna staza vodi ravno kroz korito prema sti-jeni i onda se penje lijevo do bivka, a druga odmahskreæe lijevo i vodi na travnati dio Mangarta. Takoje propao moj plan da idem do bivka i dalje naMali Mangart. Umjesto toga hodao sam vrlo str-mim travnatim padinama Malog Mangarta, meðucvijeæem svih moguæih vrsta, po vrlo teškoj stazi,

ali s velièanstvenim vidikom. Staza vodi pred samvrh Malog Mangarta, gdje se otvaraju nezaboravnividici prema Italiji i Austriji, s Mangartskim jeze-rima u podnožju, i prema sjevernoj stijeni Ponci.Tek tu, gdje staza na trenutak prelazi s južne stranena sjevernu, susreo sam prve planinare, trojeSlovenaca koji su išli suprotnim smjerom, spušta-juæi se u dolinu Koritnice. Zajedno smo uživali uljepotama Mangartskih jezera, koja poput dva ze-lena oka, iz doline na 930 m, gledaju premadušama u nebeskim visinama.

Za mene je sad slijedilo vrtoglavo spuštanjekako bih prošao usjek Hudi žleb izmeðu dva vrhaMangarta, a naravno, onda opet uspon talijanskomstranom do vrha Mangarta (2679 m). Za dio putaod Kotovog sedla do vrha Mangarta trebalo mi je

malo više od 5 sati. A Mangart, kaopravo slovensko, talijansko i austrijskoizletište, bio je krcat ljudima. Ostao samtek toliko da bih se slikao podno križa ikrenuo u nizinu. Nikad, ni u najgorimnevremenima koja su me zadesila navrhu, nisam bio kraæe na njemu. Jedno-stavno mi nije odgovaralo proštenjarskookruženje.

Na vrh Mangarta vodi nekolikoplaninarskih staza. Najèešæe se koristiatraktivna cesta koja iz smjera Bovcapreko Loga pod Mangartom vodi prekoprijevoja Predela u Italiju. Malo prijegranice nadesno se odvaja cesta kojom

11, 2005 393

Mangartska stijena s Jalovca foto: Branko Balaško

Jalovec i Mangart iz doline Koritnice foto: Branko Balaško

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 393

se može doæi do Mangartske koèe (1906 m). Zadaljnji uspon koristi se ili slovenski ili talijanskismjer prema vrhu, a oba zahtijevaju oko 2 satahoda. Za uspon je atraktivniji slovenski smjer, aza silazak se koristi položeniji, talijanski smjer. Zaone koji vole ferate, svakako je jedna od najiza-zovnijih ova na Mangartu, na koju se dolazi izpodnožja na talijanskoj strani.

Za silazak s Mangarta, ako nisu došli automo-bilom, planinari se najèešæe koriste markiranomstazom koja dijelom vodi asfaltnom cestom ili jepresijeca. Da biste se spustili do Loga pod Man-gartom trebat æe vam oko 3 sata. Neki se pak ko-riste dobrom nemarkiranom stazom koja zapoèinjena zavoju ceste ispod Rdeèe skale i spušta se is-

poèetka travnatim dijelom, a onda kroz šumu, udolinu Koritnice. Ne preporuèujem je neiskusnimajer je orijentacija pri silasku zahtjevnija.

Log pod Mangartom nalazi se u slikovitoj alp-skoj dolini, na nadmorskoj visini od oko 700 m.Ovo podruèje je 2000. godine gotovo potpuno pro-mijenilo izgled zbog velikog odrona zemlje što gaje pokrenuo Mangartski potok. Naselje se opo-ravlja od šteta, ali korito potoka, poznato po veli-kim kanjonima, još dugo neæe biti sigurno zaatraktivna hodanja. Dio korita može se vidjeti smosta na cesti za Mangart.

Markacija koja vodi u dubinu Koritnice dobraje i prati bijelu cestu, koja pak slijedi rijeku. Pro-lazi se laganim usponom, uz šum vode, koji nakondugotrajnog hodanja umara.

Na kraju kotline izvire Loška Koritnica, kojaima više pritoka, s brojnim slapovima. Vrijedi po-sjetiti 50 m visok Predelski slap, 30 m visoki Zaro-èenec ili 20 m visok Poševni slap. Na svom rela-tivno kratkom putu potok preskakuæe tisuæu me-tara visinske razlike. Snažan šum padajuæih vodavjeran je pratitelj na putu do prijevoja ispodVelikog Ozebnika. Na kraju kotline, ali još neko-liko stotina metara ispod mjesta do kojeg sam sespuštao jutros, staza se raèva. Lijevi krak vodiprema Kotovom sedlu, a desni prema žlijebu Veli-kog Ozebnika. Uspon zapoèinje vrtoglavom fera-ticom, ne prateæi ni jedan naoko pogodan usjek ustijeni. I kad te ferata dotuèe, ulaziš u šumarak,slièan onima na Velebitu gdje zapoèinje opuštajuæidio uspona. Nakon nekoliko stotina metara usponadrveæe postaje sve niže, a nisko raslinje i cvijeæesve više. Potom se dolazi na travnati teren s dostakamenja. Nije ostalo previše vremena za prepuš-tanje užicima jer se sunce približavalo rubu ob-zorja. Veæ u mraku, ciljao sam prijevoj izmeðuMalog Ozebnika i Plešivca.

S prijevoja sam kroz sumrak pokušavao ras-poznati naselja u dolini Soèe i na trenutak pomis-lio kako bi bilo najbolje tu pronaæi pogodnomjesto za noæenje. Skinem ruksak, otpijem neko-liko gutljaja vode i jednostavno produžim daljejužnim dijelom Pelca. Uskoro je trebalo upaliti isvjetiljku. Pogibeljne dubine jednostavno su segubile u mraku. Visinski adrenalin dao mi je novu

394 11, 2005

Mangartska jezera foto: Branko Balaško

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 394

snagu i umor je nestao. Priuštio sam si pravonoæno penjanje, kakvo sam oduvijek priželjkivao– od markacije do markacije – jer bi improvi-ziranje moglo biti kobno. Nebo se posulo zvije-zdama, mjesec je bio negdje drugdje, a mene supromatrale oèi gamsova, crvene od odsjaja mojenaglavne svjetiljke.

Stalno sam mislio kako æe mi u Zavetišèu podŠpièkom prijati topla jota i hladni »Zlatorog«nakon toga, a spasonosno sklonište samo što nijetu... vjerojatno odmah iznad one stijene. Tako jebilo sve do prijevoja na 2250 metara, gdje se is-pod mene ispružio nepregledan sipar, lijevo stijenaMalog Ozebnika, a desno stijena Pelca. Bila biprava ludost spuštati se u ovim uvjetima brzo nizsipar na kojem nema markacije ni staze i koji jed-nostavno nisam mogao dovoljno dobro osvijetliti.U takvim trenucima najbolje je zamoliti svojeganðela da ima još malo strpljenja i da te vodi krozto kameno more. U normalnim uvjetima oboža-vam ovakve dugaèke sipare sitnog kamenja kojiomoguæavaju brz i razmjerno lagan silazak, alisada sam napredovao vrlo sporo, mnogo sporijenego na usponu kroz stijenu. Kad sam se napokonspustio niz sipar, došao sam do kamena na kojemje bila draga crvenobijela toèka. Znao sam da više

neæu stiæi ni na jotu, ni na pivo, ma kako Zavetišèebilo blizu. No, nije mi bilo žao. Do Zavetišèa podŠpièkom trebalo je još nekih èetiri stotine metara.Ispod mene je bila tamna kotlina, iznad nebo po-suto zvijezdama, oko mene dragi prijatelji, svi višiod 2000 m, neki tek kao obrisi u daljini, a neki tikdo mene. Èim sam rasprostro vreæu, uvukao samse u nju i zaspao snom pravednika.

Bio bi pravi grijeh ne otvoriti oèi s prvim svi-tanjem, jer jutarnje buðenje dana bila je velièan-stvena predstava prirode u kojoj su nedostižniakteri bili sunce i oblaci u nezaboravnoj scenogra-fiji alpskih vrhunaca. Sunce je poèinjalo grijati, avalovi oblaka su se mreškali nagovještavajuæi daæe uskoro i oblaci krenuti put vrhunaca, pa je tre-balo požuriti dalje.

Staza od Zavetišèa prema Jalovcu penje se napadine Velikog Ozebnika i vrlo je atraktivna, po-gotovo u ovakvom okruženju, kad si iznad moraoblaka. Vjetar je sve više jaèao i nisam bio bašsiguran kako æe proæi uspon na slavnu stijenu.Unatoè težini uspona, ili baš zbog toga, Jalovecspada meðu najposjeæenije vrhove slovenskihAlpa. Prvi se na Jalovec iz Koritnice popeo KarlWurmb s domaæim vodièima Èrnutom i Strgulcem1875. godine, a iz Planice je to devet godina

11, 2005 395

Jutro nad alpskim vrhuncima foto: Branko Balaško

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 395

396 11, 2005

poslije uspjelo Juliusu Kugyju i Andreju Komcu.Nakon njih mnogo je planinara bilo na ovoj sti-jeni, puno ih je odustajalo, a na žalost mnogi su tuostavili i svoje živote.

Oèekujuæi još jaèi vjetar, nisam se penjao navrh Ozebnika (2480 m), veæ sam pratio stazuprema Jalovcu. Putem su mi se pridružila dva Slo-venca koji su se sreli još niže na stazi iz dolineTrente. Lukavo sam ih pustio ispred sebe – ipaksu to njihove Alpe, pa ako vjetar zapuhne...

Sam uspon nije previše naporan i kad ne bibilo nekoliko težih detalja pred samim vrhom,gdje treba prijeæi nekoliko desetaka metara po us-kom planinskom hrptu, uspon bi se mogao svrstatiu normalne alpske ture. Ovu moju ocjenu svakakotreba shvatiti kao uvjetnu, jer Jalovec stvarno nijeza neiskusne planinare.

Na 2645 m visok vrh gotovo smo istovremenostigli dvoje Slovenaca i ja. Ljepota vrha, zapravoljepota vidika, brzo nadoknaðuje sav uloženi trud.Na sjeveru su šiljati vrhunci Poncâ, na istoku Moj-strovka, iza koje se šepure Prisojnik, Razor, Špiki Škrlatica, nešto južnije je lako prepoznatljiva sti-

jena Triglava s èipkom vrhova oko sebe, južno jedragi Bavški Grintovec, pa talijanski dio Alpa, aleða ti se naslanjaju na stijenu Mangarta...

Za silazak sam izabrao stazu koja se odmahispod vrha odvaja od ove kojom sam se penjao ivodi u smjeru Kotovog sedla. Isprva je na njojpuno sitnoga kamenja, a onda se dolazi u èvršæustijenu. Vrtoglavo se spušta, ima nekoliko usjekai uspona te cijelo vrijeme obilato nagraðuje vidicima.Meni je stoga atraktivnija od one kojom sam sepenjao. Za nešto manje od sat i pol stiže se naKotovo sedlo, a zatim slijedi rutinsko spuštanje donovog bivka te dalje u Tamar, odakle sam i krenuo.

U dolini Tamar, tik do doma, nalazi se kapelaMarija Pomagaj s prelijepim kamenim mozaicimai ploèom na kojoj su ispisana imena onih koji susvoje živote poklonili stijenama što okružujukotlinu. Na malim metalnim ploèicama ispisana su62 imena, meðu njima i èetvoro planinara izHrvatske. Siguran sam da smo na ovom putu bilizajedno. I kad sam kretao iz doline kuæi, ljetno jenevrijeme, praæeno sve jaèim vjetrom, visoko goreponovno zapoèelo svoj bal.

Jalovčevo sljeme foto: Branko Balaško

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 396

Nedjelja 13. srpnja 97. godine. Izlet na Okiæ,preko Ruda i Sv. Leonarda (Lenarta). Vrijemevedro s nešto visokih oblaka. Toplo. Na autobus-nom kolodvoru smo Chiro, Miša, Ernest, Rudo,Ivana, Bartolomeo i ja. Autobus kreæe toèno u poladevet. Na sljedeæoj stanici, kod Remize, ulazeFerry i voða puta Canta. U Samoboru smo oko de-vet sati i deset minuta, a oko deset u Rudama. Svise dižemo na izlaz, kad se zaèuje Chirekov glas:

– Ne izlazi! Idemo još jednu stanicu doBraslovja.

– Dobro – veli Ernest – kad voða puta takokaže onda ostajemo.

Za nekoliko smo minuta u Braslovju. Kad jeautobus otišao, ustanovimo da u bližoj okolicinema nikakve markacije koja bi nas nekudaodvela. Na neèije pitanje »Kuda dalje?«, voða putaje, praveæi se lud, nešto petljao po ruksaku. Kakoni Chiro nije znao kamo bi krenuo, nije nam pre-ostalo drugo nego da se sami snaðemo. Problemje prvi poèeo rješavati Ferry. On se zaputio premajednom seljaku koji nas je preko ograde svojegdvorišta znatiželjno promatrao. Nakon nekolikominuta Ferry se vrati i objavi da treba iæi desno uzbrdo i da æemo tako stiæi do sljedeæe markacije, ata æe nas sigurno dovesti do Okiæa. Voða puta, par-don, Chiro, nije se složio s tom tvrdnjom, jer binas to po njemu odvelo na Oštrc. Najsigurnije jeda idemo ravno polulijevo, te æemo tako svakakostiæi u Sv. Lenart. Canta, koji se sada primakaogrupi, bio je mišljenja da treba iæi natrag doSamobora i odatle do Sv. Lenarta. Tim putem nemožemo promašiti. Kako sam bio uz ogradujednoga seoskog dvorišta, koje je bilo puno peradi,s jednim pajcekom koji se valjao u prekrasnom

blatu, primijetim da iz kuæe dolazi jedna znatiželj-na vremešna žena, koja me zatim upita:

– Gospon, trebate možda svježa jaja? Imamoi domaæe piceke. Ak’ trebate, imamo i fini friškidomaæi sir.

– Hvala gospoðo. Neæu ništa kupiti. Mi sesamo interesiramo za put na Okiæ.

– Je, onda niš – odvrati domaæica.

Rudo, koji je za to vrijeme, udaljen od meneoko tri metra, pregledavao svoju nogu, a koja jebila na listu žarko crvena, vidjevši da ja nešto raz-govaram s domaæicom, upita:

– Gospica, kaj mislite š èim bi se to dalo izli-jeèiti? Bi li bila dobra kakva mast?

– Je, to jako ružno zgledi. Za to bi vam naj-bolše došel èaj od bazge i korena peršina. Trebaprobati. Nekak sliène èrljene fleke imala je i našaPikaèa. Ni veterinar joj nije pomogel. Onda je našaBaba rekla da joj skuhamo èaj od bazge i peršina.I vidite kak se sad lepo kaljuža vu blatu.

Za to vrijeme, dok smo Rudo i ja slušali medi-cinske savjete, preostalo je društvo krenulo ces-tom prema jugozapadu. Nisam uspio utvrditi tkoje bio inicijator kretanja tim smjerom. Jedino samvidio da su na mjestu odakle je grupa krenuladalje, ostale dvije bakice i tri starija mještanina,koji su i dalje nešto živo raspravljali.

Tako smo hodajuæi prema jugozapadu išli okopola sata ili nešto više. Sunce je veæ dobrano palilo,te je znoj poèeo probijati kroz kožu. Ferry, koji jehodao na èelu kolone, odjednom stane i veli:

– Ljudi! Pa ovaj put vodi na Japetiæ, a ne naOkiæ. Evo, ovdje je tabla na kojoj jasno piše da jeto put za Japetiæ. Moramo se vratiti!

11, 2005 397

FOLLOW ME!

IVAN PONGRAC, Zagreb

P L A N I N A R S K I H U M O R

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 397

– Jesam li ja lijepo rekao da se vratimo doSamobora – veli Canta – samo što voðu puta nitkone sluša.

– Ma nema potrebe za vraæanjem – veli Chiro.– Eno, vidite tamo u daljini prema Plešivici, zarne vidite gdje prolaze automobili? Tamo je cestaza Sv. Lenart. Mi se moramo samo spustiti prekoove livade, pa dolje preko potoka na cestu, a ondasmo cestom za oko dva sata u Sv. Lenartu. Ajde,slijedite me i ne slušajte Cantu.

– Najsigurnije je – veli Canta – vratiti se doone šume i onda onim šumskim putom iæi dolje, aodatle æe nas valjda neki šumski put odvesti doonog sela na drugoj strani. Tamo æemo pitati zaput prema Sv. Lenartu.

Ipak smo krenuli preko livada i potoka. Pre-skoèivši nakon pola sata hoda potok, ušli smo ušumu te smo se nekim šumskim puteljkom penja-li uzbrdo do takozvane ceste. Hodajuæi tako uz-brdo došli smo nakon još kojih pola sata, ili više,do nekakve šumske èistine. Tu smo utvrdili dasmo veæ dobrano blizu polovice suprotnog brda ida tu nema nikakve ceste koja bi nas dovela do Sv.Lenarta. Sada je netko predložio da se krene desnouzbrdo, jer da smo vjerojatno nehotice išli u lijevoi promašili smjer. Hodajuæi tako i znojeæi se, sti-gosmo konaèno na vrh brijega. Odatle se širio vrlolijep pogled na cijelu okolinu i dolinu. Utvrdilismo da smo na sasvim krivoj strani našeg cilja.Dapaèe, s tog se mjesta sasvim lijepo preko èetiribrda vidjela crkva i selo Sv. Lenart, ali sasvim nasuprotnoj strani od nas. Ernest, koji je zbog fizio-loških potreba otišao u stranu, odjednom povièe:

– Ljudi! Pa ovdje je putokaz na kojem piše:Oštrc 30 minuta.

U tom trenutku stazom do nas stigne skupinaod desetak planinara. Canta, koji je bio prvi donjih, upita prvoga:

– Znate li možda kuda se ide do Sv. Lenarta?

– Kako da ne, pa mi upravo idemo odande. Mismo naime krenuli na Japetiæ, no negdje smo skre-nuli s puta i stigli u Sv. Lenart. Tamo smo dobiliupute za dalje te, evo, stigli ovamo. Vi samo tre-bate nastaviti stazom kojom smo mi došli. Kaoorijentir neka vam bude onaj zvonik. Ne možetepromašiti.

Sada se svi jednoglasno složismo da je trebaloodmah iæi lijevo, kao što smo svi mislili i predla-gali, a ne slušati mještane, koji pojma nemaju ozemljopisu.

– Evo, to je posljedica, kada se ne sluša voðaputa – veli Canta. – Molim da se to upamti.

Poslije toga smo, vodeæi se zvonikom crkvekao orijentirom, pregazili èetiri potoka, uspeli sepreko èetiri brežuljka, te za oko sat i pol stigli uSv. Lenart. Tu nas je doèekalo iznenaðenje. Naime,taj dan se slavio mjesni svetac – Sv. Leonardo ili,kako ga mještani zovu, Sv. Lenart. Popili smo poèašu ne baš kvalitetnog gvirca, kupili kod licitarapo koji suvenir, uglavnom licitarska srèeka, raz-gledali prekrasnu unutrašnjost crkve, koja se jošobnavlja, pomolili se, te nastavili put Okiæa.

Putem do Okiæa su Rudo i Canta zbog nepaž-nje, a dijelom i zbog toga što su dobrano zaostaliza glavninom, promašili put i otišli u krivomsmjeru. Dok su oni ispravljali put, mi smo veæ biliu planinarskom domu pod Okiæem. Tu smo, podsjenom suncobrana, napravili poduži odmor radiodmora i jela. Canta se jadao da je umoran i da gabole noge. Èuvši Cantino jadanje Rudo primijeti:

– Ti si promašeni proizvod. Ti više nisi zaništ. Trebao bi iæi na remont.

– On nije promašeni proizvod – veli Ferry –on je zastarjeli model. Više za njega nema nirezervnih dijelova. Pa taj se model ne proizvodiviše od pedeset godina.

Pošto smo završili s jelom i osvježili se s dvijelitre domaæeg jastrebarskog vina, koje je donioErnest, odmarali smo se u toploj hladovini. Za tosu se vrijeme Ivana i Bartolomeo popeli na starigrad. Nakon dva i pol sata odmora krenuli smo putGalgova, odakle smo autobusom stigli u Zagrebna Savski most. Tu smo za rastanak u »Baèvici«popili po kriglu crnog piva, a neki sok i gemišt.Kako Canta cijelo vrijeme puta nije popio ni jednopivo, kao ni èašu vina, to Rudo predloži da Cantane može biti voða puta dok apstinira, odnosno dokima alkoholni »Ramazan«. Posljedica toga je, kaošto smo imali prilike doživjeti, sasvim smušenplan puta. S time se svi složismo. Poslije toga smose ugodno umorni razišli kuæama.

398 11, 2005

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:46 Page 398

11, 2005 399

SPOMENICA HPD »DUGI VRH«Poèetkom listopada u Varaždinu iz tiska je, u po-

vodu 30. obljetnice osnutka HPD »Dugi vrh«, izašlaatraktivna knjiga o radu tog društva. Knjiga ima 136stranica (B5), a ilustrirana je s više od 150 atraktivnihslika u boji iz hrvatskih i inozemnih planina. Tekstovisu podiljeljeni u tri cjeline: prva govori o razvitku i us-pjesima »Dugog vrha« tijekom proteklih 30 godina, udrugoj cjelini rijeè je prepuštena najmlaðima, a u treæojsu putopisi i najdraže uspomene iskusnijih èlanova i pri-jatelja društva.

HPD »Dugi vrh« najpoznatije je po svojoj jedin-stvenoj planinarskoj kuæi »Vagon«, a treba istaknuti ito da je po radu s mladima veæ godinama bez premca uHrvatskoj (društvo ima podružnice u èak èetiri osnovne

škole!). Takoðer, veæ dugi niz godina to društvo orga-nizira u Varaždinu Planinarski tjedan, Božiæne susretei druge akcije, a nedavno je trasiralo i otvorilo svojuprvu obilaznicu (Varaždinski planinarski put). Nakondva sveska »Planinarskog zbornika« koje je uredioTomislav Jagaèiæ, HPD »Dugi vrh« je izdavanjem ovespomenice nastavilo tradiciju izdavanja vrijednih pla-ninarskih publikacija. Kao i »Planinarske zbornike«,ovu æe knjigu sa zanimanjem moæi èitati i oni koji o»Dugom vrhu« ne znaju ništa, jer su èlanci i drugi pri-lozi sami po sebi vrlo zanimljivi, a uz to su pažljivo oda-brani i uzorno ureðeni, što i nije neobièno ako se zna daje urednik knjige varaždinski planinarski doajen i dugo-godišnji prosvjetni djelatnik mr. Milivoj Rihtariæ. Doista,bez lažne skromnosti, HPD »Dugi vrh« može se pohva-liti da je ova knjiga dosad najbolja i najatraktivnija spo-menica nekog planinarskog društva u Hrvatskoj.

Zainteresirani planinari knjigu mogu naruèiti naadresi HPD »Dugi vrh« Varaždin, Kukuljeviæeva 3,42000 Varaždin.

Alan Èaplar

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:47 Page 399

POÈETAK AKCIJE OBNOVESKLONIŠTA »ŠUGARSKA DULIBA«

PD »Naftaplin« zapoèelo je obnovu planinar-skog skloništa na Šugarskoj dulibi koje je zbogdotrajalosti u vrlo kritiènom stanju.

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje do-nirao je stare podne ploèe, stolarija Lackoviæ noviormariæ i radnu snagu za izradu zahoda, a maromnaših èlanova i donacijama brojnih planinara osi-guran je novac za dodatni materijal.

U okviru obnove skloništa, odluèili smoistodobno riješiti problem zahoda, kojeg do sadanije bilo. Nakon što smo skupili sav materijal, kos-tur buduæeg zahoda, pokrivaèe i ormariæe, trebaloje prebaciti do skloništa. Upornošæu i dobrotomljudi koji su nam mogli pomoæi oko toga, Hrvat-sko ratno zrakoplovstvo HV-a omoguæilo nam jehelikopterski prijevoz materijala ukupne težine2000 kg. Zaista ne znamo kako bismo prebacilisve što nam je potrebno za obnovu da smo ostalibez helikopterskog prijevoza. Hvala HV-u!

Najprije je 7 èlanova PD »Naftaplin«, vozaèkamiona te po jednan èlan HPD »Prpa« i HPD»Visoèica« istovarila kamionèiæ (prijevoz je dona-cija CROSCO-a) na Baškim Oštarijama. Na danD (dan za iskrcavanje tereta u Šugarskoj dulibi)šestero dobrovoljaca krenulo je po mraku naŠugarsku dulibu kako bi doèekali helikopter, advoje èlanova je ostalo na Oštarijama i pomogloekipi iz helikoptera zakvaèiti mrežu koju smo uzadnji trenutak posudili od Luke Zadar.

Po dopremi materijala, sve su stvari preneseneu kontejner, gdje æe prezimiti. Unatoè tome što seposada helikoptera trudila spustiti mrežu što bližekontejneru, to nije bilo moguæe, pa je trebalo mno-go truda da se dvije tone materijala stave pod krov.Zbog toga je trenutno jedan ležaj u skloništu vanfunkcije, na što trebaju raèunati posjetitelji južnogVelebita. Za spavanje je sada raspoloživo 9 kreveta.

Druga faza obnove izvodit æe se sljedeæe go-dine, kad se otopi snijeg i dani budu duži. O termi-nu radova na vrijeme æemo sve planinare obavije-stiti posredstvom web-stranica HPS.

Višnja Hojaniæ

400 11, 2005

Uzlijetanje helikoptera s materijalom

na Baškim Oštarijama

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:47 Page 400

11, 2005 401

U subotu 1. listopada sveèano je otvorena pla-ninarska obilaznica »Lièki gorski biseri«. Domaæin-sko društvo bilo je PD »Željeznièar« iz Gospiæa, asuorganizator otvorenja Opæina Lovinac. Središnja jesveèanost održana u središtu Lovinca, gdje su oku-pljenih 300-tinjak planinara iz raznih planinarskihdruštava, od Šibenika do Varaždina i Pule, pozdrav-ili Tomislav Èaniæ u ime PD »Željeznièar«, naèel-nik Hrvoje Raèiæ u ime Opæine Lovinac i Alan Èa-plar u ime HPS-a. Nakon otvorenja, veæina se plani-nara uputila na vrh Oklinak na Tremzini (u bliziniCrnopca) i na Zir, a naveèer je u Lovincu bila pri-reðena veèera i planinarsko druženje.

Sutradan, u nedjelju, planinari su išli na Crni vrhi Oštri Kozjak u blizini Baških Oštarija, a dio ih sepopeo i na vrh Ostrovicu iznad Pazarišta, na kojemsu ostaci nekadašnje utvrde. Planinare su posebnooduševili vidici s vrha Ostrovice i sa Zira prema ne-dogledno dugom impresivnom zidu Velebita.

Nova planinarska obilaznica ima 13 KT, a po-sebno treba istaknuti da meðu njima ima više atrak-tivnih vrhova koji dosad nisu bili planinarski obra-ðeni. Na taj je naèin Lika stekla uvjete da postaneznaèajno planinarsko odredište.

U dnevniku obilaznice, koji se od PD »Željez-nièar« može nabaviti za 30 kuna, nalaze se podaci osvakom vrhu i opisi pristupnih putova sa skicama.Osim dnevnika, izraðena je i atraktivna znaèka uboji, koju dobiva svatko tko posjeti barem 10 od 13ponuðenih KT. Posebno treba èestitati predsjednikudruštva Tomislavu Èaniæu, koji je neumorna pokre-taèka snaga za niz pothvata što su ih posljednjih go-dina ostvarili gospiæki planinari, od uspona na Acon-caguu i Kilimanjaro, preko ureðenja »Kugine kuæe«i »Vile Velebita« do uspostave nove planinarske obi-laznice »Lièki gorski biseri«.

Alan Èaplar

Gužva na vrhu Zira foto: Alan Čaplar

»LIÈKI GORSKI BISERI« – NOVA PLANINARSKA OBILAZNICA

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:47 Page 401

POSTAVLJEN ŽIG NA VRHUOTOKA VISA

U akciji postavljanja metalnih žigova na kontrolnetoèke Hrvatske planinarske obilaznice, došao je red i naotok Vis. Tom akcijom Komisija za planinarske putoveHPS nastoji sve vrhove koji dosad nisu imali žiga ili sus njih žigovi èesto nestajali, opskrbiti metalnim žigovima.

Žig na vrhu Humu na Visu postavljen je 24. rujna.S obzirom da je na samom vrhu Huma (585 m) vojniobjekt pa je pristup civilnim osobama zabranjen, najpri-kladnije mjesto za postavljanje žiga je zid kapelice kojase nalazi u blizini. S tog su mjesta predivni vidici nagrad Komižu, otoke Biševo, Svetac i Brusnik te naprekrasan krajolik otoka Visa.

Planinari koji na vrh dolaze automobilom, moguparkirati na proširenju ceste, prije oznake zabrane, te seodatle uputiti desno uhodanim putem stotinjak metarado same kapelice. Nadajmo se da meðu posjetiteljimaneæe biti zlonamjernika te da æe novi žig ostati neošte-æen na zadovoljstvo kako planinara tako i izletnika kojiæe tako njegov otisak ponijeti za uspomenu u svojimdnevnicima.

Branko Ulipi

PLANINARSKA NADSTREŠNICANA TROMEÐI NA PSUNJU

PD »Psunj« Pakrac i HPD »Lipa« Lipik podigli suovoga ljeta nadstrešnicu na pola planinarskog putaizmeðu Pakraca i planinarskog doma »Omanovac«. PutPakrac – Tromeða – Omanovac dug je 4 h hoda, pa æenadstrešnica služiti za odmor planinarima na pola puta,

a ujedno æe služiti i kao sastajalište lovaca i graðanaPakraca koji se ovim putom upute na Psunj. U blizininadstrešnice je izvor pitke vode. Nadstrešnica jenapravljena od drveta, a pokrivena je crijepom.

Voditelj radova bio je iskusni gradjevinar i plani-nar Zvonko Pavlenjak, a dobrovoljnim radom u ostva-renju ove zamisli pomogli su mu planinari iz Pakraca iLipika, a najviše Žarko, Vinko i Mladen.

Mladen Pavkoviæ

SPP NA ZAPADNOM PAPUKUÈlanovi PD »Petrov vrh« iz Daruvara posjetili su

tijekom ljeta Zveèevo, s namjerom da proðu trasom SPP-a od Zveèeva do Petrovog vrha. Tom su prilikom os-tavili žig SPP-a u buffetu »Casablanca« u Zveèevu iizmijenili manji dio trase od Novog Zveèeva po cestidesno prema Ðedovici (oko 800 m, sa skretanjem lijevoprema Starom Zveèevu, na staru markaciju prema So-vjaku). Dalje je obnovljena stara markacija Sovjak –raskrižje za Ðedovicu – Ljutoè – Meða – Crni vrh.

Ujedno obavješæujemo sve planinare da je na Crnomvrhu postavljen kontejner koji se može koristiti kaosklonište. U njemu mogu prespavati 3 osobe, a tu senalaze žig i dnevnik. Markacija Crni vrh – Vrani kamentakoðer je obnovljena, a na Vranom kamenu je u stijenuugraðen metalni žig. Èetvrti žig zapadne Slavonijenalazi se u planinarskom domu »Petrov vrh«.

Slavko Sohr

402 11, 2005

Kapelica na vrhu Humu (585 m) s uzidanim žigom

foto: Branko Ulipi

Zvonimir Pavlenjak i nadstrešnica na Tromeđi

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:47 Page 402

11, 2005 403

»ZNANSTVENO-STRUÈNI SKUP ISTRAŽIVAÈA KRŠA ŽUMBERAÈKE GORE«

Pod ovim su naslovom samobor-ski speleolozi 15. listopada 2005., uPoduzetnièkom domu u Bregani, oku-pili pedesetak ljudi koji istražuju ili ihzanima istraživanje kraškog podruèjaŽumberaèkog i Samoborskog gorja. Skupje organiziran povodom 20 godina rada Speleo-loškog odsjeka HPD »Japetiæ« i 50 godina rada Speleo-loškog kluba »Samobor«. Glavni organizator skupa bioje SK »Samobor«, a suorganizatori Park prirode »Žum-berak – Samoborsko gorje« i Hrvatsko geografskodruštvo iz Zadra. Pokrovitelj skupa, meðu ostalima, bilaje i Komisija za speleologiju HPS.

Okupljene su pozdravili zamjenica gradonaèelnikagrada Samobora Marica Jeleniæ i ravnatelj PP »Žumbe-rak – Samoborsko gorje« Matija Frankoviæ, a nazoèanje bio i Vlado Novak, dopredsjednik HPS.

Bila su prijavljena 22 referata, a njihovisu sažeci tiskani u posebnom izdanju i

podijeljeni sudionicima s mnoštvom pri-godnog promidžbenog materijala. Udvorani za prijem sudionika bila je po-stavljena izložba fotografija iz žumbe-raèkog podzemlja. Organizator æe usko-

ro objaviti zbornik radova.

Na skupu je bilo obraðeno cijelo po-druèja Žumberaèkog i Samoborskog gorja,

ukljuèujuæi i slovenski dio, koji Slovenci zovuGorjanci. Opæenito je geološki, speleološki i biološkiobraðeno cijelo podruèje, a detaljnije samo neka podru-èja. Najprije su predstavljeni osnovni podaci o PP»Žumberak-Samoborsko gorje«, a zatim cjelovita geo-logija Žumberka i posebno geologija Krške doline i ka-njona Slapnice. Prikazane su geomorfološke znaèajkegorskog hrpta Drašæanskih brda, predstavljen arheološkipotencijal žumberaèkih špilja i izneseni rezultati trasi-ranja ponora u Otruševcu. Takoðer, prikazane su špiljeu sedri, osobine kompleksnih speleoloških objekata,

predstavljena povijest istraživanjaKostanjeviške špilje, ukazano je naosobitost pukotinskih jama Med-jame, prikazane su špilje s obram-benim zidovima i iznešeni prvi re-zultati mjerenja prisutnosti redio-aktivnog elementa radona u špi-ljama. Biospeleolozi su dali pregledživog svijeta žumberaèkog podzem-lja, posebno rasprostranjenosti pod-zemnih jednakonožnih rakova, jednerijetke vrste podzemnog kukca ipodzemnih puževa. Na posterima jeprikazana geologija okolice Sošica irasprostranjenost biljnih vrsta na ula-zima nekih špilja, prikazan sustavpukotinskih jama Medjame i eko-loško vrednovanje špilja na podruèjuParka prirode. Multimedijskom pre-zentacijom predstavljene su ljepotekraškog podzemlja Dolenjske.

Vlado BožiæSvitanje u Žumberku (Mrzlo Polje)

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:47 Page 403

404 11, 2005

HPD BRŠLJAN-JANKOVACPROSLAVILO 110. OBLJETNICUOSJEÈKOG PLANINARSTVA

Prvoga vikenda u rujnu, kod nedavno obnov-ljenoga planinarskog dom na Jankovcu okupilo se400-tinjak planinara iz Zagreba, Županje, Oraho-vice, Slavonskog Broda, Mrkoplja, Daruvara snamjerom da uvelièaju znaèajnu obljetnicu najsta-rijeg i najveæeg planinarskog društva u Slavoniji.Naime, 3. i 4. rujna Hrvatsko je planinarsko dru-štvo »Bršljan-Jankovac« slavilo 110. obljetnicuosnutka nekadašnje HPD-ove podružnice u Osije-ku, èije korijene vuèe današnje osjeèko društvo.

Od ranog jutra na Jankovac je autobusima,automobilima, biciklima i pješice poèelo pristizatimnoštvo planinara. Najmlaðe je dostojno pred-stavljala petogodišnja Elena Atanasovska iz HPD»Bršljan-Jankovac«, a meðu veteranima se isticao85-godišnji Branko Blaževiæ iz Mrkoplja, koji æesljedeæe godine proslaviti 70 godina aktivnog pla-ninarskog rada.

Roðendansku proslavu otvorio je predsjednikdruštva Zdenko Fury prigodnim govorom u kojemje podsjetio na poèetke planinarskog rada u Osi-jeku davne 1895., na zaslužne èlanove, sadašnjeaktivnosti društva i planove za buduænost.

Prvi predsjednik HPD-ove podružnice »Jan-kovac« bio je ravnatelj osjeèke bolnice dr. Schwarz.Tijekom 19. stoljeæa podružnica je prestala s ra-dom, a posljednji se put spominje 1898. godine.Za obnovu rada trebalo je prièekati 1925. godinu.Tada osjeèki pravnik, povjesnièar i zaljubljenik uplanine dr. Kamilo Firinger ponovno osnovaodruštvo. Društvo je koncem tridesetih godina ima-

Plakat 30. planinarskog sleta Slavonije

Jankovac je opet ponos Slavonije foto: Gordan Jerkić

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:47 Page 404

lo 322 èlana, a zaslugom R. Kiralyja i mnogihentuzijasta toga vremena otvoren je i prvi plani-narski dom u Slavoniji. Nakon II. svjetskog ratadruštvo se ponovno okupilo i posvetilo obnoviplaninarskog doma (izmeðu 1950. i 1951.), osni-vanju Slavonske transverzale 1959. godine, orga-niziranja predavanja, teèaja, izložbi, sletova, mar-ševa i pohoda po cijeloj zemlji i inozemstvu. Ime»Bršljan-Jankovac« društvo je dobilo 1996. go-dine, a danas ima više od 300 èlanova.

Meðu roðendanskim poklonima istaknutomjesto zauzima posebno priznanje HPS koje jeslavljenicima sveèano uruèio dopredsjednik HPSVladimir Novak. U planinarskom dijelu proslavedomaæini su organizirali tri pohoda na obližnjevrhove Ivaèku glavu (913 m), Èešljakovaèki vis(825 m) i Nevoljaš (740 m). Nakon ruèka, plani-narskog graha i slavonskih kolaèa iz ruksaka, bilaje prireðena »olimpijada« s natjecanjima u štafetis loptom, prenošenju kuhanih jaja, skakanju u vre-æama i povlaèenju užeta. Mnoge je, a posebnomlaðe planinare, privuklo penjanje uz umjetnu sti-jenu. U ranim veèernjim satima na otvorenom jeprireðena multimedijalna prezentacija o radu Dru-štva, planinarskom domu na Jankovcu i Parku pri-rode Papuk. Po dobrom planinarskom obièaju, za-bava se nastavila dugo u noæ uz logorsku vatru,treperenje zvijezda i nezaobilazne slavonske tam-buraše. Drugoga dana organiziran je pohod odJankovca do Velike preko Lapjaka (667 m).

Bila je to planinarska sveèanost za pamæenje,èijem uspjehu su pored domaæina, svojom pjes-mom, plesom, smijehom i pozitivnim emocijamapridonijeli i svi nazoèni.

O radu HPD »Bršljan-Jankovac« obavijestidaje predsjednik Zdenko Fury (098/252-110).

Ljerka Sedlan Konig

10. GODIŠNJICAHPK »SV. MIHOVIL«

Krajem listopada 1995. skupina iskusnih šibenskihplaninara na èelu s pok. Zlatkom Prginom, poginulimna Aconcagui, osnovala je Hrvatski planinarski klub»Sv. Mihovil«. Kako je vrijeme prolazilo, Klub se do-kazao radom i aktivnostima te postao udruga vrijednaspomena. Treba istaknuti da HPK »Sveti Mihovil« oku-plja uglavnom mlade ljude.

Društvo je svoje aktivnosti usmjerilo na visokogor-sko planinarenje, speleologiju, nabavljanje opreme teškolovanje èlanova. Meðu uspješnijim usponima bila sutri uspona na Mont Blanc, dva na Grossglockner, te pojedan uspon na Kilimanjaro i Aconcaguu. Veæ tri godi-ne organizira se speleološka škola, a speleolozi HPK»Sveti Mihovil« istražuju i posjeæuju brojne jame (Pu-nar u Lici, Crikvenu, Munižabu i Nevidne vode). Naj-znaèajniji uspjeh Kluba je pronalazak i samostalan radu jami Kiti Gaæešini na Crnopcu, gdje se došlo do du-bine od 428 m. Ukupna duljina kanala je 1560 m, aistraživanje se nastavlja.

Sedam èlanova je pohodilo ljetne i zimske teèajeza planinarske vodièe, a neki su pohodili i teèaj za mar-kaciste. Buduæi da je HPK »Sv. Mihovil« bio inicijatorosnivanja šibenske stanice HGSS, velik broj naših èla-nova aktivirao se u radu HGSS-a, a novoj stanici daje-mo podršku i pomažemo u školovanju i radu.

Uz navedeno, u deset godina postojanja Kluba, do-bili smo klupski kombi, podigli smo planinarsko sklo-nište »Zlatko Prgin«, a na vrhu Orlavaèi nedavno smopodigli i 9-metara visoki križ. Dva puta tjedno sasta-jemo se u prostorijama Kluba, gdje se dogovaramo zanove akcije i izlete, gledamo projekcije prošlih i upo-znajemo se s novom opremom. Pokrenuli smo i tiskanjeklupskog èasopisa, pod naslovom »Helop«. Ove godineKlubu je povodom Dana grada Šibenika uruèena nagra-da za promicanje planinarskih i speleoloških aktivnostiu našoj županiji i gradu, èime se jako ponosimo. Dosa-dašnji rezulzati potièu nas na još aktivnije i bolje djelo-vanje našeg Mihovila.

Mate Protega

11, 2005 405

Speleolozi HPK »Sveti Mihovil« istražuju jame

u šibenskoj okolici i na Velebitu

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:48 Page 405

KRIŽ NA NAJVIŠEM VRHU HRVATSKEÈlanovi HPD »Sinjal 1831« iz Ki-

jeva ovoga su ljeta na samome vrhuDinare postavili pet metara visok križ ina taj naèin obilježili desetu obljetnicuoslobodilaèke akcije »Oluja«. Zamisaoza postavljenje križa na vrhu Dinare daoje tajnik HPD »Sinjal 1831« Marko Go-jeviæ, inaèe ratni zapovjednik Kijevskesatnije. Cilj ove akcije bilo je podsje-æanje planinara koji pohode najvišihrvatski planinski vrh na žrtve hrvatskihbranitelja bez kojih bi najviši vrh Hrvat-ske bio nedostupan.

Križ se nalazi na vršku koji je 50-ak metara udaljen od geodetskog stupakojim je oznaèen vrh Dinare.

Nikola Gojeviæ

VIJESTI IZ PD »PETROV VRH«DARUVAR

Tradicionalna priredba daruvarskih planinara »Pe-trovo na Petrovom vrhu« održala se ove godine 25. lipnja.Kao što je to uobièajeno, priredba je zapoèela pješaè-kom turom od željeznièke postaje u Daruvaru preko Jeè-menica i Markovaèkih livada do planinarskog doma naPetrovom vrhu. Zbog èinjenice da se skup održavao bašna Dan državnosti, na izletu je bilo nešto manje planina-ra inaèe, no to nije pokvarilo ugoðaj, pa smo u društvunaših prijatelja iz Marije Bistrice, Virovitice, Bjelovara,Lipika, Pakraca, Mrkoplja za èetiri sata stigli do plani-narskog doma, gdje su nam se pridružili i planinari izSlavonskog Broda, Zagreba i Kutine.

Uz glazbu, odlièan grah i janjetinu te uz razgovoro tome kamo iæi i gdje smo bili, vrlo je brzo došla veèeri središnji dio proslave – paljenje krijesa. To je veæ po-stao zaštitni znak ove akcije, pa je parkiralište kod domau trenutku kada se pali krijes premaleno za sve onegraðane Daruvara koji žele zajedno s planinarima uži-vati u ovom iznimnom dogaðaju.

Ugodno druženje nastavljeno je još dugo u noæ, asve koji su nas posjetili (a naravno i one koji nekomgreškom nisu) pozivamo na zajednièko druženje i do-godine, 1. srpnja 2006.

Planinare koji obilaze Zapadni Papuk obavješæu-jemo da je Upravni odbor PD »Petrov vrh« odluèio uki-

nuti planinarsku stazu koja je iz Ðulovca preko selaPuklice i kamenoloma Šandrovac vodila na Crni vrh.Ubuduæe æe se markirati samo staza preko Krivaje teSkoblara, kojom do Crnog vrha ima oko 3 sata. Tko imaprijevoz, uspon može skratiti na samo sat i pol tako dase doveze do lugarnice u Skoblaru. Pristup Crnom vrhumoguæ je i od doma »Petrov vrh« (oko 4 sata), te sa pri-jevoja Meðe na makadamskoj cesti Siraè – Voæin (oko1 sat).

Narcis Smojver

HPD »PRPA« PRIPREMA SPOMENIKPREMUŽIÆU NA NJEGOVOJ STAZI

HPD »Prpa« iz Baških Oštarija na Velebitu, planirana proljeæe podignuti na Dabarskoj kosi spomenikgraditelju uzdužne velebitske staze ing. Anti Premužiæu(1889–1979). Radit æe ga u bronci zagrebaèki kiparStanko Janèiæ, a bit æe postavljen iznad Ravnog dabra,na mjestu gdje se Premužiæeva staza križa s uzdužnomvelebitskom cestom. Visina spomenika, zajedno s po-stoljem, bila bi oko dva i pol metra. Bit æe to drugospomen-obilježje našem planinarskom velikanu nakonspomen-natpisa što ga je po uzoru na rimski Pisani ka-men kod izvora Begovaèe dao uz Premužiæevu stazu1979. uklesati Planinarski savez Hrvatske u povodu 10.obljetnice Velebitskog planinarskog puta.

prof. dr. Željko Poljak

406 11, 2005

Članovi HPD »Sinjal 1831« nakon postavljanja križa na Dinari

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:48 Page 406

SKUP VODIÈA DRUŠTVENIHIZLETA HPS U FRBEŽARIMA

Komisija za vodièe HPS, u suradnji s domaæinomPD »Kamenjak« iz Rijeke, održala je 24. i 25. rujna prviSkup vodièa društvenih izleta HPS. Skup je održan uplaninarskom domu »Frberžari« (824 m) u Tršæu.

Domaæinsko PD »Kamenjak« na èelu s vrijednompredsjednicom prof. Mirjanom Stojnoviæ priredilo jehranu i omoguæilo smještaj okupljenim vodièima izSlavonskog Broda, Daruvara, Varaždina, Zaboka, Za-greba, Karlovca i Rijeke. U subotnjem dijelu programapredstavljeni su vodièi po regijama i gradovima, a za-

tim je Komisija izvijestila o školovanju vodièa društve-nih izleta u razdoblju od 1984. do danas. Nakon raspravedoneseni su zakljuèci koji æe unaprijediti vodièku dje-latnost u HPS. U poslijepodnevnim satima izvedena jeprigodna vježba korištenja prsnog naveza i korištenjarukohvata na terenu). U veèernjim satima prikazani sudijapozitivi s visokogorskog izleta na Grossglockner, azatim s ture po Durmitoru (PD »Vrapèe«, Zagreb).

U nedjelju su domaæini goste proveli kraæom turompo okolici. Skup je završio u poslijepodnevnim satima,kada su sudionici krenuli svojim kuæama.

Darko Luš

HP 11-2005 g.qxp 22.10.2005 19:48 Page 407

HP 11-2005.qxp 21.4.2006 21:01 Page 8