Kao što je poznato ABS (Anti-lock Braking System ) je sistem koji sprečava blokiranje točkova pri intezivnom kočenju i omogućava dobru upravljivost vozila u uslovima smanjenog prijanjanja.

Pored toga od ovog sistema se očekuje da poveća stabilnost vozila pri kočenju, a eventualno u nekim situacijama i da smanji zaustavni put vozila.

Samim napredovanjem u autoindustriji kao I uelektronici osnovna verzija ABS sistema je doživjela znatna poboljšanja tako da ABS danas djeluje kao složeni sistem sa brojnim elektronskim nadgradnjama.

Pojava ABS-a datira još od 1928 g. kada je Nijemac „Karl Wessels” patentirao mehanizam koji reguliše silu kočenja kod automobila, ali taj je koncept postojao samo na papiru. Tek početkom II svjetskog rata, 1941. testiran je prvi regulator blokiranja točka.

Naime, tek pojavom integrisanih krugova mogla je biti proizvedena dovoljno mala kontrolna jedinica sposobna da prati podatke senzora i u kratkom vremenu upravlja ventilima kontrole pritiska. Zahvaljujuci elektronici sada je sistem bio u mogućnosti kontrolisati i zadnje, a ne samo prednje točkove.

ABS funkcioniše tako da se kočenje realizuje tačno na granici u kojoj se točak maksimalno usporava, ali još uvjek se okreće. Pošto je ova granica teško precizno odrediva i nije konstantna prilikom kočenja broj obrtaja svakog točka se mjeri davačem i dava procesoru ABS-a.

Procesor obradjuje dobijene informacije nezavisno za svaki točak i tačno obračunava vrijednosti broja obrtaja i klizanja. KOČNE čeljusti stežu disk bez otpuštanja sve do trenutka pred blokiranje točkova. U trenutku koji prethodi blokiranju točkova ABS kontroler, koji dobija, koji dobija informacije od senzora.

, aktivira osjetnik koji preko sklopa elektromagnetnih ventila snižava pritisak ulja u kočionom cilindru i otpušta čeljusti sve dok se kočioni moment toliko nesmanji da točkovi normalno nastavljaju sa svojim obrtanjem. U tom trenutku osjetnik aktivira elektromagnetne ventile u suprotnom smijeru, pritisak ulja i intezitet kočenja se opet povećava do granice blokiranja točkova gdje se ciklus ponovo vraća na početak. Ove promjene pritiska se dešavaju vrlo brzo (3-5 puta u sekundi)

Četiri osnovne komponente ABS sistema su:

1. Senzori brzine broja obrtaja tocka

2. Pumpa 3. Ventili

4. Kontroler

Da bi ovaj sistem mogao funkcionisati potrebna mu je ulazna informacija. U ovom slučaju ulazna informacija za sistem je brzina, brzina kretanja vozila i brzine okretanja točkova. Senzori brzine su komponente sistema koje daju informaciju o brzini i prenose je do kontrolera. Ovi senzori su smješteni na svakom točku. Oni prate broj obrtaja točka, i mogu biti različite konstrukcije. Ranije su bili mehanički, i broj obrtaja su davali na osnovu. Broja oscilacija davača koji je pričvršćen za nepokretnu glavčinu točka, i koji je bio priljubljen uz disk koji je imao rupice na sebi i koji se okretao kao i točak. Danas se uglavnom koriste elektronski senzori.

Kako je ventil sposoban da propusti pritisak na kočnice, mora postojati način da se taj pritisak vrati. To je upravo ono što pumpa radi. Kada ventil smanji pritisak u vodu, pumpa je tu da taj pritisak povrati.

Na svakom hidrauličnom ili pneumatskom vodu od glavnog cilindra do točka postoji ventil koji je pod kontrolom ABS uređaja. Ventil može imati tri pozicije: u poziciji jedan, ventil je otvoren, pritisak se sa glavnog kočionog cilindra prenosi preko ventila na točak u poziciji dva, ventil je zatvoren, i kočnica je odvojena od glavnog kočionog cilindra. Ovo sprečava porast pritiska, bez obzira da li vozač i dalje pritiska pedalu kočnice. u poziciji tri, ventil propušta deo pritiska na kočnice.

Kontroler predstavlja "mozak" ovog sistema. To je, u stvari, jedna mikorprocesorska jedinica (kompjuter), koji upravlja radom cijelog ABS sistema. Kontroler prima informacije sa senzora, i u slučaju da dođe do smanjenja brzine jednog ili više točkova, on automatski aktivira ventil koji zatvara pritisak na kočnice. Kontroler je dio ovog sistema koji je pretrpio najviše promjena i usavršavanja od prvih uređaja pa do danas, što je i razumljivo imajući u vidu nagli razvoj kompjuterske tehnike u zadnjim decenijama dvadesetog vijeka.

Stefan mladenovic