BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

1

31. MUZIČKI BIENNALE ZAGREB, 1. BLOK

MATIJA CVEK, POBJEDNIK 68. ZAGREBAČKOG FESTIVALA

PRAIZVEDBA OPERE PO KAMOVU U RIJECINAJSTARIJI DOMAĆI POP–FESTIVAL, 9. SVIBNJA

AKADEMIK ZORAN JURANIĆ

ČASOPIS HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA BROJ 227 SVIBANJ 2021. CIJENA 22 kn

ISSN 1330–4747

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

2

UVODNIKDragi čitatelji,spašeni smo. Ugledali smo svjetlo na kraju mračnog tunela godine pandemije, potresa, straha, zatvaranja, šutnje i izola-cije. Ali možda smo baš u tim trenucima samoće spoznali nove vrijednosti, nove nas i novi smisao postojanja. Sve materi-jalno će se nadoknaditi, ali ono neotuđivo u nama sada je obogaćeno nezapamće-nim iskustvima krize, spremno za nove pobjede i iskrenu radost života. Sunce je zasjalo nad opusima naših stvaralaca i oni polako kreću u život. Sa zakašnjenjem je održan Zagrebački festival u formi tele-vizijske emisije s voditeljima, Eurosong u Rotterdamu ugostio je čak tri i pol tisuće posjetitelja, naši su skladatelji krenuli na međunarodna gostovanja te su zgotovlje-na prva dva bloka 31. Muzičkog biennala Zagreb koji ove godine slavi 60. obljetnicu. Ni to nije sve. Ono što smatramo najvećim postignućem ove sezone, pa i desetljeća, jest praizvedba opere hrvatskoga sklada-telja, akademika Zorana Juranića, koja se dogodila izvan HDS–ovih inicijativa (običaj je da operu naručuje i potiče njegov najveći produkcijski projekt, Biennale). Stoga našu naslovnicu resi lik autora u zanosu stvaranja svoje Opere po Kamovu, praizvedene nakon višestrukih odgađa-nja 20. svibnja 2021., čime je zatvorena sezona Rijeka — Europska prijestolnica kulture 2020. Osvrtom na Skupštinu, na-grade HDS–a i nagrade Porin za životno djelo 2021., kao i okruglim rođendanima naših istaknutih veterana, Rubena Radice i Alfija Kabilja, bavimo se u ovom broju.Za komentare i prijedloge, tu smo, na e–adresi cantus@cantus.hr i/ili telefonu 1/48 25 360. Ugodno čitanje želi vamJana Haluzaurednica časopisa Cantus

SADRŽAJ4 Opća skupština HDS-a u LAUBI, 16. svibnja 2021.

5 Dobitnici nagrada HDS-a za godinu 2020.

10 Praizvedba Opere po Kamovu Zorana Juranića, Rijeka, 20. svibnja 2021.

13 Alfi Kabiljo, razgovor u povodu 85. rođendana

16 Silvio Foretić, osvrti u povodu 80. rođendana

20 Ciklus pjesama Zabavne melodije Alfija Kabilja

21 Akademik Ruben Radica u povodu 90. rođendana

24 Nije Woodstock, ali je Lakestock na jezeru Bundek

25 31. Muzički biennale Zagreb, Blok 1, Continuum 1: Furioso!

39 Jazz koncerti, osvrti

41 Matija Cvek pobjednik 68. Zagrebačkog festivala

43 Jimmy Stanić i Zagrebačka filharmonija u OFF ciklusu

44 Pjesma Eurovizije 18. — 22. svibnja 2021. u Rotterdamu

46 Misa svetog Vlaha Vicka Dragojevića na Dubrovačkoj festi

47 Nova tamburaška klasa Muzičke akademije u Zagrebu

50 Album i monografija Gudačkog kvarteta Sebastian

52 Recenzije albuma

58 Glazbeni putopis po potresom stradalom području

UMJETNIČKA ORGANIZACIJA CHANSONFEST OBJAVLJUJE NATJEČAJ ZA NOVE SKLADBE KOJE ĆE BITI IZVEDENE NA MEĐUNARODNOM FESTIVALU ŠANSONE CHANSONFEST 2021.Chansonfest se održava pod pokroviteljstvom i uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Hrvatskog društva skladatelja.

Zaprimaju se samo radovi visoke umjetničke vrijednosti u kojima glazba i stihovi čine cjelinu. Chansonfest nema natjecateljski karakter, a sve se skladbe izvode uživo.

Prijava za natječaj treba sadržavati naslov skladbe, podatke o autorima, notni zapis (s tekstom i harmonijskim simbolima) ili demo-snimku (CD ili MP3) te ispis stihova.

Autori odabranih skladbi obvezuju se u roku od 30 dana od dana objavljivanja rezultata natječaja potpisati s organizatorom izdavački ugovor.

Autori i izvođači skladbi odabranih za izvedbu prenose pravo

na organizatora da odabrane skladbe izvede, snimi i prenese preko radija i televizije te da ih objavi na nosaču zvuka i/ili slike, odnosno da neka prava snimljene izvedbe prenese na treću osobu. Sva ostala autorska i izvođačka prava autor, odnosno izvođač, pridržava za sebe.

Odabrane skladbe bit će izvedene na Međunarodnom festivalu šansone Chansonfest uz eventualni izravni ili odgođeni radijski i/ili televizijski prijenos u četvrtak, 11. studenoga 2021. u 20 sati u Zagrebačkom gradskom kazalištu „Komedija“, Kaptol 9.

Rok predaje radova je 20. rujna 2021.

Radovi se šalju poštom na adresu:

HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA Berislavićeva 9 10000 Zagreb, Hrvatska tel. 385 (0)1 4872 370; faks 385 (0) 1 4872 372;

internetom: chansonfest@email.t-com.hr hrvoje.markulj@gmail.com

Hrvoje Markulj, ravnatelj

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

3

LAUBA, kuća za ljude i umjetnost, Zagreb, 16. svibnja 2021.

ODRŽANA OPĆA SKUPŠTINA HRVATSKOG DRUŠTVA SKLADATELJAPrisutni redoviti članovi, bez ijednog glasa protiv, usvojili izvješća o radu za 2020. godinu te financijski plan za 2022. godinu

U prvu nedjelju ovogodišnjih lokalnih izbora, 16. svibnja 2021. u Zagrebu, u dvorani kuće za ljude i umjetnost LAUBA, održana je redovita godiš-

nja Opća skupština Hrvatskog društva skladatelja. Pod predsjedanjem predsjednika HDS–a Mladena Tarbuka, glavnog tajnika Antuna Tomislava Šabana s njegove de-sne strane te dopredsjednika Miroslava Buljana s lijeve, kao radnog predsjedništva, u njezinu radu sudjelovala su 63 redovita člana. Na Skupštini je jednoglasno usvojen novi statut Društva kojim se skladatelji jazz glazbe uvrštavaju u sekciju skladatelja ozbiljne glazbe, umjesto u sekciju popularne, kako je bilo dosad, s obzirom na nove tendencije u svijetu. Novi statut također donosi neke terminološke promjene (npr. anakroni pojam ‘akcije i manifestacije’ pretvoren je u ‘kulturni projekti’) i manje izmjene u radu Autorskopravnog odbora (broj članova umjesto dosadašnjih šest pretvoren u neograničen).

MAR

KO Č

OLI

Ć

MAR

KO Č

OLI

Ć

MAR

KO Č

OLI

Ć

Predsjedništvo Skupštine činilo je samo vodstvo HDS-a: glavni tajnik Antun Tomislav Šaban, predsjednik Mladen Tarbuk i dopredsjednik Miroslav Buljan

Direktor ZAMP-a Nenad Marčec

dr. sc. Zdenka Weber

Alfi Kabiljo nikad ne propušta iskazati zadovoljstvo radom HDS-a

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

4

Prisutni redoviti članovi također su bez ijednog glasa protiv usvojili izvješća o radu za 2020. godinu, i to redom: programsko izvješće, financijsko izvješće, izvješće o transparentnosti i izvje-šće Nadzornog odbora, koje je prokomentirao njegov predsjednik Aljoša Šerić, iznimno zadovoljan što je „financij-ski ova teška godina završila ne s gubitkom, nego u plusu”. Također je jednoglasno usvojen financijski

plan za 2022. godinu. Direktor ZAMP–a Nenad Marčec izrazio je ponos svojih kolega u službi koji su se od prvoga trenutka pande-mije uspješno prebacili na posao od kuće. U roku od 48 sati 60 je računala bilo spojeno u novim ‘kućnim uredima’, posao nije trpio nego se usavršavao. Istaknuo je da je godina donijela drastično po-

većanje legalnog korištenja glazbe na internetu u Hrvatskoj; od tek nekoliko tisuća prije 2018., danas je registrirano više od 200.000 pretplatnika, što čini četvrtinu svih kućanstava u zemlji pretpla-

ćenih na neki glazbeni ili audio–vizualni servis. Od članstva u rubrici ‘komentari’ najviše opaski i prijedloga imao je Jura Stublić, koji je pozvao kolege na što veće sudjelovanje u javnoj raspravi o novom Zakonu o autorskom pravu, koji bi trebao biti usvojen do kraja godine.

MINUTA ŠUTNJE

Na Skupštini su, prema tradiciji, objavljeni do-bitnici godišnjih nagrada Društva za proteklu godinu. U ime svih nagrađenih prisutnima se prigodnom riječju obratio Nikša Bratoš, do-bitnik Nagrade Adalbert Marković.

Na početku su se svi nazočni u dvorani minu-tom šutnje oprostili od deset redovitih članova

koji su nas zauvijek napustili od prošle Opće skupštine (Zoran Markulj, Rajko Dujmić, Ileana Grazio, Krešimir Her-ceg, Krunoslav Kićo Slabinac, Josip Magdić, Željko Pavičić, Siniša Doronj-

ga Simpy, Vinko Glasnović i Juraj Gra-cin). Odmah zatim pozdravljeno je čak trinaest novih redovitih članova koji su u istom razdoblju primljeni u Druš-tvo (Branimir Jovanovac, Đelo Jusić mlađi, Filip Novosel, Hrvoje Prskalo, Zvjezdan Ružić, Ozren K. Glaser, Sara Glojnarić, Joseph Kaplowitz, Karolina Rugle, Bruno Vlahek, Ivana Vrdoljak Vanna, Srđana Vrsalović i Luka Žužić). Ustanovljeno je da u ovom trenutku Društvo ima 389 redovitih članova te oko 10.500 pridruženih.

BEZ OBLJETNICE

Nakon dvosatnog radnog dijela, članovi, djelatnici i gosti nastavili su druženje na prigodnom domjenku, uz uvažavanje svih epidemioloških mjera. Svi su, uz materijale za Skupštinu, ponijeli kući i DVD s dokumentar-nim filmom Zauvijek skladatelj — 70 godina Hrvatskog društva skladatelja redatelja i scenarista Tonija Volarića iz 2015., kao podsjetnik da je ovogodišnje svečano obilježavanje 75. obljetnice otkazano zbog pandemije i potresa, a za to planiran novac preusmjeren u Fond solidarnosti i prebačen na račune potrebitih članova. (HDS)

MAR

KO Č

OLI

Ć

MAR

KO Č

OLI

Ć

Jana Haluza i Lana Janjanin

Neformalno druženje kolega ispred Laube

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

5

Nagrada Boris Papandopulo (autorsko stvaralaštvo na području ozbiljne glazbe)

Srećko Bradić: Sorrow, za gudače (praizveden na 45. Osorskim glazbenim večerima)

TRADICIONALNI IZRIČAJ S IZVANGLAZBENIM SADRŽAJEM

S kladba Sorrow Srećka Bradića inspirira-na je istoimenim Van Goghovim crte-žom i citatom francuskoga književnika

Julesa Micheleta: „Kako je moguće da na svijetu postoji sama, napuštena žena?“ Ostavlja snažan, osoban i dubok dojam te se na vrlo individualan način približava bezvremenskoj i aktualnoj temi egzistencije žene u kontekstu društva. Zvukovno jedinstvo gudačkog korpusa ističe se logičnom i majstorskom orkestracijom te, kao i sama forma djela, ostavlja dojam jasnoće koji pogoduje interpretima i slušateljima. Zvučne slike koje Bradić gradi tijekom skladbe imaju zanimljiv tijek u svakom stupnju dinamike te omogućuju razumljivu percepciju gradnje skladateljevih ideja iz suptilnih, mirnih pasaža do kulminacija. Skladatelj se stilistički pretežito oslanja na tra-dicionalni izričaj u kojem izvanglazbeni sadržaj s vrhunskom preciznošću i emocijom prelijeva u cjelovito glazbeno–umjetničko djelo te ovom skladbom neupitno obogaćuje hrvatsku suvreme-nu glazbenu literaturu. Skladba Sorrow (Tuga) praizvedena je 2. kolovoza 2020. na Osorskim glazbenim večerima, u odličnoj interpretaciji gudačkog ansambla Acoustic Project Strings.

Nagrada Vatroslav Lisinski (doprinos hrvatskome glazbenom stvaralaštvu — pojedinci, organizacije, zajednice)

Iva Lovrec Štefanović i emisija Putovi hrvatske glazbe na Trećem programu Hrvatskoga radija — za kontinuirano promicanje hrvatskoga glazbenog stvaralaštva, u povodu 20 godina emisije

RADIJSKA ZAŠTITNICA ‘NEKOMERCIJALNE’ HRVATSKE GLAZBE

H rvatska glazba proteklih dvadeset godina ima zajamčen medijski prostor u eteru Hrvatskoga radija, zahvaljujući ideji i ini-

cijativi urednice, autorice i voditeljice, muzikologi-nje Ive Lovrec Štefanović. Njezina dvosatna emisija uživo Putovi hrvatske glazbe početkom sezone navršila je dvadeset godina kontinuiranog emi-tiranja na Trećem programu Hrvatskoga radija. Svakoga petka od 11 do 13 sati hrvatski skladatelji, muzikolozi i nakladnici koji se bave hrvatskom glazbom imaju zajamčen prostor predstavljanja uz stručno moderiranje i probranu zvučnu opremu. Mnogi su se pitali hoće li jedna osoba moći svakoga tjedna ispuniti program s čak dva sata aktual-nih zanimljivosti hrvatske glazbe, i to u formatu emisije uživo, kakvih na Trećem programu dotad nije bilo. Iva je svojim zalaganjem i neizmjernim voditeljskim talentom uspjela odagnati sve sumnje, pozicionirati se kao vodeća radijska novinarka u zemlji te dokazati da domaće stvaralaštvo itekako ima što pokazati i čime zainteresirati slušatelje. Kroz njezine su emisije, u tisuću intervjua i repor-taža, prošli gotovo svi sudionici svekolike hrvatske glazbene javnosti, poglavito oni „nekomercijalni” (klasičari i jazzeri). Uvijek spremno dočekuje nadolazeće naraštaje koji u Putovima imaju svoje debitantske intervjue i radijske praizvedbe. Njezin je prijemljiv ton i prijateljski stil prihvatilo šire slušateljstvo pa je emisija postala i ostala jedna od najslušanijih u programu Hrvatskoga radija. Uz 11. obljetnicu emisije, prije deset godina, pokrenula je istoimenu Facebook stranicu koja je (u nedostat-ku drugih) postala svojevrsni informativni stožer za hrvatsku glazbu i glazbenike. Ujesen 2012. pokreće autorsko–urednički ciklus 40–minutnih dokumentaraca Oda–birano na Prvom programu HR–a (utorkom HR1 u 18:15) koje često šalje na međunarodna natjecanja i osvaja nagrade. Ove će godine ući u jubilarnu, desetu sezonu tjednih emi-tiranja tih dinamičnih emisija uglavnom vezanih uz hrvatsku glazbu, koje radi sama ili potiče nove autore na stvaralaštvo u tom formatu, odgajajući time nove medijske stručnjake u kojima razvija afinitet prema domaćim skladateljima.

Nagrada Josip Andreis (glazbena publicistika i muzikologija)

Katarina Livljanić za muzikološko istraživanje i međunarodnu promidžbu rane hrvatske glazbe i posebno za e–knjigu Barlaam i Jozafat

KRISTIJANIZIRANA VERZIJA ŽIVOTA BUDE

P rof. dr. Kata-rina Livljanić — pjevačica i

muzikologinja, jedna je od najeminetnijih međunarodnih struč-njakinja za izvedbu gregorijanskoga korala i liturgijske glazbe srednjega vijeka. Ka-rijeru sveučilišne pro-fesorice gradila je na Sveučilištu Sorbonne (Pariz), a od 2019. djeluje kao profesorica pjevanja srednjovjekov-ne i renesansne glazbe na uglednoj Scholi Cantorum Basiliensis u Baselu. Triput je bila gostujućom predava-čicom i rezidencijal-nom umjetnicom na Sveučilištu Harvard. Od 2017. suradnica je interdisciplinarnog hrvatskog projekta HAZU–a i HRZZ–a Cromuscodex70. S ansam-blom Dialogos, koji je osnovala 1996., kontinu-irano radi na projektima srednjovjekovnoga repertoara i glazbenoga kazališta, s poglavitim osvrtom na projekte hrvatske glazbene bašti-ne u europskom kontekstu. U godini 2020. u (Njemačkoj i Italiji) premijerno je predstavila jedinstven projekt: multimedijsku e–knjigu i nosač zvuka Barlaam & Josaphat (nakladnici Outhere Music, France i Arcana) sa znanstvenim tekstovima na francuskom i engleskom jeziku. Oni predstavljaju pripovijest o kristijaniziranoj verziji života Bude, komparativno–istraživački složenu iz raznih pisanih arhivskih rukopisnih izvora: grčkih, starohrvatskih, talijanskih, sta-roslavenskih, židovskih, latinskih. Projekt uvodi slušatelja u jedinstven i intrigantan srednjovje-kovni svijet, bogatim i originalnim video, audio i ikonografskim materijalima koji se temelje na komunikativnom znanstvenom narativu Kata-rine Livljanić. Riječ je o jedinstvenom primjeru istraživačkoga muzikološkog rada na izvorima rane glazbe koji slušatelju „otvara vrata krea-tivnog umjetničkog procesa koji je transformirao srednjovjekovnu legendu u glazbenu izvedbu“. Osim s ansamblom Dialogos, Katarina Livljanić je u ovom muzikološkom projektu surađivala s najvećim francuskim muzikološkim institutom, čija je članica (IReMus CNRS), te s laboratorijem izvrsnosti RESMED (Religions et sociétés de la Méditerrannée).

Srećko Bradić dobio je Nagradu Papandopulo i 2012. za svoju Prvu simfoniju

DEY

AN B

ARIĆ

Katarina Livljanić kao Judita nedavno je nastupila u Splitu

MAJ

A PR

GO

MET

Iva Lovrec Štefanović

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

6

Nagrada Milivoj Körbler (autorsko stvaralaštvo na području popularne glazbe)

Ivan Dečak, za pjesmu Mali krug velikih ljudi

MEĐU NAJVEĆIM DOMAĆIM RADNICIMA NA POP–SCENI

P jesma Mali krug velikih ljudi Ivana Dečaka, u izvedbi Massima, jedan je od najvećih hitova s kraja 2020., pjesma koja

je mjesecima bila na vrhu ljestvice najemitiranijih u Hrvatskoj. To je simbolička kruna Dečakova autorskog rada, jer — kad uzmemo u obzir sve hitove Vatre, poput pjesama Tremolo, Tango, Saturn i Jantar, jasno je da je frontmen benda nakon dvadesetogodišnjega upornog rada uspio i kao autor. To potvrđuje upravo objavljena kom-pilacija trinaest najvećih hitova Vatre The best of — Sva naša ljeta, na koju čak i nije uvrštena pjesma Mali krug velikih ljudi, ali jest prethodni duet s Massimom Nama se nikud ne žuri. Neki od najboljih domaćih bendova nikad nisu dobacili do najvećih dvorana, naklada ili široke publike, a mnogi su na popularnost čekali godinama. Ako su je postigli, očekivani zlonamjernici često su im dobacivali — „prodali ste se“. Za razliku od kapitalističkog svijeta u koji smo (valjda) stigli, kod nas je uspjeh, čini se, najveća uvreda. Mr-zimo uspjeh, pogotovo tuđi, volimo bendove dok su alternativni, ‘mali’ i ‘naši’, a kad za njih čuje i publika izvan garaže i kvarta, postaju ‘vaši’ i nisu više ‘naši’. Prelazak u prvu tržišnu ligu muko-trpan je i dug, često i nemoguć. Srećom, Ivan

Dečak je s virovitičkom Vatrom imao drukčiju sudbinu. Vatra je jedan od onih bendova koji je nakon više od dvadeset godina rada, posljednjega desetljeća postigao uspjehe razmjerne uloženom trudu, radu i godinama provedenim ‘na cesti’, pa su od koncerata u Domu sportova stigli i do elitnih akustičnih nastupa u Dvorani Vatrosla-va Lisinskog. Bili su jedni od najvećih domaćih radnika na pop–sceni. S dolaskom pop–hitova, Ivan Dečak i društvo prešli su i na YouTube i streaming, koji su nakon radija i televizije odavno u svačijim kućama, što je, u vrijeme pandemije korone i izostanka koncerata, imalo bitnu ulogu u populariziranju dobre domaće pop–glazbe kakvu potpisuje i Ivan Dečak.

Dan najbolje domaće glazbe, 27. siječnja 2021., Narodni radio

MASSIMO TRIJUMFIRAO HITOM IVANA DEČAKAMassimo je na petom Danu najbolje domaće glazbe osvojio kipić Bilo naroda, koji su mu osigurali slušatelji Narodnog radija za hit Mali krug velikih ljudi Piše: Ivana Vašarević

D an najbolje domaće glazbe u ovih pet godina izrastao je u najvažniju večer hrvatske glazbene scene, kad

se najboljima dodjeljuju nagrade o kojima od-lučuje isključivo publika, što im daje posebnu važnost. Potkraj siječnja na Danu najbolje domaće glazbe trijumfirao je Massimo Savić pjesmom Mali krug velikih ljudi. Konku-rencija u TOP 10 bili su mu: Antonia Dora & Alen Đuras (Da ti usne slijedim), Damir Kedžo (Divlji vjetre), Franka (Nedodirljivi), Marko Kutlić (Samo nek ona sretna je), Matija Cvek feat. Matija Dedić (Nasloni se), Petar Grašo (Neće nas zauvik bit), Pravila igre (Usne od šećera), Vanna (Loš trenutak) i Zsa Zsa feat. Hiljson Mandela (Ova ljubav). Massimov hit potpisuje pjevač, skladatelj i tekstopisac Ivan Dečak, a opisuje ga kao osobnu posvetu i zahvalu stvarnom, malom krugu njemu velikih ljudi, s kojima se njego-va obitelj i on druže već niz godina. „Imao sam potrebu napisati svojevrsnu odu tom našem bratstvu. Isprva sam je mislio snimiti s Vatrom, no bend je baš i nije pretje-rano doživio. U isto vrijeme, pred kraj treće sezone The Voicea, Massimo me zamolio da mu napišem nešto za njegov nadolazeći album. Pomislio sam da bi upravo Mali krug mogla biti ta pjesma. I prije nego što sam mu pustio demo, nakon što sam izgovorio ime pjesme, on je rekao: ‘Nomen est omen! Zaključavam, ta je moja!’ Sve nakon toga je povijest. Sretan sam, ponosan, ali prije svega zahvalan na našoj suradnji. Morate uzeti u obzir da je Massimo, pogotovo u ranijoj fazi, s bendom Dorian Gray, izvodio glazbu koju sam kao golobradi klinac rado slušao i koja je bila moja svojevrsna lektira glazbenog odra-stanja. Kad smo 2018. zajedno snimili Nama se nikud ne žuri, shvatili smo da ne smijemo stati samo na tome, a Mali krug velikih ljudi pokazao je da smo bili u pravu. Suradnja se nastavlja“, kaže nam Dečak. Ponosan je i Ma-ssimo, koji je na petom Danu najbolje domaće glazbe osvojio kipić Bilo naroda, a ta nagrada ima posebnu vrijednost.

„Cijelo vrijeme radim za publiku i sve što ra-dim mora proći njezin test. Publika određuje hoće li pjesma izdržati test vremena ili neće. Komunikacija s publikom je konstantna i tu i tamo te publika nagradi time da joj se svidi neka pjesma. Na moju sreću, ima dosta mojih pjesama koje su se svidjele narodu. Moram reći da je ova nagrada i Ivanu Dečaku i meni, zajedno sa svima koji su radili na albumu, izuzetno važna“, istaknuo je Massimo, koji je nagradu zbog epidemioloških mjera preuzeo bez autora Ivana Dečaka. Virovitički roker za kraj je objasnio kako izgleda taj njegov mali krug kojemu je, na kraju krajeva, posvetio i hit pjesmu. „Ja prije svega volim ljude, što me često dovodilo u situacije da se prerano i beskom-promisno dajem, pa nakon toga ližem rane. S godinama sam ipak shvatio da svi ljudi i nisu baš to — ljudi... To sam doživio i u privatnom i u poslovnom okružju, pa sam u jednom trenutku odlučio raščistiti tu džunglu i od nje urediti jednu malu oazu, dovoljno veliku za taj mali krug meni velikih ljudi“, zaključuje Ivan.

Ivan Dečak

Massimo je ove godine dobio nagradu za pjesmu Mali krug velikih ljudi autora Ivana Dečaka

DIN

O N

INKO

VIĆ

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

7

Nagrada Miroslav Sedak–Benčić (autorsko stvaralaštvo na području jazza)

Davor Križić, za 25 godina skladateljskog rada, više od 30 godina karijere, ostvarene skladbe za ugledne sastave kao što su Boilers Quartet i Davor Križić Experiment te Jazz orkestar HRT–a

SKLADATELJ KOJI SVOJE SKLADBE — SANJA

T rubač Davor Križić afir-mirao se kao

skladatelj sredinom devedesetih godina 20. stoljeća, pišući za Boilers Quartet, čiji je član od osnutka. Upravo je hardbop pristup toga sasta-va odredio veći dio njegova autorskog

stvaralaštva. Na tom su tragu posebice njegova rana djela, od kojih su mnoga dokumentirana na albumima Some Blues, Urony i Believin na CD–u Some Blues Boilersa, kao i To the Lite, koju potpisuje s Matijom Dedićem, s kojim je radio i glazbu za film Ledina Ljubiše Samardžića. Neka su od njih stekla kultni status i snimio ih je više puta u raznim obradama, no uvijek ih donosi na nov način, transformira ih, usavršava, prilagođa-va glazbenicima s kojima u tom trenutku svira. Primjerice, skladbu Some Blues snimio je i za CD That’s It, ali i Davor Križić Experiment, a razne verzije skladbe Yeah Man za albume Live in ZeKaeM Boilers Big Banda, St. Miles Infirmary Boška Petrovića i Boilers Quarteta te 75 godina HR, 45 godina TV Big Banda HRT–a. Sklada i za svoj sastav Davor Križić Experiment, s kojim je za istoimeni CD, osim Some Blues, snimio i nove skladbe, Davor’s Tune te Echoes of a Dream, tek jedno od njegovih djela koja je sanjao. Naime, Križić se nerijetko probudi usred noći i zapisuje zamisli koje mu se javljaju u snu, a potom ih ana-lizira i dorađuje. Mnoge su i na repertoaru Jazz orkestra HRT–a, čiji je stalni član i s kojim je 2019. održao autorski koncert. U njima se osjeća da je savladao sve tajne jazza, da je proučio tradi-ciju afroameričke glazbe: od bluesa, New Orleans jazza, spirituala i gospela, preko swinga, bebopa i free jazza do novih postignuća. Primjerice, skladba Believin je duhovnog karaktera, a Days In Havana, koju je snimio za CD Motivo Cubano grupe Cubismo čiji je stalni član, pravi je latino dragulj. Svojim skladbama Križić uvjerljivo prenosi svoj unutarnji svijet, radost i ljubav koju u njemu pobuđuje jazz glazba. Radi se o uzbudlji-vim i poticajnim djelima koja izvođače mame na spontanu, neposrednu komunikaciju i nepredvi-đene situacije. Kad Križić mašta svoje skladbe, uvijek ga vodi misao da je jazz sloboda.

Nagrada Franjo Ksaver Kuhač (autorsko stvaralaštvo na temeljima tradicijske glazbe)

Zlatko Potočnik, za životno djelo, u povodu 90. rođendana

ISTINSKI DOAJEN TAMBURAŠKE GLAZBE

S kladatelj, aranžer, folklorist i glazbeni producent Zlatko Potočnik (Zagreb, 20. srpnja 1931.) od malih je nogu privatno

učio glazbu, a diplomirao je na Filozofskom fakul-tetu Sveučilišta u Zagrebu 1956. godine. I danas,

u svojoj devedesetoj, djeluje kao skladatelj, instru-mentalist, aranžer i voditelj svojega kvinteta. Od studentskih dana, uz tradicijsku glazbu, bavi se jazzom i zabavnom glazbom. Godine 1970. zapo-šljava se na Hrvatskoj radioteleviziji, a od 1984. do 1991. obnaša dužnost glazbenoga producenta Tamburaškoga orkestra HRT–a. Trideset pet godina radio je kao voditelj u kulturno–umjetnič-kim društvima u Zagrebu i okolici. Jedan je od osnivača Ladarica, nekadašnji istaknuti svirač LADA i dugogodišnji bugarist Tamburaškoga orkestra HRT–a. S tim orkestrom surađuje od 1956. godine. Za diskografske kuće Croatia Records, Orfej, Suzy i mnoge druge snimio je tridesetak LP–a, kaseta i CD–ova. Danas djeluje kao slobodni producent i voditelj Zagrebačkog akademskog ansambla. Samo za razne tambu-raške ansamble napisao je više od 1500 djela, pa bi ovom prigodom bilo gotovo neizvedivo nabrajati njegova djela. Svojim hiperaktivnim glazbenim djelovanjem utjecao je na brojne profesionalne suradnike, ali i na vlastitu obitelj. Kći Ira aktivno muzicira u očevu ansamblu, kao i unuk, vrsni akademski obrazovani pijanist Viktor Čižić. Skladbe i aranžmane Zlatka Potočnika izvode orkestri diljem Hrvatske i svijeta jer je on istinski doajen hrvatske tamburaške glazbe. Njegovo pre-bogato autorsko stvaralaštvo na tragu tradicijske glazbe nema premca u našim okvirima, ali i mnogo šire. Ovogodišnja Nagrada Franjo Ksaver Kuhač stiže u prave ruke. S obzirom na aktiv-nosti kojima se Zlatko i dalje bavi u glazbenom okružju, možemo očekivati još podosta toga. A tek mu je devedeseta…

Nagrada Adalbert Marković (afirmacija položaja skladatelja i autorskih prava)

Nikša Bratoš, za doprinos afirmaciji autorskog prava, glazbe i glazbenika u kriznoj 2020. godini

SKLADATI I SVIRATI SE MORA

K ao pred-sjed-

nik Hrvatske glazbene unije i redoviti član HDS–a, Nikša Bratoš je u kriznoj godini, kad je epidemija potpuno zausta-vila glazbena događanja, ključno utjecao na boljitak položaja glazbenika. Zalagao se i za skladatelje i za izvođače, koncertne organizatore, promotore i sve uključene u popratne djelatnosti glazbe bez kojih nema koncertnih događanja. U brojnim medijskim i javnim istupima stručno je i svima razumljivo isticao važnost prava svih glazbeni-ka na život od vlastitoga rada. Pritom je, kao i dosad, bio konkretan, odmjeren i društveno odgo-voran: dosljedno je i kompetentno u ime glazbene zajednice uobličavao njezine potrebe i stajališta, prenoseći ih mjerodavnim državnim institucija-ma, ne zanemarujući pritom sigurnost publike i najšire javnosti. Takvo stajalište, potkrijepljeno iskustvom i znanjem koje je stjecao desetljeći-ma kao vrstan glazbenik i producent, donijelo mu je uvjerljivost i kompetenciju u djelovanju s ciljem pomoći glazbenicima i regulaciji njihova djelovanja. Hrvatska glazbena unija i Ministar-stvo kulture i medija RH, zahvaljujući njemu, pokrenuli su projekt Jer svirati se mora, kojemu je znalački pružio potrebnu podršku. Imao je veliku ulogu u svim pregovorima s Nacionalnim stožerom Civilne zaštite, kojemu je često trebalo objašnjavati specifičnosti poslovnoga položaja glazbenika. Jedna od prigoda u kojoj se iskazao bio je i angažman za javno izvođenje glazbe na ugostiteljskim terasama nakon njihova ponovnog otvaranja, što je rezultiralo ponovnim pokreta-njem toga dijela mehanizma naplate licencija za vlasnike autorskih i srodnih prava. Bio je to važan kotačić u daljnjoj normalizaciji poslovanja i privređivanja za sve dijelove glazbene industrije, proces koji je daleko od završetka. Jedan je od ključnih i pouzdanih kontakata za sve medije, od televizija do lokalnih radijskih postaja i web–por-tala. Zbog toga nesebičnog angažmana, Hrvatsko društvo skladatelja mu sa zahvalnošću i ponosom dodjeljuje ovu posebno važnu nagradu — jer skladati, svirati i zalagati za dobrobit svih se mora, baš onako kako to, u krizi ili izvan nje, već desetljećima radi Nikša Bratoš.

Davor Križić

Zlatko Potočnik

Nikša Bratoš

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

8

In memoriam Juraj Gracin

(ZADAR, 14. SVIBNJA 1938. — ZADAR, 28. TRAVNJA 2021.)

NOSITELJ ORGANIZACIJE VEČERI U SV. DONATU

K ulturu svojega rodnog

Zadra, kao i cijele Hrvat-ske, obogatio je mnogostruko, kao glazbeni urednik i publi-cist, organiza-tor i pokretač kulturnih i znanstvenih manifestacija, profesor, prevo-ditelj i pisac. Ro-đen 14. svibnja 1938., školovao se u rodnome Zadru, gdje je na zadarskom

Filozofskom fakultetu diplomirao talijanski i engleski je-zik s književnošću, a na zagrebačkom Filozofskom fakul-tetu potom stekao stupanj doktora znanosti s područja povijesti hrvatske književnosti. Violinu je učio u Zadru, a gitaru u Zagrebu kod Mila-na Grakalića i Stanka Preka. Nekoliko je godina na zadarskoj glazbenoj školi bio zaposlen i kao predavač klasične gitare. Šesnaest godina (od 1972. do 1988.) bio je glazbeni urednik i komentator u zadarskome RTV–centru RTV Zagreb, gdje je napisao, uredio i režirao mnogobrojne priloge i emisije s područja glazbe, etnologije, književnosti i kulture općenito, posebno se baveći hrvatskom baštinom te hrvatskom suvremeno-šću. Gotovo dvadeset godina, od 1974. do 1993. godine, bio je nositelj organizacije zadarskoga festivala Glazbene večeri u Sv. Donatu, koji je usmjerio prema njegovanju ranih glazbenih tradicija. Od 1988. do umirovljenja (2003.) bio je stalno zaposlen na zadarskome Filozof-skom fakultetu, najprije u svojstvu docenta za scensku i filmsku umjetnost te glazbenu umjetnost i kulturnu politiku. Od 1990. predavao je talijansku književnost te obnašao dužnosti predstojnika Odsjeka za talijanski jezik i književnost, a onda i pročelnika Zavoda za žive strane jezike. Godine 2001. utemeljio je i od tada vodio poslijediplomski znanstveni studij književnosti. Autor je više od 600 bibliografskih jedinica znanstvenog, struč-nog i popularnog karaktera (od kojih su mnoge posve-ćene glazbi, poglavito u obliku recenzija). Prevodio je s talijanskoga na hrvatski i s hrvatskoga na talijanski te pisao autorska ostvarenja na oba jezika. Bio je inicijator i član mnogih hrvatskih i međunarodnih strukovnih, kul-turno–prosvjetnih i humanitarnih udruga. Dugogodišnji je redoviti član Hrvatskog društva skladatelja. Posljednji ispraćaj Jurja Gracina održan je 3. svibnja na Gradskom groblju Zadar. (HDS)

In memoriam Siniša Doronjga Simpy

(ZAGREB, 15. OŽUJKA 1942. — ZAGREB, 3. TRAVNJA 2021.)

ODLAZAK OMILJENOG DJEDICE MRAZA

U subotu, 3. travnja u 80. godini napustio nas je skladatelj, tek-stopisac, pjevač, bas–gitarist,

jedan od osnivača i dugogodišnji glavni tajnik Hrvatske glazbene unije, Siniša Doronjga Simpy. Rođen u Zagrebu, 15. ožujka 1942., rano je kao autodidakt odabrao glazbu kao životni poziv. Prve javne nastupe ostvaruje 1959. godine u zagrebačkom Varieteu, a profesionalno 1960. svirajući i pjevajući s Kvinte-tom Zagreb, VIS–om Bijele strijele te vlastitim sastavom Simpy&Friends. Početkom devedesetih, ponukan stra-danjima domovine Hrvatske, sklada i piše domoljubne pjesme te u suradnji s mladim zagrebačkim pjevačem i glaz-benikom Tomislavom Brajšom izdaje tri albuma po svojim tada najpozna-tijim pjesmama Hrvatska mati, Bože dragi, sačuvaj Hrvate i Hrvatski sinovi. Posebnu skupinu pjesama u skladatelj-skom opusu čine pjesme posvećene Za-grebu, u suradnji s pjesnikom Dragom Britvićem, koja je počela 1992. godine. Tada nastaju pjesme Listek od tam, Ne bum ti došel za rođendan koju je na Zagrebfestu 1994. godine interpretirao glumac i histrion Zlatko Vitez. Ponovno ju je snimio i Tomislav Brajša s kasnije nastalim zagrebačkim pjesmama već prepoznatljivog tandema: Kak te ne bi imal rad, Bruderšaft sa Zagrebom, Na gumenjaku, Priča s Okrugljaka, Zagreb moj, tebi popevam te pjesme Dve frajle, Zagreb i ja i Zagreb je pjesma i san, nastale u suradnji s Rajkom Stilino-vićem. Skladba Kak te ne bi imal rad izvedena je prvi put na Zagrebfestu 1996., a sljedeće godine nagrađena je kao najizvođenija pjesma protekle godine Srebrnom plaketom grada Zagreba. Kao skladatelj i tekstopisac pojavljuje se na gotovo svim festivalima naše domovine. Spomenimo Krapinski festival, Zagorsku krijesnicu, Brodfest, Pitomaču, Koprivnicu, Hrvatski pleter, Požegu, kao i dječji festival Idi za srcem. Izdao je deset albuma glazbenih priča i pjesama za djecu vezanih uz do-lazak Djeda Mraza koje i sam izvodi, a

također je bio zapažen u nezaboravnoj ulozi vinskog biskupa novozagrebačkog u noćima Martinja. Objavio je više od dvjesto skladbi. Sve su snimljene na nosačima zvuka, a za ediciju Spiller — Hrvatski kompozitori izdao je četiri notna albuma izabranih pjesama.Bio je jedan je od osnivača i dugogodišnji tajnik Hrvatske glazbene unije. Siniša Doronjga posvetio je dio života društve-nom radu, sudjelujući često u sastavima festivalskih i televizijskih žirija. Kao skla-datelj, glazbenik i društveni djelatnik, primio je desetak domaćih nagrada i pri-znanja. Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao ga je redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Posljednji ispra-ćaj Siniše Doronjge Simpyja održan je u krugu najuže obitelji, 7. travnja 2021. na zagrebačkom krematoriju. (HDS)

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

9

In memoriam Vinko Glasnović (Janjevo na Kosovu, 6. rujna 1933. — Zagreb, 15. travnja 2021.)

TEŽAK ŽIVOT U SLUŽBI GLAZBEAntologijska skladba Gospa Marija na poznate Matoševe stihove „Samo tebe volim, draga nacijo, samo tebi služim, oj Kroacijo” u glazbi Vinka Glasnovića zaživjela je u mnogim izvedbama Krunoslava Cigoja i Blaženke Milić

Piše: Jana Haluza

U četvrtak, 15. travnja 2021. u Zagrebu je u 87. godini preminuo hrvatski

skladatelj, dirigent, zborovođa, pjevač i pedagog Vinko Glasno-vić. Rođen je 6. rujna 1933. u Janjevu na Kosovu, kao treći od petnaestero djece u obitelji (!). Otac je bio samouki glazbenik koji je Vinku dao prvu glazbenu poduku u sviranju tambure i harmonija. Poslije u Janjevu uči glazbu od župnika koji je ondje na službi, te svira u crkvi na dječjim misama. Godine 1946. sprema se u Pazin u sjemenište, ali ga zbog specifičnih političkih prilika (tzv. B–zona u Istri) roditelji na kraju nisu pustili, pa odlazi na školovanje najprije u Skoplje, a godinu nakon toga i u Zagreb, u koji stiže sa samo 14 godina, bez ikakve stipendije i materijalne pomoći. Polaže prijamni ispit na Glazbenoj školi (u komisiji su mu

Antonio Janigro i Hubert Pettan), upisuje rog i kontrabas, ali zbog nemogućnosti kupnje instrume-

nata završava solopjevanje. Tijekom školovanja svira u crkvama i vodi zborove, čime zarađuje doslovno za kruh. Noću spava po klupama za-grebačkih parkova i u zgradi Glavnog kolodvora, a ponekad i u Glazbenoj školi, dobrotom domara koji ga noću ostavlja u zgradi.

PONOVNI ODLAZAK

Premda je položio prijamni na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, nije se na kraju mogao upisati jer je jedan od profesora negodovao komenta-rom „Nećemo školovati crkve-ne orguljaše”. Godine 1959. na poziv dirigenta Mladena Pozajića odlazi u Sarajevo, gdje polaže audiciju za solopje-vača u Narodnom pozorištu. Ondje posredovanjem Branke Stahuljak (kćeri Franje Dugana, a supruge Mladena Stahuljaka) upoznaje rektora

ljubljanske Akademije za glasbo Julija Betetta koji ga poziva na studij pjevanja u Ljubljanu. Ondje završava studij solopjevanja pa se vraća u Zagreb, u kojemu polaže državni ispit za profesora glazbe. Tada počinje njegovo dugogodiš-nje pedagoško djelovanje, ali i intenzivan rad sa zborovima. Pre-davao je glazbeni odgoj i kulturu u brojnim osnovnim školama, kao i u glazbenim školama diljem Hrvatske. Obnašao je dužnost ravnatelja Glazbene škole Vatro-slav Lisinski u Bjelovaru i Osnov-ne škole Antun Branko Šimić u Zagrebu. Istovremeno djeluje kao zborovođa brojnih zborova u Slo-veniji i u Hrvatskoj, među kojima su pjevačka društva Golub (Bje-lovar), zbor Vinko Jeđut, muški sastav Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić, Zbor prosvjetnih djelatnika Zagreba Ivan Filipović,

HSPD Sljeme, KUD Matija Gu-bec, Vokalni ansambl Zagreb, Zbor veterinara i veterinarskih tehničara, Zbor Hrvatskog kul-turno–prosvjetnog društva Bo-siljak u Čučerju i dr. Zbog svoje glazbene suradnje s crkvenim ustanovama i izraženog hrvat-

skog domoljublja, često je bio na meti tadašnjih vlasti. Od 1978. do 1989. izgubio je građansko pravo putovanja, jer mu je oduzeta putovnica.

AUTOR MISA

Nakon umirovljenja 1993. vodi Slomškovu duhovnu pjevačku sekciju u sklopu Slovenskog doma i Zbor Kralj Zvonimir u Zagrebu. Njegov skladateljski opus obuhva-ća ponajprije zborsku i vokalnu glazbu. Uglazbio je za zborove, manje vokalne sastave i za soliste uz klavirsku pratnju ili a cappella velik broj tekstova istaknutih hrvatskih pjesnika (zbirke Majci Mariji, Mise i pjesme, Zbirka pjesama na riječi Dragutina Domjanića, Zbirka pjesama na riječi Antuna Gustava Matoša...). Antologijska skladba Gospa Ma-rija na poznate Matoševe stihove „Samo tebe volim, draga nacijo, samo tebi služim, oj Kroacijo” nastala sedamdesetih godina 20. stoljeća zaživjela je u interpre-

tacijama Kru-noslava Cigoja i Blaženke Milić. Posebno se ističu njegove sakralne skladbe, uključu-jući i brojne mise na latinskom,

hrvatskom i slovenskom jeziku. Za svoj pedagoški, izvođački i skladateljski rad nagrađen je brojnim nagradama, priznanjima i odličjima u Hrvatskoj, Sloveniji, na Kosovu i u drugim europskim zemljama. Dobitnik je odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za posebne zasluge u kulturi (2009.). Bio je redoviti član Hrvatskog društva skla-datelja. Do posljednjih je dana planirao i sastavljao koncertne programe za nastupe zborova. Njegova obitelj svjedoči da je pasionirao skladao svakodnevno, bilo prije, bilo nakon ručka. Obi-teljski signal dozivanja u obitelji Glasnović je poznati Beethove-nov ta–ta–ta–taaam koji je prvi počeo zviždati upravo tata, Vinko Glasnović.

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

10

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci, 20. i 22. svibnja 2021.

REMEK–DJELO OPERNE LITERATUREPraizvedba Opere po Kamovu akademika Zorana Juranića kao preostali dio programa Rijeka EPK 2020.

Piše: Jana Haluza

P raizvedba hrvatske opere, bez obzira na to gdje i kako do nje došlo, prvorazredni

je kulturni događaj od nacionalne važnosti. Nove opere u načelu kod nas naručuje naš najstariji festival suvremene glazbe, Mu-zički biennale Zagreb, snagama

Hrvatskog društva skladatelja u suradnji s nekim od kazališta s opernim ansamblom ‘na plaći’. No posljednja izdanja Biennala, igrom slučaja, nisu već osam godina iznjedrila nijedno operno djelo živućega hrvatskog autora. Posljednji je slučaj bio na Bienna-lu 2013., kad je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu na gostovanju ansambla Opere

Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada praizvedena operna fantazija Posljednji ljetni cvijet akademika Zorana Juranića. Prethodno su, također u produkci-ji Biennala, praizvedene još dvije njegove opere: operna sapunica Pingvini (2007.) i operna farsa Go-vori mi o Augusti (1999.). Kao da su mu te tri biennalske predstave trebale da se kao operni skladatelj

‘uozbilji’ i napiše svoju prvu operu seriu, ozbiljnu operu bez ikakvih podnaslova i žanrovskih katego-rizacija. Naslovljena jednostavno Opera po Kamovu, praizvedena je 20. svibnja i reprizirana 22. svibnja u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci, kao narudžba projekta Rijeka — Europska prijestolnica kulture (EPK) 2020.

Nove opere u pravilu u Hrvatskoj naručuje Muzički biennale

Zagreb sredstvima Hrvatskog društva skladatelja, ali kad narudžba stigne izvan matičnog festivala i udruge, skladatelji kao da dobivaju ‘injekciju kreativnosti’

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

11

MEĐU NAJBOLJIMA

Četiri spomenuta naslova akade-mika Juranića čine najplodnijim hrvatskim opernim skladateljem. Ritam novoga doba jednostavno ne dopušta autorima današnjice dovoljno vremena, koncentraci-je i energije za stvaranje tako kompleksnog glazbeno–scenskog djela, a i neizvjesna je mogućnost praizvedbe i narudžbe ako nije od spomenutog ‘dežurnog’ opernog naručitelja i organizatora. Izvan Biennala narudžbe opera su prava rijetkost; prije ovogodišnjega Juranićeva slučaja, posljednja je bila 2000. u Splitu, Judita akade-mika Frane Paraća, na svečanom otvaranju 46. Splitskog ljeta u splitskom HNK–u, kad je naruči-telj bio Grad Split u povodu svoje 1700. obljetnice i 550. godišnjice rođenja Marka Marulića, prema čijem je poznatom spjevu opera i nastala. Reprizna uprizorenja najbolje dokazuju vrijednost oper-noga djela, pa je Judita svakako naša najizvođenija opera novijeg datuma (Split, Rijeka, Zagreb, uvijek u režiji Petra Selema), a ove se jeseni novo čitanje sprema hrvatskoj operi prema Orwellu, Životinjskoj farmi, preminuloga Igora Kuljerića s 22. Muzičkog biennala 2003., ponovno u Dvo-rani Lisinski, no ovaj put u režiji Krešimira Dolenčića (praizvedbu je režirao Leo Katunarić).

USKLAĐENOST ZVIJEZDA

Upravo uz bok tih dviju najuspjeli-jih hrvatskih opera ovoga tisućlje-ća, smještamo novo remek–djelo Zorana Juranića kojemu predviđa-mo svijetlu budućnost i dugi opsta-nak na kazališnim pozornicama. On je već iskusni operni majstor, dirigent, muzikolog te talentirani skladatelj–melodičar i orkestra-tor. U slučaju Opere po Kamovu ‘poklopile su se zvijezde’ izvrsnog libreta, nadahnutog uglazbljenja, uživljenog režijskog oblikovanja, dotjeranog vizuala i vrhunskih interpreta sa svjetskih pozor-nica. Čim je dobio narudžbu za djelo koje će uveličati Rijeku kao Europsku prijestolnicu kulture 2020. (izvorno je opera trebala biti praizvedena na zatvaranju sezone EPK–a u siječnju 2021., ali je zbog epidemioloških mjera dvaput odgođena), Riječanin Juranić želio je stvoriti posvetu svojem gradu. Oduvijek ga je intrigirao opus i

život pun kontroverzi njegova su-građanina s početka 20. stoljeća, iznimnog genijalca, književnika Janka Polića Kamova. Znao je za postojanje njegova libreta koji je prije 15 godina u ostavštini Kamovljeva brata Nikole pronašao još jedan Riječanin, akademik Ne-djeljko Fabrio. Priča o libretu ide ovako: Kamov je 1907. boravio kod brata, skladatelja Milutina Polića u Veneciji, gdje je Milutin studirao kompoziciju. Milutin je Janka za-molio da mu sastavi libreto na koji bi napisao operu, pruživši mu kao predložak dramu Slijepčeva žena Marijana Derenčina. Janko je za samo nekoliko dana sročio libreto skladnih rima, pun ironijskih opaski i otkačene životne filozofije, izraženog muzikalnog potenci-jala s jasnim solima, duetima i ansamblima.

BEZ VERIZMA

No Milutin nije stigao uglazbiti libreto. Ubrzo je umro od tuber-kuloze, u cvijetu mladosti, poput samog Kamova, ostavivši za sobom tek tri započete skice. Dvije od njih inkorporirao je u svoju partituru akademik Juranić i svoj jezik prilagodio ozračju vreme-na u kojemu su Polići stvarali:

postvagnerijanski orkestar, glazba s elementima ekspresionizma i modernizma Straussovih ranih opera Saloma i Elektra, nosive vokalne dionice s izražajnošću u stilu neobelkanta, sve u svemu skladan spoj talijanskih i german-skih elemenata kao odjeka burne riječke povijesti... U tom skladu tonova i riječi, govorne i pjevane muzikalnosti, Milutinovi glazbe-ni citati na početku i na sredini djeluju vrlo klasično i ritmizirano, a Juranić ih raznim postupcima variranja i permutacija provlači kroz raskošno tkivo dionica, otkrivajući vještog simfoničara, dobrog poznavatelja vokalnosti i vrsnoga glazbenog dramaturga. Radnja opere je tek naizgled ve-ristička: slijepac muž optuži ženu da ga je iznevjerila s njegovim najboljim prijateljem. Premda se ona u ljubavnom trokutu na kraju odlučuje za muža, on ubija prijatelja. No u samom tekstu nema ničega verističkoga; odnosi među likovima tek su prilika da se simbolički i doslovno izraze Kamovljeve poruke i svjetonazori, a libreto vrvi njegovim ritmizira-nim ‘poslovicama’, poput „Čemu glazba, kad ne ježi”, „I bog biva đavo, kad pravedno sudi” te „Kada bene lumpuju, mudrac ide kući”.

Svoj je libreto Kamov nazvao Kad slijepci progledaju, ali Juranić se u svojoj operi nije zadovoljio tek njime, nego je u prologu operi pri-dodao stihove Kamova iz njegovih pjesama, kao i pjesama njegovih suvremenika, poput A. G. Matoša, koji uvode u specifično ozračje djela konačnog naziva Opera po Kamovu.

PAPIRNATE KREACIJE

Sveprisutnost libretista u sadržaju shvatila je i redateljica predstave, Talijanka Caterina Panti Libero-vici koja je dobro proučila Ka-movljev život i opus te spoznala, kako navodi u svojem popratnom komentaru, da Kamov u cijelom svojem pjesničkom, proznom i dramskom opusu govori u prvom licu. Režijski je osmislila koncept u kojemu su svi likovi svojevrsna emanacija Kamova, svi izražavaju njegove misli, biju njegove bitke i svi kao breme, sredstvo i oružje nose na sebi papir i olovku. Čak je i ubojstvo na sceni prikazano kao samoubojstvo olovkom. Cijela je produkcija puna simbola, pro-finjene estetike i prozračnosti, odjevena u papir; sve je papirnato: i scenografija (papirnati zastori i papiri razbacani po podu) i

Ponovni susret profesorice i studenta nakon mnogo godina: Vlatka Oršanić i Goran Jurić kao Janko i Pajo u Juranićevoj Operi po Kamovu

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

12

R itam novoga doba jednostavno ne dopušta autorima

današnjice dovoljno vremena, koncentracije i energije za stvaranje opera, tako da je već četvrti operni naslov u Juranićevu opusu nevjerojatan doseg

Robert Kolar (slikar i zavodnik Robert), Goran Jurić (zajedljivi komentator Pajo) i Mojca Bitenc (Maja)

kostimi (scenografkinja i kostimo-grafkinja Caterina Botticelli), u crno–bijeloj tehnici s tek povre-menim efektnim crvenim kontra-stima krvave tinte, jabuke u čaši zdravice zavodnika i rukavice komentatora radnje Paje. Dio scenografije su veliki simfonijski orkestar te sam dirigent–sklada-telj, kao i projekcije s ispisivanjem Kamovljeva rukopisa na glavnom bijelom papiru i površine Mjeseca

na pozadinskoj crnini. No uz zna-lačko dirigentsko vodstvo samoga autora, vrsne riječke orkestraše i zbor koji smo zbog epidemioloških mjera zabrane zborskoga pjevanja slušali sa snimke (prolog opere je izveden i snimljen na svečanom koncertu otvaranja sezone Rijeka EPK 2020. 1. veljače 2020. u HNK–u Ivana pl. Zajca), uspjehu opere pridonijeli su vrsni pjevači solisti.

KLASA ORŠANIĆ

Za Juranićeva ‘uba-čenog’ lika Kamova u prologu opere (Janko) angažirana je žena, i to naša proslavljena

sopranistica i vokalna pedagoginja Vlatka Oršanić, koja je otkrila lijep sopran tamne boje, po kakvo-me pamtimo njezine najuspjelije operne kreacije. Svojim je dotjera-nim i fokusiranim glasom svjesno ili nesvjesno utjecala na način pjevanja gotovo svih interpreta u operi, pa čak i riječkoga baritona Roberta Kolara (u operi slikar i zavodnik Robert) koji jedini u podjeli nije učio kod nje. Svi ostali diplomirali su pjevanje u njezinoj klasi na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te u njezinoj nazočnosti na sceni dodatno dobili motiv za maksimum. Juranićeve su melo-dijske linije neodvojive od prediv-nih zapjeva slovenske sopranistice

Mojce Bitenc (Maja), karlovačkoga bas–baritona Gorana Jurića sa svjetskom karijerom (zajedljivi komentator Pajo, Kamovljev alter ego) te dvoje riječkih prvaka, teno-ra Domagoja Dorotića (slijepi Ivo) i mezzosopranisitce Ivane Srbljan (opsesivna Ivina majka Ana). Biti svjedok rođenja nove hrvatske opere na dosadašnjim dvjema izvedbama izazvalo je u gledalištu neizmjerni užitak, čast i ponos, što je publika izrazila dugotraj-nim ovacijama. S nestrpljenjem iščekujemo nove termine, kako bi to zaokruženo remek–djelo vidjelo što više „ljubitelja opere i onih koji će to tek postati”.

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

13

Alfi Kabiljo, razgovor u povodu 85. rođendana

SKLADATELJ KOJI JE UVIJEK U FORMIDiplomirani arhitekt cijeloga života radi kao profesionalni skladatelj, dirigent, aranžer, tekstopisac i glazbeni producent, koji svoju glazbu izvodi i snima u Barceloni, Beču, Londonu, Los Angelesu, Londonu, Madridu, Parizu, Tokiju, a najviše u Zagrebu

Razgovarala: dr. sc. Irena Paulus A lfi Kabiljo jedan je od naj-svestranijih i najplodnijih skladatelja na našoj glaz-

benoj sceni. Čega god da se uhvati, ‘pretvara u zlato’, pa uspješno ‘brodi’ po raznolikim stilovima,

u rasponu od zabavne glazbe do klasike. Taj je autor tzv. zagrebač-ke škole mjuzikla istodobno naš

Alfi Kabiljo: „Ako želite biti skladatelj filmske glazbe, morate poznavati dobro sva razdoblja povijesti glazbe, imati veliko teorijsko znanje, poznavati mogućnosti svakog instrumenta, biti dobar orkestrator.”

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

14

apsolutni rekorder po broju nagra-da na međunarodnim festivalima zabavne glazbe, ali i po uspješno-sti filmskih partitura u zemlji i svijetu. Istodobno, nema događaja s područja klasike, opere, baleta, šlagera i šansone koji ne prati iz prve ruke, što ga čini svojevrsnom ‘hodajućom enciklopedijom’ toga dijela hrvatske glazbene scene, unatrag više od pola stoljeća. U povodu 85. rođendana, našoj stručnjakinji za filmsku glazbu otkriva izvore svojih prvotnih nadahnuća, poput baleta Petruška u koreografiji Margarete Fro-man davne 1945. u zagrebačkom HNK–u, ali i tragičnih iskustava triju ustaških zatvora.Gospodine Kabiljo, poznati ste skladatelj zabavne glazbe i popularnih pjesama, glazbeno–scenskih djela, velikog broja filmskih partitura, kao i mnogih klasičnih glazbenih ostvarenja. Kako je i kada počelo vaše zanimanje za glazbu?

Vrlo sam se rano zainteresirao za glazbu, već s osam godina, i to zahvaljujući velikoj kolekciji gramofonskih ploča mojih rodite-lja. Imali su glazbu svih stilova: Stravinskog, Ravela, Verdija, Puccinija, Wagnera, Armstronga, Treneta, Chevaliera, Menuhina... Najviše sam naučio slušajući fantastične orkestracije Leopolda Stokowskog. Mnogo sam slušao i radio, a 1945. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu gledao sam Petrušku u koreografiji Margare-te Froman. Ona me fascinirala. Tada sam odlučio da ću jednoga dana postati skladatelj koji piše za kazalište.

NAJVEĆI PJEVAČI

Skladali ste zavidno velik broj zabavnih melodija. Koje su vam pjesme najdraže, a koje izvedbe smatrate najuspjelijima?

Mnogo sam pjesama napisao. Na primjer: Svijet je moj, Tvoja zemlja, Svemu dođe kraj, Prije ili

kasnije, Nek idu lađe, Svijet je ve-lik… Sve su mi drage. Dragi su mi i njihovi interpreti. A izvodili su ih najveći pjevači i pjevačice: Radojka Šverko, Tereza Kesovija, Josipa Lisac, Stjepan Jimmy Stanić, Arsen Dedić, Miro Ungar, Gabi Novak, Sanja Doležal, Vice Vukov, Ivo Robić, Kićo Slabinac i drugi.

RIJEČI SU BITNE

Među vašim popularnim melodijama svakako bih istaknula šansone, koje su prilagođene našem, zagrebačkom miljeu. Po čemu se šansona razlikuje od, recimo, šlagera ili ‘obične’ popularne pjesme?

Šansone se razlikuju po sadržaju i glazbi. Ima protestnih, političkih, ekoloških, posvećenih gradovima i, naravno, ljubavnih. Na primjer, C’est la vie, Ti si ruža, Parkovi, Kužiš, stari moj, Lutalica Toma... Riječi su bitne, a ja sam radio s velikanima kao što su Dedić, Britvić, Krajač, Sabol, Majdak… Uglazbio sam mnoge pjesnike, a najviše Krležu.Sedamdesetih i osamdesetih godina ‘žarili ste i palili’ glazbenom scenom, i to ne samo u domovini nego u cijelom svijetu — bili ste gost brojnih festivala.

Bio sam na 38 međunarodnih festivala zabavne glazbe. S mojim pjesmama nastupali su Radojka Šverko, Kićo Slabinac, Miro Un-gar, Tereza, Vice Vukov, Zdenka Vučković i drugi; oni su svojim interpretacijama osvajali nagrade na svjetskim pozornicama. I da-nas skladam pjesme, ali u svojem stilu; dobra melodija, bogate har-monije, dobri aranžmani. Upravo sam napisao dvije lijepe pjesme na stihove Ivice Krajača za Radojku Šverko i Đanija Stipaničeva. Oni su stvarno vrhunski interpreti. Osim toga, uskoro mi izlazi CD na kojem Vice Vukov pjeva moje pjesme, u ediciji Alfi Kabiljo Song Collection. Izdavač je Croatia Records.

BALADA O NINI KERNJUSU

Skladajući pjesme, pridružili ste se i akciji #ostanitedoma. Kako se nosite s pandemijom i svime što nam je, htjeli mi to ili ne htjeli, donijela?

Na početku pandemije napisao sam nekoliko šansona. Napisao sam Baladu o Nini Kernjusu, prvom čovjeku koji je umro od korone kod nas. On je bio vlasnik restorana Astarea u Brtonigli u Istri. Pjesma je pobudila silno zanimanje u Istri, a i šire. A što

se pandemije tiče — odgovoran sam i čuvam se. Ostalo prepuštam struci.Osim popularnih songova, skladali ste brojna djela za glazbenu scenu. Tu su mjuzikli, baleti i jedna opera. Neka djela su u pripremi. O kojim je djelima riječ?

Volim pisati za glazbenu scenu. Trenutačno imam tri nova mjuzi-kla. Madame Hamlet s Mate Ma-rasom i Marilyn Monroe s Ivicom Krajačem su dovršeni, a u nastan-ku je Krađa Mona Lise s Mirom Gavranom. Nažalost, za svaki od njih je bivši direktor Kazališta Komedija, Krešimir Batinić, rekao da ništa ne valjaju. Pitao sam je li prosvirao notni album, preslušao snimke, pročitao libreto. Ništa od toga. Trebalo je tri mjeseca da me primi. Nikad u životu, od Rija do Tokija, Pariza i Londona, nitko me nije tako ‘otpilio’.Šteta. Jer je vaša Jalta, Jalta jedini hrvatski mjuzikl koji do dana današnjega nije izgubio ni na aktualnosti ni na popularnosti.

Da, Jalta je nastala ranih sedam-desetih. Milan (Grgić, op. aut.) u to je vrijeme čitao Churchillove memoare. Odmah sam mu rekao da će tu pronaći neku dobru temu. I našao ju je! Jalta je tako uspješ-na jer ju je Štefančić stalno držao na repertoaru. Ali dok je Niko Pavlović bio ravnatelj Komedije, Jalta nije igrala petnaest godina. Dobio je novac od grada za novu postavu i ništa se nije dogodilo. Da su Kralj je gol ili Tko pjeva, zlo ne misli bili stalno na repertoaru, i oni bi bili uspješni. Car Franjo Josip u Zagrebu isto tako. Svaki velegrad ima predstave o svojem gradu, a mi nemamo ništa.

GLAZBA ZA FILM

S obzirom na opus u kojemu često povezujete riječi i glazbu, bilo je logično da se upustite u pisanje filmske glazbe. Nakon što ste upoznali Lordana Zafranovića, napisali ste glazbu za brojne filmove. I opet ste, na neki način, na tome području bili pionir. Simfonijsku glazbu za film i danas (a pogotovo onda) rijetko tko se u Hrvatskoj usudi pisati. Zašto?

Simfonijskog orkestra u filmo-vima nema iz raznih razloga. Prvi je financijski, a osim toga, tu je nezainteresiranost redatelja i producenata, kao i mali broj skladatelja koji su sposobni u kratko vrijeme skladati i dirigirati ono što su napisali. No nisam bio pionir u pisanju filmske glazbe za simfonijski orkestar. Simfonijsku

glazbu za filmove u četrdesetima i pedesetima pisali su Papandopulo, Bjelinski, Tijardović, Kirigin, Kraus–Rajterić i drugi. Ali je to nakon desetak godina nestalo. Za prve Zafranovićeve filmove počeo sam pisati 1961., skladao sam odmah za simfonijski orkestar; tako pišem i danas. Recimo, za Simfonijski orkestar HRT–a nedavno sam skladao glazbu za televizijsku seriju Predsjednik. To sam i dirigirao. Teme koje su obrađivali filmovi kao što je Seljačka buna 1573. Vatroslava Mimice ili Pad Italije Lordana Zafranovića ili televizijska serija Mačak pod šljemom — tražile su od vas sasvim drukčiji stil od onoga kojim ste se služili u skladanju popularne glazbe i mjuzikla.

Ako želite biti skladatelj filmske glazbe, morate poznavati dobro sva razdoblja povijesti glazbe, imati veliko teorijsko znanje, poznavati mogućnosti svakog in-strumenta, biti dobar orkestrator (za mene kažu da jesam), biti vrlo brz i fleksibilan i moći se prilago-diti svim vremenskim epohama ljudske povijesti. Morate biti vrlo domišljati, ponekad skladati u duhu stare srednjovjekovne ili renesansne glazbe, ponekad opisati ljepotu Mediterana, a ponekad glazbom opisati strahote Drugoga svjetskog rata, koje sam i sam doživio boraveći u tri ustaška zatvora.

IME UZ MORRICONEA

Skladali ste glazbu za strane filmske produkcije. Kad su strani redatelji prepoznali vaš rad?

Bilo je to u vrijeme kad je, poslije Pinewooda, Jadran film bilo prvo odredište za produkciju američkih filmova u Europi. Kao skladatelj filmske glazbe došao sam i do Hollywooda, Londona, Beča, Hel-

„S imfonijskog orkestra u

filmovima nema iz raznih razloga. Prvi razlog je financijski. Osim toga, tu je nezainteresiranost redatelja i producenata, kao i mali broj skladatelja koji su sposobni u kratko vrijeme skladati i dirigirati ono što su napisali.”

Kao što je svestran i pasioniran u glazbi,

Alfi Kabiljo to je i u sportu: u mladosti se natjecao kao skijaš, hokejaš, plivač, tenisač i stolni tenisač, a i danas dvaput tjedno trenira tenis

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

15

sinkija, Stockoholma. Prepoznali su me i u Cannesu. Slušajući moje kantate u Padu Italije, a zahva-ljujući preporuci mojega prijatelja Davora Antolića iz Jadran filma, za moju glazbu se zainteresirao producent Fred Weintraub. Za njega sam radio film Gymkata, studija Metro–Goldwyn–Mayer. Radio sam i na filmu Scissors sa Sharon Stone u glavnoj ulozi. Radio sam i na filmu Sky Ban-dits. Mislim da su Sky Bandits jedna od mojih najboljih simfonij-skih partitura. Snimio sam je u Londonu s National Philharmo-nic Orchestra i bio za tu glazbu nominiran za nagradu BAFTA. Najveća diskografska tvrtka film-ske glazbe, Varèse Sarabande, za svoj rođendan izdala je CD na koji je od živućih europskih skladatelja stavila samo Ennija Morriconea i moju malenkost.

PRVI ‘ZABAVNJAK’

Vaš nedavno izdani album s filmskom glazbom intrigantnog je naslova Sex, Crime & Politics. Što se krije iza tog naslova?

Sex, Crime & Politics je izbor iz glazbe filmova sedamdesetih godina s puno funky i disco glazbe prema izboru Željka Luketića i njegove diskografske kuće Fox and his Friends. Album je objavljen na vinilu, a ploča je tiskana u Londo-nu i pobudila je veliko zanimanje. Osim pjesama i šansona, filmske glazbe i mjuzikla, također uspješno skladate klasična djela; dapače, ističete glazbu 20. stoljeća kao vrstu glazbe koja vas naročito privlači.

Sve je počelo kad sam za Zafrano-vićev film Prvo pijanstvo napisao glazbu kao takozvani ozbiljni skladatelj (makar sam tih godina bio proglašen prvim skladateljem zabavne glazbe u SFRJ). Moju glazbu za Zafranovića svirao je

manji sastav Zagrebačke filhar-monije pod vodstvom tadašnjega direktora Filharmonije, Mladena Bašića. Svi su bili iznenađeni, jer sam ja tada slovio za svoje-vrsnog hitmejkera. Nakon toga su me glazbenici počeli moliti da napišem nešto za njih, a to traje i danas. Glazbu 20. stoljeća sam još kao dječak dobro poznavao jer su moji roditelji imali veliku kolekciju gramofonskih ploča, uključujući Stravinskog i Ravela. Nakon oslo-bođenja, u sovjetskoj prodavaonici još sam nakupovao Prokofjeva, Šostakoviča, Hačaturjana, Gliera. Kao delegat SOKOJ–a bio sam na Varšavskom proljeću i upoznao skladatelje poljske škole. Tako-đer sam pokupovao cijeli kufer partitura i ploča i dobro sve kod kuće proučio. Zato u mojim film-skim partiturama ima clustera i avangarde.Klasična glazba, kad se u nju ozbiljno zaroni, vrlo je široko područje — poput svih ostalih područja koja pokrivate. No čini mi se da ste tu u posljednje vrijeme dosta skloni komornom glazbenom izrazu.

Volim pisati za razne sastave. A naši izvođači su sjajni. Na primjer, klavirski duo B&D koji izvo-di moja djela po svijetu, kao i kornist, superstar Radovan Vlatković te flautistica Renata Penezić.Za razliku od mnogih glazbenika, brzo se prilagođavate novim medijima, a koliko mi je poznato, prilično ste angažirani i na području produkcije.

Normalno, jer je svaki uspješni skladatelj kroz povijest i poduzetnik u po-zitivnom smislu. Tako sam ja i producent i moram dosta

lobirati za svoja djela, kao što sada lobiram da se moja opera Casano-va u Istri, nakon velikog uspjeha u Rijeci, postavi u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Imamo kao Casanove sjajne bas–baritone: Giorgia Suriana, Leona Košavića i Ivicu Čikeša, splitskog nacionalnog prvaka koji je u Rijeci na praizvedbi sjajno odigrao ulogu prevarenog zavodnika.

PREDSJEDNIK HDS–a

Veliku ulogu u promicanju glazbe hrvatskih autora ima Hrvatsko društvo skladatelja u kojem ste također aktivni.

Hrvatsko društvo skladatelja je vrlo dobro u tiskanju nota naših skladatelja u sklopu tvrtke Can-tus d.o.o. Kao dugogodišnji član Upravnog odbora HDS–a, dugo sam se borio da opet počnemo tiskati zabavne melodije, što je nekad sjajno vodio Ivica Körbler. Tek kao predsjednik HDS–a uspio sam u tome; osim toga sam i izvojevao skladateljske nagra-de Milivoj Körbler, za autorsko stvaralaštvo na području zabavne glazbe, i Boris Papandopulo, za autorsko stvaralaštvo na području

ozbiljne glazbe.

Hrvatsko društvo skladatelja uskoro će objaviti notno izdanje s vašim pjesmama.

Da. Sada izlazi album s trideset mojih pjesama, dobrim dijelom i sa stranim tekstovima. To su ve-ćinom pjesme za koje sam dobivao međunarodne nagrade. Izdanje će biti vrhunsko, u svjetskoj kvaliteti, zahvaljujući voditelju, Zrinku Tutiću, i suradnicima u Cantusu d.o.o., Mirjani Matić i Darinki Ilić, kao i Davidu Danijelu kao suradniku za strane jezike. Prijepis i kaligrafiju nota izvr-sno je realizirao Felix Spiller. U međuvremenu sam izdao nekoliko albuma zabavnih melodija, o svom trošku. Moje pjesme izišle su u ediciji Felix Spiller — Alfi Kabiljo Collection, a u toj ediciji objavljena je i većina moje komorne glazbe.Znamo da vam je glazba velika ljubav, ali vjerojatno imate i neglazbene hobije u kojima uživate.

Inače sam pasionirani sportaš od ranih dana. Skijao sam donedavno i natjecao se — Ante Kostelić mi je postavljao štapove na Sljeme-nu. Također sam plivao u klubu Naprijed i bio pionirski prvak Zagreba u kraulu, a plivao sam i na Pionirskom prvenstvu SFRJ. S Planinarskim društvom Velebit propješačio sam dosta po Sloveniji, ali i po našim planinama. Na-tjecao sam se i u stolnom tenisu, a Relja Bašić mi je bio hokejski trener. Danas aktivno igram tenis, čak i sada dvaput tjedno.

Kao tenisač sam bio u veteran-skoj reprezentaciji Republike Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Umagu.

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

16

Silvio Foretić, svjetski poznati rodonačelnik glazbenog teatra, vitalnog djela suvremene glazbe 21. prosinca 2020. proslavio 80. rođendan

AKORD RAZLIČITIH ISHODIŠTA, AKCIJA I VIZIJATipično za sebe kaže, s humornom notom i suspregnutom emocijom, rođen je u operi kao dijete tenora: „Prvi zvuci najranijeg djetinjstva u Splitu bile su arije i bombe, a imena Bellini i Musolini.“

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

17

H irom sudbine, Foretićeva je opera

Maršal praizvedena 2011. u Splitu u groteskno skandaloznim uvjetima, a skandal ga, kao najava revolucije i karakteristika prijelaznih epoha, prati od početka

Piše: Seadeta Midžić

N agrada za životno djelo skladatelju u trenucima laudi izdiže

gejzire zvuka i intimne krajoli-ke s aurom jeke. Foretićev opus otkriva se kao akord različitih ishodišta, akcija, vizija, sud-binskih riječi, gesta. Deklina-cija osebujnog akorda, u čijim mijenama iskre konstelacije koje je slijedio, temelji se na činjenici da je — kako govori s humornom notom i suspregnu-tom emocijom — rođen u operi kao dijete tenora: „Prvi zvuci najranijeg djetinjstva u Splitu bile su arije i bombe, a imena Bellini i Musolini.“ Hirom sudbine, opera Maršal, kojom zaključuje niz djela poput bale-ta Lysistrata i opusa komplek-snoga glazbenog teatra (Für Klavier?, Semi–mono–opera, Osmi dan...), a u kojoj također živi duh i temperament duhov-nog zavičaja Korčule i Splita, izvedena je u Splitu u grotes-kno skandaloznim uvjetima.

KELEMENOV DIPLOMAND

Skandal, uvijek najava revolu-cije i karakteristika prijelaznih epoha, prati ga od prijema na Muzičku akademiju, a obnavlja izazivan slobodom njegovih (i Jezovšekovih) skladateljskih i performerskih iskoraka s Ansamblom za suvremenu glazbu (AzSG, 1963.–1966.), koji je pokrenuo da bi izvodio djela 20. stoljeća, od Caselle, Plamenca, Milhauda, Sla-venskog do Weberna. Nikša Gligo smatra AzSG „čudesnim, neobjašnjivim fenomenom, koji kao treći aspekt najpreciznije određuje Foretićevu glazbeno–skladateljsku ličnost“. Zna-kovito, multimedijski oratorij Quousque tandem abutere Foretić patientia nostra izveden na kraju ere AzSG–a, kolaž je opisa gradova u kojima je živio (Split, Korčula, Sarajevo, Osijek i Zagreb) i kontrapun-ktskih radova. Time se, nakon diplome kod Milka Kelemena (s Torzom za mezzosopran i orkestar koji je izvela Marijana Radev sa Zagrebačkom filhar-monijom) i odlaska na studije u Köln, logično spušta luk razdoblja pokrenutog autodi-daktskim elanom 12–godišnjeg

dječaka, učenika glazbene škole u Osijeku. S 15 je godina napisao šest kratkih skladbi dvanaesttonske inspiracije prema opisu metode iz Andre-isove Povijesti glazbe, što ne upućuje samo na težnje novom nego i na čovjeka riječi i knjige. Pisat će tekstove svojih djela, pjesme (ciklus Merde de siècle o uništavanju svijeta) i glazbene kritike.

ENFANT TERRIBLE

Foretić izrasta u „strašno dijete hrvatske glazbe ili diverzanta prijelaznog razdoblja“, u zbu-njujućeg avangardista/posta-vangardista, čija je kreativnost i reaktivnost na suvremene dogme poticana širenjem zna-nja i intenzivnom glazbenom praksom. Bio je korepetitor, instrumentalist i dirigent u Komediji, Operi i Baletu HNK–a, izvodio je, pisao i skladao pjesme u satiričkom kabaretu Jazavac. Dojmljivu konstelaciju na tako zacrta-nom putu čine njegovi učitelji teorije i kompozicije, skladatelji Stahuljak, Pibernik, Kelemen, Bravničar, Eimert, Zimmer-mann, Stockhausen, pa i Bou-lez, čije je analize o konstruk-cijskim finesama Debussyja iz perspektive serijalizma slušao 1965. u Darmstadtu. Sve to priprema ga za posao pedagoga i docenta na Folkwangschule, za muzičku akademiju u Du-isburgu i Essenu (gdje osniva i vodi studentski ansambl Fin de siècle–fin de millenaire). No dominantna figura Foretićeve profesionalne suradnje je Mau-ricio Kagel, s čijim fantazmago-ričnim svijetom korespondira i fabularium foreticianum. Bio je asistent, dirigirao je i pjevao u skladbama kolege Mauricija Kagela (1898 za dječje glasove i instrumente, Kantrimiusik, Gespräche mit Kammermusik), a Kagelov je Tango Aleman izveden 1978. u Kölnu na kon-certu posvećenom plesovima, zajedno s Foretićevim Valse macabre i Pas de quoi Luciana Berija.

MORALNI STAV

Glas, njegov glas s plemenitom patetikom naslijeđenog oper-nog tona, u srži je kreativnog

procesa. Discipliniran riječju koju nosi, distancira se isto-vremeno od svojega ishodišta i sa stiliziranom dramskom manirom reflektira teme glazbeno–scenskih monodra-ma. Gubitak glasa otklon je od scene i intenzivira rad na „očaravajuće čistoj glazbi koju je znao pisati“ (Detlef Gojowy). Traži bit utopistički jednostav-ne muzikalnosti i referira se na beethovenianska pitanja, npr. u Koncertu za drugu violinu. Po-tvrđuje to i klavirska skladba (diese) Töne, koju je pijanistica Susanne Kessel 2020. naručila za 250. godišnjicu Beethoveno-va rođenja. Foretićev komad, nakon što mirna situacija pre-rasta u disonantni i agresivni ton, završava citatom iz Devete simfonije nastupom baritona: Freunde, nicht diese Töne! Doima se kao susret Beetho-vena s Kantom u Schilleru, rekao bi Adorno. Foretićeva humanistička orijentacija nije samo apstraktni moralni stav: naslućujući rat u Hrvatskoj, 1989. osniva i predsjednik je Coloniae croaticae, hrvatskog kulturnog društva u Njemač-koj; stvara ciklus pjesama Rat i Mir koji završava apelom „o slušajte... i vičite glasno s nama za mir“.

DRUGI ŽIVOT

Povratak u Zagreb 2006. in-tenzivira relacije s glazbenom i kulturnom sredinom. Članstvo i rad u predsjedništvu Društva za novu glazbu u Kölnu (od 1981.) prirodno se nastavlja vođenjem Glazbene tribine Hrvatskog društva skladate-lja, ali i projektima u HGZ–u. Nagradi Porin za životno djelo prethodila je Godišnja nagrada Vladimir Nazor 2003. i odliko-vanje Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996., no treba istaknuti da ovaj Porin kao priznanje stoji na pragu nove epohe. Na ovogo-dišnjem Muzičkom biennalu Zagreb izvest će se Semi–mo-no–opera, poluozbiljna poluope-ra, u jednom činu, s epilogom za jednog izvođača i vrpcu, s novim vokalnim interpretom; tako počinje drugi život prevaž-nog Foretićeva opusa za glas.M

ATEJ

GR

GIĆ

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

18

Rođendanski autorski album ovogodišnjega dobitnika Porina za životno djelo

HUMOR KAO LAKOĆA BIVANJANeka vrsta univerzalnosti koja prožima sedam skladbi pokazuje da bi se Silvio Foretić mogao uhvatiti ukoštac s bilo kojom temom i uspješno je artikulirati

Piše: Đurđa Otržan

A utorski nosač zvuka naslovljen Silvio Fore-tić, objavljen u godini

autorova 80. rođendana, donosi tri koncerta za solističke instrumente i četiri skladbe za komorne sastave, u trajanju od 77 i pol minuta. Dakle, dobro popunjen CD i, reklo bi se, dobro ugođen. U knjižici je priložen autorov životopis, tako da se ovom prilikom oslanjamo samo na glazbene zapise, kojih je na ploči sedam, a poredani su labavo kronološ-ki, od starijih do novijih djela.

POPUT VIOLE

Prvi je Koncert za drugu violinu iz 1977., ali dorađi-van do 2005. Snimka je s MBZ–a 2005., a ton–majstor je Božidar Pandurić. Radi se o nastupu Panonske filharmonije iz Pečuha pod ravnanjem Zsoltana Hamara u Koncertnoj dvorani Lisinski. Skladba slijedi minimalistički uzorak u ritmičkoj okosnici koji se grana na sve strane. Svjež materijal dolazi iz pozadine i spektralno se širi po paleti orke-stra, podsjećajući na Skrjabinovu prštavu dinamiku maksimalno uključenog orkestra. Pastozna je to skladba bliža tonskom rasponu viole umjesto violine i prirodno je poprište dramatičnog zvuka. So-listički nastup tzv. druge violine monolog je pun praznih interval-skih pomaka, narativno upućujući na status drugog pulta druge violine, koju ansambl zaguši u

tom jedinom pokušaju code pri kraju skladbe.

NATOPLJENO JAZZOM

Druga je skladba Concerto rosso (ne grosso, nije greška), za klavir i orkestar iz 2008./2009. Solist je

Danijel Detoni za klavirom, a Simfo-nijskim orkestrom HRT–a dirigira Nikša Bareza. Skladbu je snimio opet Božidar Pandurić, na kon-certu 23. travnja 2009., u Dvorani Lisinski u sklopu MBZ–a. Tako je crveni koncert sa-držajno natopljen jazzom koji prati slobodno i lelujavo improvizacijsku prirodu skladbe, omeđenu zvukom u stilu big benda koji dolazi i ne-

staje poput valova. Klavirska je dionica vrlo distancirana i vozi svojim trakom; premda ponekad uspostavlja dijalog s orkestrom na Gershwinov način, ipak je iz tog ‘big benda’ isključena. Klavir je zapravo i očekivano dominantna dionica koja traži da je se slijedi. Besprijekorni Danijel Detoni na energičan i šarmantan način vodi tu kromatsku borbu s ansam-blom, uklapajući se u jarke boje orkestralne palete. Programska knjižica nas informira da je djelo nadahnuto slikarskim platnom pa je tu medijsku prirodu oslikavanja zadržala i partitura u međusob-nim odnosima tonskih boja.

KRALJICA INSTRUMENATA

Koncert za orgulje i orkestar novije je djelo, iz 2017./2018. To je snim-

ka koncerta u Dvorani Lisinski sa solistom Pavlom Mašićem uz Simfonijski orkestar HRT–a kojim je dirigirao Mladen Tarbuk. Snimatelj je bio Božidar Pandurić, sposoban da se uhvati ukoštac s tako zahtjevnim vatrometom zvuka kakav su orgulje i orkestar zajedno. Djelo ima tri stavka: An-dante–poco allegro/Adagio i Alle-gro non troppo. Skladba je velika freska, čiji su elementi pojedinač-ne, izmjenjive orkestralne grupe koje se tretiraju poput registra na orguljama. Orgulje su orkestar u malom, a tu se orkestar nastoji domoći svih obilježja orgulja i u tome tuttiju uspijeva. Briljantna upotreba limenih puhača parira kraljici instrumenata za čijim je manualom vrsni Pavao Mašić. Odnos orgulje–orkestar je toliko razrađen da se na kraju može reći da su oba izvora zvuka dostojni jedan drugoga; orkestar može što i orgulje, orgulje mogu što i orkestar. Dok je Allegro sazdaniji od toga dijaloga tonskih boja dvaju izvora zvuka: jednog — orgulja, i mnoštva, tutti–orkestra, Adagio u taj dijalog unosi subjektivnost tonskog bojenja, u suradnji ispre-pletenih skupina instrumenata. Gudači pariraju puhačima, a orgulje vlastitim tuttijem zasje-njuju i zamjenjuju cijeli orkestar. Piano sekcija je stavljena na kraj i zapravo finalizira ne baš spori stavak. Allegro non troppo ponovo na pozornicu postavlja orkestar koji priča svoju priču, nadglasan orguljama kad god im se prohtije jer su superiorniji instrument. Virtuoz Mašić s lakoćom prezen-tira moć orgulja u čijem se zvuku utapa sonornost simfonijskog orkestra. Blistava demonstracija orguljskih gabarita s trubačima kao ritmičkom okosnicom. Monotonia za gudački nonet i kla-vir nastajala je od 1983. do 1995. i

ovdje nažalost nemamo podatke o snimatelju ni o vremenu i mjestu nastanka snimke. Samo znamo da skladbu izvodi autorov ansambl fin de siecle–fin de millenaire iz Duisborga, a dirigira Silvio Foretić. Skladba je komentar na manirizam isto ili jednako zvu-čećih skladbi, postignut ne toliko akumulacijom materijala, koliko osmišljavanjem neprestanog tijeka mikropomaka susjednih intervala koji kao da gube intenzitet i znače-nje stalnim pomacima na susjedno tonsko polje. Smjela zamisao i teško provediva ideja da se stalni pomak čuje kao ne–kretanje i ne–događanje. Ali vrlo slušljivo, jer je sama ideja autoru toliko daleka da kad postane neodrživo, svjež pri-tok gudača i zagušenog klavira po-maknu skladbu u novom smjeru.

EKOLOŠKA SATIRA

Na lijepoj smeđoj Rajni brutal-no je iskrena satira na ekološke uvjete današnjice. Međutim, ni za tu snimku ne znamo tko ju je, kad i gdje snimio, ali kako su izvođači članovi Društvenoga orkestra HGZ–a, pretpostavljamo da je venue HGZ. Izvedbom je ravnao autor. Ta tonska priča o rijeci Rajni, inače živahnoj i brzoj rijeci, nastala je 2001., na početku trećeg tisućljeća i namijenjena je gudačima, dva–tri sintetizatora zvuka i klaviru. Mali nukleus teme koji donose gudači sam po sebi je vrlo zavodljiv i u svojoj tročlanosti asocira na poznati Straussov valcer i jednu drugu megarijeku, ali harmonijski razvoj vrlo brzo (kao i sama Rajna) vodi skladbu, kao u nekom vremeplo-vu, preko formula za skladanje iz prošloga stoljeća do današnjice pa rastače tkivo do bezličnosti. Samopogonska skladba koja kad posustane, iz dubljih slojeva opet gura sebe naprijed. Ne znamo je

Hrvatski suvremeni skladateljiSilvio ForetićCantus, 2020.

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

19

li smeće u rijeci prepreka za takvo nazadovanje, ali orkestracija sugerira borbu u vremenskim okviri-ma: zavlačenje, vučenje, potisak, novi impuls, tegobno skretanje koje sve više usporava, ali se ne predaje. Nevjerojatno gusto tkivo gudača poticano je klavirom kao ritmičkom osnovicom. Svakako nije za ples, ali je vrlo efektan spoj trodobne mjere valcera i guste mase koja se teško valja u dubinama i priječi lakoću. Jadna Rajna.

BEZVREMENSKA FORMA

Skladba Solisti za 12 gudača, iz 2013./2014., namijenjena je Zagrebač-kim solistima pa je oni na snimci i izvode u Dvorani Lisinski 18. siječnja 2014. Nenametljiva meditacija sa svakim instrumentom kao vlastitim solističkim panelom. Vrlo guste tek-sture kao i sve skladbe na nosaču zvuka, najbliža je formi concerta grossa. Na jedinstven način bezvre-menska, jer joj se ne može odrediti vrijeme nastanka na prvo slušanje, ali na drugo se vidi i osjeća da je to danas. Tonska majsto-rica bila je Marijana Bego-vić, a snimka je reljefna i ujednačena.

GLAZBENI TEATAR

Nosač zvuka završava Sekstetom za tri trube, rog, trombon i tubu iz 2019., dakle najsvježije djelo, u tri stavka: poco allegro / poco allegro / parlando. Snimka s MBZ–a 2019., iz prostora Laube. Ton–majstori (ponovo) Božidar Pandurić i Alan Šnajder. Izvođači Ad Gloriam Brass. Nakon dva stavka poco allegro, ispunjenih ritmičkim imitacijama u stilu hoquetusa, slušatelja čeka iznenađenje: treći stavak parlando zapravo je glazbeni teatar u kojem imamo prilike čuti što mu-zičari među sobom govore kad uvježbavaju neko djelo. Simpatično prepucavanje

završava svečanom kodom koja ima obilježja fanfara. Zanimljiv pastiš u stilu ‘vanjsko–unutarnje’. Uo-stalom, autorski CD Silvija Foretića nezamisliv je bez, makar daška, glazbenog teatra, onoga koji je svijest skladbe i primjenjuje slobodu komentiranja. Me-đutim, taj aspekt njegova djelovanja često zaklanja vidik na njegovo instru-mentalističko majstorstvo i odvažnost u pristupu sim-fonijskom slogu. Manjak vizure ovaj nosač zvuka uspješno nadoknađuje i prikazuje nam Foretića u potpunijem skladateljskom svjetlu.

LAKOĆA BIVANJA

Njegov je slog čitljiv i jasan, bez praznih taktova. Smislenost odnosa solista i pratećeg korpusa je intenzivna i lako protočna, a humor odraz lakoće biva-nja u umjetničkom izričaju. Nadasve je zanimljiv Fore-tićev harmonijski jezik koji je svjež i kad se referira na tradicionalne i na suvre-mene oblike. Poznavanje rezonanci u svijesti sluša-telja donosi ponekad smjele obrate, ali nikad usiljene, nego slušljive i prihvatljive. Foretić je jaka osobnost koja nikad nije za sobom ostavila trag prolivene tin-te na rukopisu; i kad stvari teku kaotično, one su odraz precizno odmjerenih odnosa. Neka vrsta univer-zalnosti koja prožima ovih sedam skladbi pokazuje da bi se Silvio Foretić mogao uhvatiti ukoštac s bilo kojom temom i uspješno je artikulirati. No takva univerzalna vještina ne dolazi lako; samo autor zna kako ju je zapravo stekao. Nosač zvuka je najbolji dar autoru za njegov 80. rođen-dan, koji umjesto eventual-nog zamora pokazuje da je i danas Foretićev glazbeni jezik aktualan, zanimljiv i svjež. Premda je ovo samo segment njegova bogatog opusa.

Nosač zvuka je najbolji dar autoru za njegov

80. rođendan, koji umjesto eventualnog zamora pokazuje da je i danas Foretićev glazbeni jezik aktualan, zanimljiv i svjež

MAT

EJ G

RG

IĆ

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

20

Ciklus notnih zapisa Zabavne melodije napokon i s pjesmama Alfija Kabilja

30 PJESAMA ZA 60 GODINA KARIJEREDa živi i radi u Italiji ili Austriji, po njemu bi se vjerojatno već zvala neka glazbena škola ili glazbeni institut, s obzirom na to da je posrijedi skladatelj međunarodne reputacije, prilično širokog raspona stvaralaštva, od glazbe za mjuzikle, filmove, kazalište i televiziju do orkestralnih, komornih i solističkih djela

Piše: Bojan Mušćet

C antusov serijal notnih zapisa Zabavne melodi-je obogaćen je zbirkom

pjesama Alfija Kabilja, jednoga od najvažnijih hrvatskih skladatelja popularne glazbe. Svestran i isto-dobno uspješan na polju klasike, filmske i pop glazbe, Alfi Kabiljo je svakako nezaobilazna ličnost na hrvatskoj glazbenoj sceni.

30 OD 600

„Za onoga koji poznaje sklada-teljski opus Alfija Kabilja, ovaj izbor notnoga izdanja prilično je neobičan. Jer riječ je o našem zacijelo najplodnijem i najsvestra-nijem glazbenom autoru, čiji opus

doseže više od šest stotina skladbi gotovo svih žanrova popularne i klasične glazbe, od zabavnih pjesama i šansona do orkestralnih i komornih kompozicija, glazbe-no–scenskih djela za velike i male, kao i one primijenjene u filmu, TV serijama te radijskim i kazališnim

dramskim ostvarenjima. Kabiljo je ujedno i naš najnagrađivaniji skladatelj u inozemstvu u žanru zabavne glazbe, kao što je i autor filmske glazbe u nizu inozemnih filmskih produkcija. Sve to čini ga posebnim glazbenikom iznimne i dugotrajne stvaralačke energi-je, velikog talenta i vrhunskog skladateljskog znanja, obogaćenog i pijanističkim, aranžerskim i diri-gentskim vještinama“, zapisala je Jagoda Martinčević u predgovoru izdanja.

KRALJ MJUZIKLA

Da živi i radi u Italiji ili Austriji, po njemu bi se vjerojatno već zvala neka glazbena škola ili glazbeni institut. S obzirom na to da je posrijedi skladatelj među-

narodne reputacije, prilično širokog raspona stvaralaštva, od glazbe za mjuzikle, filmove, kazalište i televiziju do orkestralnih, komornih i solističkih djela, i to unatrag 60 godina, onda bi se u zemljama s dugotrajnijim glazbe-nim naslijeđem uspjesi te razine znali obilježiti na takav način. Alfons Alfi Kabiljo neumoran je notni proizvođač, s pogonom kojem ne treba remont; u jednom tjednu izvest će se njegov mjuzikl u Beču, u drugom će

se objaviti vinilna kompilacija s glazbom iz filmova, a u trećem ćemo ga zateći kako marno sklada neki novi balet.On je zasigurno kralj mjuzikla u Hrvatskoj, prepoznat i izvan naših granica, osobito s antologijskim ostvarenjem Jalta, Jalta. No osim

songova iz mjuzikala, najveću popularnost i tragove u skupnim sjećanjima imat će njegove zabav-ne melodije koje su izvodili naši vrhunski interpreti, od Tereze Kesovije i Radojke Šverko do Ive Robića i Vice Vukova. Uostalom, četiri objavljena dis-ka s pjesmama Alfija Kabilja koje upravo oni izvode dovoljno govore o tim profesi-onalnim silnicama među najboljima. Doduše, oni su snage udružili u doba kad se počela stvarati lakonotna scena, no posljedice — srećom — možemo osjetiti i čuti i danas.

GODINA OBLJETNICA

I to je samo dio živopisne biogra-fije Alfija Kabilja, svakako dostojne filma. Uistinu je bilo teško izdvojiti 30 pjesama iz njegova opusa za ovo izdanje i ono uistinu nije best of ni greatest hits; jednostavno, posrijedi je izbor koji će otkriti raznovrsne dimen-zije Alfija Kabilja. Ne iznenađuje što gotovo svake godine možemo naići na neku obljetnicu vezanu uz njegovo stvaralaštvo.Eto, na primjer, njegovih 60 go-dina sa Zagrebačkim festivalom. Od prvoga nastupa 1961. s dvije skladbe, Cvrčak i mrav i Pisano u noći, Kabiljo je kao autor na Za-grebačkom festivalu sudjelovao 33 puta. Unatoč brojnim nagradama i velikim hitovima, njegov odnos s Festivalom najviše je obilježila pjesma koja nije osvojila nijednu nagradu, ali je postala pravi

evergreen — Tvoja zemlja, nastala u suradnji s pjesnikom Dragom Britvićem koju je nezaboravno otpjevao Vice Vukov. Također,

Kabiljo će ove godine obilježiti još jednu važnu obljetnicu: 50 godina od prve izvedbe mjuzikla Jalta, Jalta.Zapravo, za njega je 1971. godina očito bila ključna, jer osim što je praizveden mjuzikl Jalta, Jalta i nakon što je imao spektakularne nastupe na međuna-rodnim i hrvatskim pozornicama, počeo je pisati i glazbu za film. Samo te godine napisao je 11 soundtrackova, a poslije je dospio i do Hollywooda. O tome mi je rekao:„Uvijek želim da mo-

ja glazba da emociju i funkcional-nost filmu i da poslije može i sama živjeti. U Hrvatskoj mi je najveći hit bila glazba iz filma Seljačka buna, djelo velikoga Vatroslava Mimice, a od stranih Sky Bandits, koji sam snimio s Nacionalnim filharmonijskim orkestrom u Lon-donu. Diskografska kuća Varese Sarabande me je za svoj rođen-danski CD stavila uz Morriconea, kao jedinoga europskog skladate-lja. Također, za svoj rad bio sam i nominiran za nagradu britanske filmske akademije Bafta.“Njegovi notni zapisi su, stoga, očito početnica za upoznavanje s našim velikim skladateljem koji je obilježio suvremenu hrvatsku glazbu i koji još stvara s velikim zanosom i velikim znanjem.

Zabavne melodijeAlfi KabiljoCantus d.o.o.

Svestran i istodobno uspješan na polju klasike, filmske i pop glazbe, Alfi je nezaobilazna ličnost na hrvatskoj sceni

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

21

Akademik Ruben Radica, ususret 90. životnoj obljetnici, 19. svibnja 2021.

TEŽNJA K JEDINSTVU, SKLADU I ISTINI„Trebalo je istrčati do ruba ponora da bi se imalo kamo vratiti”, kaže hrvatski pionir strukturnog skladanja, koji zvuk gradi kontrolom raznolikih ‘elemenata’ i za svaku skladbu postavlja posebne kompozicijsko–tehničke zadatke

Piše: dr. sc. Davorka Radica

O krugle obljetnice velikih ljudi uvijek su povod za okretanjem pogleda

unatrag i razotkrivanje skrivenih niti i silnica koje su bile, tako nam se barem čini, pokretačka snaga njih samih, ali i uporišna točka mnogim drugima koji su se našli zahvaćeni koncentričnim krugovi-ma njihova prijenosnog djelovanja. Devedesete su obljetnice posebne, ne samo zbog visoke brojke zao-kruženih desetljeća, nego i zbog či-njenice da gotovo uvijek podrazu-

mijevaju zahvat u dva kronološka stoljeća, a time i u nezaobilaznu usporedbu starog i novog, ali još više vječnog i vremenitog.

ODUSTAJANJE OD SKLADANJA

Pogled unatrag na glazbenički prinos Rubena Radice iznimno je zahtjevan, ne samo zbog bogatstva njegovih skladateljskih i profesor-skih iskustava u smislu opsežnosti skladateljskog opusa, duljine pedagoškog staža, broja studenata na koje je izravno ili neizravno utjecao, broja najviših nagrada i počasti koje su mu dodijeljene,

nego ponajviše zbog visokih inte-lektualno–emocionalnih dosega i samopostavljenih kriterija u glazbi koje je (a kako bi moglo i biti drugačije u njegovu slučaju) dosljedno i nadasve sustavno slije-dio dugi niz godina. U tom smislu se i njegovo konačno odustajanje od skladateljskog rada, nakon rekli bismo prirodnog završetka profesorskog staža i redovitog odlaska u mirovinu, doima više kao planirana i svjesno donesena odluka, unatoč tome što je bitno uvjetovana i teškim zdravstvenim stanjem s kojim se suočava u već prilično dugom razdoblju.

Autorici ovoga teksta, koja i sama pripada krugu pod (snažnim) utjecajem njegovih glazbeničkih težnji i dostignuća, činilo se stoga najlogičnijim provući kroz njegov život i djelo ‘crvenu nit’, služeći se tako, u analognom smislu, pristu-pom kakav je i sam Ruben Radica njegovao promatrajući skladatelje 20. stoljeća i poučavajući sve svoje studente.

BOJA I EMOCIJA

Okosnička glazbena nit u životu Rubena Radice, koji je rođen u Splitu 19. svibnja 1931., počinje

Gotovo svaka produbljenija analiza izuzetno kompleksnih djela Rubena Radice dovest će do nekog ishodišta Oliviera Messiaena kod kojega se usavršavao u mladosti

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

22

glazbenom podukom koju je, tako se to ističe na početku svakoga zapisa o njegovoj biografiji, počeo u ranoj dobi s djedom (po maj-činoj strani) Josipom Hatzeom (1879.–1959.), velikim hrvatskim skladateljem, čije je naslijeđe

ostalo trajno upisano u hrvatsku povijest i osobito splitsku sredinu koja i danas živi i nadahnjuje se ljepotom njegove vokalne lirike, njegovih opera i kantata, pa kako neće unuk koji mu je bio najbliži i najdraži u svakom smislu. Tako će splitski i obiteljski kroničar i autor monografije o Josipu Hatzeu, skla-dateljev otac dr. Branko Radica (1899.–1987.) zabilježiti: „Uočivši Rubenovu muzikalnost, djed ga je, u četvrtoj godini, počeo podučavati klavir i teoriju, te bi ga za zabavu vodio u školu i pred profesorima u zbornici postavljao mu upite iz glazbene teorije, na koje bi mu unuk, bez razmišljanja, spremno odgovarao.“ Bilježi i oduševljenje koje su tadašnji profesori (među njima i Krsto Odak) iskazali, na-kon što je Ruben Radica, bez ikak-ve formalne glazbene naobrazbe, ali s temeljitim glazbeničkim

predznanjem koje je primio od Jo-sipa Hatzea, položio prijamni ispit na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te knjige i partiture koje je stari maestro slao unuku za vrijeme studija. Štoviše, upravo je unukovo studiranje ponukalo djeda Josipa na pisanje još nekoliko teorij-sko–didaktičkih djela. Trajna se povezanost djeda i unuka ističe često i kad se spominje skladate-ljeva uronjenost u dalmatinsko podneblje i mediteranski kolorit, koji su neosporno oblikovali njego-vu senzibilnost za glazbenu boju i snažnu emocionalnu ekspresiju u svakom djelu.

NIZ USAVRŠAVANJA

Kako je kod većine skladatelja stjecanje diplome tek početak potrage u oblikovanju vlastitog glazbenog jezika, Radica će nakon

završetka studija (dirigiranja kod Slavka Zlatića 1957. i kompozicije kod Milka Kelemena 1958.), početi i niz usavršavanja (Vito Frazzi, René Leibowitz, György Ligeti, Pierre Boulez, Henri Pousseur) koja će, bez obzira na redoslijed i duljinu, kulminaciju imati u Parizu u klasi Oliviera Messiaena (1908.–1992.). Zanimljiva je ta povezanost s velikim Francu-zom prema čijem je liku Radica ustrajno gajio veliko udivljenje. Gotovo svaka produbljenija ana-liza izuzetno kompleksnih djela Rubena Radice dovest će do nekog Messiaenova ishodišta, doduše bogato generiranog i nadograđe-nog, ali opet prepoznatljivog. Ta će skladateljska nit, osim utjecaja darmstadtskih ljetnih tečajeva i polemičkog odnosa s avangardom, trajno utjecati i na njegovo konzi-stentno oblikovanje vlastite skla-

Ruben Radica s djedom po majčinoj strani, Josipom Hatzeom, velikim hrvatskim skladateljem čije je naslijeđe ostalo trajno upisano u hrvatsku povijest. Djed mu je bio i prvi učitelj glazbe.

Neupitna uronjenost u dalmatinsko

podneblje i mediteranski kolorit neosporno oblikuju Radičinu senzibilnost za glazbenu boju i snažnu emocionalnu ekspresiju u svakom djelu

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

23

dateljske teorije koju je iskazivao više posrednim nego neposrednim načinima. Izgrađen odnos prema glazbenoj teoriji nije samo pomoć u razumijevanju njegova glazbenog jezika i skladateljske poetike, nego je i izravna poveznica s glazbeno–pedagoškim radom.

STVARANJE POJMOVA

Studentima kojima je Ruben Radica predavao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (od 1963. do 2001.) predmete Polifonija i Aspekti suvremene glazbe, ostat će u sjećanju po visokim zahtjevima koje je postavljao na studiju, ali još više po zanimljivim digre-sijama koje su pratile njegova predavanja. Ne samo profesorsko djelovanje nego i skladanje u cjelini popraćeno je i cijelim nizom Radičinih inventivno oblikovanih i za hrvatsko glazbeno nazivlje osobito važnih pojmova poput „ritamske disonance“ (kad se radi o nerazaznatljivom slušnom dojmu međuodnosa iracionalnih notnih vrijednosti), „akorda u nastajanju i akorda u nestajanju“, parametra tonskih visina koji vidi kao „boje intervalskih napetosti“ itd. Najvažnije niti glazbeničkog dje-lovanja pronalaze se, razumljivo, u njegovu skladanju, gdje se prije svega ističe potraga za najboljim suodnosom „strukturne i psihološ-ke akcije“ te proces „stapanja hori-zontalnog i vertikalnog elementa“. Zahtjevne su to teme kojima se posvećivao svim svojim bićem, krijepeći svoj smisao vlastitom ustrajnošću. Takva dostignuća u glazbi, dakako, ne bi bilo moguće razmatrati bez razrađene struk-turne dramaturgije, a kako je već sumirano prilikom jedne od ranijih njegovih obljetnica (u knji-žici koju je sastavio Nikša Gligo u izdanju HAZU–a 2001. u povodu 70. rođendana Rubena Radice),

„strukturno skladanje, tj. usredo-točenje na gradnju zvuka kontro-lom njegovih raznolikih ‘elemena-ta’ (…) pretpostavlja najraznolikije njihove kombinacije posve različite hijerarhije, ali za sobom povlači i niz pitanja koja se kod Radice očituju kao različiti kompozicij-sko–tehnički zadaci, određeni za svaku skladbu posebno. Mnogi od tih zadataka kruže oko (općeg) pitanja tzv. mikro–makro relacije, tj. odnosa između strukture i forme (…). Za njega je odnos izme-đu strukture i forme ispitivanje protežnosti profila strukture kao ‘mikrozvuka’ na veću cjelinu.“

ISPITIVANJE IZDRŽLJIVOSTI

Budući da je, kako kaže akademik Nikša Gligo, „konstanta Radiči-nog opusa u neprestanom postav-ljanju različitih pitanja kojima je zajedničko preispitivanje izdržlji-vosti glazbe, ali ipak tako da se ne sumnja u njezin opći identitet“, tako je nemoguće odlučiti se za skladbu koja bi ga najbolje pred-stavljala. Iz njegova se opusa ipak posebno izdvajaju: Varijacije za flautu i jedanaest gudača (1955.), Četiri dramatska epigrama za klavirski kvintet (1959.), 19 & 10, interferencije za recitatora, zbor i orkestar (1965.), Extensio za orkestar i klavir (1973.), Pasija, za bariton i tri instrumentalne skupine (1981.), Prazor, misterij u deset prizora za glazbenu pozorni-cu (1990.), Tri sonetne bagatele, za recitatora i instrumentalni sekstet (1997.), Četiri studije ustrajnosti, za saksofonski kvartet (2001.), Litaniae Sanctorum pro Papa Ioanne Paulo (2005.).

Vlastiti je skladateljski put Radica sažeo u misao kojom se mogu razjasniti i mnogi fenomeni glazbe 20. stoljeća, a čiji odjek nije minuo ni u novom stoljeću: „Davno sam rekao ono iza čega i danas stojim: trebalo je istrčati do samog ruba ponora da bi se imalo kamo vratiti“, dok je svevremena ideja o glazbi sažeta u sljedećoj njegovoj rečenici:

„Umjetnost, kao produžena ruka prirode sublimirane kroz ljudsko obličje, ne može bez izdaje neka-žnjeno napustiti zakonite postu-late svoga božanskog podrijetla: težnju k jedinstvu, skladu i istini.“

Kako kaže akademik Nikša Gligo, konstanta Radičina opusa je u neprestanom postavljanju različitih pitanja kojima je zajedničko preispitivanje izdržljivosti glazbe

Devedesete su obljetnice posebne,

ne samo zbog visoke brojke zaokruženih desetljeća, nego i zbog činjenice da gotovo uvijek podrazumijevaju zahvat u dva kronološka stoljeća

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

24

Nije Woodstock, ali je Lakestock... Jezero Bundek, Zagreb, veljača 2021., HRT i medijska nagrada Zlatni Studio Jutarnjega lista

ZA LJUBAV TREBA IMAT DUŠUAnte Gelo na zagrebačkom Bundeku okupio je 200 glazbenika — 50 gitarista, 50 basista, 50 bubnjara i 50 pjevača; snimili su antologijski spot, tj. obradu kultne pjesme Atomskog skloništa, a u izvedbi je sudjelovao i njezin autor, basist benda, Bruno Langer

Piše: Ivana Vašarević

U povodu dodjele medijske nagrade Zlatni Studio, koju Jutarnji list organizi-

ra u produkcijskoj suradnji s Hr-vatskom radiotelevizijom, gitarist, skladatelj i aranžer Ante Gelo napravio je nešto gotovo nemoguće u ovoj godini obilježenoj pandemi-jom koronavirusa; u veljači je na zagrebačkom Bundeku okupio 200 glazbenika iz cijele Hrvatske — 50 gitarista, 50 basista, 50 bubnjara i 50 pjevača — koji su snimili antologijski spot, tj. obradu kultne pjesme Atomskog skloništa (Za ljubav) Treba imat dušu.

„Htjeli smo ‘otvoriti’ pojačala do daske, osjetiti duh svirke i zajed-ništva u ovim izazovnim vreme-nima kad nam instrumenti šute. Odlučili smo se za Treba imat dušu jer je jednostavna, ima super rif na gitari, odličnu figuru na bubnjevima i u njoj se pojavljuju dvije važne riječi — ljubav i duša. Naziv Lakestock moj je radni naslov, asocira na Woodstock i to mi se učinilo baš zgodno“, kaže nam Gelo. Dodaje da ostvarenje takvoga projekta nije bilo nimalo jednostavno; svaki glazbenik morao je biti evidentiran, svakome se mjerila temperatura, svatko je imao svoje mjesto uz propisanu distancu, svaki bubanj dobio je

svoj tepih, svako pojačalo svoju struju...„Kad je zatutnjalo 50 bubnjara, kad su ‘zavrištala’ gitarska poja-čala... Nikad nisam doživio ništa slično, svima je krv provrela, bilo je to nešto uistinu posebno! Veseli me što su ondje bili neki od ponaj-boljih hrvatskih instrumentalista, ali i ‘obični’, mali ljudi, koji nisu medijski eksponirani, a žive od svirki. Najmlađi je bio petogodišnji Toma na bubnjevima, a gospodin Boris Ciglenečki, bubnjar koji je inače svirao i s Ivom Robićem, bio je najstariji u ekipi“, govori Ante. Opisao nam je i atmosferu na snimanju.

„Uvijek imam pozitivnu tremu pri-je nastupa, ali ona me često više okuraži nego što me prepadne, a na Lakestocku se osjetio isključivo gušt i radost zajedničkog muzici-ranja. Fali li nam to? O da, fali! I nama i publici! Treba preživjeti ovo vrijeme, moramo paziti jedni na druge da ne potonemo. Bez obzira na tišinu u eteru, moramo doprijeti do ljudi, nasmijati ih i dignuti. Lakestock je vratio nadu u bolje sutra, proći će sve ovo i svirat ćemo opet! Mislim da će proljeće i ljeto donijeti dašak bezbrižnosti te ovakve ili onakve koncertne djelatnosti, što je bitno, jer ćemo inače nestati bez glazbe i umjetno-sti“, zaključuje Gelo.

„Kad je zatutnjalo 50 bubnjara, kad su

‘zavrištala’ gitarska pojačala... Nikad nisam doživio ništa slično, svima je krv provrela, bilo je to nešto uistinu posebno!” kaže autor projekta Ante Gelo.

Od 200 glazbenika na Bundeku, 50 ih je bilo gitarista

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

2531. Muzički biennale Zagreb

PREDBIENNALSKI PROGRAMIPiše: Jana Haluza

MAJSTORSKE RADIONICE ZA SKLADATELJE

31. MBZ organizi-ra Majstorske radionice (tzv.

Masterclass) za skladatelje na nekoliko razina: „jedan na jedan” online komunikaciju s mentorima uz jedno predavanje te termin rasprava (mentori odabrani prema festivalskim blokovima su Alexan-der Schubert 18. travnja; Martin Matalon 27. svibnja; Sasha Blon-deau 16. srpnja i Raphaël Cendo 15. rujna); otvorene probe s rezi-dencijalnim ansamblom Quasars i radionica s čembalistom Franjom Bilićem. Važno je napomenuti da su radionice otvorene svim gene-racijama, ne samo mladima, dakle svima koji vjeruju u cjeloživotno obrazovanje, žele naučiti nešto novo i proširiti svoje spoznaje o suvremenoj kompoziciji.

Alexander Schubert

UHODANO BIENNALSKO KNAPANJE

P rije dvije godine na odušev-ljenje najmlađih polaznika Biennala ustanovilo se

takozvano biennalsko Knapanje (festivalske akcije MBZ–a kao slobodno kreativno izražavanje

mladih u Centru za kulturu na Peščenici) koje se nastavilo i ove godine. Kako u ovo pandemijsko doba nije bilo prigodno privlačiti publiku u velikom broju, umjesto koncerata i performansa, između 15. i 18. travnja održane su dvije zatvorene radionice za studen-te Muzičkih akademija. U oba slučaja ograničenje je bilo sedam polaznika, a okupila se zanimlji-va kombinacija snaga različitih

studentskih profila iz raznih krajeva Lijepe Naše, ponajviše iz onih udaljenijih krajeva u koje suvremena glazba zasad rijetko zalazi: Osijeka i Pule. Radionicu Akustični prostor za sedam sudi-onika i dvije slušateljice osmislile su muzikologinja Davorka Begović i montažerka Hrvoslava Brkušić, dok su seminar slobodne audio–vizualne improvizacije mentorski vodili poznati udaraljkaš Filip Merčep te ton–majstor i autor Hrvoje Radnić, član benda Šumovi protiv valova.

KAD SE ZVUKOVI GRADA POMIJEŠAJU S BIENNALOM

31. MBZ je u tjednu prije otvorenja donio nekoliko

zvučno–glazbenih intervencija u gradu, kako bi se svi zagrebački šetači i posjetitelji zagrebačke ‘špice’ razdrmali i susreli sa

Muzikologinja Davorka Begović osmislila je ove godine u suradnji s montažerkom Hrvoslavom Brkušić radionicu Akustični prostor za sedam sudionika i dvije slušateljice

Glazbeno–plesna akcija ispred Hrvatskoga narodnog kazališta priređena je da iznenadi, razonodi te upozori građane da se nešto važno i zanimljivo počinje događati u Zagrebu

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

26suvremenom glazbom. Neugod-nih susreta, naravno, nije bilo, samo pozitivnih, poput višestruke poslijepodnevne glazbeno–plesne akcije ispred Hrvatskoga narod-nog kazališta, te slobodne impro-vizacije polaznika jazz modula na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u izlogu Francuskoga instituta. Za prvu je MBZ od dvojice mladih skladatelja (Krešimir Klarić i Lo-vro Stipčević) naručio novo djelo naziva Svako traženje smisla je... koje je praizvedeno nakon uvodnih Fanfara Ivana Josipa Skendera za plesačice Odsjeka za suvremeni ples Akademije dramske umjetno-sti Sveučilišta u Zagrebu u režiji Hrvoja Korbara. Glazbu je izvodio Ansambl studenata Muzičke aka-demije za Novu glazbu (ASMAN-GU) pod vodstvom mentora prof. Berislava Šipuša, koji je mento-rirao i dio glazbe iz pera svojega studenta u kompozicijskoj klasi, Krešimira Klarića.

VITAR DRINKOVIĆ I GLAZBA SRCA

P rogramski partneri Kon-tejner i Francuski institut omogućili su Biennalu izla-

ganje zvučne instalacije. Tijekom posljednje od triju improvizacija u izlogu Francuskoga instituta u središtu grada, mjestu na kojemu mnogi Zagrepčani i njihovi gosti rado ispijaju kave, iza glazbenika se od 16. travnja do 3. svibnja mogla vidjeti konstrukcija s četiri stetoskopa. Uskoro su promatrači saznali o čemu je riječ: o interak-tivnoj zvučnoj instalaciji Heart Tube koja se pokreće tako da naj-više četiri osobe istovremeno stave stetoskope na svoja srca; stvara se nepredvidivi splet otkucaja uz lightshow šarenih lampica, prema zamisli i realizaciji multimedij-

skog umjetnika Vitra Drinkovića. To je dio proslave stogodišnjice djelovanja Francuskoga instituta u Hrvatskoj.

ZVUK GRADA S DVIJE SEKUNDE ZAKAŠNJENJA

I zmeđu 10. i 24. travnja i Ilica je bila u znaku Muzičkog biennala Zagreb. Festival se

povezao s projektom Ilica Q’art koji želi oživiti napuštene pro-store najveće zagrebačke ulice te organizirati kulturne sadržaje u njezinim lokalima dok čame napušteni između dvaju najmova (osobito na dijelu između ‘Britan-

ca’ i Trga Franje Tuđmana). U jednom od njih, na adresi Ilica 77, zaživjela je još jedna zvučna insta-lacija Dvije sekunde. Dugogodišnji biennalski suradnik Bojan Gagić na narudžbu 31. MBZ–a osmislio je mašineriju koja nam omogućuje da sjedimo u izlogu i iza stakla promatramo ritam grada, u sluša-licama osluškujući njegove realne zvukove s dvije sekunde zakaš-njenja. Grad, prolaznici, vozači, tramvaji... stvaraju nepredvidive zvučne sklopove koji u odmaku od dvije sekunde u umu promatrača izazivaju svojevrsni auditivni efekt déjà–vua.

Vitar Drinković autor je instalacije Heart Tube

Na otvorenju instalacije Dvije sekunde Bojana Gagića zainteresirana gomila njegovih poklonika, prijatelja i podupiratelja nije stala na uski pločnik Ilice

Biennalska publika najviše voli iskušavati vlastitu kreativnost na interaktivnim instalacijama; ovaj put su glazbenu supstanciju činili otkucaji srca

U Ilici su se na otvorenju instalacije Bojana Gagića našli i raznorazni slučajni prolaznici, među ostalima i Mile Kekin sa suprugom Ivanom

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

27Prvi festivalski blok: Continuum Nr. 1 — Furioso!

Radiotelevizijski prijenos, HTV3 i HR3, 18. travnja 2021. u 20:05, i jedini klasični koncert za publiku, crkva Bezgrješnog Srca Marijina, 19. travnja 2021. u 19:30

JUBILARNI, 31. MBZ DOISTA SVESTRAN I ZANIMLJIV

Osvrt na svečano otvorenje uz Zagrebačke soliste u Hrvatskom glazbenom zavodu i na koncert orguljaša Pavla Mašića i Katarine Javore sa suvremenom orguljaškom glazbom

Piše: dr. sc. Zdenka Weber

O d utemeljenja Muzičkog biennala Zagreb, čiji je inicijator bio hrvatski

skladatelj, dirigent, zborovođa, pedagog i dopisni član HAZU–a Milko Kelemen (Podravska Sla-tina, 1924. — Stuttgart, 2018.), prošlo je 60 godina, pa je prema tome ovogodišnji 31. MBZ bio jubilaran. Stoga odluka novoi-menovane umjetničke voditeljice festivala, hrvatske skladateljice s bečkom adresom Margarete Ferek Petrić (Zagreb, 1982.), da na svečanom otvorenju ovogodiš-njih svečanosti suvremene glazbe zazvuči kao prva upravo skladba uglednoga majstora Nove glazbe, bila je doista ne samo simbolična

nego i dolično programirana. Na koncertu otvorenja nastupili su 18. travnja u Hrvatskom glazbenom zavodu Zagrebački solisti, ali je, zbog izuzetnih okolnosti izazvanih pandemijom koronavirusa, to bio koncert bez publike, prenošen na trećim programima Hrvatske radiotelevizije.

DRAMATIČNA GODINA

Margareta Ferek Petrić izabra-na je kao prva žena na itekako odgovornu funkciju umjetničke voditeljice MBZ–a u 2020. godini, sa zadatkom da sa suradnicima, a u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja, ostvari festivale u 2021. i 2023. godini. U jednom je razgovoru za tisak još 2020. (a bila je to dramatična godina

lockdowna i potresa u hrvatskoj metropoli) mlada, sposobna i očito vrlo ambiciozna skladateljica/voditeljica dala zanimljivu izjavu o tome kako ona vidi MBZ: „Želim da bude svestran i zanimljiv, da raskida granice između postojećih ladica akademske i alternativne suvremene scene, da privuče ljubitelje glazbe i umjetnosti iz različitih smjerova i prije svega ukloni reputaciju suvremene glazbe kao nečeg neshvatljivog i napornog. Cilj mi je obuhvatiti za Biennale povijesno važne ličnosti i predstaviti razvoj suvremene glazbene scene u najsnažnijem mogućem kapacitetu. Program je u fazi prekrojavanja zbog novona-stalih okolnosti rezanjem budžeta zbog pandemije i potresa — naža-lost, djelomično i zbog ignorantne

politike.“ (Jutarnji list, Ivana Vašarević, 13. lipnja 2020.)

PRILAGOĐAVANJE PROMJENAMA

Doista, bila je voditeljica suočena s nužnošću mnogih ‘prekrojavanja’, a odluka o održavanju festivala u četiri bloka nije loša jer daje mogućnost prilagođavanja stalnim promjenama uvjeta u kojima je, zbog epidemioloških razloga i ograničenja, javna događanja uop-će moguće ostvariti. Dakle, prvi festivalski blok Continuum Nr. 1 — Furioso održavao se od 18. do 22. travnja, a riječ je o dvama koncertima, i to o već spomenutom otvorenju sa Zagrebačkim solisti-ma te o koncertu na kojemu su 19. travnja u crkvi Bezgrješnoga Srca Marijina na zagrebačkom Jorda-

Koncert otvaranja bez publike održan je u formi televizijske emisije, uz izravni prijenos koji su vodili Dražen Ilinčić (na fotografiji uz akademika Franu Paraća) i Jana Haluza

Zagrebački solisti obilježili su svih 60 godina Muzičkog biennala Zagreb, pa im je pripao i koncert otvorenja 31. festivalskog izdanja

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

28novcu nastupili orguljaši Pavao Mašić i Katarina Javora. Koncer-tu se moglo nazočiti, budući da je u crkvu bio dopušten ulazak dodu-še ograničenoga broja slušatelja, ali svakako vrlo zainteresiranih.Zagrebački solisti nastupili su na prvom MBZ–u 1961. te je svakako bilo prikladno i hvalevrijedno po-zvati ih da u današnjem sastavu i s koncertnim majstorom Sretenom Krstićem otvore jubilarni festival. Sve je bio svojevrsni hommage: pr-vo djelo na programu Koncertan-tne improvizacije Milka Kelemena posvećene Zagrebačkim solistima 1954., Lirske varijacije Rubena Radice iz 1961., Perpetuum mobile Stanka Horvata iz 1970. i nešto recentnija Dva stavka za gudače Frane Paraća skladana 2019., već poznata djela hrvatskih akademi-

ka (dvojice nažalost već premi-nulih, Kelemena i Horvata), a skladbama Radice i Horvata zbog pouzdanije skupne izvedbe ravnao je Tomislav Fačini. Riječ je o doista važnim skladatelj-skim imenima glazbe 20. stoljeća, o autorima i pedagozima koji su pridonijeli afirmaciji suvremenog zvučanja u Hrvatskoj i čija djela pripadaju standardnom repertoa-ru gudačkog komornog ansambla. Jedina novost bila je praizvedba djela naslovljenog concerto scosso Gordana Tudora (1982.), sklada-telja i saksofonista. Mnogostruko

aktivan, kao saksofonist profesor na Umjetničkoj akademiji u Splitu te alt–saksofonist hvaljenoga Papandopulo kvarteta i sopran–saksofonist Trija GIG, Gordan Tudor je međunarodno afirmiran i kao skladatelj. Kako pridjev scosso na talijanskom znači uzdrman, potresen, uznemiren, moguće je u glazbi tražiti programske poveznice. U svakom slučaju, radi se o pomalo neoklasičnoj afirma-ciji gudačkog zvuka i virtuozne artikulacije.Iako je moguće reći da koncert bez publike, pa onda i bez pljeska, ostavlja otužan dojam, televizijski i radijski prijenos, koji su uspored-no vodili uvijek dobro pripremlje-na muzikologinja i urednica Jana Haluza te ugledni voditelj Dražen Ilinčić, razgovarajući u pauzama s

umjetničkom voditeljicom MBZ–a Margaretom Ferek Petrić, s Antunom Tomislavom Šabanom, glavnim tajni-kom HDS–a, koji je uz Cantus An-sambl jedan od organiza-tora festivala, zatim sa skla-dateljima Fra-nom Paraćem i Gordanom Tudorom te

voditeljicom knjižnice HGZ–a Na-dom Bezić, uz isječke prethodnih događaja toga dana, bio je ipak informativniji nego što bi to bilo sjedenje u dvorani HGZ–a. Svako zlo ipak za neko dobro!

ORGULJAŠKE BRAVURE

Jedan od najuglednijih i nadasve aktivnih i angažiranih orguljaša, pa i čembalista, Pavao Mašić, te orguljašica i čembalistica Katari-na Javora, koja je orgulje diplo-mirala u razredu Ljerke Očić, a čembalo u razredu Pavla Mašića na Muzičkoj akademiji Sveučilišta

u Zagrebu, već su svojim imenima privukli znatan broj ljubitelja orgulja u crkvu Bezgrješnoga Srca Marijina koja raspolaže odličnim instrumentom na koru, a svakako i znatiželjnika u odnosu na suvre-menu glazbu, koji ipak najradije dolaze na ‘žive’ koncerte.Prvi je koncertni blok s djelima In nomine lucis, jednoga od najavan-gardnijih talijanskih skladatelja u prošlom stoljeću Giacinta Scelsija (1905.–1988.), djelom zagonetnoga naslova Phteggomai francusko-ga skladatelja mlađe generacije Thomasa Lacôtea (1982.) te dvjema praizvedbama, Best of Five slovenskoga skladatelja Vite Žuraja (1979.) i na kraju opsežnom skladbom Sanctificetur nomen Tu-um hrvatskoga skladatelja, aka-demika Davorina Kempfa (1947.) pripao Pavlu Mašiću. A imao je što vrsni orguljaš i profesor savladati! Nimalo jednostavne partiture, vla-danje ‘kraljicom instrumenata’ sa svim kolorističkim, registarskim efektima, virtuozno ovladavanje pedala, s iznimno kompleksnim ritmičkim strukturama (osobito u Lacôteovu djelu, koji je Messiae-nov nasljednik kao titular orgulja u pariškoj crkvi Svetoga Trojstva i profesor Analize i Notnoga pisma 20. i 21. stoljeća na konzervatoriju, što nije mala stvar!) i praizvedbu Kempfove u zamisli duhovne skladbe, a u ozvučenosti grandio-zne posvete J. S. Bachu, svladao je Pavao Mašić na razini orguljaša svjetske kategorije. Nije to nimalo pretjerana tvrdnja, jer već je oda-birom djela i praizvedenim novim, njemu posvećenim partiturama jasno iskazao svu ozbiljnost koju posvećuje svojem glazbeničkom pozivu.

FORMA DIPTIHA

Katarini Javori pripao je nakon kraće pauze drugi koncertni blok i ona je tehnički uvjerljivo praizvela kompleksnu partituru za orgulje i elektroniku Metamôrphôsis III Marka Slavičeka. Autor, diplomirani arhitekt i skladatelj, aktualno na doktorskom studiju u Berlinu, novu je skladbu iscrpno

najavio. Donosimo samo dio njego-va opisa: „Djelo koje spremam za MBZ je skladba za orgulje i elek-troniku, koju će izvesti Katarina Javora. Bit će strukturirano kao dvostavačno, a naziv je Metamor-phosis, što na starogrčkom znači transformacija, odnosno promjena oblika. Inspiracija za to djelo u mom slučaju dolazi iz vizualnih umjetnosti. Studirao sam arhitek-turu u isto vrijeme kad i glazbu pa su uvijek taj vizualni aspekt i ljubav prema slikarstvu i kipar-stvu ostali prisutni u mom životu, iako se nisam time toliko bavio kao glazbom. U posljednje vrijeme mi je pažnju zaokupila forma dip-tiha u slikarstvu. Naravno, opće je poznato da su diptih dvije slike po-zicionirane jedna uz drugu.“ Čuli smo doista zanimljivo, spektralno glazbeno ostvarenje.Drugo djelo na programu Katari-ne Javore bila je skladba Adriane Hölsky …..und ich sah wie ein glä-sernes Meer, mit Feuer gemischt… (…i vidjeh kako stakleno more, vatrom pomiješano…). Skladate-ljica i pijanistica Adriana Hölsky, rođena u Bukureštu 1953., ali od 1976. živi u Njemačkoj, bila je u Stuttgartu studentica u razredu za kompoziciju Milka Kelemena. Predavala je na Sveučilištu u Rostocku i na Mozarteumu u Salzburgu, a članica je Akade-mije umjetnosti u Berlinu. Očito je riječ o nadarenoj skladateljici, iako je na kraju vrlo kompleksnih partitura nastupio zamor za sluša-nje pa time i dekoncentracija. U svakom slučaju, Katarini Javori valja čestitati na preciznom i udubljenom izvođenju.

Pavao Mašić

Katarina Javora

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

29

Prvi festivalski blok: Continuum Nr. 1 — Furioso!

Online koncert, YouTube kanal MBZ–a, 18. travnja 2021. u 22 sata, uživo iz ZKM–a

JOŠ TRI PRAIZVEDBE ZA KRAJ PRVOGA DANABečki Black Page Orchestra — radikalna i beskompromisna glazba današnjega vremena

Piše: Martina Bratić

P rvi je dan Biennala u ‘fu-rioznome’ prvom bloku za-ključen još trima praizved-

bama, uz nastup bečkoga Black Page Orchestra, kojemu je, kako njihov statement ističe, u fokusu ponajprije radikalna i beskompro-misna glazba današnjega vreme-na. I taj su svoj identitarni iskaz, pod ravnanjem Ajtonyja Csabe, na Biennalu svakako potvrdili.

HARMONIJSKI LOOP

Skladba Serious Smile (2014.) Alexandera Schuberta, za četiri svirača opremljena senzorima koji prate njihove pokrete, a koje ‘oblikuju’ elektroniku u realnome vremenu, bombastičan je sukus prodirućih i ubojitih zvučnih gesta, potpuno glazbeno probijanje granica; Schubertovo djelo koje se

apsolutno mora i gledati, dalo je naslutiti energičnu glazbenu večer. Pa ipak, sljedeća skladba, prva od triju praizvedbi, Dwell in Darkness Aarta Strootmana, kormilo je skrenula u neke mirni-je, sanjivije vode. Djelo je autorov odgovor na pjesmu renesansnoga majstora Johna Dowlanda In Darkness, let me dwell iz koje je Strootman preuzeo harmonijski loop kao bazu, kao i kraće ulom-ke iz pjesme. Logično, nevelikog melodijskoga opsega, i uglavnom koncentrirana u visokim lagama flaute i klarineta, Strootmanovo mjesto u tami nekako pretežito stoji, uglavljeno u continuu glaso-vira, viole i bas–gitare. Pa ipak, njegov unutarnji motus i izolirani melodijski tretman dionica, u „igri sjene u kojoj instrumenti odgovaraju jedan drugome“ obu-hvaćaju široku paletu raspolože-nja — od, kako sam autor kazuje,

„blažene do sasvim tamnoga mjesta“.

BOJA GRIMIZA

Večer su obilježile još dvije biennalske narudžbe hrvatskih autora; prva od njih djelo je Ivane Kuljerić Bilić, skladba Scarlet Wo-man Looking to the Left, podna-slovljena Razmišljanja o svakodne-vici u pet slika. Kroz skrletnu boju, grimiznu, čije je karakteristike teško ujedinjeno opisati, Ivana Kuljerić Bilić pojmi, jednako tako, i pregršt asocijativnih ideja. U raz-mišljanjima o skladbi autorica nas upućuje na povijesno–religijske te-me povezane sa skrletnom bojom, poput bludničenja i prijevare, ali i Crkve, kardinalskoga autoriteta, snage, strasti i veselja, kako kaže. U takvom nizu ideja, skladba se i u glazbenome smislu može opisati kao refleksija mnogostranog, he-terogenog i neuhvatljivog: lišena ikakve narativne logike, a opet ja-sno linearna, u smjeni tematskih materijala, zasebno zaokruženih i idejno svježih (poput neočekivanih uleta električne gitare ili vrišta-nja), Scarlet Woman Looking to the Left intrigantno je ostvarenje koje bismo rado uskoro ponovno čuli.

POKVARENI VODOKOTLIĆ

Braća Alen i Nenad Sinkauz u praizvedbi svoje skladbe Sinking Toilet Water Level pridružili su se ansamblu na električnim (bas) gitarama i elektronici. Skladba spaja zvučni zapis pokvarenog vo-dokotlića i lifta naslonjenog na zid kupaonice, dok su kroz ansambl i pojedinačne sekcije provode različite motivske igre. Skladbu autori vide kao „izliku za stvara-nje zajedničkog trenutka i pokušaj pronalaženja kolektivnoga zvuka“, u kojima se, uz pravila igre, i improvizacijski elementi nadaju kao doprinos njezinoj životnosti. A životnost i energičnost se ovoj skladbi braće Sinkauz ne može zanijekati. Naelektriziranosti večeri pridoni-jeli su i Case Black (2016.) Mirele Ivičević, sonični patchwork koji je Black Page Orchestra već imao priliku izvesti i prije, te Mechani-cal Dogs (2019.) Alexandera Kai-sera, za kvintet i elektroniku, koji je u distopijskoj viziji kibernetike i punka blackpageovcima pružio još jednu zahtjevnu izvođačku zadaću.

Uz bečki Black Page Orchestra nastupila su i braća Alen i Nenad Sinkauz

Black Page Orchestra predstavio je radikalnu i beskompromisnu glazbu današnjega vremena pod ravnanjem Ajtonyja Csabe

VED

RAN

MET

ELKO

VED

RAN

MET

ELKO

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

30 Prvi festivalski blok: Continuum Nr. 1 — Furioso! Online koncert, YouTube kanal MBZ–a, 20. travnja 2021. u 21 sat Svečani koncert u povodu 20. obljetnice Cantus Ansambla, uživo iz HGZ–a

SIMBOLIČKI I PRIGODNO, S MANTROM NA KRAJUKako je i počeo djelovati na Muzičkom biennalu Zagreb 2001., na njemu je i proslavio svoj 20. rođendan

Piše: Martina Bratić

S imbolično i sasvim prigod-no, Cantus Ansambl na ovogodišnjem je Biennalu

proslavio i svoj 20. rođendan. Ondje gdje je rođen 2001. godine, tu je lijepu brojku i zaokružio svečanim koncertom u Hrvatsko-me glazbenom zavodu, nesumnjivo obilježivši drugi dan toga prvog, ‘furioznog’ ciklusa.Koncert je počeo jednim od predvodnika hrvatske suvremene

glazbe, Dubravkom Detonijem, i njegovim dolce furiosom iz 2003. godine. Djelo koje je duboko prot-kalo i repertoarnu povijest Cantus Ansambla, pod sigurnom se ru-kom maestra Ivana Josipa Sken-dera čitalo s lakoćom i apsolutnom tehničkom spremnošću kolektiva, a koliko solističke snage i inven-tivnosti Ansambl među svojim redovima ima, dokazao je potom sjajni Marko Mihajlović u djelu Martina Matalona Trame VIII, za marimbu i ansambl (2008.).

CHECK! — WRONG!

Soloplovidbu nastavio je i Danijel Martinović u Dvjema reminiscen-cijama za klarinet (2017.) Antuna Tomislava Šabana, koje su tom izvedbom doživjele hrvatsku premijeru. Skladba inače reminis-cira prvu autorovu skladbu koju je napisao još kao srednjoškolac, a taj 30–godišnji skok unatrag opisao je kao „46–godišnji ja počistio je ne-red koji sam napravio 16–godišnji ja“. Reminiscencije su bile sigurna tonalitetna luka večeri; uz izvođa-

ča, samog ispred ispražnjenih sto-laca, uz toplinu zvučnog spektra klarineta, ostvarile su dojmljivu programsku, koncepcijsku, ali i estetsko–zvučnu cezuru. Dah iz neke druge dimenzije. U prvom, elegičnom, a drugom razigranijem ‘sjećanju’, Danijelu Martinoviću i njegovoj predanosti svojemu instrumentu i zvučnome tekstu koji tumači, uvijek je čisti užitak svjedočiti. Mladoj Heleni Skljarov pripala je čast predstaviti jedinu praizvedbu

MAT

EJ G

RG

IĆM

ATEJ

GR

GIĆ

Ivan Josip Skender

Naklon za kraj – Ivan Josip Skender dirigirao je slavljeničkim koncertom ansambla, dok je osnivač i umjetnički voditelj Berislav Šipuš bio u ulozi „šahista” u skladbi Helene Skljarov

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

31

te večeri, djelo Solo, za ansambl, dirigenta i šah, partituru realiziranu prema postulati-ma glazbenoga teatra. Apsurd svakodnevice Heleni je poslužio kao idejni okvir za skladbu, a pri tome je dakako humorni element stavljen u fokus. Dirigent koji skladbom najprije ravna okrenut prema publici, članovi ansambla koji daju upute stražnjim sekcijama (i to vičući, potpuno neartikulirano), Berislav Šipuš, koji sa strane sam igra šah i na znak viče check (a, inače bivša profesionalna šahistica, pijanistica Ansambla, Srebrenka Poljak uzvraća wrong!), neki su od duhovitih i pametnih postupaka kojima je Helena Skljarov oslikala svoje frene-tično zvučno platno. Formalno se djelo gradi idejom da svaki član ansambla ‘igra’ svoju ulogu solo, a kompozicija se ne prati linearno ili tautološki, nego fenomenološki, kao sukus

trenutačnoga zvučanja i međusobno izmjenju-jućih motiva.

GLAS NIOTKUDA

Unatoč potencijalnom dojmu da se kompozicija barem mjestimično predaje improvizaciji, sva se njezina vibrantnost ipak slijeva u strogo kontrolirane postupke, povremeno djelujući po-put suhog, mehaničkog stroja koji radi prema nekoj zadanoj formuli. Dirljiv povratak huma-nosti označio je glas niotkuda, fagotist Žarko Perišić, koji je ustao uz recitiranje poezije na engleskom (inače, autoričinih stihova), potpu-no nas premjestivši u neki drugi kontekst, ali i dajući naslutiti skori rasap. Jer, kako priča starija i od svemira nalaže, svaki apsurd prije ili poslije implodira, pa koje to svojstvo može taj narativ spasiti od sudbine? Helena Skljarov, ponovno uz duhoviti komentar na suvremene mehanizme spašavanja pojedinca, spašava-nje svijeta stavlja u ruke instruktorice joge (harfistice Mirjane Krišković), koja doslovno miče dirigenta i, preuzevši njegovo mjesto, di-rigira novim rekvijemom za snove, uz mantru: breathe in, breathe out, breathe in, breathe out, breathe in…

MAT

EJ G

RG

IĆ

M ladoj Heleni Skljarov pripala je čast

predstaviti jedinu praizvedbu te večeri, djelo Solo, za ansambl, dirigenta i šah, partituru realiziranu prema postulatima glazbenoga teatra

Skladateljica Helena Skljarov u novom je djelu Solo svakom članu Cantus Ansambla dala neku ulogu – harfistica Mirjana Krišković nastupila je u svojoj drugoj ulozi, instruktorice joge

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

32Prvi festivalski blok: Continuum Nr. 1 — Furioso! Online koncert, YouTube kanal MBZ–a, 21. travnja 2021. u 18 sati, Ivan Batoš, klavir

TIPIČNI BIENNALSKI NEPITKI ‘APERITIV’ KONCERTPunokrvno umjetničko zarezivanje u izvanočekivano, kakvo umjetničke predstave biennalske provenijencije u određenoj mjeri ipak moraju uključivati

Piše: Martina Bratić

M eđu snimljenim online koncertima u prvome biennalskom bloku

našao se i pijanistički recital Ivana Batoša. Iako označen kao ‘aperitiv’ koncert, nipošto nije bila riječ o nečemu a priori pitkom ili umjetnički bezazlenom; naprotiv, rekla bih da je koncert bio puno-krvno umjetničko zarezivanje u izvanočekivano, kakvo umjetničke predstave biennalske provenijen-

cije u određenoj mjeri ipak moraju uključivati.

OKO KLAVIRA

Batoš se najprije predstavio ci-klusom Magarac šeta pored mora oca Biennala — Milka Kelemena, napisanim 1961. i namijenjenim najmlađima, dok se ipak zrelijoj publici potom obratio u izvedbi djela Davora Branimira Vinczea s njegovih Šest minijatura za očajnu kućanicu (2016.), u čijoj izvedbi Ivana Batoša možda ta-kođer na prvu ne bismo smjestili. Uglavnom oko klavira i ponešto vremena za klavirom mogla bi se ukratko opisati Vinczeova skladba (i performans) u kojoj se „zvuk klavira istražuje u kombinaciji s predmetima iz domaćinstva i kućanskim aparatima“, sve uz asocijativnu navezanost na „popu-larnu televizijsku seriju Desperate Housewives“. Sižejno Vinczeove minijature ne bih bez ostatka okarakterizirala kao socijalni komentar, nego ipak kao stanovitu reiteraciju i trivijaliziranje teme kojoj su posvećene. Pogotovo je tu problematična posljednja minija-tura Žene koja se lijepo smiješi (?), uz zvučnu pozadinu lunaparka, puhanje balončića i — simboličku smrt u maniri opernoga poništa-

vanja žene (Catherine Clément). Diskurzivni je to miš–maš kojemu teško pronalazim logiku implicira-nu artist statementom, ali čijoj se zvučnoj paleti ipak ne može zani-jekati dopadljiv paket koji svakako drži pozornost.

POSVETA PROFESORU

Frano Đurović za ovaj je koncert napisao i novu skladbu, za njega atipično nazvanu prema formalnom određenju: Koncert za klavir i elek-troniku, prvi u domaćim okvirima. Žanrovski uređen, trostavačan, ali po mnogočemu — izvan okvira. Đurović se maknuo i od dispozicije stavaka, pa je drugi brži i ener-gičniji, ali možda je najnekonven-cionalnija njegova vizura s koje je pristupio djelu kao glazbenom arte-faktu u najširem mogućem smislu. Prilijepivši nježnome zvuku klavira elektroničku zvučnu nakaradu, koja iritira u podsjećanju na zvuk sonara ili spajanja modema i čija čudna simbioza ustraje do samoga kraja, stvorio je prostor u kojemu, protokom vremena, jednostavno ostajete, a od nekog trenutka i — želite pripadati. Đurovićevu bih skladbu usporedila sa slikom; gdje je zvučni okvir, kao realni, fizički okvir slike, premješten naprijed, prema gledatelju, odnosno slušate-

lju, i postoji u nekoj našoj neposred-nijoj blizini, dok se ‘prava stvar’ ili možda ipak zvučni surogat (zvuk solističkog instrumenta), odvija i ostvaruje izvan našega izravnog do-meta, u nekoj udaljenijoj dimenziji. Već kao pravilo nadaje se činjenica da Frano Đurović svojim autor-skim odabirima redovito iznena-đuje, s izvorima inspiracije koji se čine nepresušnima; nikad ne znamo iz kojega će kuta pristupiti glazbenoj izgradnji ili kakvu će simboličku nit protkati svojim novim djelom. U ovoj zahtjevnoj partituri protiv koje je Ivan Batoš nesumnjivo izvojevao pobjedu, Đurović je mudro i lijepo proveo i zvuk poznatoga EMS Synthi AKS sintesajzera, kao posvetu svojem prvom profesoru kompozicije, pokojnome Josipu Magdiću. Druga praizvedba bila je skladba Toy Story Tene Ivane Borić, za klavir i igračke, za koji je inspira-ciju pružio autoričin jednoipolgo-dišnji sin i svakodnevica koju to iskustvo boja i obogaćuje. Matthias Kranebitter i njegov Candlelight Music mit Rondo, posvemašnji kaleidoskop kon-tradikcije, napisan 2010. godine, prikladno je koncert priveo kraju.

U Vinczeovih se Šest minijatura za očajnu

kućanicu „zvuk klavira istražuje u kombinaciji s predmetima iz domaćinstva i kućanskim aparatima“, sve uz asocijativnu navezanost na „popularnu televizijsku seriju Desperate Housewives“

VED

RAN

MET

ELKO

Ivan Batoš uz pomoć raznih kućanskih aparata na klaviru je izveo Vinczeovih Šest minijatura za očajnu kućanicu

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

33

YouT

ube

Koncert ostvaren uz podršku Slovačkoga državnog fonda za potporu umjetnosti

Piše: Martina Bratić

U živo iz Bratislave, online streamom imali smo priliku pratiti i koncert

slovačkoga Ansambla Quasars, pod ravnanjem njihova ravnatelja Ivana Buffe, ostvaren uz podršku Slovačkoga državnog fonda za potporu umjetnosti. Programski je koncert nastojao povezati autore iz Hrvatske i Slovačke, koji su „svoju umjetničku viziju oblikovali tijekom studija na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču“. Prvi od predstavljenih bio je Mla-den Tarbuk, sa svojim „mislima o vremenu“, s djelom Quatre épi-grammes de temps, iz 2019. godi-ne, nagrađenim i Nagradom grada Čakovca Josip Štolcer Slavenski. U tumačenju te estetski višeslojne posvete slavnim skladateljskim estetikama, Ansambl Quasars ostvario je paletu rafinirane zvuč-nosti i finoga dinamičkog obliko-vanja koji će ostati standardom do posljednjega djela večeri.

ZBIRKA IDEJA

Mladi hrvatski skladatelj s bečkom adresom Marko Markuš

predstavio se i prvom ovovečer-njom praizvedbom naslovljenom Traumtagebuch (Dnevnik snova) — glazbenom refleksijom stanja čije se proživljavanje u vrije-me pandemije možda još i jače intimno i umjetnički pojmi. Riječ je o nizu glazbenih slika koje se smjenjuju jedna za drugom, u lepezi raspoloženja čije zvučno utjelovljenje proizlazi uglavnom iz zvučne boje i poigravanja njima. Markuš nam kontinuirano služi guste teksture nasuprot pretežito statičnim trenucima. Taj asocija-tivni niz i ispreplitanje slika u teh-ničkome smislu autor sâm vidi kao „kontrapunkt bez melodije“, a akse tiho–glasno, agresivno–nježno, treperavo i punotonski osigurava-ju kompoziciji dodatnu plastičnost načelom kontrasta, dinamizirajući njezinu inače uglavnom statičnu lokuciju. S posvećenijim pristupom pojedinačnim instrumentalnim grupama (među kojima bih sva-kako istaknula puhačku sekciju i udaraljke), Markušev Traumtage-buch čita se ipak više kao zbirka glazbenih ideja, više ili manje uspješnih, dok se u sveopćem dojmu djelu može prigovoriti, u možda najbolnijoj od varijanti — nepamtljivost i, u širem smislu, nedovoljna dojmljivost.

Energizirajuće svojstvo imala je ipak sljedeća izvedba, fantastično napet, sad već kultni Treibstoff Carole Bauckholt iz 1995., koji je, u još boljoj izvedbi quasarso-vaca, samo podsjetio na svježinu i originalnost kojom odišu i neki ‘odležani’ primjerci suvremene avangarde. Druga praizvedena skladba te večeri bila je Fresco Ivana Buffe (umjetnički ravnatelj Quasarsa), autorski napor koji je skladatelj već neko vrijeme htio ostvariti za ovakav Pierrot ansambl, u potrazi za nekim suptilnijim ili mekšim zvučnim bojama. U naslovu inspi-riran vlastitim afinitetima prema likovnoj umjetnosti, ali još i više fresko–tehnici, koja zahtijeva br-zinu i sigurnost djelovanja, Buffa je tom skladbom poželio progovo-riti upravo o takvim zahtjevima kojima, u vrijeme pandemije, teško (ako i ikako) odgovaramo. Kako bilo, njegova zvučna freska zaokružena je panorama stalne napetosti, u kojoj čeznuće za rje-šenjem daje opravdanu teleološku potku cijelome djelu. Harmonijski

je plan u stalnom nategnuću, od prvih taktova do samoga kraja, a ni melodijski sebi na nalazi smi-raja, u nemogućnosti oslobađanja od okova iritirajućega tremolando plana. U sastavu, dakako, kvintet, Buffin Fresco tomu unatoč doseže dojmljivu zvučnu snagu i im-presiju. U svojoj organizacijskoj zamisli jedne klasične strukture orijentirane na cilj, s dovoljno čitljivim fazama koje poštuju ideju početka, zapleta i kraja, kao i vještom razradom mikropro-storâ, skladba svakako optimizira mjesto–vrijeme koje zauzima. S posvećenim autorskim pristupom koji (srećom, još uvijek) promišlja kakvu važnost za jednu glazbenu tvorevinu ima njezin početak, a još možda važnije — njezin kraj, Fresco Ivana Buffe kao da se još promišlja i procesira nakon što ansambl odsvira i tu posljednju, podosta posebnu završnu frazu. Skladba Kamea Jane Kmiťove iz 2001., stalan element repertoara Ansambla Quasars, privela je tu glazbenu večer kraju.

Prvi festivalski blok: Continuum Nr. 1 — Furioso! Online koncert, YouTube kanal MBZ–a, 21. travnja 2021. u 20 sati

ANSAMBL QUASARS, UŽIVO IZ BRATISLAVE

Američki flautist Eric Lamb povezuje slovački ansambl Quasars i hrvatski ansambl Synchronos te smo ga dosad već vidjeli na koncertima Glazbene tribine u Opatiji i Zagrebu.

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

34

Osnovna djelatnost grupacije Eu-ro-Unit je prodaja glazbenih instru-menata, profesionalne i komercijalne audiopreme renomiranih svjetskih proizvođača i u tom segmentu je vodeća full range kompanija u ovom dijelu Europe. Kvaliteta, zadovoljni kupci, ISO certifikati, ispunjavanje jamstava, profesionalna i stručna podrška, vlastiti ovlašteni servis, te re-dovita edukacija zaposlenika okosnica su poslovne politike tvrtke Euro-Unit još od njezina nastajanja 1990. godine.

Suradnja s najpoznatijim svjetskim kompanijama iz segmenta glazbenih instrumenata i opreme, dugogodiš-nji ekskluzivni ugovori o general-nom zastupanju, kao i mnogobrojni uspješno realizirani projekti, potvrda su da je Euro-Unit prepoznat kao ozbiljan i siguran poslovni partner na zahtjevnom svjetskom tržištu. Sve to potvrđuju mnogobrojne među-narodne prestižne nagrade koje je kompanija primila u oštroj konku-renciji međunarodnih korporacija.

Bogatu ponudu glazbenih instrumenata i opreme potražite u online trgovini www.euro-unit.com ili u poslovnicama u Zagrebu, Čakovcu, Osijeku, Puli, Rijeci, Zadru i Splitu.

Euro-Unit d.o.o., Ulica braće Graner 8, 40000 Čakovec, Hrvatska

tel.: +385(0)40 829 440e-mail: info@euro-unit.hr web: www.euro-unit.com

MBZMBZ20212021

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

35Prvi festivalski blok: Continuum Nr. 1 — Furioso!

OSTALI PROGRAMI U SLIKAMAPiše: Jana Haluza

SVIRKAONICA, SUVREMENA GLAZBENA RADIONICA ZA DJECU (4+) 18. I 25. TRAVNJA U 10 SATI, HRVATSKI GLAZBENI ZAVOD

Violinistica i glazbena edukatorica Lucija Stanojević dva je nedjeljna jutra posvetila djeci vrtićke dobi koji su na njezinoj radionici mogli izrađivati unikatna glazbala od recikliranog materijala te upoznavati značenja riječî: skladatelj, skladba, biennale, notni zapis, aleatorika i dinamika. Mali su polaznici s radošću muzicirali, shvatili da nova glazba nije bauk, a da je Muzički biennale baš cool.

Usporedno s prvim biennalskim danima na vrhu crno–bijele mrežne stranice MBZ–a pozivao nas je šareni Svirko da kliknemo na njega. Time se otvara potportal Biennala namijenjen djeci, roditeljima, bakama i djedovima, tetama, pedagozima… da sebe i svoje najmilije na atraktivan način uvedu u pojmove suvremene glazbe. Violinistica i glazbena edukatorica Lucija Stanojević i glavna producentica Biennala Nina Čalopek osmislile su cijeli sadržaj stranice kidz.mbz.hr, s rubrikama Gledaonica, Slušaonica, Učionica i Novosti, a poseban su ‘hit’ njihova djeca, Mara i Dan, koji nas s animiranim Svirkom vode kroz snimljene filmiće.

PROSLAVA DANA HGZ–a: NOVI ZVUCI PROŠLOSTI, KONCERT IMPROVIZIRANE GLAZBE 18. TRAVNJA U 17 SATI, ULAZNI HODNIK HRVATSKOGA GLAZBENOG ZAVODA

Da i zvuci prošlosti mogu biti predložak za stvaranje, dokazao je koncert koji je povezao dva elementa toga dana u jedan — otvorenje 31. MBZ–a i tradicionalni Dan Hrvatskoga glazbenog zavoda, koji se obilježava 18. travnja. Prema ideji voditeljice knjižnice HGZ–a, muzikologinje dr. sc. Nade Bezić, Tena Novak Kvartet i saksofonist Damir Prica Kafka skupno su improvizirali na odabrane stare rukopisne note iz HGZ–ove arhive.

U sklopu koncerta improvizirane glazbe u ulaznom hodniku HGZ–a otvorena je i interaktivna zvučna instalacija Keep Calm and Fidget On skladateljice Ane Horvat i grafičarke Ive Ćurić. Kad se cijevi s crvenim oznakama izvuku, aktiviraju emitiranje ugodnih elektroničkih motiva, a time svi možemo postati suautori neke nove skladbe u trenutku, ako tijekom 31. MBZ–a posjetimo HGZ u njegovo radno vrijeme.

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

36 LIQUID CONTROL, MULTIMEDIJSKI PROGRAM UMJETNIČKOGA KOLEKTIVA WECHSELSTROM CHRISTOPH THEILER & RENATE PITTROFF 20. TRAVNJA U 19:30, MALA DVORANA HRVATSKOGA GLAZBENOG ZAVODA I YOUTUBE KANAL MBZ–a

f6. Za stolom s raznim ozvučenim predmetima i elektroničkim napravama, pred projekcijom njihovih uvećanih postupaka, bečki umjetnički duo Christoph Theiler & Renate Pittroff pokazao je i da se slikanjem vodenim bojama kistom po površini može muzicirati. Njihov je projekt razvio elektroničke elemente na bazi vode, a da se njime u konačnici može služiti ‘svako dijete’, otkrili su i svim posjetiteljima koji su na kraju 45–minutnog koncerta mogli i sami isprobati ‘instrumente’.

KONCERT APSOLVENATA I STUDENATA VIŠIH GODINA MUZIČKE AKADEMIJE U ZAGREBU 18. TRAVNJA U 18 SATI, MALA DVORANA HRVATSKOGA GLAZBENOG ZAVODA

Ovogodišnji se Biennale poklapa sa stotom obljetnicom Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, pa je bilo neizbježno angažirati i probrane apsolvente i studente viših godina. Na poslijepodnevnom koncertu nastupili su klarinetist Duje Stanić (Sonata Edisona Denissova), ženski gitarski trio Marta Faullend–Heferer / Doris Brajković / Martina Ivanković iz klase prof. Darka Petrinjaka (Gitarski trio Frane Paraća), mezzosopranistica Lucija Ercegovac (Sequenza III za ženski glas Luciana Berija) i saksofonist Nikola Smetko (Portreti Krešimira Seletkovića).

ASMANGU, ANSAMBL STUDENATA MUZIČKE AKADEMIJE ZA NOVU GLAZBUONLINE KONCERT, YOUTUBE KANAL MUZIČKE AKADEMIJE, 22. TRAVNJA U 19:30

Kao još jedna programska suradnja u sklopu proslave stote obljetnice Muzičke akademije u Zagrebu, u završnom je koncertnom programu prvoga bloka pružena prigoda i njezinu studentskom ansamblu za Novu glazbu. Pod mentorskom paskom profesora, skladatelja Berislava Šipuša, mezzosopranistice Martine Gojčete Silić i gitarista Tomislava Vukšića, mogli smo čuti mezzosopranisticu Mariju Salečić (La Frontera Marka Ruždjaka) i gitarista Tomislava Jelavića (Koncert za gitaru, udaraljke i ansambl Željka Brkanovića). Program su zaokružile skladbe Aubade za puhački ansambl Mila Cipre i Lamentation za komorni ansambl Ivane Kiš.

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

37Muzički biennale Zagreb — nastup studenata zagrebačke Muzičke akademije, 9., 10. i 16. travnja 2021.

JAZZ UZVRAĆA UDARACSvaka od izvedbi imala je jasnu dramaturgiju uvoda, zapleta i raspleta, ali sve ostalo je bilo sasvim otvoreno

Piše: Saša Drach

U petak, 9. travnja, i u su-botu, 10. travnja, u izlogu Francuskoga kulturnog

instituta u Zagrebu u sklopu pred-biennalskog programa nastupili su Jazz ansambli Muzičke akade-mije u Zagrebu svirajući slobodne improvizacije. U petak je izveden program Interaktivna improvizaci-ja 1, (Erin Keleuva — flauta, Jan Plevko — klarinet, Šime Vuksan — fagot, Šime Buha — klavir, Ma-tilda Fatur — kontrabas i Luka Ivir — bubnjevi, udaraljke), a u subotu program Interaktivna im-provizacija 2 (Matej Hermeščec — klarinet, Barbara Vlainić — viola, Božan Bejo — klarinet, Domagoj

Papković — kontrabas, Šime Buha — klavir i Luka Ivić — bubnjevi, udaraljke). Tjedan dana poslije, u petak 16. travnja, izvedena je i Interaktivna improvizacija 3 (Martin Češnjak –violina, Dunja Đurđević — flauta, Matej Herme-ščec — klarinet i Šime Vuksan — fagot, uz pratnju snimke Dereka Baileyja na gitari, s albuma Solo Guitar iz 1971.).

INSTANTNO SKLADANJE

Sva tri ansambla izvodila su sasvim slobodnu improvizaciju, potpuno nesputanu predodre-đenim glazbenim tekstom. Pod vodstvom profesora Saše Nestoro-vića, studenti pohađaju fakulta-tivne jazz kolegije na zagrebačkoj

Muzičkoj akademiji, u sklopu kojih uče i vježbaju i improvizaciju. Na Nestorovićevim kolegijima ta je improvizacija vezana uz jazz, no ovdje to nije bio slučaj. Zapravo, njihovo iskustvo improvizacije iz jazza poslužilo je sasvim sponta-nom izvođenju glazbenih zamisli, nekoj vrsti instantnog skladanja, što se svodi prije svega na vještinu samih umjetnika u tijeku izvedbe. Ni u jednoj od izvedbi nisu bili zadani ni ritam ni teme ni dina-mika, nego su se studenti morali osloniti jedni na druge, reagirati i međusobno se slušati, da bi se mogli spontano nadovezivati. Svaka od izvedbi imala je doduše jasnu dramaturgiju uvoda, zapleta i raspleta, ali sve ostalo je bilo sasvim otvoreno.

Francuski institut za ta je tri koncerta podigao izlog i pretvorio svoju lijepu čitaonicu u priruč-nu koncertnu dvoranu, a ulica i stolovi kafića postali su gledali-šte s kojega su prolaznici ili pak zainteresirana gomilica, okupljena na uglu Tesline i Preradovićeve, mogli pratiti nesvakidašnje javne svirke. Jazz je sjajno uzvratio udarac! Mladi glazbenici odlično su se snašli, a u njihovu su se svirku uključili i automobili u prolazu, bi-ciklisti, žamor pješaka i kojekakvi drugi gradski šumovi, što je sve sjajno oživilo cijeli prostor i pre-tvorilo ga u neku vrstu urbanoga glazbenog grotla.

MAT

EJ G

RG

IĆ

Interaktivnu improvizaciju 1 u izlogu Francuskog instituta činili su Erin Keleuva (flauta), Jan Plevko (klarinet), Šime Vuksan (fagot), Šime Buha (klavir), Matilda Fatur (kontrabas) i Luka Ivir (bubnjevi)

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

38

Jazz.hr proljeće MBZ Open Air 2021. (11. — 15. svibnja 2021.)

RAZNOLIK I ZANIMLJIV FESTIVALPredstavili su se glazbenici iz hrvatske jazz dijaspore, sjajni instrumentalisti, ali i skladatelji koji diljem svijeta pronose glas o hrvatskoj umjetnosti

Piše: Saša Drach

N akon godinu dana odgode, ovaj put u suradnji s Muzičkim biennalom

Zagreb, u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja, održan je festival Jazz.hr proljeće, čiji su programski nositelji bili glazbenici iz hrvatske jazz dijaspore. Iako je i sada bilo nekih problema (Goran Kajfeš i njegov švedski bend ipak zbog korone nisu mogli doći), festi-val je održan na odličnoj lokaciji sjeverne terase Muzeja suvreme-ne umjetnosti, u prostoru koji je mogao primiti lijep broj gledatelja i da sve izgleda doista skladno.

LADINE UDARALJKE

Prve večeri nastupio je Obradović–Tixier duo. Radi se o našoj bub-njarici Ladi Obradović, čije ime je prošle godine postalo poznato i po ulozi u francuskoj seriji prikazanoj na Netflixu, o jazz glazbenicima, pod nazivom The Eddy. Lada je Siščanka koja već dugo živi i radi vani. Nakon glazbenog školovanja u Grazu, pa onda i u Švicarskoj, nastanila se u Francuskoj, gdje nastupa i sklada, najčešće u duetu s klavijaturistom, Francuzom Da-vidom Tixierom. Skladbe koje su izvodili bile su njihove, a temeljile su se prije svega na Ladinim uda-raljkama, bubnjevima i kojeka-kvim elektroničkim pomagalima, uz Tixiera na klasičnom i električ-nom klaviru. Vedro i poletno, duet doista uživa u vlastitoj glazbi, a to

je raspoloženje prenio i na brojnu publiku, željnu koncerata.Druge večeri bila su dva kon-certa. Najprije su, tradicionalno, nastupile nove nade jazza, u izboru Marija Igreca (Band Rock Akademije, Kristina Samardžija, Mirjana Vladić, Mirsad Dalipi i grupa Spectrum), a nakon toga Augmented Reality Duo, koji čine Riječani Alba Nacinovich i Leo Škec, koji su dvije godine proveli u Londonu. Alba je prije svega pjeva-čica, iako se koristi i elektroničkim pomagalima, a Leo gitarist, no oboje i skladaju, tako da je koncert bio mješavina izvedbi svjetskih autora, kao Brada Mehldaua, Chrisa Pottera i nekih standarda, sa skladbama samoga dueta, što je koncertu dalo posebni šarm.

JEDINSTVEN SPOJ

Treće večeri nastupio je zagrebač-ki saksofonist s dugogodišnjom roterdamskom adresom, Domagoj Ralašić, uz prigodno skupljenu pratnju: Davida Gazarova na klaviru, Zvonimira Šestaka na kontrabasu i Ratka Divjaka na bubnjevima. Ralašić je ljubitelj tradicionalnog straight ahead jazza, tako da su se cijele večeri ‘prašili’ bebop i klasični standardi. Kvartet koji je prvi put zasvirao zajedno zvučao je odlično, a ton Ralašićeva saksofona nešto je zaista posebno i nesvakidašnje. Velik je to dar, spojen s muzikal-nošću i profinjenim osjećajem za detalj, istovremeno robustan

i dinamičan. Bilo je tu dovoljno prostora i za Gazarova koji je svoju virtuoznost morao suspre-zati, dok je Šestak kao osovina i motor skupine bio ‘kičma’ i velika pomoć i dalje solidnom doajenu Divjaku. Posebnu čar koncertu dao je trubač Davor Križić kao gost na nekoliko skladbi, koji uvijek na scenu donosi i liričnost i dinamiku, a čiji su glazbeni ukus i sklonost klasičnom jazzu očito vrlo bliski Ralašiću.

PIAZZOLLIN KRAJ

Četvrte večeri nastupio je bečki Paier Valčić kvartet, koji čine Klaus Paier na harmonici i bandoneonu, naša Asja Valčić na violončelu, Stefan Fferrer na basu i Roman Werni na bubnjevima. Iako violončelo Asje Valčić donosi prepoznatljivu boju kvartetu, ipak je Paierova harmonika često bila u prvom planu i diktirala raspoloženje koje je stalno bilo između karnevalskog i sjetnog. Kvartet je izvodio vlastite skladbe pisane za filmove, ali i poznate standarde, koji su počesto podsje-ćali na Piazzollu, pa su, logično, koncert i završili uvijek efektnim Libertangom.Peta večer bila je posve drugačija. Rođeni Zagrepčanin, ali već dugo berlinski rezident, Grgur Savić, koji zna navratiti i zasvirati i u KCM–u, doveo je sastav koji se bavi suvremenom, avangardnom, eksperimentalnom, improviza-torskom glazbom, Pitchshifting

Group. Uz Japanku Rieko Okuda na klaviru, Engleza Richarda Scotta na modularnom sintetiza-toru i Nijemca Samuela Halla na bubnjevima, na pozornici je bila i Vinkovčanka, također berlinske adrese Sanja Star, koja je bila zadužena za vizuale. Kvartet je sasvim slobodno improvizirao, baš biennalski, kako je publika (okupio se i lijep broj glazbenika zagrebačke impro–scene) od njih i očekivala. Uz žestoku i intrigan-tnu glazbu, posebno je zanimljivo bilo gledati videoprojekciju na plat-nu iza glazbenika, kojom je uprav-ljala mlada Vinkovčanka. Ona je, naime, tijekom izvedbe, prativši ono što se svira, promjene raspolo-ženja, ritma, palete boja zvukova, dijaloge pojedinih dueta unutar grupe itd., od svojih raspoloživih, unaprijed pripremljenih semplova, uživo montirala projekciju i još preko računala intervenirala u zadani materijal. No nije to bilo ni plakatno ni usputno. Na mjestima je to bilo tako impresivno i dobro stopljeno sa, činilo se, sasvim ne-očekivanim zvukovnim obratima na sceni, da se cijeli događaj s pravom i u najboljem mogućem smislu mogao proglasiti uspjelo multimedijskim.Sve u svemu, vrlo raznolik i zanimljiv festival, koji nakon dva mandata, za sada posljednji put kao umjetnički ravnatelj potpisuje Davor Hrvoj. Od jeseni, vodstvo jazz projekata HDS–a preuzima skladateljica Lana Janjanin.

DAV

OR

HRV

OJ

Obradović–Tixier duo čine naša bubnjarica Lada Obradović i francuski pijanist David Tixier

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

39

Hrvatski glazbeni zavod na Valentinovo, 14. veljače 2021., s ciljem prikupljanja pomoći Sisačko–moslavačkoj županiji

HUMANITARNI KONCERT LANE JANJANIN I MATIJE DEDIĆAP jevačica i pijanistica Lana Janjanin i

pijanist Matija Dedić 14. veljače 2021., na Valentinovo, u Hrvatskom glazbenom

zavodu održali su koncert s namjerom prikuplja-nja pomoći Sisačko–moslavačkoj županiji. Projekt su ostvarili u suradnji s Fondom 5.5 i Zakladom Solidarna. Akciju je podupro Hrvatski glazbeni zavod, ustupivši svoj prostor unatoč činjenici da je i sam u teškoj situaciji nakon zagrebačkog potresa. U skladu s epidemiološkim mjerama i limitiranim brojem ljudi, u prodaji je bilo samo 40 VIP ulaznica, koje su prisutni kupili po cijeni od 500 kn, a koncert je bio dostupan i u online obliku te ga je bilo moguće pratiti putem live streama uz kupovinu ulaznice po cijeni od 50 kuna. Osim toga, partner u projektu, GLOVO, pokrenuo je ba-lon za donacije za Fond 5.5 te je omogućio besplat-nu dostavu za sve narudžbe unutar Valentinovo bubblea u vrijeme vikenda za Valentinovo.

Bio je to prvi zajednički koncert Lane Janjanin i Matije Dedića. Inače svestrani glazbenici koji su poznati i kao autori, našli su se u izvedbama poznatih pjesama, a Lana Ja-njanin je tom prigodom veći dio programa izvodila jedino kao pjevačica.Na programu su bili jazz i pop standardi, ljubavne pjesme primjerene obilježavanju Va-lentinova, među ostalima: My Funny Valentine, Our Love is Here to Stay, You Must Believe in Spring i With a Song in My Heart. Uz to, standardno intri-gantan Matija Dedić u solistič-kom iskazu improvizirao je na temu iz TV serije U registraturi, a Lana Janjanin, pjevačica

prepoznatljiva glasa, pjevajući i svirajući klavir izvela je vlastitu skladbu A Minute of Love. (Da-vor Hrvoj)

Međunarodni dan jazza, 30. travnja 2021., Hrvatski dom Split

ŠPORKESTAR U KONCERTNOJ DVORANIIako je Split grad glazbe, jazz mu nije ‘jača strana’, pa su glazbenici naklonjeni tom stilu prava rijetkost i Splićani ih čuvaju kao ‘bisere na dlanu’

Piše: Karmen Širović

I ako je Split grad glazbe, jazz mu nije ‘jača strana’ pa su glazbenici naklonjeni tom glaz-

benom stilu dragocjeni biseri. Među takve raritete ubrajaju se gitarist Goran Cetinić Koća te flautistica i pjevačica Jasenka Markov Anterić, koji su 2016. osnovali splitski kvar-tet Šporkestar. Surađuju s nekoliko splitskih glazbenika, a na koncertu u Hrvatskom domu Split pridružili su im se Roko Bandalo na basu i Viktor Margan na bubnjevima. Nji-hov koncert dio je Glazbenog tjedna ususret Sudamji koji je dan prije, 29. travnja, u Glazbenom domu Split otvorio gitarist Srđan Bulat. U konceptu autorskih skladbi i

jazz standarda najviše se istaknuo osnivački duo Koća i Markov Anterić kao istinski nositelj jazz fluidnosti. Iako je Jasenka Markov Anterić pokazala zavidne vokalne sposobnosti, demonstrirajući širok raspon glasa, bogat dinamičkim nijansama u I can’t stand the rain, koji naročito moćno zvuči u dubljim lagama, njezina flauta poseban je glazbeni alat. Domi-nirajući virtuoznim pasažama ili kao tihi suputnik koji nenamet-ljivo boji iza kulise, njezina flauta poprima ulogu vokala, jazzerskog promuklog glasa nabijenog emoci-jama. ‘Šporki’ zvuk, koji se može pripisati nekim jazz legendama, ‘isprljao’ je splitski kvartet i učinio ga neodoljivim. Goran Cetinić Ko-ća poznat je i priznat s gitarom u

ruci, kojom virtuozno manipulira, zračeći istinskim užitkom muzici-ranja koji se nepobitno probija do publike. Ali od spretnog gitarista možda se nije očekivala jednaka vještina ‘sviranja’ glasom; od scat singinga u Jive at Five Counta Basieja do snažnog, prodornog i emotivnog vokala koji je naročito impresionirao u Nature Boy Nata Kinga Colea, ali i u Old Man J. J. Calea.

NAJDRAŽI TRAJEKT

Od autorskih djela Šporkestar je izveo Bumbarovu subotu ujutro, koja se nalazi i na EP–ju iz 2020. U toj skladbi uz gitaru glavnu ulo-gu ima i ritam–sekcija bubnjeva, a rezultat je kompleksna dramati-

zacija koja se poigrava tenzijama. Druga autorska skladba donosi smiraj, kao da uvodi u opuštajuće stanje fjake. Programski koncept radnju smješta na najdražem Ko-ćinu trajektu, Bartulu Kašiću, koji je prema njegovim riječima, „spor koliko treba bit i lipo miriše”. Ako fjaku, definiranu kao „psihofizičko stanje s potpunim nedostatkom želje i za čim, posebno bilo kakvim oblikom rada”, nikad niste iskusi-li, teško možete spoznati njezinu ljepotu. Takvu nepodnošljivu la-koću postojanja može vam pomoći dosegnuti Šporkestar. U njihovim izvedbama lako se izgubiti u bespućima jazza koji zamagljuje ovozemaljske probleme i vodi u neke druge dimenzije.

Gitarist Goran Cetinić Koća te flautistica i pjevačica Jasenka Markov Anterić, koji su 2016. osnovali splitski kvartet Šporkestar za svjetski dan jazza u Hrvatskom domu Split nastupili su s Rokom Bandalom na basu i Viktorom Marganom na bubnjevima

Matija Dedić i Lana Janjanin

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

40

Rođendan umjetnosti, 17. siječnja 2021., Studio Bajsić HRT–a

BUKA KAO POGONSKO GORIVOHrvatska se može pohvaliti inspirativnim projektima i umjetnicima koji glazbu promatraju u širem znanstveno–umjetničkom kontekstu, ne suzdržavajući se od istraživanja njezina izvorišta u prirodi i pluralizmu supkultura i stilova

Piše: Ivana Jurenec

Umjetnost je početkom go-dine proslavila 1 000 058. rođendan, na koji smo u

Hrvatskoj svi bili pozvani zahva-ljujući Trećem programu Hrvat-skoga radija, koji se već šesnaestu godinu zaredom uključio u projekt Europske radijske unije. Izravnim uključenjem u program pridružio se naš Treći još nekim europskim gradovima (petnaestak njih) koji su u četverosatnom radijskom programu sudjelovali u realiza-ciji ideje francuskoga umjetnika Roberta Fillioua. On je na svoj rođendan, 17. siječnja 1963., pro-glasio da je umjetnost rođena prije milijun godina. Nakon njegove smrti, 1987. godine, diljem svijeta organiziraju se mnoga događanja da bi se održao Filliouov koncept ‘vječne mreže’, a budući da se radi o rođendanu, neizostavni su i da-rovi — djela koja umjetnici putem ‘mreže’ dijele sa svim zainteresi-ranima.

15 GRADOVA

Kao i svačiji rođendan u pandemij-sko doba, tako je i ovaj proslavljen ponešto drukčije nego prethodnih godina, uz razne restrikcije. Ivan-ka Mazurkijević i Damir Marti-nović Mrle sa svojim projektom Sailor bili su ovogodišnji hrvatski predstavnici te su iz Studija Bajsić na HRT–u zvuk grada Rijeke pre-nijeli slušateljima diljem Europe. Uz komentatoricu prijenosa Ivu

Lovrec Štefanović slušatelji su mogli upoznati bogatstvo različitih viđenja i realizacija umjetnosti u vrijeme globalne pandemije. Prije uključenja u gradove, Njemački radio pripremio je prilog za koji su građani slali snimke na kojima govore čemu se nadaju i što očeku-ju u budućnosti.

BUKA GRADA

Hrvatski predstavnici poznati su po drukčijem, neobičnom i duhovitom pristupu umjetnosti, a iza njih je u posljednjih deset godina šest albuma. Poznati pod imenom Mr. Lee & IvaneSky ti životni i umjetnički partneri sredinom prošle godine predsta-vili su projekt materijalizacije zvuka i buke grada. Inovativni umjetničko–znanstveni projekt zvučnog karburatora (rasplinjača) za cilj ima izgradnju skulptura od morske soli s pomoću zvuka grada Rijeke. Iako je pandemija uspori-la i zasjenila događanja u 2020. godini, kad je Rijeka bila europ-ska prijestolnica kulture, pažnju javnosti privukao je taj multidis-ciplinarni projekt, predstavljen u Rijeci, u srpnju 2020. na manife-staciji Sailor Sweet & Salt Music Festival. Osim idejne koncepcije Damira Martinovića, u ostvarenju su sudjelovali i profesor s Građe-vinskog fakulteta Vanja Travaš, mađioničar Andrej Škedel, arhi-tekti Marin Račić i Miroslav Rajić te pjevačica Ivanka Mazurkijević. Ona je pjevala pjesme s albuma Sailor, koje je radijska publika

mogla čuti na proslavi Rođendana umjetnosti.

OZVUČENE SKULPTURE

Iako projekt koji povezuje more i njegovo ozvučenje nije nov, riječki zvučni karburator i svjetski pozna-te morske orgulje u Zadru drukčije su osmišljeni i daju drukčije rezul-tate. Riječki je projekt počeo snima-njem zvukova i buke grada Rijeke uz pomoć mikrofona postavljenih na utvrdu Trsat. Oni su se spajali sa zvučnom konstrukcijom i iz soli gradili nove skulpture. Paviljon u obliku srca (ne simbola, nego ljud-skog organa) postavljen je na platou ispred zgrade Exportdrva, a zbog mnogobrojnih optičkih vlakana koja prate ritam gradskog zvuka, paviljon je svijetlio crvenom bojom. Unutar srca smještena je morska voda i dvanaest zvučnika (svaki za jedan ton) spojenih na cijevi. Kad se kroz zvučnik čuje ton, morska se voda pod pritiskom raspršuje u kapljice. S pomoću zagrijanih ploča voda isparava, a ostaje sol pa se na taj način jedinstven zvuk grada Rijeke kroz zvučnu konstrukciju i morsku vodu vraća kroz novi oblik — skulpture od soli. Kako je ista-knuo Damir Martinović Mrle, te su skulpture jedinstvene baš poput mornara, stoga mornar predstav-lja cjelokupnu simboliku zvučnog karburatora.

AVANGARDNOST ZVUKA

Odlazak mornara apsolutna je sreća zbog sjedinjenja s morem, ali

istodobno to znači i višemjesečnu razdvojenost od ljubavi i obitelji. Ti su podvojeni osjećaji bili inspi-racija za album Sailor, objavljen 2019. u nakladi Dallas Recordsa. Riječ je o svojevrsnoj simbiozi ambijentalnog zvuka, jazza, ca-bareta i eksperimentalnog zvuka dobivenog s pomoću instalacija od boca za vodu spojenih oprugom te zvučnog rasplinjača. Na proslavi Rođendana umjetnosti Mr. Lee & IvaneSky, uz članove benda Dra-žena Baljka, Mateja Zeca i Ivana Bojčića, izveli su pjesme Nije dobro i Carmen s prethodnog albu-ma Colors (2016., Dallas Records), a s posljednjeg albuma Sailor pjesme Sailor, Otporna i Gigan-ti, za koje je aranžman za osam violončela i bas–klarinet, odnosno orkestar, napisao Frano Đurović. Zbog pandemijskih okolnosti, ta je pratnja bila unaprijed snimlje-na, a preostali dio interpreta u Studiju Bajsić na HRT–u svoje je dionice izvodio uživo. Kako su sami izvođači istaknuli, odabrali su zahtjevne, vrlo avangardne pjesme, a izvedba je bila na visokoj razini. Slušajući ih u kontekstu drugih zemalja i njihovih prilo-ga, još jasnije do izražaja dolazi njihova avangardnost i činjenica da se Hrvatska može pohvaliti inspirativnim projektima i umjet-nicima koji glazbu promatraju u širem znanstveno–umjetničkom kontekstu, ne suzdržavajući se od istraživanja njezina izvorišta u prirodi i pluralizmu supkultura i stilova.

Ton-majstorica Marijana Begović, autori projekta Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle te urednica Adriana Kramarić

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

41

Završen 68. najstariji domaći pop–festival, 9. svibnja, Dvorana Kornati City Plaza (Ex Hypo Centar)

MATIJA CVEK — POBJEDNIK 68. ZAGREBAČKOG FESTIVALA!Planiran za siječanj, ovogodišnji Zagrebački festival ipak je održan u svibnju — bez publike i uz pridržavanje epidemioloških mjera, ali zato glazbeno raznolik i sadržajan

Piše: Josip Radić

Matija Cvek pobjed-nik je 68. Zagrebačkog festivala! Emotivnom izvedbom pjesme Ptice, za koju je, u suradnji s Ala-nom Dovićem, napisao tekst i glazbu, Cvek je gotovo jednoglasno osvojio simpa-tije stručnog žirija te premoćno pobijedio. Ovogodišnji žiri činili su Uršula Tolj, Željko Bebek, Ivan Dečak, Zvjezdan Jurcola te umjetnički direktor Festivala, Branimir Mihaljević. Oni su svojim ocjenama na drugo mjesto smjestili Nenu Belana i njegov reggae singl Teško je, dok je treće mjesto pripalo pjesmi Nema pravi-

la mlade trap senzacije KUKU$.

SVI NA ‘CUGU’!

„Presretan sam! Iza mene je bio sjajan bend, fenomenalna produk-cija, odlične pjesme i izvođači. Ova nagrada me motivira i inspirira, a i moram priznati da me malo umirila u ovom trenutku moje ka-rijere. Stvarno sam prezadovoljan

i zovem sve na ‘cugu’!“ izjavio je vidno

uzbuđeni Cvek.Radijski urednici okupljeni u Hr-vatskoj udruzi radijskih naklad-nika, za najbolju pjesmu odabrali su duet Nikoline Tomljanović i Belfast Fooda, Volim kako se smiješ, dok je kipićem za najizvo-đeniju pjesmu prošlogodišnjega Festivala nagrađen Marko Kutlić. Ove godine direkcija Festivala iz Hrvatskog društva skladatelja od-lučila je predstaviti novu nagradu za poseban doprinos Zagrebačkom

festiva-lu. Njezin prvi laureat je

skladatelj, producent i aranžer Alfi Kabiljo. Kao autor, Kabiljo je na Festivalu prvi put nastupio prije točno 60 godina, a od tada je na Festivalu sudjelovao s brojnim pjesmama koje su u međuvremenu postale domaći pop–evergreeni.Svečanosti ovogodišnjega Zagre-bačkog festivala pridonijelo je i emotivno prisjećanje na dvojicu velikih autora i glazbenika koji su ostavili neizbrisiv trag u domaćoj glazbi i povijesti Festivala: na Krunoslava Kiću Slabinca i Rajka Dujmića. Nova čitanja njihovih

Matija Cvek pobjednik je 68. Zagrebačkog festivala! Emotivnom izvedbom pjesme Ptice za koju je, u suradnji s Alanom Dovićem, napisao tekst i glazbu

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

42

festivalskih uspjeha ponudile su mlade snage: Marko Kutlić, Alen Đuras, Gina Damjanović i Luka Nižetić te Jasna Zlokić, koja se prisjetila svoje izvedbe Rajkove pjesme Povedi me kojom je pobije-dila na Zagrebfestu 1984.

DVADESET HITOVA

„Ove godine nastavljam započeti rad svojih prethodnika i na po-stojeću kuću moj tim i ja dogra-đujemo još jedan kat. Za sljedeći Festival nadam se publici i održa-vanju bez epidemioloških mjera, a uskoro počinjemo i s pripremama jubilarnog, 70. Festivala koji će, nadam se, imati više večeri“, izja-vio je Branimir Mihaljević.

Uz sigurnog voditelja Tarika Filipovića, duhovite najave Gine Damjanović i Luke Nižetića te vrhunski orkestar Ante Gele, zaključeno je po mnogo čemu posebno izdanje Zagrebačkog festivala. Publika je ovogodišnji pratila pred malim ekranima i na druš-tvenim mrežama, a domaća je pop–glazba dobila dvadeset novih hitova koji će zasigurno obilježiti glazbenu 2021.!

U z sigurnog voditelja Tarika Filipovića,

duhovite najave Gine Damjanović i Luke Nižetića te vrhunski orkestar Ante Gele, zaključeno je po mnogo čemu posebno izdanje Zagrebačkog festivala

Ovogodišnji Zagrebfest nije prošao ni bez legendarnog Jimmyja Stanića

Radijski urednici okupljeni u Hrvatskoj udruzi radijskih nakladnika, za najbolju pjesmu odabrali su duet Nikoline Tomljanović i Belfast Fooda, Volim kako se smiješ

Žiri u sastavu Uršula Tolj, Željko Bebek, Ivan Dečak, Zvjezdan Jurcola te umjetnički direktor Festivala Branimir Mihaljević svojim su ocjenama na drugo mjesto smjestili Nenu Belana i njegov reggae singl Teško je

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

43

Jimmy Stanić & Zagrebačka filharmonija u Off ciklusu

ZAGREBAČKA IKONA ‘PRAŠI’ I U 93. GODINIJimmy Stanić posljednjih godina zasigurno proživljava novi vrhunac karijere; počeo je s klupskim nastupima koji su ga predstavili mnogo mlađoj publici

Piše: Ivana Lulić

„P rolazi sve, ali Jimmy — ne!“ sim-patični je slogan

koji je obilježio zajednički koncert Jimmyja Stanića i Zagrebačke filharmonije u Off ciklusu koji je održan u Zagrebu. Godine su možda promijenile ton i snagu glasa proslavljenog pjevača, ali ne i njegovo uživanje u nastupu. Nakon 70 godina umjetničkog puta, pozornica ga i dalje uzbu-đuje. Jimmy Stanić posljednjih godina zasigurno proživljava novi vrhunac karijere; počeo je s klupskim nastupima koji su ga predstavili mnogo mlađoj publici. U devedesetim je godinama i dalje diskografski aktivan, što ga čini istinskim glazbenim fenomenom i pravom zagrebačkom ikonom čije

ulaznice za koncerte treba kupiti na vrijeme prije negoli se raspro-daju.

PAUZA ZA ŠALE

U maestru Josipu Cvitanoviću, koji je ravnanjem održavao poletnu pratnju Zagrebačke filharmonije, dobio je empatičnu podršku. Ipak, Jimmyjev glas, nekad tako ugla-đen, mijenjao se tijekom godina, žutio poput starih novina. Iako zvuči starije — glas mu je pomalo hrapav, ne pjeva s tako puno snage — i dalje pogađa visoke tonove kao nekad, zvuči poput vođe, poletno prolazi kroz uhu ugodne melodije, pjeva sa sjajnom dikcijom, ali po-vremeno izgubi korak s orkestrom. Poznati je zabavljač i vicmaher pa je i ovaj koncert, uz podršku svoje supruge Barbare Stanić, prepolo-

vio intermezzom pošalica koje su povremeno bile na rubu dobrog ukusa. Tema westerna označila je jedan dio njegove karijere i baš su zbog tog smisla za humor i osjeća-ja za scenu i performans skladbe poput Kauboj Jimmy, Moja kobila Suzy i Bio sam konjušar cara postale uspješnice!

ZA SVA VREMENA

Zanimljivija je ona njegova croonerska faza pravih evergreena uz sjajne orkestralne aranžmane koji su na koncertu ipak dobili najveći pljesak (dirljivo izvedena kultna Prolazi sve ili duet sa suprugom Noćas ću tebi, draga, šaptat nježne riječi).Koncert Jimmyja Stanića i Zagrebačke filharmonije u Off ciklusu bio je šarmantan dokaz

izdržljivosti Stanićeva kataloga i lijepe suradnje, ali i dokaz kako taj umjetnik može zvučati potpuno predano pjesmama koje je pjevao desetljećima.

Tema westerna označila je jedan dio njegove

karijere i baš su zbog tog smisla za humor i osjećaja za scenu i performans, zaživjele skladbe poput Kauboj Jimmy i Moja kobila Suzy

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

44

Pjesma Eurovizije ili Eurosong (Eurovision Song Contest), 18. — 22. svibnja 2021., Rotterdam Ahoy

SPEKTAKL U NOVOM NORMALNOMS nestrpljenjem se nakon dvije godine dočekao šou s lepezom kostima, žanrova i plesa, ovaj put s mnogo kompromisa s obzirom na pandemijske prilike

Piše: Antonija Petrić Andabak

N akon pobjede Duncana Laurencea 2019. godi-ne, nitko nije mogao ni

slutiti da ćemo čekati sve do 2021. za uživanje u multimedijskom spektaklu i širokoj lepezi kosti-ma, žanrova i plesa koje svake godine nudi Eurosong. Nastavivši kao da prekida nije ni bilo, šou s mnogo kompromisa, s obzirom na COVID–19, održan je u tri dana: dvije polufinalne večeri (16. i 18. svibnja) i finalnoj (22. svibnja), s 39 zemalja pristupnica.

UTJECAJ PANDEMIJE

Roterdamska dvorana Ahoy primila je samo tri i pol tisuće gledatelja (od mogućih šesnaest tisuća) s negativ-nim PCR testovima, a tijekom svih proba i nastupa napravljeno je oko 24.400 testova. EBU je prije početaka proba objavio da će zemlje u slučaju pozitivnih testova izvođača moći birati live–on–tape izvedbu ili snimku s druge probe. Takav scenarij zadesio je predstavnike Islanda, koji nisu mogli nastupiti zbog pozitivnih testova dvaju članova, a zbog kompliciranosti puto-vanja, predstavnica Australija nije bila ni na jednoj od proba, nego smo gledali snimku njezina nastupa zabilježenu u Australiji.

Nizozemska, koja je u 65 godina održa-vanja Eurosonga bila domaćin peti put (posljednji put 1980. godine), fanovima

je ponudila glazbe-no–scenski spektakl u sve tri večeri, ovaj put s plesom u prvom planu. Jedan od dojmljivijih nastupa bio je onaj u drugoj polufinal-noj večeri koji je predvodio sirijski baletan Ahmad Joudeh u kombina-ciji s performerom na biciklu BMX Dezom Maarsenom. Njihova izvedba nazvana Bliski susreti posebne vrste šalje poruku o ljudskoj prirodnoj želji za poveziva-njem i empatijom. Duncan Laurence, koji je Eurosong peti put doveo u Ni-zozemsku, otvorio je prvu polufinalnu večer pjesmom Feel Something, a već nekoliko dana poslije nije mogao nastupiti u finalnoj večeri zbog pozitivnoga testa na koronavirus pa je puštena snimka njegova nastupa s druge probe. Iako su takve iznimke zasigurno utjecale na doživljaj gledanja šoua u dvorani, u televizijskom se formatu takvi kompromisi nisu ni primijetili.

Zabavni program polufinalnih i finalne večeri vodili su glumica i voditeljica

Chantal Janzen, pjevačica i voditeljica Edsilia Rombley, pjevač, voditelj i nizo-zemski komentator Eurosonga Jan Smit

te beauty blogerica i YouTube zvijezda Nikkie de Jager.

NEDOVOLJAN TICK–TOCK

U 2020. godini iznenada nas je zadesilo otkazivanje Eurosonga nakon što su sve zemlje pristupnice održale nacionalne izbore ili internim putem odabrale predstavnika. S obzirom na to, pravila Eurosonga su se još jedanput morala prilagoditi novonastaloj situaciji u

2021. godini. Nakon promišljanja smiju li se iskoristiti pjesme koje su odabrane godinu prije, EBU je ipak zaključio da

se time previše krše pravila natjecanja i da države mogu same odlučiti hoće li poslati izvođača odabranog 2020. s novom pjesmom ili odabrati posve novog predstavnika i pjesmu. Mnoge su zemlje izabrale prvu verziju, ali Hrvatska je umjesto Damira Kedže i pjesme Divlji vjetre Ante Pecotića odlučila odabrati novog izvođača/icu i novu pjesmu za predstavljanje u Rotter-damu. Na Dori je u veljači pobijedila

U polufinalu su plesači i Albina bili odjeveni u srebrne kostime čiji dizajn potpisuje Juraj Zigman

JOR

DY B

RAD

A

Nakon balada Francuske i Švicarske, najviše se istaknula ruska predstavnica Manizha, koja u pjesmi Russian Woman kombinira segmente hip–hopa i etnoglazbe, uz važnu poruku o transformaciji prava i pogleda na prava žena u Rusiji

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

45

mlada Albina Grčić s pjesmom Tick–Tock, čiju glazbu potpisuje Branimir Mihaljević, englesku verziju teksta Max Cinnamon, a hrvatsku Tihana Buklijaš Bakić.

Iako je tjednima prije Dore Nina Kra-ljić slovila kao glavni favorit, Albinin nastup je možda jedan od cjelovitijih nastupa ukorak s vremenom koji je Hrvatska poslala na to prestižno natje-canje u posljednjem desetljeću. Većinu pjesme pjevala je na engleskom jeziku, s djelićem teksta na hrvatskom, a za razliku od prošlih godina, javnost nije bila toliko podijeljena u pogledu izbora pjesme i zajednički je priželjkivala barem ulazak u finalnu večer, ako i ne najbolji plasman pjesme u posljednjih nekoliko godina.

Nakon predstavljanja na The Voiceu, Albinino pjevanje nije trebalo opravda-vati, a u ovom performansu je pokazala da u svim segmentima itekako suvere-no vlada pozornicom. Koreografija s Dore, s pratnjom četvorice plesača, nije se bitno mijenjala, ali je kostimografija potpuno promijenjena. Iz mladenač-kih hlača širokoga kroja, predivne bujne valovite kose, crnih čizama i intenzivno narančastog tuša na očima, u polufinalu su plesači i Albina bili odjeveni u srebrne kostime čiji dizajn potpisuje Juraj Zigman. Dok su jedni patili za kreacijama s Dore, smatrajući da je u Zigmanovu kostimu izgleda-la kao većina izvođačica, drugi su smatrali da je kostim poseban i ukorak s vremenom. Iako se o detaljima uvijek može raspravljati, sigurno je da styling nije zaslužan za loš plasman u prvom polufinalu te da se dogodila velika ne-pravda koja je šokirala većinu fanova. Ovaj put se zaista činilo da su gotovo

sve kockice na svojem mjestu.

Od susjednih balkanskih država jedino je Srbija uspjela ući u finalnu večer, a u konačnici je osvojila petnaesto mjesto.

NAGRAĐENA POSEBNOST

U prvoj verziji 65. Eurosonga trebale su nastupiti još dvije države, ali je Ar-menija odustala zbog krize uzrokovane ratom, a Bjelorusija je diskvalifici-rana zbog teksta pjesme koji se nije podudarao s pravilima Eurosonga. U 39 pjesama u tri dana, od kojih smo pjesme Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske, Velike Britanije i Nizozem-ske čuli tek u finalnoj večeri, nemoguće je očekivati posebnost kod svih. No Eurosong je prije svega show u kojem možemo upoznati razne identitete, stilove i zamisli. Tako i treba biti.

Cipar, primjerice, čija je pjesma neodo-ljivo podsjećala na pjesmu Alejandro Lady Gage, ponovno se odlučio na atraktivnu pjevačicu s popratnim plesa-čicama, pokušavajući ostvariti uspjeh pjesme Fuego Eleni Foureire iz 2018. godine. Sličnih nastupa, atraktivnih pjevačica u srebrnim oskudnim kosti-mima nije nedostajalo.

Nakon prošlogodišnje nizozemske balade, ovogodišnje su pjesme u tom stilu već nakon nastupa počele blije-djeti. Slovenija i Austrija imale su čak pjesmu istog naslova ﹘ Amen. Većina pjesama je bila na engleskom jeziku, ali je zanimljivo da su ove godine naj-dojmljivije i najuspješnije bile upravo one na drugim jezicima: Francuska i Švicarska predstavile su se na fran-cuskom jeziku i u konačnici osvojile drugo i treće mjesto, a veliku pozornost gledatelja privukle su ukrajinska i ru-

ska pjesma, pjevane na izvorniku, kao i pobjednička pjesma Zitti E Buoni. I baš za tih pet pjesama ne možemo reći da su namjenski pisane za Euroviziju, a tu posebnost podjednako su nagradili nacionalni žiriji i publika.

Uz predivne balade Francuske i Švicarske, najviše su se istaknuli ruska predstavnica Manizha, koja u pjesmi Russian Woman kombinira segmente hip–hopa i etnoglazbe, uz važnu poru-ku o transformaciji prava i pogleda na prava žena u Rusiji, te ukrajinska grupa Go_A s kombinacijom elektro–popa i etnoglazbe, koju su favorizirali sami pobjednici Eurosonga.

Za najnedojmljivije publika je odabrala Veliku Britaniju, Njemačku, Španjol-sku i Nizozemsku te ih ‘nagradila’ s nula bodova. Najveći gubitnik natjeca-nja zasigurno je Velika Britanija koja

je natjecanje završila s ukupno nula bodova, kao i 2003. godine.

TIHI I DOBRI

Nakon izvrsnog nastupa, pjesme i plasmana talijanskoga pjevača Mahmooda 2019. godine, Italija je ove godine zasluženo pobijedila. Rimski bend Måneskin procvjetao je nakon osvojenoga drugog mjesta na talijanskoj verziji natjecanja X Factor 2017. godine, a njihovu posebnost na Euroviziji uočio je i hrvatski nacionalni žiri (Denis Dumančić, Luka Nižetić, Monika Lelas Halambek, Nika Turko-vić i Tonka Matković Šerić), nagradivši ih s maksimalnih 12 bodova.

Nastup mladih nada talijanske rock–scene nije izgledao kao eurovizijski nastup u nizu izvedbi, nego kao na njihovu koncertu. Odjeveni u glam rock kožnate kostime talijanske modne marke Etro i cipele Christiana Loubou-tina, publici su predstavili autorsku pjesmu koja je svojevrsna kritika društva i manifest onima koji žele nje-govati svoju unikatnost. Odmah nakon proglašenja pobjednika, karizmatični pjevač Damiano David optužen je za konzumaciju droge tijekom prijenosa šoua, ali je EBU nakon testa na drogu demantirao optužbe i potvrdio da zloupotrebe droge nije bilo.

Bez obzira na to što često ne možemo znati ni objasniti cijelu pozadinu funk-cioniranja Eurosonga i što iz godine u godinu kritičari natjecanja ističu njegovu prozirnost i političko uplitanje, Italija je zaslužila svaki dobiveni glas. Sada vrijedi čekati talijanski spektakl dogodine, u nadi da se korone, testova i izolacija nećemo ni sjećati.

Ovogodišnji pobjednici u Rotterdamu, rimski bend Måneskin, procvjetao je nakon osvojenoga drugog mjesta na talijanskoj verziji natjecanja X Factor 2017. godine, a njihovu posebnost na Euroviziji uočio je i hrvatski nacionalni žiri (Denis Dumančić, Luka Nižetić, Monika Lelas Halambek, Nika Turković i Tonka Matković Šerić), nagradivši ih s maksimalnih 12 bodova

AND

ERS

PUTT

ING

Ukrajinsku su grupu Go_A s kombinacijom elektro–popa i etnoglazbe favorizirali i sami pobjednici Eurosonga

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

46

Dubrovačka festa 1. veljače 2021. zaslađena Misom svetoga Vlaha s albuma snimljenog godinu prije

VICKO ‘ZAOKRUŽIO’ KREŠU I ĐELUNaslijedivši misiju svojih prethodnika, Krešimira Magdića i Đele Jusića, započetu dubrovačku klapsko–sakralnu priču na Stradunu završio je osjetno mlađi dubrovački skladatelj i klapski voditelj Vicko Dragojević Misom svetoga Vlaha u izvedbi njegove Klape Kaše

Piše: Ivo Mikuličin

K ad je daleke 1972. godine kardinal Franjo Šeper kao zagrebački nadbiskup

stigao u Dubrovnik, bio je ugodno iznenađen pjesmom posvećenom dubrovačkom zaštitniku sv. Vlahu, koju mu je zapjevala Klapa Maestral. Taj prigodni glazbeni uradak potpisao je veliki klapski zanesenjak i izuzetno uspješni skladatelj klapskih skladbi, Du-brovčanin Krešimir Magdić. Dva-desetak godina poslije maestro Đelo Jusić uglazbio je svoj klapski i dubrovački Očenaš. No odavno započetu dubrovačku klapsko–sa-kralnu priču na Stradunu na naj-bolji je način završio osjetno mlađi dubrovački skladatelj i klapski voditelj Vicko Dragojević Misom svetoga Vlaha u izvedbi njegove Klape Kaše. Ovogodišnja dubro-vačka Festa, posvećena zaštitniku Grada, zaslađena je upravo promo-cijom nosača zvuka Misa svetoga Vlaha, što ga je izdao zagrebački Geenger Records. Zbog epidemio-

loških mjera promocija nije mogla privući velik broj posjetitelja, ali su pjevači Klape Kaše gotovo besprijekornom izvedbom itekako podsjetili na lanjsku praizved-bu istoga djela, održanu prije izdavanja albuma, kad su jednako oduševili brojne Dubrovčane.

U JEDNOM DAHU

Slijed događanja jasno sugerira da su autor Dragojević i Klapa Kaše u praizvedbi, snimanju i promociji albuma krenuli druga-čijim putem od uobičajenoga. No-sač zvuka Misa svetoga Vlaha snimljen je samo nekoliko dana poslije praizvedbe, 1. veljače 2020., dok je promocija održana gotovo godinu dana poslije. Devet stavaka spomenutoga djela izvodi se a cappella. Posve je usklađeno s kriterijima koncertne klapske pjesme, koji su prije pedeset godina precizi-rani na klapskom savjetovanju održanom u Ruskamenu pokraj Omiša pod ravnanjem pokojnoga dirigenta splitske Opere Silvija

Bombardellija, nemalo opsjed-nutog klapskim izričajem. U potrazi za primjerenim akustič-nim prostorom, autor Dragojević i njegovi klapaši zaustavili su se u jednoj maloj crkvi u Župi dubrovačkoj, toliko inspirativnoj da su članovi Klape Kaše album posvećen dubrovačkom zaštit-niku snimili u jednoj večeri, u jednom dahu. „Misa svetoga Vlaha rađala se dugo, punih pet godina. Pomno sam pazio na svaki detalj, uvjeren da se takvo djelo sklada samo jedanput u životu. Određeni di-jelovi mise ‘napisali su se sami od sebe’ ili su, pritisnuti in-spiracijom, nastali u jednom komadu. Istodobno, pojedini stavci, primjerice Vjerujem, stvarali su se dugo. Najprije je u stihovima, koje vjernici na misama

izgovaraju gotovo automatski, trebalo pronaći ritmiku i logične cjeline, a potom zaokružiti dije-love pjesme“, objašnjava nastaja-nje svoje mise Vicko Dragojević. Sve se možePoslije završetka liturgijskoga dijela posla, slijedila je osjetlji-va zadaća glazbene finalizacije ili stvaranje uvodne i završne himne te pričesne pjesme. Me-đutim, kad se male (novinarske)

ruke slože, kako je davno u Himni zadrugara napisao Pitomačanin Drago Britvić, sve se može, sve se može. Pravo-ga suradnika u tom poslu Dragojević je kao televizijski novinar pronašao u starijem kolegi Boži Vodopiji, zaposle-nom također u dubrovačkom HRT–ovu centru. Bio je to samo nastavak već provjerene surad-

Autor Vicko Dragojević i njegova Klapa Kaše odabrali su malu crkvu u Župi dubrovačkoj, toliko inspirativnu da su album posvećen dubrovačkom zaštitniku snimili u jednoj večeri

Vicko DragojevićMisa svetoga VlahaGeenger Records

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

47

nje, koja je prethodno rezultirala zajedničkim klapskim pobjedama na Festivalu dalmatin-skih klapa u Omišu i u crnogorskom Perastu. Kad je misa bila napokon zaokružena, slijedile su mukotrpne klapske probe. Klapa Kaše je prije praizvedbe i snimanja vježbala, vjerovali ili ne, u kontinuitetu svakoga dana puna tri mjeseca! „Njihov pristup probama bio je tako samopri-jegoran, obojen neviđenim entuzijazmom, da je konačni uspjeh Mise svetoga Vlaha gotovo više uspjeh klape kao izvođača nego mene kao autora“, skromno će skladatelj i voditelj Vicko Dragojević. Praizvedba, snimanje, izdavanje i promocija albuma neizbježno su se sudarili s pandemij-skom krizom. Bolje reći s vremenom, kad su posustajali ne samo glazbenici nego i izdavači. No Dubrovčani su jednostavno ‘kliknuli’ s već spomenutom diskografskom kućom Geenger Records, koja prije toga nikad nije imala u svojem programu ni klapska ni sakralna izda-nja. Opremu albuma odradila je Dubrovkinja Nora Mojaš s uspjelom nakanom da naslovna strana sugerira dugu povijest radosti svetko-vine svetoga Vlaha pod dubrovačkim zidina-ma. Zbog pandemijskih mjera polako se i oprezno slaže program predstavljanja albuma Misa svetoga Vlaha diljem Hrvatske. Bolje rečeno, posao koji je zbog koronakrize gotovo i za-htjevniji od stvaranja inspirativnog klapsko–sakralnog djela mladog dubrovačkog skladate-lja i njegove odavno etablirane klape.

NAGRADE KLAPE KAŠE

K lapa Kaše jedna je od trenutačno najuspješnijih hrvatskih klapa. Na gotovo svim klapskim festivalima Du-

brovčani su ostvarili apsolutne pobjede (prve nagrade žirija i publike). Posebno je bogata bila njihova žetva odličja na najprestižnijem klapskom festivalu, Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, gdje su u deset godina osvojili 13 nagrada. Među inim, zaslužili su apsolut-nu pobjedu 2012. godine, te prve nagrade pu-blike dvije godine poslije i 2018. Klapa Kaše okušala se i na festivalima zabavne glazbe u Splitu i Šibeniku. Pjesmom Petrunjela na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku osvojila je čak tri prve nagrade. Vrijedi spo-menuti i Festival omladine u Subotici, kad su mladi Dubrovčani prije devet godina osvojili nagradu za najoriginalniju skladbu.Klapu čine: prvi tenor Luka Šerić, drugi tenor Marijo Anđelić, baritoni Alen Roki i Marko Palček te basovi Ante Džamarija i Vicko Dragojević, koji je i voditelj klape. Na predstavljanju albuma lako je bilo uočiti i sijedu glavu Vinka Dragojevića, oca voditelja Vicka i bivšega pjevača Linđa, koji je svojim ugodnim basom tom prilikom ‘pojačao’ dubro-vačku mladost.

Autorska večer tamburaških praizvedbi i minijatura Tomislava Uhlika, 3. prosinca 2020., Dvorana Bersa, Muzička akademija u Zagrebu

GLAZBA U OZRAČJU NOVE TAMBURAŠKE KLASEStudenti i profesori novog instrumentalnog studija tambure na Muzičkoj akademiji u Zagrebu održali su još jedan hvalevrijedan projekt koji se mogao pratiti i u izravnom prijenosu Hrvatskoga radija

Piše: Ana Jazbec

M uzička akademija u Zagrebu odne-davno je bogatija

za još jedan instrumentalni odsjek — integrirani preddi-plomski i sveučilišni studij za instrumentaliste, smjer tambura (bisernica ili brač). To je čini jedinstvenom insti-tucijom u našoj zemlji, ali ne i u susjedstvu. Na mnogim glazbenim institucijama u bližoj i široj okolici odavno postoje odsjeci na kojima se na sveučilišnoj i umjetničkoj razini izučava i neki tradicij-ski instrument.

OZBILJAN POČETAK

Spomenimo studij gitare koji je pokrenut iz Španjol-ske (iako se gitara odavno studira na mnogim akade-

mijama svijeta), potom studij mandoline u Italiji, studij balalajke i domre u Ukra-jini i Rusiji te harmonike u Njemačkoj i mnogim drugim zemljama. Što se tambure tiče, ona se od akademske go-dine 2012./2013. počela učiti na razini stručnog studija u Beču (Franz Schubert Con-servatorium). Od akademske godine 2017./2018. u Osijeku je, pod nazivom Tamburaško umijeće, počeo trogodišnji preddiplomski i dvogodišnji diplomski instrumentalni studij tambure. Uz taj osječki studij, i naša zagrebačka glazbena institucija otvorila je studij tambure, uz neko-liko godina napora brojnih zagovaratelja te ideje, profe-sora, pedagoga i tamburaša. Upravo su vrijedni profesori i njihovi studenti iznova pokazali kako su taj svoj odgovorni status studentskih

prvijenaca tamburaša Muzič-ke akademije shvatili zaista ozbiljno, jer su ostvarili već nekoliko zanimljivih proje-kata na Akademiji, poput Tambura instrumental festi-vala, u suradnji s glazbenim školama u Varaždinu, Velikoj Gorici, Karlovcu i Sisku. Studij postoji dvije godine, iako je još od akademske godine 2016./2017. uveden „modul tambure” kao uvod u

Solisti i tamburaški ansambl Muzičke akademije u Zagrebu sa svojim profesorima Veljkom Valentinom Škorvagom i Sinišom Leopoldom

Nove minijature pisane za

bisernicu, brač i klavir skladatelja Tomislava Uhlika ujedinjene u dvije zbirke glazbenih putovanja Europom

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

48

otvaranje studija tambure, što je pridonijelo kvalitetnijem osmišlja-vanju njegova plana i programa.

DVANAEST STUDENATA

Modul tambure postoji i dalje te ga kao izborni predmet mogu upi-sati studenti glazbene pedagogije, teorije i muzikologije, od kojih neki i sada sviraju u tamburaškom ansamblu kao svojem izbornom

predmetu koji je također dio mo-dula. Trenutačno studij tambure pohađa 12 studenata koji dolaze iz cijele kontinentalne Hrvatske, od Vinkovaca, Našica i Požege, preko Kutine i Siska do Marije Bistrice, Križevaca i Samobora. Svi su već višestruko nagrađivani mladi ta-lentirani tamburaši koji nakon što su uspješno položili prijemni ispit na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, sada čine vrijednu i ambicioznu novu tamburašku klasu. Prema prošlogodišnjem stručnom radu objavljenom u časopisu Tonovi, gdje je predstavljen program studija profesora Veljka Valentina Škorvage, koji je uz profesora Sinišu Leopolda zadužen za tamburaški ansambl i nastavu grupnog sviranja, te je jedini profesor koji individualno predaje

glavni predmet tambure, potreba za uvođenjem studija javila se zbog napretka i razvoja struke, nastavka obrazovanja učenika koji su završili ili će završiti srednju glazbenu školu s glavnim pred-metom tambure, zapošljavanja u glazbenim školama kao učitelja i nastavnika tambura te djelovanja u profesionalnim tamburaškim orkestrima. To je i prilog promociji tambure kao hrvatskoga tradicij-

skog i nacionalnog instrumenta i glazbe koja se na njoj svira. Posebnost studija je u tome što je jedan od rijetkih, ako ne i jedini u svijetu, na kojem se tambura sustavno uči na visokoškolskoj razini. Diplomirani studenti bit će osposobljeni za solističko i orke-stralno muziciranje te za surad-nički i samostalni rad u prosvjeti, kulturi, turističkoj i festivalskoj djelatnosti, masovnim medijima i drugim sličnim djelatnostima. Strukovna udruženja glazbenika i glazbenih pedagoga (HDGPP, stručno vijeće nastavnika tambu-ra u osnovnim i srednjim glazbe-nim školama, HDGU itd.) također su poduprla otvaranje studija. Uz njih, zanimanje kontinuirano iskazuju i udruge te svakako profesionalni i amaterski orkestri,

folklorna društva, tonski studiji i elektronički mediji.

ISTI TRETMAN

Iz svega proizlazi da će pokreta-nje studija umnogome zadovoljiti potrebe tržišta rada, unaprijediti lokalne zajednice i otvoriti brojne mogućnosti razvoja tambure kao orkestralnog, komornog i solistič-kog instrumenta te će omogućiti

tom tradicijskom hrvatskom glazbalu da bude općeprihvaćeno, poput ostalih klasičnih glazbala. Studijski program smjer tambure izvodi se kao i ostali instrumental-ni studiji na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (studiji flaute, oboe, klarineta, saksofona, fagota, roga, trube, trombona, tube, udaraljki, harfe, violine, viole, violončela, kontrabasa, gitare, klavira, orgulja i čembala). Škorvagine su se riječi iz spomenutoga članka, kako će sa sigurnošću studijski program unaprijediti izvođačku praksu i obogatiti literaturu, potvrdile i te prosinačke večeri. Tada je nova tamburaška klasa na Muzičkoj akademiji u Zagre-bu sa svojim dvojcem profesora, Veljkom Valentinom Škorvagom i Sinišom Leopoldom, na podiju

Koncertne dvorane Blagoje Bersa odsvirala nove minijature pisane za bisernicu, brač i klavir sklada-telja Tomislava Uhlika, koji je ta vrijedna i zanimljiva djela ujedinio u dvije zbirke glazbenih putovanja Europom i posvetio baš njima, kao i svoja dva djela za tamburaški ansambl, od kojih je ono zadnje na koncertu bilo također praizvedba.Studenti tamburaši taj su neupit-no odličan pothvat novih praizved-bi svojom spremnošću, ozbiljno-šću, marljivošću, ali i iznimnim talentom zasigurno opravdali, kao i skladatelj Tomislav Uhlik svoj zasluženi status dobitnika Porina za životno djelo.

DOPRINOSI LITERATURI

Skladatelju je ovaj pothvat bio svojevrsni prvijenac uz do sada samo rijetke skladatelje, već etablirane ili manje etablirane, koji su se uhvatili ukoštac s pretvaranjem bisernice ili brača u solistički, umjetnički instrument koji ravnopravno muzicira uz klavir ili neki drugi instrument. Primat te vrste djela nosi Koncert za bisernicu i tamburaški orkestar Marka Bertića koji je u svibnju 2019. praizveo student Muzičke akademije u Zagrebu Marko Blašković na već tradicionalnom koncertu Mladi glazbenici u ozračju tambure Tamburaškoga orkestra Hrvatske radiotelevizije. “Prije svega, želio bih zahvaliti Tamburaškom orkestru HRT–a i maestru Leopoldu na ukaza-noj prilici da napišem ovo djelo. Nisam odmah znao da ću napisati koncert za tamburu i orkestar, to je došlo pomalo spontano, jer sam znao da nema koncerta pisanoga isključivo za bisernicu. Također smatram da je Marko Blašković napravio vrhunski posao, pogo-tovo ako uzmemo u obzir da je treći stavak dobio dva tjedna prije izvedbe. Čestitam mu na zaista prekrasnoj izvedbi“, komentirao je mladi skladatelj koji je potekao iz klase Mladena Tarbuka. Iz iste je klase i glazbeni teoretičar Marko Bertić, nekadašnji višestruko nagrađivani solist tamburaš, sada uspješan i kao jazz glazbenik te nastavnik teorijskih predmeta na Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici. Može se samo poželjeti da se s Bertićem razvi-jaju tzv. skladatelji–tamburaši u čijim bi rukama najbolje bilo pohraniti budućnost tambure i

Tamburaški ansambl Muzičke akademije u Zagrebu s profesorom Sinišom Leopoldom nakon jednoga od prvih svojih većih postignuća na 5. Međunarodnom natjecanju tamburaša i komornih sastava u Požegi u ožujku 2018., kad je tamburaški nonet osvojio prvu nagradu, zlatnu medalju i najveću nagradu natjecanja, Grand prix

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

49

dobru literaturu prikladnu tambu-rama, njezinim mogućnostima, ali i daljnjem razvoju, baš kao što su u povijesti glazbe za gitaru solo pisali uglavnom španjolski sklada-telji koji su djela posvećivali gitari kao španjolskom tradicijskom instrumentu.

DRUGI KONCERT

Nakon povijesnog Bertićeva pothvata za tamburašku glazbu, uslijedio je Concertino Stro-ssmayer za tamburu i gudački orkestar skladatelja Davora Bobića, sada voditelja Odsjeka za glazbenu umjetnost na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, čiji je ponosni produkt i spomenuti osječki studij tambure. Upravo za tu potrebu nastao je i taj također vrlo vrijedan i poseban tamburaš-ki biser jer je pisan za tamburu uz pratnju gudačkog orkestra, a u lipnju prošle godine u Đakovu, a potom i u Zagrebu, praizveo ga je solist Mario Zbiljski, nastavnik tambure na Glazbenoj školi Fra-nje Kuhača u Osijeku te asistent na osječkome studiju tambure. Međutim, valja istaknuti da su tamburu kao umjetničko glaz-balo još od početaka šezdesetih godina prošloga stoljeća tretirali skladatelji ponajprije umjetničkog, ozbiljnog kova, poput Adalberta Markovića, Tihomila Vidošića, Brune Bjelinskog, Igora Kuljerića i poslije Ive Josipovića te Mladena Tarbuka. U najnovije doba to čine Berislav Šipuš i Frano Đurović, koji su svoje tamburaške prvijence napisali tek nedavno, no prema reakcijama, nadajmo se da će ih pisati još. Možemo se prisjetiti i zanimljivog primjera mladog Marka Martinovića, trenutačno studenta na osječkom studiju tambure, koji je 2016. izvedbom na bisernici predstavljao Hrvatsku na Euroviziji mladih glazbenika u Kölnu. I to je svojevrsni iskorak za tamburu koji se pamti, zato što je tambura bila izabrana na međunarodnom natjecanju među ostalim klasičnim instrumen-tima — klavirom, violončelom, violinom... i zato što nas je baš tamburaš predstavljao na tom europskom natjecanju isključivo klasične glazbe (iako nije bilo de-finirano u kojem mediju). Naime, osim pjevača ta je manifestacija otvorena za sve glazbenike (jedne godine finalist je bio na drombulji).

VRIJEDNI UHLIK

Tambura je svoj dug put emanci-pacije u umjetničko glazbalo gradi-la polako i uporno dugi niz godina, a ishodište je, pa i za otvorenje studija, bilo upravo u umjetničkoj glazbi pisanoj za nju koje još uvi-jek nema mnogo, ali je bila poticaj da se otvori studij koji će svojim radom i studentskim angažma-nima sigurno tražiti nastajanje novih kvalitetnih tamburaških umjetničkih djela. Takve su i nove minijature Tomislava Uhlika koje su vrlo dostojno i na visokoj razini praizveli studenti nove tamburaš-ke klase na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Stoga je i ta Uhlikova autorska večer u ozračju nove tamburaške klase također bitna za tamburašku glazbu i njezinu budućnost, ali i za samog sklada-telja. Za Uhlika je bila posebna i zato što je u cijelosti bila posveće-na skladbama za tambure, a bio je to i prvi koncert na kojemu su se praizvela i njegova nova djela pisana za solo bisernicu i brač, kao i skladba Hrvatski zvukolici za tamburaški ansambl te Tambura da camera za tamburaški kvartet. Hrvatska radiotelevizija, odnosno Hrvatski radio, popratio je izvedbu izravnim prijenosom na Trećem programu. Uz to, koncert je bio ra-dijska ekskluziva jer je održan bez publike, ali se mogao pratiti i na YouTube kanalu Muzičke akade-mije. Taj audiovizualni zapis, kao i onaj radijski, još je uvijek javnosti dostupan na internetu. Publika je vrlo zainteresirana, jer je zapis u samo nekoliko dana nakon koncerta ostvario nekoliko tisuća pregleda. I to je jedan od dokaza da su nove praizvedbe Tomislava Uhlika za solo tamburu i klavir vrijedan doprinos ne samo tambu-raškoj literaturi nego upućuju i na vrijednosti i rad studija tambure i općenito na suvremenu izvođačku praksu i scenu.

VRIJEDNI STUDENTI

Iako vrijedni studenti tambure dosad nisu imali previše soli-stičkih nastupa, pokazali su da imaju izniman talent, što će im olakšati ne samo daljnje solističke angažmane nego i one orkestral-ne, pa i sudjelovanje u komornim sastavima, u pedagogiji, sklada-nju, vođenju sastava i dr. Svaki od njih odsvirao je po dvije Uhlikove minijature te su nas pitko, razli-

čitim karakterima, i zanimljivo ali i odgovorno, vodili na glazbeno putovanje Europom. To je pohvala i njihovim profesorima koji su kreirali raspored te večeri pred-stavljanja gotovo svih minijatura, različitih i po karakteru i po tehničkoj, virtuoznoj i muzikalnoj zahtjevnosti, pisanih baš za te mlade i talentirane Akademijine studente.

VRIJEDNOST PROJEKTA

Uoči i za potrebe izravnog radij-skog prijenosa koncerta, snimljeni su kratki komentari skladatelja Tomislava Uhlika i izvođača, a o studiju tambure govorili su profe-sori Škorvaga i Leopold. Iako se Tomislav Uhlik nikad nije bavio pisanjem za tamburu solo, za razliku od pisanja za tamburaške ansamble, istaknuo je da je povod za pisanje dviju zbirki, Bisernice putnice za bisernicu i klavir i Brač putnik za brač i klavir, bio upravo novi studij Tambure na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Opet se odlučio za folklor, no ovaj put ne hrvatski, jer ga je već često pri-mjenjivao u svojim djelima. Budući da je Hrvatska u prvom dijelu protekle godine predsjedala Vije-ćem Europske unije, odabrao je po jedan tradicijski napjev iz zemalja članica. Dvadeset četiri europske teme obradio je za bisernicu solo uz ravnopravno tretiran klavir; ta-ko je nastala zbirka od 24 skladbe u kojima je napjeve varirao ka-rakterno i ornamentalno. Podijelio ih je u dvije zbirke po dvanaest skladbi kojima se glazbeno putuje po Europi pa i nose takav naziv. Planira to jednog dana i tiskati te se nada da će se djela izvoditi: „To je za mene bilo novo, prije svega trebao sam proširiti svoja znanja o tamburi, što se sve na njoj može svirati. Kad se piše za orkestar, to je jednostavnije jer ima više dioni-ca i one su praktični jednoglasne, a tu sam koristio i dvohvate, trohvate i četverohvate, s čime i nisam imao iskustva. Studenti su si dali velikog truda i to su dobro uvježbali, što je dosta zahtjevno tehnički, i za klavir također; to su koncertantne skladbe, iako je folklorna podloga.“ I profesori glavnog predmeta studija tam-bure, Veljko Valentin Škorvaga u solističkom dijelu i Siniša Leopold u orkestralnom dijelu, objasnili su vrijednosti projekta.

UMJETNIČKI RAZVOJ

„Vjerujem da će vam se svidjeti djela koja ćete večeras čuti. Kolega Uhlik je to zaista maestralno na-pisao na teme europskih naroda; posebno me veseli što će to sigur-no ostati kao temelj novoskladane literature koja nam je potrebna u razvoju umjetničkog segmenta svi-ranja tambure”, istaknuo je Veljko Valentin Škorvaga. Siniša Leopold govorio je o radu sa studentima: „Moram reći da je užitak raditi sa studentima jer su to izvrsni glazbenici koji će još puno poka-zati u svojem razvoju. Akademija nam je u povodu otvaranja studija omogućila nova glazbala, na čemu smo joj zaista zahvalni. Sljedeće godine spremamo zajednički nastup s tamburašima s osječke Akademije. Sve nas to veseli jer mislimo da je pred tamburašima velik i važan put tambure kao umjetničkog glazbala.” Solist na bisernici Marko Blašković svojim se muziciranjem, muzikalnošću, ali i virtuoznošću istaknuo među svojim kolegama tamburašima, ali i korepetitorica na koncertu, profesorica i pijanistica Brigita Vilč. „Iako sam već praizveo prvi Koncert za tamburu i tamburaški orkestar Marka Bertića, velika mi je čast i zadovoljstvo praizve-sti i ovakve skladbe koje su vrlo važne za tamburu”, istaknuo je solist Blašković, a pijanistica Vilč je dodala: „Minijature su zaista prekrasne, vode nas na putovanje po cijeloj Europi i zahtijevaju od solista i na bisernici i na braču veliku spretnost, i na tehničkoj razini, ali i u pogledu tona i emoci-onalnog izraza. One su nit vodilja u budućem izvođenju i privlačenju novih studenata na naš studij.”

SVIJETLA BUDUĆNOST

Tomislav Uhlik nije krio zadovolj-stvo radom sa studentima, dok je profesor Leopold otkrio da neki studenti već surađuju s Tambu-raškim orkestrom HRT–a (s kojim su nedavno bili i na turneji po Kini) u ciklusu Mladi glazbenici u ozračju tambure. Čim dopuste okolnosti, planira se gostovanje s tim programom u Varaždinu, Bjelovaru i Samobo-ru, gdje će surađivati i s drugim tamburašima, što će pridonijeti prosperitetu tambure kao umjet-ničkog solističkog i orkestralnog glazbala.

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

50

Najnoviji album Gudačkoga kvarteta Sebastian u izdanju njemačkoga nakladnika Classic Produktion Osnabrück (cpo)

HVALEVRIJEDAN IZVOĐAČKO– –NAKLADNIČKI POTHVATPiše: dr. sc. Irena Paulus

N ajnoviji kompaktni disk Gudačkoga kvarteta Seba-stian posvećen je djelima

renomiranih hrvatskih skladatelja prve polovice 20. stoljeća: Božidaru Kuncu, Franu Lhotki i Josipu Štol-ceru Slavenskom. Kompaktni disk izdala je njemačka kuća Classic Produktion Osnabrück (cpo). Sret-nim spojem njemačkoga izdavača i vrhunskih komornih glazbenika, djela domaćih sklada-telja stala su uz bok djelima elitnih međuna-rodnih skladateljskih imena.

CIKLIKA I TONALITET

Kunc, Lhotka i Slaven-ski pripadaju, kao što se zna, tzv. neonacional-nom smjeru, a njihove komorne skladbe donose tipične skladateljsko–tehničke postupke. Svim predstavljenim djelima — a radi se o Gudač-kom kvartetu u F–duru Božidara Kunca, Elegiji i Scherzu Frana Lhotke i Četvrtom gudačkom kvartetu Josipa Štolcera Slavenskog — zajednički su: ciklika, prošireno–tonalitetno ozračje, često nagli i neočekivani završeci stavaka te neobična melodioznost koja pone-kad izmiče slušateljima zbog gustog sloga koji kombinira kontrapunktiku s vertikalnim harmonijskim razmi-šljanjem. Također, tu je, naravno, i specifičan odnos prema folklornim uzorcima kojima se koriste i Kunc i Lhotka i Slavenski, ali svaki na svoj način, s većim ili manjim odmakom od svojega glazbeničkog nacionalnog usmjerenja.Za Gudački kvartet u F–duru, op. 14 može se reći da je mladenačko djelo Božidara Kunca jer je skladatelju u vrijeme nastanka skladbe (1931.) bilo 28 godina; ujedno je to jedino djelo te vrste u njegovu opusu. Kun-ca povezujemo s impresionističkim

klavirskim zvukom, koji je u njegovu jedinom gudačkom kvartetu prisu-tan u lepršavosti i transparentnosti glazbenoga materijala i njegove izvedbe. Raspoloženja triju stavaka često se mijenjaju, naročito u prvom (Con molto vivacito) i trećem stavku (Introduzione / Allegro ma non troppo). Konstanta rubnih stavaka je izmjena čvrsto energičnih i lirskih dijelova; drugi je stavak (Lento mo-lto e con espressione) izrazito lirski i u njemu skladatelj ne odvaja dijelove

nekim drastičnim promjenama u tek-sturi ili atmosferi.

KVAZIFOLKLORNO

Svim je stavcima, međutim, zajednički pristup tematskom materijalu, koji se nudi kao sveprisut-ni element. No ta sveprisutnost ne znači da su teme lako dostupne: tematski materijal rubnih sta-vaka neprestano se transformira, često specifičnim kontra-punktsko–harmo-nijskim slogom koji je temeljen na dijaloš-kom odnosu visokih i dubokih gudača. Time se teme prvog i trećeg stavka čine

neuhvatljivim; jednako se tako, zbog gustoće tekstura, neuhvatljivim čini njihovo formalno oblikovanje, premda je ono, zapravo, itekako prisutno. Izvedba zahtijeva duboku koncentra-ciju, jer guste mijene u teksturi djela zahtijevaju stvaranje specifičnog doj-ma; kao da se radi o nemirnoj rijeci koja unatoč svemu teče. Članovima Gudačkoga kvarteta Sebastian upra-vo je taj element bio izazovan, a do-jam da je njegovo ostvarenje lagano, potvrđuje vrsnost njihove umjetničke interpretacije. Ako govorimo o neprestanim mije-nama i o stalnom transformiranju tematskoga materijala, tada su to karakteristike koje se prepoznaju i u Elegiji i Scherzu Frana Lhotke,

također nastalih 1931. godine. No za razliku od Kunca, koji samo krat-ko dodiruje folklorne asocijacije, i to uglavnom u prvom stavku, Lhotki-na se dvostavačna skladba temelji na dvjema kvazifolklornim temama i na dvama kvazifolklornim ugođa-jima. U Elegiji je to predivna lirska melodija, svijetlih gudačkih boja. Ona je polazna točka za poigravanje timbreom gudaćih instrumenata. A ako se u početku činilo da će vodeću riječ u oblikovanju elegičnog ugođa-ja i temeljnog tematskog materijala imati violine, stavak svojim tijekom upravo to negira, ravnopravno treti-rajući sva četiri gudaća instrumen-ta. S druge strane, Scherzo uzima za svoju polaznu točku ples koji se temelji na ubrzanju. Stoga je accelle-rando, koji je ponuđen kao obrazac odmah na početku skladbe, temelj-na skladateljska premisa, a njezino korištenje ide u smjeru koji čini bit scherza kao duhovite glazbene dosjetke, hira, glazbene igre ili šale. Stavak je iznimno efektan; s idejom ubrzanja na kratke i sve kraće staze. Ujedno, skladatelj se poigrao idejom narodnog plesa, vjerojatno kola, a ta ideja i njezin intrigantni razvoj nisu ostavili ravnodušnima ni izvođače ni njihove slušatelje. Ideja uporabe narodne plesne glazbe u umjetničkoj brzo je zaživjela i do-živjela brojna ostvarenja u djelima većine skladatelja nekadašnje Jugo-slavije. Među njima je, mogli bismo reći, prvak bio Josip Štolcer Slaven-ski — skladatelj specifičnog glaz-benog jezika, jedinstven po izrazu, jednako inspiriran suvremenošću koliko i folklornom glazbom kojoj se neprestano vraćao. Njegov posljed-nji, Četvrti gudački kvartet, nastao 1961. godine, prerada je suite Bal-kanske igre. Gotovo se svaki stavak toga djela temelji na plesno–folklor-noj inspiraciji, uglavnom preuzetoj iz srpskog folklora (poznato je da je Slavenski veći dio životnog i radnog vijeka proveo u Beogradu).

LEŽEĆI TONOVI

Prvi stavak, Allegro molto energico, ima podnaslov Kokonješće, prema plesu koji se plesao u okolici Beogra-

da. Drugi stavak, Largo cantabile, zapravo je uspavanka, ali zadr-žava folklorne temelje, kao što su ukrasi, upotreba prirodnog mola te paralelni kontrapunkt između dviju gornjih i dviju donjih dionica. Treći stavak, Allegro molto vivace, nosi podnaslov Užičanka, a temelji se na Užičkom kolu, dok četvrti stavak, podnaslova Teškoto, odmah otkriva da je skladatelj kao inspiraciju uzeo jedan od najljepših i najte-žih makedonskih plesova. Temelj glazbenoga jezika većine stavaka su ležeći bordunski tonovi, povremeno isticanje povećane sekunde u više-glasju te kontrapunktska obrada koja ne uključuje uvijek sve dionice. Posebno je zanimljiv posljednji sta-vak, koji se temelji na postupnom ubrzanju, vidljivom već u rasporedu tempa (Grave/Adagio/Moderato/Allegro moderato/Allegro/Presto); upravo tu dvije dionice oblikuju kanonsku imitaciju koja se razrađu-je na zanimljiv i sugestivan način. Drugi se stavak, nazvan Prespanka, ističe drugačije. Unatoč i dalje jasno prisutnim folklornim asocijacijama, stavak, zbog česte upotrebe ležećih tonova u svim dionicama, stvara naznaku danas popularne relak-sirajuće, ambijentalne glazbe, o čijem je postojanju Slavenski mogao saznati iz djela Erica Satieja.

ZA AMBICIOZNE

Posebnost Slavenskijeva glazbenog govora nije, dakle, samo u vještim manipulacijama i asocijacijama na narodnu glazbu koja ga je okruživa-la, nego u osmišljavanju specifičnog glazbenog jezika u kojem se čitaju mnoge, danas vrlo suvremene novi-ne. Zato je izbor toga djela, kao i Gu-dačkog kvarteta Božidara Kunca, te Elegije i Scherza Frana Lhotke, za izvedbu na izdanju visokokotiraju-će njemačke izdavačke kuće doista hvalevrijedan. Osim toga, ne samo da tim pothvatom svijet upoznaje cijenjena djela hrvatskih skladate-lja prve polovice 20. stoljeća nego se time osvješćuje važnost navede-ne skladateljske generacije među mladim i ambicioznim slušateljima i izvođačima hrvatskih klasičnih glazbenih ostvarenja.

Gudački kvartet SebastianKunc, Lhotka & Štolcer Slavenski: String Quartetscpo

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

51

Monografija Gudačkoga kvarteta Sebastian u povodu 30. obljetnice djelovanja

NOVO RUHO GUDAČKOGA KVARTETA SEBASTIAN U poglavlju Prijatelji, glazbenici, suradnici... petorica skladatelja (Zoran Juranić, Davorin Kempf, Frano Parać, Tomislav Uhlik, Anđelko Igrec) evociraju sjećanja na suradnju s Kvartetom Sebastian

Piše: Domagoj Marić

I ako se za uvid u glazbenu baštinu uglavnom koncen-triramo na skladateljska

ostvarenja, ona nisu ni blizu jedini izvor za pravu spoznaju o njegova-nju glazbe u određenom vremenu i prostoru. Kako je glazba izvedbe-na umjetnost, skladateljska su dje-la do svojih izvedbenih oživotvore-nja samo mrtvo slovo na papiru, zbog čega možemo zaključiti da povijest glazbe u jednakoj mjeri pišu i skladatelji i izvođači (solisti i ansambli), često izvor inspiracije za nastanak pojedinih djela. Svi-jest o važnosti izvođačkih sastava ili pojedinaca sve se snažnije očituje posebnim tiskanim izdanji-ma, od kojih je posljednje mono-grafija Gudački kvartet Sebastian. Naših 30 godina, objavljeno u studenome prošle godine. Autorica teksta monografije je muzikologi-nja i glazbena urednica Gordana Krpan, koja uz Eugeniju Ehgar-tner potpisuje i urednički rad na izdanju. Monografiju je objavio Leykam International iz Zagreba, uz potporu Ministarstva kulture i medija RH i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

ZABAVNE ANEGDOTE

Kako piše u uvodnom poglavlju, značenje monografije o Kvartetu Sebastian je višestruko. Osim što daje pregled skladbi koje je Kvar-tet praizveo, posebno zanimljiv i koristan dio je popis djela hrvat-skih skladatelja koja su zazvučala na koncertima Sebastiana. Kako se na repertoaru ansambla našao gotovo cijeli hrvatski repertoar pisan za gudački kvartet, taj je popis svojevrstan pregled domaćih djela skladanih za gudački kvar-tet. No izdanje nije samo korisno i poučno, nego i zabavno, jer sadrži zanimljive anegdotalne podatke o počecima zajedničkog muziciranja,

koji sežu u srednjoškolske dane na zagrebačkoj Glazbenoj školi Pavla Markovca. Naime, na nastavi komorne glazbe koju je vodio prof. Milan Čunko, oformio se 1982. sastav koji je postao Gudački kvartet Muzičke omladine Zagreb, a koji je nakon toga nazvan Seba-stian. Ansambl je još osamdesetih godina pod prvim nazivom imao priliku nastupiti u Sjevernoj Koreji i Francuskoj, a prava slava uslijedila je od 1990. godine, kad u pravilu diplomirani glazbenici mijenjaju naziv u Kvartet Sebasti-an, čime i nominalno završavaju razdoblje obligatnog zajedničkog muziciranja, rezerviranog za for-malno obrazovanje. Prvo profesio-nalno razdoblje, do 2002. godine, bilo je obilježeno relativno čestom fluktuacijom članova Kvarteta i redovitim nastupima u Hrvat-skom glazbenom zavodu, a 1997. prvi put su nastupili u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

KVARTETOV CIKLUS

Svojevrstan skok dogodio se 2002. godine, kad se ne samo ustaljuje novi sastav članova nego poči-nje i njihova vlastita koncertna sezona u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, koja traje do danas, hrvajući se uspješno s izazovima pandemije. Naime, u sklopu sezo-ne je 9. studenoga 2020. održan i slavljenički koncert u povodu 30. obljetnice postojanja Kvarteta. Već afirmirani sastav tih godina sve više prepoznaju i skladatelji (Anđelko Klobučar, Anđelko Igrec i Nenad Firšt), koji Kvartetu Se-bastian namjenjuju svoje skladbe. Ipak, najveći iskorak bio je spome-nute 2002. godine, kad je (29. 10.) održan prvi koncert prve sezone ciklusa Kvarteta Sebastian. Od 2006. koncerti u Maloj dvorani Va-troslava Lisinskog dobivaju i novu dimenziju, postajući i izložbeni prostor za slikarska djela, npr. Hr-voja Malovca i Marijana Richtera.

Tijekom pet posljednjih sezona zvuku gudačkog kvarteta pridru-žila se i poezija, i to zahvaljujući izboru iz pjesničkih opusa starijih i mlađih hrvatskih pjesnika. Fuzija glazbe s jedne i slikarstva i pjesništva s druge strane opisana je u poglavljima Slike na glaz-benom podiju autora Marijana Richtera i O projektu Minute za poeziju na koncertima Kvarteta Sebastian pjesnikinje i violinistice Ane Brnardić. No Kvartet surađuje i s drugim glazbenicima, što dokazuje planirani projekt integralne izvedbe svih Beet-hovenovih gudačkih kvarteta u povodu 250. obljetnice skla-dateljeva rođenja, u kojem su uz Kvartet Sebastian trebali sudjelovati Kvartet Porin i Zagrebački kvartet. Kako je poznato, planove za Beethovenovu obljetnicu pomrsila je pandemija, no vjerujemo da će do ostvarenja vrijednog projekta u budućnosti ipak doći.

ZABAVNI STIL

Zanimljiva poglavlja su i Iz medija, s citatima iz kritika i osvrta s koncerata te Osvrti uz diskografska izdanja, u kojem se ističe kritika s njemačke mrežne stranice jpc (jazz, pop, classic) o najnovijem nosaču zvuka na kojem je Kvartet Sebastian izveo djela Božidara Kunca, Frana Lhotke i Josipa Štolcera Slaven-skog u izdanju cpo–a (Classic Pro-duktion Osnabrück). Nakon dijela s biografijama članova ansambla slijedi poglavlje Prijatelji, glaz-benici, suradnici... u kojem je pet

skladatelja (Zoran Juranić, Davo-rin Kempf, Frano Parać, Tomislav Uhlik, Anđelko Igrec) i sedam glazbenika te ostalih umjetnika evociralo sjećanja na suradnju s Kvartetom Sebastian. Urednice iz-danja u nastavku donose detaljan popis koncerata održanih u domu ansambla, Maloj dvorani Vatrosla-

va Lisinskog, zatim popise gostiju kvarte-ta, izvedenih skladbi te posebno koristan popis praizvedbi. Kao jedan od najvećih doprinosa valja istaknuti i spomenuti popis djela hrvatskih skladatelja, nakon kojega slijede djela stranih skladatelja koja je izveo Seba-stian, a monografija završava popisom snimki ostvarenih za Hrvatski radio i pregledom diskogra-fije koja za sada ima devet nosača zvuka. Prednost monogra-fije je zanimljiv i zabavan stil kojim je napisana, koji obiluje anegdotama, posebno iz ranih dana

ansambla, kad su vrsni glazbenici tek stupali u svijet odraslih. No iza pitke, pregledne i vješto diza-jnirane monografije, za što treba pohvaliti Marijanu Čurčić Baldini, stoji velik trud dviju urednica, ko-je su od uspomena starih trideset godina stvorile štivo koje svjedoči o radu i angažmanu odličnog ansambla. Monografija Gudački kvartet Sebastian. Naših 30 godi-na nije samo povijest jednoga od najuspješnijih domaćih komornih sastava, nego i priča o uspjehu, zbog čega izdanje s pravom može poslužiti kao putokaz mlađim generacijama glazbenika.

Gordana Krpan Eugenija EhgartnerGudački kvartet Sebastian. Naših 30 godina Leykam International, 2020.

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

52

Novi CD Ivana Kapeca nominiran za nagradu Porin u sve tri jazz kategorije

NAJCJELOVITIJI PROJEKT SJAJNOG JAZZ AUTORATo je svakako, prema mišljenju autora ovih redaka, najbolji hrvatski jazz album koji se pojavio 2020. godine! Uostalom, to povrđuju i recenzije albuma koje pristižu s inozemnih portala

Piše: Saša Drach

I van Kapec posljednjih se godina nametnuo kao jedan od naših

najagilnijih jazzista. Orga-nizirajući cikluse koncerata Sunrise Sessions, na kojima spaja najrazličitije glazbe-nike koji sviraju ad hoc, bez proba i bez nota, improvizi-ranu glazbu, ne samo da je uspio oživiti scenu, nego je i po klubovima gdje se svira-lo (na primjer u zagrebač-kom KCM–u) uspio privući vrlo živu i brojnu, mladu publiku koja je na koncertima nerijetko i zaple-sala. Uz to, Kapec svira u nekoliko sastava, u duetima, s bubnjarom Borkom Rupenom kao Sonic Dyp-tich, i s Majom Posavec, zatim u grupi Kozmodrum, ali i sa svojim kvintetom, koji čine Ivar Roban Križić, Borko Rupena, Šimun Ma-tišić i Mario Bočić. Upravo s tim kvintetom Kapec je napravio svoj do sada najcjelovitiji, najzaokru-ženiji projekt — Crta, album koji je snimio u predahu pandemije, u samo dva dana, usred ljeta 2020., u znamenitom studiju Stefana Amerija u Udinama.

ŠUŠKANJA I KLEPETANJA

Kapec je gitarist vrlo profinjena, istančana stila, s jasnom glazbe-nom vizijom, iako je sklon različi-tim projektima i eksperimentima. Na ovom albumu svira bariton–

gitaru. Često ističe da je za bariton–gitarom

posegnuo još u duetu s Rupenom, jer mu je nudila, prije svega, širi raspon. No taj instrument nosi i određenu mekoću zvuka, a kako je spu-štenog registra, (standardno se bariton–gitara u štimu spušta za čistu kvartu ili kvintu ili pak veliku tercu), na neki način diktira prilagodbu ostalog dijela sastava. Ne samo zbog eventualne

kolizije registara, nego se cijela zvučna slika postavlja temeljito drugačije. Zato se tu odlično uklopio Roban Križić koji sviračkim stilom svojega kontrabasa sjajno dopunjuje i uslojava donje registre, svojim izrazito melodioznim i razigranim dionicama. Takvoj gitari naravno pomaže oko harmonija i visine Matišićev lepršav i vedar vibra-fon, dok topao i mek, a po potrebi i snažan, Bočićev tenor–saksofon dodaje nužnu toplinu. Upravo Bočić uglavnom otvara teme. Spomenimo i bubnjeve i udaraljke Borka Rupe-ne, kao i njegov osjećaj za najfinije detalje, kojima gotovo neprimjetno gradi kad treba i tvrdu podlogu, ali i šaroliki dijapazon glazbene kulise benda. Ta šušketanja, klepetanja i pucketanja dodaju sasvim posebnu razinu gotovo svakoj skladbi.Crta je pomno i precizno zamišljen album, lijepo produkcijski zaokru-

žen projekt, no članovi sastava stalno ističu koliko im je Kapec ostavljao prostora za improvizaciju i dodavanje vlastitih ideja. Za Kapecov zvuk na albumu (do-stupnom na ‘vinilu’ i digitalno, op. ur.) mnogi će reći da je kombinaci-ja dugogodišnjega slušanja ECM–a (koliko god ta diskografska kuća nudila silno različitu glazbu), no to vrijedi prije svega za dosljed-nost u osmišljavanju atmosfere i dramaturgije cijelog projekta. Sam Kapec ističe da uči i usvaja sa su-vremene berlinske klupske scene koja je poprilično daleko od svakog ECM albuma. A stranu albuma Crta otvara skladba Zoka, bas–linijom u koju se postupno uključuju šuškalice, gitara i vibrafon; saksofon stidljivo pokreće melodiju, a tek vibra-fon temu rasvirava. Gitari pak pripadne da pripremi kraj, kao neki pitomi, meki zaključak. Lijepo balansiranje boja, posebno bariton–gitare i vibrafona, ‘pogođeno’ je na drugoj skladbi, Vibar colores, i to je glazbeni ugođaj koji prevladava, ta mekoća, uz bubanj koji dodaje plesni karakter. Sluša se opušteno, ali i vabi na pokret. Skladba Neo donosi primjese istočnjačke penta-tonike, ali umjereno, s povremenim tenzičnim i reskim upadicama, sa zanimljivim duetom kontrabasa i udaraljki, dok skladba South, South lagano ‘nosi prema jugu’ i mirno zaključuje A stranu.

ZASLUŽENE NOMINACIJE

B stranu albuma otvara In processu, himnična skladba koja ima gotovo programatski karak-ter. U toj predivnoj baladi ponovo saksofon uvodi melodiju, a nježni vibrafon suptilno postavlja temelj-nu boju, ispod koje ponovo počinje probijati ritmika, koja slušatelja

ponese. Skladba U daljini ima tako lijepu i pjevnu melodiju da bi mogla steći i širu popularnost, iako se to s glazbom bez tekstova rijetko događa. Quatro per due nosi na činelama uvodni miris ECM–a, vibrafon i saks opušteno se izmjenjuju, a ostali kao da su neprimjetni. Produkcijski meko potisnuti, oni su naravno tu, ali samo kao fina pratnja kojom se ne želi pretjerati. Dok ne dođe vrijeme da preuzmu svoje dionice. Pesnata je također dopadljiva, gotovo da ima potencijal hita. Nije ju teško zamisliti s dodanim stihovima, u toj izrazito plesnoj ritmičnosti teme, bez obzira na sve kasnije promjene, razrade i složenost, jer kad se na kraju tema ponovi, baš kao i na početku, kad opet ponese u ples i sanjarenje, slušatelju je teško oteti se potrebi da album presluša ponovo.Kapec je zaslužio sve nomina-cije za Porin koje je dobio, za najbolju jazz izvedbu (Zoka), za najbolju skladbu (In processu) i, naravno, za najbolji jazz album, jer to je svakako, barem prema mišljenju autora ovih redaka, najbolji hrvatski jazz album koji se pojavio 2020. godine! Uostalom, to povrđuju i recenzije albuma koje pristižu s inozemnih portala.

I van Kapec je koncertnim ciklusima

Sunrise Sessions bitno revitalizirao hrvatsku jazz scenu i privukao novu mladu publiku koja je, dok se moglo, redovito obilazila klubove i plesala na svirkama, primjerice u zagrebačkom Kulturnom centru Mesnička

Ivan Kapec 5tetCrta (digitalno izdanje i vinil)Zona Muzika / NotaBene

VESN

A ZE

DN

IK

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

53

Autorski album svestranog bubnjara Dade Marinkovića na kojemu se predstavlja i kao skladatelj

ŽIVOT S GLAZBOMSkladbe razotkrivaju Marinkovićev ukus u jazz–rock stilu s primjesama orijentalne glazbe, world musica, funka...

Piše: Davor Hrvoj

D iskografska kuća Cro-atia Records potkraj 2020. objavila je CD

My Life, prvo diskografsko izdanje jednoga od najtraže-nijih bubnjara na svekolikoj glazbenoj sceni, Dalibora Dade Marinkovića. Ovim albumom Marinković se potvrđuje i kao skladatelj. Snimio ga je s mnogobroj-nim suradnicima, zapravo prijatelji-ma, koje je odabrao prema stilskim odrednicama pojedinih skladbi. Radi se odreda o renomiranim glazbenicima. Počeo je snimati s triom, uz klavijaturista Maaseja Kovačevića i bas–gitarista Ro-bija Vrbančića te je postupno uključivao i druge. Uz njih su u raznim formacijama sudjelovali i pjevači Daria Hodnik Marinković, Vladimir Pavelić Bubi i Dragan Brnas Fudo, trubač Davor Križić, saksofonisti Vojkan Jocić, Dražen Bogdanović i Ivica Iwek Premelč, flautist Žarko Hajdarhodžić, klarine-tist Goran Bojčevski, violinist Marko Ramljak, gitaristi Elvis Penava, Bruno Mičetić, Mi-roslav Lesić Lesique, Marijan Brkić Brk, Boško Jović i Ante Gelo, klaviristi/klavijaturisti Matija Dedić, Vasil Hadžima-nov, Kristijan Terzić, Zvjezdan Ružić, Gojko Tomljanović i Mahir Sarihodžić, orguljaš Joe Kaplowitz, basisti Mario Rašić,

Vladimir Samardžić, Goran Delač i Alen Svetopetrić te uda-raljkaš Mladen Ilić Mljacka. Mnoge od njih odabrao je zato što je tijekom skladateljskog procesa razmišljao upravo o njihovim glazbenim afinitetima i senzibilitetima. Marinković je autor većine skladbi; dvije je napisao sa suradnicima koji su svirali na snimanju albuma: Endless Day s Kristijanom

Terzićem i A Song for the End s Antom Gelom, s kojim ju je odsvirao u duu, a dvije: Seven Letters i The Fullness of Peace napisao je Maasej Kovače-vić. Aranžmane je također prire-dio Marinković, neke u suradnje s Terzićem, Vrbančićem, Kovačevićem i Gelom, iako su izvedbe finalno

oblikovali svi koji su sudjelovali u snimanju. Skladbe razotkri-vaju ukus Dade Marinkovića, a on se zasniva na svestranosti. Naime, ostvarene su u jazz–rock stilu s primjesama orijen-talne glazbe, world musica, funka... Bliže glazbi koju svira sa sastavom Brune Mičetića, nego, primjerice, s Parnim valj-kom, čiji je dugogodišnji stalni član. Važan doprinos dali su i pjevači, iako se radi uglavnom o vokalizama ili zanimljivim vokalnim intervencijama. Zato je CD nazvao My Life, jer do-nosi sve utjecaje koje je upijao tijekom odrastanja i profesio-nalne karijere.

Dado MarinkovićMy LifeCroatia Records

Novi autorski album splitskog fusion sastava koji djeluje već 13 godina

SKLADBE BLISKE FUSION IDIOMUOd jedanaest autorskih skladbi, Miro Alduk ih je napisao devet, a Ivan Božičević dvije. Dok Božičevićeve skladbe odaju nježniju autorsku dušu, Aldukove su, uvjetno rečeno, žešće, u više–manje bržim tempima

Piše: Davor Hrvoj

S plitski Waveform Band već je trinaest godina konstanta na splitskoj i hrvatskoj glazbenoj

sceni. To je jedan od rijetkih naših sastava koji su tako dugo ustrajali u kontinuiranom izvođenju i promovi-ranju fusion glazbe. Nakon djelovanja u tom razdoblju i prvih dvaju albuma (Waveform i Dim Sum), koji su objav-ljeni u CD formatima, Waveform je snimio treći album i odlučio ga obja-viti samo u digitalnom formatu. Tim albumom potvrdili su kontinuitet svojega stvaralaštva i dosljednost u posvećenosti stila — fusiona. Sastav su na snimanju novog albuma činili gitarist Miro Alduk, za prijatelje Al Duke, klavijaturist Ivan Božičević i bubnjar Jan Pele Ivelić, koji su sudjelovali u snimanjima svih triju albuma, te novi član, bas–gitarist Ante Jurinović. Dok su na prethod-nim albumima na snimanja pozivali i goste, glazbene istomišljenike, na ovome je sve snimala spome-nuta četvorka. Snimili su ga, miksali i masteri-zirali u Ivelićevu splitskom studiju Propeler. Od jedanaest autorskih sklad-bi, Alduk ih je napisao devet, a Božičević dvije, dok su u obli-kovanju izvedbi aktivni svi članovi Banda. Alduk i Božičević su kao autori potpi-sani i na prethodnom CD–u, dok je na prvom zastupljen i Ivelić. Božičevićeve skladbe Bulbul Blues i Sometime Bossa odaju nježniju autorsku dušu, a Aldukove su (Glass Steps, The Key of Life, Back

to Oman, Last Ferry i druge), uvjetno rečeno, žešće, u više–ma-nje bržim tempima. No kad je riječ o Waveform Bandu, nikako ne možemo govoriti o agresivnom, žestokom jazz–rocku. Prije svega radi se o mekanim, podatnim izvedbama bez ekstremnih ispada. Zapravo, članovima Waveform Banda nisu potrebne ekstrava-gancije i ispadi kako bi pokazali svoje glazbeno umijeće. Oni su odreda verzirani solisti, improviza-tori, što je jedna od najvažnijih karakteristika za stvaranje njihova prepoznatljivog zvuka i imagea sastava. Dovolj-no su iskusni da znaju kako svoju sviračku vještinu podrediti stvara-nju zajedničkoga

glazbenog djela, kako obogatiti i uobličiti predloške koje su ponu-dili autori. Zato su sve izvedbe na albumu ujednačene, kompaktne, čvrste — odaju sastav koji zna što hoće i koji zna kako to ostvariti.

Waveform BandGlass StepsNota Bene Music

DAV

OR

HRV

OJ

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

54

Što nam je ostalo od 70. obljetnice Ansambla LADO u 2019.

DOKUMENTARAC 70 I USB POKRAJ VODE DRAVE

Obljetničku je godinu dočekala ravnateljska smjena: vodstvo Krešimira Dabe preuzela je dotadašnja voditeljica pravne službe LADA, Ileana Jurin Bakotić

Piše: Tanja Halužan

V elike obljetnice donose velika očekivanja u koji-ma je, dakako, sadržana

i velika odgovornost. Izazov je to s kojim se suočilo i vodstvo Ansam-bla narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO u pripremama za 2019. godinu, u cijelosti posvećenu obilježavanju 70 godina umjetnič-kog djelovanja i očuvanja hrvatske plesne i pjevane baštine. Izazov se čini još i većim uzmemo li u obzir da je na samom početku velike godine Ansambl dočekala i ravna-teljska smjena: vodstvo Krešimira Dabe preuzela je dotadašnja vodi-teljica pravne službe Ileana Jurin Bakotić. No pogledom unatrag čini se da promjene u vodstvu te institucije nisu omele realizaciju osmišljenog programa koji je, s obzirom na trenutačnu situaciju, imao sreću što ga je okrugao broj dopao u 2019., a ne 2020. godini.

ŠKOLA FOLKLORA

Državni zbor narodnih plesova i pjesama, danas Ansambl narod-nih plesova i pjesama Hrvatske LADO, osnovan je u Zagrebu 1949. godine. Danas djelatnost te-melji na istraživanju, prikupljanju i scenskom prikazivanju bogate hrvatske glazbene i plesne baštine te nakon punih 70 godina djelo-vanja ostaje vjeran karakteristič-nom i prepoznatljivom pristupu, poznatom i kao ‘zagrebačka škola folklora’ utemeljitelja Zvonimira Ljevakovića — ujedno jednoga od prvih umjetničkih ravnatelja Ansambla — čija je nit vodilja poštovanje tradicijske pjesme i ple-sa uz (opravdane?) koreografske zahvate. U godini za nama posve-ćenoj prije svega umjetnicima An-sambla, ali i svima uključenima

u njegov rad, ostvareni su brojni projekti i nastavljene dugogodiš-nje suradnje kojima se održava kontinuitet inicijalno zadanih ciljeva LADA kao predstavljača, čuvara i širitelja sve raznolikosti naših glazbenih i plesnih tradicija u Hrvatskoj i u svijetu.

USTALJENI KONCERTI

Nezahvalno je rezimirati slavlje-ničku godinu u jednom novinskom članku, no u tom je nastojanju svakako moguće uputiti pohvale raznolikosti kanala kojima LADO ostvaruje navedene ciljeve: osim koncerata, važni su i različiti vidovi suradnje s inozemnim ansamblima, edukacijske radioni-ce te izložbe. Upravo je potonjom otvorena slavljenička godina: među publikom vrlo dobro pri-hvaćena izložba fotografija LADO / RELJEFI / TRAGOVI Petre Slobodnjak prvotno je postavljena u Muzeju za umjetnost i obrt, ali je postavljena i u Gradskom muzeju Bjelovar, Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Ri-jeci te naposljetku u dubrovačkim Lazaretima. Za članove Ansam-bla, proslava se aktivno nastavila koncertima koji svaki put iznova otkrivaju bogatstva hrvatskoga pučkog pjevanja: prije svega već ustaljenim korizmenim te potkraj godine božićnim programom u suradnji s Gradskim kazalištem Komedija, dok je okosnicu plesne sezone činio novi program tadaš-njega umjetničkog voditelja An-drije Ivančana pod nazivom Neka sjaji sunce svima, di još našeg roda ima. Kao prvi program Ansambla u cijelosti posvećen plesovima, pje-smama i običajima Hrvata izvan domovine, s 11 novih koreografija, premijerno je izveden u zadarskoj koncertnoj dvorani Arsenal. Među

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

55

njegovim naknadnim izvedbama ističe se zagrebačka premijera na Dan državnosti na Trgu kralja Tomislava, koja je pokazala da je program prijemljiv za publiku, dok u isto vrijeme udovoljava kriteriji-ma struke.

TRAG OBLJETNICE

Razmjenu iskustava LADO je na-stavio suradnjom s ‘bratskim’ ino-zemnim ansamblima: ansamblom KOLO iz Srbije te ansamblom SL’UK iz Slovačke, a vrhunac proslave ostvario je u studenome trećim dodatkom svojem progra-mu, pod nazivom Antologija, kojim predstavlja najpoznatija glazbena djela i koreografije — u ovoj prigo-di Zvonimira Ljevakovića, dr. sc. Ivana Ivančana, Bože Potočnika, Marijana Makara, Vidoslava Ba-gura i Tomislava Uhlika — koje već niz godina žive na LADOVU repertoaru. Osobito oduševlje-nje publike, ali i samih članova Ansambla, izazvalo je uključivanje nekadašnjih umjetnika LADA u slavljeničke koncerte u zagrebač-kom HNK–u i Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog: pedesetak bivših pjevača, plesača i glazbeni-ka pridružilo se izvedbi kultnih Ladarki Emila Cossetta.Trag obljetničke godine ostaje traj-no upisan u obliku 50–minutnog dokumentarnog filma o Ansam-

blu jednostavno i nedvosmisleno na-slovljenog 70 te pre-mijerno prikazanog 11. prosinca 2020. u zagrebačkom gor-njogradskom kinu Kaptol Boutique Ci-nema te na Trećem programu Hrvatske radiotelevizije na Svjetski dan plesa, 29. travnja 2020. Uz potpis nagra-đivanog redate-lja, producenta i scenarista Nebojše Slijepčevića, film je 2019. sniman u nekoliko hrvatskih gradova, udaljava se od uobičajenog formata dijakro-nijskog pregle-da najvažnijih događaja u povijesti Ansambla, uglav-nom slijeđenog u takvim prigodama,

vezujući tkivo trima pričama pozi-cioniranima iznutra te usidrenima u sadašnjosti. Kroz vizure troje izvođača u pripremama koncera-ta — prvaka Dubravka Radića, solistice Petre Matutinović i glaz-benika solista Mladena Kosovca — uvodi u vrlo živopisnu radnju, dajući naslutiti duh jedinstvenoga kolektiva u njegovoj profesionalnoj svakodnevici. Tri su osobne priče pak premrežene prikazom odlaska Ansambla na ljetnu turneju i svih izazova s kojima se pritom susre-će. Iako je samo po sebi razumljivo da je svaki filmski prikaz selekti-van, zasigurno je moguće tvrditi i da pogled iza kamera i svjetla pozornice dijelu publike pruža uvid u dosad neviđene procese te kreira dimenziju uzbuđenosti razotkrivanjem tajnovitog, onog što je vrlo često izvan fokusa, ali i želju da se upoznaju i ostali člano-vi Ansambla. Neposrednosti filma pridonosi njegova povremena etnografičnost koju, osim specifič-ne etnološke teme, karakteriziraju dugi kadrovi te gotovo isključivo prizorna glazba i zvukovi.

VIRTUALNI PROJEKTI

Nakon isteka slavljeničke godine, Ansambl LADO nastavlja s radom u punoj snazi, i to od ožujka prošle godine uz još jednu izmjenu: pod novoizabranim umjetničkim

vodstvom Krunoslava Šokca, na mjestu donedavnog umjetnič-kog voditelja Andrije Ivančana. Novonastala situacija uzrokova-na pandemijom koronavirusa s posljedicom sveopće osuđenosti na kućne prostore, pomrsila je neke inicijalne planove, no nije stala na put realizaciji onih alternativnih. Ladovci su joj priskočili uzorom na brojne druge kulturno–umjet-ničke institucije: ponudili su svojoj publici virtualne koncerte na ka-nalu YouTubea, gdje ostaju trajno dostupni. Osim toga, poveznicu s publikom aktivno su održavali serijom svojevr-snih edukativnih videouradaka uz koje je publika učila korake hrvat-skih tradicijskih plesova.Od najrecentnijih uradaka sva-kako vrijedi spomenuti i među publikom Ansambla iščekivanu snimku koncerta održanog 2016. godine u splitskoj Spaladium Are-ni, jednoga od godišnjih koncerata kojim je Ansambl LADO proslavio svoj 67. rođendan, posvetivši ga dr. sc. Ivanu Ivančanu, nekadašnjem ravnatelju i umjetničkom vodite-lju izrazito plodne umjetničke i znanstvene karijere. Pod nazivom Pokraj vode Drave objedinjene su popularne koreografije LADA: Podravski svati, Zagorski drmeša-ri i Šokački sastanak, uz tada pre-mijerno izvedene točke: Ej grišće plandovišće, Kad te moji svatovi probude i Ženina voja. Za uređenje scene, rasvjete i zvuka na koje nismo u tolikoj mjeri navikli u folklornim izvedbama, zaslužna je Mediteran produkcija, a koliko zapravo pridonose uspješnom predstavljanju glazbeno–scen-skog sadržaja, ostaje na prosudbu publici.

KONCERT NA USB–u

Zanimljiv je i odabir medija za ovo izdanje koje potpisuje Mast produkcija: koncert je, naime, uz popratne fotografije i informativnu knjižicu, dostupan na USB–u, a brizi o demokratizaciji dostupnosti takvih sadržaja svjedoči i najava skorašnje dostupnosti navede-nog izdanja za preuzimanje na

internetskim stranicama. LADO je u svakom slučaju pokazao kako se za sada dostojno nosi s izazo-vima, no budućnost će zasigurno donijeti i veće. Jedan od izazova, već dulje prisutan, jest nedovoljno zanimanje za tradicijsku kulturu općenito, a na njega se neposredno vezuje i goruće pitanje budućnosti

predstavljanja folklora. U tom se smislu plodonosnim čine nastoja-nja da se bogatstvo tradicijske kul-ture približi i najmlađima, čemu brojnim radionicama (namijenje-nima djeci i nastavnicima) LADO već neko vrijeme smjera; osim toga, novu publiku ustrajno osvaja bogaćenjem repertoara i suradnji. U svim navedenim smjerovima ne-ka je sretno, LADO, uz još mnoge uspješne godine.

T rag obljetničke godine ostaje trajno upisan

u obliku 50–minutnog dokumentarnog filma o Ansamblu, jednostavno i nedvosmisleno naslovljenog 70te, premijerno prikazanog 11. prosinca 2019. u zagrebačkom gornjogradskom kinu Kaptol Boutique Cinema te na Trećem programu Hrvatske radiotelevizije na Svjetski dan plesa 29. travnja 2020.

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

56

Jedan od ponajboljih radova ove tužne godine

ISKORAK PREMA ŠIROJ PUBLICIUpravo na mjestima na kojima se spajaju tradicija, radovi Haustora i Cul–de–Saca, naći ćemo teritorij na kojem se nalazi Brisani prostor, aktualni album Darka Rundeka i Ekipe

Piše: Bojan Mušćet

E kipa Darka Rundeka pratila ga je prije nekoliko godina na velikim festivalskim i dvoranskim nastupima

na kojima je upriličen šou vrijedan nje-gova iskustva i renomea. Tako je s čvrsto alternativnih pozicija Rundek zakoračio prema široj publici koja je dočekala i dvije snažne haustorske izvedbe skladbi Šejn i Šal od svile. U međuvremenu je Rundek imao još jedan zapažen nastup, ove godine pred zgradom HRT–a, kad je s Jazz orkestrom HRT–a podsjetio na još neke pjesme Haustora.Dakako, žal za Haustorom je na više razina neupitan, osobito zato što je Darko Rundek popudbinu jednoga od ponajboljih bendova s ovih prostora dozirano ko-ristio: ono što je bilo gotovo u nacrtima (uglavnom na soloprvijencu ApoCalypso) iskoristio je, a nove zamisli definirao je na drukčije načine.

DRUGI AUTOR

Svirke s Ekipom u pojedi-nim dionicama uistinu su prizvale Haustor, a u diskografskom smislu to se čulo i na lanjskom albumu Mura, Mura s Andre-jom Kurelec Košavić, s kojom je Rundek surađivao u eksperimentalnom free jazz bendu Cul–de–Sac. Upravo na mjestima gdje se spajaju tradicija, radovi Haustora i Cul–de–Saca, naći ćemo teritorij na kojem se nalazi Brisani prostor, aktualni album Darka Rundeka i Ekipe. Na njemu, prvi put u solokarijeri pripušta i drugog autora da participira u stvaralaštvu (Roko Crnić iz Porto Morta), a deset pjesama smješta na dva EP–ja (prvi je snimljen na četverodnev-nom sessionu benda, a drugi je nadograđen studijskim manevrima). EP–ji su nazvani Do i Od, a taj diskografski postupak poznat je s četvrtoga albuma Nicka Cavea i Bad

Seedsa Your Funeral… My Trial. Poslije je album objavljen kao jedan CD s dodanom pjesmom, što bi mogla biti sudbina i Brisa-nog prostora.

POPUT RUKU

Naime, spleen svih pjesama identičan je na oba CD–a, a produkcijski je tek neznatno obogaćen na drugome. Na albumu je očito da je timski rad itekako unaprijedio Run-dekov izraz (uostalom, činjenica jest da su prva dva albuma Haustora na kojima je kao

autor participirao Srđan Sacher ipak zanimljivija od drugih dvaju, premda sva četiri tvore jednu od ponajboljih diskografija u regiji, uključujući i vrhunac — album Treći svijet), pa pjesme koje odišu ponekad sjetnom, ponegdje tmastom ili gdjedje začudnom atmosferom odaju Darka Runde-ka kao autora koji je ono najbolje iz prošlosti napokon uspješno transformirao u sadašnjost.Brisani prostor, doduše, nije zaokružen i posve definiran album kao što je to ApoCalypso, ali svakako doseže ponajbolje trenutke njegova sjajnog albuma Ruke. Štoviše, osim nepotrebnog narativa u pjesmi Sex epilog ko-

jim počinje drugi EP, album nema slabijeg trenutka i sigurno je da odražava Darka Rundeka u njegovu istinski kreativnom zamahu.Slučajno ili ne, no rukopis na jednostavnom ovitku dizajna (koji potpisuju Rundekova supruga Sanda Hržić, Roko Crnić i Darko Kujundžić) podsjeća na rukopis Arsena Dedića. To asocira na činjenicu da je u tome zrakopraznom autorskom prostoru bez Arsena (uz Radu Šerbedžiju, Rundek i on zajedno su snimili skladbu Na što me sjeća taj grad) upravo Darko Rundek taj glazbe-nik čije ime znači pravda. Na brisanom prostoru naše svakidašnjice njegova glazba s ovoga albuma sigurno će ostati upisana u ponajbolje radove ove tužne godine.

Darko Rundek & EkipaBrisani prostorMenart

DJELO KOJE NADRASTA GRANICE BLUESA

Z ahvaljujući širokotrasiranoj karijeri Borisa Hrepića Hrepe, od Daleke obale do Davorina i Bogovića, njegov inicijalno

mali projekt koji je nastao iz čistog zadovoljstva — Sunnysiders — obilježava deset godina nepreki-nute aktivnosti uz objavljivanje četvrtog albuma. Posrijedi je, zapravo, treći album na engleskom jeziku s originalnim pjesmama (objavili su i al-bum covera Daleke obale) kojim se, uz Tomislava Golubana, nameću kao prvo ime bluesa u Hrvata. Hrepina ljubav prema bluesu tako je opredmećena albumom The Bridges koji je korak dalje u odnosu na Click Play, njihov sjajan album objavljen prije tri godine. Njihove raznorodne blues varijante, od standardnoga Delta bluesa preko čikaških Chess izvedenica do izravne posvete Leonardu Cohenu, na ovome su albumu iznimno vješto posložene uz

vrstan glas Antonije Vrgoč Role i Hrepin rašpasti doprinos. Pritom su pjesme ili dijelovi pjesama sni-mljeni diljem svijeta, od kućnog studija Denisa Makina u Novigradu do studija De La Chine u Parizu; album je miksan u glasovitome studiju Ardent u Memphi-su. U svakoj skladbi sudjeluju domaći i strani gosti, pa ćemo čuti kako Neno Belan i Fiumensi participiraju u cohenovskoj pjesmi Flogging a Dead Horse

(jedina koju nisu odsvirali, nego samo otpjevali Sunnysidersi), a Yogi Lonich participira autorski i izvođački u pjesmi You’re Not That Good For Me To Cry. Pjesma Not The One of Those, s boogie podlogom, u kojoj gostuju Zoran Čalić i Krešo Ore-muš, bio bi šlag na kraju albuma da ne završava sjajnom blues–stilizacijom Heaven Blues Band s Triom Normana Beakera. Svih deset pjesama nabijeno je energijom i emocijama i pokazuje kako Sunnysiders u svojem portfelju imaju djelo koje nadrasta granice žanra. Ono što je najvažnije: The Bridges je album s pričom koja ne samo da je ispričana na ukusno dizajniranome ovitku Darka Kujundžića (osim pustolovine snimanja albuma, Hrepa je za svaku pjesmu dao i didaskaliju), nego su skladbe tako posložene da njihov storyline iz pjesme u pjesmu zavodi slušatelja. (Bojan Mušćet)

SunnysidersThe BridgesDancing Bear

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

57

Klupski naboj riječkoga benda One Possible Option ima dvoranski potencijal

AUTOHTONI IZRAZ NA ENGLESKOM JEZIKUNo King može i u međunarodnu distribuciju jer je nedvojbeno da bend može steći poklonike bilo gdje

Piše: Bojan Mušćet

P o svemu sudeći, riječki One Po-ssible Option iskoristio je jedinu moguću opciju kako

bi se albumom No King že-stoko nametnuo na ovdašnjoj rock–sceni: beskompromi-snost. U kategoriji bendova sa solidnim stažem na po-zornici i nekoliko diskograf-skih samizdata ograničenog dometa, zahvaljujući vjeri u vlastite potencijale, uspjeli su realizirati album koji kvalitetom nadilazi velik dio recentne produkcije.Pritom su izvrsno zajahali na nekoliko valova koji tren-dove pretvaraju u činjenice. Ponajprije, izražavanje na engleskom jeziku: očito je da se u posljednje dvije godine sve više vrhunskih albuma na hrvatskom tržištu koristi engleskim jezikom kao izražajnim sredstvom, od The Strangea preko J. R. Augusta do Je Veux.

SILNICE SCENE

Potom, One Possible Option predstavlja stjecište određenih silnica koje definiraju riječku rock–scenu koju je obilježio punk rock. U osamdesetima, kad je Rijeka i dobi-la titulu grada koji obilježava rock–glazba, nastala je rock–grupa Deborah koju je predvodio Zdravko Kasapović Piggy. Bend je u devedesetima očvrsnuo te pod nazivom The Stuff odskočio kao jedno od ključ-nih imena garažnog rocka u Hrvatskoj. Posljednja postava Stuffa transformirala se u One Possible Option, čemu je kumo-vala i smjena generacija: na gitarističkim temeljima koje je postavio otac Kasapović, bend je nadgradio sin Kasapović — Deni, koji se nametnuo i kao jedan od ponajboljih pjevača na hrvatskoj sceni.

Osim što su sljednici glazbenoga korpusa koji obilježava riječku scenu, One Possible Option baštini vrijednosti još dvaju riječ-kih kvalitativnih glazbenih streamova. S obzirom na to da autohtoni izraz prezen-

tiraju na engleskom jeziku, svakako pripadaju korpusu riječke rock–scene koja se napokon odvojila od tradicio-nalnoga riječkog novovalnog naslijeđa, kojem pripadaju My Buddy Moose, Jonathan, The Siids, White On White i drugi. Među tim drugima svakako su bendovi koji se u osnovnom izrazu koriste metal–varijantama: Father, NORD, Hesus Attor, Ashes You Leave, a to je upravo ono gdje prepoznajemo One Possible Option.

PRAVI POTEZ

Pritom oni odlaze na ona područja na kojima se industrial metal miješa s elektronikom, a sve s melodio-znom podlogom. Album su snimili u vla-stitom studiju i očito je da je vrijeme koje su imali na raspolaganju utjecalo i na svi-račko i na studijsko definiranje ideje, jer je produkcija albuma zaista ravnopravna sličnim izdanjima toga žanra. To znači da No King može i u međunarodnu distribu-ciju jer je nedvojbeno da bend može steći poklonike bilo gdje. No King je, zapravo, njihov prvi pravi album jer su dosadašnja dva EP–ja i demo–album koji su napravili bili tek pokazne vježbe. Croatia Records je s njima sigurno napravio pravi potez, kao i u slučaju J. R. Augusta. Da nema aktualne pandemije, sigurno je da bi One Possible Option i koncertno proširio zonu djelovanja (bili su odabrani da kao najbolji predloženi bend sviraju na posljed-njem održanom INmusicu), jer je već sada izvjesno da njihov klupski naboj definitivno ima dvoranski potencijal.

One Possible Option No KingCroatia Records

FINALISTI HGF–a ZABOK SPREMNI NA EKSPLOZIJUU ovo čudno doba kad novi izvođači zriju

bez kontakta s publikom, sigurno je da će sviračke vještine više razvijati u laboratorij-

skim uvjetima, a ne na terenu. Ta otežica naročito će pogoditi bendove koji svoju energiju grade upravo na povratnom refleksu iz publike, pa je onda stu-

dijski rad prije svega svojevrsni supstitut live nastupa, a ne prirodno stanište benda. Takav je i terminator, koji već tri godine obilazi koncertne prostore, a lani je bio i finalist HGF–a. Njihov album prvijenac Ovo nije raj otkriva instrumen-talno uigranu ekipu koja skriva velik potencijal spreman da eksplodira u svakom trenutku. Upravo je taj žestoki potencijal njihov glavni adut koji sasvim nadvladava stilske meandre kojima se bend kreće, između popa, rocka i funka. Jednostavno,

bend je tako izravan u iskazu da je potpuno nevažno na kojim izvorištima crpi nadahnuće. Stamena ritam–sekcija drži temelj toga iskaza bez spuštanja tenzije, a pjevačica Katarina Vukadin odlično dirigira melodijskim linijama benda stiho-vima koji dobrano izlaze iz teritorija prosto–prošire-noga pop–rock vokabulara. Osim uistinu dojmljivih i dobro odabranih singlova Ovo nije raj, Prokleti zec i Rubikon dama, terminator u portfelju ima još skladbi koje mogu osvojiti na jedno od prvih slušanja, pa čak i pobjeći prema širem slušateljstvu, kao što je nešto lakša skladba Alkemija. Na temelju toga očito je da terminator ima dovoljno razloga i za hrabriji iskorak. Hrabriji zato što je produkcija napravljena školski, sa snažnom željom da se izbjegne bilo kakav pogrešan korak. Terminatoru valja ponuditi širok, čak i zvučno prljaviji produkcijski prostor, bez ograničenja, ponudi-ti mu divlju klupsku atmosferu; tada će sigurno njiho-va nezauzdana energija biti odgovarajuće zabilježena. No kao pismo namjere ili osobna iskaznica, njihov album prvijenac otkriva družinu koja autohtonim stilom može vrlo brzo skupiti fanovsku bazu i respekt struke. (Bojan Mušćet)

terminatorOvo nije rajDallas Records

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

58

Emisija Putovi hrvatske glazbe Hrvatskoga radija, mjesec dana nakon potresa, 29. siječnja 2021.

GLAZBENI PUTOPIS PO POTRESOM STRADALOM PODRUČJUSažetak radijske reportaže snimljene u Sisku, Petrinji, Glini i okolnim mjestima nedugo nakon potresa 29. prosinca 2020.

Piše: Ana Jazbec

T oga hladnog jutra, u ponedjeljak, 25. siječnja 2021., za po-

trebe emisije Putovi hrvatske glazbe na Trećem programu Hrvatskoga radija, glaz-bena urednica, autorica i voditeljica te emisije, ujedno autorica i ovoga članka, Ana Jazbec, otputovala je na službeni put na potresom stradalo područje. Snimljene su ekskluzivne reportaže s neizbježno snažnim emo-cijama za emisiju koja se može poslušati u Slušaonici HRT–a na internetu. Bila je

emitirana 29. siječnja 2021. godine, uobičajeno u 11 sati; to je ustaljeni termin emisije duge i jedinstvene tradicije koju kao urednica toga je-dinstvenog radijskog ciklusa o hrvatskoj glazbi marljivo njeguje Iva Lovrec Štefa-nović. Datum emitiranja ujedno je, i također simbo-lično, bio točno mjesec dana nakon razornoga potresa koji je zadesio taj naš divni kraj Banovine — Petrinju, Sisak, Glinu i okolna mjesta. Emisijom se željela usmjeriti pozornost na glazbeni život tih gradova te uz reportažu sa sugovornicima doznati više o glazbenoj školi, udru-gama, festivalima i koncer-tima koji održavaju glazbeni život toga kraja.

RAZRUŠENA ŠKOLA

Emotivna sjećanja, ali i hrabri planovi otvorili su se u razgovorima s ravnate-ljem Glazbene škole Frana Lhotke u Sisku, Tomislavom Ivšićem, koji je govorio o tome kako se nose s cjelo-kupnom situacijom u kojoj su nažalost ostali bez svojih radnih prostora; zatim i sa mezzosopranisticom, ali i nastavnicom solopjevanja u istoj školi, Tihanom Herceg

Ivšić, koja je uz prisjećanje i na svoju inozemnu karijeru, govorila i kao ponosna pred-sjednica udruge Siscia Vox Mundi, s obzirom na to da unatrag nekoliko godina or-ganiziraju vrijedne koncerte i radionice, ali i izdaju nosa-če zvuka s djelima sisačkih glazbenika te tako njeguju baštinu svojega kraja.

GLAZBENI FESTIVALI

Jedan od dragocjenih sugovornika bio je i orguljaš, svećenik Sisačke biskupije, ali i povjerenik za crkve-nu glazbu toga područja Robert Jakica, vrlo čest suradnik spomenute udruge i domaćin mnogih konce-rata u svojoj matičnoj crkvi svetoga Kvirina, koji je osim o tome, govorio o suradnja-ma s mnogim udrugama i ansamblima toga kraja, ali čak i o potpori politike i nezaobilaznim dojmovima o potresu i ljudima toga kraja. O zanimljivim glazbenim festivalima koji povezuju upravo nastradalo područje (Ars Organi Sisciae, Zrin festival i Festival drvenih kapela) razgovarali smo i s muzikologinjom i producen-ticom Valentinom Badanjak Pintarić, s kojom smo mjesto

C ijela emisija o glazbenom

putopisu po potresom stradalom području i ekskluzivne reportaže snimljene u Sisku, Petrinji, Glini i okolnim mjestima, iako u teškoj i potresnoj situaciji, bile su ipak ispunjene pozitivnim i hrabrim duhom

Rodna kuća skladatelja Natka Devčića u Glini

Hrvatski dom u Petrinji iz kojega je spašen prošle godine kupljeni klavir Stainway na kojemu je muzicirala Martina Filjak i otvorila prvi festival u rodnom gradu njezina oca, po kojem je festival i nazvan — Pijanistički memorijal „Ranko Filjak“

Muzikologinja i producentica triju glazbenih festivala na potresom stradalom području Valentina Badanjak Pintarić i glazbena urednica Ana Jazbec na prvoj stanici svoje reportaže u tom kraju; ispred župne crkve sv. Nikole i sv. Vida u Žažini

Ravnatelj sisačke Glazbene škole Tomislav Ivšić ispred spašenih klavira na pozornici u novim, privremenim prostorima Glazbene škole u Rafineriji INA–e u Sisku

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

59

IZDAVAČI Hrvat sko društvo skladate lja, Zagreb,

Berislavićeva 9,

Cantus d.o.o., Zagreb, Baruna Trenka 5

ZA NAKLADNIKA Antun Tomislav Šaban

Mirjana Matić

UREDNIŠTVO dr. sc. Hana Breko Kustura

Davor Hrvoj Eta Kočić

Milan Majerović–Stilinović Josip Radić

Jana Haluza (glavna urednica)

LEKTURA Rosanda Tometić

GRAFIČKO OBLIKOVANJE Luka Gusić

TISAK Studio New Flyer d.o.o. Aleja Seljačke bune 7a

10090 Zagreb

e–mail: cantus@cantus.hrcijena: 22 kune

(za članove HDS–a besplatno) ISSN 1330–4747

CJENIK OGLASA ZA CANTUS

1/1 CIJELA STRANICA 6.000 kn

1/2 STRANICE 3.000 kn

1/3 STRANICE 2.000 kn

1/4 STRANICE 1.500 kn

Cijene oglasa izražene su bez PDV–a i ne uključuju dizajn oglasa.

Oglasi na vanjskom ovitku novina navedenih formata naplaćuju se dodatnih 30% od izražene cijene.

Sva pitanja o smještaju oglasa, uputiti na

cantus@cantus.hr

snimanja simbolično dogovorili ispred jedne od najurušenijih građevina u tome kraju, ispred župne crkve sv. Nikole i sv. Vida u Žažini, u kojoj je nažalost stradala i jedna od žrtvi potresa, orguljaš Stanko Zec, kojega smo se također prisjetili u razgovoru.

MLADI GLAZBENICI

Uz glazbu sa spomenutih festivala, u emisiji Putovi hrvatske glazbe, posvećenoj glazbi na potresom stradalom području, ugostili smo i mlade glazbenike, s obzirom na to da je i to jedan od temata u ovoj, 21. sezoni ciklusa emisije. Prvi gost bio je mladi glazbenik, tam-buraš, trenutačno student prve godine na novootvorenom integri-ranom preddiplomskom i sveučiliš-nom studiju za instrumentaliste, smjer tambura bisernica, Fran Brleković, nekadašnji učenik sisačke glazbene škole, inače vrlo talentiran, svestran i nagrađivan glazbenik, koji se bavi i jazzom pa je vezan i uz hvalevrijedan jazz klub u Sisku. U razgovoru smo se prisjetili i nekadašnjega predsjed-nika toga kluba, iznimno svestra-

nog, pozitivnog i talentiranog jazz glazbe-nika Damira Kukuruzovića, koji nas je nažalost ne-davno napustio kao jedna od žrtava borbe s koronavirusom. Drugi mladi gost bio je pijanist Karlo Ivančić, pre-davač klavira i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje mu je već nekoliko godi-na stalna adresa, iako je većinu života proveo u Petrinji; stoga je od prošle godine i umjetnički rav-natelj novoga petrinjskog Pijani-stičkog memorijala Ranko Filjak. Uz informacije o toj pohvalnoj inicijativi, govorio je i o novokuplje-nom i u potresu nasreću spašenom instrumentariju. O prošlogodiš-njem nastupu na memorijalu koji

nosi ime njezina oca, dojmove je s nama podijelila i pijanistica Mar-tina Filjak.

PREDIVNA AKUSTIKA

Uz ulomak njezine virtuozne izvedbe na memorijalu, u emisiji smo glazbom odali počast i veli-kom skladatelju i pedagogu Natku Devčiću (1914.–1997.) koji je rođen u Glini i čiju smo razrušenu kuću također obišli. Neizostavno je bilo spomenuti i skladatelja Miroslava Miletića (1925.–2018.) koji je u rodnome Sisku imao i svoj festival Dani glazbe Miroslava Miletića. Festival se sve do prošle godine često održavao i u koncertnoj dvorani koja također nosi njegovo ime, a nalazi se u sklopu razruše-ne sisačke glazbene škole. Riječ je o dvorani predivne akustike u koju su rado dolazili muzicirati razni glazbenici, uspoređujući je i s dvoranom zagrebačkog Hrvatskog glazbenog zavoda. To su, nažalost, dvije hrvatske koncertne dvorane koje osim akustike dijele i sudbinu

razornih potresa. Nadamo se da će skoro biti obnovljene i da će u njima iznova odzvanjati glazbeni zvuci. Cijela emisija o glazbenom putopisu po potresom stradalom području i ekskluzivne reportaže snimljene u Sisku, Petrinji, Glini i okolnim mjestima, unatoč teškoj situaciji, bile su ipak ispunjene pozitivnim i hrabrim duhom.

U potresu je teško stradala Glazbena škola Frana Lhotke u Sisku

Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori, nekadašnje mjesto s divnom akustikom

BRO

J 22

7, S

VIBA

NJ

2021

.

60

Splitskifestival

RIVA I PERISTIL3. - 11. srpnja

FESTIVALSKI ŠUŠUR

FESTIVALSKE VEČERI

PROKURATIVE8. - 10. srpnja

2021.

Grad Split